FRA STANKO DUJE MIJIĆ

DUHOVNE VJEŽBE

DU

HO

VN

E V

JEŽ

BE

K r i s t o t e r a p i j a

FRA

STA

NKO

DU

JE M

IJIĆ

Glas Koncila

ISBN: 978-953-241-325-0

www.glas-koncila.hr Cijena: 100 kn

Fra Stanko Duje Mijić rođen je 1. siječnja 1940. godine u Karakašici. Za svećenika je zaređen 22. kolovoza 1965. godine. Kao sve-ćenik i redovnik, franjevac konventualac, obavljao je različite službe: župnika, gvardija-na, odgojitelja. Poznat je kao voditelj pučkih misija, propovjednik i voditelj duhovnih vjež-bi svećenicima i časnim sestrama.

Dugogodišnji je suradnik Veritasa – Glasnika sv. Antuna Pa-dovanskoga, a iz te suradnje nastala su i neka njegova djela koja su kasnije objavljena pod naslovima Istinom do čovjeka – Kristo-terapija i Hrvatska do pakla i natrag.

Njegova treća knjiga Exempla trahunt – Primjeri privlače plod je njegovih dugogodišnjih i brojnih duhovnih razgovora s osobama u potrebi, što ih je imao kao svećenik. Objavio je i zbir-ku pjesama Poezija koja se ne pjeva.

U izdanju Glasa Koncila 2010. godine objavljena mu je knji-ga Što primiste… dajte! koja sadrži propovijedi za čitanja svih triju liturgijskih godina (A, B, C) te propovijedi o slavljima blag-dana posvećenih Gospodinu, Mariji te najpoznatijim svecima i blaženicima.

Suvremeno, pomalo otupljeno vrijeme ostavlja duboke ožiljke

na čovjeku – nevjerniku i vjerniku, laiku i posvećenoj osobi, jer su svi plodovi ove civilizacije. Potrebno je malo zastati i upitati se: Dokad mo-žemo ovako? Ima li ovaj život uopće smisla?

Gdje je Bog, ondje je i duhovni život u kojem nema straha i neiz-vjesnosti od onoga što dolazi sutra. Da bi se postigao takav životni stav, potrebno je rođenje novog života u Duhu, života istine i slobode, altru-ističnosti i ljubavi. To znači: učiniti otklon od sebe i obnoviti identitet; prihvatiti Boga u svoj duhovni iden-titet koji je čovjekova vertikala, ali i prihvatiti društveni identitet – pri-padati obitelji ili zajednici – čovje-kovu horizontalu. Ta dva identiteta stvaraju čovjekov treći identitet – egzistenciju, svakodnevni život.

Ove su duhovne vježbe predvi-đene uglavnom za Bogu posvećene osobe, ali su prikladne i za vjernike laike, jer se u razmatranjima mogu prepoznati i pronaći vrijednosti i pristupi koji vrijede za sve vjernike.

Vježbe su predviđene za šest dana, ali mogu trajati i dulje, jer su pojedina predavanja opširnija pa ih je moguće razdijeliti na više dana.

Na kraju smo duhovnih vježbi, izlazimo iz duhovnog vježba-

lišta. No to nije kraj nego početak, ako je tijekom duhovnih vježbi ro-đen »začetak« slobode Duha, koji se očituje u malenima i poniznima. Uvjet je ona unutarnja sloboda, du-hovno siromaštvo, a ne samo slo-boda od svijeta. Da se ne bi osjetili tako sami, Duh Božji je onaj koji uspostavlja identitet poistovjećenja i svijest pripadnosti Kristu koji nas pozva. On nas jedini može osposo-bljavati u procesima ovog prolaznog života za vrednote, kako duhovne tako i naravne, u hodu služenja i ostvarenja sebe kao ljubavi. Da ne bismo završili kao izgubljen slučaj, treba nam voljnih čina i svijesti o pripadnosti drugima i za druge. To su danas vrlo prepoznatljivi identi-teti, duhovni i sociološki.

U tom sam ozračju i zamislio ove duhovne vježbe i nazvao ih kri-stoterapijom – u duhu Kristova slu-ženja i posluživanja, ne samo onog koje se dogodilo njegovom smrću i uskrsnućem za spasenje i otkuplje-nje čovjeka, nego i u onome koje se svakodnevno događa njegovom pri-sutnošću u Crkvi i sakramentima.

FRA STANKO DUJE MIJIĆ

DUHOVNE VJEŽBEKristoterapija

Fra Stanko Duje MijićDUHOVNE VJEŽBEKristoterapija

Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, ZagrebTel.: 01/4874-300; faks: 4874-303e-pošta: prodaja@glas-koncila.hrwww.glas-koncila.hr

Za nakladnika:Stjepan Pogačić

Biblioteka:Za duhovnost svakodnevice. Knjiga 4

Izvršna urednica:Vlatka Plazzeriano

Ilustracije:Josip Botteri Dini

Jezično uređivanje:Marijana Jakovljević

Grafičko oblikovanje:Blaženka Matić

Tisak:Grafika Markulin, LukavecTiskano u siječnju 2012.

ISBN 978-953-241-325-0CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 793295

FRA STANKO DUJE MIJIĆ

DUHOVNE VJEŽBE

Kristoterapija

Zagreb, 2012.

5

5

PREDGOVOR

Suvremeno, pomalo otupljeno vrijeme ostavlja duboke ožiljke na čovjeku – nevjerniku i vjer-

niku, laiku i posvećenoj osobi, jer su svi plodovi ove civilizacije. Potrebno je malo zastati i upitati se: Dokad možemo ovako? Ima li ovaj život uopće smisla?

Ne samo da treba zastati i upitati se, već i iskre-no odgovoriti, štoviše osposobiti se za poslušnost i prihvaćanje onoga što se do jučer odbijalo od srca i duše. Valja poslušati savjete i preporuke kako bi se svagdašnji život popravio i usmjerio, osmislio i osvijestio za budući život, za nepredvidljivu sutraš-njicu od koje mnogi strahuju. Gdje je Bog, ondje je i duhovni život u kojem nema straha i neizvje-snosti od onoga što dolazi sutra. Da bi se postigao takav životni stav, potrebno je rođenje novog živo-ta u Duhu, života istine i slobode, altruističnosti i ljubavi. To znači: učiniti otklon od sebe i obnoviti identitet; prihvatiti Boga u svoj duhovni identitet koji je čovjekova vertikala, ali i prihvatiti društve-ni identitet – pripadati obitelji ili zajednici – čo-vjekovu horizontalu. Ta dva identiteta stvaraju čo-vjekov treći identitet – egzistenciju, svakodnevni život. Čovjek mora biti povezan s Bogom kao Bož-je dijete i Božje stvorenje, te uključen u obitelj kao društveno biće. Jedino se ne može ostvariti u sa-moći – sâm sa sobom!

Krist nam je, postavši čovjekom, tj. jednim od nas, pokazao te identitete. Ostvarivši ovozemalj-ski život, prošao je sve ljudske muke i boli, patnje i poniženja, ali ne za sebe nego za drugoga, za čo-

6

Kristoterapija

7

vjeka. Sve što je činio imalo je smisla, jer je sve bilo učinjeno slobodnom voljom i s ljubavlju. Njegov život bio je služenje drugima kako bi nam osta-vio primjer i znak smisla ljudskog života i njegova ostvarenja, što danas mnogima predstavlja velik izazov. Suvremeni čovjek više ne zna za što živi, jer je motiviran samo egoističnim ciljevima koji rađaju laži i dovode do katastrofalnoga razočare-nja u sebe i druge, te na kraju i do samokažnjava-nja.

Čovječe, želiš li izbjeći katastrofu svojeg života, koja je zavladala i u kršćanstvu – kako u laičkim tako i u svećeničkim krugovima – prihvati Kri-sta! On je postao »ti«, da bi ti postao »On«; para-doksalan Krist i paradoksalan čovjek. Sve je Oče-va slava na putu zemaljskog života. Taj život nosi poraze iza kojih stoji Otac, naša slava. Otac vodi naša djela, kao što je vodio i Isusova, pa je tek na-kon Isusova poraza, smrti na križu i pokopa, došla pobjeda u njegovom uskrsnuću. Kristov put i nje-gova žrtva – kristoterapija – i naš je put kroz pa-dove i poniženja do pobjede i Očeve slave. Otac je onaj koji nas spašava i uvodi u svoje prostore. Naše je spašavati druge i živjeti za druge, da bi ui-stinu, i jedino tako, bili spašeni.

Ne bojte se i ne budite zabrinuti što je bilo i što će biti. On nas vodi kroz naše pogreške i poraze, ako smo ih svjesni, jer nas čine malenima, poni-znima, neznatnima i samozatajnima. Bogu iona-ko nemamo što dati, jer sve je njegovo, osim naših grijeha i slabosti. Bog je zato i Bog, i Ljubav, i Otac svojoj djeci.

Iskusimo to u ovozemaljskom životu služeći se kristoterapijom, koju vam preporučam i za duhov-ne vježbe, ali i za život u svakodnevici. Ne zabo-

6 7

ravite Kristicin, Isusov antidepresiv! On nam ga je ostavio u sakramentima.

Ove su duhovne vježbe predviđene uglavnom za Bogu posvećene osobe, ali su prikladne i za vjernike laike, jer se u razmatranjima mogu pre-poznati i pronaći vrijednosti i pristupi koji vrijede za sve vjernike.

Vježbe su predviđene za šest dana, ali mogu trajati i dulje, jer su pojedina predavanja opširnija pa ih je moguće razdijeliti na više dana.

Autor

8

Kristoterapija

9

Zapali svjetlo u srcu,zadahni dušu ljubavlju,u nemoćima tjelesnimpotkrepljuj nas bez prestanka.

Dušmana od nas otjeraji postojani mir nam daj,ispred nas idi, vodi nasda svakog zla se klonimo.

Daj Oca da upoznamoi Krista Sina njegovai u te Duha njihovada vjerujemo sveudilj.

ZAZIV DUHA SVETOGA

O, dođi, Stvorče, Duše Sveti,pohodi duše vjernika,poteci višnjom milostiu grudi štono stvori ih.

Ti nazivaš se Tješitelj,blagodat Boga Svevišnjeg,studenac živi, ljubav, plami pomazanje duhovno.

Darova sedam razdaješTi, prste desne Očeveod vječnog Oca obećan,Ti puniš usta besjedom.

Sva slava Ocu vječnomui uskrslomu Sinu mus Tješiteljem Presvetimneka bude sad i u vijeke. Amen.

– POŠALJI DUHA SVOJEGA I POSTAT ĆE– I OBNOVIT ĆEŠ LICE ZEMLJE.

Pomolimo seBože, koji si svjetlošću Duha Svetogapoučio srca vjernih, daj da u tom istom Duhušto je pravo mislimo i njegovoj se utjesivazda radujemo. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

8 9

UVOD

Pozdrav u Duhu, kojemu smo se pomolili, ko-jemu se prepuštamo ovih nekoliko dana, da-

leko od svoje svagdašnjice i obveza. Povučenima u samoću s Njime, nije nam lako. On nas trenira i vježba na neobičan način. On nas želi odcijepiti od nas samih, dovesti nas do slobode kako bismo stali pred Sina Božjega. Pročišćenje od sebe i svi-jeta naša je potreba i zahtjev Duha. Nema teže-ga duhovnog zahvata od osobnog pročišćenja od lažne samodopadnosti, koju nam je ovaj svijet uti-skuje kao vrlinu i životnu istinu.

Živimo u svijetu sportomanije, stalnog natje-canja, u kojem se mediji okomljuju na čovjekovu osobnost, njegovu duhovnost i slobodu. Taj kaba-listički i magijski pritisak na čovjeka umrtvljuje njegove duhovne i otajstvene sposobnosti pa čo-vjek malo-pomalo postaje tup, nesposoban zaviri-ti u nutrinu i sresti se s unutarnjim bićem u kojem stoluje Bog, u čije smo ime kršteni. Živimo, dakle, u svijetu natjecanja, savršenstava, jačega, pamet-nijega, moćnijega, sposobnijega i uspješnijega, a sve radi slave i novca.

Sportomanija zahtijeva formu i kondiciju radi stalnog postizanja što boljeg uspjeha i rezultata. Kakvi su tu potrebni treninzi i drilovi, znoj i muke, prepuštanje u tuđe ruke, otvorenost za slušanje drugih i prepuštanje trenerima! Ali, čovjek uvijek prođe bolje u rukama drugih, negoli u svojim.

Duhovne vježbe iziskuju sličan način rada, du-hovnog rada, u pogledu otvorenosti i poslušno-sti Duhu Svetom. To nije lako. Valja smoći sna-ge i hrabrosti stati pred Isusa Krista i njegova

10

Kristoterapija

11

Duha. Nije danas lako opustiti se i zaviriti u sebe, biti iskren sâm sa sobom. Treba zatajiti sve svoje uspjehe i sposobnosti pa ih predati Duhu Sveto-me da ih on korigira, da ih, ako je potrebno, pre-usmjeri drukčije. Nije lako osloboditi se straha za sebe i za ono što smo stekli, kao i za ono što je tek pred nama. Nije lako subjektivan dojam o životu i radu pretočiti i korigirati prema nečijem objektiv-nom dojmu. Duhovne vježbe svjesno su i slobod-no odvraćanje od sebe i obraćanje Duhu Svetome, da me on pročisti i prosvijetli istinom o meni, mo-jem radu i služenju drugima. To u duhovnom ži-votu zovemo metanoja. Susret s onim koji je iznad mene, koji me traži, ljubi i želi me obnoviti. Za to se traži posebno vrijeme i napor, volja i raspolože-nje prema milosti koju daje Duh Sveti. Odstupa-njem od sebe dolazi se Bogu…

Život čine: ja, moj razum i sposobnosti, ali i milost. U kršćanstvu, pogotovo u redovništvu ili svećenstvu, nezaobilazan je učinak milosti. Mi re-dovnici/redovnice i svećenici gradimo na ničemu, jer smo se zavjetima odrekli svega – ne samo ma-terijalnoga, nego i samih sebe, svoje volje. Milost sačinjava cjelovitost i identitet čovjeka u njegovo-me duhovnom i sociološkom pogledu. Ona stva-ra sklad, upravo onakav kakav ga je Bog predvidio stvarajući čovjeka i njegov svijet. Ali čovjek svo-jom samovoljom čini nesklad u sebi i okolo sebe. Istina o čovjeku nije u zaokupljenosti samim so-bom, nego u identitetu koji nastaje samo u odnosu spram drugoga.

Čovjekovu cjelovitost čini trostruki identitet, a trostrukost uključuje savršenost – putem duhov-nog i sociološkog identiteta stvara se osobni, egzi-stencijalni identitet.

10 11

1.

IDENTITET PREMA BOGU – DUHOVNI IDENTITET. Čini vertikalu spram Boga. Krist je središte, os, izvor, počelo, razlog, cilj i smi-sao čovjeka, njegovog života i djelovanja. Vje-ra, ljubav, duhovnost…

2.

IDENTITET PREMA DRUGIMA – SOCI-OLOŠKI IDENTITET. Čini horizontalu, tj. uključuje odnos prema obitelji, zajednici i društvu. Sociološka dimenzija ne temelji se samo na naravi. Prava i čista ljubav ne poznaje interes, zasluge, računice. Prava ljubav dolazi od Boga, radi Boga, po Bogu. Znači ljubiti kao što Bog ljubi, kao što nas je Krist ljubio. Krist je zapovjedio učenicima: »Ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas!« (Iv 13,34). Krist je smisao, cilj i mjerilo naše ljubavi, osobito Bogu posvećenih osoba, a kršćanstvo je kultura i ci-vilizacija ljubavi.

3.

IDENTITET PREMA SEBI. Čini ga egzisten-cija, svakodnevni život. Istina o ljubavi prema sebi očituje se iz ljubavi prema Bogu i drugi-ma. Bez tih odnosa ljubav prema sebi posta-je egoizam i sebeljublje, a to je čista perverzi-ja. To je bolest koju se danas jasno uočava. To je iskonski grijeh prepun zabluda i zastranje-nosti. Danas vlada grčko i humanističko na-čelo: »Upoznaj samoga sebe!« To je protukr-šćanski. Kršćanin ne može upoznati sebe ako

12

Kristoterapija

13

ne upozna Isusa Krista – Bogočovjeka. Zato kršćansko načelo glasi: »Upoznaj Krista kako bi mogao upoznati sebe!« Kako inače shvati-ti Kristove riječi: odreci se samoga sebe; izgu-bi sebe; umri sebi; sluge smo beskorisne; sve je nezaslužen dar; tek kad sve izgubiš, sve možeš dobiti?

Božji čovjek gradi ni na čemu, jer se je svega odrekao kao redovnici ili redovnice, kako bi se po-kazala Božja milost. Iz trojstvenog odnosa: Bog – drugi (zajednica) – ja, treba izbistriti istinu o sebi, kako ju je Krist u ljudskom obličju postavio. To je otajstvo, zahvat milosti. Čovjek je otajstvo, sakra-ment, vidljivi znak nevidljive stvarnosti. To je ču-desnost koja se događa u nespojivosti duha i tijela, koji se jedno drugom protive. Ta dvodimenzional-nost vertikale i horizontale je mučna, nalikuje kri-žu nutarnje ukrštenosti.

Ta ukrštenost se događa i potrebno je da se do-godi u susretu s Duhom Svetim, s drugima i sa sa-mim sobom. Tu pomažu duhovne vježbe. Njima popravimo staru, već pomalo trošnu, zgradu. Ov-dje smo na restauraciji. Potrebno je tu staru zgra-du preurediti, jer su vrijeme i godine učinili svoje. Ovo je naš godišnji servis. Sve ima svoje servisere. Zar ga jedino čovjek nema? Ima, ali ga izbjegava.

Što mogu učiniti sâm? Ništa! Zato su tu duhov-ne vježbe i Duh Sveti, kojeg smo zamolili da bude nazočan, da i on dadne svoj udio. Duh Sveti nije ovdje samo da nas brani od đavla i zla, od drugih i zajednice. On je prije svega tu da nas brani od nas samih. Mi smo izvor najvećih zabluda o sebi. Naša taština, oholost i egocentrizam. Ego je naše lažno

12 13

božanstvo! Prestanimo se mučiti i samokažnjava-ti! Mazohizam je danas prepoznatljiv.

Ne smetnimo s uma Kristove riječi upućenu apostolima kada se pozdravljao s njima: Bez mene ne možete ništa, ama baš ništa, dobro učiniti! Krist je jedini serviser čovjeka. Svi ostali su opasni i sumnjivi. Ma tko oni bili! Često su uništavači čo-vjeka i trovači duše.

Dakle, duhovne vježbe su servisiranje – po-pravljanje, podmazivanje i pranje u Duhu. Ponaj-prije je potrebno šutjeti da bi se moglo osluškiva-ti poticaje Duha. Šuti i čut ćeš glas Duha! Rođeni smo za slobodu i ljubav služenja. Kako bismo to postigli, treba doživjeti iskustvo umiranja sebi, u smrti poraza i poniženja. To je poniznost, prepu-štanje da nas Bog vodi i uzdiže u istinski život.

Ne smijemo zaboraviti stvarnost Kristove isti-ne o svakom čovjeku, koja se pokaže prije ili ka-snije: Preda mnom će pasti i pokloniti se svako ko-ljeno!

Siđi s umišljenih veličina,siđi s vrha svoje ustajale osrednjosti,siđi radi divne preobrazbe u novost ispunjenu Bogom!Previše je ravnodušnosti.Nisi za sebe – tu si radi drugih.Krist je došao služiti nam. Krist terapeut za nas je znak i primjer.Kristoterapija: poslušnost, poniznost, siromaštvo!

Ravnodušnost je zavladala. Zato ne boj se, ja sam s tobom u sve dane tvojega života, poručuje nam Isus Krist.

15

15

PRVI DAN

VRIJEME U KOJEM ŽIVIMO

ČOVJEKOVA PROMJENJIVOST: FAZE RAZVOJA

POZIV – ODAZIV

16 17

Prvo predavanje

UVODNA MISAO I MOLITVA

Svi trče, jure, žure za vremenomda dostignu vrijeme, da postignu vrijeme.Doviđenja, Gospodine, oprosti, nemam vremena.Doći ću opet, ne mogu čekati, nemam vremena.Rado bih ti pomogao, ali nemam vremena.Ne mogu se toga prihvatiti, nemam vremena.Ne stignem misliti, meditirati, nemam vremena.Htio bih se sad pomoliti, ali nemam vremena.Želio sam obaviti duhovne vježbe, nisam odavno, što mogu kad nemam vremena…

Pomolimo seGospodine, Ti koji si iznad vremena. Smije-

šiš nam se kad gledaš kako se naokolo potucamo trateći vrijeme. Podari nas snagom svoje milosti da se zaustavimo, da se oslobodimo sebe i ispra-znih briga, da zagospodarimo svojim vremenom za spasenje sebe i drugih.

Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

16 17

Ili:

Htio bih se popeti, Gospodine,visoko iznad svojega grada,iznad svojeg obzora,iznad svijeta i izvan vremena.Želio bih shvatititijekove događajai predviđanjau ovim vremenimaod danas do sutra,o sebi i drugima,pa i ono iz prošlosti…Zašto?Htio bih razbistriti svoj pogled.Posudi mi svoje oči…Daruj mi svoje srce…! (prema Michelu Quoistu)

Pomolimo seTi, Gospodaru Neba i Zemlje, Ti nadvremen-

ski u vremenu Tvorče. Podari nas milošću svojom da prozremo vrijeme u kojem živimo i kojem pri-padamo, da nas ne satre i učini neosjetljivima na zbivanja, da mu ne robujemo, nego nas učini su-radnicima, prorocima i obnoviteljima lica Zemlje u ovom našem vremenu.

Po Kristu, Gospodinu našem. Amen.

18

Kristoterapija

19

VRIJEME U KOJEM ŽIVIMO

Ništa nije tako presudno kao upoznati svoje vrijeme, štoviše, biti gospodar svojeg vreme-

na, neovisan o vremenu, odgovoran u svojem vre-menu. To znači biti slobodan.

Što je vrijeme? Teško pitanje na koje kao da nema odgovora. Ono je materijalna, ali i duhovna dimenzija. Sve je vrijeme i sve ima svoje vrijeme, koje mu je dano i darovano. Propovjednik u 3. gla-vi lijepo piše: Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme: rađanja i umiranja, rušenja i građenja, plača i smijeha, tugovanja i plesanja, traženja i gubljenja, šutnje i govorenja, ljubljenja i mržnje, rata i mira. Mogao bih i nadodati: egoiz-ma i altruizma, oholosti i poniženja, letenja i pa-danja, zanosa i bezvoljnosti… Postoji moje vrije-me, ali i Božje vrijeme u svakom ljudskom životu.

Bog se utjelovio u vremenu. Krist se rodio u punini vremena. Bog je jedini iznad vremena. On je alfa i omega vremena. Krist jučer, danas i sutra. Presudno je biti poznavatelj, spoznavatelj i prozi-ratelj vremena. To je Božji dar, milost koju dobiva Božji čovjek, prorok. Ne zato da bi mu Bog otkri-vao budućnost u slici i viziji, nego putem Boga, kako iz prošlosti tako i iz sadašnjih događaja, pro-zire u budućnost događaja. Vrijeme ima svoju lo-giku i procese, evoluciju i zakonitosti. Svako vri-jeme ima svoje uspone i padove. Iznimno bitno i presudno za čovjeka je vrijeme u kojem živi. Bitno je živjeti u svojem vremenu. Božji čovjek živi samo

18 19

u svojem vremenu. Povjesničari se bave prošlošću, futurolozi budućnošću, a sveci sadašnjošću. Vrije-me ustvari postoji samo SADA. Dok su mladi, lju-di stalno govore o sutrašnjici, a kad mladost pro-huja bave se prošlošću. Živjeti u svojem vremenu – sada – znači biti otvoren Bogu i njegovoj pro-vidnosti. On je kormilar vremena. Krist uči apo-stole moliti: Kruh naš svagdašnji daj nam danas… Ne brinite se tjeskobno što će biti sutra, malovjerni! U tome je bît čovjekova poziva, pogotovo svećeni-ka i redovnika/redovnice, ali i svakog čovjeka, bilo u zajednicama, obiteljima bilo pojedinačno. Tre-ba se oteti dojmu prošlosti i strahu od budućnosti. Jedno i drugo zarobljava i opterećuje. Sadašnjost je bitna, sadašnjost vjere i ljubavi.

Kršćanski pojam vremenaPostoji kršćanski i poganski pojam vremena.

Današnja civilizacija doživljava pojam vremena čisto poganski ili istočnjački, onako kako je bilo prije Krista.

Ciklično vrijeme. To je slavljenje mitova i ido-la, život straha i neizvjesnosti za sebe, svoj život i svoje spasenje. To je vrijeme prirode i magijskih proizvoda. To je Istok sa svojim religijama i teh-nikama, zakonima prirodnih pojava i promjena, obnavljanje ciklusa. Godina ima ciklično vrijeme: godišnja doba…

Kršćanski pojam vremena. To je linearno vri-jeme – crta – put. Krist kaže: »Ja sam Put, Istina i Život!« To je vrijeme u kojem događaji idu samo prema naprijed. To je povijest koja započinje s Kristom. Ne okreći se unatrag, jer tada nisi sposo-ban za Božje nebo!

20

Kristoterapija

21

Iz iskustva povijesti čovječanstva vidimo da vri-jeme teče, neumoljivo juri, ostavlja ožiljke i rane. Ima svoj ritam. Shakespeare pjeva u sonetima:

O, vrijeme, stani i ne teci višeMru stare pčele, mlade da požive…Da, to je samo pjesnikov zanos. Bog i njegova

volja udaraju ritam. Nama ne preostaje drugo doli voljom i Božjom providnošću osluškivati vrijeme, putem dobra i zla učiti i moliti sa psalmistom u 90. psalmu: Gospode, nauči me moje dane (vrije-me) brojiti da steknem mudro srce… Gdje je danas mudrost? Mudrost ne dolazi iz razuma, jer je to racionalizam koji zatire. Mudrost dolazi iz srca, a to je Božja kvaliteta. I Krist nas upozorava na pre-sudnost prepoznavanja vremena u plaču i tuzi nad Jeruzalemom. Dok se apostoli dive i ponose sja-jem Jeruzalema i njegova hrama, Krist kaže: Ajme tebi, jer nisi upoznao vrijeme svoga pohoda…

Crkveni oci govore o trećem Kristovom dola-sku. To se događa svakom čovjeku u vrijeme nje-gova života. Možda je upravo prigoda za njegov dolazak tijekom ovih duhovnih vježbi? Duhovni su oci govorili: Timeo Jesum – bojim se da ne bi Isus prošao mimo mene, možda i u ovim duhov-nim vježbama.

Ponovno se naglašava važnost upoznavanja svojeg vremena u kojem je uprisutnjen i Bog. Ve-liki je dar i milost da se ne izjednačimo s vreme-nom i ne postanemo opčarani njegovim sjajem. Prije ili kasnije postali bismo njegovi robovi i bo-lesnici, ovisnici o vremenu u kojem ćemo završiti kao iznurene i pregažene lešine.

Pavao piše Timoteju u drugom obraćanju u tre-ćoj, a pogotovo u četvrtoj glavi: »Jer doći će vrije-me kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će

20 21

sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, slu-ženje svoje posve ispuni!« (2 Tim 4,3-5)

Kakvo je današnje vrijeme? Bacimo pogled na današnju civilizaciju bez srca i Boga, na kulturu i tehniku u kojoj nema vrednota ni ljepote, a izviku-ju se pobjede i pjevaju epopeje. Počelo je s onom mišlju Maksima Gorkog: »Čovjek – kako to gordo zvuči!« Ja bih rekao: »Čovjek – kako to jadno izgle-da!« Društvo i čovjek upečatljive tjeskobe i straha, poremećaja i frustracija. Vrijeme u kojem caruje i krstari laž. Vrijeme u kojem se slavi novac, go-lotinja i porok. Vrijeme u kojem se čini da čovjek trči za đavlom, a ne đavao za čovjekom. Rezultati su na strani đavla: svake dvadesete sekunde čovjek učini samoubojstvo, i to u našem zapadnom, ci-viliziranom i prosvijećenom društvu. Zatim, sva-ki četvrti čovjek Zapada je psihički bolesnik. Već su Amerikanci izračunali da će 2138. godine cijela populacija biti psihički bolesna, pa čak i psihija-tri. Neprekidno se govori o pravima i demokraci-ji na koju čovjek ima pravo. Čini mi se kao da je sve ipak protiv čovjeka i njegovih, ne samo mo-ralnih, već i prirodnih i ljudskih vrednota. Nije li to ustvari demono-kracija? Vladavina Zloga i zlih koji tako lijepo izgledaju privlačeći pozornost?

Besperspektivnost današnjeg vremenaVrijeme u koje je čovjek zakoračio možemo na-

zvati vremenom utopije, ali i vremenom besper-spektivnosti, vremenom čovjekove tuposti i nes-posobnosti da shvati ozbiljnost vremena i krizu u kojoj živi. Kriza nije samo konstatacija zla i kata-

22

Kristoterapija

23

strofe, već i poticaj na obraćenje i spas, promjenu na bolje. Svojevrsna pljuska otrježnjenja. Oslobo-đenje. Obraćenje Bogu! Metanoja! Nisi sam – Bog je iznad tebe, iza tebe, u tebi, s tobom. Njegov si posinak!

To je konstatacija i uočavanje užasnoga stanja čovjekova duha i društva. A što je s materijalnom i svemirskom katastrofom koju nam stalno najav-ljuju?

Austrijski znanstvenik Konrad Lorenz piše o osam smrtnih grijeha civiliziranoga čovjeka. Rim-ski klub već od 1968. godine upozorava na opa-snost opstanka života na Zemlji. Mnoštvo zelenih iz različitih ekoloških udruga upozorava moćnike da se okane đavoljeg napretka, jer bi Zemlja mo-gla biti opustošena i time opstanak čovječanstva doveden u pitanje. Nije samo čovjekova priroda ugrožena, već i njegov duh!

Čuje se protest: izumiru biljke, ugibaju životi-nje, nema čiste vode, nestaje zdrava hrana, nema čistoga zraka... A nitko ne protestira protiv ubi-janja nerođene djece, ni protiv eutanazije, ni ne-moralnog, ni perverznog življenja. To nije njihov zadatak, jer oni izvikuju u ime ideologije kojoj je važniji pas ili travka, negoli čovjek. Strahote su pred nama, jer znanstvenici Božjeg čovjeka ugro-žavaju klonovima, kiborzima i ostalim opasnim izumima.

U našem vremenu postoji ozbiljna opasnost za svemir u cjelini. Ozonska rupa se širi, sunce osta-je sa silnom toplinom bez filtera, ali i dalje se po-većava čovjekov luksuz, neumjerenost i oholost. Ozonsku rupu stvaraju freoni, koje umnožavaju proizvodi poput bijele tehnike, sprejevi i ostale pomade bez kojih današnji svijet ne može. Svijet

22 23

je u opasnosti zbog energije nuklearnih elektrana kojih ima oko petsto. Potom, svjetske sile posjedu-ju više od sedamdeset tisuća atomskih i nuklear-nih bombi. A već samo pet tisuća tih bombi mogu pretvoriti cijeli svemir i život na njemu u prah i pepeo. Bolje i ne misliti na to. A što je tek s otrov-nim plinovima? Sačuvaj nas Bože!

Eto što je vrijeme namrlo čovječanstvu i životu na Zemlji! Ropstvo i tupost! Zato je vrijeme i do-bilo novu definiciju: Vrijeme – četvrta dimenzija. Ono oblikuje čovjeka, jer čovjek više nema svoje slobode i slobodne volje. Bog više nije mjerilo za čovjeka ni njegovo društvo, nego su to postale po-hlepne svjetske budale. Oprostite! Nema više mo-ralnih ni duhovnih načela. Današnje vrijeme kroje i programiraju mediji, pogotovo elektronski. Oni najviše utječu na događaje, promjene društva i čo-vjeka. Zato se mediji smatraju trećom kulturom. To je kibernetika: uz materijalnu i duhovnu ostva-ruje se kultura masovnih medija. A čime nam tek internet prijeti? Vlasnici računalnih programa vladaju svijetom. Oni stvaraju kiborge – ljude teh-nike bez duše, srca i ljubavi. Živjeti u ovom i ova-kvom vremenu s tolikim opasnostima, zamkama i zabludama, nije lako. I u Crkvi i njezinim zajed-nicama dogodile su se promjene u načinu života i mentalitetu.

Zapažamo li to? Kako reagiramo? Kako se po-stavljamo? Javlja li se strah, tjeskoba, nesigurnost i neizvjesnost? Nismo li postali izgubljen slučaj i sudionik te igre vremena? Ili nas je možda jedno-stavno zahvatilo ravnodušje? Ima li izlaza i koja su to vrata koja vode ostvarenju poziva i služenja putem toga poziva? Je li nam mrak pao na oči pa naši dani prolaze u besciljnom i besmislenom ta-

24

Kristoterapija

25

vorenju? Evo zgode iz Isusova života. Suočen sa svojim poslanjem i zadatkom kaže: Sad mi je duša duboko potresena. I što da kažem? Oče, spasi me iz ovog časa/vremena? Ali radi ovoga sam i došao u ovaj čas/vrijeme. Oče, proslavi ime svoje! (Usp. Iv 12,27-28) Time nam Isus daje primjer kako se treba uhvatiti u koštac sa svojim vremenom, jer je i Otac u tom vremenu. Živjeti u svojem vremenu nije vlastita, nego Očeva proslava. Na njega treba računati, on je tu da nam pomogne u samoostva-renju u našem vremenu. Mi smo samo poslužitelji i Božji znak u svakom vremenu i bez njega se ne možemo ostvariti.

Živjeti danas, a ne sutraČesto osjećamo želju i potrebu da vrijeme sta-

ne. Najradije bismo ga zaustavili. Kaže se za ono-ga tko umre, da je za njega vrijeme stalo i nastaje Božje vrijeme, nemjerljivo. Da, umirati sebi i za-ustaviti sebe da bi se Bog mogao događati. Zato postoje duhovne vježbe – da vrijeme stane, odno-sno, da se nakratko zaustavimo. Kad god se doga-đaju velike stvari, kaže se da vrijeme stane. Biblija govori da je Jošua zaustavio Sunce, što znači da je vrijeme stalo. On uvodi Izabrani narod u Obe-ćanu zemlju. Događaj smrti. Vrijeme stoji. Ulazak u Novu Zemlju, Novo Nebo. Preneseni smisao o umiranju sebi! Moje je vrijeme stalo, a Bog i nje-gova milost ulaze u mene.

Likovni kritičari kažu za sliku dominikanca fra Angelica, koji je u Firenci naslikao Marijino na-vještenje, da se uočava kao da je vrijeme stalo prije negoli je Marija izrekla svoj »fiat« (Neka mi bude po riječi tvojoj). Zemlja i nebo čekaju. Sve je stalo. Sve čeka taj spasonosni »fiat«. I kad je Marija izre-

24 25

kla: Evo službenice Gospodnje, Krist se utjelovio. Novo je vrijeme počelo teći – vrijeme spasenja i ljubavi. Kristovim rođenjem počela je nova povi-jest, čak se i novo vrijeme počelo od tada mjeriti. Bog je jedini Gospodar vremena, ali je i u vreme-nu: nadvremeniti u vremenu.

Duhovne vježbe nisu samo propis ustanova poput zajednice ili Crkve. One su tu da iskoristi-mo vrijeme milosti i pohoda Duha Svetoga. Sad je vrijeme spasenja, sad je vrijeme milosti. Vrijeme ne možemo zaustaviti, nego sebe moramo zausta-viti. Stani, počuj!

Jedini način kako kvalitetno proživjeti život koji nam je darovan i kojeg smo posvetili u kariz-mi Crkve, jest da sebe uklopimo u sadašnjost Bož-je providnosti. Život počinje sada, danas, a ne su-tra. Sadašnjost je vrlo kratka, pa joj ne pridajemo nikakvu važnost. Čuvajmo se nemira. Da bismo ga izbjegli, ne vucimo za sobom svoju prošlost, ma kakva ona bila, ne trčimo za budućnošću. Stani-mo! Živimo sadašnjost, jer Bog se događa sada u svakom životu. Bog je vječan SADA – danas. Ži-vot pojedinca uspijeva samo ako prošlost stavi u Božje ruke i prepusti mu budućnost, a on živi sada u punini do posljednjeg trenutka svojega života. Moje sutra počinje – danas.

Nema bježanja od sadašnjeg trenutka, proble-ma, križa, boli, poraza. Niti se smije živjeti od us-pomena na svoj rad ili zasluge, niti se spominjati svojih grijeha. Bog stoji iza svega toga. Moramo vjerovati u takvu Božju ljubav kako bismo izbjegli sumnje i osjećaje krivnje. Okanimo se pretjeranog razmišljanja. Dajmo srcu da nas vodi!

Dok je mladost bila u cvatu, možda nam je bi-jeg od sadašnjosti bilo krijumčarenje u budućnost,

26

Kristoterapija

27

život fantazije, utopije i idealiziranja. To su šuplje nade koje rađaju očaj. Kada dođu godine, kada vri-jeme učini svoje, u starosti nema povratka na sta-ro. Đavao čovjeka uvijek vodi u prošlost kako se ne bi ostvario u sadašnjosti; te da bi nam pokvario radost sadašnjeg trenutka življenja milosnog dara. Neka Bog vodi!

Za ostvarenje svojega života treba živjeti u svo-jem vremenu. Jasno, s Bogom i od Božje ljubavi. Život se ostvaruje samo u ljubavi i putem ljubavi. Gdje nema ljubavi, vlada pakao. Današnje vrijeme nalikuje paklu. Čovjek je ljubav, ako je dionik Bož-je ljubavi.

Ako ne dođe vrijeme ljubavi, nestat će vreme-na! Okani se sebeljublja, budi ljubav za druge, i novo će vrijeme početi teći!

240 241

ZAHVALNICA: Tebe Boga hvalimo

Tebe Boga hvalimoVjerno ispovijedamoVječnog Oca slavimoSložnim glasom pjevamo

I: Na nebu te anđeliŠtuju vijek s arkanđeli :I

Kerubini složno sviDuboko se klanjajuSerafini smjerno tiJednoglasno pjevaju

I: Svet, svet, svet je Gospod BogKralj preslavni puka svog :I

Blagoslivljajmo Oca i Sina sa Svetim Duhom! Hvalimo i uzvisujmo ga u vijeke!

Blagoslovljen si Gospodine na svodu nebe skom

I dostojan hvale i slavan i uzvisivan dovijeka.

Gospodine, usliši molitvu moju I vapaj moj k tebi da dođe.

Gospodin s vama I s duhom tvojim.

242

Kristoterapija

243

Pomolimo se

Svemogući vječni Bože, koji si slugama svojim u ispovijedanju prave vjere dao da spoznaju slavu vječnoga Trojstva i u mogućnosti veličanstva da se klanjaju jedinstvu, molimo da se čvrstoćom iste vjere vazda od svih protivština obranimo.

Bože, čijem milosrđu nema mjere i čije je do-brote beskrajno blago, premilostivom veličanstvu tvomu zahvaljujemo na udijeljenim darovima i molimo vazda tvoju blagost. Ne ostavi one kojima na njihove molbe daješ što prose, nego ih pripravi za buduću nagradu.

Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen!

242 243

SADRŽAJ

Predgovor ..................................................................5Zaziv Duha Svetoga ................................................8Uvod ...........................................................................9

PRVI DAN ...................................................... 15Prvo predavanje .................................................... 16VRIJEME U KOJEM ŽIVIMO .......................... 18

Kršćanski pojam vremena ............................... 19Besperspektivnost današnjeg vremena ......... 21Živjeti danas, a ne sutra ................................... 24

Drugo predavanje ................................................. 27ČOVJEKOVA PROMJENJIVOST: FAZE RAZVOJA ................................................. 28

Važnost uočavanja faza razvoja ..................... 29Vrijeme utopije – 17. godina .......................... 31Procesi bistrenja: od 21. do 28. godine ........ 32Vrijeme realizma – 33. godina ....................... 33Iskustvo duhovnoga – 45. godina .................. 34 Upoznaj prvo Krista, da bi mogao upoznati sebe! ................................................... 36

Treće predavanje .................................................. 40POZIV – ODAZIV .............................................. 41

»Ja sam izabrao vas« ......................................... 42Poziv u Bibliji i kod svetaca ............................. 44Prevladati krizu poziva .................................... 47

DRUGI DAN .................................................. 51Prvo predavanje .................................................... 52DUHOVNI PROCESI RAZVOJA: OD INDIVIDUE DO OSOBE............................ 53

244

Kristoterapija

245

Čovjekova narav: čovjekov »ja« (ego) ........... 55Sociološka dimenzija: pojedinac (individua) ....................................... 57Duhovna dimenzija: osoba (persona) ........... 59

Drugo predavanje ................................................. 64ŽIVOT U ZAJEDNICI ........................................ 65

Bitni razlozi pripadnosti zajednici ................ 68Profili/načela svake zajednice ......................... 69

Treće predavanje .................................................. 73SAKRAMENTI – VEZ ZAJEDNIŠTVA I TEMELJ POSVEĆENOG ŽIVOTA ............... 74

Pomirenje (ispovijed) ....................................... 76Kako se pomiriti i ispovjediti? ....................... 80Euharistija ........................................................... 81Zapreke ostvarenju zajedništva ...................... 84

TREĆI DAN ................................................... 87Prvo predavanje .................................................... 88KRISTOVO UČOVJEČENJE – NAŠE OČOVJEČENJE .................................................... 89

Zašto je Krist došao i postao čovjekom? ...... 91Kako je Krist otkupio čovjeka? ....................... 92Kršćanski realizam: ljudska slabost ............... 94

Drugo predavanje ................................................. 97KRISTOV NAUK I DJELOVANJE ................... 98

Put Kristova života i naš je put ..................... 100Paradoksalan Krist – paradoksalan čovjek 103

Treće predavanje ................................................ 105KRISTOVA MUDROST: MOLITVA I KRIŽ ... 106

Bît Kristove mudrosti izražena je: ............... 106Krist u Getsemaniju ....................................... 107Mudrost križa .................................................. 112Kršćanski humanizam je humanizam križa ........................................... 114

244 245

Kristova oporuka s križa: Kristova mudrost u sedam riječi ................................. 116

ČETVRTI DAN ...........................................121Prvo predavanje .................................................. 122BÎT GRIJEHA – (SAMO)KAŽNJAVANJE ... 123

Grijeh anđela.................................................... 125Grijeh prvih ljudi ............................................ 125Posljedice grijeha ............................................ 126Najveći grijesi današnjice .............................. 128Oslobođenje od grijeha .................................. 129Oprostiti i prestati mrziti .............................. 130

Drugo predavanje ............................................... 132O ĐAVLU – ZLU I ROPSTVU ....................... 133

Koja je razlika između Boga i đavla? .......... 136Tko je đavao? ................................................... 138Etimološko značenje imena za zloga i đavolska antiteologija .................................. 139Današnji demonizam i okolo njega ............. 141

Treće predavanje ................................................ 143SLUŽENJE – LJUBAV ....................................... 144

Ljubav obnavlja čovjeka ................................. 145Vrste krivih ljubavi i kršćanska ljubav ........ 147Isusov navještaj o ljubavi .............................. 149Ljubiti svoje bližnje ......................................... 151

PETI DAN.....................................................155Prvo predavanje .................................................. 156REDOVNIČKI ZAVJETI .................................. 157

I Krist je bio iskušavan ................................... 158Suvremene psihološke teorije: izvor čovjekova ropstva............................................ 160Kristovi savjeti – Božja mudrost .................. 163

246

Kristoterapija

247

Drugo predavanje ............................................... 166SIROMAŠTVO – VJERA ................................. 167

Gdje ti je srce, ondje ti je i blago ................. 169Vanjsko i unutarnje siromaštvo.................... 172

Treće predavanje ................................................ 174ČISTOĆA – DJEVIČANSTVO ...................... 175

Vanjski i unutarnji karakter zavjeta čistoće................................................................ 176Doživljaj duhovnog iskustva ......................... 180Posvećeni život uvijek je radi drugih .......... 181

Četvrto predavanje ............................................ 185POSLUŠNOST – PONIZNOST ..................... 186

Iz poslušnosti se rađa sloboda ...................... 188Terapija zemaljskog crva ............................... 189Vanjski i unutarnji karakter zavjeta poslušnosti ....................................................... 191Poslušnosti uvijek predstoji poniznost ....... 193Izreke o poslušnosti ........................................ 195

ŠESTI DAN ..................................................197Prvo predavanje .................................................. 198O DUHU SVETOM ........................................... 199

Duh Sveti – počelo svega dobrog ................ 201Simboli Duha Svetoga .................................... 203Darovi Duha Svetoga ..................................... 205Grijeh protiv Duha Svetoga .......................... 206Duh Sveti u Crkvi i zajednicama ................. 207

Drugo predavanje ............................................... 210MARIJA – ŽENA ............................................... 211

Žena u Božjem poslanju ................................ 212Emancipacija žene – feminizam .................. 215»Žena kad šuti najpotresnije govori!« ......... 218Žena u samostanu – redovnica .................... 222Spasenje dolazi po Mariji .............................. 222

246 247

Treće predavanje ................................................ 224VJERUJEM U USKRSNUĆE – ŽIVOT VJEČNI .............................................. 225

Smrt – put u život ........................................... 227Uskrsnuće ili reinkarnacija? .......................... 230Ponovni susret kod Oca ................................. 232

ZAKLJUČNO RAZMIŠLJANJE ..................... 235Danas se traže svjedoci evanđelja ................ 238

ZAHVALNICA .................................................. 241Tebe Boga hvalimo ......................................... 241

FRA STANKO DUJE MIJIĆ

DUHOVNE VJEŽBE

DU

HO

VN

E V

JEŽ

BE

K r i s t o t e r a p i j a

FRA

STA

NKO

DU

JE M

IJIĆ

Glas Koncila

ISBN: 978-953-241-325-0

www.glas-koncila.hr Cijena: 100 kn

Fra Stanko Duje Mijić rođen je 1. siječnja 1940. godine u Karakašici. Za svećenika je zaređen 22. kolovoza 1965. godine. Kao sve-ćenik i redovnik, franjevac konventualac, obavljao je različite službe: župnika, gvardija-na, odgojitelja. Poznat je kao voditelj pučkih misija, propovjednik i voditelj duhovnih vjež-bi svećenicima i časnim sestrama.

Dugogodišnji je suradnik Veritasa – Glasnika sv. Antuna Pa-dovanskoga, a iz te suradnje nastala su i neka njegova djela koja su kasnije objavljena pod naslovima Istinom do čovjeka – Kristo-terapija i Hrvatska do pakla i natrag.

Njegova treća knjiga Exempla trahunt – Primjeri privlače plod je njegovih dugogodišnjih i brojnih duhovnih razgovora s osobama u potrebi, što ih je imao kao svećenik. Objavio je i zbir-ku pjesama Poezija koja se ne pjeva.

U izdanju Glasa Koncila 2010. godine objavljena mu je knji-ga Što primiste… dajte! koja sadrži propovijedi za čitanja svih triju liturgijskih godina (A, B, C) te propovijedi o slavljima blag-dana posvećenih Gospodinu, Mariji te najpoznatijim svecima i blaženicima.

Suvremeno, pomalo otupljeno vrijeme ostavlja duboke ožiljke

na čovjeku – nevjerniku i vjerniku, laiku i posvećenoj osobi, jer su svi plodovi ove civilizacije. Potrebno je malo zastati i upitati se: Dokad mo-žemo ovako? Ima li ovaj život uopće smisla?

Gdje je Bog, ondje je i duhovni život u kojem nema straha i neiz-vjesnosti od onoga što dolazi sutra. Da bi se postigao takav životni stav, potrebno je rođenje novog života u Duhu, života istine i slobode, altru-ističnosti i ljubavi. To znači: učiniti otklon od sebe i obnoviti identitet; prihvatiti Boga u svoj duhovni iden-titet koji je čovjekova vertikala, ali i prihvatiti društveni identitet – pri-padati obitelji ili zajednici – čovje-kovu horizontalu. Ta dva identiteta stvaraju čovjekov treći identitet – egzistenciju, svakodnevni život.

Ove su duhovne vježbe predvi-đene uglavnom za Bogu posvećene osobe, ali su prikladne i za vjernike laike, jer se u razmatranjima mogu prepoznati i pronaći vrijednosti i pristupi koji vrijede za sve vjernike.

Vježbe su predviđene za šest dana, ali mogu trajati i dulje, jer su pojedina predavanja opširnija pa ih je moguće razdijeliti na više dana.

Na kraju smo duhovnih vježbi, izlazimo iz duhovnog vježba-

lišta. No to nije kraj nego početak, ako je tijekom duhovnih vježbi ro-đen »začetak« slobode Duha, koji se očituje u malenima i poniznima. Uvjet je ona unutarnja sloboda, du-hovno siromaštvo, a ne samo slo-boda od svijeta. Da se ne bi osjetili tako sami, Duh Božji je onaj koji uspostavlja identitet poistovjećenja i svijest pripadnosti Kristu koji nas pozva. On nas jedini može osposo-bljavati u procesima ovog prolaznog života za vrednote, kako duhovne tako i naravne, u hodu služenja i ostvarenja sebe kao ljubavi. Da ne bismo završili kao izgubljen slučaj, treba nam voljnih čina i svijesti o pripadnosti drugima i za druge. To su danas vrlo prepoznatljivi identi-teti, duhovni i sociološki.

U tom sam ozračju i zamislio ove duhovne vježbe i nazvao ih kri-stoterapijom – u duhu Kristova slu-ženja i posluživanja, ne samo onog koje se dogodilo njegovom smrću i uskrsnućem za spasenje i otkuplje-nje čovjeka, nego i u onome koje se svakodnevno događa njegovom pri-sutnošću u Crkvi i sakramentima.