SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Kristina Brusić

MEĐUNARODNO PRANJE NOVCA S OSVRTOM NA

REPUBLIKU HRVATSKU

DIPLOMSKI RAD

Rijeka 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

MEĐUNARODNO PRANJE NOVCA S OSVRTOM NA

REPUBLIKU HRVATSKU

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Međunarodne financije

Mentor: dr. sc. Dragoljub Stojanov

Student: Kristina Brusić

Studijski smjer: Međunarodno poslovanje

JMBAG:

Rijeka, lipanj 2015.

I

SADRŽAJ

1. UVOD ........................................................................................................................... 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja .................................................................. 1

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja ..................................................................................... 1

1.3. Radna hipoteza ....................................................................................................... 2

1.4. Struktura rada ......................................................................................................... 2

1.5. Metode znanstvenog istraživanja ........................................................................... 3

2. POJMOVNO ODREĐENJE MEĐUNARODNOG PRANJA NOVCA ..................... 4

2.1. Povijest pranja novca ............................................................................................. 4

2.2. Definicije pranja novca .......................................................................................... 5

2.3. Faze pranja novca .................................................................................................. 8

2.4. Međuovisnost pranja novca i financiranja terorizma ........................................... 10

3. METODE I TEHNIKE PRANJA NOVCA ................................................................ 14

3.1. Metode i tehnike pranja novca kod fizičkih osoba .............................................. 14

3.2. Metode i tehnike pranja novca kod pravnih osoba .............................................. 15

3.3. Uloga suvremene tehnologije u pranju novca ..................................................... 18

4. UTJECAJI PRANJA NOVCA NA GOSPODARSTVO I DRUŠTVO ..................... 21

4.1. Utjecaji pranja novca i financiranja terorizma na ekonomsku i financijsku

stabilnost ..................................................................................................................... 22

4.1.1. Utjecaji na financijski sektor .................................................................... 23

4.1.2. Utjecaji na realni sektor ............................................................................ 24

4.1.3. Utjecaji na vanjski sektor ......................................................................... 26

4.2. Politički efekti pranja novca i financiranja terorizma .......................................... 27

4.3. Sociološki efekti pranja novca i financiranja terorizma ...................................... 28

II

5. MEĐUNARODNE INSTITUCIJE I DOKUMENTI VEZANI ZA

PROBLEMATIKU SPRJEČAVANJA PRANJA NOVCA ........................................... 31

5.1. Organizacija Ujedinjenih naroda ......................................................................... 31

5.2. Europska unija ..................................................................................................... 32

5.3. Financial Action Task Force (FATF) .................................................................. 34

5.4. MONEYVAL ...................................................................................................... 38

5.5. Ostale važnije institucije ...................................................................................... 38

6. SUSTAV SPRJEČAVANJA PRANJA NOVCA I FINANCIRANJA TERORIZMA

U REPUBLICI HRVATSKOJ ....................................................................................... 41

6.1. Aktualna situacija u Hrvatskoj ............................................................................ 40

6.2. Institucionalni okvir za sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma ....... 44

6.3. Zakonski okvir sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma .................... 47

6.4. Analiza prijavljenih transakcija zbog sumnje na pranje novca ........................... 50

7. PREGLED ODABRANIH SLUČAJEVA PRANJA NOVCA .................................. 59

7.1. Primjeri iz međunarodnog poslovanja ................................................................. 59

7.1.1. Slučaj iz sektora vrijednosnih papira ....................................................... 59

7.1.2. Slučaj iz nefinancijskog sektora ............................................................... 59

7.1.3. Slučaj iz profesionalne djelatnosti ............................................................ 60

7.2. Primjeri iz hrvatskog poslovanja ......................................................................... 60

7.2.1. Slučaj „Forex“ .......................................................................................... 60

7.2.2. Slučaj „Fimi Media“ ................................................................................. 61

7.2.3. Slučaj „Androić-Petrokov“ ...................................................................... 62

ZAKLJUČAK ................................................................................................................. 63

POPIS LITERATURE .................................................................................................... 66

POPIS ILUSTRACIJA ................................................................................................... 72

1

1. UVOD

Suvremeni globalizacijski procesi postepeno ukidaju ograničenja u prometu dobara, usluga,

ljudi i kapitala između različitih zemalja svijeta. Osim mnogih pozitivnih strana koje

globalizacija ima, postoje i određeni negativni efekti globalnog poslovanja. Jedan od tih

negativnih efekata je i gospodarski kriminalitet. Gospodarski kriminalitet uključuje različita

gospodarska kaznena djela, a jedno od najznačajnijih je i pranje novca.

Pranje novca podrazumijeva proces prikrivanja ilegalnih izvora prihoda koji su ostvareni

krivičnim radnjama u cilju uključivanja tih prihoda u tokove legitimnog financijskog

poslovanja. Pranje novca je usko povezano za problemima korupcije, organiziranog

kriminala, financijske prevare, krijumčarenja te ostalih drugih krivičnih djela usmjerenih na

ostvarivanje profita.

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Problem istraživanja u ovom diplomskom radu može se postaviti na sljedeći način: „Pranje

novca predstavlja veliku prijetnju integritetu financijskih ustanova, koja dovodi u nepovoljan

položaj gospodarske subjekte te ima utjecaj na sve aspekte društva“. Za prethodno navedeni

problem istraživanja može se definirati predmet istraživanja koji glasi: „Definirati pojam i

metode pranja novca te odrediti kakav utjecaj pranje novca ima na gospodarstvo i društvo u

cjelini.“

Iz problema istraživanja proizlazi i objekt istraživanja. Navedeni problem istraživanja ima tri

objekta, a to su: pranje novca, gospodarstvo, društvo.

1.2. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraživanja je pružiti uvid u pojam i specifičnosti pranja novca te prikazati najčešće

korištene metode i tehnike pranja novca. Glavni cilj diplomskog rada je prikazati utjecaje koje

problem pranja novca ima na ekonomsku i financijsku stabilnost, politiku te sociološku

strukturu društva. Pomoćni cilj rada je ukazati na važnost kontinuirane suradnje nacionalnih i

međunarodnih institucija u cilju efikasne borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma.

Izradom ovog diplomskog rada pokušat će se odgovoriti na sljedeća temeljna pitanja:

1. Što je pranje novca?

2

2. Koje su najpoznatije metode i tehnike pranja novca kod fizičkih, a koje kod pravnih

osoba?

3. Koji su najznačajniji utjecaji pranja novca na gospodarstvo i društvo?

4. Koje su najpoznatije međunarodne institucije koje se bave problemom pranja novca?

5. Kakvu ulogu u cjelokupnom sustavu sprječavanja pranja novca i financiranja

terorizma u Hrvatskoj ima Ured za sprječavanje pranja novca?

1.3. Radna hipoteza

Hipoteza je znanstvena pretpostavka ili tvrdnja koju treba provjeriti i dokazati. Na temelju

prethodno određenih problema, predmeta i objekta istraživanja, može se postaviti radna

hipoteza koja glasi: „Problem pranja novca smatra se međunarodnim fenomenom, a razvoj

novih informatičko-komunikacijskih tehnologija te velika financijska sredstva koja su na

raspolaganju u budućnosti će uzrokovati njegov kontinuirani porast te otežati njegovu

prevenciju i smanjenje.“

1.4. Struktura rada

Diplomski rad se sastoji od sedam ključnih poglavlja. U uvodnom dijelu definiraju se

problem, predmet, objekt, svrha i ciljevi istraživanja, radna hipoteza te se navode korištene

metode znanstvenog istraživanja.

Naslov drugog poglavlja je „Pojmovno određenje međunarodnog pranja novca“. U njemu se

navode tri najznačajnije teorije koje se u literaturi povezuju sa početkom obavljanja

kriminalne aktivnosti pranja novca. Također se navode neke od definicija tog pojma, te se

pojašnjavaju tri faze u samom procesu pranja novca. Poglavlje završava osvrtom na

povezanost pranja novca i financiranja terorizma.

Treće poglavlje nosi naziv „Metode i tehnike pranja novca“. U njemu se navode i ukratko

pojašnjavaju neke od najčešće primjenjivanih metoda i tehnika pranja novca kod fizičkih i

kod pravnih osoba. Osim toga, navodi se uloga suvremenih tehnologija u oblikovanju novih

metoda pranja novca.

Četvrto poglavlje, koje se zove „Utjecaji pranja novca na gospodarstvo i društvo“, bavi se

efektima koje pranje novca, i s njim povezano financiranje terorizma, ima na ekonomsku i

financijsku stabilnost te najznačajnije političke i sociološke efekte.

3

Naslov petog poglavlja je „Međunarodne institucije i dokumenti vezani za problematiku

pranja novca“. U njemu su navedene smjernice, konvencije i pravilnici najvažnijih institucija

koje se bave sprječavanjem pranja novca i financiranja terorizma na međunarodnoj razini, kao

što su Organizacija Ujedinjenih naroda, Europska unija, Financial Action Task Force,

MONEYVAL i druge.

Šesto poglavlje naziva „Sustav sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma u Republici

Hrvatskoj“ razmatra zakonski i institucionalni okvir za sprječavanje pranja novca na području

Hrvatske. Navode se najvažniji obveznici izvještavanja, nadzorna tijela te tijela progona koji

objedinjuju navedeni sustav. Također se analiziraju određeni statistički podaci preuzeti iz

Godišnjeg izvještaja o poslovanju Ureda za sprječavanje pranja novca Republike Hrvatske

kao što su kretanje broja zaprimljenih sumnjivih i gotovinskih transakcija te broj i struktura

zaprimljenih sumnjivih i gotovinskih transakcija po pojedinim vrstama obveznika.

Radi što boljeg prezentiranja teme i razumijevanja problematike, u sedmom poglavlju je

navedeno nekoliko praktičnih primjera pranja novca iz međunarodne i hrvatske prakse.

Rad završava zaključkom, u kojemu su sažeti rezultati istraživanja iz prethodnih dijelova

rada. Na samom kraju nalaze se popis korištene literature te popis ilustracija.

1.5. Metode znanstvenog istraživanja

Prilikom izrade diplomskog rada koristile su se sljedeće metode znanstvenog istraživanja:

metoda analize, metoda sinteze, metoda indukcije, metoda dedukcije, metoda klasifikacije,

povijesna metoda, metoda dokazivanja, matematička metoda te statistička metoda. Kao

dokumentarna podloga poslužile su različiti sekundarni izvori podataka u obliku domaćih i

inozemnih znanstvenih i stručnih bibliografskih jedinica iz područja ekonomije,

kriminalistike, prava, bankarstva te međunarodnih financija.

4

2. POJMOVNO ODREĐENJE MEĐUNARODNOG PRANJA NOVCA

Pranje novca kao oblik kriminala predstavlja problem međunarodnih dimenzija jer velike

količine nezakonito stečenog novca cirkuliraju u gospodarstvima. Ova pojava karakterizira i

razvijene i nerazvijene zemlje svijeta, a posebno je istaknuta u zemljama u razvoju. U ovome

poglavlju će biti riječi o povijesnom razvoju i definiranju pojma pranja novca, kao i fazama u

procesu pranja novca. Isto tako, dat će se osvrt i na povezanost pranja novca i financiranja

terorizma.

2.1. Povijest pranja novca

Stavovi o točnom početku pranja novca u literaturi su podijeljeni. U nastavku će se iznijeti tri

teorije o početku pranja novca.

Dio autora, među kojima je i autor Kramarić (1996), prve početke pranja novca povezuje sa

mafijašem Alphonseom Caponeom, koji je u tridesetim godinama 20. stoljeća vodio

kriminalne poslove sa prihodima preko 100 milijuna dolara godišnje. Prema toj teoriji,

nastanak pojma „pranja novca“ povezuje se sa stotinama javnih praonica rublja u vlasništvu

Caponea, koji su otvoreni u Chicagu i njegovoj okolici. S obzirom na to da je to u SAD-u bilo

razdoblje prohibicije, Alphonse Capone je nezakoniti prihod od prodaje alkohola prikazivao

kao utržak praonica rublja. Pranje novca kao kazneno djelo tada nije postojalo pa je on prošao

nekažnjeno.

Druga teorija početka pranja novca je također vezana za Alphonsea Caponea. Naime, u

razdoblju od 1920. do 1930. godine, on je investirao mafijaški novac u lance pizzerija,

restorana i casina na prostoru Kube. Zahvaljujući lokalnim vlastima i ministrima s kojima je

dijelio svoju zaradu, uspješno je širio poslovanje. Kasnije je novac prebacio u Švicarsku, čije

je zakonodavstvo tada dozvoljavalo bogatim ljudima skrivanje svojeg novca na sigurno.

Capone je tada osuđen zbog neplaćanja poreza odlukom Vrhovnog suda SAD. Vrhovni sud je

tada zauzeo stav kojim nedvojbenom smatra obvezu plaćanja poreza na neprijavljeni prihod

od nezakonitog poslovanja (Madinger, 2006:118).

Treća teorija kao začetnika pranja novca u pravom smislu smatra Caponeovog suradnika

Mayera Lanskyja. Lansky je otkrio i razvio jednu od prvih tehnika pranja novca. Pritom se

koristio velikim brojem švicarskih bankovnih računa (Katušić-Jergović 2007). Naime, on je

5

prvi put upotrijebio „koncept povrata zajma na način da je putem dostavljača gotovinu fizički

poslao iz Sjedinjenih Američkih Država u Švicarsku, kako bi izbjegao plaćanje poreza“. Taj

novac je položen na nekoliko bankovnih računa sa šifrom, s kojih je Lansky kasnije

posuđivao novac i vraćao ga natrag u državu (Madinger, 2006:119).

Sam pojam „pranje novca“ prvi put se pojavio u Sjedinjenim Američkim Državama, i to u

dnevnim novinama koje su obrađivale aferu „Watergate“ 1973. godine (Katušić-Jergović

2007), nakon čega je navedeni pojam brzo zaživio u SAD-u, pa i u cijelom svijetu.

2.2. Definicije pranja novca

Novac se općenito definira kao „sve ono što je općenito prihvaćeno kao način podmirivanja

troškova“ (Madinger i Zalopany (1998:8). Novac predstavlja zamisao da neki određeni

predmet ima vrijednost i da je prihvaćen u svim vrstama razmjene. On može imati razne

oblike. To je važno za prevenciju pranja novca jer, iako većina procesa pranja novca

obuhvaća samo neke oblike novca, u tom procesu mogu biti upotrjebljeni dijamanti, zlato,

kreditne kartice, dionice, jamstva, rijetke kovanice, police osiguranja i još mnogo drugih

različitih oblika novca.

Pranje novca kao aktivnost je segment organiziranog kriminaliteta, pa će se za početak

definirati taj pojam. Prvi pojam organiziranog kriminaliteta usvojen je na nivou Europske

unije 1998. godine u obvezujućim međunarodnim dokumentima. Prema toj definiciji

organizirani kriminalitet, odnosno kriminalitetna organizacija predstavlja „organizirano

udruživanje koje postoji određeno vrijeme te koje uključuje najmanje dvije osobe koje djeluju

na usklađen način u cilju počinjenja kaznenih djela, bez obzira na to jesu li ta kaznena djela

cilj sama za sebe ili su sredstvo za stjecanje materijalne koristi i neprimjereno vršenje utjecaja

na rad javnih organa“ (Council of Europe 2006).

Tablica 1 prikazuje obvezne i fakultativne kriterije koji se uzimaju u obzir kod definiranje

organiziranog kriminaliteta.

6

Tablica 1. Kriteriji za definiranje organiziranog kriminaliteta

OBVEZNI KRITERIJI FAKULTATIVNI KRITERIJI

Suradnja najmanje tri osobe Postojanje konkretnog zadatka ili uloge svakog

sudionika

Suradnja na duži period ili u neodređenom trajanju

Primjena nekog oblika interne discipline i kontrole

Primjena sile ili drugih sredstava pogodnih za

zastrašivanje

Suradnik je osumnjičenik ili osuđenik za izvršenje teških oblika kaznenih djela

Vršenje utjecaja na politiku, sredstva javnog informiranja, javnu upravu, provođenje zakona,

djelovanje pravosuđa ili ekonomiju putem korupcije

Korištenje komercijalnih ili poslovnih struktura

Cilj je ostvarivanja dobiti i/ili moći Uključenost u pranje novca

Djelovanje na međunarodnom nivou

Izvor: Izrada prema Council of Europe 2006, Izvješće o stanju u području organiziranog i gospodarskog

kriminaliteta u Jugoistočnoj Europi, pogledano 09. travnja 2015.,

<http://www.coe.int/t/dghl/cooperation/economiccrime/organisedcrime/projects/CARPO/Pctc_2006_croate.pdf>

Pored obveznih kriterija, potrebno je da najmanje dva fakultativna kriterija budu primjenjiva

da bi se kriminalitetna grupa ili kriminalitetna aktivnost mogli okvalificirati kao organizirani

kriminalitet. Na takav način mogu se obuhvatiti i pravni subjekti i stručnjaci umiješani u bilo

koje oblike organiziranog ili gospodarskog kriminalitete (European Council 2006).

S obzirom na to da su sve aktivnosti organiziranog kriminaliteta motivirane novcem ili

profitom, pranje novca ima značajnu ulogu. Europski parlament pranje novca definira kao

„obradu prljavog novca ili kaznene postupke koji uključuju sakrivanje nezakonitog podrijetla,

izmjenu oblika ili ponovno premještanje ozakonjenih financijskih sredstava u realno

gospodarstvo“ (Europski parlament 2013).

Nadalje, aktualna je i definicija iz Direktive 2005/60/EC Europskog parlamenta i Vijeća o

sprječavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma,

prema kojoj proces pranja novca obuhvaća „prikrivanje prave prirode i izvora novca,

pretvorbu i prijenos imovine u smislu prikrivanja njezina protuzakonitog podrijetla, odnosno

nabavu, posjedovanje ili upotrebu imovine proizašle iz kaznenoga djela odnosno

7

sudjelovanje, povezanost, pokušaj pomaganja, poticanja te omogućavanje izvršenja bilo koje

od navedenih radnji“ (Saunders i Stott).

Prema autorici Cindori, „pranje novca” se odnosi na „sve vrste postkriminalnih aktivnosti

usmjerenih na prikrivanje imovinske koristi ili vrijednosti stečene na nezakoniti način,

ulaganjem u financijski i nefinancijski sustav, s krajnjim ciljem njegova ozakonjenja“

(Cindori 2010).

Autor Bejaković (1997) pranje novca definira kao „rješavanje, pretvaranje ili čišćenje novca

stečenog kriminalnim aktivnostima, njegov prijelaz preko međunarodnih granica i ponovno

uključivanje tog novca u regularne novčane tokove“. Pranje novca se najčešće odvija u

međunarodnom kontekstu kako bi se kriminalno porijeklo sredstava moglo bolje sakriti, pa

otuda i naziv „međunarodno pranje novca“ (European Council 2006).

Okolnosti koje pogoduju i olakšavaju pranje novca i unos prljavog novca u legalne financijske

tokove su nove informatičke tehnologije, fleksibilniji transferi novca, liberalizacija

međunarodnih financijskih transfera, veliki broj financijskih stručnjaka, visoka financijska

sredstva te banke koje imaju sve veće probleme za održavanje financijske likvidnosti

(Margetić, 2008:11).

Značajke organiziranog kriminala koje su vidljive kod pranja novca su (Katušić-Jergović

2007):

a) radi se o grupnoj djelatnosti,

b) radi se o dugotrajnoj i kontinuiranoj kriminalnoj aktivnosti,

c) djelatnost se izvodi bez obzira na nacionalne granice,

d) djelatnost je velikog opsega,

e) u obavljanju kriminalne djelatnosti služi se postupcima koji su često dostupni za

zakonom dopuštenu namjenu.

S obzirom na to da kriminalci ne objavljuju godišnje financijske izvještaje, teško je procijeniti

koja se količina novca u svijetu godišnje „opere“. Međutim, Međunarodni monetarni fond

procjenjuje kako se taj iznos kreće oko 500 milijardi dolara godišnje, a prema procjenama

Ujedinjenih naroda čak 80 % navedenog iznosa je ostvareno trgovinom narkoticima (ESC

Corporate Services 2014).

8

Smatra se kako se najveće količine novca operu u naftnim kompanijama, sustavima

elektroprivrede, igrama na sreću te organiziranjem velikih sportskih i kulturnih manifestacija.

Osim toga, posebno zanimljiva za promatranje pranja novca su i ulaganja u kupovinu dionica

profitabilnih poduzeća u procesu privatizacije. Tu se posebno ističu hotelski kapaciteti u

kojima se kasnije organiziraju kockarnice, bordeli ili visokoprofitabilne manifestacije show

businessa. Osim navedenih djelatnosti, za pranje novca je atraktivan i sektor osiguranja, u

kojemu fizička osoba može osigurati sebe ili svoju imovinu na veliki iznos novca te uplatiti

visoku premiju. Ukoliko odustane, plaća penale, ali vraćena razlika je zapravo opran novac

(Stakić i Barać, 2010:356).

2.3. Faze pranja novca

Pranje novca se odvija u procesu koji je u posljednje vrijeme sve kompleksniji zbog pojave

alternativnih načina pranja novca. Pojedine faze pranja novca se mogu odvijati istovremeno ili

se mogu međusobno preklapati. Kako će se pojedina faza odvijati i koje će se metode pranja

novca pritom koristiti ovisi o raspoloživim mehanizmima za pranje novca i zahtjevu

organiziranog kriminala koji taj posao naručuje (Bejaković 1997). Međutim, postupak pranja

novca uglavnom se odvija u tri faze koje su prikazane na shemi u nastavku.

Shema 1. Faze u procesu pranja novca

Izvor: Izrada prema Bejaković, P. 1997, 'Pranje novca', Financijska praksa, god. 21, br. 3, pp. 461-466., p. 463.

Prva faza pranja novca je faza polaganja. U njoj počinje „proces prikrivanja nezakonitog

izvora sredstava polaganjem u financijski sustav ili pretvaranjem u neku drugu vrstu imovine“

(Bejaković 1997). Gotovina nije prikladna za daljnje korištenje jer izaziva veliku pažnju i

9

moguće sumnje na nezakonite aktivnosti, pa se u ovoj fazi ona nastoji transformirati u drugi

oblik prikladniji za daljnju uporabu. Bez obzira na odabrani način pranja novca u fazi

polaganja, uspjeh provođenja pranja novca olakšavaju korumpirani djelatnici iskorištavanjem

manjkavosti preventivnog sustava financijske ili nefinancijske institucije. Perače novca je u

ovoj fazi najlakše otkriti jer osim ulaganja nezakonitih sredstava u legalni financijski sustav

poduzimaju određene investicije i kupuju robu za poslovne i/ili osobne namjene (Maros

1999). Raznovrsnost metoda i tehnika djelovanja koje uključuju protok novca kroz financijski

i nefinancijski sektor, fazi polaganja daje prioritet te ističe značaj prevencije pranja novca i

financiranja terorizma. S obzirom da je financijski sustav krvotok kriminala, subjekti i

institucije uključene u pranje novca i financiranje terorizma pokušavaju zloupotrijebiti upravo

kretanje kapitala i pružanje financijskih usluga, što predstavlja opasnost za stabilnost

financijskog sustava u cjelini (Madinger, 2006:201).

Druga faza pranja novca naziva se faza oplemenjivanja. U literaturi se još naziva i

pretresanjem ili miješanjem (Cindori 2007). U ovoj fazi se nastoji brojnim transakcijama

prikriti pravi izvor nezakonitih sredstava. Prema svojoj veličini, učestalosti i složenosti te

transakcije se obavljaju na zakonit način, ali imaju osnovni cilj raskidanje veze sa

nezakonitim izvorom novca (Cindori, 2010:19) U ovoj fazi pranja novca, sredstva koja su na

bilo koji od navedenih načina uložena u financijski, odnosno nefinancijski sustav ili

krijumčarena preko granice, počinju svoj put prikrivanja traga pravom izvoru. U tom cilju,

financijski sustav je najbolji izvor brojnih mogućnosti daljnjeg procesa pranja novca.

Najčešće se koristi u obliku polaganja gotovine na jedan ili više računa, iste ili različitih

osoba, a sve u cilju usitnjavanja većih iznosa novca, usmjeravanja na različite fizičke ili

pravne osobe te promjene njegovog oblika, odnosno valute. Prijenos novca moguć je i

krijumčarenjem, odnosno fizičkim prijenosom novca preko državne granice. Prebacivanje

sredstva s računa na račun, u zemlji i inozemstvu, transformiranje iz jednog oblika u drugi

odvija se prvenstveno s ciljem otežanog praćenja njihovog izvora. „U tom svjetlu, kako bi se

interkontinentalna transakcija povezala s cijelim lancem perača novca, često je potrebno i

nekoliko mjeseci analitičkog rada i istrage financijsko-obavještajne jedinice ili drugih

nadležnih tijela“ (Madinger, 2006:203). Krajnji cilj prebacivanja novca jest raspršivanje

novca i pribavljanje što više papirnatih tragova kako bi se omeo nadzor koji je u tijeku ili

buduća istraga te se osigurao lažan izvor novca (Cindori 2007).

Treća faza pranja novca obuhvaća integraciju sredstava u ekonomiju i financijski sustav.

Autorica Cindori ističe kako je u ovoj fazi je najteže detektirati čin pranja novca i samog

10

počinitelja (2010). U fazi integracije se zakonita sredstva se transformiraju u oblike koje je

teže pratiti ili koji se miješaju sa zakonitim sredstvima, i često završava kupnjom pokretnina,

nekretnina, vrijednosnica ili trošenjem na luksuzna dobra. Ako je faza integracije uspješno

završena, utvrđivanje podrijetla novca je znatno otežano. To je posebno teško u situaciji u

kojoj se ta sredstva koriste za početak novog zakonitog poslovanja. Na taj način se kriminalna

aktivnost nastavlja širiti jer se „oprana“ sredstva reinvestiraju (Cindori, 2010:20).

Za kraj će se navesti faze u kojima je pranje novca kao procesa lakše razotkriti. Te faze su

(Katušić-Jergović 2007):

a) ulazak gotovine u financijski sustav, s obzirom na to da je velike svote gotovine jako

teško zakonito položiti na bankovni račun,

b) prebacivanje u financijski sustav i iz njega, što se primjerice pokušava spriječiti time

što je većina država propisala obvezno dojavljivanje vlastima sumnjive transakcije, te

c) prekogranično kretanje gotovine, kada se perač novca izlaže riziku da bude otkriven

prilikom policijske i carinske kontrole na prijelazu državne granice.

2.4. Međuovisnost pranja novca i financiranja terorizma

Pojam financiranja terorizma se počeo intenzivnije koristiti uz pojam pranja novca nakon

terorističkog napada na Sjedinjene Američke Države 11. rujna 2001. godine (Pedić 2010).

Kao posljedicu navedenih terorističkih napada, međunarodno tijelo za uspostavu standarda u

području borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma Financial Action Task Force

(FATF) proširilo je svoje djelovanje i na borbu protiv financiranja terorizma te donio posebne

preporuke za to područje (Pedić 2010).

Povezanost pranja novca i financiranja terorizma se ponajprije gleda u tome što su metode

terorističkih skupina za generiranje, odnosno skupljanje financijskih sredstava iz nezakonitih

izvora slične metodama kojima se koriste za pranje novca, jer terorističke skupine moraju

pronaći način kako „oprati“ nezakonita sredstva kako bi ih mogle koristiti bez privlačenja

pažnje nadležnih tijela (Ministarstvo financija 2011).

Neke karakteristike odnosa pranja novca i financiranja terorizma prikazane su u tablici u

nastavku.

11

Tablica 2. Značajke odnosa pranja novca i financiranja terorizma

ZNAČAJKA PRANJE NOVCA FINANCIRANJE TERORIZMA

Motiv Profit Ideologija

Izvori sredstava Kriminalna aktivnost

Samofinanciranje ili prikupljanje

sredstava iz zakonitih i nezakonitih

izvora

Način Službeni financijski sustav Neslužbeni financijski sustav

Fokus Sumnjive transakcije Sumnjivi odnosi

Iznosi transakcija Veliki iznosi Mali iznosi novca ispod propisanog

limita

Financijska aktivnost Kompleksna Ne postoji prepoznatljiv model

aktivnosti

Tokovi novca Cirkularni Linearni

Cilj Pronaći vlasnika Pronaći terorista

Izvor: Izrada prema Fijat, Lj. 2013, 'Problematika pranja novca – odgovornost financijskih institucija',

Međunarodni problemi, br. 2, pp. 185-204.

Prvi korak u otkrivanju i sprječavanju financiranja terorizma jest razumijevanje njihovih

financijskih potreba jer su troškovi povezani sa izvođenjem terorističkih napada te razvojem i

održavanjem terorističkih organizacija i njihove ideologije značajni (Ured za sprječavanje

pranja novca 2012).

Terorizam danas ima mnogo veće međunarodne posljedice zbog tržišnih međupovezanosti i

unaprijeđenih tehnoloških mogućnosti terorista. Potrebe za financiranjem u terorizmu se

mogu svrstati u dva osnovna područja (Fijat 2013):

a) financiranje terorističkih operacija, kao što su direktni troškovi povezani samim

pojedinim operacijama te

b) širi organizacijski troškovi koji služe za razvoj i održavanje infrastrukture za

organizacijsku podršku i promoviranje ideologije određene terorističke organizacije.

Prikupljena novčana sredstva služe za promoviranje vojničke ideologije, za plaćanje

operativaca i njihovih obitelji, pokrivanje troškova putovanja, obuku članova, krivotvorenje

dokumenata, plaćanje mita, nabavu oružja te financiranje napada, a često su potrebne i brojne

skupe usluge, kao što su usluge propagande i humanitarne aktivnosti kako bi se na „zakonit“

12

način promovirali ciljevi terorističke organizacije (Ured za sprječavanje pranja novca 2012).

Direktni troškovi izvršenja terorističkih napada su najčešće jako mali u odnosu na štetu koju

prouzrokuju (Fijat 2013).

Postoje dva osnovna izvora ili porijekla financiranja terorizma. To su zakonit i nezakonit

izvor financiranja (Bolta 2010). Zakoniti izvori financiranja terorizma odnosi se na

financiranje iz legalnih izvora, koji uključuju donacije simpatizera ili vlada (Fijat 2013) ili

poslovanje u kojem teroristička organizacija uspostavlja određene zakonite djelatnosti čije

prihode koristi za svoje nezakonite aktivnosti (Bolta 2010). Pritom se javlja proces obrnut od

pranja novca koji se naziva „prljanje novca“ (Fijat 2013).

S druge strane, nezakonit način financiranja terorizma je brži način prikupljanja sredstava

(Bolta 2010). Kod ovakvih izvora porijeklo novca za financiranje terorizma se može pripisati

različitim izvorima financiranja, kao što su poslovi s drogom, donacije ili plaćanje vlada,

kriminalne aktivnosti kao što su ucjena i otmica i slično. Pojednostavljeno, terorističke

organizacije prikupljaju novac kriminalnom aktivnošću (Fijat 2013). Prodaja i trgovina

drogom čini najveći dio sredstava za financiranje terorizma, dok neke terorističke organizacije

koriste iznuđivanje sredstava pod prijetnjom nasiljem, pljačkanje nevjernika, otmice,

zlouporaba čekova i kreditnih kartica, razbojništvo, krivotvorenje identifikacijskih

dokumenata i slično (Bolta 2010).

Postoje tri osnovne metode prijenosa novčanih sredstava namijenjenih financiranju terorizma.

One su korištenje financijskog sustava, korištenje međunarodnog trgovinskog sustava te

korištenje fizičkog prijenosa novca. Financijski sustav zbog brzine i lakoće kojom novčana

sredstva mogu biti transferirana omogućuje terorističkim organizacijama da učinkovito i

neprimjetno prenose svoja novčana sredstva između i unutar različitih jurisdikcija. Nadalje,

međunarodni trgovinski sustav omogućuje terorističkim organizacijama da prenose novac i

robu putem naizgled zakonitih trgovinskih tokova. Isto tako, jedan od načina koji

terorističkim organizacijama omogućuje prijenos sredstava bez da se izlažu mjerama

sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma je i korištenje fizičkog prijenosa novca

(Ured za sprječavanje pranja novca 2012).

Financiranje terorizma ne uključuje uvijek velike novčane iznose, a transakcije ne moraju

nužno biti kompleksne, kao što je to slučaj kod pranja novca. Međutim, metode koje

terorističke skupine koriste za premještanje, prikupljanje i prikrivanje izvora financiranja su

13

slične onima kojima se koriste pojedinci ili skupine za pranje novca. Iz tog razloga je

sveobuhvatan i učinkovit sustav sprječavanja novca temelj za nadzor financijskih aktivnosti

terorističkih skupina (Ministarstvo financija 2011).

14

3. METODE I TEHNIKE PRANJA NOVCA

U praksi postoji različita metodologija koja se odnosi na metode i tehnike pranja novca kod

pravnih osoba i fizičkih osoba. One se razlikuju ovisno o količini novca koji se pere,

zakonodavstvu, gospodarstvu i financijskom tržištu, izabranom načinu djelovanja te samim

fazama procesa pranja novca koje kroz koje novac prolazi. U ovome dijelu rada navest će se i

pojasniti neke od najčešćih metoda i tehnika pranja novca.

3.1. Metode i tehnike pranja novca kod fizičkih osoba

Pranje novca kod fizičkih osoba nije tako često kao pranje novca putem pravnih osoba

(Cindori, 2010:28), ali bez obzira na to postoji veliki broj razvijenih metoda i tehnika pranja

novca. U nastavku će se pojasniti neke od njih.

Krijumčarenje novca je jedna od najpoznatijih i najkorištenijih tehnika pranja novca koja se

javlja odmah na početku postupka pranja novca te se tako prekida direktna veza između

perača novca, novca i nezakonitog izvora. Ova tehnika pranja novca je najrizičnija i ujedno

najučinkovitija jer za sobom ne ostavlja pisani trag (Cindori, 2010:28).

Nadalje, iako moderna tehnologija svakodnevno na raspolaganje stavlja nove tehnike

prijenosa novca, većina država osnove preventivne strategije vezane za problem pranja novca

još uvijek temelji na gotovinskim transakcijama. Iz tog razloga većina zemlja ima propise o

obveznim prijavama redovnih i povezanih gotovinskih transakcija do zakonom propisanog

ograničenja, čime se transakcijama gotovim novcem još uvijek priznaje njihova učestalost i

važnost.

Doznake iz inozemstva također mogu biti sumnjive ukoliko nemaju opravdanja, dolaze na

račune rezidenata, ako su u velikim iznosima ili dolaze iz offshore zona. Redoviti mjesečni

priljevi iz inozemstva na devizne račune rezidenata od mirovina, renti ili plaća nisu sumnjive

transakcije jer se radi o redovitim primanjima. Međutim, ako transakcije odstupaju od

uobičajenih, postaju nelogične i izazivaju sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma

(Masnjak 2010).

Nadalje, i mjenjački poslovi često služe za prikrivanje podrijetla novca, posebno onog iz

trgovine drogom, koji je najčešće u malim apoenima i raznih valuta. Mjenjačnice koriste

kupoprodajom strane valute, ali i osnivanjem vlastite mjenjačnica sa podružnicama od strane

15

kriminalne organizacije. Iz tih razloga nacionalna zakonodavstva propisuju licenciranje

mjenjačnica i nadzor nad njima.

U tehnici pranja novca pod nazivom kreditna linija postoji važna razlika između korištenja

postojeće kreditne linije za povrat nezakonito stečenih sredstava te podizanja kredita od kojih

će se sredstva koristiti za nezakonite svrhe. Podizanje kredita nije ključni pokazatelj da se radi

o ilegalnim aktivnostima. Kreditna linija kao tehnika pranja novca se koristi na način da se

nezakonito stečenim novcem vraća tek uzeti kredit prilikom čega je vidljivo da se radi o

pretvaranju nezakonitog novca u prividno zakonit. Ova tehnika pranja novca se smatra

najučinkovitijom (Cindori, 2010:173).

3.2. Metode i tehnike pranja novca kod pravnih osoba

Pranje novca putem pravnih osoba je šireg opsega od pranja novca fizičkih osoba, pa je tu

razvijeno i mnogo više metoda i tehnika. U ovome dijelu će se pojasniti nekoliko

najpopularnijih metoda. To su:

a) offshore zone,

b) nerezidentni računi,

c) gradnja pologa ili smurfing,

d) metoda podzemnog ili alternativnog bankarstva,

e) fiktivna poduzeća i fiktivni ugovori,

f) ulaganje gotovine u financijski sustav,

g) front ili shell tvrtke, te

h) prijevare u privatizaciji.

Offshore destinacije sastoje se od seta zakonskih propisa koji obilježavaju stupanj intenziteta

prema kojima države primjenjuju regulative i porezni sustav. Offshore se definira kao

„zakonska enklava koja se razlikuje od onshore područja, ne obavezno radi svoje lokacije,

nego zato jer one definiraju određeni teritorij kao poseban za aktivnosti u kojima država

izuzima neke ili sve svoje regulative ili takse“ (Fijat 2013).

U top deset offshore svjetskih destinacija spadaju sljedeće zemlje (Bičak 2013): Švicarska,

Kajmanski otoci, Luksemburg, Hong-Kong, SAD, Singapur, Velika Britanija, Japan,

Njemačka te Bahrein, s tim da razvijenije zemlje imaju po nekoliko offshore centara. Tablica

3 prikazuje popis svih država i teritorija sa offshore financijskim centrima.

16

Tablica 3. Države i teritoriji u svijetu sa offshore financijskim centrima

REGIJA SVIJETA DRŽAVE I TERITORIJI

AFRIKA

Džibuti Liberija

Mauricijus

Sejšeli Tangier

AZIJA I PACIFIK

Cookovi otoci

Guam

Hong Kong

Japan

Labuan (Malezija)

Makao

Marianas

Marshallovi otoci

Mikronezija

Nauru

Niue

Filipini

Singapur

Tahiti

Tajland

Vanuatu

Zapadna Samoa

EUROPA

Andora

Campione

Cipar

Dublin

Gibraltar

Guernsey

Otok Man

Jersex

Lihtenštajn

London

Luksemburg

Madeira

Malta

Monako

Nizozemska

Švicarska

BLISKI ISTOK

Bahrain

Izrael

Libanon

ZAPADNA

HEMISFERA

Anguilla

Antigva

Aruba

Bahami

Barbados

Belize

Bermuda

Britanski djevičanski otoci

Kajmansko otočje

Kostarika

DominikanskaRepublika

Grenada

Montserrat

Nizozemski Antili

Panama

Portoriko

Sv. Kristofer i Nevis

Sv. Lucija

Sv. Vincent i Grenadini

Otočje Turks i Caicos

SAD

Urugvaj

Zapadna Indija

Izvor: Mihaljević, D. 2012, 'Položaj i uloga offshore financijskih centara u financijskoj globalizaciji', Ekonomska

misao i praksa, god. 21, br. 2, 795-818., p. 800.

Sljedeća metoda zove se gradnja pologa ili smurfing, a podrazumijeva „razbijanje velike

svote novca na manje svote koje izazivaju manje sumnje“ (Katušić-Jergović 2007). Kod ove

tehnike riječ je o iznosima koji ne prelaze granične svoje iznad kojih su banke dužne javiti

transakciju vlastima. Novac se u manjim svotama polaže na jedan ili više bankovnih računa ili

na način da to čini više ljudi, ili tako da to jedna osoba čini duži vremenski period (Katušić-

Jergović 2007).

Metoda podzemnog ili alternativnog bankarstva podrazumijeva „dobro uspostavljene

zakonite alternativne bankarske sustave koji omogućuju nedokumentirane depozite, dizanja i

transfere“ (Katušić-Jergović 2007). Ova metoda pranja novca vrši se na način da kriminalac,

odnosno perač novca polaže novac u podzemnu banku. Kao identifikacijska potvrda za

transakciju se najčešće koristi nešto neuočljivo kao što je razglednica ili igraća karta. Jednu

polovicu takve identifikacijske karte zadržava klijent, a druga polovica se prosljeđuje

17

bankaru. Perač u ciljanoj zemlji pokaže svoju potvrdu kako bi podigao svoj novac, pri čemu

se izbjegne iznošenje gotovine iz zemlje i smanjuje rizik od otkrivanja (Katušić-Jergović

2007).

Nadalje, jedna od metoda pranja novca je i otvaranje fiktivnih poduzeća. Prema autoru

Šabiću, u fiktivno poduzeće predstavlja „takav oblik društva koje je osnovano u skladu sa

pozitivnim zakonskim propisima koji definiraju način upisa pravnih osoba u sudski registar

kao i sva ostala gospodarska društva. Sa formalno pravnog stanovišta takvo društvo ne može

nositi naziv fiktivno te kao takvo u pravnom pogledu se ne razlikuje od drugih gospodarskih

društava. Međutim, naziv fiktivno gospodarsko društvo pridodaje se iz razloga što formalno

pravno društvo postoji ali ne egzistira na tržištu u skladu sa djelatnošću zbog koje je i

osnovano, nego zbog drugih ciljeva. Namjera osnivača ovakvih gospodarskih društava nije

osnivanje istih radi obavljanja određene privredne djelatnosti, nego vršenje kriminalnih

radnji (Šabić n.d.). Nadalje, područje fiktivnih ugovora se dijeli u dvije kategorije (Cindori,

2010:25):

a) ispostavljanje potpuno fiktivnih ugovora za usluge koje nisu izvršene te koje se ne

mogu i neće izvršiti te

b) ispostavljanje faktura s većim ili manjim iznosima od stvarnog za robu ili neke usluge.

Posebnu vrstu pranja novca predstavlja plaćanje na temelju potpuno lažnih faktura pri čemu,

za razliku od podfakturiranja ili prefakturiranja, cijeli iznos uplaćenog novca obuhvaća oprani

novac. Kako plaćanje robe na temelju lažnih faktura neizostavno zahtjeva papirnati trag

prelaska državne granice i ostale evidencije o stvarnom postojanju robe i njezinoj prodaji,

češće će se koristiti izloženi način pranja novca za obavljene usluge jer je vrlo teško

procijeniti njihovu stvarnu vrijednost (Masnjak 2000).

Ulaganje gotovine u financijski sustav klasičan je i osnovni korak provođenja prve faze

procesa pranja novca, kada ga je i najlakše otkriti jer još uvijek postoji veza između novca i

perača. Nakon ulaganja u financijski sustav, novac postaje samo broj. Gotovina se ulaže u

financijski sustav putem žiro-računa trgovačkih društava, polaganja fiktivnog dnevnog utrška

te transakcija sa računa pravne osobe na račune fizičkih osoba i obratno. Perač može

angažirati i osobu koja će umjesto njega uložiti gotovinu u sustav (Cindori 2007).

Front i shell tvrtke paravan su za protok novca odnosno prikrivanje njegovog izvora. Shell

kompanije su potpuno lažne tvrtke koje služe za pranje novca, dok front tvrtke obavljaju

18

legalne aktivnosti opet radi pranja novca. To su primjerice restorani, putničke agencije,

društva za osiguranje, casina, mjenjačnice i slično. Uglavnom se osniva veći broj tvrtki istog

tipa, u raznim državama, preko kojih novac cirkulira i mijenja oblik. Povratkom u matičnu

državu nezakoniti novac dobiva zakonito, inozemno porijeklo. Prednost ove nad klasičnim

tehnikama je manji rizik otkrivanja. (Masnjak 2000)

Prijevare u privatizaciji javljaju se kod zemalja u razvoju koje nastoje provesti ekonomsku

reformu. Državna poduzeća koja prolaze kroz proces privatizacije često se nađu na meti

perača novca. Perači mogu steći prednost nad legalnim investitorima nuđenjem veće cijene.

Ova prijevara se vrši tako da kriminalac kupuje poduzeće u državnoj vlasti nezakonito

stečenim novcem i na taj način prljavi novac pretvara u zakonita sredstva.

3.3. Uloga suvremene tehnologije u pranju novca

Trendovi međunarodne trgovine, tokovi novca i kapitala, kretanje ljudi, dobivaju nove

pojavne oblike i gube mnoga od postojećih ograničenja. Nastaju nove mogućnosti, ali i još

nepoznati rizici koje nije moguće sagledati do kraja (Đurđević 2010). Veliki napredak u

razvoju informacijskih tehnologija, korištenje Interneta, jeftini informatički resursi, kao i

kupovina i plaćanje iz doma preko mreže, uz posjedovanje platne kartice za plaćanje

elektronskim novcem, stvorili su i preduvjete da se poveća zloupotreba tog okruženja u svrhu

pranja novca (Porobić i Bajraktarević, 2012:80).

Elektroničko poslovanje je, po definiciji, svaka financijska transakcija koja koristi podatke

razmijenjene elektroničkim putem. Elektronički novac se definira kao „elektroničko skladište

monetarne vrijednosti na tehničkom uređaju, a koje se može koristiti za plaćanja bez

neophodnog uključivanja banaka ili služiti kao instrument za pretplatu“ (Ćavar i suradnici

2009).

Elektronički novac je oblik elektroničkog plaćanja koji teži istim karakteristikama koje ima

način plaćanja „papirnatom“ gotovinom. Elektronički, odnosno digitalni novac predstavlja

najveće tehnološko dostignuće u bankarstvu na polju platnog prometa. Pod cirkulacijom

digitalnog novca podrazumijeva se njegova upotreba u platnom prometu koja se odvija putem

telekomunikacijske infrastrukture, bilo to putem intraneta banaka, putem servisa temeljenih

na Internetu ili u novije vrijeme putem mobitela. Budući da je digitalni novac u biti skup

19

bitova pohranjenih u memoriji računala ili za to predviđenog uređaja za njega ne postoje

zemljopisne granice (European Central Bank 2013).

Elektroničko bankarstvo predstavlja „uporabu bankarskih usluga i izvođenje bankarskih

transakcija koje obavlja sama stranka, vlasnik računa i komitent banke, posredstvom osobnih

računala ili terminala s lokacija s kojih je moguć pristup telekomunikacijskoj mreži za

prijenos podataka“ (Leko, 1998:113).

Razvoj novih tehnologija, koji uključuje elektroničko poslovanje i elektroničko bankarstvo

otvara nove mogućnosti prijevara i pranja novca. Jednostavnim elektronskim transferom

novca iz jedne u drugu banku elektronski prijenos novca postaje jedna od najčešćih načina

prebacivanja velikih svota novca po cijelom svijetu, što ujedno implicira korisnu metodu

druge faze pranja novca-oplemenjivanje. Na taj se način „prljavi novac“ putem bankarskog ili

financijskog sustava elektronski premješta globalnim bankarskim sustavom, u svrhu

prikrivanja njegovog pravog izvora.

Elektroničkim se transferima teško ulazi u trag zbog minimuma identifikacijskih informacija

o stranci, čime se omogućava međunarodno kretanje ogromnih iznosa novca u samo jednoj

sekundi (Mandiger, 2006:114)

Bez obzira na oblik kriminala, karakteristike koje imaju računalni sustavi i kompjuterske

mreže kao što su brzina, sigurnost, efikasnost, racionalnost, anonimnost i slično čine ih

atraktivnim i za korištenje u nelegitimne svrhe kao što je pranje novca. Zbog toga brojni

međunarodni autoriteti već relativno dugo izražavaju zabrinutost i potrebu rješavanja

najmanje tri problema.

Prvi problem vezan je za djelotvornost postojećih zahtjeva za obaveznim izvještavanjem o

sumnjivim transakcijama, koje po svojoj prirodi obuhvaćaju aktivnosti sa velikom

vjerojatnosti da su povezane sa pranjem novca ili financiranjem terorizma, posebno složene i

neobične velike elektronske transakcije i sve neobične uzorke takvih transakcije koje nemaju

očitu gospodarsku ili vidljivu zakonitu svrhu (Porobić i Bajraktarević, 2012:88).

Drugi problem obuhvaća sadašnje analitičke i istražne alate i tehnike, koje se temelje na

pretpostavci da kriminalne organizacije moraju bar neki dio transakcije provesti preko nekog

od posrednika, odnosno obveznika sprečavanja pranja novca, i oslanja se pri tome na

prevencije operativnih i reputacijskih rizika (identifikaciju klijenta, prihvatljivost klijenta,

20

praćenje poslovanja klijenta i valoriziranje intenziteta rizičnosti) svake financijske investicije.

Međutim, elektroničko bankarstvo iz kuće ili stana ne obuhvaća transakcije „licem u lice“,

što analitičke i istražne alate čini manje primjenjivim i efikasnim (Porobić i Bajraktarević,

2012:88).

Treći problem odnosi se na činjenicu da većina elektroničkog bankarstva i sustava plaćanja

djeluje u svijetu i sa više valuta, tako da svakog trenutka prelaze tradicionalne fizičke

nacionalne granice i njihove jurisdikcije što značajno umanjuje mogućnosti za efikasno i

efektivno suprotstavljanje računalnom kriminalu i pranju novca na nacionalnom nivou

(Porobić i Bajraktarević, 2012:88).

21

4. UTJECAJI PRANJA NOVCA NA GOSPODARSTVO I DRUŠTVO

Nedostatak ili postojanje slabog i korumpiranog sustava za sprječavanje pranja novca u

određenim zemljama dopušta kriminalcima i onima koji financiraju terorizam djelovanje i

širenje svojih kriminalnih aktivnosti kao što su korupcija, trgovina drogom, nedopuštena

trgovina ljudima, krijumčarenje i terorizam. Pranje novca i financiranje terorizma se može

pojaviti u bilo kojoj zemlji, međutim te pojave imaju najznačajnije ekonomske i socijalne

posljedice u zemljama u razvoju, jer su ta tržišta malena i osjetljivija. Također, pranje novca i

financiranje terorizma imaju značajne posljedice u zemljama sa krhkim financijskim

sustavom, jer u one također osjetljive na takve utjecaje (World Bank 2003). Može se reći kako

pranje novca ima širok spektar povratnih efekata na ekonomske, političke i socijalne strukture

svake zemlje (Stakić i Barać, 2010:356). Shema 2 prikazuje općenite utjecaje pranja novca i

financiranja terorizma u razvijenim zemljama.

Shema 2. Štetni utjecaji pranja novca i financiranja terorizma u zemljama u razvoju

Izvor: Izrada prema World Bank 2003, Money Laundering Impacts Development, pogledano 15. travnja 2015.,

<http://www1.worldbank.org/finance/assets/images/02-chap02-f.qxd.pdf>.

Pranje novca, korupcija i organizirani kriminal i jako utječu na zemlje u razvoju i

predstavljaju ključnu prepreku njihovu razvoju, ograničavaju njihov potencijal rasta i

smanjuju njihove fiskalne resurse, zbog činjenice da se oprani novac, umjesto da se usmjeri u

22

produktivne kanale za daljnja ulaganja, često usmjeri u „sterilna” ulaganja kako bi se sačuvala

njegova vrijednost ili kako bi bio lakše prenosiv (Europski parlament 2013). Prema

procjenama Europskog parlamenta, svake godine se izgubi oko 800 milijardi € iz zemalja u

razvoju zbog poreznih oaza i nezakonitih financijskih tokova (Europski parlament 2013). Iz

tog razloga je za ublažavanje siromaštva i stvaranje bogatstva u zemljama u razvoju nužna

veća transparentnost i mogućnost praćenja financijskih prijenosa.

Stupanj negativnih ekonomskih efekata pranja novca na ekonomski razvoj je teško

kvantificirati. Međutim, logično je da takve kriminalne vrijednosti oštećuju institucije u

financijskom sektoru koje su ključne za ekonomski rast, produktivnost u realnom sektoru i

stabilnost vanjskog sektora (Bartlett 2002). Kontinuirane borbe protiv pranja novca i

financiranja terorizma imaju važne prednosti za zemlju. Te prednosti se očituju u nižim

razinama kriminala i korupcije, poboljšanoj stabilnosti financijskih institucija i tržišta,

pozitivan utjecaj na gospodarski razvoj i ugled u svjetskog zajednici, poboljšanim tehnikama

upravljanja rizicima u financijskim institucijama te povećanoj integriranosti tržišta (World

Bank 2003).

4.1. Utjecaji pranja novca i financiranja terorizma na ekonomsku i

financijsku stabilnost

Učinci pranja novca u gospodarstvu mogu se podijeliti na dugoročne i kratkoročne. Oni su

prikazani u tablici 4.

Tablica 4. Kratkoročni i dugoročni ekonomski učinci pranja novca i financiranja terorizma

KRATKOROČNI UČINCI DUGOROČNI UČINCI

Dobitci počinitelja Poremećaji u direktnim stranim ulaganjima

Deformacija potrošnje i štednje

Deformacija investicija Promjene u likvidnosti i solventnosti

Umjetni porast cijena

Nelojalna konkurencija Reputacija financijskog sektora

Promjene u uvozu i izvozu

Utjecaj na prihode i zaposlenost Pojava mita i korupcije

Izvor: Izrada prema Pedić, Ž. 2010, 'Nefinancijski sektor i samostalne profesije u kontekstu sprečavanja pranja

novca', Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, god. 31, br. 1, 617-642., p. 621.

23

Dakle, u kratkoročne učinke se mogu ubrojiti izravni gubici žrtava, dobitci počinitelja,

deformacija potrošnje i štednje, deformacija investicija, umjetni porast cijena, nelojalna

konkurencija, promjene u uvozu i izvozu, utjecaj na output, prihod i zaposlenost, niži ili viši

prihod javnog sektora i slični učinci (Pedić 2010). S druge strane, kao dugoročni učinci pranja

novca mogu se izdvojiti poremećaji u direktnim stranim ulaganjima, promjene u likvidnosti,

solventnosti, reputaciji financijskog sektora, pojavi mita i korupcija i slično (Pedić 2010).

Prema procjenama Ujedinjenih naroda, na pranje novca 2,7% svjetskog BDP-a, odnosno oko

1.600 milijardi američkih dolara, a nove tehnologije su metode učinile jednostavnijima

(Europski parlament 2014). Međutim, samo jedan dio kriminalnih aktivnosti se na kraju i

otkrije, pa je precizne brojke nemoguće utvrditi.

4.1.1. Utjecaji na financijski sektor

Financijski sektor uključuje financijske institucije kao što su banke, nebankarske financijske

institucije kao što su privatni kreditore te ostale institucije na tržištu kapitala. Te institucije su

važne jer predstavljaju koncentraciju kapitalnih sredstava određene zemlje te njihovu

raspodjelu putem investicija, što osigurava gospodarski razvoj. Iako je financijski sektor

najvažnija sastavnica u procesu financiranja zakonitog poslovanja, on također za kriminalce

može biti jednostavan način za pranje sredstava. Velike svote opranih sredstava se na taj način

izlijevaju u financijske institucije, odnosno izvan njih, što uvelike može narušiti stabilnost

financijskih tržišta (Financial Intelligence Unit n.d.).

Banke koje omogućuju aktivnosti pranja novca suočavaju se sa rizicima kao što su kreditni

rizik, rizik od prevare i rizik ugrožavanja reputacije, koji mogu prouzrokovati ozbiljne pravne

i financijske poteškoće, ali i veoma ozbiljne posljedice za samo poslovanje banaka jer

poštovanje zakona, pravila i standarda pomaže da se održi reputacija banke i tako ispune

očekivanja klijenata, tržišta i društva u cjelini (Fijat 2008).

Kada se pranje novca odvija u financijskoj instituciji, to najvjerojatnije znači da je svjesno ili

nesvjesno u taj proces uključen zaposlenik. Ukoliko je zaposlenik uključen svjesno u pranje

novca, to znači da je financijska institucija sklona korupciji. Kada se pranje novca dogodi u

određenoj financijskoj instituciji te kada to poznato klijentima, njihovo povjerenje se

narušava. Kao posljedica toga raste rizik poslovanja financijske institucije i ona postaje

poznata po korumpiranosti. Tada institucija postaje žrtva svog ugleda i njezino postojanje

24

postaje upitno jer nije u mogućnosti i dalje učinkovito prikupljati i investirati kapitalna

sredstva (ESC Corporate Services 2014). U najgorem slučaju, pranje novca može dovesti do

propasti banaka i financijske krize (Financial Intelligence Unit n.d.).

Dodatni izazovi za financijske institucije koje se oslanjanju na nezakonito stečenu imovinu

podrazumijevaju odgovarajuće upravljanje vlastitom imovinom, obvezama i transakcijama.

Tako primjerice veliki iznosi legaliziranog novca sumnjivog porijekla mogu se pojaviti u

financijskoj instituciji, nakon čega mogu iznenada nestati telegrafskih transfera, kao odgovor

na neke netržišne faktore. To sve može dovesti do problema sa likvidnošću i navale na banke

(Brcanski 2011).

Nadalje, kriminalne aktivnosti se povezuju i sa nekim bankarskim pogreškama u svijetu,

među koje se ubraja i neuspjeh prve Internet banke Europske unije. Osim toga, sa pranjem

novca povezuju se i neke financijske krize iz devedesetih godina, kao što je skandal sa

prevarom, pranjem novca i podmićivanjem u Bank of Credit and Commerce International

(BCCI).

Isto tako, pranje novca može jako loše utjecati i na devizni tečaj i kamatne stope, s obzirom na

to da oni koji se bave nelegalnim aktivnostima pranja novca žele svoja stečena sredstva

reinvestirati u oblike koje je teže otkriti, a ne u one koje imaju visoku stopu povrata. Osim

toga, pranje novca može povećati opasnost od monetarne nestabilnosti jer se takva sredstva

mogu uložiti u namjerno iskrivljivanje cijena imovine i robe. Pranje novca i financijski

kriminal tako mogu dovesti do neočekivanih promjena u potražnji novca i veće nestabilnosti

međunarodnih tokova kapitala, novca i kamatnih stopa (Brcanski 2011).

4.1.2. Utjecaji na realni sektor

Osim negativnog učinka pranja novca na ekonomski rast, kroz narušavanje financijskog

sektora, pranje novca ima još negativniji utjecaj na ekonomski rast u realnom sektoru,

usmjeravajući izvore u manje produktivne aktivnosti, olakšavajući na taj način domaću

korupciju i kriminal, što direktno uništava ekonomski rast (Bartlett 2002). Naime, novac koji

je opran i kroz druge kanale osim financijskih institucija se često investira u obliku „sterilnih

ulaganja“. Sterilna ulaganja su ona ulaganja koja stvaraju malu dodatnu produktivnost za širu

ekonomiju, kao što su nekretnine, umjetnost, antikviteti, nakit, te luksuzni automobili. Za

25

zemlje u razvoju, usmjeravanje oskudnih sredstava u manje produktivne domaće nekretnine

ili luksuzni uvoz ozbiljno štete ekonomskom razvoju. Osim toga, kriminalne radnje mogu

pretvoriti produktivne kompanije u sterilne investitore tako što ih koriste u svrhe

protuzakonitog pranja novca (Bartlett 2002).

Također, pranje novca umanjuje prihode od poreza i na taj način izravno nanosi štetu

redovnim poreznim obveznicima te otežava prikupljanje poreza i takav gubitak poreznih

prihoda uglavnom podrazumijeva više porezne stope od onih koje bi vladale da se radi o

legitimno stečenoj imovini.

Nadalje, pranje novca ugrožava nastojanje mnogih zemalja da privatizacijom rekonstruiraju

svoje imovine jer kriminalne organizacije raspolažu ogromnim financijskim sredstvima i

mogu nadjačati sve legitimne kupce državnih poduzeća, tako da privatizacija, iako ekonomski

inače korisna, također može poslužiti i kao način za pranje novca (Brcanski 2011).

One koji se bave nelegalnim aktivnostima pranja novca, u principu, ne zanima mnogo profit

od njihovog ulaganja, nego prije svega zaštita vlastite imovine. Tako oni svoja sredstva ulažu

u aktivnosti koje nisu nužno ekonomski korisne za zemlju u kojoj su ta sredstva plasirana.

Naime, ekonomski rast stagnira u onoj mjeri u kojoj pranje novca i financijski kriminal

uspijevaju preusmjeriti sredstva sa zdravih ulaganja u niskokvalitetne investicije koje

prikrivaju poreklo njihovog novca (Brcanski 2011).

Sudionici u pranju novca koriste određena poduzeća, odnosno realni sektor, kako bi razdvojili

sredstva stečena na temelju kriminalnih radnji od procesa prikrivanja nelegalno ostvarene

dobiti. S obzirom na to da poduzeća raspolažu velikim iznosima novca, one su u mogućnosti

da svoje proizvode i usluge prodaju po cijenama koje su niže od tržišnih. U nekim

slučajevima ova poduzeća utvrđuju cijene koje su ispod proizvođačkih i iz tog razloga su

konkurentnije u odnosu na poduzeća koje legalno posluju i pribavljaju sredstva na

financijskim tržištima. Sudionici pranja novca reinvestiraju svoja sredstva u ona poduzeća i

djelatnosti za koje očekuju da neće biti otkriveno porijeklo novca (Fijat 2008).

Osim toga, pranje novca za rezultat ima regresivnu distribuciju dohotka i stvaranje velike

potrošačke moći pojedinaca i u uvjetima gospodarskih kriza i sličnih nestabilnosti.

26

4.1.3. Utjecaji na vanjski sektor

Vanjski sektor gospodarstva obuhvaća trgovinu sa inozemstvom, odnosno uvoz i izvoz te

međunarodne tokove kapitala. Sustav vanjskotrgovinske razmjene podliježe širokom aspektu

rizika, što daje mogućnost kriminalnim organizacijama da peru novac koji je stečen

nezakonitim aktivnostima i da financiraju terorističke organizacije uz relativno mali rizik da

budu otkriveni. Takvim organizacijama vanjskotrgovinski sustav može biti zanimljiv zbog

više razloga. Naime, u vanjskom sektoru je pojedinačne transakcije moguće učiniti manje

uočljivima, što olakšava prenošenje vrijednosti preko granica. Nadalje, pristup procedurama

za potvrđivanje identiteta stranke ili programima za razmjenu carinskih podataka između

država je ograničen, a osim toga veliki broj carinskih službi ima ograničene resurse za

otkrivanje protuzakonitih transakcija u trgovini (Uprava za sprječavanje pranja novca 2012).

Prema autoru Galinec (2002:199), pranje novca na vanjskotrgovinski sektor utječe na način da

se novac stečen prodajom droga, trgovine ljudima, kockanjem, organiziranom prostitucijom,

pljačkom banaka te ostalim ilegalnim, odnosno kriminalnim aktivnostima unosi u legalne

vanjskotrgovinske tokove. Pranje novca se tako očituje specifičnim transakcijama izvoza i

uvoza robe koji se po vrijednosti bitno razlikuju od uobičajenih transakcija istom vrstom robe.

Pritom carinske i porezne vlasti najčešće ne mogu odrediti radi li se o pranju nezakonito

stečenog novca putem vanjskotrgovinskih tokova, kao niti pozadinu transakcije. Transakcije

pranja novca se obavljaju uspostavom trgovine sa zemljama u kojima carinske i porezne

službe nisu dovoljno osposobljene, koje su korumpirane te u kojima ne postoje organizirani

mehanizmi sprječavanja pranja novca.

Najveći dio pranja novca u vanjskotrgovinskim poslovima obavlja se lažnim iskazivanjem

vrijednosti roba, odnosno precjenjivanjem ili podcjenjivanjem na carinskim deklaracijama, na

kojima je vrijednost roba nerazmjerna tržišnoj vrijednosti po kojoj se ta roba inače

razmjenjuje. U slučaju precjenjivanja vrijednosti uvoznik plaća izvozniku velike iznose za

robu koja gotovo da ni nema vrijednosti te koju uvoznik nakon primitka uništi, proda kao

otpad ili preproda po simboličnoj cijeni, čime se osigurava pravna osnova za transfer novca iz

zemlje. Najčešći paravan za aktivnosti pranja novca su vanjskotrgovinski poslovi vezani za

duhan, alkoholna pića, tekstil, plemenite metale te skupocjene automobile i plovila (Galinec

2002:199). Dakle, na ovaj sektor se najviše utječe kada se prihodi od ilegalnih aktivnosti

koriste za kupnju uvezene luksuzne robe sa namjerom pranja novca. Kada je uvoz kupljen sa

takvim sredstvima, gospodarstvo pati jer nema legalne gospodarske aktivnosti, odnosno nije

27

pokrenuta zaposlenost i ne postoji konkurencija zbog umjetno postavljenih cijena za svrhu

pranja novca. Takve aktivnosti mogu potisnuti domaću cijenu, oštetiti konkurenciju između

domaćih i međunarodnih poduzeća te smanjiti profitabilnost domaćih poduzeća (ESC

Corporate Services 2014).

U mnogim državama ovlasti carinskih službenika ograničene su na nadzor robe pri uvozu i

izvozu, kontrolu tereta i dokumenata, sprječavanje krijumčarenja te obračun carinskih i

poreznih davanja, dok se rijetko ili nikada usmjeravaju na praćenje vanjskotrgovinskih

poslova koji su paravan za pranje novca. Međutim, vanjskotrgovinske transakcije vezane za

pranje novca nije lako otkriti, pogotovo zato jer sudionici u pranju novca redovito podmiruju

carinske i porezne obveze (Galinec 2002:200).

Zaključno se može reći kako se unaprjeđene suzbijanja pranja novca u vanjskotrgovinskoj

razmjeni može postići boljom edukacijom carinskih službenika i uspostavom suradnje,

odnosno sustava razmjene informacija između nacionalnih carinskih uprava, ureda za

sprječavanje pranja novca te službe devizno-dokumentarne kontrole, kako bi se što

kvalitetnije mogle uspoređivati informacije o robnim i novčanim tokovima i na taj način

spriječiti pranje novca (Galinec 2002:200).

4.2. Politički efekti pranja novca i financiranja terorizma

Pranje novca provode kriminalne organizacije lokalnog, regionalnog, nacionalnog ili

međunarodnog značaja. Međutim, osim kriminalnih organizacija, pranjem novca se bave i

koriste državni i paradržavni organi, a za neke svjetske obavještajne službe jer poznato da na

takav način financiraju svoje tajne operacije (Vesić 2008).

Kako je već spomenuto, pranje novca počiniteljima donosi velike imovinske koristi, jer se

nakon „legalizacije“ opranog novca stječe mogućnost korištenja u procesu proizvodnje,

trgovine, prometa, ugostiteljstva, platnog prometa te drugih djelatnosti. Često se pranje novca

obavlja kao značajni dio aktivnosti organiziranih kriminalnih grupa, a u brojnim slučajevima

se kao organizatori javljaju osobe u tzv. „bijelim ovratnicima“, odnosno osobe sa visokim

društvenim statusom i ugledom. Takva vrsta kriminalnih aktivnosti se obavlja izvan javnosti

izvođenjem većih poslovnih transakcija i manipulacija (Vesić 2008). Profesionalni perači

novca se često u cilju organiziranja pranja novca povezuju, stvarajući moćne grupe koje imaju

uporište u policiji, pravosuđu i politici.

28

Nadalje, autorica Vesić (2008) ističe kako „politički aspekt pranja novca čine predstavnici

plutokracije1, birokracije

2 i tehnokracije

3“, koji raznim političkim spletkama sebi stvaraju

uvjete za nesmetano bavljenje pranjem novca, zajedno sa kriminalnim podzemljem. Njih čine

ugledni političari, vođe političkih stranaka, ministri, kongresmeni te predstavnici uglednih

međunarodnih i nacionalnih vladinih i nevladinih organizacija. Tu je i vidljiva i psihološka

komponenta pranja novca jer takve osobe, kako bi prikrile svoju kriminalnu djelatnost,

neprestano traže moralne isprike za druge, ali ne i za sebe (Vesić 2008).

4.3. Sociološki efekti pranja novca i financiranja terorizma

Prema autoru Orloviću (2013:408), „sociološki učinci gospodarskog kriminaliteta proizlaze iz

njegovih ekonomskih posljedica, a po svojoj opasnosti su možda i značajniji od izravnih

ekonomskih ili financijskih šteta koje nastaju gospodarskim kaznenim djelima“. Socijalne

štete dugoročno utječu na društveni potencijal i razvoj.

Sociološki utjecaji pranja novca mogu biti različiti jer je često prljavi novac, koji je generiran

iz kriminalnih aktivnosti, pomiješan sa legalnim sredstvima, koja se koriste za proširenje

postojeće kaznene radnje i financiranje novca. Tako može doći do prijenosa gospodarske

snage sa tržišta, vlade i građana na kriminalce, na način da se podržavaju zločini i korupcija

(Financial Intelligence Unit n.d.). Shema 3 prikazuje neke od socioloških utjecaja pranja

novca i financiranja terorizma.

1 Plutokracija je oblik vladavine u kome je vlast centralizirana na uski broj ljudi koji se od ostatka stanovništva

razlikuje po povećanom materijalnom bogatstvu. 2 Birokracija je termin kojim se označava vladavina uprave, odnosno administrativnog osoblja koje radi po

uredima ili biroima državne uprave, ali i svake velike organizacije. 3 Tehnokracija je oblik vladavine gdje sve odluke donose visoko obučeni profesionalni stručnjaci.

29

Shema 3. Sociološki efekti pranja novca i financiranja terorizma

Izvor: Izrada prema Orlović, A. 2013, Gospodarski kriminalitet u Republici Hrvatskoj, Redak, Split., p. 409-412.

Dakle, u najznačajnije sociološke utjecaje pranja novca, i općenito gospodarskog kriminaliteta

na društvo mogu se ubrojiti negativno raslojavanje društva, gubitak socijalnog povjerenja,

nejednakost u dostupnosti prilika, apatija i socijalna pasivnost društva te rast socijalne

nepravde i frustracije.

Nejednakost u dostupnosti prilika mogu dovesti do deprimiranosti ljudi, općeg porasta

nesigurnosti te društvene marginalizacije. Najteži oblici kriminala, poput organiziranog

kriminala, kojemu pripada i pranje novca, najprisutniji su upravo u društvima sa velikim

socijalnim razlikama (Jugović i suradnici 2008).

Jedna od posljedica raslojavanja društva je ta nestaje međuljudsko povjerenje i građanska

solidarnost u društvu. Naime, prevareni i siromašni građani ne vjeruju političarima i

tajkunima, pa nastaje prirodni jaz između siromašnih i bogatih, pogotovo ukoliko se on

temelji na nepravdi i kriminalu (Orlović, 2013:409). Pranje novca zadaje najveću štetu

strukturi društva na način da uništava povjerenje građana u politički sustav, njegove institucije

i vodstvo te stvara nejednakost građana u svakodnevnom životu na različitim područjima

(Orlović, 2013:409).

30

Nadalje, proces pranja novca sprječava razvoj pravedne tržišne strukture te narušava

konkurenciju, pa tako smanjuje moguća ulaganja i investicije. Ekonomski razvoj stagnira i

mali poduzetnici dođu u poziciju da ne mogu podmiriti svoje troškove. Istovremeno,

protupravno stečena imovinska korist od strane gospodarskih subjekata omogućuje peračima

novca bolju tržišnu poziciju i konkurentsku prednost u odnosu na druge tvrtke koje posluju

legalno (Orlović, 2013:410). Država ima najodgovorniju ulogu u postizanju jednakosti u

dostupnosti. Kako bi mogla sprječavati gospodarski kriminal, trebala bi oduzimati imovinu

stečenu na protuzakonit način i sankcionirati počinitelja određenom kaznom. S druge strane,

država bi trebala uspješnije štititi samu sebe od kriminalnih aktivnosti, pa na taj način

efikasnijom i pravednijom sociološkom politikom štititi jednakost svih građana i

gospodarskih subjekata (Orlović, 2013:410).

Prema Orloviću (2013:411), socijalna apatija i pasivnost podrazumijevaju „nezainteresiranost

ili ravnodušnost građanstva prema političkim i društvenim aktivnostima, koje se odlikuje

općim nepovjerenjem u institucije, državu ili političare“. Apatija i socijalna pasivnost može

dovesti do stagnacije u razvoju stanovništva bilo koje države. Pranje novca, kao i korupcija,

djeluje demotivacijski na građane zbog nerazmjernosti težine kriminala i državne reakcije na

njega.

Posljednji promatrani sociološki utjecaj pranja novca je rast socijalne nepravde i frustracije.

Orlović (2013:412) ističe kako socijalne nepravde izazivaju frustracije kod građana koji gube

svoja prava jer im one predstavljaju nepotrebne prepreke u procesu ostvarivanja njihovih

društveno prihvatljivih ciljeva. Gospodarski kriminalitet i pranje novca u društvu proizvodi

nepravdu na direktan, odnosno indirektan način. Indirektne posljedice osjećaju svi građani

koji posluju i žive na zakonit način jer imaju neravnopravan ekonomski status u odnosu na

kriminalce, odnosno perače novca. Rast socijalne nepravde je direktno povezan sa rastom

prisutnosti gospodarskog kriminala i korupcije u društvu (Orlović, 2013:412).

31

5. MEĐUNARODNE INSTITUCIJE I DOKUMENTI VEZANI ZA

PROBLEMATIKU SPRJEČAVANJA PRANJA NOVCA

Kako bi se pranje novca suzbilo, međunarodna zajednica je pristupila normiranju prava i

obveza pojedinih zemalja sa ciljem poduzimanja adekvatnih mjera, sredstava i postupaka za

sprječavanje i suzbijanje nedozvoljenih aktivnosti (Stakić i Barać, 2010:357). Europske

države su donijele nekoliko međunarodnih pravnih akata kojima su precizirane nedozvoljene

aktivnosti i pojedini pojavni oblici pranja novca, kao i mjere i postupanja nacionalnih država

u pravcu suzbijanja navedene pojave (Stakić i Barać, 2010:357). U europskom pravu je

pranje novca dobilo status samostalnog krivičnog djela za čije provođenje su propisane veoma

stroge kazne.

U ovome dijelu rada navest će se i ukratko pojasniti najvažnije međunarodne institucije koje

se bave pranjem novca i financiranja terorizma, kao i temeljni dokumenti i konvencije koje su

one donijele u cilju borbe protiv tog problema.

5.1. Organizacija Ujedinjenih naroda

„Povijest zakonskih propisa za sprječavanje pranja novca započela je kriminalizacijom

sredstava proizašlih iz kaznenih djela povezanih s trgovanjem drogom, odnosno donošenjem

Konvencije protiv nezakonitog trgovanja narkoticima i psihotrofnim supstancama 1988.

godine. Ta konvencija se naziva i Bečka konvencija“ (Pedić 2010). Osim Bečke konvencije,

Organizacija Ujedinjenih naroda donijela je još tri konvencije. To su Konvencija Ujedinjenih

naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta, Konvencija o sprječavanju

financiranja terorizma te Konvencija protiv korupcije.

Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta

(Konvencija iz Palerma) donesena je 2000. godine u Palermu, a glavna značajka joj je

proširenje predikatnog djela trgovine drogom na mnoštvo drugih kaznenih djela. Također

kriminalizira udruživanje za počinjenje takvih kaznenih djela te po prvi put objašnjava mjesto

i značaj financijsko-obavještajne jedinice (Pedić, 2010).

Nadalje, Konvencija o sprječavanju financiranja terorizma iz 2000. godine donesena je zbog

porasta terorističkih akcija diljem svijeta, a potpisana je od strane 132 države, čime se

32

kriminalizira terorizam kao i bilo koji način njegova financiranja. Svrha ove konvencije je

održavanje međunarodnog mira i sigurnosti, promicanje odnosa te međunarodna suradnja

(Hrvatska narodna banka 2015).

Konvencija protiv korupcije iz 2003. godine promiče djelotvornu borbu protiv korupcije,

međunarodnu suradnju, tehničku pomoć, povrat imovine te upravljanje javnim poslovima i

državnom imovinom sa dužnom pažnjom i savjesti (Hrvatska narodna banka 2015).

5.2. Europska unija

Europska unija je tijekom godina donijela niz konvencija, pravilnika o odredbi koje uređuju

sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma.

Konvencija br. 141 Vijeća Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju

prihoda stečenog kaznenim djelom ili Strasburška konvencija donesena je 1990. u

Strasbourgu. Kriminalizira pranje novca, stavlja naglasak na teža kaznena djela i ona iz kojih

se ostvaruju visoki profiti, propisuje oduzimanje imovinskih koristi, međunarodnu suradnju u

zapljeni i podjeli sredstava, pomoć pri istragama i osnovu za odbijanje suradnje. Prema toj

konvenciji, banke i ostale financijske institucije moraju surađivati i provoditi identifikaciju

klijenata. Konvencija uklanja i bankarsku tajnu čime se globalna sigurnost stavlja ispred

pojedinačnih odnosa. Obuhvaća cjelokupni proces od započinjanja istrage do oduzimanja

imovinskih koristi (Cindori 2007).

Konvencija Vijeća Europe br. 198 o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju

prihoda stečenog kaznenim djelom i o financiranju terorizma (Varšavska konvencija) iz 2005.

i dalje se fokusira na istragu, oduzimanje sredstava te međunarodnu suradnju. Promjene u

odnosu na Strasbouršku konvenciju su rješavanje problematike terorizma, definiranje

financijsko-obavještajne jedinice i obveza njenog osnivanja te otvaranje mogućnosti obustave

transakcije koja je predmet analize. Varšavska konvencija nudi listu od 20 kategorija

predikatnih djela, ali ostavlja državama mogućnost određivanja da li su predikatna djela

kaznena djela minimalnog praga kažnjavanja u trajanju od 6 mjeseci do godine dana, teška

kaznena djela određena nacionalnim zakonodavstvom ili djela sa ponuđene liste (Narodne

novine 2008).

Nadalje, važna je i Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o sprječavanju korištenja

financijskog sustava za pranje novca i financiranje terorizma, 2005/60/EC (Treća direktiva).

33

Autorica Pedić (2010) navodi da se Prva direktiva odnosila na financijski sektor i trgovinu

drogom. Dotakla se i nefinancijskog sektora te samostalnih profesija, ali taj je sektor zapravo

ostao izvan njenog dosega. Druga direktiva predstavlja dopunu Prve, a donijela je širi opseg

predikatnih djela što je omogućilo bolju međunarodnu suradnju. Učinila je DNFBP sektor4

obveznicima sustava za sprječavanje pranja novca. Treća direktiva uključila je revidirane

FATF-ove preporuke i proširila doseg i na transakcije vezane za terorističke akcije. Dopustila

je DNFBP sektoru određivanje samoregulatornog tijela, najčešće komora, kojima profesije

šalju obavijesti koje komora potom filtrira i šalje financijsko-obavještajnoj jedinici. Treća

direktiva osvrće se i na pojmove stvarnog vlasnika5, politički izložene osobe6 te principa

temeljenog na procjeni rizika (Pedić, 2010).

Sve navedene tri smjernice Vijeća Europe propisuju dubinsku analizu, verifikaciju i nadzor

klijenta, odnosno stvarnog vlasnika, granice korištenja gotovine, prepoznavanje sumnjivih

transakcija, izvješćivanje, zabranu objavljivanja informacija, maksimalnu zaštitu djelatnika

financijskih institucija od odgovornosti zbog odavanja informacija, edukaciju osoblja i

upravljanje rizicima, vođenje evidencije i statistike, nadzor i sankcije (Cindori 2007).

Osim Vijeća Europe, smjernice su donijeli i Europski parlament, Vijeće o prenošenju

informacija o uplatitelju prilikom prijenosa novčanih sredstava, Europska komisija te Vijeće o

kontroli ulaska i izlaska gotovine iz Zajednice.

Uredba 1781/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o prenošenju informacija o uplatitelju

prilikom prijenosa novčanih sredstava donesena je u svrhu primjene VII. Specijalne

Preporuke FATF-a. Propisuje obvezu institucijama da uz svaki elektronički prijenos novca

navedu i verificiraju podatke o uplatitelju11 (Cindori 2007).

Direktiva 2006/70/EC Komisije koja propisuje mjere za primjenu Direktive 2005/60/EC

Europskog parlamenta i Vijeća (Provedbena Direktiva) definira politički izložene osobe i

kriterije za jednostavniju dubinsku analizu klijenta te iznimke za one financijske aktivnosti

koje se vrše povremeno ili na ograničenoj osnovi12 (Hrvatska narodna banka 2015).

4 DNFBP sektor ili Designated Non-Financial Businesses and Professions je sektor kojeg je organizacija FATF

definirala kao zvanja i određene vrste poslova posebno pogodnih za pranje novca. To su casina, posrednici u

prodaji nekretnina, trgovci plemenitim metalima i dragim kamenjem, odvjetnici, bilježnici, druge neovisne pravne profesije i računovođe. 5 Stvarni vlasnik ili benefitial owner je fizička osoba koja je krajnji vlasnik ili kontrolira klijenta i/ili osoba u čije

ime se transakcije provode. 6 Politički izložena osoba ili Politically Exsposed Person pojedinac je na istaknutoj dužnosti u domaćoj ili stranoj

zemlji, kao što su šefovi država ili vlada, viši politički, vladini, sudski i vojni dužnosnici. Ovdje se misli i na

njihovu užu obitelj te bliske suradnike.

34

Uredba br. 1889/2005 Europskog parlamenta i Vijeća o kontroli ulaska i izlaska gotovine iz

Zajednice jest dopuna Prve Direktive. Mjere za sprječavanje pranja novca uvijek potiču

kriminalce na traženje alternativnih načina i tehnika, a često se koristi fizički prijenos

gotovine preko granice13. Uredba dozvoljava i prethodnu prijavu prekograničnih prijenosa

gotovine iznad određenih limita. Propisuje međunarodnu suradnju te evidentiranje i obradu

informacija na temelju prijave ili izvršene kontrole (Hrvatska narodna banka 2015).

5.3. Financial Action Task Force (FATF)

Financial Action Task Force ili FATF je međunarodno tijelo osnovano u Parizu 1989., na

sastanku zemalja G-7, čija je zadaća praćenje provođenja mjera za sprječavanje pranja novca i

financiranja terorizma. Mandat FATF-a do 2020. obuhvaća „uspostavljanje standarda za

suzbijanje pranja novca, financiranja terorizma i financiranja proliferacije oružja za masovno

uništenje, procjenu usklađenosti sa standardima FATF-a i prepoznavanje prijetnja integritetu

međunarodnog financijskog sustava i odgovaranje na njih kroz studije visokorizičnih

jurisdikcija i tipologija“ (Hrvatska narodna banka 2015). Drugi naziv za FATF je GAFI ili Le

Groupe d'Action financière.

Osnovni zadatak FATF je uspostavljanje međunarodnih standarda i globalne akcije u

suzbijanju pranja novca i financiranja terorizma na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Shema 4 prikazuje područja djelovanja FATF (FATF 2012).

35

Shema 4. Područja djelovanja FATF

Izvor: Izrada prema FATF – Financial Action Task Force 2015, Annual Report 2013-2014, pogledano 13.

travnja 2015., <http://www.fatf-

gafi.org/media/fatf/documents/brochuresannualreports/FATF%20Annual%20report%202013-2014.pdf>.

Kako je vidljivo prema shemi, djelovanje FATF-a konkretno se odnosi na nadzor procesa

prevencije i represije u državama članicama, razmatranje trendova pranja novca i financiranja

terorizma te izradu tipologija, pregled radnji poduzetih na nacionalnoj i međunarodnoj razini,

kao i implementacija odgovarajućih mjera za njihovo suzbijanje na globalnom planu.

Tablica 5 prikazuje sve države i regionalna tijela koji su članovi navedene organizacije.

36

Tablica 5. Države članice, regionalna tijela – pridružene članice i organizacije - promatrači

FATF

DRŽAVE ČLANICE

REGIONALNA

TIJELA –

PRIDRUŽENE ČLANICE

ORGANIZACIJE -

PROMATRAČI

Argentina

Australia

Austria

Belgium

Brazil

Canada

China

Denmark

European

Commission

Finland

France

Germany

Greece

Gulf Cooperation

Council

Hong Kong, China

Iceland

India

Ireland

Italy

Japan

RepublicofKorea

Luxembourg

Mexico

Netherlands, Kingdom

New Zealand

Norway

Portugal

RussianFederation

Singapore

SouthAfrica

Spain

Sweden

Switzerland

Turkey

United Kingdom

United States

Asia/Pacific Group

on Money

Laundering (APG)

Caribbean Financial

Action Task Force

(CFATF)

Council of Europe

Committee of

Experts on the

Evaluation of Anti-

Money Laundering

Measures and the

Financing of

Terrorism

(MONEYVAL)

Eurasian Group

(EAG)

Eastern and

Southern Africa

Anti-Money

Laundering Group

(ESAAMLG)

Financial Action

Task Force on

Money Laundering

in South America

(GAFISUD)

Inter Governmental

Action Group

against Money

Laundering in West

Africa (GIABA)

Middle East and

North Africa

Financial Action

Task Force

(MENAFATF)

African

Development

Bank

Anti-Money

Laundering

Liaison

Committee of the

Franc Zone

(CLAB)

Asian

Development

Bank

Basel Committee

on Banking

Supervision

(BCBS)

Commonwealth

Secretariat

Egmont Group

of Financial

Intelligence

Units

European Bank

for

Reconstruction

and

Development

(EBRD)

European

Central Bank

(ECB)

Eurojust

Europol

Group of

International

Finance Centre

Supervisors

(GIFCS)

Inter-American

Development

Bank (IDB)

International

Association of

Insurance

Supervisors

(GIFCS)

International

Monetary Fund

(IMF)

International

Organisation of

Securities

Commissions

(IOSCO)

Interpol

Organization of

American States

/ Inter-American

Committee

Against

Terrorism

(OAS/CICTE)

Organization of

American States

/ Inter-American

Drug Abuse

Control

Commission

(OAS/CICAD)

Organisation for

Economic Co-

operation and

Development

(OECD)

Organization for

Security and Co-

operation in

Europe (OSCE)

37

Izvor: Izrada prema FATF – Financial Action Task Force 2015, Annual Report 2013-2014, pogledano 13.

travnja 2015., <http://www.fatf-

gafi.org/media/fatf/documents/brochuresannualreports/FATF%20Annual%20report%202013-2014.pdf>

U travnju 1990. što je manje od godine dana od njegovog osnutka, FATF je izradio izvješće s

40 Preporuka za sprječavanje pranja novca. Izvješće je predstavljalo „djelotvorni alat u

izgradnji jedinstvene politike u suzbijanju pranja novca, iako nije imalo pravnog učinka“, ali

su zato Preporuke postavile temelj jasnog cilja suzbijanja organiziranog kriminaliteta i pranja

novca obuhvaćajući pravni, financijski i nadzorni aspekt. Prije tog izvješća FATF je izradio

tzv. Prvo izvješće o pranju novca, koje je opisano kao „jednostavno najiscrpnije, značajno i

snažno međunarodno očitovanje o pranju novca do sada“ (Savona, 2000:132). FATF je u to

vrijeme imao 28 članica, država koje su predstavljale 80% od 500 najvećih svjetskih banaka.

U vrijeme izrade izvješća samo je nekoliko država kriminaliziralo pranje novca.

Kada su izdane prve preporuke, od država se tražilo kriminaliziranje pranja novca,

omogućavanje njegove konfiskacije i razmjenjivanje informacija o sumnjivim transakcijama.

Na taj se način financijski i nefinancijski sektor osvježio novim pravilima prevencije pranja

novca (Pedić 2010). Preporuke FATF su snažno podupirale implementaciju UN Konvencije,

ograničenje bankarske tajne u mjeri u kojoj ne ometa otkrivanje i suzbijanje pranja novca, kao

i osnaženu uzajamnu pravnu pomoć u istragama pranja novca. Nadalje, pozivale su na

kriminalizaciju pranja novca ograničenu na novac podrijetlom iz kaznenog djela vezanog za

drogu ili narkotike. odnosno predlagale su minimum odredbi kaznenog zakona koje

reguliraju problematiku pranja novca (Savona, 2000:133).

Prepoznajući vitalnu važnost poduzimanja mjera i u suzbijanju financiranja terorizma, FATF

2001. razvija standarde suzbijanja financiranja terorizma. Odobreno je još 9 Preporuka

sprječavanja financiranja terorizma koje, povezane s 40 Preporuka u vezi pranja novca, čine

temeljni okvir za otkrivanje, sprječavanje i zaustavljanje financiranja terorizma i terorističkih

djela.

Godine 2003. preporuke FATF su ponovno revidirane. Zahtjevi učinkovitog sustava

sprječavanja pranja novca nadopunjeni su smjernicama za sprječavanje financiranja

terorizma. Kriterij sustavnog pristupa preventivnim i represivnim mjerama time je još više

pooštren.

38

5.4. MONEYVAL

MONEYVAL je Odbor stručnjaka Vijeća Europe koje prati provođenje mjera za sprječavanje

pranja novca i financiranja terorizma. Osnovan je 1997. godine pod nazivom PC-R-EV, a čini

ga 28 europskih zemalja te promatrači poput zemalja predstavnika FATF-a, Svjetske banke,

Međunarodnoga monetarnog fonda, Europske unije, Interpola te Europske banke za obnovu i

razvoj. MONEYVAL je donio tri evaluacijska izvješća za Republiku Hrvatsku o usklađenosti

legislative i prakse sa FATF-ovim preporukama, Konvencijom Ujedinjenih naroda protiv

nezakonitog prometa opojnih droga i psihotropnih tvari, Konvencijom br. 141 Vijeća Europe

o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga kaznenim

djelom te smjernicama EU (Hrvatska narodna banka 2015). Učinkovitost rada hrvatskog

Ureda i drugih tijela u sustavu suzbijanja pranja novca procijenjena je 2000., 2003. i 2006.

godine.

5.5. Ostale važnije institucije

Egmont grupa je osnovana 1995. godine kao organizacija koja okuplja financijsko

obavještajne jedinice iz cijelog svijeta. RH je 1998. postala punopravna članica (Maros 2001).

U njezinu je sastavu trenutačno 101 nacionalna financijska obavještajna jedinica koja se bavi

sprječavanjem i otkrivanjem pranja novca. Jedno od najvažnijih postignuća grupe je stvaranje

zaštićene internetske komunikacije putem e-maila, olakšavajući razmjenu podataka u borbi

protiv pranja novca. Iako to ne zamjenjuje tradicionalne kanale koji služe za dobivanje dokaza

za sudski proces, mogu osigurati korisne spoznaje u istrazi (Cindori 2007).

CODEXTER je Odbor pravnih stručnjaka Vijeća Europe za terorizam osnovan je 2003.

godine. Izrađuje preglede legislative i protuterorističkih planova zemalja članica Vijeća

Europe (Hrvatska narodna banka 2015).

International Association for Insurance Supervisors (IAIS) je međunarodna organizacija za

nadzor osiguranja, osnovana 1994., koja obuhvaća regulativu i nadzor 190 jurisdikcija diljem

svijeta. Za svoj krug obveznika izdaje dokumente kao što su Principi, Standardi i Smjernice

za društva za osiguranje, a organizira susrete i seminare za tijela koje se bave nadzorom

društava za osiguranje (Hrvatska narodna banka 2015).

Basel Committee on Banking Supervision je tijelo osnovano od strane „Grupe deset zemalja“

1974. u okviru Banke za međunarodne namire (Bank for International Settlements ili BIS),

39

koje se sastaje četiri puta godišnje. Članice Bazelskoga vijeća su središnje banke Belgije,

Kanade, Francuske, Njemačke, Italije, Japana, Luksemburga, Nizozemske, Španjolske,

Švedske, Švicarske, Ujedinjenoga Kraljevstva i SAD-a (Hrvatska narodna banka 2015).

Nadalje, Wolfsberg grupu čini jedanaest vodećih svjetskih banaka: ABN AMRO, Banco

Santander, Bank of Tokyo-Mitsubishi-UFJ, Barclays, Citigroup, Credit Suisse, Deutsche

Bank, Goldman Sachs, HSBC, JP Morgan Chase, Société Générale i UBS. Wolfsberg grupa

osnovana je 2000. u Švicarskoj s ciljem razvoja i unaprjeđenja standarda bankarskih usluga i

povezanih proizvoda. Izdala je Smjernice za sprječavanje pranja novca za rad s klijentima

(Wolfsberg Principles, izdane 2000., revidirane 2002. i 2012.) koje su kasnije prihvaćene kao

standard bankarskog poslovanja (Hrvatska narodna banka 2015).

Posljednja važnija međunarodna organizacija koja se bavi sprječavanjem pranja novca i

financiranja terorizma je International Money Laundering Information Network (IMoLIN).

To je međunarodna organizacija koju je osnovala Organizacija ujedinjenih naroda 1998. radi

partnerstva i povezivanja međunarodnih organizacija uključenih u sprječavanje pranja novca i

financiranja terorizma. IMoLIN prikuplja informacije o regulativama pojedinih zemalja koje

se odnose na sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma i traži prostor za njihovo

unaprjeđenje, a osobitu pozornost daje unaprjeđenju međunarodne suradnje (Hrvatska

narodna banka 2015).

.

40

41

6. SUSTAV SPRJEČAVANJA PRANJA NOVCA I FINANCIRANJA

TERORIZMA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Prema Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma Republike Hrvatske,

pojam pranja novca podrazumijeva „poduzimanje radnji kojima se prikriva pravi izvor novca,

druge imovine ili prava za koje postoji sumnja da su nezakonito pribavljena u zemlji ili

inozemstvu, uključujući (Ministarstvo financija 2011):

a) zamjenu ili neki drugi prijenos novca ili druge imovine koja proizlazi iz nezakonite

djelatnosti,

b) prikrivanje prave prirode, izvora, nalaženja, raspolaganja, vlasništva ili prava u vezi sa

novcem ili drugom imovinom koja proizlazi iz nezakonite djelatnosti, te

c) stjecanje, posjedovanje ili stavljanje u promet novca ili druge imovine proizašle iz

nezakonite djelatnosti.

6.1. Aktualna situacija u Hrvatskoj

Kada se govori o statistikama vezano za pranje novca, nije moguće točno utvrditi iznos

financijskih sredstava koji se opere u nekoj državi godišnje, jer se veliki broj slučajeva niti ne

otkriju. Međutim, pranje novca postoji i razvija se usporedno sa sivom ekonomijom, odnosno

predstavlja njezin ključni dio.

Siva ekonomija definira se kao „obavljanje ekonomske aktivnosti mimo odgovarajuće pravne

regulative ili protivno pozitivnim propisima“, odnosno podrazumijeva ekonomske aktivnosti

pojedinaca, neformalnih skupina ili organizacija koje se javno ne deklariraju, često ne

evidentiraju ili ne oporezuju. To su ekonomske aktivnosti koje ne poštuju određene

institucionalne procedure, odnosno izmiču bar nekim komponentama društvene regulative,

uključujući aktivnosti koje su izričito zabranjene ili je njihovo obavljanje povezano s

kriminalom (Topić 2006).

Slika u nastavku prikazuje veličinu sive ekonomije u Hrvatskoj i 30 drugih europskih zemalja

prema procjenama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (Organisation for Economic

Cooperation and Development) ili OECD-a.

42

Slika 1. Veličina sive ekonomije u europskim zemljama u 2015. godini (u % BDP-a)

Izvor: Schneider, F. 2015, Size and Development of the Shadow Economy of 31 European and 5 other OECD

Countries from 2003 to 2015: Different Developments, Organisation for Economic Cooperation and

Development, pogledano 03. lipnja 2015. <http://www.economics.uni-

linz.ac.at/members/Schneider/files/publications/2012/ShadEcEurope31.pdf>.

Vidljivo je da se Hrvatska nalazi u samom vrhu među europskim zemljama kada je u pitanju

siva ekonomija. Najveći udio sive ekonomije u BDP-u ima Bugarska, a slijede Rumunjska,

Turska te Hrvatska sa 27,7%. Najviše je ima u graditeljstvu, turizmu, ugostiteljstvu i nekim

drugim djelatnostima (Banka.hr 2015).

Nadalje, ustanovljeno je da je pranje novca i financiranje terorizma usko povezano, pa prema

tome treba dati osvrt i na kriminalne skupine koje djeluju na području Hrvatske te koje se

najčešće financiraju opranim novcem. Naime, utvrđeno je kako na području Hrvatske trenutno

postoji preko 40 različitih kriminalnih, odnosno mafijaških skupina koje su rasprostranjene na

području cijele države. Među njima se može imenovati desetak najmoćnijih, odnosno

hijerarhijski uređenih kriminalnih skupina (Merdanović 2015).

Najviše organiziranih skupina nalazi se u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Rijeci i Puli te drugim

većim središtima i gotovo sve naginju proširenju kriminala i teritoriju djelovanja. Te skupine

ostvaruju veliku zaradu i moć izvršavanjem likvidacija, otmica, iznuda, ucjena, kamatarenja,

razbojničkih prepada, krijumčarenja droge, oružja i ljudi, podvođenja, prostitucije, krađama

43

umjetnina i skupocjenih vozila, krivotvorenjem i pranjem novca te mitom i korupcijom

(Merdanović 2015).

Policija Republike Hrvatske u vlasništvu je „plave knjige kriminala i kriminalaca“, u kojoj su

upisani svi najvažniji akteri kriminalne scene u Hrvatskoj. Ta knjiga se ažurira svake godine i

dostupna je samo šefovima i specijaliziranim policijskim odjelima za borbu protiv

organiziranog kriminala. Hrvatski kriminalci su razvrstani po grupama i vrstama kriminala

kojim se bave u svih dvadeset županija (Merdanović 2015).

Zagrebačka mafijaška scena najrazgranatija je i najsloženija. Čini je barem petnaestak dobro

organiziranih kriminalnih skupina razdijeljenih po kvartovima i vrstama kriminala. Pet je

većih i desetak manjih grupa specijaliziranih gotovo za svaku vrstu kriminala. Brojnije

skupine imaju piramidalni ustroj, poput onog u sicilijanskoj mafiji s tri osnovne razine. Na

vrhu piramide u pravilu je gangsterski šef, pravi boss ili kum, dok su na dvije niže razine

posrednici i izvršitelji. Ovakvim mafijaškim ustrojem štiti se nalogodavca, što istražiteljima

znatno otežava dokazivanje njihove međusobne povezanosti (Merdanović 2015).

Osim toga, zabilježena je iznimno dobra povezanost navedenih skupina sa kriminalcima iz

Bosne i Hercegovine te Italije i Slovenije, čime se olakšavaju kriminalne aktivnosti i samo

pranje novca. Šverceri ljudi, droge, oružja, duhana i svega onoga što donosi veliku zaradu u

takozvanom transnacionalnom kriminalu iznimno su povezani (Merdanović 2015).

Pretpostavlja se da se samo na organiziranom kriminalu u jednoj godini u Hrvatskoj ostvari

blizu milijardu eura. Osim toga, u organiziranom kriminalu se javljaju i poslovi koje javnost

percipira kao posve legalne, kao što su trgovina nekretninama i građevinama, pa je prava

zarada višestruko veća. Milijuni prljavog novca koji su nastali u Hrvatskoj i kojima se teško

ulazi u trag često završavaju i na inozemnim offshore bankovnim računima (Merdanović

2015).

S obzirom na to da je u Hrvatskoj mreža kriminalnih aktivnosti povezanih sa pranjem novca

izuzetno poznata, odgovorne institucije bi trebale više raditi na međusobnom povezivanju i

sprječavanju, odnosno suzbijanju takvih aktivnosti.

Posljednji takav projekt koji je razvijen u Hrvatskoj je započeo 2014. godine. Radi se o

međuagencijskom projektu izrade Nacionalne procjene rizika, u organizaciji Ureda za

sprječavanje pranja novca, EU Komisije–TAIEX-a i Svjetske banke, uz sudjelovanje svih

44

najvažnijih sastavnica hrvatskog sustava za borbu protiv pranja novca i financiranja

terorizma (nadzornih tijela, policije, državnog odvjetništva, sudstva). Projekt obuhvaća

sveobuhvatnu analizu ranjivosti i prepoznavanje mogućih prijetnji i rizika od pranja novca i

financiranja terorizma u raznim segmentima financijskog i gospodarskog sustava. Cilj

projekta je utvrditi, shvatiti i umanjiti rizike od pranja novca i financiranja terorizma s

kojima se država susreće. Rezultati Nacionalne procjene rizika bit će po završetku projekta

dostupni obveznicima kako bi im se olakšalo da utvrde i ublaže vlastite rizike i efikasno

njima upravljaju (Pezer Blečić 2015).

6.2. Institucionalni okvir za sprječavanje pranja novca i financiranja

terorizma

Osnovni koraci koje svaka država treba poduzeti kako bi izgradila stabilan sustav prevencije

pranja novca očituje se u usklađivanju domaćeg zakonodavstva sa svim relevantnim

međunarodnim standardima na području sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma.

Republika Hrvatska je donošenjem Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja

terorizma, ustrojavanjem Ureda za sprječavanje pranja novca te određivanjem pranja novca

posebnim kaznenim djelom u Kaznenom zakonu jasno iskazala svoj interes da, zajedno sa

međunarodnom zajednicom, postanje aktivni čimbenik u sustavu sprječavanja pranja novca i

financiranja terorizma.

Zakon i međunarodni standardi određuju da sustav sprječavanja pranja novca i financiranje

terorizma u Republici Hrvatskoj nije u nadležnosti samo jedne institucije nego je to sustav u

kojem su zakonski definirane uloge svakog sudionika i njihova međusobna interakcija i

suradnja. Shema 5 prikazuje taj sustav.

45

Shema 5. Sustav sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma Republike Hrvatske

Izvor: Izrada prema Ured za sprječavanje pranja novca 2014, Godišnje izvješće o radu ureda za 2013. godinu,

pogledano 16. travnja 2015.,

<http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Godisnje%20izvjesce%20o%20radu%20Ureda%20za%202013.%20godin

u.pdf>>.

Obveznike, odnosno tijela prevencije čine banke, štedne banke, kreditne unije, ovlašteni

mjenjači, osiguravajuća društva, priređivači igara na sreću, brokeri, odvjetnici, javni

bilježnici, porezni savjetnici i slične institucije. Ključni element preventivnog sustava je

obveza banka i drugih obveznika obavješćivati Ured za sprječavanje pranja novca o

sumnjivim gotovinskim i negotovinskim transakcijama kada banke i drugi obveznici utvrde

sumnju na pranje novca i financiranje terorizma bez obzira na visinu transakcije. Banke i

drugi obveznici su o sumnjivoj transakciji dužni navedeni Ured obavijestiti prije izvršenja

sumnjive transakcije i obvezni su navesti razloge za sumnju na pranje novca i financiranja

terorizma.

Ured za sprječavanje pranja novca je hrvatska financijsko-obavještajna jedinica, odnosno

središnji nacionalni centar za prikupljanje, analizu i dostavljanje nadležnim tijelima

informacija koje ukazuju na sumnju na pranje novca i/ili financiranje terorizma. On je dio

preventivnog sustava, odnosno posredničko tijelo, s jedne strane, između financijskog i

nefinancijskog sektora, koji Uredu prijavljuju sumnjive transakcije i tijela progona, te sudova,

s druge strane.

46

S druge strane, nadzorna tijela obavljaju nadzor nad obveznicima u pogledu primjene mjera

za sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma sukladno Zakonu o sprječavanju pranja

novca i financiranja terorizma Republike Hrvatske. Nadzorna tijela čine Financijski

inspektorat Republike Hrvatske, Porezna uprava, Carinska uprava, Hrvatska narodna banka i

Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga.

Financijski inspektorat Republike Hrvatske nadzire provedbu Zakona, kao primarni

nadzornik, u sektoru tzv. nebankovnih financijskih institucija kao što su mjenjači, pružatelji

usluga transfera novca i drugi, te u sektoru profesionalnih djelatnosti, kojeg čine odvjetnici,

javni bilježnici, računovođe, revizori i porezni savjetnici. Nadalje, porezna uprava nadzire

provedbu Zakona kod priređivača igara na sreću. Ona također provjerava poštuju li domaće

pravne i fizičke osobe propisano ograničenje naplate u gotovini u iznosu preko 105.000,00

kn., odnosno u poslovima s nerezidentima u vrijednosti preko 15.000,00 EUR-a. Carinska

uprava nadzire prijenos gotovine preko državne granice (Ured za sprječavanje pranja novca

2014).

Hrvatska narodna banka nadzire provedbu Zakona kod banaka i drugih kreditnih institucija.

Nadležnosti i obveze Hrvatske narodne banke u ovom području su (Hrvatska narodna banka

2015):

a) nadzor nad provedbom propisa iz područja sprječavanja pranja novca i financiranja

terorizma u bankama, štednim bankama, kreditnim unijama i društvima za izdavanje

elektroničkog novca,

b) davanje preporuka za poboljšanje sustava za sprječavanje pranja novca i financiranja

terorizma,

c) organizacija edukacije u području sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma

za institucije koje nadzire,

d) organizacija edukacije za djelatnike Hrvatske narodne banke u području sprječavanja

pranja novca i financiranja terorizma,

e) donošenje smjernica za provedbu propisa iz područja sprječavanja pranja novca i

financiranja terorizma za banke, štedne banke, stambene štedionice, kreditne unije i

društva za izdavanje elektroničkog novca,

f) sudjelovanje u izradi nacrta zakona i podzakonskih akata koji reguliraju sprječavanje

pranja novca u RH te

47

g) suradnja s drugim domaćim i međunarodnim tijelima u području sprječavanja pranja

novca i financiranja terorizma.

Za kraj, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga nadzire provedbu Zakona kod

sudionika tržišta kapitala, fondova i osiguranja. Sukladno zakonskoj regulativi, HANFA je

ovlaštena u okviru svoje djelatnosti provoditi nadzor poslovanja subjekata nadzora u dijelu

implementacije odredbi Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Osim

toga, ta agencija surađuje s drugim domaćim i međunarodnim tijelima u području

sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma, organizira edukaciju za institucije koje

nadzire, donosi smjernice za provedbu propisa iz područja sprječavanja pranja novca i

financiranja terorizma te obavlja druge poslove u svezi sprječavanja pranja novca i

financiranja terorizma, sukladno Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma

(Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga 2014).

Tijela kaznenog progona čine policija i državno odvjetništvo. Policija provodi policijske

izvide i financijske istrage kaznenog djela pranja novca postupajući po predmetima iniciranim

od strane Ureda, od strane drugih tijela nadzora, i pokrenutih na vlastitu inicijativu. Državno

odvjetništvo usmjerava rad policije u obradama pranja novca po predmetima Ureda, te po

predmetima drugih tijela iz sustava sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma, te

koordinira rad drugih nadzornih tijela (Ured za sprječavanje pranja novca 2014).

Pravosuđe kao zasebnu kariku u sustavu sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma

čine sudovi, na kojima se provode kazneni postupci za kaznena djela pranja novca i

oduzimanje imovinske koristi koji su inicirani od strane svih nadležnih tijela iz sustava

sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma (Ured za sprječavanje pranja novca 2014).

6.3. Zakonski okvir sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma

Republika Hrvatska primjenjuje veliki broj zakonskih i podzakonskih akata o pranju novca i

financiranju terorizma koji su usklađeni sa međunarodnom legislativom. Najvažniji zakoni su

Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma te Kazneni zakon.

Kazneni zakon iz 2011. godine u sklopu kaznenih djela protiv gospodarstva definira i

kriminalizira pranje novca. Pranjem novca smatra se svjesno prikrivanje njegovog izvora

ulaganjem, preuzimanjem, pretvaranjem, prenošenjem ili zamjenjivanjem nezakonito stečene

imovinske koristi. Predviđena zatvorska kazna kreće se od šest mjeseci do pet godina, ovisno

48

o veličini i složenosti slučaja te volumenu opranih sredstava. Prethodno navedeno odnosi se

na situaciju kada je različita osoba počinila predikatno djelo i pranje novca, ali i na situaciju

kada se radi o istoj osobi. U prvom slučaju počinitelju pranja novca suditi će se samo za

pranje novca, a u drugom slučaju istoj osobi će se suditi za oba djela. U svakom slučaju

presuda za pranje novca nastupa ako se dokaže postojanje predikatnog djela i svjesna namjera

prikrivanja izvora nezakonite imovinske koristi. Nelogično je i to što se počinitelja pranja

novca može teže kazniti nego počinitelja predikatnog djela. Ista kazna vrijedi ako netko

prikriva pravu prirodu imovine koju je netko drugi ostvario kaznenim djelom ili ako takvu

imovinu koristi. Moguće je dobiti jednu do osam godina zatvora ako se radi o imovinskoj

koristi velike vrijednosti i ako se pranje novca odvija preko financijskog ili drugog

poslovanja. Ako osoba opere novac neznajući da je njegovo podrijetlo nezakonito, zbog

postupanja sa nehajem uslijediti će kazna do tri godine zatvora. Kada je predikatno djelo

počinjeno u inozemstvu rezident će u matičnoj državi odgovarati za pranje novca ako je

predikatno djelo ujedno i kazneno djelo u stranoj državi. Razlog tome je što predikatno djelo

može biti isključivo kazneno djelo, a nikako prekršaj. Osoba može biti potpuno oslobođena

kazne ako sudjeluje u istrazi, odnosno ako dobrovoljno pripomogne otkrivanju predikatnog

djela (Narodne novine 2012a).

S druge strane, Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma propisuje mjere za

otkrivanje i sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma, obveznike provedbe mjera,

nadzor nad obveznicima, zadaće Ureda za sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma,

međunarodnu suradnju Ureda, nadležnosti drugih državnih tijela te druga pitanja značajna za

razvoj preventivnog sustava. Odredbe Zakona koje se odnose na pranje novca primjenjuju se i

na financiranje terorizma u cilju otkrivanja aktivnosti pojedinaca, pravnih osoba i skupina

(Narodne novine 2012b). Pravilnici Republike Hrvatske Ministarstva financija u skladu sa

Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma su (Hrvatska narodna banka

2015):

a) Pravilnik o određivanju uvjeta pod kojima obveznici svrstavaju stranke u stranke koje

predstavljaju neznatan rizik za pranje novca ili financiranje terorizma,

b) Pravilnik o sadržaju i vrsti podataka o uplatitelju koji prate elektronički prijenos

novčanih sredstava, o obvezama pružatelja usluga plaćanja i o iznimkama od obveze

prikupljanja podataka pri prijenosu novčanih sredstava,

49

c) Pravilnik o obavješćivanju Ureda za sprječavanje pranja novca o gotovinskoj

transakciji u vrijednosti od 200.000,00 kuna i većoj te o uvjetima pod kojima

obveznici za određene stranke nisu dužni obavješćivati Ured o gotovinskoj transakciji,

d) Pravilnik o obavješćivanju Ureda za sprječavanje pranja novca o sumnjivim

transakcijama i osobama,

e) Pravilnik o uvjetima pod kojima obveznici Zakona o sprječavanju pranja novca i

financiranja terorizma mogu mjere dubinske analize stranke prepustiti trećim

osobama,

f) Pravilnik o načinu i rokovima obavješćivanja Ureda za sprječavanje pranja novca o

sumnjivim transakcijama i osobama te vođenju evidencija od strane odvjetnika,

odvjetničkih društava, javnih bilježnika, revizorskih društava i samostalnih revizora te

pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju računovodstvene poslove i poslove poreznog

savjetnika,

g) Pravilnik o kontroli unošenja i iznošenja gotovine u domaćoj ili stranoj valuti preko

državne granice,

h) Pravilnik o načinu i rokovima dostavljanja podataka Uredu za sprječavanje pranja

novca o kaznenom djelu pranja novca i financiranja terorizma te

i) Pravilnik o načinu i rokovima dostavljanja podataka Uredu za sprječavanje pranja

novca o prekršajnim postupcima.

Ostali zakoni i smjernice RH koji uređuju područje pranja novca i financiranja terorizma su:

a) Zakon o međunarodnim mjerama ograničavanja (Hrvatska narodna banka 2015):

b) Zakon o deviznom poslovanju,

c) Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela,

d) Smjernice za analizu i procjenu rizika od pranja novca i financiranja terorizma za

kreditne institucije i kreditne unije,

e) Smjernice za provođenje Zakona za obveznike u nadležnosti Hrvatske agencije za

nadzor financijskih usluga;

f) Smjernice Ministarstva financija – Financijskog inspektorata za provođenje Zakona za

revizorska društva, samostalne revizore, fizičke i pravne osobe koje pružaju

računovodstvene usluge i usluge poreznog savjetovanja; te

g) Smjernice Ministarstva financija – Financijskog inspektorata za provođenje Zakona za

odvjetnike i javne bilježnike.

50

6.4. Analiza prijavljenih transakcija zbog sumnje na pranje novca

U ovome dijelu rada prikazat će kratki pregled ključnih podataka proizašlih iz analize

sumnjivih i gotovinskih transakcija koje je zaprimio Ured za sprječavanje pranja novca

Republike Hrvatske od strane zakonskih obveznika, kao i transakcija prijenosa gotovine preko

državne granice, a koje su prezentirane u Godišnjem izvješću o radu navedenog Ureda za

2013. godinu.

Prema Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, sumnjivom transakcijom

smatra se svaka pokušana ili izvršena gotovinska i negotovinska transakcija, bez obzira na

njezinu vrijednost i način obavljanja, ako obveznik zna ili ima razloge za sumnju (Pezer

Blečić, 2008:17):

a) da transakcija uključuje sredstva proizašla iz nezakonitih aktivnosti ili da je povezana

s financiranjem terorizma s obzirom na vlasništvo, prirodu, izvor, lokaciju ili kontrolu

takvih sredstava,

b) da transakcija po svojim značajkama očito odstupa od uobičajenih transakcija iste

stranke, te da odgovara potrebnom broju i vrsti indikatora koji upućuju na to da

postoje razlozi za sumnju na pranje novca i financiranje terorizma,

c) da je transakcija usmjerena na izbjegavanje propisa koji regulira sprječavanja pranja

novca i financiranja terorizma te

d) i uvijek kada obveznik procijeni da u vezi s transakcijom ili strankom postoje razlozi

za sumnju na pranje novca i financiranje terorizma.

Obveznici su dužni obavijestiti Ured o namjeri ili planiranju obavljanja sumnjive transakcije

bez obzir na to je li transakcija poslije izvršena ili nije. Iznimno, ako obveznik iz opravdanih

razloga obavijest nije mogao dostaviti pri je izvršenja transakcije, dužan je Uredu dostaviti

podatke naknadno, a najkasnije sljedeći radni dan.

Listu indikatora za prepoznavanje sumnjivih transakcija i osoba u vezi kojih postoje razlozi za

sumnju na pranje novca i financiranje terorizma obveznici moraju sastaviti u roku od tri

mjeseca od stupanja Zakona na snagu i po potrebi je dopunjavati i prilagođavati novim

načinima pranja novca. Ured za sprječavanje pranja novca, financijski inspektorat, Hrvatska

gospodarska komora i druga udruženja čiji su članovi dužni postupati po ovom Zakonu dužni

su surađivati s obveznicima pri sastavljanju liste indikatora.

51

Osim toga, obveznici su dužni (Pezer Blečić,2008:20):

a) izraditi analizu rizika odnosno procjenu rizika pojedine skupine ili vrste stranke,

poslovnog odnosa, proizvoda ili transakcije i uskladiti je sa smjernicama koje donese

nadzorno tijelo,

b) donijeti interni akt kojim se određuju mjere, radnje i postupanja radi sprječavanja i

otkrivanja pranja novca i financiranja terorizma, u internom aktu odrediti odgovornost

zaposlenika zaduženih za provedbu ovoga Zakona, te dostaviti uredu na njegov

zahtjev primjerak internog akta,

c) u svom internom aktu odrediti postupak utvrđivanja stranih politički izloženih osoba te

d) u praćenju poslovnih aktivnosti stranke primijeniti propisane mjere.

Za početak će se grafikonom 1 prikazati kretanje broja zaprimljenih sumnjivih transakcija u

Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina.

Grafikon 1. Kretanje broja zaprimljenih sumnjivih transakcija u razdoblju od 2009. do 2013.

godine

Izvor: Izrada prema Ured za sprječavanje pranja novca 2014, Godišnje izvješće o radu ureda za 2013. godinu,

pogledano 16. travnja 2015.,

<http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Godisnje%20izvjesce%20o%20radu%20Ureda%20za%202013.%20godin

u.pdf>.

Prema prikazanim podacima vidljivo je kako je od 2011. godini prisutan pozitivan trend u

broju prijava sumnjivih transakcija. U 2013. godini ukupan broj zaprimljenih sumnjivih

52

transakcija iznosio je 577, što je za 45,34 % više u odnosu na 2012. godinu kada je

zaprimljeno ukupno 397 sumnjivih transakcija, što ukazuje na to da će se vrlo vjerojatno i u

narednim godinama nastaviti trend povećanja broja prijava sumnjivih transakcija.

U tablici 6 su prikazani podaci o broju zaprimljenih sumnjivih transakcija po pojedinim

vrstama obveznika prijave u 2013. godini.

Tablica 6. Broj i struktura zaprimljenih sumnjivih transakcija po pojedinim vrstama

obveznika u 2013. godini

OBVEZNICI BROJ TRANSAKCIJA UDIO (%)

Banke 496 85,97

Hrvatska pošta d.d. 61 10,57

Stambene štedionice 1 0,17

Društva za upravljanje investicijskim fondovima

0 0,00

Društva za upravljanje financijskim instrumentima

1 0,17

Društva za osiguranje 2 0,35

Ovlašteni mjenjači 2 0,35

Igre na sreću 0 0,00

Kartice 0 0,00

Leasing društva 2 0,35

FINA 0 0,00

Računovođe 5 0,87

Odvjetnici 0 0,00

Javni bilježnici 6 1,03

Ukupno 577 100,00

Izvor: Izrada prema Ured za sprječavanje pranja novca 2014, Godišnje izvješće o radu ureda za 2013. godinu,

pogledano 16. travnja 2015.,

<http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Godisnje%20izvjesce%20o%20radu%20Ureda%20za%202013.%20godin

u.pdf>.

Podaci iz tablice pokazuju kako je najveći broj sumnjivih transakcija u 2013. godini prijavljen

od banaka te se nastavio dosadašnji trend udjela tog sektora u broju prijava sumnjivih

transakcija. Udio bankarskog sektora u ukupno zaprimljenim sumnjivim transakcijama u

2013. godini iznosio je 86,11%. Hrvatska pošta se nalazi odmah poslije banaka po broju

prijava sumnjivih transakcija. Na povećanje broja zaprimljenih obavijesti o sumnjivim

transakcijama u odnosu na 2012. godinu velikim je djelom utjecalo održavanje radnih

sastanaka u 2013. godini sa ovlaštenim osobama koje obavljaju poslove sprječavanja pranja

53

novca i financiranje terorizma u bankama. Na sastancima je svakoj od banaka ukazano na što

bi iste trebale obratiti pozornost pri prijavi sumnjivih transakcija (provođenje dubinske analize

stranke, korištenje indikatora, praćenje neobičnih i složenih transakcija i dr.) a sve u cilju što

kvalitetnijih prijava Uredu sumnjivih transakcija uz kvalitetno obrazloženje sumnje na pranje

novca ili financiranja terorizma. Iako bankarski sektor najviše prijavljuje sumnjive

transakcije, analiza podataka o broju banaka koje su u 2013. godini prijavile Uredu za

sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma sumnjive transakcije u odnosu na ukupan

broj banaka koje su u 2013. godini poslovale u Republici Hrvatskoj pokazuje da čak 8 banaka

u 2013. godini nisu obavijestile niti o jednoj sumnjivoj transakciji (Ured za sprječavanje

pranja novca 2014).

U nastavku se daje pregled indikatora koje su banke i drugi obveznici najučestalije koristili za

prepoznavanje sumnjivih transakcija u 2013. godini.

Tablica 7. Pregled indikatora koje su banke i drugi obveznici najučestalije koristili za

prepoznavanje sumnjivih transakcija u 2013. godini

Oznaka

indikatora Opis indikatora

Učestalost korištenja

Udio

(%)

1308 3.8. Značajno i naglo povećanje prometa računa bez prihvatljivog razloga

141 13,00

1306

3.6. Priljev sredstava u znatnom iznosu koji se odmah

transferira na više različitih računa ili podiže

u gotovini

137 12,63

1206 2.6. Isplata velikih iznosa gotovine s računa, odmah po priljevu sredstava na račun

133 12,26

1302

3.2. Odljev/priljev sredstava u/iz inozemstva koji nije u

skladu s uobičajenim poslovima klijenta i/ili odstupaju od uobičajenog prometa po računu klijenta

98 9,03

1303 3.3. Priljev sredstava iz inozemstva u korist domaće/strane osobe koji dolazi iz zemalja visokog rizika

65 5,99

1211

2.11.Uzastopna isplata/polaganje gotovine s/na račun tijekom jednog dana ili nekoliko uzastopnih dana, a čija je ukupna vrijednost znatna

56 5,16

1202 2.2. Učestale uplate gotovine 47 4,33

1201 2.1. Uplata gotovine koja izrazito odstupa od uobičajenog poslovanja klijenta

41 3,78

Izvor: Izrada prema Ured za sprječavanje pranja novca 2014, Godišnje izvješće o radu ureda za 2013. godinu,

pogledano 16. travnja 2015.,

<http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Godisnje%20izvjesce%20o%20radu%20Ureda%20za%202013.%20godin

u.pdf

Svakom obvezniku koji dostavi obavijest o sumnjivoj transakciji Ured dostavlja pojedinačnu

povratnu informaciju o zaprimljenim i analiziranim obavijestima o sumnjivim transakcijama,

54

a koja povratna informacija sadrži osvrt na postupanje po sumnjivim transakcijama

konkretnog obveznika i na rezultate takvog postupanja, osvrt na obilježja sumnjivih

transakcija konkretnog obveznika i osvrt na sudjelovanje konkretnog obveznika u

cjelokupnom postupku obavješćivanja Ureda o sumnjivim transakcijama. Ured također u

privitku svake pojedinačne povratne informacije svakom obvezniku dostavlja i tzv.

evaluacijski obrazac, a slijedom čega se utvrđuje svrsishodnost i korisnost povratne

informacije za svakog korisnika, te se razmatra mogućnost daljnjeg unaprjeđenja iste.

Grafikonom 2 prikazani su podaci o prijavljenim gotovinskim transakcijama vezanim za

sumnju na pranje novca i za obvezu prijave prema Zakonu. Analize zaprimljenih gotovinskih

transakcija temelje se na analizama određenih obilježja gotovinskih transakcija, a koja

obilježja proizlaze iz podataka koje zakonski obveznici dostavljaju Uredu za sprječavanje

pranja novca sukladno Zakonu putem obrasca o obavješćivanju Ureda o gotovinskoj

transakciji u vrijednosti od 200.000,00 kn i većoj.

Grafikon 2. Kretanje broja zaprimljenih gotovinskih transakcija u razdoblju od 2009. do

2013. godine

Izvor: Izrada prema Ured za sprječavanje pranja novca 2014, Godišnje izvješće o radu ureda za 2013. godinu,

pogledano 16. travnja 2015.,

<http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Godisnje%20izvjesce%20o%20radu%20Ureda%20za%202013.%20godin

u.pdf

55

Vidljivo je kako je u 2013. godini zaprimljeno je ukupno 54.414 gotovinskih transakcija što je

za 7,07 % više u odnosu na 2012. godinu, kada je zabilježen najmanji broj ukupno

zaprimljenih gotovinskih transakcija (ukupno 50.820) u promatranom razdoblju.

U tablici 8 prikazana je struktura zaprimljenih gotovinskih transakcije prema pojedinim

vrstama obveznika.

Tablica 8. Broj i struktura zaprimljenih gotovinskih transakcija po pojedinim vrstama

obveznika u 2013. godini

OBVEZNICI BROJ TRANSAKCIJA UDIO (%)

Banke 53.226 97,82

FINA 392 0,72

Hrvatska pošta 43 0,08

Mjenjači 371 0,68

Kreditne unije 231 0,42

Davanje kredita 113 0,21

Igre na sreću 36 0,07

Osiguravajuća društva 1 0,00

Plemeniti metali i drago

kamenje 0 0,00

Štedne banke 0 0,00

Društva za upravljanje

investicijskim fondovima 0 0,00

Društva za poslovanje vrijednosnim papirima

0 0,00

Štedno-kreditne zadruge 1 0,00

Nekretnine 0 0,00

Ukupno 54.414 100,00

Izvor: Izrada prema Ured za sprječavanje pranja novca 2014, Godišnje izvješće o radu ureda za 2013. godinu,

pogledano 16. travnja 2015.,

<http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Godisnje%20izvjesce%20o%20radu%20Ureda%20za%202013.%20godin

u.pdf

Banke su prijavile i najveći broj gotovinskih transakcija. U 2013. godini prijavile su 53.226

gotovinskih transakcija, što čini 97,82 % od ukupno prijavljenih gotovinskih transakcija.

Ostale institucije koje su prijavile gotovinske transakcije više od 200.000,00 kn u svom

prometu su FINA, određene mjenjačnice te kreditne unije.

Grafikon 3 prikazuje struktura zaprimljenih gotovinskih transakcija prema načinu provođenja.

56

Grafikon 3. Struktura zaprimljenih gotovinskih transakcija prema načinu provođenja

Izvor: Izrada prema Ured za sprječavanje pranja novca 2014, Godišnje izvješće o radu ureda za 2013. godinu,

pogledano 16. travnja 2015.,

<http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Godisnje%20izvjesce%20o%20radu%20Ureda%20za%202013.%20godin

u.pdf

U strukturi broja gotovinskih transakcija u 2013. godini najzastupljenije su bile isplate

(29.964 transakcije ukupne vrijednosti 11.873.615.942,01 kn), koje su činile ukupno 55,07%

svih transakcija. Nešto manje su bile zastupljene gotovinske uplate (23.310 transakcija

ukupne vrijednosti 9.328.517.290,32 kn). Slijede gotovinske transakcije u mjenjačkim

poslovima (1.040 transakcija ukupne vrijednosti 385.039.391,08 kn), dok su ostali načini

provođenja gotovinskih transakcija imali udio od svega 0,18% (100 transakcija ukupne

vrijednosti 39.037.372,24 kn).

Za kraj će se tablično prikazati podaci Carinske uprave, kao jednog od obveznika prijave,

odnosno kontrole unošenja i iznošenja gotovine preko državnih granica.

57

Tablica 9. Podaci Carinske uprave o prijenosima gotovine preko državne granice i obavijesti

o sumnji na pranje novca u 2013. godini

Broj prijenosa Pranje novca Broj prijenosa Pranje novca

Ulaz u Republiku Hrvatsku 161 1 Prijavljeno 174 1

Izlaz iz Republike Hrvatske 26 1 Neprijavljeno 13 1

Ukupno 187 2 Ukupno 187 2

Izvor: Izrada prema Ured za sprječavanje pranja novca 2014, Godišnje izvješće o radu ureda za 2013. godinu,

pogledano 16. travnja 2015.,

<http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Godisnje%20izvjesce%20o%20radu%20Ureda%20za%202013.%20godin

u.pdf

Dakle, Carinska uprava je Ured za sprječavanje pranja novca tijekom 2013. godine

obavijestila o ukupno 187 prijenosa gotovine preko državne granice. Ukupno 174 prijenosa,

odnosno 93% svih prijenosa, odnosi se na prijavljene prijenose gotovine preko državne

granice, dok se njih 13 odnosno 7% svih prijenosa odnosi na prijenose koje putnici nisu

prijavili. Nadalje, 161, odnosno 86% svih prijenosa se odnosi na unos gotovine u Republiku

Hrvatsku, dok se 26 prijenosa, odnosno 14% svih prijenosa odnosi na iznošenje gotovine iz

Republike Hrvatske. Samo 2 prijenosa odnosila su se na prijenos gotovine preko državne

granice sa sumnjom na pranje novca. Od ta 2 prijenosa kod kojih je utvrđena sumnja na pranje

novca, jedan prijenos je evidentiran kao prijavljeni unos gotovine u Republiku Hrvatsku, a

jedan je evidentiran kao neprijavljeni unos gotovine u Republiku Hrvatsku.

Kada se promatra općenito, većina slučaja pranja novca u Hrvatskoj je nacionalnog karaktera.

Glavne kriminalne aktivnosti koje su izvori pranja novca su (MONEYVAL 2013):

a) gospodarske aktivnosti kao što su zlouporaba moći i položaja u poslovnim zadacima,

b) utaja poreza te

c) zlouporaba droga.

Zaključno se može reći kako Republika Hrvatska ima obalu atraktivnu za domaće i strane

investitore, koji investiraju legalna i ilegalna sredstva. „Takvi resursi su podložni postupku

pranja ilegalnog novca putem kupovine ili gradnje nekretnina, pa zahtijevaju pažljivo

58

praćenje te kombinaciju preventivnih i represivnih mehanizama, kako bi se sačuvao njihov

integriteti kapaciteti, kao i ekonomski razvoj“ (European Council 2006).

59

7. PREGLED ODABRANIH SLUČAJEVA PRANJA NOVCA

Kako bi se tematika diplomskog rada što bolje prezentirala, u ovome dijelu rada navest će se

neki primjeri pranja novca iz međunarodne i hrvatske prakse, koji su preuzeti iz izvješća o

poslovanju Ureda za sprječavanje pranja novca Republike Hrvatske.

7.1. Primjeri iz međunarodnog poslovanja

7.1.1. Slučaj iz sektora vrijednosnih papira

Gospodin „Y“ raspolagao je povlaštenom informacijom o tvrtci „M“ koja je bila uvrštena na

burzi. Preko osobe zaposlene u tvrtci „M“, a s kojom je bio u rodbinskoj vezi, gospodin „Y“

saznao je da će uskoro biti izvršeno preuzimanje tvrtke „M“. Kako ne bi privukao pažnju,

izvršio je prijenos svojih novčanih sredstava na račun svoje supruge za koji je imao punomoć,

a zatim kupio dionice tvrtke „M“ prije objave o njenom preuzimanju. Plaćanje je izvršeno sa

računa supruge koja se u ovom slučaju pojavila kao kupac dionica. Banka je u okviru

provođenja mjera dubinske analize uočila da se po računu supruge gospodina „Y“ nisu nikada

provodile transakcije povezane sa kupovinom i prodajom vrijednosnih papira, te je bila

iznenađena kada je utvrdila da su sredstva sa računa gospodina „Y“ bila prebačena na njen

račun u tu svrhu. Izgledalo je kao da je supruga gospodina „Y“ zapravo obavila transakcije u

njegovo ime i korištenjem vlastitog računa zapravo nastojala prikriti transakcije koje su se

odnosile na kupovinu dionica. Nakon preuzimanja tvrtke „M“, vrijednost dionica je porasla,

obavljena je prodaja dionica, a na račun supruge gospodina „Y“ stigla su sredstva od prodaje.

Gospodin „Y“ oprao je novac prebacivanjem sredstava dobivenih prodajom dionica tvrtke

„M“ na svoj vlastiti račun. Razlozi za sumnju na pranje novca u ovom slučaju su korištenje

punomoći prilikom provođenja neobične transakcije koja ne odgovara saznanjima o stranci i

prirodi transakcija obavljanih po računu i činjenica da kupovina vrijednosnih papira ne

odgovara profilu klijenta.

7.1.2. Slučaj iz nefinancijskog sektora

Fizička osoba „X“ bavila se ilegalnim uvozom opojnih droga iz države „B“ i distribucijom

iste u državi „A“. Veliki dio prihoda stečenog na taj način osoba je davala trećim osobama

koje su potom odlazile u kasino, kupovale žetone i unovčavale ih. Obavljajući takve

60

transakcije koristili su se metodom strukturiranja, kojom su obavljali više manjih transakcija

umjesto jedne veće transakcije. Razlozi za sumnju na pranje novca u ovom slučaju su

korištenje trećih osoba, obavljanje više manjih transakcija u kasinu od strane više fizičkih

osoba umjesto jedne veće transakcije te dogovor o prijenosu novca.

7.1.3. Slučaj iz profesionalne djelatnosti

Klijent iz jedne europske države priprema projekt s javnim bilježnikom u drugoj europskoj

državi, a naručitelj je offshore tvrtka. Na račun kod javnog bilježnika uplaćeno je iz treće

europske države 800.000,00 €, te je nakon dva dana javni bilježnik obaviješten od svog

klijenta da se projekt obustavlja i da pošalje sredstva na račun otvoren u banci u četvrtoj

europskoj državi, a sebi uzme naknadu. Javni bilježnik o tome obavješćuje banku, a banka ga

savjetuje da to ne postupi po nalogu svojeg klijenta već da o istome obavijesti financijsko-

obavještajnu jedinicu. Da je javni bilježnik transferirao sredstva po nalogu klijenta vjerojatno

transakcija u državi koja je bila finalno odredište ne bi bila procijenjena kao sumnjiva

transakcija, te bi bilo otežano otkrivanje mogućih nezakonitih aktivnosti i pranja novca.

Razlozi za sumnju na pranje novca kod ovog slučaja su korištenje offshore tvrtki, prijenos

visokih iznosa novca iz jedne zemlje u drugu te obustavljanje započetog projekta bez logičnog

razloga.

7.2. Primjeri iz hrvatskog poslovanja

7.2.1. Slučaj „Forex“

Kriminalna aktivnost koja je prerasla u aferu „Forex“ započela je 2007. godine, kada su dvije

osobe iz Zagreba osnovale dva trgovačka društva, čija je svrha bila privući ulagače i njihov

kapital. Ulagati u poduzeće su mogle i fizičke i pravne osobe sa manjim ili većim iznosima.

Osnovna ideja je bila uplaćene uloge plasirati u trgovinu devizama, koja je obećavala

značajnu dobit bez velikog rizika. Najmanji ulog iznosio je 5.750 €, a obećana zarada se

kretala između 120 i 150%. Navedena dva vlasnika poduzeća su u posao uključili još 12

osoba, od kojih je svaka osnovala vlastito trgovačko društvo. Veliki broj trgovačkih društava

povezanih na zakonskoj osnovi je poslužio dobivanju prividno zakonitog i ozbiljnog

poslovanja (Petrušić 2010). Nekim ulagačima se nakon nekog vremena počela isplaćivati

ostvarena zarada, kako bi se posao učinio istinitim i kako bi se privuklo još novih ulagača.

Kasnije je otkriveno kako se radilo o novcu drugih ulagača, a ne o stvarnoj dobiti. Međutim,

61

isplaćeni ulagači su radi toga mislili kako je glavnica sigurna te su očekivali daljnju isplatu

dobiti nakon nekog vremena, pa su nastavili povećavati početni ulog. Tada su isplate prestale,

a cjelokupni ulog trajno otišao u nepovrat. Ukratko, skeptičnijim ulagačima je isplaćena

obećana svota od novca drugih ulagača, te bi oni umjesto da podignu novac gotovo uvijek

reinvestirali zaradu. Broj ulagača se sa vremenom znatno povećao. Godine 2011. USKOK je

podignuo optužnicu za aferu Forex u kojoj se svih 14 osoba teretilo da su od srpnja 2007. do

svibnja 2010. prevarili ukupno 681 osoba i tvrtka za više od 133,7 milijuna kuna, obećavajući

im sigurnu zaradu na tržištu deviza. Optužnica za slučaj „Forex“ je sastavljena na ukupno 850

stranica, što je čini što je čini najvećom i najopširnijom optužnicom u povijesti hrvatskog

pravosuđa. Žrtve su mnoge visokoobrazovane osobe poput dekana, liječnika, financijskih

stručnjaka te odvjetnika. Iskorišten je financijski sektor preko malverzacija sa lancima sreće,

fiktivnih ugovora i računa, nezakonitih te ulaganja u zakoniti posao i imovinu. Počinitelji se

terete za udruživanje za počinjene kaznenog djela, lančanu igru i pranje novca na nacionalnoj

razini (Novi list 2011).

7.2.2. Slučaj „Fimi Media“

Slučaj „Fimi-media“ predstavlja jednu od najvećih korupcijskih afera u hrvatskoj politici.

Naime, bivši predsjednik Vlade Republike Hrvatske i predsjednik bivše vodeće stranke

Hrvatske Demokratske Zajednice, optužen je za izvlačenje novca iz niza državnih poduzeća.

Tim poduzećima je dana naredba da zaobiđu Zakon o javnoj nabavi te da svoje marketinške

ugovore sklapaju isključivo sa poduzećem Fimi-media. Osim pogodovanjem u poslovanju,

Republika Hrvatska je oštećena i država je oštećena jer su se korištene usluge plaćale znatno

skuplje nego što je bilo potrebno. Tako je do tada nepoznata marketinška agencija Fimi-media

u kratkom vremenu postala visoko profitabilna. Glavni optuženi u ovom slučaju pranja novca

su bivši predsjednik Vlade, politička stranka, rizničar strane, računovotkinja stranke,

glasnogovornik Vlade te vlasnica marketinške agencije Fimi-media. Terete se da su u periodu

od 2003. do 2009. godine preko marketinške agencije Fimi-media izvlačili novac iz državnih

tvrtki, agencija i ministarstava radi stjecanja nezakonite imovinske koristi za sebe, druge i

političku stranku. Optuženici se terete za udruživanje, zlouporabu položaja i ovlasti, poticanje

na kazneno djelo te pranje novca. Novac su oprali iskorištavajući oba sektora na nacionalnoj

razini. Izvlačenjem novca, sklapanjem fiktivnih ugovora i računa te ulaganjem u zakoniti

posao, nekretnine i pokretnine oprano je 70 milijuna kuna državnog novca, a optužnica se

sastoji od 700 stranica.

62

7.2.3. Slučaj „Androić-Petrokov“

Glavni akteri u aferi Androić-Petrokov bili su dvoje bivših supružnika, Marija i Dražen

Androić. Dražen Androić je bio izvršni direktor dioničkog društva „Osiguranje Zagreb“ u

razdoblju od 2003. do 2007. godine. Utvrđeno je kako je u periodu od svibnja 2005. do

svibnja 2006. godine iz tog poduzeća kontinuirano nestajao novac na način da je Dražen

Androić tvrtki Petrokov-Dubrovnik, u kojoj je kao odgovorna osoba radila njegova bivša

supruga Marija Petrokov, putem neke vrste kreditno-ugovornih iznosa, njoj omogućio

podizanje novca. Od tog izvučenog novca kupili su dionice poduzeća Panonia d.d., u kojoj su

bili visokopozicionirane osobe. Oni su u tom poduzeću iskoristili svoj položaj i novac

prepisali na sebe (Index 2009).

Osim njih dvoje, osumnjičen je i jedan zaposlenik, koji im je omogućio da taj novac operu,

odnosno legaliziraju, putem kupnje većinskog paketa dionica tvrtke Panonija iz Osijeka,

najveće slavonske prijevozničke tvrtke. Cijeli slučaj se razotkrio, kada je nova uprava

poduzeća Osiguranja Zagreb 2007. godine uvidjela nepravilnosti u Androićevom bivšem

poslovanju.

Dražena Androića i Mariju Petrokov se teretilo da su u periodu od navedenih godinu dana

nezakonitom zajmovima, kreditima te trgovinom vrijednosnim papirima oprali ukupno 4,6

milijuna kuna iskorištavajući financijski sektor na nacionalnoj razini.

63

ZAKLJUČAK

Na temelju iznesenih činjenica mogu se izvesti određene zaključne spoznaje. Pranje novca

čini važan segment organiziranog kriminaliteta, koji predstavlja organizirano udruživanje čiji

je cilj počinjenje određenih kaznenih djela. S obzirom na to da su gotovo sve aktivnosti

organiziranog kriminaliteta povezani sa novcem, odnosno profitom, pranje novac ima

značajnu ulogu. Pranje novca se najjednostavnije podrazumijeva postupke koji uključuju

sakrivanje nezakonitog podrijetla, izmjenu oblika ili ponovno premještanje financijskih

sredstava u gospodarstvo. Značajke organiziranog kriminala koje su vidljive kod pranja novca

podrazumijevaju činjenicu da se radi o grupnoj, dugotrajnoj i kontinuiranoj kriminalnoj

aktivnosti, da se djelatnost izvodi bez obzira na nacionalne granice te da se u obavljanju te

djelatnosti služi postupcima koji su često dostupni za zakonom dopuštenu namjenu.

Može se reći kako se sami počeci pranja novca vežu uz poslovanje mafijaša Alfonsea

Caponea u dvadesetim i tridesetim godinama prošlog stoljeća te kako se snažnije razvilo pod

utjecajem globalizacijskih procesa jer je pojačana mobilnost pojedinaca povezana sa padom

značaja teritorijalnih granica uvelike olakšala nezakonite prekogranične aktivnosti.

Postupak pranja novca uglavnom se odvija u tri faze. Prva faza je faza polaganja, u kojoj

počinje proces prikrivanja nezakonitog izvora sredstava polaganjem u financijski sustav ili

pretvaranjem u neku drugu vrstu imovine. Druga faza pranja novca naziva se faza

oplemenjivanja, a u njoj se nastoji brojnim transakcijama prikriti pravi izvor nezakonitih

sredstava. Treća faza pranja novca zove se faza integracije, i obuhvaća integraciju sredstava u

ekonomiju i financijski sustav.

Pojam pranja novca je usko povezan sa pojmom financiranja terorizma. Ti pojmovi su se

zajednički počeli koristiti nakon terorističkog napada na Sjedinjene Američke Države 2001.

godine, kada je međunarodno tijelo za uspostavu standarda u području borbe protiv pranja

novca i financiranja terorizma Financial Action Task Force (FATF) proširilo svoje djelovanje

i na borbu protiv financiranja terorizma te donio posebne preporuke za to područje.

Povezanost pranja novca i financiranja terorizma ponajprije se vidi u tome tome što su metode

terorističkih skupina za prikupljanje financijskih sredstava iz nezakonitih izvora slične

metodama kojima se koriste za pranje novca, jer terorističke skupine moraju pronaći način

64

kako „oprati“ nezakonita sredstva kako bi ih mogle koristiti bez privlačenja pažnje nadležnih

tijela.

U praksi postoji veliki broj metoda i tehnika pranja novca kod pravnih osoba i fizičkih osoba.

Najčešće metode i tehnike pranja novca kod fizičkih osoba su krijumčarenje novca,

gotovinske transakcije, doznake iz inozemstva, mjenjački poslovi te kreditne linije, dok su

najčešće metode i tehnike pranja novca kod pravnih osoba offshore zone, nerezidentni računi,

gradnja pologa ili smurfing, metoda podzemnog ili alternativnog bankarstva, fiktivna

poduzeća i fiktivni ugovori, ulaganje gotovine u financijski sustav, front ili shell tvrtke te

prijevare u privatizaciji. Osim toga, kako su međunarodni transferi najčešće sastavni dio

samog procesa, napredne tehnologije i elektronsko bankarstvo pružaju nove mogućnosti i

okreću smjer razvoja metoda i tehnike njegovog pranja. U posljednje vrijeme je uz

problematiku pranja novca uvrlo često vezano i pitanje sprječavanja financiranja terorizma za

koje je također povezan elektronski prijenos novca te djelovanje neprofitnih organizacija.

Tehnološki razvoj je olakšao rast kriminalnih aktivnosti vezanih za pranje novca, a

pretpostavlja se da će se taj trend i nastaviti. Isto tako, stvarna prijetnja se odnosi na

krijumčarenje droge i financiranje terorizma. Rast ove vrste organiziranog kriminala generira

značajne prihode koji se „peru“ u legalnom gospodarstvu. Osnovni izvori ilegalno stečene

dobiti, koja potiče od kriminalnih radnji su trgovine drogama i financijski kriminal. U cjelini

se promet drogama smatra se najvećim pojedinačnim generatorom prljavog novca.

Učinci pranja novca u gospodarstvu mogu se najjednostavnije podijeliti na dugoročne i

kratkoročne.U kratkoročne učinke se mogu ubrojiti izravni gubici žrtava, dobitci počinitelja,

deformacija potrošnje i štednje, deformacija investicija, umjetni porast cijena, nelojalna

konkurencija, promjene u uvozu i izvozu, utjecaj na output, prihod i zaposlenost, niži ili viši

prihod javnog sektora i slični učinci. S druge strane, kao dugoročni učinci pranja novca mogu

se izdvojiti poremećaji u direktnim stranim ulaganjima, promjene u likvidnosti, solventnosti,

reputaciji financijskog sektora, pojavi mita i korupcija i slično. Ti učinci se mogu povezati na

sljedeći način. Naime, pranje novca, kao i ostale nezakonite aktivnosti, uzrokuje regresivnu

distribuciju dohotka i stvaranje velike potrošačke moći pojedinaca u uvjetima recesije. Time

se iskrivljuje struktura potrošnje, pogotovo među bogatima, i preobražava se postojeća

socijalna statistika nastajanjem društvenih grupa novih bogataša. Pranjem novca i korupcijom

koja je njegova česta popratna pojava stvara se opasna prijetnja državnoj suverenosti,

autoritetu državne vlasti te narušavaju demokratske vrijednosti.

65

Međunarodne organizacije kao što su FATF, Vijeće Europe i Europske unije nastoje

promovirati bližu suradnju između zemalja sa ciljem suzbijanja i smanjenja problema pranja

novca. Nacionalno zakonodavstvo, uključujući i hrvatsko bi trebalo biti usmjereno na

smanjivanje ekonomske moći kriminalaca i organiziranih terorističkih skupina. Vlade moraju

imati sve potrebne alate i sredstva za provođenje istrage te raditi na komunikaciji i razmjeni

informacija sa vladama drugih zemalja. Financijske institucije mogu imati izuzetno efikasnu

preventivnu ulogu, a njihova suradnja može pomoći u sprječavanju i kažnjavanju takvih

kriminalnih aktivnosti od strane pravosudnih organa i policije.

Što se tiče situacije u sustavu sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma u Republici

Hrvatskoj, može se reći kako se pranje novca najčešće promatra, odnosno mjeri kroz sivu

ekonomiju. Prema istraživanju OECD-a Hrvatska nalazi u samom vrhu među europskim

zemljama kada je u pitanju siva ekonomija, pa se prema tome može zaključiti kako je i

stupanj kriminalnih aktivnosti vezan za pranje novca u Hrvatskoj visok. Tome u prilog ide

činjenica kako na relativno malom području Hrvatske djeluje čak 40 kriminalnih skupina,

koje se bave različitim aktivnostima koje za krajnju posljedicu između ostalog imaju i pranje

novca.

Za kraj se može reći kako je hipoteza kako će razvoj novih informatičko-komunikacijskih

tehnologija te velika financijska sredstva koja su na raspolaganju u budućnosti će uzrokovati

daljnji porast pranja novca te otežati njegovu prevenciju i smanjenje. Istraživanjem je

ispunjena svrha rada te su ostvareni svi zadani ciljevi.

66

POPIS LITERATURE

Knjige:

1. Cindori, S. 2010, Sustav sprječavanja pranja novca, Pravni fakultet, Zagreb.

2. Leko, V. 1998, Rječnik bankarstva, Masmedia, Zagreb.

3. Madinger J. i Zalopany S. 1999, Money Laundering. A Guide for Criminal

Investigators. CRC Press, New York.

4. Madinger, J. 2006, Money Laundering: A Guide for Criminal Investigators, CRC

Press LLC, Florida.

5. Margetić, D. 2008, Bankarska mafija, Parvus, Zagreb.

6. Orlović, A. 2013, Gospodarski kriminalitet u Republici Hrvatskoj, Redak, Split.

7. Porobić, M. i Bajraktarević, M. 2012, Cyber crime, pranje novca i financijske istrage,

Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

8. Savona, E. 2000, Responding to Money Laundering: International Perspectives,

Harwood Academic Publishers, Amsterdam.

9. Stakić, B. i Barać, S. 2010, Međunarodne financije, Univerzitet Singidunum, Beograd.

Članci:

1. Bejaković, P. 1997, 'Pranje novca', Financijska praksa, god. 21, br. 3, pp. 461-466.

2. Bolta, D. 2010, 'Sprječavanje financiranja terorizma', Policija i sigurnost, god. 19, br.

4, pp. 417-430.

3. Cindori, S. 2007, 'Sustav sprječavanja pranja novca', Financijska teorija i praksa, god.

31, br. 1, pp. 55-72.

4. Cindori, S. 2010, 'Procjena stupnja rizika poreznih savjetnika u sustavu sprječavanja

pranja novca', Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, god. 31, br. 2, pp. 809-

827.

5. Ćavar, S., Batoš, V. i Nemšić, B. 2009, 'Usporedba odabranih metoda elektroničkog

plaćanja s kratkim osvrtom na bankarstvo', Naše more, god. 56, br. 5-6, pp. 180-186.

6. Fijat, Lj. 2013, 'Problematika pranja novca – odgovornost financijskih institucija',

Međunarodni problemi, br. 2, pp. 185-204.

7. Galinec, D. 2002, 'Neslužbeno gospodarstvo u vanjskoj trgovini', Financijska teorija i

praksa, god. 26, br. 1, pp. 197-212.

67

8. Jugović, A., Brkić, M. i Simeunović-Patić, B. 2008, Socijalne nejednakosti i

siromaštvo kao društveni kontekst kriminala, Godišnjak Fakulteta političkih nauka,

pp. 447-461.

9. Katušić-Jergović, S. 2007, 'Pranje novca (pojam, karakteristike, pravna regulativa i

praktični problemi)', Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, god. 14, br. 2, pp.

619-642.

10. Kramarić, I. 1996, 'O pravnim aspektima pranja novca', Odvjetnik, god. 69, br. 3-4, pp.

109-110.

11. Maros, I. 1999, 'Uloga i ovlasti Ureda za sprječavanje pranja novca u detekciji

pojavnog oblika i prikrivanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i suradnja

s drugim tijelima državne vlasti kod pokretanja kaznenog progona', Policija i

sigurnost, god.8, br. 3-4., pp. 240-245.

12. Masnjak, B. 2000, 'Metode i tehnike pranja novca', Računovodstvo i financije, god.

46, br. 10, pp. 46-52.

13. Mihaljević, D. 2012, 'Položaj i uloga offshore financijskih centara u financijskoj

globalizaciji', Ekonomska misao i praksa, god. 21, br. 2, 795-818.

14. Pedić, Ž. 2010, 'Nefinancijski sektor i samostalne profesije u kontekstu sprečavanja

pranja novca', Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, god. 31, br. 1, pp. 617-642.

15. Vesić, D. 2008. 'Ekonomska i politička komponenta korupcije i pranje novca',

Međunarodni problemi, br. 4, pp. 481-501.

Ostali izvori:

1. Banka.hr 2015, Porezni sustav neučinkovit, cvate siva ekonomija, pogledano 03. lipnja

2015. <http://www.banka.hr/hrvatska/porezni-sustav-neucinkovit-cvate-siva-

ekonomija>.

2. Bartlett, B. L. 2002, 'The negative effects of money laundering on economic

development', Platypus Magazine, no. 77, pogledano 14. travnja 2015.,

<http://www.afp.gov.au/~/media/afp/pdf/m/money-laundering-02.pdf>.

3. Bičak, D. 2013, 'U svijetu postoji 80 zemalja koje se smatraju oazama za offshore

tvrtke', 23. prosinca 2013., Poslovni dnevnik, pogledano 12. travnja 2015.,

<http://www.poslovni.hr/svijet-i-regija/u-svijetu-postoji-80-zemalja-koje-se-smatraju-

oazama-za-offshore-tvrtke-259869>.

68

4. Brcanski, B. 2011, 'Osnovne karakteristike i posljedice pranja novca na globalnom

tržištu', Udruženje banaka Srbije, pogledano 03. lipnja 2015., <http://www.ubs-

asb.com/Portals/0/Casopis/2008/3_4/B03-04-2008-Fijat.pdf>.

5. Council of Europe 2006, Izvješće o stanju u području organiziranog i gospodarskog

kriminaliteta u Jugoistočnoj Europi, pogledano 09. travnja 2015.,

<http://www.coe.int/t/dghl/cooperation/economiccrime/organisedcrime/projects/CAR

PO/Pctc_2006_croate.pdf>.

6. Đurđević, D. 2010, 'Pranje novca i zloupotreba informacionih tehnologija', pogledano

13. travnja 2015., <http://www.singipedia.com/content/972-Pranje-novca-i-

zloupotreba-informacionih-tehnologija>.

7. ESC Corporate Services 2014, How money laundering affects economy and why it

needs to be prevented, pogledano 12. travnja 2015.,

<https://esccorporateservices.wordpress.com/2011/08/08/how-money-laundering-

affects-economy-and-why-it-needs-to-be-prevented/>.

8. European Central Bank 2013, E-money, pogledano 13. travnja 2015.,

<http://www.ecb.int/stats/money/aggregates/emon/html/index.en.html>.

9. Europski parlament 2013, Nacrt mišljenja Odbora za razvoj upućen Odboru za

građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove o prijedlogu Uredbe Europskog

parlamenta i Vijeća o podacima koji su priloženi uz prijenose financijskih sredstava,

pogledano 09. travnja 2015.

<http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-

//EP//NONSGML+COMPARL+PE-

516.643+01+DOC+WORD+V0//HR&language=HR>.

10. Europski parlament 2014, Parlament raspravlja i glasuje o strožim pravilima protiv

pranja novca, pogledano 03. lipnja 2015.,

<http://www.europarl.europa.eu/news/hr/news-

room/content/20140218STO36348/html/Parlament-raspravlja-i-glasuje-o-

stro%C5%BEim-pravilima-protiv-pranja-novca>.

11. FATF - Financial Action Task Force 2012, Who we are, pogledano 13. travnja 2015.,

<http://www.fatf-gafi.org/pages/aboutus/>.

12. FATF – Financial Action Task Force 2015, Annual Report 2013-2014, pogledano 13.

travnja 2015., <http://www.fatf-

gafi.org/media/fatf/documents/brochuresannualreports/FATF%20Annual%20report%

202013-2014.pdf>.

69

13. Fijat, Lj. 2008, Pranje novca, pogledano 03. lipnja 2015. <http://www.ubs-

asb.com/Portals/0/Casopis/2008/3_4/B03-04-2008-Fijat.pdf>.

14. Financial Intelligence Unit n.d., Consequences of Money Laundering, pogledano 14.

travnja

2015.,<http://www.fiumauritius.org/index.php?option=com_content&view=article&id

=18%3Amoney-laundering&catid=3&lang=en&limitstart=3>.

15. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga 2014, Sustav sprječavanja pranja

novca i financiranja terorizma, pogledano 16. travnja 2015.,

<http://www.hanfa.hr/HR/nav/137/sustav-sprjecavanja-pranja-novca-i-financiranja-

terorizma-.html>.

16. Hrvatska narodna banka 2015, Sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma,

pogledano 16. travnja 2015., <http://www.hnb.hr/novcan/pranje_novca_terorizam/h-

pranje-novca-terorizam.htm#V.>.

17. Index 2009, Bivši direktor Osiguranja Zagreb i njegova bivša supruga oprali 46

milijuna kuna, pogledano 16. travnja 2015., <http://www.index.hr/vijesti/clanak/bivsi-

direktor-osiguranja-zagreb-i-njegova-bivsa-supruga-oprali-46-milijuna-

kuna/426306.aspx>.

18. Merdanović, H. 2015, '10 najgorih mafijaških bandi u Hrvatskoj', Express.hr,

pogledano 04. lipnja 2015., <http://www.express.hr/drustvo/10-najgorih-mafijaskih-

bandi-u-hrvatskoj-977#>

19. Ministarstvo financija 2011, Opće smjernice za provođenje Zakona o sprječavanju

pranja novca i financiranja terorizma, pogledano 14. travnja 2015.,

<http://www.iusinfo.hr/DailyContent/..%5CDocuments%5COp%C4%87e%20smjerni

ce%20za%20provo%C4%91enje%20Zakona%20o%20sprje%C4%8Davanju%20pran

ja%20novca%20i%20financiranja%20terorizma.pdf>.

20. MONEYVAL – Committee of Experts on the Evaluation of Anti-Money Laundering

Measured and the Financing of Terrorism, Annual report of MONEYVAL's activities

2013, pogledano 15. travnja 2015.,

<http://www.coe.int/t/dghl/monitoring/moneyval/Activities/2013_AnnualReport_en.p

df>.

21. Narodne novine 2008, Odluka o proglašenju Zakona o potvrđivanju Konvencije Vijeća

Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenoga

kaznenim djelom i o financiranju terorizma, pogledano 16. travnja 2015.,

<http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/2008_08_5_88.html>.

70

22. Narodne novine 2012a, Kazneni zakon, br. 144, pogledano 16. travnja 2015.,

<http://www.zakon.hr/z/98/Kazneni-zakon>.

23. Narodne novine 2012b, Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma,

pogledano 16. travnja 2015., <http://www.zakon.hr/z/117/Zakon-o-

sprje%C4%8Davanju-pranja-novca-i-financiranju-terorizma>.

24. Novi list 2011, Afera Forex: USKOK podignuo optužnicu protiv četrnaest osoba zbog

prijevare i pranja novca, pogledano 16. travnja 2015.,

<http://www.novilist.hr/Vijesti/Crna-kronika/Afera-Forex-USKOK-podignuo-

optuznicu-protiv-cetrnaest-osoba-zbog-prijevare-i-pranja-novca>.

25. Petrušić, Ž. 2010, 'Kako su ugledni Hrvati - financijski stručnjaci, liječnici, odvjetnici

- nasjeli na lukavu prevaru i izgubili milijune kuna', 16. listopada, Jutarnji list,

pogledano 16. travnja 2015., <http://www.jutarnji.hr/afera-forex--milijune-su-izgubili-

financijski-strucnjaci--lijecnici--odvjetnici---/895336/>.

26. Pezer Blečić, S. 2015, 'Aktualnosti u području sprječavanja pranja novca i

financiranja terorizma (promjena međunarodnog regulatornog okvira)', 9. svibnja,

Hrvatska gospodarska komora – sektor nekretnina, pogledano 03. lipnja 2015.,

<http://www.agenti.hr/sadrzaj/info-agent/strukovni-forumi/forum-23/23-forum-

Aktualnosti_ZSPNFT-Promjena_medunarodnog_regulatornog_okvira.pdf>.

27. Saunders, M. i Stott, C. 2013, The EU 4th Money Laundering Directive: the new

framework emerges, veljača 2013, Association of United Kingdom payment

institutions, pogledano 13. travnja 2015.,

<http://www.ukmta.org/Libraries/Documents/The_EU_4th_Money_Laundering_Direc

tive.sflb.ashx>.

28. Schneider, F. 2015, Size and Development of the Shadow Economy of 31 European

and 5 other OECD Countries from 2003 to 2015: Different Developments,

Organisation for Economic Cooperation and Development, pogledano 03. lipnja 2015.

<http://www.economics.uni-

linz.ac.at/members/Schneider/files/publications/2012/ShadEcEurope31.pdf>.

29. Šabić, S. n.d., 'Fiktivne firme kao oblik privrednog kriminala i pranja novca u Bosni i

Hercegovini', Udruženje pravobranilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine, pogledano

12. travnja 2015., <http://www.upuf.ba/wp-

content/uploads/Fiktivne_firme_kao_oblik_privrednog_kriminala_i_pranja_novca.pdf

>.

71

30. Topić, M. 2006, 'Siva ekonomija u Hrvatskoj', Matica Hrvatska, pogledano 03. lipnja

2015.,

<http://www.matica.hr/hr/342/SIVA%20EKONOMIJA%20U%20HRVATSKOJ/>.

31. Uprava za sprječavanje pranja novca 2012, Pranje novca kroz trgovinu – tipologija

FATF-a, pogledano 03. lipnja 2015., <www.apml.gov.rs/REPOSITORY/344_pn-kroz-

trgovinu-lat.doc>.

32. Ured za sprječavanje pranja novca 2013, Tipologije financiranja terorizma, pogledano

14. travnja 2015., <http://www.uzuvrh.hr/userfiles/file/tipologije%20FT-HRV_.pdf>.

33. Ured za sprječavanje pranja novca 2014, Godišnje izvješće o radu ureda za 2013.

godinu, pogledano 16. travnja 2015.,

<http://www.mfin.hr/adminmax/docs/Godisnje%20izvjesce%20o%20radu%20Ureda

%20za%202013.%20godinu.pdf>.

34. World Bank 2003, Money Laundering Impacts Development, pogledano 15. travnja

2015., <http://www1.worldbank.org/finance/assets/images/02-chap02-f.qxd.pdf>.

72

POPIS ILUSTRACIJA

Popis tablica:

Tablica 1. Kriteriji za definiranje organiziranog kriminaliteta................................................... 6

Tablica 2. Značajke odnosa pranja novca i financiranja terorizma .......................................... 11

Tablica 3. Države i teritoriji u svijetu sa offshore financijskim centrima ................................ 16

Tablica 4. Kratkoročni i dugoročni ekonomski učinci pranja novca i financiranja terorizma . 22

Tablica 5. Države članice, regionalna tijela – pridružene članice i organizacije - promatrači

FATF ........................................................................................................................................ 36

Tablica 6. Broj i struktura zaprimljenih sumnjivih transakcija po pojedinim vrstama

obveznika u 2013. godini ......................................................................................................... 52

Tablica 7. Pregled indikatora koje su banke i drugi obveznici najučestalije koristili za

prepoznavanje sumnjivih transakcija u 2013. godini ............................................................... 53

Tablica 8. Broj i struktura zaprimljenih gotovinskih transakcija po pojedinim vrstama

obveznika u 2013. godini ......................................................................................................... 55

Tablica 9. Podaci Carinske uprave o prijenosima gotovine preko državne granice i obavijesti o sumnji na pranje novca u 2013. godini .................................................................................... 57

Popis shema:

Shema 1. Faze u procesu pranja novca ...................................................................................... 8

Shema 2. Štetni utjecaji pranja novca i financiranja terorizma u zemljama u razvoju ............ 21

Shema 3. Sociološki efekti pranja novca i financiranja terorizma ........................................... 29

Shema 4. Područja djelovanja FATF ....................................................................................... 35

Shema 5. Sustav sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma Republike Hrvatske ..... 45

Popis grafikona:

Grafikon 1. Kretanje broja zaprimljenih sumnjivih transakcija u razdoblju od 2009. do 2013.

godine ....................................................................................................................................... 51

Grafikon 2. Kretanje broja zaprimljenih gotovinskih transakcija u razdoblju od 2009. do 2013.

godine ....................................................................................................................................... 54

Grafikon 3. Struktura zaprimljenih gotovinskih transakcija prema načinu provođenja........... 56

Popis slika:

Slika 1. Veličina sive ekonomije u europskim zemljama u 2015. godini (u % BDP-a) .......... 42

73