Kriteriji za definiranje i upravljanje ribarskom ... · ribarstvu, te utvrđuju kriteriji za definiranje i upravljanje ribarskom infrastrukturom. Cilj je pri tome zaštita i održivo

Kriteriji za definiranje i upravljanje ribarskom infrastrukturom sukladno pravnoj stečevini EU STUDIJA |

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU :: AGRONOMSKI FAKULTET, Zagreb, prosinac 2007.

Sveučilište u Zagrebu :: Agronomski fakultet Zagreb, prosinac 2007.

Naručitelj projekta Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva Izvršitelj Sveučilište u Zagrebu :: Agronomski fakultet Ugovor: Klasa 023-01/07-01/366 Ur. broj: 525-7-07-6

Voditelj projekta Prof. dr. sc. Vjekoslav Par Koordinator projekta Mr.sc. Mario Lovrinov

Dekan Agronomskog fakulteta Prof. dr. sc. Davor Romić

Kriteriji za definiranje i upravljanje ribarskom infrastrukturom sukladno pravnoj stečevini EU

Autori: Prof.dr.sc. Vjekoslav Par, Zavod za upravu poljoprivrednog gospodarstva Lari Hadelan, dipl.ing., Zavod za upravu poljoprivrednog gospodarstva Mr.sc. Mario Lovrinov, Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu Mr.sc. Lav Bavčević, Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu Mr.sc. Tomislav Vodopija Marko Domijan, dipl.ing.

Vanjski suradnici: Mr.sc. Ante Mišura, Uprava Ribarstva MPŠVG Mr.sc. Irena Jahutka, Uprava Ribarstva MPŠVG Mr. sc. Josip Marković, Uprava Ribarstva MPŠVG Vlasta Franičević, dipl.ing., Uprava Ribarstva MPŠVG Jerolim Uroda, dip.ing., Pročelnik Upravnog odjel za turizam i pomorstvo, Zadarske županije Dragan Bukovec, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb

Oblikovanje: Davor Bevanda Zabranjeno kopiranje, čak i djelomično, bez jasnog navoda izvora i autora.

Kazalo

Uvod ................................................................................................................................................1

1. Ciljevi ..........................................................................................................................................3

2. Polazišta za definiranje i upravljanje ribarskom infrastrukturom..................................4

3. Postojeće stanje u ribarstvu.....................................................................................................6

3.1. Morski ribolov 6 3.1.1. Trenutna situacija u ribolovu i opis lovišta 6 3.1.2. Veličina i struktura ribolovne flote RH 13 3.1.3. Stanje ribarske logistike i infrastrukture (obalne i tržne) 17 3.1.4. Karakteristike ribarske flote obzirom na udaljenost i broj iskrcajnih mjesta 29 3.1.5. Karakteristike lokalne flote 31 3.1.6.Karakteristike migratorne flote 33 3.1.7. Potrebe za obalom za iskrcaj ribe 35 3.2. Marikultura i slatkovodno ribarstvo 35 3.2.1 Marikultura 36 3.2.2. Slatkovodno ribarstvo 38 3.2.3. Tehnologija, uvjeti uzgoja i plovila 39 3.2.3. Potrebe za obalnom infrastrukturom u marikulturi 43 3.2.4. Specifičnosti obalne infrastrukture za marikulturu 45 3.2.5. Vezana infrastruktura i suprastruktura u marikulturi 46

4. Zakonodavstvo i zakonski propisi.......................................................................................48

4.1. Ribarska politika 48 4.2. Upravljanje u ribarstvu 52 4.3. Pravo ribolova ribarskim plovilom sukladno zakonskoj regulativi 53 4.4. Kategorizacija i koncesioniranje luka 55 4.5. Gradnja obalnih sadržaja za ribarstvo 56 4.6. Koncesioniranje obalnih sadržaja za marikulturu 59 4.7. Prilagodba marikulture regulativama EU i trenutni problemi školjkarstva 62 4.8. Zahtjevi Zajedničke ribolovne politike i mogućnost usklađivanja 64 4.8.1. Upravljanje resursima 64 4.8.2. Upravljanje flotom 65 4.8.3. Prikupljanje podataka 65 4.8.4. Kontrola i nadzor 66 4.8.5. Strukturne mjere 67 4.8.6. Tržišne mjere 68 4.8.7. Državne potpore u ribarstvu 69

5. Upravljanje ribarskom infrastrukturom.............................................................................70

5.1. Upravljanje obalnom infrastrukturom s obzirom na karakteristike flote 70 5.1.2. Trenutna situacija u upravljanju i definiranju infrastrukture 71 5.1.3. Planiranje u lukama otvorenim za javni promet 74 5.1.4. Upravljanje u lukama otvorenim za javni promet 76 5.1.5. Upravljanje u lukama posebne namjene 80 5.1.6. Upravljanje sadržajima na obali 81 5.2. Tržište i promet ribom 82 5.2.1. Trenutna situacija u prometu ribom 82 5.2.2. Sadržaji i upravljanje prometa ribom 86

6. Kriteriji za definiranje ribarske infrastrukture i suprastrukture...................................90

6.1. Kriteriji za utvrđivanje lokacija za ribarsku infrastrukturnu i suprastrukture 90 6.2. Minimalni sadržaji ribarske luke 96 6.3.Dodatni sadržaji ribarske luke 99 6.4. Minimalni sadržaji iskrcajnih mjesta 100 6.5. Minimalni infrastrukturni uvjeti za pravnu ili fizičku osobu koja je registrirana za obavljanje prvog trgovanja ribom 102 6.6. Upotreba GIS-a u određivanje udaljenosti ribarskih lovišta od pojedinih luka 104 6.7. Unapređenje ribarskih sadržaja i gradnja nosivih ribarskih kapaciteta sukladno pravnoj stečevini EU 105 6.7.1. Statistika 106 6.7.2. Kontrola 110 6.7.3. Slijedivost 112 6.7.4. Sigurnost hrane 113 6.7.5. Transport 114 6.8. Iskrcaj i trženje ribom 115

7. Definiranje modela ribarske infrastrukture ....................................................................116

7.1. Potrebni sadržaji u ribarskim lukama 116 7.2. Kategorizacija luka prema pripadajućim sadržajima 117 7.3. Modeli ribarske infrastrukture s obzirom na razinu planiranja i upravljanja 119

Kratice .........................................................................................................................................123

Prilog ...........................................................................................................................................124

1

Uvod

“Ribarstvo, uključujući akvakulturu, osigurava vitalan izvor hrane, zaposlenja, rekreacije, trgovine i ekonomskog blagostanja za ljude širom svijeta, kako za sadašnje, tako i buduće generacije, te dakle treba biti provedeno na odgovoran način.”1

Ribarstvo u Hrvatskoj još uvijek ima važnu socijalnu i gospodarsku ulogu, iako je proizvodnost općenito niska. Učinkovitom i održivom gospodarenju te upravljanju morem i obalnim područjima pridaje se još uvijek mala važnost. Temeljno načelo razvoja hrvatskog ribarstva je njegova održivost koja se treba temeljiti na međusobnoj ovisnosti njena tri stupa: gospodarskom razvoju, socijalnoj pravednosti i zaštiti okoliša, kao i na unaprijeđenom upravljanju. Razvoj ne može biti “održiv” ako se ne prekinu neodrživi postupci koji prije svega utječu na biološku raznolikost mora te ako se ne pruži pomoć za obnovu ovog nacionalnog dobra. Prekomjerno iskorištavanje živih morskih bogatstava Jadranskog mora, zbog nemogućnosti primjene mjera planiranja, ograničavanja i nadzora ribolova, u najvećoj mjeri se odvija u dijelu Jadrana koji se nalazi u režimu otvorenog mora. Ocjenjujući da nastavljanje ovakve prakse ugrožava održivo gospodarenje ribljim bogatstvom i njegovo održivo iskorištavanje, te šteti interesima Republike Hrvatske i svih ostalih jadranskih država i pogoduje ilegalnom, nereguliranom i neprijavljenom ribolovu, Sabor Republike Hrvatske 3. listopada 2003. godine donio je Odluku o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na jadranskom moru. Primjena pravnog režima zaštićenoga ekološko-ribolovnog pojasa Republike Hrvatske (ZERP-a), nakon nekoliko odgoda od 1. siječnja 2008. godine primijeniti će se i na zemlje članice EU. Proširenjem jurisdikcije Hrvatska ima suverena prava na ukupno 56.067 km2

morskog prostora.

Održivi razvoj hrvatskog ribarstva je cilj koji ima za svrhu udovoljiti potrebama sadašnjih naraštaja bez ugrožavanja mogućnosti budućih naraštaja da ispune vlastite potrebe.

Zaštita morske biološke raznolikosti i morskih resursa važna je nacionalna, ali i međunarodna i europska obveza. To znači poticanje postupka ribolova i akvakulture koji su spojivi sa zaštitom biološke raznolikosti i održivim upravljanjem morskim resursima. Jačati provedbu obveza preuzetih u okviru Pravila ponašanja za odgovorno ribarstvo (FAO, 1995.), Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja (GFCM), Međunarodne komisije za očuvanje atlantske tune, deklaracije Ministarske konferencije o održivom razvoju ribarstva u Sredozemlju (Venecija, studeni 2003.) i Zajedničke politike ribarstva Europske unije.

Polazeći od činjenice da u Hrvatskoj još uvijek nema odgovarajuće ribarske infrastrukture te uzimajući u obzir sadašnje stanje ribarske flote, tržišta riba i

1 Hrvatski prijevod FAO Kodeks odgovornog Ribarstva. GCP/RER/010/ITA/AT-02, izdavač Adriamed, 2000.

2

postojeće infrastrukture, u ovom trenutku nazočna su najmanje tri problema. Prvi, je činjenica da se u posljednjih desetljeća propadanje okoliša ubrzava, pokrećući nepovratne trendove i u Hrvatskoj. Obalna područja i more pogođeni su onečišćenjem, a obala je zahvaćena izgradnjom i/ili erozijom, dok se riblji resursi osiromašuju. Drugi, je pitanje kako očuvati i razviti samoodrživo hrvatsko morsko i slatkovodno ribarstvo, čija će proizvodnja zadovoljiti hrvatske potrebe, kao i realnu inozemnu potražnju, poštujući pri tome tržišne i ekološke zakonitosti. Treći, je kako odrediti kriterije za definiranje i upravljanje ribarskom infrastrukturom sukladno pravnoj stečevini EU.

U ovom trenutku Hrvatska treba započeti s prilagodbom vlastitog zakonodavstva pravnoj stečevini EU. To podrazumijeva i prilagođavanje i primjenu europskih propisa u sektor ribarstva, utvrđivanje uvjeta za nesmetan razvoj i pokretanje potrebitih promjena u definiranju upravljanja ribarskom infrastrukturom. Radi toga potrebno je osigurati organizacijski i logistički standard EU u nacionalnom ribarstvu.

Ovim dokumentom naglašava se potreba za mijenjanjem neodrživih obrazaca u ribarstvu, te utvrđuju kriteriji za definiranje i upravljanje ribarskom infrastrukturom. Cilj je pri tome zaštita i održivo upravljanje prirodnim resursima za gospodarski i socijalni razvoj i učinkovitije integriranje međunarodnih propisa prilagođenih lokalnim uvjetima i uvjetima ove ekoregije.

Voditelj Studije

Prof.dr.sc. Vjekoslav Par

Zagreb, prosinac 2007.

3

1. Ciljevi

Strategija razvoja poljoprivrede i ribarstva (NN. Br.89/02) definirala je u cjelini strateške ciljeve hrvatskog ribarstva, a na temelju strategije je izrađen Nacionalni program proizvodnje i potrošnje ribe u Republici Hrvatskoj kojeg je Vlada Republike Hrvatske prihvatila u 2003 godini.

Studija izgradnje dijela ribarske infrastrukture sukladno pravnoj stečevini EU izrađena tijekom prošle godine je pokazala u kojim se segmentima ribarska infrastruktura i suprastruktura mora prilagoditi pravnim propisima u EU, te odredila tri osnovna cilja:

1. Uspostava lučke infrastrukture i i suprastrukture namijenjene za ribarstvo 2. Uređenje tržišta ribom 3. Uspostava organizacija proizvođača

Zbog prisutne kompeticije na obalnoj crti, nedefiniranih potreba za obalom kod sektora ribarstva kao i nepostojanja načela integralnog upravljanja u obalnom području nameće se prijedlog izrade studije spomenutog radnog naslova.

Definiranje početnih uvjeta trženja s proizvodima ribarstva kreće od ulovljene količine ili od uzgojene količine riba i drugih morskih organizama. Varijabilnost planiranja uvjeta za stavljanje ribe na tržište je znatno izraženija u ribolovu nego u uzgoju. U uzgoju i ribolovu osim predviđenih količina organizama potrebno je planirati obalne ribarske sadržaje odnosno luke i iskrcajna mjesta i to prema veličini zone za uzgoj, karakteristikama flote kao i prema karakteristikama ribarskih lovišta.

Početak fizičkog prometovanja ribom se ostvaruje u kontaktu plovilo-obala. U tom smislu prvi ograničavajući faktor maksimalne ulovljene količine diktira kapacitet flote, a potom odmah slijedi kapacitet obale za kvalitetan iskrcaj ulovljene ribe. Sukladno zajedničkoj organizaciji tržišta ribu treba kvalitetno iskrcati kako bi se sačuvao maksimalni omjer između postignute cijene i ribolovnog napora i to zato da se rješavanje ekonomskog statusa ne prebija preko prekomjernog iskorištavanja bioloških bogatstava u moru. Kapacitet obale za iskrcaj ribe se može definirati duljinom obale i tehničkom opremom za iskrcaj ribe. Najbolji organizirani iskrcaj ribe se može obaviti u ribarskim lukama koje osim sadržaja koji su potrebni za uspostavu prometa ribom imaju i druge potrebne sadržaje na jednom mjestu ( opskrba gorivom, ukrcaj, namirnica, ukrcaj i iskrcaj ribolovne opreme i iskrcaj otpada, servis broda na vezu i sl.). Tradicionalna manja ribarska mjesta i flota imaju svoje mjesto u strategijama ruralnog razvoja. Dosadašnja izražena kompeticija u potrebama za obalnom crtom od različitih korisnika proizlazi iz nepostojanja stručnih podloga za izradu prostornih planova u segmentu ribarstva. Kroz predloženu studiju predložili će se modeli koji će omogućiti kvalitetno pozicioniranje ribarske flote tijekom planiranja koje je sukladno Europskim normama, ali i uvažiti trenutne okvire i okolnosti na hrvatskoj obali.

4

Stoga osnovni ciljevi ove studije su izrada:

1. Kriterija za definiranje ribarske infrastrukture 2. Prijedloga upravljanja ribarskom infrastrukturom s obzirom na karakteristike

lokalne i migratorne flote i lovišta. 3. Modela definiranja i upravljanja ribarskom infrastrukturom

Veličina ribolovne aktivnosti može imati više aspekata kojima djeluje na veličinu obalne infrastrukture, a to su:

- veličina ulova koja gravitira prema jednom mjestu - veličina plovila koja gravitira prema jednom mjestu - broj subjekata koji gravitiraju prema jednom mjestu

2. Polazišta za definiranje i upravljanje ribarskom infrastrukturom

Ribarska infrastruktura je sva infrastruktura i suprastruktura potrebna za neometano odvijanje prometa ribom, (obala, površine uz obalu, oprema, objekti prve prodaje). Ribarska infrastruktura i suprastruktura u širem smislu podrazumijeva i sadržaje kao sto su brodogradilišta, lučka signalizacija, manipulativna obala, mjesta za opskrbu gorivom i slično. Lučka podgradnja (infrastruktura) jesu, operativne obale i druge lučke zemljišne površine, lukobrani i drugi objekti infrastrukture (npr. lučke cestovne i željezničke prometnice, vodovodna, kanalizacijska, energetska, telefonska mreža, objekti za sigurnost plovidbe u luci i slično).

Ribarska logistika i infrastruktura bilježi početke zajedno s početcima ribolova, a snažan razvoj je počeo s početcima prerade ribe. Dok se nije razvilo konzerviranje u limenke i hladno skladištenje svježih proizvoda, riba se u priobalju prodavala svježa i konzervirana soljenjem i sušenjem. Samo neka područja u našem priobalju su koristila i dimljenje kao način konzervacije, a izrada toplih marinadi je bila kućne izrade i za kućnu upotrebu. Soljenje je s vremenom zamjenjivano “priređivanjem u limene kutije” u tvornicama ribljih konzervi, kojih je prema Loriniju, na početku 20-tog stoljeća, u Hrvatskoj bilo dvanaest. U to vrijeme se prema Loriniju, u Hrvatskoj solilo oko 2.500 tona ribe i u tvornicama je pripravljeno oko sedam milijuna konzervi godišnje.

Ribu je tada lovilo oko 2.500 brodova, među kojima su dominirale gajete i leuti. Kasniji se porast ulova temeljio na povećanju plovila za ribolov i rastu preradbenih kapaciteta, a što je donekle pratila i izgradnja uređenih obala za iskrcaj. Takav pristup izgradnje obalne infrastrukture uz glavne potrošače ulova je nastavljen i kasnije. Postojeća suprastruktura i infrastruktura za trženje je djelomično rezultat

5

izgradnje otkupnih stanica u vrijeme liberalizacije u socijalizmu i preuzetih pogona za skladištenje i preradu tijekom procesa privatizacije društvene imovine. Obala je dobila nove korisnike, a investiranje u izgradnju obalnih sadržaja nije pratio porast broja i povećanje obima djelatnosti kojima je potrebna uređena obala.

Ovakvi procesi su bili sve prisutni u većini obalnih zemalja europskog Mediterana i puno su snažnije mijenjali sadržaj ribarstva i gospodarstva općenito pa su tako i refleksije bile izraženije nego u Hrvatskoj.

Globalizaciju tržišta danas prati potreba očuvanja kvalitete proizvoda, ali i nastup na tržište s povećanim kvantitetom proizvoda. Tehnologija je na to morala odgovoriti povećanjem plovila koje je postavilo nove zahtjeve za povećane kapacitete luka. Nakon toga se nastavio niz prema preradbenim kapacitetima, kapacitetima za trženje i distribuciju s naglaskom na stalnost prometa i standardizaciju kvalitete.

Da nema prirodnih sila koje na povećanje ulova odgovaraju novim prirodnim ravnotežama, rast proizvodnje bi bio očekivana gospodarska stvarnost. Sada kada je kreditno poticanje rasta iskorištavanja resursa prouzročilo urušavanje supstance u većini Mediteranskih zemalja, treba stvarati nove društveno-ekonomske mehanizme gospodarenja u ribarstvu.

Radi toga EU stalno dogovara i pronalazi mehanizme za povećanje vrijednosti ulova bez daljnjeg povećanja zahvata u zalihe. Obzirom da je gospodarski razvoj u EU bio snažniji od hrvatskog, došlo je do značajnih disproporcija između EU i Hrvatske.

Velika iskorištenost zaliha u EU je doprinijela značajnom povećanju kapitala koji se sada preusmjerava na dodavanje vrijednosti ribe i to kroz izgradnju organizirane i upravljane infrastrukture koja je u dobrom dijelu izgrađena u vrijeme rasta industrije.

Hrvatsko je ribarstvo na drugoj strani sporije raslo, manje je zaradilo i logično istom principu manje je ulagalo u dodavanje vrijednosti u ribarstvu. Zahvaljujući zaostalom gospodarskom razvoju naselja riba ostaju nešto manje narušena i podatnija za uspostavu održivog iskorištavanja.

Kad bi RH predstavljala glavno tržište za ulovljenu ribu i kada ne bi bilo potrebno brzo usklađivati infrastrukturne potrebe sukladno pravnoj stečevini EU, RH bi mogla samostalno izraditi program razvoja infrastrukture sukladno programu održivog ribarstva. Međutim, glavno tržište hrvatske ribe je izvoz, koji svoj unutarnji red temelji na kontroli, slijedivosti i na tehnički opremljenoj infrastrukturi koja osigurava standardiziranu kvalitetu koja se na jedinstvenom EU tržištu primjenjuje i za hrvatske proizvode. U ovakvoj situaciji bez obzira što je jadranska riba poznata svoj kvaliteti, cijela problematika postaje složenija i rezultira potrebom izgradnje ribarske infrastrukture na način da je ista dobro definirana, planirana i upravljana.

6

3. Postojeće stanje u ribarstvu

3.1. Morski ribolov

3.1.1. Trenutna situacija u ribolovu i opis lovišta

Morsko ribarstvo na području Republike Hrvatske ima pisanu povijest dužu od tisuću godina i kroz povijest obavljanja ribolova na istočnim obalama Jadrana nalazimo brojne pisane dokumente vezane uz zaštitu i gospodarenje morskim bioresursima.

Morski ribolov prema zakonu o morskom ribarstvu dijeli se na: - Gospodarski ribolov (lov i sakupljanje riba i drugih morskih organizama radi

stjecanja dobiti) - Mali ribolov (lov riba i drugih morskih organizama samo za osobne potrebe) - Sportski ribolov (lov riba i dr, morskih organizam, u svrhu sporta) - Rekreacijski ribolov( lov riba i dr. morskih organizama, u svrhu rekreacije).

Prema podacima MPŠVG-a u morskom ribolovu RH sudjeluje oko 40.000 registriranih ribara, i to u: gospodarskom ribolovu 3.712 (pravne i fizičke osobe), malom ribolovu 13.180 i športskom ribolovu 24.000.

Gospodarski ribolov i sakupljanje morskih organizama je kategorija ribolova određena Zakonom o morskom ribarstvu kao gospodarska djelatnost, tj. izlovi ribe namijenjene tržištu. Pod pojmom morsko ribarstvo podrazumijeva se ribolov (izlovi ribe i/ili sakupljanje drugih morskih organizama) i marikultura (uzgoj morske ribe i drugih morskih organizama).

Djelatnost marikulture obavlja se isključivo unutar teritorijalnog mora RH dok se djelatnost ribolova obavlja i u dijelu ekološko-ribolovne zone. Proglašenjem Zaštićene ekološko-ribolovne zone odlukom Sabora RH od 03. listopada 2003. godine, pod jurisdikcijom RH od 03. listopada 2004. godine nalazi se i dodatnih 23.870 km2.

Posljednjih godina ulov u gospodarskom ribolovu na moru iznosi oko 35.000 tona godišnje, s primjetnim oscilacijama kod izlova male plave ribe. Mora se primijetiti da dva paralelna sustava sakupljanja i obrade podataka tj. tromjesečna statistička izvješća koji obrađuje Hrvatski zavod za statistiku i očevidnici koje vode ribari i uzgajivači, a obrađuje ih Uprava ribarstva Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, samo djelomično odražavaju stvarno stanje izlovljenih uzgojenih i sakupljenih morskih organizama prisutnih na tržištu. Metoda anonimnog uzorkovanja i procjena realne količine ulova interpolacijom svih izvora podataka u Hrvatskoj se još ne primjenjuje. Republika Hrvatska djelomično iskorištava raspoložive resurs plave ribe, dok statistički određeni ulov bijele ribe i ostalih morskih organizama ne ukazuje na realno stanje resursa.

7

Slika 1 Ribolovno more RH

U 2006. godini u gospodarskim ribolovom bilo je prijavljeno 3.740, a u malom ribolovom 13.050 ribara. Registrirano je ukupno 3.710 plovila od koji su 13,1% brodovi (s prosječno 59,3 GT i 254,5 KW), a 86,9% brodice (s prosječno 4,4 GT i 39,4 KW). Ulov morske ribe povećan je u odnosu na 2005. godinu za 9,21%. Povećanje ulova zabilježeno je i kod bijele i kod plave ribe. Tijekom 2006. godine nije bilo značajnije promjene u broju gospodarskih ribara u odnosu na prethodne dvije godine, dok se je broj malih ribara smanjio za 1% u odnosu na prošlu godinu. Ukupna proizvodnja ribljih prerađevina u 2006. godini iznosila je 17.362 tona, što je povećanje za 2,46% u odnosu na 2005. godinu.

8

Tablica 1 Broj plovila po Područnim jedinicama u 2006. godini

Vrsta plovila Pula Rijeka Senj Zadar Šibenik Split Dubrovnik Ukupno

Koče 95 172 11 56 34 128 22 518 Plivarice 28 37 0 65 18 55 30 233 Višenamjenska 938 440 66 359 265 635 256 2.959 Ukupno 1.061 649 77 480 317 818 308 3.710

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava ribarstvo

Tablica 2 Ulov morske ribe po Područnim jedinicama od 2003. - 2006. godine (tona)

Područna jedinica 2003. 2004. 2005. 2006.

Pula 3.891 4.430 5.066 5.431 Rijeka 6.458 7520 9.353 8.875 Senj 58 66 105 125 Zadar 10.699 11.070 12.338 15.152 Šibenik 1.166 1.480 1265 1.554 Split 4.016 6.021 5.110 5.505 Dubrovnik 2.814 1.350 1.424 1.214 Ukupno 29.102 31.937 34.661 37.856

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava ribarstva

U 2006. godini ulovljeno je ukupno 37.856 tona morske ribe. Najviše je ulovljeno plave ribe (83,6%), zatim ostale ribe (12,8%), mekušaca (2,4%), ljuskavaca (0,8%), a najmanje školjkaša (0,4%). U strukturi ulova plave ribe 91% čine srdela (53,6%) i inćun (37,4%).

Najveći ulov zabilježen je u Područnim jedinicama Zadar (40%), Rijeka (23,4%), Split (14,5%) i Pula (14,3%). U odnosu na 2003. godinu u 2006. godini ukupan ulov povećan je za 1,3 puta, najveći rast ulova zabilježen je u područnoj jedinici Senj (2,2 puta) koja u ukupnom ulovu morske ribe sudjeluje sa svega 0,3%.

U pred pristupnom razdoblju RH ima zadaću postići organizacijski i logistički standard EU u nacionalnom ribarstvu. To se posebno odnosi na izgradnju i prepoznavanje sustava prodaje, mjesta prve prodaje odnosno registrirana mjesta prve prodaje, mjesta za iskrcaj i odgovarajuće ribarske luke.

Obalne županije imaju sve predispozicije da ubrzaju prilagodbu sektora ribarstva. Time ostvaruju preduvjete za uključivanje ovog sektora u neophodnu i neizbježnu međunarodnu tržišnu konkurenciju uz zadovoljavanje EU kriterija, postajući time bitan i nezaobilazan čimbenik u razvoju ribarstva pri istočnim obalama Jadrana kao prepoznatljivog sektora na Mediteranu. Naime, uspostavom ribarske infrastrukture u prvom redu funkcionalnih iskrcajnih i sustavnih ribarskih luka, te prepoznavanjem sustava za trgovinu i prometovanje ribom i ostalim morskim proizvodima stvara se mogućnost za sustavno jačanje ribarske djelatnosti na području priobalnih županija.

9

Tablica 3 Ulov morske ribe po vrstama u 2006. godini (tona)

Vrsta morske ribe 2006

Plava riba srdela 16.950 papalina 114 inćun 11.850 skuša 102 šnjur 590 tuna 1.022 palamida 78 ostala plava riba 940 Ukupno 31.646 Ostala riba oslić 920 trlja 805 cipal 21 ugor 22 lubin 17 komarča 19 gira 160 bukva 131 ušata 77 list 192 pas i mačka 82 raža 57 ostale vrste 2.354 Ukupno 4.857 Ljuskavci jastog 6 škampi i ostali rakovi 292 Ukupno 298 Školjkaši kamenica 62 dagnja 15 ostali školjkaši 55 Ukupno 132 Mekušci lignja i lignjun 212 sipa 71 hobotnica i muzgavci 621 Ukupno 904 Ostali morski organizmi (koralji, spužve)

19

Sveukupno 37.856 Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Uprava ribarstva

Opis lovišta

Od ukupne površine Jadranskog mora, koja iznosi 135.000 km2 na ribolovno more Republike Hrvatske otpada 55.360 km2 . Ribolovno more u Republici Hrvatskoj s 11 ribolovnih zona podijeljeno je na unutrašnje ribolovno more površine 12.550 km2 i vanjsko ribolovno more 42.860 km2.

Unutrašnje ribolovno more je morski pojas koji se nalazi unutar polazne crte u smjeru prema obali kopna i podijeljeno je u 3 ribolovne zone, i to: Zona E (unutrašnji sjeverni Jadran); Zona F (unutrašnji srednji Jadran) i Zona G ( unutrašnji južni Jadran).

10

Vanjsko ribolovno more obuhvaća: - Teritorijalno more RH – 18.990 km2 (pojas od 12 NM) - Zaštićeni ekološko ribolovni pojas (ZERP) – 23.870 km2, proglašen 2003 godine

temeljem UN konvencije o pravu mora od 1982 g.

Vanjsko ribolovno more podijeljeno je na 8 ribolovnih zona, odnosno: 1. Zona A (zapadna obala Istre) 2. Zona B (vanjski dio-sjeverni Jadran) 3. Zona C (vanjski dio-srednji Jadran) 4. Zona D (vanjski dio-južni Jadran) 5. Zona H - ZERP ( zapadna obala Istre) 6. Zona I - ZERP (vanjski dio-sjeverni Jadran) 7. Zona J – ZERP (vanjski dio-srednji Jadran) 8. Zona K –ZERP (vanjski dio-južni Jadran)

Vodene površine nacionalnih parkova Brijuni, Kornati; Krka, Mljet, te parka prirode Telaščica i Lastovo, ne ubrajaju se u ribolovno more RH, odnosno u njima je ribolov dozvoljen samo prema posebnim pravilnicima koje donose uprave nadležnih institucija.

Ribolovno more RH obzirom na geomorfološku strukturu i biocenološke karakteristike dijelimo u 3 osnovne ekološko ribarske cjeline, odnosno na pelagijska, demerzalna (pridnena) i priobalna naselja, u kojima su se tradicionalno razvila tri osnovna oblika ribolova, i to: plivaričarenje, kočarenje i obalni ribolov.

Najznačajniji pelagički resursi male plave ribe distribuirani su u području otvorenog mora sjevernog i srednjeg Jadrana. Najznačajnije vrste demerzalnog ribolova povlačnom mrežom kočom su škamp, oslić i trlja, uz relativnu zastupljenost i gospodarski značaj nekih vrsta sparida te nekih vrsta glavonožaca. Resursi oslića i škampa distribuirani su u području srednjeg Jadrana–Jabučka kotlina, koje je ujedno i najznačajnije mrjestilište ovih dviju vrsta. Osim u području Jabučke kotline ove su dvije vrste još raširene u području Velebitskog kanala.

Plivaličarenje je ribolov okružujućim mrežama plivaricama sa kojima se lovi uglavnom plava riba odnosno: srdela, inćun, tuna, šnjur, papalina, skuša, palamida , lokarda i ostale ribe.

Od ukupno registriranih 233 brodice i brodova plivarica aktivno ih ribari oko 173. Navedena plovila dijele se na veće plivarice – 124 (dužine preko 15 m) i manje plivarice – 109 (dužine 10-15 m). Navedena flota od 173 aktivne plivarice prosječno godišnje ulovi preko 80% ukupnog ulova ribe od kojeg su tun, inćun i srdela najznačajniji. Sezona ulova navedene ribe počinje nakon završetka lovostaja (koji traje od 15.prosinca – 15.siječnja) i što se tiče većih plivarica možemo je podijeliti na tri razdoblja: zima-proljeće (1.,2.,3.,4. i 5.mj.) – dio sjevernog i srednji Jadran, ljeto(6.,7. i 8. mj.) – srednji i južni Jadran, jesen (9.,10. i 11. mj) – sjeverni i dio južnog Jadrana

11

Glavna ribolovna sezona je od 15.travnja do 15.studenog i to za: inćuna od 3. do 10. mj., tunja od 4. do 6 mj. i srdele od 9. do 11. mjeseca. Veći i bolje opremljeni brodovi sa dobrom posadom ostvare prosječno na godinu 130-150 zapasa.

Početkom godine većina ribolovne flote lovi na područjima koja su vezana uz njihove matične luke i raspršena su zavisno od pojave ribe od Kvarnera do Brača. U početku se lovi tzv. miješana riba i srdela, nakon toga početkom ožujka srdela kad ujedno počinju i prvi značajniji ulovi inćuna. Iskrcajna mjesta u tom proljetnom razdoblju su: Krk; Lošinj; Novalja; Zadar; Biograd; Tribunj i Primošten, te niz manjih luka na navedenom području.

Vrijeme dolaska od lovišta do iskrcajnog mjesta je dva do pet sati. U ovom razdoblju još uvijek nema gužvi na iskrcajnim mjestima tako da se sav ulov prihvaća bez većih problema. Izuzetak su razdoblja kada je ulov povećan zbog povoljnih vremenskih uvjeta odnosno pojavom većih količina ribe.

Glavni kupci plave ribe tokom cijele godine su: - solionice ribe iz Benkovca, Gračaca, Zadra, Sali, Krka, Hvara.; - uzgajivači tuna sa zadarskog i splitskog područja, - industrija konzervi (Rovinj, Zadar, Sali, Postire) - veletrgovci koji izvoze svježu ribu - trgovački lanci - veći broj malih trgovaca koji snabdijevaju ribarnice duž obale i u unutrašnjosti

zemlje

Početkom lipnja počinje velika seoba i grupiranje većih plivarica prema jugu gdje se lovi uglavnom inćun tijekom mjeseca lipnja, srpnja, kolovoza i djelomično rujna.

Glavna iskrcajna mjesta u navedenom razdoblju su: Tribunj, Primošten, Rogoznica, Seget, Milna, Postira, Vela Luka, Orebić, Trsteno, Prapatno i Brna.

Ukoliko su vremenske prilike povoljne, ulov ribe povećava se iz dana u dan, te započinju problemi oko prihvata. Većina navedenih iskrcajnih mjesta nalazi se u turističkim zonama koje su u to doba opterećene pojačanim prometom turista i posljedičnim gužvama. Uzmu li se u obzir i visoke temperature uz gotovo nikakve uvjete za prihvat i otpremu ribe, dobiva se prava slika stanja iskrcajnih mjesta od kojih ovisi prihvat i distribucija većeg dijela ukupnog ulova.

Početkom rujna plivaričarska flota s juga dijeli se na: - dio flote koji lovi srdelu na sjevernom Jadranu i to na: lovišta u blizini Rovinja,

Pule i Kvarnerski zaljev. Ova mjesta u jesen postaju centri za iskrcaj i prihvat velikih količina srdele i miješane plave ribe.

- drugi (manji) dio plivaričarske flote ostaje na lovištima južnog Jadrana u potrazi za inćunima.

Kada se na sjevernom Jadranu zaredaju dobra vremena i dolazi do prave gužve oko prihvata i distribucije ribe; s napomenom da navedeni centri s naglaskom na šire područje luke Pula (unatoč činjenici da nisu osposobljeni za prihvat i distribuciju

12

ribe) ipak iz godine u godinu sve uspješnije obavljaju veliki i odgovoran posao uz dosta improvizacije i snalažljivosti. Probleme vezane uz prijem ribe rješavaju spretni i vrijedni predstavnici solionica ribe, uzgajivača tune i tvornica konzervi. Uz njih se nađu redovito i vješti trgovci koji direktno izvoze svježu ribu (uglavnom u Italiju), dok manje količine ribe ostaju i za male trgovce koji snabdijevaju i domaće tržište.

Oko stotinu manjih plivarica lovi uglavnom u unutrašnjem ribolovnom moru tokom cijele godine. Broj zapasa po brodu zavisi od vremenskih prilika i dosta je manji od broja koji postižu velike plivarice. Ovisi od godine na godinu a broj zapasa može iznositi od 50 do 100 godišnje. Ovi plivaličari snabdijevaju uglavnom trgovce (registrirane i neregistrirane) na domaćem tržištu. Nešto ribe prodaju i sami ribari na brodu, a ukoliko imaju viškova ribe nude je zavisno o strukturi, kvaliteti i pecaturi solionicama, uzgajivačima tune, tvornicama konzervi i malim obiteljskim pogonima za preradu ribe.

Kočarenje je ribolov povlačnim mrežama - kočama koje se povlače iz plovila u vožnji pomoću dva čelična užeta na kojima su širilice koje mrežu otvaraju vodoravno. Kod nas su u upotrebi uglavnom dubinske koče namijenjene za ribolov pridnenih vrsta riba i drugih morskih organizama. Osim navedenih koča u unutrašnjem ribolovnom moru dosta se koriste i obalne povlačne mreže kočice (tartane) namijenjene za ribolov gire oblice.

Uz navedene koče još se koriste (posebno na talijanskom dijelu Jadrana i lebdeće koče za lov plave ribe). Ne tako davno u Istri (Zona A) uspješno su sa dva plovila u paru lovili veće količine plave ribe.

Prema daljinskim razredima navedena plovila – koče (518) razvrstane su u tri grupe i to: do 12 m dužine (60), od 12 do 18 m (247) i preko 18 m dužine (218).

Od ukupnog broja oko 387 je aktivnih kočara. Prema registriranom ulovu u ukupnom ribolovu navedena flota sudjeluje sa oko 14 % (dominantne vrste oslić, trlja blatarica, arbun, škamp, crni i bijeli muzgavci).

Veći kočari ovisno o opremljenosti i vremenskim uvjeta kočare tokom cijele godine uglavnom na tri područja, i to: Zona A, Zona B, C, D i Zona J. Glavna lovišta su uglavnom oko otoka Jabuke, Palagruže, Lastova i Mljeta. Iskrcajna mjesta za ribu su: Primošten, Rogoznica, Tribunj, a vrijeme dolaska od lovišta do mjesta iskrcaja ribe je 4-5 sati. Ova malobrojna kočarska flota uskoro će biti povećana za 6 novih velikih kočara koji pokazuju interes za lovom u istom području.

Manji kočari dužine ispod 18 m podijeljeni su u dvije skupine. Veću skupinu čine kočari na području od Lastova do Premude ( ZONE D, C i B), a u ribolovu su 1-2 dana. Ostali manji kočari (12-18m) idu u ribolov isključivo na jedan dan i kočare uglavnom u kanalima u unutrašnjem ribolovnom moru (ZONE E, F, G).

Ova flota od oko 200 kočara godišnje po plovilu ostvari oko 80-120 radnih dana na sljedećim kočarskim lovištima: zapadna obala Istre, Riječki zaljev, Kvarner, Kvarnerić, Velebitski kanal, kanal Zadar-Žirje, vanjska strana Kornata, Blitvenica–

13

Mali Drvenik, Brački kanal. Hvarski kanal, Korčulanski k., Neretljanski, Lastovski, Mljetski i Koločepski. Iskrcajna mjesta za ove kočare su uglavnom u njihovim matičnim lukama gdje se vrši i otkup i/ili direktna prodaja ribe koja se dijelom izvozi u Italiju, a dijelom prodaje domaćem tržištu.

Obalni ribolov je ribolov obalnim mrežama potegačama (migavice, ludar, šabakun), obalnim povlačnim mrežama, ribolov mrežama stajaćicama, ribolov vršama, ribolov udičarskim alatima i sakupljanje morskih organizama.

Obalni ribolov s tisućljetnom tradicijom za stanovništvo na obali i otocima, odvija se duž cijele obale i ima veliko značenje kao sastavni dio života obalnog i otočkog stanovništva.

U okviru navedenog ribolova temeljem zakona o morskom ribarstvu obavlja se: gospodarski ribolov, mali ribolov za osobne potrebe, športski i rekreacijski ribolov s preko 50 vrsta ribolovnih alata.

Ulov ribe ostvaren kroz navedene tri vrste ribolova znatno je veći od ulova koji bilježi službena statistika. Od 20 % registriranog ukupnog ulova koji se odnosi na bijelu ribu i ostale morske organizme, više od polovine ostvari se u obalnom ribolovu, dok se ostali dio odnosi na ulov u kočarskom ribolovu.

Za obavljanje ribolova s više ribolovnih alata po plovilu registrirano je 2.941 višenamjenskih plovila koja tijekom cijele godine obavljaju ribolov u unutrašnjem ribolovnom moru odnosno zonama E, F, G i dijelu vanjskog ribolovnog mora (teritorijalno more) zone A; B; C i D. Određen broj plovila (40-50) love parangalima i mrežama stajaćicama i u dijelu ZERP-a odnosnu u zonama H, I i J.

Navedena višenamjenska plovila imaju osiguran vez u svojim matičnim lukama duž obale u svih 7 županija, gdje se uglavnom vrši iskrcaj i distribucija ribe. Veći dio kvalitetne ribe (oko 50-60 vrsta) proda se preko otkupnih stanica koje su raspoređene duž obale i ima ih aktivnih oko 40-50. Ostali dio ribe iz obalnog ribolova proda se preko javnih i privatnih ribarnica i ugostiteljskih objekata.

3.1.2. Veličina i struktura ribolovne flote RH

Prema propisima RH o kategorizaciji plovila ribarska flota podijeljena je na brodove i brodice. Ribarski brod je definiran u Pomorskom zakoniku (članak 5. stavak 1. točka 18. ) … “ribarski brod jest brod s mehaničkim porivom namijenjen i opremljen za ulov ribe i drugih živih bića iz mora ili na morskom dnu, čija je duljina veća od 12 metara, a bruto tonaža veća od 15 tona”.

Ribarska brodica nije definirana Pomorskim zakonikom, ali se u kategoriji “brodica” za gospodarske namjene ističe da je između ostalih namjena brodica za gospodarske i za obavljanje ribolova.

14

Tablica 4 Broj ribarskih plovila od 1999. – 2006. godine

Godina 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.

Brodovi 330 381 420 450 477 475 478 485 Brodice 2.174 2.348 2.578 2.700 3.205 3.209 3.214 3.225 Ukupno 2.504 2.729 2.998 3.150 3.682 3.684 3.692 3.710


Ribolovna flota u RH je registrirana prema Područnim jedinicama koje izdaju povlastice za obavljanje gospodarskog ribolova na moru, a smještene su u primorskim županijama.

Najviše plovila registrirano u Istarskoj, Primorsko goranskoj i Splitsko dalmatinskoj županiji odnosno gotovo 70% od ukupne ribolovne flote. Osnovne ribolovne aktivnosti hrvatske ribarske flote su ribolov male plave ribe sa okružujućim mrežama plivaricama i pelagijskim koćama gdje su ciljane vrste srdela i inćun (čine oko 70% od ukupnog ulova male plave ribe), ribolov krupne plave ribe sa plivaricama tunolovkama, gdje je ciljana vrsta tuna čiji je ulov limitiran kvotom koja je određena od strane Međunarodne komisije za zaštitu atlantskih tuna (International Commission for Conservation of Atlantic Tuna, ICCAT). Drugi najznačajniji tip ribolova je kočarenje koje se obavlja pridnenom povlačnom mrežom – koćom. Najznačajnije ciljane vrste su škamp, oslić i trlja. Ostali načini ribolova su obalni ribolov koji se obavlja malim alatima kojih ima oko 50 vrsta i gdje postoji oko četrdesetak ciljanih vrsta riba i drugih morskih organizama.

Tablica 5 Broj plovila po Područnim jedinicama Uprave ribarstva

Vrsta plovila Pula Rijeka Senj Zadar Šibenik Split Dubrovnik Ukupno

Koče 95 172 11 56 34 128 22 518 Plivarice 28 37 0 65 18 55 30 233 Plovila za lov stajaćicama 179 17 12 42 44 225 1 520 Plovila za lov potegačama

4 1 0 0 7 3 1 16

Plovila za lov vršama 10 12 18 5 0 2 1 48 Plovila za lov udičarskim alatima

32 11 0 7 14 15 1 80

Višenamjenska 713 399 36 305 200 390 252 2.295 Ukupno 1.061 649 77 480 317 818 308 3.710


Područje djelovanja ribolovne flote RH je teritorijalno more Republike Hrvatske koje je podijeljeno na ribolovne zone prema Pravilniku o granicama u ribolovnom moru Republike Hrvatske (NN 46/96. i 159/04) te Zaštićeno ekološko ribolovni pojas (ZERP). Ribolovne zone E, F i G čine unutrašnje ribolovno more, zone A, B, C i D čine vanjsko ribolovno more, a iza toga slijede ribolovne zone H, I, J i K koje čine ZERP. Po intenzitetu djelatnosti najveći broj malih brodica zadržava se u priobalnom pojasu i kanalskom području u kojem je dozvoljen ribolov, dok veći brodovi mahom ribare u područjima vanjskog ribolovnog mora. Zbog starosti i malih dimenzija flote

15

najveći broj ribarskih brodova ribari upravo u priobalnom i kanalnom području. Ribolovni pritisak na pridnene zajednice kanalskih područja je najveći, budući je registriran najveći broj kočarskih plovila i alata. Prebacivanje ribolovnog napora iz plitkih voda kanalskih područja u dublje i otvorene vode vanjskog ribolovnog mora iziskuje značajnije tehničke zahvate u modernizaciji flote u smislu osposobljavanja ribarskih brodova za izlazak na otvoreno more (sigurnost na moru, osnovni higijenski i zdravstveni uvjeti te uvjeti skladištenja i kondicioniranja lovine) a što je započeto kroz Model obnove i modernizacije ribolovne flote.Trenutni kapacitet hrvatske ribolovne flote iznosi 4.808,50 GT i 250.641,20 kW.

Tablica 6 Broj plovila prema tonaži i snazi motora od 1999. - 2006. godine

Godina Broj plovila Tonaža (GT) Snaga motora (kW) Prosjek GT Prosjek kW 1999. 2.504,00 29.574,00 160.920,00 11,81 64,27 2000. 2.729,00 31.159,50 177.407,00 11,42 65,01 2001. 2.826,00 33.740,00 195.426,00 11,94 69,15 2002. 3.150,00 37.850,00 215.300,00 12,02 68,35 2003. 3.682,00 41.404,60 245.177,90 11,25 66,59 2004. 3.684,00 41.416,60 245.288,96 11,24 66,58 2005. 3.692,00 41.548,35 245.926,61 11,25 66,61 2006. 3.710,00 42.808,50 250.641,20 11,53 67,55


Broj plovila je posljednjih godina rastao i danas broji oko 3.710 plovila, ali su u povećanju broja ribolovne flote RH sudjelovala samo mala ribarska plovila uglavnom za priobalni ribolov. To potvrđuju podaci o prosječnoj snazi i tonaži koji se gotovo nije promijenio. Jedan od razloga je i mogućnost otvaranja sezonskog obrta čime su mnogi ribari koji obavljaju mali ribolov u pojedinom dijelu sezone aktivirali sezonski obrt i obavljali priobalni gospodarski ribolov na moru uglavnom s malim plovilima.

Tablica 7 Broj plovila prema tonaži i snazi motora po Područnim jedinicama

Broj plovila Tonaža (GT) Snaga motora (kW) Prosjek GT Prosjek kW

Pula 1.061 6.108,64 66.608,01 5,76 62,78 Rijeka 649 6.962,11 45.122,11 10,73 69,53 Senj 77 339,16 2.535,17 4,40 32,92 Zadar 480 11.208,83 43.048,03 23,35 89,68 Šibenik 317 2.643,43 24.895,23 8,34 78,53 Split 818 11.619,21 53.191,16 14,20 65,03 Dubrovnik 308 2.927,12 15.241,49 9,50 49,49 Ukupno 3.710 41.808,50 250.641,20 11,53 67,55


Najveći kapacitet ribarske flote, po snazi plovila, je u Istarskoj županiji, ali po prosjeku snage najviše je velikih plovila u Zadarskoj županiji. Po GT-u kojim je i karakterizirana opremljenost plovila s skladišnim kapacitetima vidljivo je da su isto tako u Zadarskoj županiji plovila s najvećom tonažom i to uglavnom plivarice dok je

16

u Istarskoj i Ličko senjskoj županiji najniži prosjek GT-a sto je karakterizirano velikim brojem malih plovila koji obavljaju priobalni ribolov.

Međutim, svi registrirani ribarski brodovi nisu i aktivni tj. ne obavljaju gospodarski ribolov na moru. Svakako je kod ovog prikaza potrebno spomenuti da jednim dijelom zbog slabije organiziranog tržišta stoji pretpostavka, a vezana uz financijsku isplativost da je prosječni ulov po plovilu veći.

Tablica 8 Ulov i tehničke karakteristike aktivnih koća i plivarica

Vrsta plovila Aktivne plivarice Aktivne koče Broj upisanih 233 518 Broj aktivnih 174 377 Ukupni ulov 20.992.000 3.461.000 Prosječni ulov po plovilu 120.643,68 9.180,37 Ukupna tonaža (GT) 8.766,26 10.435,89 Ukupna snaga (Kw) 35.607,71 54.234,71 Prosječna tonaža (GT) 50,38 27,68 Prosječna snaga (kW) 204,64 143,86 Prosječna duljina plovila u metrima 17,79 14,94


Prosječan kočar raspolaže s prosječno 27,68 GT i snagom pogonskog stroja od 143,86 kW, a prosječan plivaričar s prosječno 50,38 GT-a i snagom od 204,64 kW. Najznačajniji dio ovih plovila obavlja ribolov u vanjskom ribolovnom moru i ima operativnu i iskrcajnu luku u području izvan matične luke.

Valja istaći da naša ribarska flota ima nepovoljnu strukturu s obzirom na tehničke karakteristike i veliku starost flote. Modelom obnove i modernizacije ribolovne flote RH namjerava poboljšati strukturu ribarske flote na način da se ribolovni napor prebaci iz unutarnjeg na vanjsko ribolovno more, te da se poboljšaju sigurnost plovidbe i uvjeti rada na brodu uz osiguranje uvjeta za očuvanje kvalitete ribolova.

Tablica 9 Izgradnja plovila kroz model izgradnje i modernizacije ribolovne flote

Vrsta plovila Duljina plovila Broj plovila Plivarica tunolovac 40 7 Plivarica 26-28 25 Plivarica 34 1 Koča 21 6 Koča 25 2 Višenamjensko 12 3 Višenamjensko 7 2 Ukupno 46

Ovim Modelom i provedenim javnim natječajem potpisani su ugovori za izgradnju 19 novih ribarskih plovila (5 koča, 2 višenamjenska i 12 plivarica) ukupne vrijednosti od 180 milijuna kuna i ugovori za modernizaciju pet plovila (3 plivarice i 2 pelagijske koče) u vrijednosti od 11 milijuna kuna. Državna potpora iznosi 30% od vrijednosti

17

ugovorene investicije, a država također sufinancira kamatu na kredite u iznosu od 2%. Povoljna kreditna linija osigurana je preko Hrvatske banke za obnovu i razvoj uz rok otplate od 15 godine te dvije godine počeka. Kako se kod izgradnje novih plovila uglavnom radi o velikim brodovima, u budućnosti biti će potrebno osigurati nužnu infrastrukturu (ribarske luke, privezišta, opskrba, remont i sl.). Kod planiranja potrebne infrastrukture u slijedećem razdoblju treba uzeti u obzir ova plovila, a koja će se izgraditi u slijedeće dvije godine.

3.1.3. Stanje ribarske logistike i infrastrukture (obalne i tržne)

Disperzija ribolovnih i uzgojnih aktivnosti u prostoru priobalnih županija i s bitnim razlikama u intenzitetu tijekom godine, te slaba povezanost usitnjenih ribolovnih centara nameće potrebu osmišljenog i sustavnog pristupa godinama nerješavanih problema ribarskog sektora.

U Nacionalnom programu proizvodnje i potrošnje ribe u Republici Hrvatskoj izdvojeni su brojni problemi koji su nazočni na cijelom obalnom području RH. Problemi su slijedeći: nesiguran vez; neorganiziran otkup ribe; nedostatna organiziranost opskrbe brodova (pogonsko gorivo, potrošni materijal za ribolov, hrana, servisne radionice – istezališta i remont); nedostatni skladišni i rashladni kapaciteti, te nedostatak ostalih uslužnih djelatnosti i institucija (carinske ispostave, pomorske i lučke ispostave, veterinarsko-zdravstvena kontrola i drugo).

Radi toga, potrebno je osigurati sigurna pristaništa za brodove sa pratećom kopnenom logistikom i infrastrukturom, iskrcajna mjesta za ribarske brodove,sustavne ribarske luke te uspostaviti organizirani sustav evidentiranja, prometovanja i trgovanja ribom čime bi se sukladno standardima EU proizvod pratio od trenutka proizvodnje, iskrcaja, preko marketinške promocije do krajnjeg potrošača.

Poseban je problem nedostatna veterinarsko-zdravstvena kontrola i nadzor na mjestu iskrcaja, slabije organiziran sustav prometovanja ribom koji su osnovna pretpostavka za legalan i opće prihvatljiv promet ribom kakvog prakticiraju europske ribarske nacije.

U pojedinim Prostornim planovima razvoja i uređenja priobalnih županija s ciljem razvoja ribarstva i marikulture i racionalnog korištenja prirodnih izvora se navodi – osnivanje aukcija (burza) ribe s pripadajućim otkupnim centrima u svim većim priobalnim naseljima radi osiguranja izlova i poslovne sigurnosti ribara. Spomenuti sadržaji ne definiraju organizaciju dostatnih ribarskih privezišta, iskrcajnih mjesta, ribarskih luka i obalnih kapaciteta za nadogradnju ribarskih specifičnosti, osim što se može iščitati iz planova apostrofiraju veće koncentracije ribara po naseljima. Ribarske luke uglavnom planovima nisu definirane nego su prepuštene na utvrđivanje općinama i gradovima kroz njihove planove prostornog uređenja (ribarske luke, privezi, privezišta i sidrišta).

18

U razdoblju do 2010. godine u ribarstvu i poljoprivredi se očekuje najviše porast obujma investicijskih aktivnosti. Projekcije rasta izvoza nisu dovoljne za ublažiti i sanirati deficit koji se produbljuje. Kako se i navodi, rješenja se mogu naći u povećanju broja izvoznika i količine izvoza kako u ribarstvu tako i marikulturi. U okvirima primarnog sektora ribarstvo sudjeluje u pojedinim obalnim županijama s oko 80 % vrijednosti vanjsko trgovinske bilance. Organizirano tržište ribom u jednoj dijelu doprinijet će poboljšanju vanjsko trgovinske bilance, a s druge strane i opskrbu šireg domaćeg tržišta.

Obalna infrastruktura koju sada eksploatiraju ribolovne jedinice je kombinacija trenutne snalažljivosti ribara i pojedinačnog dogovaranja posebno između nadležnih institucija i ribara.

Jednako tako obalna infrastruktura koju ribari sada koriste ne ispunjava u potpunosti funkciju iskrcaja ribe, ukrcaja goriva, ukrcaja opreme, ambalaže i leda. Jedan od dokaza tome je manji ukupni promet ribom i drugim organizmima iz ribolova u RH. Na drugoj strani je razvidno da se taj promet ne odvija organizirano i da infrastruktura u velikom dijelu ne odgovara zahtjevima protočnosti luke (radi očuvanja kvalitete ribe) i higijenskim standardima za iskrcaj ribe. Isto tako u postojećem stanju nije jednostavno provoditi nadzor i statistiku, sukladno pravnoj stečevini EU.

Opskrba s ledom, vodom, gorivom, namirnicama i drugim materijalima se odvija na različite načine. Opskrba s ledom se često vezuje za kamione hladnjače koji donose led prilikom dolaska za ukrcaj ribe. Gorivo se uzima na nedovoljnom broju benzinskih pumpi na obali, zbog čega se brodovi često opskrbljuju iz kamiona cisterni i to na višestruko neprimjerenim lokacijama.

Tržišna logistika je oslonjena na 72 otkupna centra za ribu s dozvolom za izvoz i drugim usitnjenim otkupima uz obalu. Otkup male plave ribe je dominantno vezan za solione ribe (Benkovac, Gračac) tvornice (Mirna-Rovinj, Adria-Zadar, Sardina-Postira) kao i za uzgajivače tuna koji otkupljuju ribu koja nije adekvatna standardima prerađivačke proizvodnje. Oni također pri otkupu daju logističku potporu posebice opskrbom s ledom.

Primjeri ribarske infrastrukture - opće stanje obalne infrastrukture za potrebe ribarstva

Obala uz tvornice za preradu ribe, iz razdoblja kada su te tvornice imale značajnu ulogu u opstanku mnogih ruralnih područja, kao što su npr. obala u Veloj Luci na Korčuli, u Milni na Braču, Postirama na Braču, u Salima na Dugom otoku, u Zadru ili u Rovinju te brojnim manjim naseljima, više nema isključivu namjensku ulogu i planiranjem i stalnom prenamjenom dovodi se u pitanje opstojnost pojedinih takvih mjesta.

19

Slika 2 Tvornica u Veloj Luci s pripadajućom obalom

Slika 3 Lučki terminal u luci Ploče

Druga česta destinacija jesu luke državnog i županijskog značaja u kojima se pronalaze dijelovi na kojima je moguć iskrcaj te ga ribari na taj način konzumiraju. Lučki terminal u Pločama će ribarima postati zanimljiv kad u 2008. godine do Ploča stigne autoput. Slično je i s budućim lučkim terminalom u Zadru.

Luke državnog značenja su često utočište migratorne ribarske flote, ali i iskrcajna mjesta u higijenski neprikladnim uvjetima.

Slika 4 Iskrcaj ribe u Biogradu

Slika 5 Zadar-Luka

U Biogradu kao i nekim drugim tradicionalnim iskrcajnim mjestima na obali koja se sad koristi, nije dozvoljen pristup kamionima koji nose više od 2,5 tona što čini lokacije zauzetim i slabije iskorištenim, a luke nisu opremljene za iskrcaj. Ograničavanje prometovanja rezultat je neplaniranja aktivnosti u prostoru u pojedinim gradovima i svojevrsni je pritisak, a ponekad i potreba.

Osim većih luka tu su brojna improvizirana privezišta kao što je npr. ono u Vinišću gdje se vezuje do sedam brodova, a služi i kao iskrcajno mjesto. Bez dodatnih investicija i osiguranja odgovarajućih uvjeta to se u budućnosti neće moći činiti.

20

Slika 6 Privezište u Vinišću

Slika 7 Luka u D. Segetu

21

Postoje i “iskrcajna mjesta” koja imaju neriješen status i pitanje je vremena kada će tu iskrcaj biti nemoguć, kao što su to npr. luka u D. Segetu ili luka u Primoštenu.

Luka u D. Segetu ima odlične karakteristike za gradnju potpune ribarske luke jer je sastavni dio bivšeg vojnog kompleksa koji ima značajnu površinu zaobalja. Ovo sada povremeno iskrcajno mjesto je trebalo biti ribarska luka u Splitsko-dalmatinskoj županiji, ali nije prihvaćena od lokalne zajednice pa je planom predviđena luka prema Solinu gdje se nalazi bivše rezalište brodova.

Slika 8 Iskrcajno mjesto u Primoštenu.

Slika 9 Iskrcajno mjesto u Puli

Na većini uzobalja gdje se odvija iskrcaj, pristup i komunikacija je zagrađena postavljanjem parkirališta na pomorskom dobru pa se sada iskrcaj na tim mjestima odvija na temelju obostranog razumijevanja ribara i lokalnih vlasti.

Pojedine ribarske zadruge uspjele su nakon niza pokušaja implementirati sadržaje ribarstva u prostorni plan kao što je to uspjelo RZ “Ližnjan“ u tradicionalnoj ribarskoj lučici u Ližnjanu. Njihovom inicijativom započeta je sanacija dijela lučice te je danas omogućeno pristajanje i većim plivaricama koje love u bližem području. Pitanje zauzetosti obale drugim planiranim sadržajima, dovode postojeća tradicionalna ribarska iskrcajna mjesta u drugi plan, a često se i izostavljaju iz prostornih planova.

Slika 10 Ribarske brodice u Ližnjanskoj luci

Slika 11 Sportske i ribarske brodice u Ližnjanskoj luci na sidru

22

Velik broj malih ribarskih i sportskih brodica nema riješeno privezište, te se miješano sidre u okviru zaštićenih uvala što dovodi i do konflikata u prostoru. Na primjeru Ližnanjske luke razvidno je da bi se s relativno malim zahvatima mogao napraviti raspored u prostoru preko montažnih pontona koji bi se uklopili u okoliš i na taj način oplemenili i dali više mjesta trenutnim i budućim korisnicima.

Ribari koriste sve mogućnosti koje im stoje na raspolaganju, pa tako ribu iskrcavaju i na mjestima kao što je “Pod vrške” na Murteru.

Slika 12 Pod vrške na Murteru

Slika 13 “Iskrcajno mjesto” u Šimunima na otoku Pagu

Na mjestu Pod vrške na Murteru započeta je gradnja obale koja prema dubini mora i duljini izgrađene obale predstavlja izuzetno važno iskrcajno mjesto. Međutim luka nije dovršena i nema odgovarajuće tehničke i higijenske standarde za iskrcaj ribe, ali predstavlja investicijski potencijal za kvalitetno iskrcajno mjesto.

“Iskrcajno mjesto” u Šimunima na otoku Pagu je smješteno uz cestu i predstavlja potencijal za dogradnju dijela obale i dodatne suprastrukture i prerastanje u moderno iskrcajno mjesto. Obzirom na udaljenost većih luka moglo bi preuzeti i ulogu luke određene za prihvat brodova/brodica s alatima koji podliježu posebnoj kontroli prema propisima EU (koče, plivarice, dredže). Položaj luke je dobar jer je okrenut lovištima Kvarnerića i sjevernog dijela Zadarskog arhipelaga.

23

Slika 14 Luka u Novalju na otoku Pagu

Slika 15 Luka u Rogoznici

Luku u Novalji na otoku Pagu ribari priželjkuju kao službeno iskrcajno mjesto. To je relativno velika luka u izgradnji koja je prostornim planom Ličko-Senjske županije određena kao mjesto za ribarsku luku. Prema sadašnjem stanju izgradnje nema izglednog mjesta za uklapanje širih ribarskih sadržaja. Regulacija prometa kroz grad otežava pristup težim vozilima pa je realizacija županijskog prostornog plana upitna ukoliko se ne provede planiranje sadržaja.

Prostornim planovima Županija su predviđene i neke ribarske luke koje se sada koriste u znatno smanjenom obujmu od planiranog kao što su: Sustjepan u Dubrovniku; Vela Luka; Sv. Kajo – Solin; Sveti Petar – Šibenik; Gaženica- Zadar; Novalja-otok Pag; Senj i Santa Marina-Vabriga.

Neka od tradicionalnih mjesta iskrcaja više nisu za uporabu s obzirom da je u međuvremenu došlo do izgradnje i uređenja obale za isključivo promenadno-turističke potrebe. Najočigledniji primjer je luka u Rogoznici nekad centralna luka za kočare koji su radili u Jabučkoj kotlini.

Luka u Rogoznici nekada je bila središte za iskrcaj kočarske ribe iz područja Jabučke kotline. U ovom trenutku ne odgovara potrebnim higijenskim i tehničkim standardima. Obala je uređena za prijem nautičara i postavljena je barijera između broda i teretnog vozila koja luku u ovim uvjetima stavlja potpuno izvan kandidature za iskrcajno mjesto.

Luka u Tribunju je razvrstana u luku lokalnog značaja. Prostornim planom Šibensko-kninske županije je za ovu luku planirana namjena i ribarske luke. Dio luke je pod koncesijom ribarske zadruge “Adria” iz Tribunja i predstavlja dobar temelj za proširenje djelatnosti sukladno pravnoj stečevini EU.

24

Slika 16 Luka u Tribunju

Slika 17 Dio luke u Jezerima (o. Murter)

25

Luka u Jezerima (o. Murter) je dominantno zauzeta s nautičkim turizmom i malim brodicama športskih, rekreacijskih i malih ribara. U dijelu luke je ostalo površine na dva gata za definiranje iskrcajnog mjesta i privezišta za lokalnu ribolovnu flotu.

Na većem dijelu hrvatske obale ribarski brodovi i brodice moraju se snalaziti za privez u dijelu luke otvorene za javni promet. Kako u većini luka otvorenih za javni promet sustavni sadržaji i definirana mjesta za ribare nisu planirani tako da nailazimo na mjesta gdje se često obavlja i iskrcaj ribe u teretna vozila i opskrba plovila opremom i potrošnim materijalom, a ograničenja predstavljaju parkirališta, kolnici i ostali sadržaji.

Slika 18 Kočarice na ulazu u marinu u Zadarskoj luci

Za vrijeme lovostaja u pojedinim lukama dolazi do koncentriranja migratorne flote. Slični prizori su česti i kada se brodovi sklanjaju od nevremena. U tim dijelovima luke gdje se brodovi vezuju se također obavlja opskrba gorivom iz autocisterni kao i iskrcaj ribe u teretna vozila. Navedena vozila prilaze obali bez prometno reguliranog pristupa brodovima.

26

Slika 19 Ribarski brodovi (plivaričari) na privezu u Zadarskoj luci

Osim navedenih primjera koji ukazuju na nedostatke, ali i na neiskorišteni potencijal obalne infrastrukture tijekom poslijeratnog razdoblja neka su mjesta na obali djelomično uređena ili prilagođena potrebama ribara. To su luke u Tribunju, Velikoj Lamjani (Kali-otok Ugljan) i luka “Torpedo” u Rijeci u sklopu koje je izgrađena veletržnica riba.

Prema raspoloživim podacima i prikazu najvećeg dijela iskrcajnih mjesta koji ribari sad koriste može se ustvrditi da ukupni postojeći kapaciteti, duž hrvatske obale, nisu dovoljni za istovremeni iskrcaj ribe (posebno plave ribe). Postojeći kapaciteti bili bi dovoljni samo u slučaju da su ulovne jedinice stalno ravnomjerno raspoređene. Nasuprot tome postoje godišnja vremenska razdoblja kada dolazi do migracije flote za ribom i posljedično teže određenom dijelu obale za potrebe lučkih usluga.

27

Tablica 10 Kapacitet iskrcajnih mjesta za iskrcaj “kočarske ribe”, ostale bijele ribe i drugih morskih organizama

Iskrcajno mjesto Kapacitet Napomena

Savudrija 4 Umag 5 Izgradnja ribarskog gata iz EU fondova Novigrad 1 Iskrcaj na vezu Tarska vala 1 manjkavi higijenski uvjeti Santa Marina 2 Potrebna investicija Poreč 8-10 Preko krme Vrsar 10 Preko krme Funtana 2-3 Rovnj 15 na tri mjesta Fažana 8 Luka- izgradnja dijela za ribare Pula-luka 15 na tri mjesta Higijenski neprikladno Bunarina 2-3 Ribarska 5 Nema pristup za vozila. Nedefinirani planovi Banjole i Montekope 5+2 Medulin 3 Potrebna investicija Ližnjan 6-7 Potrebna nadogradnja Krnica 3-4 Plomin 10 Pitanje budućeg statusa luke Rijeka 8 U području luke “Torpedo“ Cres 2 Varijabilno ovisno o broju brodova u luci Punat ? U fazi izgradnje Krk ? Mali lošinj 3 Varijabilno ovisno o broju brodova u luci Rab 2-3 Varijabilno ovisno o broju brodova u luci Novalja 3-4 Šimuni-Mandre 3+4 Nepristupačno za teža vozila Povljana 2 Novigrad 2 Dugi otok-Veli rat 2 Kukljica 2 manjkavi higijenski uvjeti Zadar 6 Murter-luka 8 Nepristupačno Jezera-Luka 4 Turistički uređena obala – poteškoće u ljetnom

razdoblju Tribunj 10-12 Zajedno s plivaricama Primošten 2 Zajedno s plivaricama Rogoznica 3 Zajedno s plivaricama Vinišće 2 Neprikladno za pristup vozilom Seget 6 Neriješen status pristupa obali Split '? Podgora 2 Hvar-Vira 12 Zauzeto lokalnom flotom Sučuraj 2 Trajektno pristanište Vis 2+4 +izvan turističke sezone Komiža 2+5 +izvan turističke sezone Luka Gruž 4 Slano 2-3

28

Tablica 11 Kapacitet pojedinih iskrcajnih mjesta za iskrcaj plave ribe

Iskrcajno mjesto Kapacitet* Napomena

Rovinj 10 Parkiralište onemogućava pristup hladnjačama-ljeti Pula 4-8 Parkiralište ometa iskrcaj Plomin 4-8 Pitanje koncesije Rijeka –luka ? Samo vez Krk 2-3 (6-dnevno) Omišalj Pogodan ali – zabrana iskrcaja Senj 3 Parkiralište onemogućava pristup hladnjačama Stinica 2-3 Novalja ? Mogućnost iskrcaja na nedovršenom gatu Sali 3 Iskrcajno mjesto u sklopu tvornice Zadar 15 Sama obala je ograđena za pješake pa se iskrcaj

obavlja preko barijere. Broj je nestalan zbog drugih korisnika

Maslenica ? Trajektno pristanište Kali-Vela Lamjana 4 Planira se povećanje za još 3 broda Biograd 5-6 Smanjen kapacitet odvoza zbog ograničenja

prometa prema obali Murter-Pod vrške 2 Nedovršena obala. Nemoguć kontakt teretno

vozilo- brod Tribunj 5-6 Zajedno s dominantnim koćarima Primošten 2 Rogoznica 3 Vjerojatno više neće biti moguć iskrcaj Seget 6 Iskrcajno mjesto potpuno neuređeno s

potencijalima prerastanja u ribarsku luku Split sjeverna luka ? Daleko od lovišta Milna Brač 4 Kompeticija s nautičkim turizmom Postira 1 Za potrebe tvornice Vira 3 Vela luka 4-luka + 4-tvornica Daleko kopnenim putem Makarska 2 Zaostrog 2-3 Ploče ? U sklopu luke- očekuje se porast interesa kada se

završi autocesta * Kapacitet je određen brojem plovila koja mogu istovremeno iskrcavati ribu.

Za razliku od migratorne flote, stacionarna flota se susreće s problemima koji proizlaze iz prenamjene lučkih sadržaja prema nautičkom turizmu i rastućem broju sportskih ribolovaca i njihovih udruga koji traže mjesto za svoje brodice.

Stacionarna flota se u uvjetima dobrog ulova susreće s problemima nedostatka infrastrukture, pri iskrcaju i prodaji veće količine ribe kojoj usput pada cijena. U lukama ili u blizini luke gdje stacionarna flota ima vez najčešće nema rashladnih kapaciteta za čuvanje riba ili su određeni kapacitetom i interesom lokalnog kupca. Brodovi i brodice profesionalnih ribara su obično pomiješane s brodicama sportskih ribolovaca i malih ribara što otežava nadzor iskrcajnih mjesta odnosno kontrole iskrcajne deklaracije i veterinarskih potvrda sukladno preporukama i propisima EU .

Ovakvo stanje u kojem su dijelovi infrastrukture na obali u stalnim mijenama i pod pritiskom novih interesa dovodi ribare u “sustav bez sustava”, gdje se umjesto

29

upravljanja obalom sukladno potrebama trenutnih korisnika, ribari traže rješenje u osobnom nadmetanju ili u političkom nadmetanju u okvirima lokalne samouprave.

3.1.4. Karakteristike ribarske flote obzirom na udaljenost i broj iskrcajnih mjesta

Za uspostavu sustava upravljanja obalnom infrastrukturom potrebno je definirati one karakteristike ribarske flote kojima se određuju, veličina potrebne obale, dinamika njenog korištenja i potrebna nadgradnja.

U većini europskih zemalja ribarske luke su razmještene na većoj međusobnoj udaljenosti od luka u Hrvatskoj i u prosjeku imaju veći kapacitet od lučica i luka u kojima hrvatski ribari drže plovila. Hrvatska obala je vrlo razvedena (ukupno 5.835,3 km - otoci i kopno) i vrlo je difuzno naseljena. Samo su neka naselja obilježena bogatom ribarskom tradicijom koja je još uvijek izražena pa je u lukama tih naselja prisutan veliki broj ribolovnih brodova i brodica.

Brodice (do 14 metara) uglavnom gravitiraju luci priveza i tu iskrcavaju ulov. Brodovi imaju veću autonomiju, mogu boraviti više dana na moru i mogu ribariti i ploviti za lošijih vremenskih prilika. To im daje mogućnost ribolova na većim udaljenostima od matične luke, a kada je udaljenost prevelika iskrcaj obavljaju u najbližoj luci. Kada je veći dio flote na okupu u jednom ribolovnom području, pogotovo se to odnosi na plivarice, dolazi do otežanog i produljenog iskrcavanja ribe. Takve prilike su generator pada kvalitete ribe, a to je u suprotnosti s odredbama (CFP). Za loših vremenskih prilika se ovi brodovi sklanjaju u lukama u zoni ribolova što je također jedan od uzroka povremene gužva u lukama. Ljeti kada je održavanje ribe na palubi otežano i potreban je što brži iskrcaj ribe pojačan je i intenzitet i izletničkog brodarstva kao i nautičkog tranzita. Posljedica je kumulativno povećanje pritiska na kvalitetne i slobodne dijelove luke i još veći pad kvalitete ribe prije iskrcaja.

Ribarska flota može se podijeliti prema potrebi određivanja i upravljanja obalom za potrebe iskrcaja ribe na migratornu i lokalnu ribarsku flotu. Migratotrna flota obuhvaća brodove koji love po cijelom Jadranu te im je potrebno osigurati dovoljnu infrastrukturu u svim primorskim županijama. Lokalna flota obuhvaća brodove i brodice koji koriste matičnu luku za privez i za iskrcaj ribe.

Ribarske luke i iskrcajna mjesta u RH nisu određene sustavnim planiranjem i upravljanjem na načelima cjelovitosti razvoja ovog sektora od presudne je važnosti za zadovoljavanje uvjeta iskrcaja, stvaranje gospodarske osnove razvoja i izbjegavanje konflikata s ostalim korisnicima pomorskog dobra i luka. Važno je naglasiti potrebu za aktivnom ulogom države u davanju preporuka regionalnoj i lokalnoj samoupravi. U planiranju i izgradnji potrebnih sadržaja kao i u osiguranju potpore za izgradnju. Takvim aktivnim sudjelovanjem država preuzima i ulogu eventualnog korektiva posebno kada se odnosi na neadekvatno prostorno planiranje.

30

Tablica 12 Broj ribarskih brodica i brodova po lukama upisa

Naselja do 10 m 10-18 m > 18 m Naselja do 10 m 10-18 m > 18 m

Pula 168 67 3 Kukljica 6 9 6 Rovinj 102 40 1 Ražanac 18 0 0 Umag 169 42 0 Pag 19 25 0 Fažana 19 6 0 Šibenik 81 11 2 Labin 44 8 2 Vodice-Tribunj 19 26 2 Medulin 58 21 0 Murter-Jezera 35 26 2 Novigrad 39 24 0 Primošten 13 0 0 Vrsar 24 20 1 Brodarica 10 2 0 Rabac 32 5 1 Betina 5 3 0 Vodnjan 4 0 3 Pirovac 1 2 0 Poreč 103 49 0 Tisno 1 2 0 Rijeka 47 26 16 Rogoznica 24 0 1 Krk 19 21 10 Split 65 11 28 Mali lošinj 56 20 2 Trogir-Kaštela 97 17 3 Rab 84 128 1 Vis 41 4 0 Cres 37 6 7 Komiža 64 19 0 Malinska 24 2 1 Postira 3 3 7 Mošć. Draga 7 0 1 Makarska 27 3 1 Baška 14 3 1 Stari Grad 21 1 1 Lovran 7 1 0 Hvar 140 18 3 Jadranovo 10 1 0 Marina 9 3 1 Crikvenica 16 0 1 Bol 8 2 1 Omišalj 5 2 0 Igrane 9 1 1 Punat 18 11 0 Sućuraj 7 10 1 Opatija 3 8 3 Baška voda 15 2 1 Kraljevica 6 2 0 Brela 8 0 0 Klenovica 6 1 2 Omiš 7 3 2 Šilo 2 0 0 Drvenik 6 1 0 Veli Lošinj 4 6 1 Vrboska 6 1 1 Novalja 27 7 0 Dugi rat 8 5 4 Senj 19 1 0 Vranjic 6 2 0 Karlobag 9 0 0 Povlja 5 2 0 Sveti Juraj 14 0 0 Supetar 5 6 5 Zadar 58 20 18 Podgora 9 10 3 Kali -Preko 25 13 32 Sutivan 6 1 1 Biograd- Tkon 37 6 10 Jelsa 21 4 0 Sali 14 5 1 Vinišće 2 8 5 Šimuni 11 3 0 Dubrovnik 0 37 2 Veli Iž 6 0 0 Vela luka 22 11 3 Povljana 5 2 1 Smokvica 3 3 1 Silba 7 1 0 Lumbarda 14 1 0 Pakoštane 15 1 0 Lovište 13 2 2 Molat 4 0 0 Molunat 13 0 0 Bibinje 4 2 0 Lastovo 31 2 1 Posedarje 5 0 0 Korčula 13 0 0 Novigrad 13 2 1 Ploče 15 0 0 Vir 16 0 0 Metković 2 1 0 Privlaka 18 3 Blace 3 1 0 Ugljan 6 2 0 Ston 16 4 0 Premuda 0 4 0 Ubli 20 1 0 Pašaman 12 3 1 Cavtat 14 2 0 Ukupno 2458 903 213

31

3.1.5. Karakteristike lokalne flote

Lokalnu flotu čine sve brodice duljine do 10 metara. Izuzetak su “parangalisti” iz Komiže (64) i nešto brodica iz Visa (oko 10). Dio ribarske flote s otoka Raba je često prisutan u Kvarneriću, te posebno na područjima oko Silbe i Oliba. Premuda je također česta destinacija brodica iz Istre i Lošinja. Za rabsku, istarsku i lošinjsku flotu je teško dati procjenu broja brodica koje migriraju, tim više što se neke od njih vraćaju na iskrcaj natrag u matičnu luku. Ove brodice su opremljene kupovnim ili napravljenim termo izoliranim kontejnerima koje često nazivaju “frižideri”. Da bi se riba očuvala svježom trebaju čestu opskrbu s ledom na iskrcajnom mjestu koju im sada dobavljaju kupci ribe ili zadruge pri preuzimanju ulova.

Ostale brodice (oko 2300) ove kategorije gotovo isključivo love u lokalu i iskrcavaju ulov u matičnoj luci. Ova kategorija također boravi na moru 1-3 dana i za lijepa vremena često dolazi na obalu opskrbiti se namirnicama i gorivom i iskrcati ulov.

- Najveći broj brodica ove kategorije se nalazi na zapadnoj obali Istre i u području Kvarnera. Ovo područja su površinski vrlo velika s značajnim brojem brodica u svakoj matičnoj luci što implicira potrebu za iskrcajnim mjestom u svakoj luci posebno bez povezivanja.

- Druga skupina je vezana za područje Kvarnerića. Najznačajnija je flota jugozapadne obale otoka Paga (Novalja, Kolan, Šimuni, Mandre i Povljana). Ovdje je nejasna pripadnost brodova/brodica određenoj luci jer Kolan nema luku, a Pag ima svega tri gospodarska ribara te su ostali brodovi zapravo raspoređeni u Šimunima i Mandrama..

- Treće područje je u Velebitskom kanalu gdje se ubrajaju brodice oko Karlobaga i Paga.

- Četvrto područje je šire područje oko Zadra. U ovom području je poseban dio oko Novigradskog mora i dio Velebitskog kanala od Novskog ždrila do Ražanca.

- Obalni dio od Vira do Pakoštana i otočne luke se vezuju za brodice koje imaju veliki radius kretanja, poglavito zbog zaštićenih lovišta u brojnim kanalima zadarskog arhipelaga.

- Slijedi područja Murter- Jezera i Vodice-Tribunj gdje se kocentrira veliki broj raznih brodica. To otežava organiziranje dijelova luke za ribarske brodice koje su izuzetno važne za opskrbu ribom za vrlo veliko turističko tržište.

- Šire područje Šibenika ima značajan broj manjih brodica (81). Dio brodica je u posebnom području oko Zatona i u Prokljanu koje je potrebno posebno urediti za uspostavu kontrole preko iskrcajnih mjesta.

- Područje Primoštena i Rogoznice ima značajan broj profesionalnih ribara s malim brodicama (37) koje su također izložene obalnoj kompeticiji za prostor.

- Područje Trogir-Kaštela ima 91 manju brodicu u gospodarskom ribolovu. - Šire područje Splita ima preko 60 malih gospodarskih brodica kojima treba

utvrditi pojedinačne luke i njihov prostorni raspored. - U Splitsko-dalmatinskoj županiji je najveća koncentracija malih gospodarskih

brodica na otocima Hvaru i Visu. Obzirom na mali broj prikladnih mjesta za vez,

32

uz uvažavanje rasta nautičarskih vezova,. vrlo je važno urediti obalu za iskrcaj ulova u užem području privezišta.

- Otok Brač ima ravnomjerno raspoređenu flotu brodica po otočnim naseljima koja se susreće s istim problemima u određivanju prostornih prioriteta na obali kao i druga turistička područja

- Južno dalmatinski otoci Korčula i Lastovo kao i poluotok Pelješac imaju dovoljno velik broj brodica, da ih je potrebno uvrstiti u planiranje prostora za potrebe gospodarskog razvoja područja. Područje Lastova je posebno zahtjevno zbog stavljanja otoka u nadležnost javne ustanove Parka prirode.

- Obalno područje Dubrovačko-neretvanske županije ima tri dominantne luke (Ploče, Cavtat i Molunat) gdje su smještene manje brodice gospodarskog ribolova.

Ovaj dio flote je najlošije obrađen u službenim statističkim analizama jer se radi o kategoriji koja se snalazi na tržištu, te je način prodaje ulova “izvan sustava”. Primjer Splita i posebno Paga ukazuje na neusklađen odnos između registrirane matične luke i stvarne luke u kojom se brodovi/brodice koriste. Njenim marginaliziranjem u prostoru dovodi do neželjenog učinka na kvalitetu nadzora i kontrole do prve prodaje, te nije u skladu s pravnom stečevinom EU.

Prema kriteriju ekonomske opravdanosti održavanja obrta svaka od 2.500 brodica godišnje lovi barem 70.000 kuna ribe, što ukupno daje vrijednost ribe, na mjestima prve prodaje, od oko 175.000.000 kuna. Radi ilustracije treba kazati da oko 30.000 tona male plave ribe, kod prve prodaje, jedva dostiže ukupnu godišnju vrijednost od 180.000.000 kuna, a treba znatno bolje izgrađenu infrastrukturu za uspješan rad sukladno pravnoj stečevini EU. Male brodice uglavnom koriste male ribolovne alate i to u relativno uskim područjima (“poštama”), gdje zajedno s malim ribolovom i športskim i rekreacijskim ribolovom vrše značajan pritisak na priobalne zajednice riba. Radi odgovornog gospodarenja koje se može provesti sukladno (CFP) nužno je uspostaviti kontrolu i nadzor do prve prodaje. Paralelno s time je potrebno zaustaviti ili uključiti u sustav crno tržište ribolovaca koji nisu ovlašteni za prodaju ribe.

Ovdje treba pripisati i dio ribarske flote između 10 i 18 metara duljine. Od 903 broda i brodice u ovoj kategoriji njih 784 je u kategoriji od 10-15 metara i često love na način da ulov iskrcaju u području matične luke. U ovoj kategoriji je mali broj plivarica (64), ali je velik broj višenamjenskih plovila (473). Ova skupina može trebati izgrađenu obalu skoro svakodnevno pa je zato potrebno koncipirati iskrcajna mjesta uzevši obje kategorije istovremeno i to u svakoj luci posebno. U posebno planiranje luke treba uzeti sva mjesta gdje ima 10 i više ribarskih brodica.

33

3.1.6.Karakteristike migratorne flote

Migratornom flotom nazivamo brodove/brodice koji obavljaju ribolov na području udaljenom od matične luke i iskrcavaju ulov na najbliže dostupnom iskrcajnom mjestu.

Nakon iskrcaja ulova na istom području brodovi se opskrbljuju s ledom, gorivom i drugim potrepštinama, te pripremaju plovila za odlazak u ponovni ribolov. Plovila koja obavljaju ovaj oblik ribolova su ona plovila čije tehničke karakteristike dozvoljavaju obavljanje ribolova na udaljenijim područjima vanjskog ribolovnog mora i koja imaju dozvoljenu kategoriju plovidbe za ta područja. U tu skupinu uglavnom ulaze plovila duljine preko 15 metara koja obavljaju plivaričarski i kočarski ribolov te višenamjenska plovila koja uz navedena dva oblika ribolova imaju upisane i ostale ribolovne alate.

Tablica 13 Broj ribarskih plovila duljine iznad 15 metara prema tipu plovila

Tip plovila Plivarice Koče Višenamjenska Ukupno

Broj plovila 134 152 99 385

Ukupna snaga ove ribolovne flote je gotovo sto tisuća KW što predstavlja oko 40% od ukupnog snage i više od 50 % (gotovo 25 tisuća GT-a) od ukupne tonaže ribolovne flote RH.

Ukupna duljina svih plovila preko 15 metara iznosi 7.554,61 metara što je u prosjeku 19,62 metara. Od ukupne ribolovne flote samo 10 % je dovoljno opremljeno kako sa osnova sigurnosti tako i očuvanja ulova i njegove kvalitete za višednevni ribolov u vanjskim udaljenijim područjima ribolovnog mora RH.

Tablica 14 Kapacitet ribolovne flote iznad 15 metara

KW GT Ukupna duljina Prosječna duljina Kočari 29.937,56 7.280,58 2.716,61 17,87 Plivaričari 45.867,17 12.824,05 3.040,36 22,68 Višenamjenska 22.330,77 4.231,21 1.797,64 18,15 Ukupno 98.135.50 24.335.84 7.554,61 19,62

Pravilnikom o uvjetima i načinima stavljanja u promet ribe i drugih morskih organizama je određeno da su ovlaštenici (povlastice) za obavljanje gospodarskog ribolova dužni dostavljati očevidnik o ulovu, iskrcajnu deklaraciju i popratnicu te na moru smiju ulov iskrcati na obalu samo u posebno određenim mjestima za iskrcaj ukoliko obavljaju ribolov ribarskim plovilom duljine preko 15 metara te ostvare ulov od 300 ili više kilograma plave ribe, odnosno 50 ili više kilograma ostalih vrsta riba i/ili drugih morskih organizama. Nova uredba za Mediteran (CR 1967/2006)

34

zahtijeva još stroži monitoring pa za dio demerzalnih vrsta traži evidentiranje ulova koji je veći od 15 kilograma.

Jedan je od glavnih ciljeva strategije ribarstva RH prebacivanje ribolovnog napora iz unutarnjeg u vanjsko ribolovno more. Vlada RH je modelom modernizacije i izgradnje ribolovne flote omogućila izgradnju novih plovila i modernizaciju postojećih na način da plovila svojim tehničkim karakteristikama osiguraju sigurnost plovidbe, uvjete rada i očuvanje kvalitete ulova, te kako bi mogli obavljati ribolov u vanjskom ribolovnom moru. Radi toga je pri planiranju ribarske infrastrukture potrebno uzeti u obzir i sva plovila koja će biti u potpunosti dovršena do kraja 2009. godine.

Brodice koje se mogu značajnije ubrojiti u migratornu flotu su brodice parangalista s otoka Visa koji iskrcavaju ulov od Cavtata do Zadra kao i mrežari iz Istre i Kvarnera koji se spuštaju u sezoni do Zadarskog arhipelaga. Kada se nalaze u zoni lovišta na obalu dolaze svaki drugi ili svaki treći dan.

Migratorni dio kočarica je vezan za ribolova na otvorenom moru Srednjeg Jadrana. Tu se okuplja značajan dio brodova i brodica iz područja Zadar-Šibenik-Split, ali i svi ostali brodovi iz daljih područja. Nakon 1-3 dana ribolova dovoze ribu na obalu. Brodovi koji imaju nekoliko sati plovidbe odlaze u matične luke dok ostali traže najbliža iskrcajna mjesta. Ranije je bilo vrlo popularno iskrcavati ribu u Rogoznici koja je uredila obalu kao turističku šetnicu. U posljednje vrijeme dobar dio ovih brodova dolazi na novi gat u Tribunju, a neki koriste luku u Primoštenu ili Donjem Segetu.

Zbog kombiniranja “domaće flote” i drugih brodova u lukama se brodovi često vezuju bočno jedan na drugoga. To otežava iskrcaj ribe i čini ga nespretnim i tehnološki neprimjerenim. U tom snalaženju se nađe i neki dio obale za direktan iskrcaj ribe u teretno vozilo, ali to sve nije organizirano i predstavlja veliku poteškoću za uspostavu ekonomične i efikasne kontrole kao i uspostavu higijenskih uvjeta iskrcaja sukladno Pravnoj stečevini EU.

Slična je situacija i s plivaricama koje su još pokretljivije, love veće količine ribe i trebaju velika teretna vozila za prijem ulova. To znači da dnevno potrebnih 2000 m obale za iskrcaj ulova mora biti dostupno za šlepere (hladnjače). Prosječni iskrcaj ribe iz “plivarice“, od pristajanja do isplovljavanja, traje barem tri sata. Ljeti, kada su najveće koncentracije migratorne flote u pojedinim lukama temperature zraka su visoke i led se brzo topi. Sa druge strane veliki je pritisak na iskrcajna mjesta kao i zauzetost istih od drugih brodova tako da se operacija priveza i iskrcaja produljuje na uštrb kvalitete ribe. Sve ovo je razlog da se na jednom iskrcajnom mjestu dnevno može iskrcati do tri plivaričara, ovisno o količini ribe.

Migratorna flota je i veliki potrošač pogonskog goriva što ukazuje na potrebu obalnih stanica za opskrbu gorivom. Postojeće stanice su ljeti pod opsadom nautičara pa se brodovi snalaze opskrbom preko autocisterni na privremenom vezu što predstavlja izvor mogućih sukoba između korisnika obale.

35

3.1.7. Potrebe za obalom za iskrcaj ribe

Potreba za izgrađenim kapacitetima se može troškovno umanjiti izgradnjom pontonskih privezišta u zaštićenom dijelu luke koji mogu preuzeti ulogu izgrađene obale u značajnom dijelu (do 50%). U tom slučaju je potrebno izgraditi posebno iskrcajno mjestu u luci. Dimenzioniranje iskrcajnog mjesta ovisi o broju stalnih ribolovnih jedinica u luci, očekivanog dolaska drugih brodova (migratorna flota) i o predvidljivosti dinamike dolaska brodova i brodica u luku.

Tablica 15 Procjena potrebne duljine uređene obale za iskrcaj*

Ribarski brodovi Ukupno Ukupno Koče i ostali

obala za iskrcaj

Plivarice i brodovi u izgradnji

obala za iskrcaj

Neopremljena Opremljena Neopremljena Opremljena

Ukupno obala

Opremljena │

neopremljena

Duljinski razredi

(u metrima)

< 10 10-15 > 15 > 15 >15 >15 Sve veličine

Županija Duljine obala za iskrcaj ribe u metrima

Istarska 2352 1373 720 630 1050 330 4685│5495

Primorsko-goranska 1554 495 520 455 1050 330 2834│3619

Ličko-senjska 189 107 0 0 ? ? 296+?│ ?

Zadarska 987 458 424 371 1050 330 2146│2919

Šibensko-kninska 707 415 152 133 1050 330 2324│1585

Splitsko-dalmatinska 1946 617 720 630 1050 330 3523│4333

Dubrovačko-neretvanska 837 208 144 126 1050 330 1501│2239

Ukupno 8572 3673 2680 2345 6300 1980 16570│21224

* Iz studije izvodivosti izgradnje i adaptacije dijela ribarske infrastrukture sukladno pravnoj stečevini EU

Minimalna veličina iskrcajnog mjesta je određena veličinom teretnog vozila koje može pristupiti obali na tom mjestu. Za dostavna vozila to bi bilo približno 5 m, za kamione do 2500 kg nosivosti približno 20 m i za velike kamione i šlepere iskrcajno mjesto treba barem 40 metara obale. Kod minimalnih dimenzija iskrcajnog mjesta treba predvidjeti mogućnost za okretište vozila u blizini ili protočnost prometnice na koju se iskrcajno mjesto oslanja. Obzirom da je u većini luka broj brodova i brodica prelazi kapacitet minimalnog iskrcajnog mjesta, potrebno je urediti svaku luku tako da istovremeno može iskrcavati barem 20% predviđenih brodova i brodica.

Optimalno iskorištavanje lučkih sadržaja u situacijama grupiranja flote na pojedinom području se može postići koordinacijom i usmjeravanjem brodova na iskrcajno mjesto. Koordinacija se može kvalitetno obaviti samo uz dobar informacijski sustav koji obuhvaća VMS i izviješća o količini ribe po brodu, što predstavlja nužne informacije o organizaciji prostorne i vremenske određenosti za iskrcaj ulova na obalu.

3.2. Marikultura i slatkovodno ribarstvo

Marikultura (uzgoj morske ribe i organizama) se razvila u Hrvatskoj u posljednjih tridesetak godina i ima velike potencijale za daljnji razvitak.

36

Uzgoj morske ribe sve više dobiva na značaju. Uz povećanje potrošnje teži se povećanju proizvodnje ribe, diversifikaciji proizvodnje te povećanju kvalitete uzgojene ribe uz postizanje najviših ekoloških standarda u očuvanju okoliša.

U uzgoju bijele morske ribe prevladavaju lubin i orada, dok se kod školjkaša najveći dio odnosi na dagnje. Uzgoj kamenica, iako ekonomski iznimno vrijedan, još je uvijek neznatan. Prije desetak godina unutar hrvatske marikulture razvila se proizvodnja tj. uzgoj tune namijenjene osiguranom izvoznom tržištu. Time je tuna postala jedan od najznačajnijih izvoznih proizvoda poljoprivredno prehrambenog sektora u Hrvatskoj.

Ukupna proizvodnja bijele morske ribe u 2006. godini iznosila je 3.500 tona, tuna 6.700 tona, dagnji 3.500 tona i 1.000.000 komada kamenica.

U uzgoju slatkovodne ribe u 2006. godini zabilježen je porast proizvodnje hladnovodnih vrsta slatkovodne ribe. Ukupna proizvodnja slatkovodnih riba u 2005. godini iznosila je 6.328 tona, od čega 4.599 tona toplovodnih vrsta i 1.729 tona hladnovodnih vrsta slatkovodne ribe. Ukupne proizvodne površine smanjene su u odnosu na prethodnu godinu i to kod svih kategorija uzgajališta. Ukupan ulov slatkovodne ribe u 2006 godini iznosio je 674 tona.

3.2.1 Marikultura

Uzgoj bijele ribe

U Republici Hrvatskoj su registrirane oko 34 tvrtke za uzgoj lubina i komarče; od čega jedna proizvodnog kapaciteta oko 800 tona godišnje, tri kapaciteta 200-400 tona godišnje, a ostalo su manje obiteljske farme kapaciteta sa oko 50 - 100 tona. Današnja ukupna proizvodnja je oko 3.500 tona, od toga 2.400 tona lubina i 1.100 tona komarče. Proizvodnja mlađi odvija se kroz jedno veće i tri manja mrjestilišta, i danas se ukupno proizvede oko 10.000.000 komada mlađi lubina i komarče. U sektoru marikulture kod proizvodnje riblje mlađi zabilježeno je najveće povećanje u odnosu na prethodne godine.

Tablica 16 Uzgoj riba i drugih morskih organizama od 1999.-2006. godine

Godina Lubin i orada(t)

Dagnje (t)

Kamenice (kom.)

Tune (t)

Riblja mlađ lubina i orade (kom.)

1999. 1.760 1.100 900.000 672,17 3.350.000 2000. 2.500 1.200 1.000.000 1.200 4.500.000 2001. 2.500 2.000 1.000.000 2.500 4.600.000 2002. 2.500 2.400 1.000.000 3.971 4.900.000 2003. 2.510 2.800 800.000 4.679 5.500.000 2004. 3.000 2.400 800.000 3.777 6.974.000 2005. 3.000 2.500 800.000 3.425 10.000.000 2006. 3.500 3.500 1.000.000 6.700 10.000.000


37

Uzgoj tune

Za uzgoj tune je registrirano sedam tvrtki. Ukupna proizvodnja u 2006. godini iznosila je 6.700 tona, a namijenjena je izvozu na tržište Japana. Republika Hrvatska je redovna članica međunarodne organizacije za zaštitu atlantskih tuna (ICCAT – International Commission for the Protection of Atlantic Tuna), i kao takva sve preporuke ove organizacije u odnosu na uzgoj i ulov tuna obavezna je uvrstiti u svoju zakonsku regulativu. ICCAT propisuje i ulovne godišnje kvote za svaku državu članicu, pa je tako i propisana kvota za Republiku Hrvatsku. Pad cijena tuna iz uzgoja na japanskom tržištu, koji se pojavio proteklih godine, ove godine pokazuje tendenciju stabiliziranja i nije značajnije utjecao na proizvodnju tuna u Republici Hrvatskoj.

Uzgoj školjkaša

Za uzgoj školjkaša (dagnja i kamenica) registrirano je oko 52 uzgajivača. To su uglavnom uzgajališta obiteljskog tipa do 50 tona proizvodnje školjkaša godišnje. Samo nekoliko uzgajivača registrirana su za uzgoj od 100 do 200 tona. Procjenjuje se da se uzgojem bavi preko stotinu malih obiteljskih farmi. Uzgoj školjkaša i dalje stagnira zahvaljujući nemogućnosti izvoza na tržište EU. Za daljnji održivi razvoj predviđa se i potreba otvaranja mrjestilišta uslijed uočenog nedostatka mlađi iz prirodnih staništa.

Slika 20 Prostorni razmještaj uzgajališta bijele ribe, tuna i školjkaša (2006.)

38

3.2.2. Slatkovodno ribarstvo

Gospodarski ribolov

Temeljem odredbi Naredbe o broju povlastica za gospodarski ribolov, količini i vrsti ulova u gospodarskom ribolovu i visini iznosa naknade za obavljanje gospodarskog ribolova (“Narodne novine”, br. 91/03 i 1/06), na rijeci Dunav predviđeno je ukupno 30 povlastica za gospodarski ribolov, a na rijeci Savi 10 povlastica. U 2006. godini ukupno je bilo registriran ukupno 30 gospodarskih ribara od čega je 21 ovlaštenik s povlastica na rijeci Dunav i 9 ovlaštenika povlastica na rijeci Savi, što je u odnosu na 2005. godinu smanjenje od 6, 25%.

Ukupan ulov svih ovlaštenika povlastica za gospodarski ribolov u 2006. godini na temelju sustava dostave podataka iznosio je 46.662.58 kilograma, od čega je na rijeci Dunavu ulovljeno 39.965,15 kilograma, a na rijeci Savi 9.697,43 kilograma. Ukupni ulov smanjen je za 3,1% u odnosu na 2005. godinu. Glede dominantnosti pojedinih vrsta u ulovu ribara u rijeci Dunavu prevladavaju alohtone vrste riba (30,50%), dok na rijeci Savi prevladava deverika koja sudjeluje s 37,36% u ukupnom ulovu.

Uzgoj slatkovodne ribe

Ukupna proizvodnja slatkovodne ribe iznosila je u 2006. godini 6.329 tona, od čega 4.599 tona toplovodnih vrsta slatkovodne ribe i 1.729 tona hladnovodnih vrsta riba što je u odnosu na 2005. godinu povećanje ukupne proizvodnje za tek 2,08 %. Povećanje proizvodnje tijekom 2006. godine zabilježeno je kod uzgoja hladnovodnih vrsta slatkovodnih riba i to za čak 21,50%, dok je uzgoj toplovodnih vrsta riba smanjen za 3,71%. Smanjenje proizvodnje toplovodnih vrsta je uzrokovano smanjenom proizvodnjom ove mlađi, dok je proizvodnja konzumne ribe povećana iako neznatno. Najveće povećanje zabilježeno je kod proizvodnje mlađi smuđa za 114,28%, iako je količinska proizvodnja ove vrste ribe dosta mala, također povećana je proizvodnja mlađi biljoždernih vrsta za 68,18%.Najveće smanjenje zabilježeno je kod proizvodnje soma (35,48%) te kod proizvodnje šarana (21,08%).

Tijekom posljednje dvije godine povećava se udio konzumne ribe u ukupnoj količini proizvedene ribe, i taj odnos je iznosio tijekom 2006. godine: 74,45% konzumne ribe i 25,55% proizvedene mlađi. Udio šarana u ukupnoj proizvodnji je smanjen u odnosu na 2005. godinu i iznosi 55,00%, dok udio šarana u proizvodnji toplovodnih vrsta slatkovodnih riba iznosi 75,68%. Udio proizvodnje pastrva je tijekom 2006. godine iznosio 27,33%, a slijede biljožderne vrste riba sa udjelom 20,90% u proizvodnji toplovodnih vrsta riba. Ostale vrste riba zastupljene su sa pojedinačnim postotnim udjelima manjim od 1%.

U kopnenom dijelu uzgoj slatkovodne ribe razvija se gotovo 120 godina. Slatkovodna riba tijekom 2005. godine uzgaja se na površinama od 9.281,97 ha slatkovodnih uzgajališta. Ukupna površina toplovodnih uzgajališta iznosila je 9.271,40 ha, a hladnovodnih 105.691,50 m2. Ukupna proizvodna površina iznosila je 67,81% ukupnih površina, odnosno 6.294,05 ha. Kod hladnovodnih uzgajališta udio

39

proizvodnih površina u ukupnim površinama je nešto manji, odnosno 51,73%, dok je zbog veličina toplovodnih uzgajališta spomenuti udio gotovo identičan udjelu ukupnih površina. Tijekom 2006. godine nastavljeno je smanjenje ukupnih površina slatkovodnih uzgajališta te one iznose 8.550,34 ha, što je smanjenje u odnosu na 2005. godinu za 8,26%. Ukupne površine toplovodnih uzgajališta iznosile su 8.545,68 ha, a hladnovodnih 46.616,80 m2 i kod obje ove kategorije zabilježeno je značajnije smanjenje u odnosu na prethodnu godinu. Ukupne proizvodne površine iznosile su 60,68% ukupnih površina, odnosno 5.539,15 ha. U odnosu na prethodnu godinu u 2006. godini proizvodne površine neznatno su smanjene i to ukupno za 13,63%.

3.2.3. Tehnologija, uvjeti uzgoja i plovila

Mrjestilišta “bijele ribe” lubina, sparida i plosnatica

Ne postoji zakonska odredba koja bi propisivala uvjete koji su potrebni za odabir lokacije za mrjestilišta. Obzirom da se objekti u pravilu grade na kopnu, za korištenje mora i podmorja važni su uvjeti zahvata mora za potrebe mrjestilišta i tretmana otpadnih voda mrjestilišta.

Tablica 17 Minimalni uvjeti za zahvat mora za mrjestilišta

Preporučuje se da lokacija zahvata mora treba zadovoljiti slijedeće minimalne uvjete:

- dostupnost morske ili boćate vode, što podrazumijeva minimalnu udaljenost između zahvata mora i objekta , sa ciljem smanjivanja troškova utroška energije,

- visoka sanitarna i kemijska kvaliteta mora ili boćate vode koja se može svrstati u prvu kategoriju mora. Moguć je i zahvat mora niže kvalitete, ali nije preporučljiv zbog visokih troškovi sustava za pročišćavanje koji se u tom slučaju trebaju instalirati i posljedično većeg rizika proizvodnje,

- mogućnost korištenja električne energije za instalirane pumpe i ostalu opremu, - pristup cestom ili morskim putem, - sigurnosna ( “site specific”, određuje SUO) udaljenost od mogućeg utjecaja ispusnih industrijskih,

poljoprivrednih, komunalnih voda.

Otpadne vode koje mrjestilište ispušta u more mogu sadržavati minimalne količine kemikalija (lijekova ili dezinfekcijskih sredstava) i metabolita, mogu imati nisku zasićenost kisikom, ili temperaturu različitu od ambijentalne. Karakteristike otpadnih voda također su specifične za pojedini objekt i tehnologiju koja će se primjenjivati (otvoreni protok, recirkulacija i sl.) i njihov tretman određuje SUO. Sve navedeno može se primijeniti i na uzgoj “bijele ribe” na kopnu u čvrstim bazenima.

40

Kavezni uzgoj “bijele ribe”

Kavezni uzgoj ribe se obavlja tehnološki gledano na dva osnovna načina i to na krutim i fleksibilnim platformama. Trajanje uzgoja ovisi o kvaliteti mlađi, kvaliteti hrane, temperaturama mora na mjestu uzgajanja kao i o kvaliteti zootehnike na uzgajalištu. Uzgoj bijele ribe traje najmanje 18 mjeseci, a ako se uzgaja riba preko 0,5 kg može trajati i do 30 mjeseci. Uzgojni ciklus na odabranoj lokaciji se može skratiti nasadom “velike” mlađi (5 g i više).

Tablica 18 Kavezni uzgoj ribe na krutim i fleksibilnim platformama

- Kavezi na krutim (metalnim, plastičnim, drvenim) platformama kojima plovnost daju uzgonski plovci. Prikladni su za zaštićene lokacije. Najčešće se koriste za takozvana mala “obiteljska” uzgajališta riba. Mogu se kvalitetno koristiti i za uzgoj prve faze uzgoja riba u kavezima odnosno za fazu uzgoja mlađi kod kompleksnih uzgajališta riba kojima je najveća biomasa u kavezima na izloženim lokacijama u blizini. Dobro iskorištavaju površinu i njihova gustoća tada ovisi o prostrujenosti mjesta postavljanja što se utvrđuje u sklopu SUO. Uzgoj iste biomase na krutim platformama zauzima približno 15 % manju površinu od potrebne površine kod fleksibilnih platformi.

- Uzgajalište na zaštićenoj lokaciji, koje ima potpuni ciklus uzgoja do konzuma, koristi tu lokaciju za 3-5 puta manju proizvodnju od varijante kada se koristi za uzgoj prve faze(uzgoja mlađi) kod kompleksnih uzgajališta.

- Kavezi na fleksibilnim platformama (najčešće od polietilenskih cijevi). Uobičajeno je sidrenje uz pomoć sidrene mreže. Sidrena mreža je potopljena na dubini od 2-4 metra, gore na površini je zadržavaju uzgonski plovci, a prema dnu je usidrena na teška sidra ili sidrene blokove. U svako “oko” mreže se postavlja jedna platforma koja nosi mrežni kavez. Ovakva rješenja su najprikladnija za izložene lokacije. Izloženost najčešće korelira s dubinom mora pa se gubitak (usporedba s krutim platformama) na površinskoj efikasnosti zamjenjuje postavljenjem dubljih mreža što konačno daje veću površinsku efikasnost. Fleksibilne platforme s plićim kavezima mogu biti postavljene i na zaštićenim lokacijama, pogotovo ako je potrebno raditi s manjom površinskom gustoćom kaveza.

Površine koje su potrebne za uzgoj jedne tone bijele ribe imaju dva dijela. Prvi određuje samu površinu koju zauzima djelatnost uzgoja, a drugi zonu koja isključuje obavljanje drugih djelatnosti. Prema zakonu o morskom ribarstvu na udaljenosti od 100 metara od uzgajališta se ne smije obavljati ribolov niti aktivnost koja ometa poslove uzgoja. Ova udaljenost zadovoljava sigurnosnu udaljenost za većinu uzgajališta, ali kada postavljamo uzgajalište na dubine preko 40 m tada sidrine i sidra izlaze iz tih okvira i zonu isključenja za sidrenje, koćarenje i postavljanje bilo kakvih instalacija na dnu treba proširiti. Dubinu kaveza koji se može postaviti, a time i površinu uzgajališta određuje dubina mora. Rezervirana površina sigurnosti za mala uzgajališta kao i za ona koja su postavljena na lokacijama plićim od 40 m je dobro definirana Zakonom o morskom ribarstvu (100 m).

Udaljenost uzgajališta međusobno unutar jedne zone za marikulturu su specifični za svaku zonu i treba ih urediti detaljnim planiranjem zone ili izradom SUO za tu zonu. Udaljenost zona za uzgajanje morskih organizama nije propisana zakonom ni pod zakonskim aktima ali se mogu dati temeljna načela. Ako se zone ne nalaze na istom pravcu tokova morskih struja tada sam uzgoj nije ograničavajući faktor za ovu

41

mjeru, a ako se nalaze na istom pravcu strujanja tada je upitno dali se radi o jednoj ili o dvije zone. Veličina uzgoja u zonama definira potrebnu udaljenost među njima i ne može se administrativno urediti bez poznavanja ambijenta u kojem se planira uzgajanje riba. Problem također postoji i kod parceliranja zone za marikulturu kada su vlasnici uzgajališta zatražili koncesije za manje od 50 tona uzgoja godišnje i ne treba im SUO, a zajedno čine uzgoj koji premašuje kritičnu granicu za SUO. Određivanjem kapaciteta svake zone rješava se temeljno pitanje svake SUO i na taj način se djeluje preventivno i jeftinije za potencijale ulagače u ovu djelatnost. Problem prenošenja eventualnih bolesti s uzgajališta na uzgajalište se može poboljšati postavljanjem jedinstvenog veterinarskog nadzora nad svakom zonom.

Kavezni uzgoj tuna

Kavezni uzgoj tuna se obavlja na fleksibilnim platformama promjera preko 35 m koje se mogu sidriti pojedinačno ili u sidrenoj mreži. Prema podzakonskim aktima kavezno uzgajalište tuna je poželjno odnosno preporučeno postaviti na dubine veće od 50 m, a uzgoj može obuhvatiti uzgoj “male tune” koja se uzgaja oko 18 mjeseci i velike tune koja se tovi od 4 do 7 mjeseci. Dubina postavljanja uzgajališta, dubina kaveza za uzgoj, trajanje uzgojnog ciklusa i tehnika sidrenja su četiri osnovna parametra na temelju kojih se može definirati potrebna površina za uzgajanje određene biomase tuna.

Uzgoj školjkaša na parkovima

Temeljni parametri za određivanje lokacija za postavljanje uzgajališta su definirani zakonom i odgovarajućim podzakonskim aktima. Tu se određuje da se uzgoj i sakupljanje školjaka može obavljati jedino u proizvodnom područjima. Proizvodno područje je dio mora, ušće ili laguna s prirodnim naslagama školjaka, odnosno mjesto namijenjeno za uzgoj školjaka, koje određuje nadležno tijelo posebnim propisom. To znači da se formalno ne razlikuju područja u kojima je sakupljanje školjkaša legalno od onih u kojima se vrši uzgoj tj, isti su kriteriji kvalitete staništa za njihovo odvijanje. Tako se područja uzgoja mogu jedino odvojiti od ulovnih zona po kriteriju fizičke smetnje uzgajališta za odvijanje neke druge djelatnosti. Treba naglasiti da je proglašenje proizvodnog područja za školjkaše garancija izuzetne sanitarne kvalitete mora koja se prema istom propisu garantira posebno određenim monitoringom. Površine za uzgoj 1 tone dagnji ili broj kamenica koji se može uzgojiti po metru četvornom ovise o “hranjivosti akvatorija“. Uzgoj kamenica može biti skupno u kašetama gdje se postiže veća ekonomičnost u smislu troškova uzgoja, ali i slabija kvaliteta u odnosu na pojedinačno cementirane kamenice na pergolare.

42

Kriteriji za uzgoj u odnosu na vrste morskih riba i školjkaša

Kriteriji za uzgoj morskih riba i školjkaša definiraju se u odnosu na pogodnost lokacija za uzgoj prema Pravilniku o kriterijima o pogodnosti dijelova pomorskog dobra za uzgoj riba i drugih morskih organizama (NN 8/99) i prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o kriterijima o pogodnosti dijelova pomorskog dobra za uzgoj riba i drugih morskih organizama (NN 56/02).

Tablica 19 Ocjena pogodnosti lokacija za uzgoj bijele ribe u kavezu s obzirom na prevladavajuća obilježja lokacije*

Čimbenik DOBRO SREDNJE LOŠE

Izloženost otvorenom moru Djelomična Zaštićeno Otvoreno Valovi 1-3 m 1 m >3 m Dubina >30 m 15-30 m <15 m Strujanja** 20-60 cm s-1 5-20 cm s-1 <5 cm s-1 Onečišćenje*** I II > II Temperatura (0C) Max Min

22-24 12

24-27 10

>27 <8

Slanost (%) Srednja Odstupanja

25-35 <5

15-25 5-10

<15 >10

Otopljeni kisik (%) 100 70-100 <70 Struktura dna Pijesak ili šljunak Miješano, hridinasto Muljevito Trofički status Oligotrofno Mezotrofno Eutrofno Obraštaj Nizak Umjeren Visok Predatori Nema Rijetki Učestali

* (NN 8/99) ** Satni srednjak brzine strujanja u površinskom sloju do 5 m dubine *** Prema Uredbi o klasifikaciji voda (“Narodne novine”, broj 77/98)

Tablica 20 Ocjena pogodnosti lokacija za kavezni uzgoj tuna s obzirom na prevladavajuća obilježja lokacije (NN 56/02)

Čimbenik DOBRO LOŠE Izloženost otvorenom moru Otvoreno/ poluotvoreno Uvale/zaljevi Dubina > 50 m < 50 m Strujanja1 > 10 cm s –1 < 10 cm s –1 Onečišćenje2 I > I Slanost (‰) 36 – 39 < 36 i > 39 Otopljeni kisik (%) > 90 < 90 Trofički status Oligotrofno Eutrofno Fitobentos (livade morskih cvjetnica)

Na dnu nema livada morskih cvjetnica, ili su livade morskih cvjetnica na sigurnosnoj udaljenosti koju određuje studija o utjecaju na okoliš

Na dnu ili u blizini lokacije se nalaze livade morskih cvjetnica

43

Tablica 21 Kategorizacija područja za uzgoj i skupljanje školjaka (NN 8/99)

Iskorištavanje školjaka iz Obalna područja Dozvoljeni broj FK/100 ml Uzgoj Prirodna naselja

A - zdrava <300 Dozvoljeno (izravna prodaja) Dozvoljeno (izravna prodaja) B - nezdrava 300-6.000 Dozvoljeno nakon pročišćavanja

ili preseljenja u područje A Dozvoljeno nakon pročišćavanja ili preseljenja u područje A

C - uvjetna 6.000-60.000 Zabranjeno (osim u posebnim slučajevima)*

Dozvoljeno nakon pročišćavanja odnosno preseljenja u područje A**

Zabranjena >60.000 Bezuvjetna zabrana Bezuvjetna zabrana * Ne podliježe zabrani u koliko će izvor onečišćenja biti uklonjen ** Minimalno ostajanje u području A je dva mjeseca

Plovila u marikulturi

U RH se ne vodi poseban registar brodova koji opslužuju uzgajališta morskih riba i školjkaša. U uzgoju bijele ribe i školjkaša upotrebljavaju se manji brodovi (<10m), čija je namjena u pravilu isključivo za potrebe uzgoja, dok se u uzgoju tuna upotrebljavaju veliki brodovi (10-40m) koji su ujedno i ribarski brodovi. Za potrebe praćenja ulova i uzgoja tuna u međunarodnim okvirima (ICCAT) formirana je lista brodova koji se koriste i kao “farming vessels“, dakle brodovi za transport hrane, izlov ili tegalj tuna. (U prilogu) U svrhu usklađivanja sa EU zakonodavstvom u pripremi je izrada baze podataka unutar MPŠVG gdje će se evidentirati isključivo brodovi koji se koriste za potrebe uzgoja.

3.2.3. Potrebe za obalnom infrastrukturom u marikulturi

Nemogućnost privatiziranja obalnog mora u prošlosti je nadomještena pravom na korištenje njegovih površina i resursa. Obalni pojas je područje međudjelovanja morskog sustava, kopnenog sustava i sustava kopnenih voda. Razvoj civilizacije rezultira povećanjem intenziteta ekoloških, socijalnih, ekonomskih i kulturnih procesa u obalnom pojasu što je umnoženo činjenicom da je priobalno kopno (60 km od obale) postalo prebivalište jedne polovine svjetskog stanovništva. U razdoblju od 1980. godine do 2000. godine u Mediteranu je zabilježen porast ljudske populacije od 46%. Zbirna posljedica razvojnih procesa je pretvaranje obalnog pojasa u zonu rastućeg sukoba za ostvarivanje prava na pomorskom dobru. Sukobi na obalnom pojasu su najčešće:

- Sukob za pristup obali - Sukob zbog inkompatibilnih djelatnosti - Sukob radi privatnog vlasništva koje priječi pristup obalnoj crti - Dugoročnu zaštitu okoliša koja umanjuje trenutačne ekonomske efekte - Povećanje obalne infrastrukture kroz programe smanjenja emisije štetnih tvari u

okoliš u planiranju novih zahvata - Sukobi zbog proizvoljnog tumačenja prava na pomorskom dobru

44

Prihvaćanjem pomorske orijentacije, marikultura postaje ravnopravan partner u gospodarenju morem jer zahtijeva čiste resurse za postizanje povoljnih ekonomskih učinaka te se uklapa u djelatnosti koje su prihvatljive konceptu održivog razvoja te isto tako zahtijeva i uzobalni prostor vezan uz iskrcaj, izgradnju otpremnih i purifikacijskih centara za školjkaše, mrjestilišta.

Postavljeno u okvire sukoba interesa raznih djelatnosti za obalnu crtu, marikultura traži svoje mjesto. Jačanjem intenziteta djelatnosti u obalnom pojasu marikultura je sve više predmet raznih ciljanih rasprava ponajviše sa pozicija njezina utjecaja na okoliš. Sukob interesa u obalnom pojasu neargumentirano postavlja marikulturu u nepovoljniji položaj sa obzirom na turizam i industriju. Snaga argumenta leži jedino u nepravilnom gospodarenju na pojedinim farmama, i radi ostvarivanja prednosti cijelu djelatnost prikazuje u najgorem mogućem kontekstu.

Marikultura je djelatnost proizvodnje zdrave hrane, koja može biti potpuno oštećena od neodgovornog pristupa ostalih djelatnosti i intenzivno trpi od samo onečišćenja, npr. turizam. Onečišćenja prouzročena otpadnim vodama gradova, nekontroliranom turističkom aktivnošću, industrijom, utjecajem intenzivne i nekontrolirane poljoprivrede u obalnom pojasu, moguća su opasnost za kvalitetu svih morskih proizvoda pa tako i proizvoda iz marikulture.

Najbolji način za očuvanje visoke kvalitete morskih proizvoda može se riješiti podjelom na zone obalnog pojasa i u kontekstu tog treba odrediti zone za marikulturu. Definiranje zone sa aspekta kvalitete akvatorija određujući nulto stanje, definicija pristupa obali radi postavljanja obalne infrastrukture i određivanje takvih akvatorija prostornim planovima može dovesti do izbjegavanja konflikata u iskorištavanju istih resursa ubuduće Prihvaćanjem lokacija prilazi se kontroli izvođenja marikulture, putem programa praćenja, prepoznavanjem graničnih mjera zahvata, te definicijom mogućih korektivnih mjera što je djelomično, ali ne i potpuno obuhvaćeno pod zakonskim aktima.

Hrvatsko školjkarstvo predstavlja jedan od mogućih bitnih i strateških pravaca razvoja poljoprivrede odnosno akvakulture. Prateći ovu granu kroz povijest na našim prostorima zamjećujemo stalnu fluktuaciju vezanu uz veličinu proizvodnje. Ratna zbivanja na širem području obale početkom devedesetih, kao i donesena zabrana izvoza u zemlje EU regulativom (91/492/EEC) iz 1991., dodatno su zaustavila i smanjila proizvodnju školjkaša. Povratak turizma kao i približavanje Europskim integracijama dovodi ovu granu u poziciju jačanja tako da je donošenje pravilnika o veterinarsko sanitarnim uvjetima za izlov, uzgoj, pročišćavanje i stavljanje u promet živih školjkaša na osnovi odredbe savjeta EZ krajem 1999 godine početak ponovnog otvaranja tržišta EU prema Hrvatskoj. Novim “Higijenskim paketom“ (NN 99/07) detaljno su uređeni uvjeti uzgoja i stavljanja na tržište školjkaša

45

Prateća infrastruktura u marikulturi su: - Privezišta za brodove koji opslužuju uzgajališta - Skladišta za hranu - Skladišta za tehničku opremu - Skladišta i prostor za pranje mreža - Prostor za sortiranje i pakiranje ribe - Otpremni centri za školjkaše - Centri za pročišćavanje školjkaša - Administrativni prostor - Prostor za zaposlenike

Osnovne smjernice prilagodbe Europskoj regulativi kao i jačanje proizvodne osnove odnose se na definiranje proizvodnih područja u koje spadaju izlovna i uzgojna područja, definiranje područja za ponovno polaganje školjaka, uvođenje sustavnog monitoringa na kvalitetu vode i školjkaša, definiranje institucija za praćenje parametara, pojednostavljenje provođenja regulative na terenu, definiranje zona sakupljanja mlađi, redefiniranje kriterija pravilnika prema kriterijima EU, umetanje u županijskim prostornim planovima mogućnosti izgradnje depuracijskih centara manjeg ili većeg kapaciteta.

S obzirom na postavljanje sve viših standarda u proizvodnji možemo zaključiti osnovne potrebne logističke infrastrukturne sadržaje za marikulturu koji do danas u većini slučajeva nisu bili planirani.

3.2.4. Specifičnosti obalne infrastrukture za marikulturu

Sve češći su trendovi guranja marikulture daleko od obale, pri čemu se zaboravlja da je potreba za manipulativnom obalom proporcionalna udaljenosti uzgajališta od obale. Takav slučaj se događa sa uzgojem tuna, koji se temeljem ZOP-a i propisane mjere od najmanje 50 m dubine na području uzgoja automatski udaljava od kopna. Zbog relativno velikih udaljenosti od obalnih prostora, kao i zbog same tehnologije uzgoja, uzgajališta tuna zahtijevaju veliki prostor za privez brodova i za skladišne prostore. Ova uzgajališta opslužuju veliki brodovi za transport i distribuciju hrane, najčešće koče, ali prilikom izlova i plivarice, dužine i preko 30 metara. Za ove brodove potrebno je osigurati odgovarajuće luke. Kako su brodovi koji se upotrebljavaju na uzgajalištima u pravilu i ribarski brodovi, za privez se mogu koristiti ribarske luke, dok za skladišta i manipulativni prostor treba predvidjeti lokacije koje su u ekonomski opravdanoj udaljenosti od samih uzgajališta. Sva uzgajališta tuna imaju svoje skladišne prostore koji su udaljeni od uzgajališta, što u konačnici stvara i dodatne troškove.

Uzgajališta bijele ribe također trebaju luke i manipulativne prostore na obali. U uzgoju se upotrebljavaju manja plovila koja se u pravilu vezuju u obalnim područjima u samoj zoni uzgoja. Međutim, kako uzgajivači sami obavljaju sortiranje i konfekcioniranje ribe nakon izlova, manipulativni prostori moraju se nalaziti u zoni

46

uzgajališta ili u neposrednoj blizini. Većina postojećih uzgajališta bijele ribe ima na raspolaganju dio kopna u blizini uzgajališta, i to najčešće na način terena u vlasništvu. Kako se namjena ovih prostora čestim izmjenama i dopunama prostornih planova na općinskim razinama može relativno lako promijeniti, uputno je namjenu takvih područja definirati precizno na razini županijskih prostornih planova. Iz ovog razloga apsolutno je neophodno PP predvidjeti korištenje dijela obalnog prostora u neposrednoj blizini uzgajališta.

U uzgoju školjkaša također se upotrebljavaju manja plovila koja se u pravilu vezuju u obalnim područjima u samoj zoni uzgoja. Za stavljanje školjkaša na tržište neophodni su centri za otpremu i pročišćavanje koji ne moraju obavezno biti na kopnu. Trenutačno se većina ovih centara nalazi na plutajućim platformama, i opslužuju samo jedno ili svega nekoliko uzgajališta. Uputno je za područja gdje se uzgoj odvija na jedinstvenim lokacijama predvidjeti područja na obali gdje bi se gradili ovakvi centri. Dubrovačko-neretvanska i Šibensko-kninska županija predvidjele su županijskim prostornim planom područja za izgradnju centra za otpremu i pročišćavanje školjkaša.

3.2.5. Vezana infrastruktura i suprastruktura u marikulturi

Stupanjem na snagu Pravilnika o higijeni hrane životinjskog porijekla, Pravilnika o službenim kontrolama hrane životinjskog porijekla i Pravilnika o higijeni hrane (NN 99/07), u RH legislativu prenosi se “higijenski paket” EU, odnosno EU regulative 882/2004, 852/2004, 853/2004 i 854/2004. Temeljem ovih pravilnika svi uzgajivači morskih riba i školjkaša morati će se prilagoditi novim zahtjevima u svrhu stavljanja higijenski ispravnih proizvoda na tržište. Pravilnik o higijeni hrane predstavljaju obavezu uvođenja HACCP-a za sve subjekte u poslovanju s hranom najkasnije do 01. siječnja 2009. godine, što znači da i svi infrastrukturni objekti za marikulturu moraju biti prilagođeni ovim zahtjevima.

Pravilnik o higijeni hrane životinjskog porijekla propisuje uvjete za stavljanje u promet živih školjkaša, a što podrazumijeva stavljanje na tržište isključivo putem otpremnog centra. Pravilnik propisuje konstrukcijske zahtjeve za otpremne centre i centre za pročišćavanje, o čemu treba voditi računa prilikom određivanja lokacija za njihovo smještanje u prostor. Nadalje, Pravilnik propisuje uvjete koji se moraju ispuniti tijekom i nakon pristajanja plovila koji iskrcavaju proizvode ribarstva, što uključuje i proizvode iz uzgoja. Također se propisuju uvjeti za sve prostore u kojima se obavlja manipulacija ovim proizvodima.

U tijeku je izrada pravilnika kojim se prenose odredbe EU regulative 88/2006, a koja se odnosi na kontrolu bolesti proizvoda životinjskog porijekla. Donošenjem ovog pravilnika biti će zadovoljeni svi uvjeti koje EU propisuje za stavljanje u promet ribarskih proizvoda, kako iz ulova tako i iz uzgoja.

47

Tablica 22 Potrebe za infrastrukturom u ovisnosti o uzgojnoj vrsti

MARIKULTURA: Operativna obala - objekti na obali Uzgoj bijele ribe: - Prostor za privez plovila u sklopu zone za uzgoj ili u neposrednoj blizini - Posebni prostori za hladno skladištenje proizvoda u sklopu zone za uzgoj ili u neposrednoj blizini - Posebni prostori za skladištenje proizvoda neprikladnih za prehranu ljudi i skladištenje organskog

otpada u sklopu zone za uzgoj ili u neposrednoj blizini - Poseban prostor za nadležna tijela u sklopu zone za uzgoj ili u neposrednoj blizini - Poseban prostor za zaposlenike u sklopu zone za uzgoj ili u neposrednoj blizini - Poseban prostor za skladištenje sredstava za čišćenje i dezinfekciju u sklopu zone za uzgoj ili u

neposrednoj blizini - Poseban prostor za sortiranje i konfekcioniranje proizvoda u sklopu zone za uzgoj ili u neposrednoj

blizini - Poseban prostor za vozila za prihvat proizvoda u sklopu zone za uzgoj ili u neposrednoj blizini - Poseban prostor za skladištenje hrane u sklopu zone za uzgoj ili u neposrednoj blizini - Poseban prostor za skladištenje i pranje mreža u sklopu zone za uzgoj ili u neposrednoj blizini - Poseban prostor za tehničko skladište i mehaničku radionicu u sklopu zone za uzgoj ili u

neposrednoj blizini Uzgoj tuna: - Prostor za privez plovila - Posebni prostori za hladno skladištenje proizvoda - Posebni prostori za skladištenje proizvoda neprikladnih za prehranu ljudi i skladištenje organskog

otpada - Poseban prostor za nadležna tijela - Poseban prostor za zaposlenike - Poseban prostor za skladištenje sredstava za čišćenje i dezinfekciju - Poseban prostor za sortiranje i konfekcioniranje proizvoda - Poseban prostor za vozila za prihvat proizvoda - Poseban prostor za skladištenje hrane - Poseban prostor za skladištenje i pranje mreža - Poseban prostor za tehničko skladište i mehaničku radionicu Uzgoj školjkaša: - Prostor za privez plovila u sklopu zone za uzgoj ili u neposrednoj blizini - Prostor na moru ili na obali za postavljanje otpremnog centra u sklopu zone za uzgoj ili u

neposrednoj blizini - Prostor na moru ili na obali za postavljanje centra za pročišćavanje u sklopu zone za uzgoj ili u

neposrednoj blizini - Posebni prostori za skladištenje proizvoda neprikladnih za prehranu ljudi i skladištenje organskog

otpada - Poseban prostor za nadležna tijela - Poseban prostor za zaposlenike - Poseban prostor za skladištenje sredstava za čišćenje i dezinfekciju - Poseban prostor za vozila za prihvat proizvoda - Poseban prostor za tehničko skladište i mehaničku radionicu

48

4. Zakonodavstvo i zakonski propisi

4.1. Ribarska politika

Zakonski dokument koji postavlja osnove ribarske politike a direktno je vezan za morsko ribarstvo je Zakon o morskom ribarstvu. Od ostalih dokumenata to su: Strategija razvitka poljoprivrede i ribarstva i Nacionalni program proizvodnje i potrošnje ribe u RH. Od ostalih Zakona koji se u svojim odredbama odnose i na morsko ribarstvo su: Zakon o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu, Zakon o hrani, Zakon o trgovini, Zakon o veterinarstvu i Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama.

Zakon o morskom ribarstvu (“Narodne novine” br. 74/94; 57/96 i 46/97 – pročišćeni tekst i 48/05)

Morsko ribarstvo u smislu ovoga Zakona jest gospodarenje obnovljivim biološkim bogatstvima mora, a obuhvaća zaštitu, ribolov i uzgoj riba i drugih morskih organizama. Sukladno ovome, Zakonom su propisani oblici ribolova, potrebni uvjeti za obavljene ribolova, potrebni uvjeti za obavljanje djelatnosti uzgoja, zaštita riba i drugih morskih organizama te kazne za nepoštivanje odredbi Zakona. U procesu prilagodbe hrvatskog zakonodavstva zakonodavstvu EU nameće se potreba donošenja nekih izmjena ovoga Zakona ili izradu novog. To se prvenstveno odnosi na izmjene vezane za tržišnu politiku.

Strategija poljoprivrede i ribarstva Republike Hrvatske (“Narodne novine”, br. 89/02)

Perspektive razvoja ribarstva naznačene su u Strategiji poljoprivrede i ribarstva (“Narodne novine“, br. 89/02). Na temelju sadašnjeg stanja u morskom ribarstvu, njegovog potencijala i mogućnosti te ostalih relevantnih pokazatelja utvrđene su aktivnosti koje bi se trebale poduzeti za poboljšanje stanja u ovoj gospodarskoj djelatnosti te održivog ribarstva.

“Nacionalni program proizvodnje i potrošnje ribe u Republici Hrvatskoj” 55. sjednica Vlade Republike Hrvatske od 17. srpnja 2003.

Na temelju strateških ciljeva ribarstva u cjelini, izrađen je Nacionalni program proizvodnje i potrošnje ribe u Republici Hrvatskoj kojeg je prihvatila Vlada Republike Hrvatske u 2003. godini. Glavne sastavnice Nacionalnog programa proizvodnje i potrošnje ribe u Republici Hrvatskoj su akvakultura, program izgradnje i modernizacije ribolovne flote, izgradnja sustava za trženje ribom, uspostava iskrcajnih mjesta, edukacija i poticanje udruživanja ribara i uzgajivača.

49

Zakon o državnoj potpori u poljoprivredi i ribarstvu (“Narodne novine”, br. 87/02, 117/03, 82/04, 12/05 - ispravak, 85/06, 141/06 i 134/07)

Ovim Zakonom propisani su modeli poticanja proizvodnje, kapitalnih ulaganja i potpore osiguranju proizvodnju u poljoprivredi i ribarstvu. Vezano uz morsko ribarstvo u modelu poticanja proizvodnje utvrđena je visina novčanog poticaja po kilogramu (uzgoj autohtonih vrsta morske ribe i dagnji, ulov male plave ribe te preradu ribe) odnosno komadu (uzgoj kamenica i riblje mlađi), te minimalni iznos za koji se poticaj može ostvariti po korisniku. Također, predviđeno je donošenje Odluke Vlade RH kojom se utvrđuju maksimalni novčani iznosi po pojedinim kategorijama proizvoda (kvote).

Zakonom je uspostavljen i model kapitalnih ulaganja koji ima za cilj ohrabriti razvitak poslovnih odnosa, u ovom slučaju, komercijalnih banaka i subjekata u ribarstvu, odnosno stvoriti bolje međusobno razumijevanje i poslovnu suradnju. Također, cilj je ovoga modela i postupna prilagodba modelima poticanja kakve primjenjuju zemlje članice EU u vidu strukturnih potpora. Pod modelom kapitalnih ulaganja podrazumijeva se dodjela nepovratnih sredstava iz Državnog proračuna Republike Hrvatske kojima Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva sudjeluje u financiranju investicije za koju je financijska institucija odobrila kredit ili novčani zajam. Investicijska potpora odobrava se za srednjoročne (najmanje dvije godine) i dugoročne kredite i novčane zajmove. Pravilnikom koji detaljnije razrađuje ovaj model utvrđeno je za što se može ostvariti investicijska potpora.

Pravo na potporu osiguranja od mogućih šteta mogu ostvariti pravne i fizičke osobe koje su u svojstvu osiguranika za svoju proizvodnju osigurane policom osiguranja. Maksimalan iznos potpore osiguranja proizvodnje u tijeku jedne godine po jednoj pravnoj ili fizičkoj osobi iznosi 500.000,00 kuna. Pri osiguranju proizvodnje na više godišnje trajanje, osiguranik ima pravo na pokriće troška premije samo po jednogodišnjem osiguravateljskom razdoblju.

Zakon o hrani (“Narodne novine” br. 117/03, 130/03, 48/04 i 85/06)

Proizvodi ribarstva namijenjeni ishrani ljudi podliježu propisima o hrani koji su Zakonom o hrani definirani kroz sam Zakon i provedbene propise donesene temeljem njega, kao i druge posebne propise koji se odnose na hranu, osobito na higijenu i zdravstvenu ispravnost hrane, a obuhvaćaju sve faze proizvodnje, prerade i distribucije hrane, kao i hrane za životinje koje proizvode hranu ili se upotrebljavaju za proizvodnju hrane.

Zakon određuje uvjete koje hrana, pa tako i proizvodi ribarstva, mora ispuniti od mjesta primarne proizvodnje (uzgoja ribe i drugih vodenih organizama i ribolova), kroz sve faze daljnje prerade i distribucije do krajnjeg potrošača u cilju njegove zaštite. Pod time se podrazumijeva postizanje visoke razine zaštite uspostavljanjem sustava procjene i upravljanja rizikom, uvođenjem načela predostrožnosti i transparentnosti u uklanjanju rizika kao i načela zaštite interesa potrošača. Interes

50

potrošača je da je potpuno informiran o hrani koju će konzumirati. Stavljanje na tržište zdravstveno neispravne hrane i neprikladne za tržište, prijevara ili namjerno nepravilno postupanje u poslovanju s hranom. Navođenje pogrešnih podataka na deklaraciji ili postupanjem dovode se potrošači u zabludu potrošača. Da bi se postigao cilj, tj. zaštita života i zdravlja ljudi, u članku 25. Zakona navodi se da su subjekti u poslovanju hranom u svim fazama proizvodnje, prerade, distribucije i prodaje odgovorni za svaku štetu oštećenja zdravlja ljudi nastalu uslijed konzumacije zdravstveno neispravne hrane.

Svi objekti primarne proizvodnje (uzgoja i ribolova) moraju biti upisani u upisnik MPŠiVG-a, a proizvođač mora osigurati sustavno provođenje općih i posebnih uvjeta higijene hrane sukladno provedbenim propisima. Svi ostali subjekti u poslovanju hranom životinjskog podrijetla, pa tako i ribom i drugim vodenim organizmima (prerada, skladištenje, prodaje i sl.) podliježu istim kriterijima, ali su dužni uspostaviti i provoditi sustav samokontrole higijenskih uvjeta na načelima sustava analize opasnosti i kritičnih točaka (HACCP). Nadalje, svaki subjekt u poslovanju hranom mora uspostaviti sustav evidencija i vođenja podataka o svim relevantnim fazama proizvodnje, podrijetlu hrane, dobavljačima, putovima transporta i sl., kao i voditi evidenciju iz koje je moguće identificirati ostale subjekte u poslovanju s kojima su poslovali tj. nabavljali hranu od njih ili je njima isporučili.

Hrana koja je stavljena na tržište mora biti na propisan način deklarirana ili na drugi propisani način označena da bi se osigurala njena slijedivost. inspekcijski nadzor, odnosno službena kontrola kakvoće hrane provodi se prvenstveno u maloprodaji, međutim nadležni inspektor u bilo kojoj fazi proizvodnje, prerade, pakiranja, skladištenja i prijevoza hrane može provesti nadzor nad postupcima i poslovanjem s hranom koja se može upotrijebiti ili je upotrijebljena za ishranu ljudi.

U cilju zaštite interesa potrošača subjektima u proizvodnji hrane dopuštena je proizvodnja, odnosno stavljanje na tržište hrane propisane kakvoće, a ukoliko kakvoća nije propisana hrana mora odgovarati odredbama o zdravstvenoj ispravnosti hrane i navodima na deklaraciji.

Radi specifičnosti pojedinih vrsta hrane i zaštite proizvodnje određene skupine proizvođača i njihova proizvoda, a radi informiranosti potrošača, hrana može biti dodatno označena i oznakom tradicionalnog ugleda, izvornosti ili zemljopisnog podrijetla. Uvjete pod kojim se mogu koristiti te oznake propisuje ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva.

Zakon o trgovini (“Narodne novine” br. 11/96, 101/98, 30/99, 75/99, 76/99, 62/01, 109/01, 49/03 - pročišćeni tekst, 103/03 i 170/03)

Ovim Zakonom su propisani uvjeti stavljanja roba na tržište i oblici trgovanja bilo kojim robama pa tako i ribom i drugim vodenim organizmima. Zakon omogućava i uspostavu veletrgovine ribom kao posebnog oblika trgovanja, te daje mogućnost donošenja odluke Vlade Republike Hrvatske da se pojedine vrste roba mogu staviti u promet samo putem javnog nadmetanja na za to predviđenim mjestima (dražba,

51

aukcija). Također, omogućuje trgovinu na veliko putem robnih burzi pri čemu je potrebno za osnivanje i ustrojstvo robne burze donošenje posebnog zakona. Slijedom navedenog, prometovanje proizvodima ribarstva može se temeljem ovog Zakona organizirati putem aukcijske prodaje, a za što je potrebna odluka Vlade da se određene vrste proizvoda ribarstva mogu staviti u daljnji promet samo putem aukcije, u vrijeme, na mjestima i na način propisan tom odlukom. Ukoliko se ukaže potreba za organizacijom burze proizvodima ribarstva potrebno je donošenje posebnog zakona o burzi ribe.

Uređenje tržišta ribom odnosno šire tržišne nadogradnje sukladno EU propisima ostavljeno je na odluku svakoj zemlji članici vodeći računa o uvođenju osnovnih mjera koje se odnose na uspostavu registra kupaca, registra mjesta prve prodaje te prodajne note.

Zakon o veterinarstvu (“Narodne novine” br. 41/07)

Promet životinja i proizvodima životinjskog porijekla reguliran je na način da i proizvodi ribarstva podliježu važećim propisima koji se odnose na kontrolu i nadzor u proizvodnji i prometovanju istih, prvenstveno radi zaštite zdravlja ljudi od pojave zaraznih ili nezaraznih bolesti ali i zaštite zdravlja životinja. Postojeća zakonska regulativa je usmjerena na inspekcijsku kontrolu i nadzor u prometu na svim mjestima manipulacije ribom i proizvodima ribarstva (proizvodnja, utovar, istovar, pretovar i sl.) te se time usporava sam promet, što može utjecati na kvalitetu proizvoda, a iziskuje veće troškove u prometu radi izdavanja i ovjeravanja dokumentacije koja prati proizvod. Veterinarski propisi su u postupku usklađivanja s odgovarajućim EU propisima, te će uskoro na snagu stupiti novi Zakon, koji je u pripremi.

Uvođenjem nove regulative poboljšat će se učinkovitost neophodnih veterinarsko-zdravstvenih nadzora i kontrola te ubrzati promet proizvodima ribarstva. Promjene koje očekuju ovaj sektor u postupku pridruživanja EU se uglavnom svode na nadzor i kontrolu proizvodnje u vrijeme i na mjestima koja su rizična s aspekta moguće kontaminacije proizvoda uz punu primjenu svih mehanizama iz “higijenskog paketa“ zaštite proizvoda tijekom same proizvodnje.

Primjena “higijenskog paketa“ u ribarstvu uvjetovat će znatna ulaganja u modernizaciju postojeće ribarske flote, uzgajališta kao i većine objekata namijenjenih skladištenju ili preradi ribe i drugih vodenih organizama. Za očekivati je da će jedan od dodatnih razloga za udruživanje proizvođača i osnivanje proizvođačkih organizacija, biti upravo potreba smanjivanja troškova u proizvodnji i plasmanu zdravstveno ispravnog proizvoda.

52

Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (“Narodne novine” br. 158/03, 100/04 i 141/06)

Pravilnikom o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutrašnjih morskih voda i teritorijalnog mora RH (“Narodne novine”, br. 90/05), Uredbom o razvrstaju luka otvorenih za javni promet i luka posebne namjene (“Narodne novine”, br. 110/04) kao i u osam naredbi (“Narodne novine”, br. 37/96, 96/96, 102/96, 2/97, 5/97, 37/97, 118/97, 21/98, 36/01, 3/02, 36/03, 156/04 i 159/04) koje razvrstaju luke otvorene za javni promet, definirane su luke, u kojima na dijelovima operativne obale namijenjenim javnoj namjeni, mogu ribarska plovila obavljati manipulativne poslove (iskrcaj i ukrcaj, opskrba i sl.). Kako svaki lučki koncesionar određuje unutar luke dijelove operativne obale i njihovu javnu namjenu, došlo je do pojave da su većini luka, poglavito tijekom turističke sezone, određeni neadekvatni i nedostatni dijelovi operativne obale za javnu namjenu, te samim tim dolazi i do velikih teškoća u prihvatu ribarskih plovila.

Temeljem ovoga Zakona Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka donijelo je Pravilnik o kriterijima za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja, način plaćanja veza, uvjete korištenja, te određivanja maksimalne visine naknade i raspodjele prihoda koji je objavljen u “Narodnim novinama“, br. 94/07. Ovim pravilnikom propisuju se kriteriji za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja, vrste i način plaćanja veza u luci, kriteriji za određivanje visine naknade i maksimalni iznosi naknade s raspodjelom prihoda.

4.2. Upravljanje u ribarstvu

Upravljanje kao i načini upravljanja u ribarstvu jesu važna kategorija o kojoj prije svega najviše ovise obnovljivo biološko bogatstvo ribljeg fonda i ukupna financijska bilanca u bruto dohotku države. Obje se vežu na funkcionalnost gospodarenja i trženja te u konačnici proizlaze s dobrim ili lošim rezultatima gospodarenja koji su proistekli iz načina upravljanja. Upravljanje na nivou države prije svega određuje nacionalna legislativa, a sukladno kroz proces usklađivanja s EU u velikoj mjeri budući upravljački mehanizmi vezuju se uz odredbe CFP- zajedničke ribarske politike EU i zajedničke organizacije tržišta. Nacionalna legislativa je u postupku usklađivanja s legislativom EU no u velikoj mjeri način upravljanja u svakoj zemlji pojedinačno ovisit će i o donošenju nacionalnog plana u upravljanju i gospodarenju resursima u okvirima vlastitog ribolovnog mora čija je izrada i obveza svake pojedine zemlje članice. Na taj način se u okviru odabira optimalnog načina upravljanja i zemlje članice EU uključuju u participaciju u upravljanju kao i predlažu mjere zajedničke ribolovne politike. U prilog k tome govori i stalo dinamično mijenjanje mjera zajedničke ribolovne politike onda kad pokazuje nedostatke.

Kao važna kategorija u upravljanju i donošenju odluka vezanih uz ribarstvo provlači se participacija gospodarskog sektora. U okvirima teoretske osnove i praktične

53

implikacije u ribarstvu postoje tri osnovna modela upravljanja, a odnose se na hijerarhijski model donošenja odluka, tržišni model i participativni model koji se opet sastoji od više podmodela.

4.3. Pravo ribolova ribarskim plovilom sukladno zakonskoj regulativi

Prema Zakonu o morskom ribarstvu, ribarska djelatnost u ribolovnom moru Republike Hrvatske obavlja se na temelju povlastica. Povlastica je ovlaštenje na temelju koje pravne ili fizičke osobe smiju obavljati gospodarsku djelatnost ribolova. Strane pravne ili fizičke osobe ne mogu dobiti povlasticu za ribolov u ribolovnom moru Republike Hrvatske ukoliko ne postoji međunarodni ugovor o ribarstvu.

Obrazac, kriterije i postupak izdavanja povlastice donosi Pravilnik o povlastici za obavljanje gospodarskog ribolova na moru i registru o izdanim povlasticama (NN 155/05). Zahtjev za izdavanje povlastice za obavljanje gospodarskog ribolova na moru podnosi se područnoj jedinici u županiji na jadranskoj obali u kojoj je sjedište pravne ili fizičke osobe. Ukoliko pravna ili fizička osoba nema svoje sjedište u jednoj od županija na jadranskoj obali, zahtjev za izdavanje povlastice za obavljanje gospodarskog ribolova na moru može se podnijeti bilo kojoj područnoj jedinici.

Uz zahtjev za izdavanje povlastice za obavljanje gospodarskog ribolova na moru fizičke osobe podnose dokaz o upisu u Obrtni registar; ime, prezime i MBG obrtnika; adresu stanovanja obrtnika; matični broj obrta; oznaka obrtnice; naziv obrta; djelatnost obrta i sjedište obrta. Pravne osobe u istom zahtjevu podnose izvod iz registra ovjeren po nadležnom Trgovačkom sudu; naziv tvrtke; sjedište tvrtke; matični broj subjekta upisa (MBS) i šifru djelatnosti. Osim toga, pravne i fizičke osobe prilažu još i dokaz da su registrirane za obavljanje djelatnosti gospodarskog ribolova na moru; dokaz o vlasništvu plovila; ispravu o imenu i luci upisa ili registarskoj oznaci plovila za koje se traži povlastica; dokaz o snazi porivnog stroja plovila za koje se traži povlastica (prema deklaraciji proizvođača stroja); popis odnosno točno navedene vrste i količine ribolovnih alata i opreme kojima se želi obavljati gospodarski ribolov na moru uz uporabu plovila za koje se traži povlastica te popis ribolovnih zona u kojima se želi obavljati gospodarski ribolov na moru uz uporabu plovila (ribolovnih alata i opreme) za koje se traži povlastica.

Nadležna područna jedinica će izdati povlasticu za obavljanje gospodarskog ribolova na moru, odnosno rješenje kojim se odbija izdavanje povlastice u roku od mjesec dana od dana uredno podnesenog zahtjeva za izdavanje povlastice. Ribarsko plovilo smije obavljati ribolov samo s onim alatima i opremom koja je upisana u povlastici te u ribolovnim zonama koje su navedene u povlastici za gospodarski ribolov na moru.

Povlastica sadrži informacije tehničkim karakteristikama plovila (GT, snaga stroja, duljina broda), registarsku oznaku broda, ime nositelja povlastice, ribolovnu zonu i vrstu i količinu ribolovnih alata i opreme kojima je dozvoljen ribolov.

54

Povlastica za ribolov prestaje vrijediti prestankom pravne osobe, odnosno obrta. Povlastica za ribolov oduzima se rješenjem područne jedinice Ministarstva koja je izdala povlasticu ako se utvrdi da pravna ili fizička osoba kojoj je izdana povlastica u trenutku izdavanja povlastice nije imala propisano plovilo, alate i opremu za ribolov, ako se utvrdi da pravna ili fizička osoba nema zaposlene djelatnike stručno osposobljene za gospodarski ribolov ili da sama nije stručno osposobljena za gospodarski ribolov te ako se utvrdi da je strana pravna ili fizička osoba osnivač domaće pravne osobe kojoj je izdana povlastica za ribolov.

Također postoji i mogućnost oduzimanja povlastice, kao zaštitne mjere, i to na razdoblje od 3-6 mjeseci, ukoliko nositelj povlastice prekrši odredbe Zakona dva puta, te na 3-5 godina, ako istovjetni prekršaj napravi i treći put. Protiv rješenja o oduzimanju povlastice može se izjaviti žalba Ministarstvu.

Nadalje da bi plovilo moglo obavljati gospodarski ribolov na moru mora biti upisano u registar ribolovne flote koji je izrađen u skladu s EU standardima. Svako ribarsko plovilo koje se upisuje u registar flote dobiva jedinstveni CFR (COMMUNITY FLEET REGISTER) broj koji zadržava sve do izlaska iz ribolovne flote i taj broj više ne može dobiti niti jedno plovilo. U navedenom registru su sadržani svi podaci o navedenom ribarskom plovilu od karakteristika ribarskog plovila do podataka o opremljenosti plovila a što se može vidjeti na slijedećoj slici koja prikazuje strukturu registra ribarske flote.

Slika 21 Registar ribolovne flote

55

4.4. Kategorizacija i koncesioniranje luka

Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N.158/03 i 146/06) se uređuje pravni status pomorskog dobra, utvrđivanje granica pomorskog dobra, upravljanje i zaštita pomorskog dobra, upotreba i korištenje pomorskog dobra, razvrstaj morskih luka i lučko područje. Isto tako se uređuje osnivanje lučkih uprava, lučke djelatnosti i njihovo obavljanje, gradnja i korištenje lučke podgradje i nadogradnje. Slijedom navedenog zakona Uredbom o razvrstaju luka otvorenih za javni promet i luka posebne namjene (N.N. 110/04 i 82/07)) se propisuju se uvjeti za razvrstaj luka otvorenih za javni promet i uvjeti za razvrstaj luka posebne namjene.

Sukladno navedenim propisima luke su podijeljene na temelju nekoliko kriterija.

Prema namjeni luke se dijele na:

I. Luke otvorene za javni promet - luke osobitog ( međunarodnog ) gospodarskog interesa za RH, - luke županijskog značaja, - luke lokalnog značaja.

II. Luke posebne namjene - vojne luke – luke namijenjene za prihvat i smještaj vojnih plovnih objekata,

opremljene odgovarajućim objektima i opremom, a određene posebnim propisima,

- luke nautičkog turizma – luke koje služe za prihvat i smještaj plovila, te su opremljene za pružanje usluga korisnicima i plovilima. U poslovnom, građevinskom i funkcionalnom pogledu čine jedinstvenu cjelinu. Vrste luka nautičkog turizma prema vrsti objekata i usluga određene su posebnim propisima kojima se uređuje kategorizacija luka nautičkog turizma,

- industrijske luke – luke koje služe za privez plovnih objekata i iskrcaj / ukrcaj tereta, a koji teret je namijenjen za potrebe proizvodnog procesa ovlaštenika koncesije,

- brodogradilišne luke – luke koje služe za obavljanje djelatnosti izgradnje i / ili remonta plovnih objekata,

- sportske luke – luke koje služe za vez brodica upisanih u hrvatski očevidnik brodica s namjenom sport i razonoda, a koje brodice su u vlasništvu članova udruge ili same udruge koja ima koncesiju za luku,

- ribarske luke – luke koje služe za prihvat i smještaj ribarskih plovila, te su opremljene uređajima i opremom za ukrcaj / iskrcaj ribarskih plovila, prostorom za manipulaciju ulovom i opskrbu ribarskih plovila,

- luke u sustavu – zbir najmanje pet luka iste vrste i kategorije koje djeluju na području najmanje pet županija pod istim standardima poslovanja.

56

Prema značaju za RH luke posebne namjene dijele se na:

I. luke od značaja za Republiku Hrvatsku u koje spadaju: - vojne luke, - luke nautičkog turizma koje imaju kapacitet 200 vezova u moru i veći, - industrijske luke u koje mogu uploviti brodovi preko 1.000 GT; - brodogradilišne luke s veličinom navoza preko 50 metara, odnosno veličinom

doka preko 1.000 tona nosivosti, - sportske luke koje imaju kapacitet 200 vezova i više, - ribarske luke koje imaju dužinu obale preko 50 metara i dubinu uz obalu veću od

3 metra, - luke u sustavu ( zbir najmanje pet luka iste vrste i kategorije koje djeluju na

području najmanje pet županija pod istim standardima poslovanja ).

II. luke od županijskog značaja u koje spadaju: - luke nautičkog turizma koje imaju kapacitet do 200 vezova u moru, - industrijske luke u koje mogu uploviti brodovi do 1.000 GT; - brodogradilišne luke s veličinom navoza do 50 metara, odnosno veličinom doka

do 1.000 tona nosivosti, - sportske luke koje imaju kapacitet do 200 vezova, - ribarske luke koje imaju dužinu obale do 50 metara i dubinu uz obalu do 3

metra.

Luke posebne namjene, osim vojnih luka, određuju se odlukom o davanju koncesije i to za:

- luke od županijskog značaja koncesiju daje županijsko poglavarstvo na rok do 20 godina, iznimno na rok do 30 godina i to uz suglasnost Vlade republike Hrvatske u slučajevima ako nove investicije to opravdavaju i ako nastupi viša sila.

- za luke od značaja za RH, koncesiju daje Vlada Republike Hrvatske na rok do 50 godina, odnosno na rok preko 50 godina uz suglasnost Hrvatskog sabora. Prilikom određivanja roka za koncesiju uzima se u obzir namjena, opseg i visina potrebnih ulaganja, te ukupni gospodarski učinci koji se postižu koncesijom. Donošenje odluke o davanju koncesije za luke posebne namjene, mora biti utemeljeno na prostornim planovima.

4.5. Gradnja obalnih sadržaja za ribarstvo

Cjelovito prostorno planiranje obalnih sadržaja za ribarstvo je jedan od temeljnih uvjeta za jedinstveno upravljanje ribarstvom kako se to određuje zajedničkom ribarskom politikom EU. Tradicija korištenja prostora za ribarstvo u europskim zemljama olakšava daljnja postupanja u tim zemljama. Unatoč takvoj postojećoj tradiciji izrađuju se brojna istraživanja o međuovisnosti prostornog rasporeda ribarskih luka i utjecaja tog rasporeda na odgovorno iskorištavanje bioloških resursa.

Hrvatska ima značajnu ribolovnu tradiciju i u prošlosti je dobar dio obale bio građen za potrebe ribarstva. Danas smo u vremenu kada je korištenje obale postalo

57

ograničavajući faktor za razvoj svih zainteresiranih djelatnosti čiji broj stalno raste. Tako je tijekom posljednjih dvadesetak godina došlo do istiskivanja ribara s obalne crte temeljem općeg prava raspolaganja pomorskim dobrom. Ovakav pristup ne uvažava povijesno pravo ribara na izgrađenu obalu što u zemljama EU predstavlja jedno od temeljnih prava u korištenju javnih dobara. U takvim okolnostima potrebno je analizirati sadašnje mogućnosti s obzirom na nova stečena prava raznih korisnika obalnog područja što svakako uključuje i potrebu gradnje obalne infrastrukture.

Gradnja obalnih i drugih sadržaja za ribarstvo se primarno utvrđuje dokumentima prostornog uređenja. Prema najnovijem Zakonu o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/07) sukladno pravnoj stečevini EU, prostornim planovima županija osobito se određuju smjernice za određenje izdvojenih građevinskih područja za područja za marikulturu i ribarsku infrastrukturu (čl. 71).

Obzirom da smjernice ne određuju jednoznačno utvrđivanje namjene površina, ono se prenosi na prostorne planove gradova i općina što ostaje nedorečeno i neprecizno gledajući s pozicije da je najniža razina razgraničenja na pomorskom dobru županijska razina. Ovim se relativizira “načelo vertikalne integracije i usuglašavanja interesa” jer se realizacija državne strategije svodi na uspjeh suradnje države, jedinica lokalne i jedinica područne (regionalne) samouprave, bez preuzimanja odgovornosti i prenošenja obaveza s područja općeg interesa prema pojedinačnom interesu, što je od posebne važnosti za ukupno upravljanje ribarstvom.

Ribarstvo je državnom strategijom “Poljoprivreda i ribarstvo” (N.N. 89/2002.) uvršteno u strateške gospodarske djelatnosti RH sa sljedećim ciljevima:

1. “Pravilna strategija morskog ribolova se treba temeljiti na planiranju takvog intenziteta ribolova koji će omogućiti uravnotežen i dugoročno održiv ulov, što podrazumijeva odgovoran i racionalan pristup gospodarenju bio-zalihama mora, s udvostručenjem ukupnog ulova”

2. “Strateški cilj marikulture je povećati proizvodnju i asortiman uzgojene ribe u idućem desetljeću na 10.000 t/god. i školjkaša na 20.000 t u istom razdoblju, uz poboljšanje konkurentske sposobnosti nacionalne marikulture na europskom tržištu”

3. “Činjenica je da se proizvodnja ribe (ulov i uzgoj) ostvaruje kroz veliki broj usitnjenih jedinica, raspoređenih na razmjerno velikom prostoru, te da je njeno prometovanje neorganizirano. Temeljni strateški cilj prometa je brza i efikasna dostava, osobito svježe ribe i stvaranje nužnih pretpostavki za udvostručenje domaće potrošnje per capita i dvostruko povećanje izvoza”

U preporukama za provedbu ciljeva iz strategije jasno se navodi potreba poticanja izgradnje ribarskih luka koje su primjerene potrebama ribolova, ali i potreba izgradnje infrastrukture za promet ribom (veletržnice, otpremni i distribucijski centri). Navedena je i potreba investiranja u podizanje novih uzgajališta ribe industrijskog tipa koji je sve više okrenut poluotvorenom i otvorenom moru, ali i podizanje obiteljskih uzgajališta riba i školjkaša i integriranje marikulture u ruralni razvitak obalnog područja. Za razvoj marikulture se pretpostavlja i izgradnja

58

reprodukcijskih centara. Sve ove aktivnosti su vezane za lociranje djelatnosti u prostoru kroz prostorne planove.

Strategija je postavljena na načelima prirodnih potencijala i njenog racionalnog iskorištavanja. Taj pristup je izuzetno važan (kod ribolova) kada se govori o pristupanju u EU, jer neiskorištene resurse u zajedništvu treba prepustiti drugim flotama.

Ako se minimalni uvjeti za provođenje strategije odrede sa stajališta raspoložive infrastrukture, njenog kapaciteta i rasporeda duž obale, ta infrastruktura može biti pod kapacitirana i neodgovarajuće raspoređena što će biti i najslabija karika u ribarstvu. To je vjerojatnije kada se u to uključi višestruko sukobljavanje interesa na razini lokalne samouprave koja svoj interes može tražiti u raznim djelatnostima. Obzirom da su ribari u velikom dijelu prostorno raspršeni, njihov demokratski glas ima znatno manju snagu na lokalnoj razini nego na regionalnoj i državnoj razini, a ribolov na drugoj strani predstavlja gospodarenje nacionalnim resursima. U tom smislu nije dosljedno prepustiti najosjetljiviji dio planiranja obalne ribarske infrastrukture, općinama i gradovima jer tada izostaje potrebna organizacijska struktura za upravljanje tom djelatnošću.

Prebacivanjem planiranja “najslabije karike“ na razinu lokalne samouprave odstupa se od načela cjelovitog upravljanja nacionalnim resursima. Gradnja ribarske infrastrukture koja nije nužno smještena na obali može biti višeznačno određena, ali nikako nije dobro da se planiranjem tih sadržaja oni postave u nelogičan i neodgovorno neekonomičan prostorni odnos s obalnom infrastrukturom.

Uvjeti za gradnju ribarske obalne infrastrukture su definirani Zakonom o prostornom uređenju i gradnji. Obala je tu definirana kao sastavni dio Zaštićenog obalnog pojasa (ZOP-a) određen u svrhu zaštite, te održivog, svrhovitog i gospodarski učinkovitog korištenja prostora i obuhvaća sve otoke, pojas kopna u širini od 1.000 m od obalne crte i pojas mora u širini od 300 m od obalne crte. Ovo područje karakteriziraju vrlo restriktivni uvjeti planiranja i gradnje, ali je jednoznačno utvrđeno (Čl. 50) da se u njemu može planirati novo izdvojeno građevinsko područje izvan naselja proizvodne namjene i to samo izvan pojasa od 1.000 m, osim za one djelatnosti koje po svojoj prirodi zahtijevaju smještaj na obali (brodogradilišta, luke i sl.). Slijedi da ne postoje prepreke za planiranje potrebne ribarske infrastrukture na obali pa čak i uz mogućnost otvaranja novih gradilišta. Tada je međutim osim prostornog plana općine i gradova potrebno prethodno donijeti urbanistički plan uređenja.

Važno je istaći da se propisi kojima se utvrđuje pravo na gradnju odnose i na rekonstrukciju i održavanje postojeće infrastrukture naročito kada se time mijenjaju prethodni lokacijski uvjeti. Zato je posebno važno, u prostornim planovima, utvrdi namjenu površina i raspored djelatnosti za svu infrastrukturu uključivši i postojeću infrastrukturu. Ovo se dakle odnosi i na mjesta gdje se očekuje potpuna ili djelomična prenamjena prostora za potrebe ribarstva i srodnih djelatnosti.

59

4.6. Koncesioniranje obalnih sadržaja za marikulturu

Pojednostavljenja radi donosimo prikaz trenutnog okvira procedure dodjele koncesije na pomorskom dobru i povlastice za marikulturu.

KORAK 1.

PODNOSITELJ ZAHTIJEVA Inicijativu za pokretanje postupka dodjele koncesije može pokrenuti svaka fizička ili pravna osoba koja je registrirana za obavljanje djelatnosti uzgoja ribe i drugih morskih organizama. Inicijativa se podnosi nadležnom Upravnom odjelu u Županiji. Pismo inicijative treba sadržavati podatke o području pomorskog dobra i namjeni koncesije kao i planirani godišnji kapacitet uzgoja. (Članak 12. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru “Narodne novine”, br. 23/04 i 101/04).

KORAK 2.

NADLEŽNI UPRAVNI ODJEL U ŽUPANIJI Dužan je u roku 30 dana provjeriti usklađenost inicijative s dokumentima prostornog uređenja i to na način da ishodi potvrdu od tijela državne uprave nadležnog za izdavanje lokacijske dozvole da je zahvat planiran odgovarajućim dokumentima prostornog uređenja. (Članak 11.st.3. a u svezi čl.3. st.1. Pravilnika o procjeni utjecaja na okoliš “Narodne novine” br.59/00 i 136/04, Članak 13. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru “Narodne novine”, br. 23/04 i 101/04).

KORAK 3.

URED DRŽAVNE UPRAVE Ured je dužan u roku 30 dana utvrditi je li traženi zahvat planiran Prostornim planom županije i izdati ili odbiti izdavanje potvrde.

KORAK 4.

NADLEŽNI UPRAVNI ODJEL U ŽUPANIJI Kada dobije potvrdu tijela državne uprave nadležnog za prostorno uređenje da je inicijativa u skladu s dokumentima prostornog uređenja, šalje Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva zahtjev za izdavanje suglasnosti za objavljivanje javnog prikupljanja ponuda za dodjelu koncesije. (Članak 43. stavak 3. Zakona o morskom ribarstvu “Narodne novine”, br. 74/94, 57/96, 46/97-pročišćeni tekst i 48/05).

KORAK 5.

MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOG GOSPODARSTVA Izdaje suglasnost.

KORAK 6.

NADLEŽNI UPRAVNI ODJEL U ŽUPANIJI Odlučuje hoće li podnijeti zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole ili će ovlastiti podnositelja inicijative da u ime i za račun davatelja koncesije ishodi lokacijsku dozvolu. (Članak 2. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru “Narodne novine”, br. 23/04 i 101/04).

60

Obavještava podnositelja inicijative o potrebi izrade studije o utjecaju na okoliš (u daljnjem tekstu SUO) - ako se radi o uzgajalištu kapaciteta preko 50 tona godišnje i stručne podloge za ishođenje lokacijske dozvole. Ako se radi o uzgajalištu kapaciteta do 50 tona godišnje obavještava podnositelja inicijative o potrebi izrade stručne podloge za ishođenje lokacijske dozvole. (Članak 3.st.1. Pravilnika o procjeni utjecaja na okoliš “Narodne novine” br.59/00 i 136/04)

KORAK 7.

PODNOSITELJ INICIJATIVE Predaje zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole Uredu državne uprave. Izrađuje SUO putem ovlaštene institucije i stručnu podlogu za izdavanje lokacijske dozvole. Traži pokretanje postupka procjene utjecaja na okoliš od Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

KORAK 8.

MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA, PROSTORNOG UREĐENJA I GRADITELJSTVA Kada zaprimi SUO, zahtjev za procjenu utjecaja na okoliš i potvrdu da je zahvat planiran dokumentima prostornog uređenja, Ministarstvo imenuje Komisiju za PUO koja bi trebala u roku 4 mjeseca donijeti zaključak. Po donošenju zaključka komisije Ministarstvo izdaje rješenje kojim se daje ili uskraćuje odobrenje za zahvat. (Članak.29.st.2. Zakona o zaštititi okoliša NN 82/94 i 128/99, članak.11.st.3. a u svezi čl.3. st.1. Pravilnika o procjeni utjecaja na okoliš).

KORAK 9.

URED DRŽAVNE UPRAVE Kada zaprimi zahtjev, ukoliko je isti potpun, traži posebne uvjete temeljem Zakona o prostornom uređenju (uvijek posebne uvjete lučke kapetanije i uvjete zaštite prirode, a ponekad ovisno o lokaciji MORH-a, komunalnih poduzeća, Agencije za telekomunikacije, zaštite spomenika). Ured je dužan u roku 30 dana utvrditi je li zahtjev potpun i zatražiti ili njegovu dopunu ili pokrenuti postupak ishođenja posebnih uvjeta. (Članak 218. Zakona o općem upravnom postupku i odredbe čl.38.st.2. i čl.39. Zakona o prostornom uređenju)

KORAK 10.

PODNOSITELJ INICIJATIVE Dostavlja lokacijsku dozvolu nadležnom Upravnom odjelu u Županiji.

KORAK 11.

ŽUPANIJSKO POGLAVARSTVO I NADLEŽNI UPRAVNI ODJEL U ŽUPANIJI Izrađuje prijedlog odluke o javnom prikupljanju ponuda za dodjelu koncesije i dostavlja ga Županijskom poglavarstvu. Obavještava jedinicu lokalne samouprave na čijem području se pokreće postupak koncesije o prijedlogu odluke. (Članak 13. stavak 3. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru “Narodne novine”, br. 23/04 i 101/04).

61

KORAK 12.

ŽUPANIJSKO POGLAVARSTVO I NADLEŽNI UPRAVNI ODJEL U ŽUPANIJI

Izrađuje prijedlog odluke o javnom prikupljanju ponuda za dodjelu koncesije i dostavlja ga Županijskom poglavarstvu. Obavještava jedinicu lokalne samouprave na čijem području se pokreće postupak koncesije o prijedlogu odluke. (Članak 13. stavak 3. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru “Narodne novine”, br. 23/04 i 101/04).

Donosi odluku o javnom prikupljanju ponuda na temelju koje nadležni Upravni odjel objavljuje javno prikupljanje u Narodnim novinama. Provodi postupak i donosi odluku o dodjeli koncesije. Potpisuje ugovor o davanju koncesije na pomorskom dobru za potrebe uzgoja sa podnositeljem inicijative. (Članak 19. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru “Narodne novine”, br. 23/04 i 101/04, Članak 20.. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru “Narodne novine”, br. 23/04 i 101/04, Članak 20. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama “Narodne novine”, br. 158/03.)

KORAK 13.

PODNOSITELJ INICIJATIVE Predaje Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, Upravi ribarstva, Odsjeku za marikulturu zahtjev za izdavanje povlastice za uzgoj. Zahtjevu prilaže Ugovor o davanju koncesije na pomorskom dobru za potrebe uzgoja, rješenje PUO (ako je potrebno), dokaz da je registrirana za obavljanje djelatnosti uzgoja ribe i drugih morskih organizama. (Članak 37. stavak 4. Zakona o morskom ribarstvu “Narodne novine”, br. 74/94, 57/96, 46/97- pročišćeni tekst), članak 14. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o morskom ribarstvu “Narodne novine”, br. 48/0), članak 2. Pravilnika o povlastici za uzgoj ribe i drugih morskih organizama i registru o izdanim povlasticama “Narodne novine”, br. 29/0), članak 1. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o povlastici za uzgoj ribe i drugih morskih organizama i registru o izdanim povlasticama “Narodne novine”, br. 134/05)

KORAK 14.

MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOG GOSPODARSTVA Donosi rješenje o izdavanju povlastice za uzgoj

Koncesioniranje pomorskog dobra izuzetno je zahtjevna i dugotrajna procedura. Osnovni problem jesu prostorni planovi koji nisu na županijskoj razini odredili područja za uzgoj morskih riba i školjkaša i njihovu prateću infrastrukturu, te su time ostavili na volju općinskim planovima za donošenje ovako važnih odluka. Temeljem novog Zakona o gradnji i prostornom uređenju (NN 76/07) ovakvi postupci više nisu mogući, odnosno smjernice za određivanje područja za marikulturu i ribarsku infrastrukturu određuju se na razini županijskih prostornih planova.

Novim Zakonom o gradnji predviđeno je donošenje novih podzakonskih akata usklađenih sa EU zakonodavstvom, koji bi trebali uzeti u obzir specifičnosti ove djelatnosti, te pojednostavniti postupak. Ovo se odnosi i na izradu studije utjecaja na okoliš (SUO), koja bi trebala biti znatno jednostavnija, jeftinija i korisnija. Naime, do sada su se izrađivale izuzetno skupe i komplicirane SUO, koje su u konačnici propisivale sustav praćenja stanja okoliša. Kako gotovo da i nema kontrole rezultata

62

koji se dobivaju provođenjem monitoringa, ovu bi kontrolu bilo uputno spustiti na županijsku razinu, i obavezati davatelje koncesija na pomorskom dobru (županije) na provođenje ovog postupka. Ovoj proceduri treba prethoditi definiranje osnovnih kriterija za sve parametre koji se propisuju monitoringom.

Zadarska županija odredila je županijskim prostornim planom područja za sve oblike marikulture i počela uvoditi integralno upravljanje obalnim pojasom. Splitsko-dalmatinska i Istarska županija također su odredile zone za marikulturu. Dubrovačko-neretvanska i Šibensko-kninska županija odredile su područja za marikulturu i izradile su jedinstvene SUO za područja uzgoja morskih riba i školjkaša na području Malostonskog zaljeva i ušća rijeke Krke.

Prilikom definiranja ovih područja uglavnom se nije vodilo računa o planiranju prostora za prateću infrastrukturu.

Poseban problem predstavlja planiranje obalnih otočnih i kopnenih prostora za prateću infrastrukturu. Neki prostorni planovi čak zabranjuju koncesioniranje kopnenih područja susjednih planiranim lokacijama na pomorskom dobru za potrebe prateće infrastrukture. Vrlo često se javlja problem da se zone koje se već koriste u tu svrhu, izmjenama i dopunama prostornih planova pokušavaju prenamijeniti za druge djelatnosti, najčešće turističke. Radi toga, vrlo je važno da se zajedno sa uvrštavanjem zona na pomorskom dobru za namjenu uzgoja morskih riba i školjkaša u prostornim planovima definiraju i područja na obali gdje će se smještati prateća infrastruktura.

4.7. Prilagodba marikulture regulativama EU i trenutni problemi školjkarstva

U slijedećem razdoblju u praksu RH nužno je implementirati “higijenski paket“ odnosno EU regulative 882/2004, 852/2004, 853/2004 i 854/2004 koje definiraju i područje uzgoja ribe i školjkaša.

Pravilnik o veterinarsko sanitarnim uvjetima za ulov, uzgoj, pročišćavanje i otpremu živih školjaka koji prati smjernice regulative EZ donesen je krajem 1999 godine. Pravilnikom su određeni veterinarsko zdravstveni uvjeti u obavljanju djelatnosti izlova, uzgoja školjaka (čime su obuhvaćena proizvodna područja, uzgajališta školjaka, područja za ponovno polaganje školjaka, centri za pročišćavanje i otpremni centri). Od toga vremena pa do početka 2002 god. donesen je moratorij na pravilnik u cilju ostavljanja dovoljno vremena za prilagodbu istom. Početkom siječnja 2000 godine započelo se sa sustavnim monitoringom na lokacijama određenim od Uprave za veterinarstvo, i to za uzgojne zone; Limski kanal,ušće rijeke Krke,Malostonski zaljev,Vabriga-plićina Čivran, Novigradsko more te jedno izlovno područje Vabriga-Novigradski dio, no te zone nisu obuhvatile glavne izlovne i neke uzgojne zone već usko ograničene zone većeg uzgoja školjkaša. Zakon je donesen, a moratorij na provedbu istog donesen je da bi se na terenu napravile pripreme za njegovo provođenje.

63

Novi pravilnik vezan uz školjkaše određen je novim higijenskim paketom iz 2007. godine, kao što su utvrđene i nove zone monitoringa koje opet ne upotpunjuju mogućnost povećanja proizvodnje u skladu s izrađenim nacionalnim programom proizvodnje i potrošnje ribe kao i što nisu obuhvaćena sva izlovna područja.

Za efikasniji razvoj ove grane vezano uz jačanje proizvodne osnove, a i prilagodbe regulativi potrebno je hitno definirati i redefinirati:

- proizvodna područja u koja spadaju - izlovna područja - uzgojna područja - područja za ponovno polaganje školjaka - uvođenje sustavnog monitoringa - definirati institucije za praćenje - pojednostaviti provođenje regulative na terenu - definirati zone sakupljanja mlađi - redefinirati kriterije pravilnika prema kriterijima EU - predvidjeti u županijskim prostornim planovima izgradnju depuracijskih centara

i reprodukcijskih centara - razmotriti i predvidjeti nadoknade školjkarima u slučaju pojave fitotoksina te

posljedične zabrane prodaje - riješiti problem financiranja studija utjecaja na okoliš

Uvođenje sustavnog monitoringa na više lokacija je od interesa za Republiku Hrvatsku jer će omogućiti povećanje proizvodnje uz istovremeno mogućnost plasmana na osjetljivo Europsko tržište.

Za potrebe sustavnog praćenja proizvodnje uz definiranje proizvodnih zona potrebno je ili definirati više institucija ili pojačati sredstva kojima će se osigurati efikasno praćenje stanja i normativa proizvodnje. Na taj način osiguralo bi se pravilno sustavno praćenje kvalitete vode i mesa školjkaša i u slučajevima povećanja proizvodnje. To se prije svega odnosi na jednostavnije uzimanja periodičnih uzoraka školjke i vode te kontrolu toksičnih vrsta fitoplanktona. Ukoliko to ne bi bili u mogućnosti, vrlo lako se RH može opet desiti da nakon probijanja barijere i izlaza na tržište EZ opet jednog dana padne pod stroži režim.

Kao koordinator ovih aktivnosti trebala bi ostati jedna institucija koja bi ujedno i bila određena za komunikaciju sa savjetom EZ. U ovom trenutku sustavno praćenje lokacija pod monitoringom vrši se od strane Veterinarskog Instituta-Zagreb i Instituta za Oceanografiju i Ribarstvo- Split (Oraić, Zrnčić, Salajster, 2001). Dijelom je u monitoringu prisutan i Veterinarski institut Rijeka, no potrebno je raditi na akreditaciji više referentnih laboratorija jer je to i zahtjev Europske komisije. U tom smjeru je Pulski zavod za javno zdravstvo od nedavno krenuo u akreditaciju.

U svim županijskim prostornim planovima potrebno je predvidjeti izgradnju depuracijskih centara dostatnih kapaciteta u zonama izlova i uzgoja ukoliko se za njih u budućnosti pokaže potreba.

64

4.8. Zahtjevi Zajedničke ribolovne politike i mogućnost usklađivanja

Pravna stečevina u području ribarstva sastoji se od Uredbi, odnosno provedbenih propisa koji su izravno primjenjivi u svim zemljama članicama. To znači da se od zemlje-kandidata ne očekuje da transponira ove uredbe u svoje zakonodavstvo, već da bude spremna primjenjivati sve odredbe od dana stupanja u punopravno članstvo. Kako primjena pojedinih odredbi iziskuje niz administrativnih procedura, a neke mogu imati i značajnije socijalne, ekonomske i političke učinke, zemlje-kandidati potiču se da pravnu stečevinu preuzimaju postupno, i tako olakšaju proces. Prilagodba se u najvećoj mjeri tiče uspostave odgovarajućih administrativnih struktura sposobnih preuzeti i provesti mehanizme Zajedničke ribarske politike.

Pravna stečevina EU iz područja ribarstva obuhvaća nekoliko poglavlja i to: Upravljanje resursima, upravljanje flotom, prikupljanje podataka, kontrola i nadzor, strukturna i tržišna politika, mjere državne potpore i međunarodni ugovori.

U pred pristupnom razdoblju prioritetni cilj ribarske politike RH je osigurati održivo gospodarenje živim bogatstvima uz povećanje konkurentnosti proizvođača kroz usvajanje tržišnih i strukturnih mehanizama te ustroj odgovarajućih administrativnih institucija. Kako bi se ostvario ovaj cilj, potrebno je prije svega uspostaviti zakonsku osnovu za pojedine segmente.

Za uspješnu provedbu mjera i aktivnosti potrebnih za prilagodbu nacionalne ribarske administracije preuzimanju obveza iz ZRP-a neophodno je izmijeniti postojeći ustroj Uprave ribarstva u MPŠVG. Izmjena ustroja omogućit će aktivnu primjenu odredbi i mehanizama zajedničke ribarske politike.

4.8.1. Upravljanje resursima

Zakon o morskom ribarstvu i pripadajući pod zakonski akti čine zakonsku osnovu za upravljanje ribolovnim resursima ribolovnog mora Republike Hrvatske, a samo upravljanje resursima određeno je mjerama koje se odnose na regulaciju ribolovnog napora, određivanje dopuštenih načina ribolova i ribolovnih alata i opreme, najmanje ulovne veličine i lovostaja za ribe i druge morske organizme, prostorna i vremenska ograničenja ribolova u cijelom ribolovnom moru RH ili njegovim dijelovima te mjera koje će biti određene Programom razvoja ribarstva.

EU zakonodavstvo koje se odnosi na ribolov u Sredozemnom moru definira tehničke mjere u svrhu zaštite ribolovnih resursa. Važeći hrvatski propisi nisu u potpunosti usklađeni sa zakonodavstvom EU.

Cilj je u pred pristupnom razdoblju postojeću zakonsku regulativu usklađivati s propisima EU koji reguliraju ovo područje u dijelu tehničkih mjera, uz zadržavanje tradicionalnih oblika ribolova i specifičnosti hrvatskog ribarstva. Obzirom na značenje ribolova za život lokalnih zajednica (posebice otoka), prehrambene navike stanovništva, tradicionalnu, turističku i kulturološku vrijednost potrebno je osigurati

65

dugoročnu opstojnost tradicionalnih ribolovnih aktivnosti kroz ograničenja u izdavanju povlastica i prostorno–vremensku regulaciju kojom će se kontrolirati njihov utjecaj na ribolovne resurse.

4.8.2. Upravljanje flotom

Prema propisima RH, ribarska flota podijeljena je na brodove i brodice. Izmjere ribarskih plovila obavljaju se shodno odredbama Pravila za baždarenje pomorskih brodova, brodica i jahti Hrvatskog registra brodova, koja uključuju i zahtjeve međunarodnih organizacija.

U RH danas nije definiran sustav povlačenja plovila iz ribolovne flote ili njihov ulazak u flotu na način kako je to uređeno propisima Zajednice, odnosno Uredbom Komisije Br. 1438/2003 koja uspostavlja pravila primjene politike Zajednice glede flote kako je određeno u poglavlju 3. Uredbe Vijeća 2371/2002 jer Republika Hrvatska nema određen maksimalni kapacitet ribarske flote u tonaži (GT) i snazi motora (kW).

Cilj prilagodbe RH u ovom segmentu je uspostava registra flote te mogućnost primjene mehanizama zajedničke ribolovne politike za upravljanje ribolovnim naporom i kapacitetom flote. Za potrebe realizacije ovih ciljeva potrebno je donijeti pravni temelj i uspostaviti odgovarajuću administrativnu strukturu.

Republika Hrvatska nema ustrojen Sustav Praćenja plovila (VMS) kako je to propisano zakonodavstvom EU-a. Radi zadovoljavanja zahtjeva Preporuke ICCAT-a 3-14 koja propisuje uspostavu praćenja plovila tunolovaca koja prelaze duljinu od 20 metara ili 24 metra duljine preko svega RH je provela pilot projekt “Monitoring brodova tunolovaca“ na četiri plovila u razdoblju od lipnja do rujna 2005. godine koji je pokazao da je GPRS tehnologija primjenjiva za prijenos podataka u Vessel Monitoring Sustavu, koji će se primijeniti za sva plovila duljine 24 metra preko svega ili 20 metara između okomica. Cilj je ustrojiti operativni satelitski sustav praćenja ribarskih plovila kako je to propisano Uredbom EU, No. 2244/2003.

4.8.3. Prikupljanje podataka

U Republici Hrvatskoj danas ne postoji jedinstveni sustav prikupljanja statističkih podataka što rezultira izvjesnim razlikama u podacima. Ove razlike proizlaze dijelom i iz različitih metodologija koje se koriste. Danas se prikupljanje podataka iz područja ribarstva u RH obavlja se na nekoliko načina, a u prikupljanje podataka su uključeni Državni zavod za statistiku, Uprava ribarstva i znanstvene institucije.

U segmentu prikupljanja podataka o ribolovnim aktivnostima primarni cilj je uskladiti propise o prikupljanju podataka o ulovu ribe i ribolovnom naporu sukladno Uredbi EU, No. 2807/83.

66

4.8.4. Kontrola i nadzor

Ribarska inspekcija u kopnenom dijelu RH nadležna je vršiti nadzor nad ispravama i poslovnim spisima pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju ribolov na moru i na slatkim vodama, promet ribom i drugim vodenim organizmima ulovljenim u gospodarskom ribolovu na moru i u slatkim vodama, uzgoj i promet ribom i drugim vodenim organizmima, iz marikulture i akvakulture. Ribarska inspekcija vrši nadzor i nad načinom obavljanja gospodarskog ribolova na rijekama, športskog ribolova na zatvorenim i otvorenim kopnenim vodama

Nadzor prometa morskom ribom i drugim morskim organizmima ribarske inspekcije na kopnu i postupanje odnosi se na legalitet pravne ili fizičke osobe koja ribu stavlja u promet, kontrolu očevidnika pri iskrcaju, porijeklo ribe u prometu, promet prstaca, promet ribom u vrijeme lovostaja, i promet ribom čija je veličina manja od one propisane zakonom.

Kad je riječ o nadzoru nad prometom slatkovodne ribe ulovljene u gospodarskom ribolovu zbog nepostojanja definiranih iskrcajnih mjesta i organiziranog otkupa ribe, ribarskoj inspekciji na kopnu nemoguće je u kratkom roku provjeriti stvarno porijeklo i količinu ulovljene ribe u trenutku nadzora, jer jedan gospodarski ribar može prodati ribu na mnoga prodajna mjesta, a da na svakom od njih postoji valjani dokument o ribaru, količini prodane ribe tom trgovcu i zdravstvenom stanju.

Sukladno odredbama koje se odnose na iskrcaj i prvu prodaju ribe Uredbe Vijeća EU, No 2847/93, uspostavit će se iskrcajne luke u kojima će iskrcana riba biti evidentirana i dobiti popratnu dokumentaciju (iskrcajni list, svjedodžbu o zdravstvenoj ispravnosti, deklaraciju) propisanu čl. 9. iste uredbe koja će sukladno istom članku biti dostavljena MPŠVG.

Donošenjem Pravilnika o standardima i deklariranju svježe ribe i svježih morskih i slatkovodnih organizama, te uspostave evidencije o trgovanju ili posredovanju u trgovini ribom pri iskrcaju omogućit će se unakrsna provjera podataka iz baze i ribe zatečene u prometu.

Prema Zakonu o morskom ribarstvu, inspekcijski nadzor nad provedbom odredbi tog Zakona i propisa donesenih na temelju njega provode ribarski inspektori i drugi državni službenici koje za to ovlasti ministar. Tijela nadležna za nadzor na moru, koja nadziru ribolov i uzgoj su Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (ribarski inspektori), Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka (inspektori sigurnosti plovidbe) i Ministarstvo unutarnjih poslova (pomorska policija). Tijela nadležna za nadzor na kopnu su Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (ribarski inspektori) i Državni inspektorat (gospodarski inspektori) te oni provode nadzor vezan uz morske organizme, otkupne stanice, skladišne prostore, preradu, trgovinu i ugostiteljstvo. Sve navedene inspekcije u okviru svoje nadležnosti obavljaju nadzor nad ribarskim aktivnostima.

67

Osnovni cilj Republike Hrvatske u segmentu inspekcije ribolovnih aktivnosti na moru je preuzimanje pravne stečevine EU, kako bi se osigurao učinkovit nadzor provedbe odredbi Zajedničke ribarske politike (ZRP), međusobna suradnja sa Zemljama članicama EU, kao i trećim zemljama. Zakonski propisi vezani uz nadzor morskog ribarstva u RH će se u najkraćem mogućem roku morati uskladiti s relevantom regulativom EU.

4.8.5. Strukturne mjere

U Republici Hrvatskoj danas ne postoje strukturne mjere kako su definirane pravnom stečevinom EU. Ne postoji zakonom jednoznačno definirana strukturna potpora u ribarstvu ni način njezine provedbe. Štoviše, trenutni zakonski i podzakonski propisi onemogućavaju preciziranje koje su mjere tržišnog karaktera, koje su strukturne, a koje su državne potpore na način određen pravnom stečevinom EU.

Neke od mjera koje se sada primjenjuju dijelom su u skladu s mjerama strukturne politike Zajednice, ali njihova provedba i način korištenja nije propisana u skladu s definicijom strukturnih mjera Zajednice.

Od mjera koje su dijelom analogne strukturnim mjerama Zajednice imamo: kapitalna ulaganja u akvakulturu (izgradnja, adaptacija i opremanje objekata za akvakulturu), prerada i stavljanje u promet proizvoda ribarstva i akvakulture (izgradnja, adaptacija i opremanje objekata za čuvanje i preradu ribe), ulaganja u opremu u ribarskim lukama, nabava ribarskih plovila, potpore za pronalaženje i promicanje novih tržišta, potpore osiguranju od mogućih šteta u ribarstvu, strukturna podrška u ribarstvu i sufinanciranje uzgojno selekcijskog rada u akvakulturi.

Primarni cilj u ovom segmentu je donošenje operativnog i razvojnog plana gospodarenja kojim će se, uz ocjenu sadašnjeg stanja resursa i svih raspoloživih administrativnih kapaciteta predvidjeti način implementacije strukturnih mjera. Prioritet je osigurati održivi i komercijalno isplativi razvoj sektora ribarstva kroz okolišno održivu eksploataciju resursa uz istovremenu ponudu brojnih visokokvalitetnih i konkurentnih proizvoda na tržištu koji ujedno potiču razvoj obalnih područja. Dosadašnje mjere koje imaju dodirnih segmenata sa strukturnim mjerama potrebno je pravilno usmjeriti i definirati, te precizno razlučiti koje se mjere odnose na koji dio sektora ribarstva. Time će se stvoriti preduvjeti za učinkovitu implementaciju onih mjera koje imaju karakter strukturnih i omogućit će se postepena edukacija postojećeg administrativnog ustroja za budući model funkcioniranja u skladu s pravnom stečevinom.

68

4.8.6. Tržišne mjere

Tržišna politika u ribarstvu obuhvaća mehanizme rada organizacija proizvođača (OP) i međustrukovnih organizacija, te usvajanje i primjenu zajedničkih tržišnih standarda za vodene organizme i njihove proizvode, promet ribom, obavješćivanje potrošača i režime trgovine s trećim zemljama.

Danas u RH ne postoji pravni okvir za uspostavu organizacija proizvođača kako su one definirane pravnom stečevinom EU, posebice Uredbom 104/2000 EC (Zajednička organizacija tržišta proizvoda ribarstva i akvakulture). U praksi u RH postoje oblici udruživanja proizvođača poput zadruga (ribarske zadruge) i interesnih udruga (HGK, HOK, GIU) kao sistema poznatih u EU. Zakonom o zadrugama (NN 36/95, 67/01, 12/02) i Zakonom o udrugama (NN 88/01 i 11/02) stvorene su pretpostavke za osnivanje profitnih i neprofitnih udruženja. Postojeće zadruge mogu uz odgovarajuće aktivnosti i mjere prerasti u proizvođačke organizacije kakve poznaje EU. Hrvatska ima iskustvo u udruživanju ribara u zadruge i udruge što daje dobar temelj za njihovo organiziranje u OP.

Intervencije, orijentacijske cijene i financijske nadoknade koje se vežu uz postojanje organizacija proizvođača također nisu definirane u nacionalnom zakonodavstvu. Kako RH dosad nije imala organizaciju tržišta ribom i ribljim prerađevinama sličnu onoj u EU, tako nisu niti razvijeni potrebni prateći mehanizmi i administrativni kapaciteti koji se vežu uz postojanje proizvođačkih organizacija.

Pod pojmom zajednički tržišni standardi za proizvode ribarstva podrazumijeva se set normi koje trebaju zadovoljavati ribe i drugi morski organizmi te njihovi proizvodi da bi mogli biti stavljeni na tržište. Pravni okvir za zajedničke tržišne standarde u RH dan je kroz nekoliko zakonskih propisa.

Cilj je tijekom pred pristupnog razdoblja ustrojiti odgovarajuće administrativne kapacitete, ujednačiti tržišne standarde s onima EU i poticati uspostavu i rad OP. Usvajanjem tržišnih standarda i ustrojem mehanizma priznavanja i praćenja rada OP, RH će uspješno usvojiti zajedničku tržišnu politiku u ribarstvu.

Mjere koje se trebaju usvojiti odnose se na: režim prve prodaje i kasnije kontrole, tržišne standarde, pravila za priznavanje OP i principe intervencija na tržištu. Vezano uz mjesto prve prodaje i standarde za njihovu kontrolu (EC 2406/96) bit će zadužena ribarska inspekcija kao i državni inspektorat kao i ostale ovlaštene inspekcije.

Za punu implementaciju zajedničke organizacije tržišta u ribarstvu i akvakulturi bit će neophodno da RH bude sposobna koristiti mogućnosti intervencija danom ulaska u EU kao i ostale zemlje članice.

69

4.8.7. Državne potpore u ribarstvu

Potpore u ribarstvu Republike Hrvatske nisu usklađene s vrstama i uvjetima potpora u sklopu Zajedničke ribarske politike EU, niti pravilima Europske zajednice o dodjeli državnih potpora.

Pravni temelj za dodjelu potpora u poljoprivredi i ribarstvu u Republici Hrvatskoj čine različiti propisi, a financiranje potpora određeno je državnim proračunom i lokalnim proračunima jedinica područne (županije) i lokalne (općine i gradovi) samouprave. Vlada Republike Hrvatske nema pravni temelj za nadzor nad potporama u poljoprivredi i ribarstvu koje se financiraju iz lokalnih proračuna. Sve potpore u ribarstvu koje proizlaze iz mjera nacionalne politike financiraju se iz Državnog proračuna, što ga svake godine usvaja Sabor RH. Državni proračun utvrđuje prihode i rashode po proračunskim korisnicima i pojedinim aktivnostima (programima potpore).

Hrvatska banka za obnovu i razvitak i Hrvatska agencija za malo gospodarstvo dodjeljuju potpore ukupnom gospodarstvu, pa tako i ribarstvu, prema posebnim programima Vlade Republike Hrvatske, a u skladu s nekolicinom horizontalnih propisa (Zakon o poticanju ulaganja, Zakon o poticanju malog gospodarstva, Zakonom o otocima, Zakonom o područjima posebne državne skrbi, Zakon o brdsko-planinskim područjima). Radi se o kreditiranju poduzetništva i davanju jamstava.

Cilj je do stupanja Republike Hrvatske u članstvo reformirati sustav državnih potpora u ribarstvu. To uključuje donošenje nove zakonske osnove, uspostavu administrativnih kapaciteta, razradu mehanizama isplate i definiranje mjera tržišne potpore i strukturne potpore. Mjere tržišne potpore razradit će se paralelno s definiranjem načina rada OP, a mjere strukturne potpore u okviru uvođenja novog sustava poticaja. Radi bolje prilagodbe sustava zahtjevima EU, cilj je u 2007. uspostaviti paralelni sustav poticaja kroz definiranje mehanizma strukturnih mjera, te donijeti odgovarajući pravni temelj za implementaciju odredbi EU.

70

5. Upravljanje ribarskom infrastrukturom

Upravljanje obalnom infrastrukturom općenito je određeno Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N. 158/04 i 141/06). Iščitavajući iz zakona “Pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno jedinica lokalne samouprave u skladu s odredbom ovoga Zakona.

Pod upravljanjem pomorskim dobrom podrazumijeva se održavanje, unapređenje, briga o zaštiti pomorskog dobra u općoj upotrebi, te posebna upotreba ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra na temelju koncesije ili koncesijskog odobrenja. O dijelu pomorskog dobra u općoj upotrebi koje se nalazi na njenom području, vodi brigu o zaštiti i održava jedinica lokalne samouprave.

Luke predstavljaju poseban dio pomorskog dobra. Ovisno o razini interesa za korištenje određene luke od javnog interesa lukama upravljaju državne ili županijske lučke uprave. Luke posebne namjene se utvrđuju odlukom o davanju koncesije te je upravljanje određeno preko ugovora o koncesiji.”

5.1. Upravljanje obalnom infrastrukturom s obzirom na karakteristike flote

U ribarstvu tijekom procesa od ulova riba i drugih morskih organizama do maloprodaje se nekoliko puta doda vrijednost. Prvi put se vrijednost ulovu dodaje tijekom ribolova kada se riba pravilno “šokira”, sortira prema vrsti i veličini i kada se skladišti do iskrcaja. Drugi korak u dodavanju vrijednosti ribi je kada prvi kupac preuzima ribu, razvrstava je prema pojedinim tržištima i distribuira do trgovina na malo ili do restorana. Treći korak u dodavanju vrijednosti ulova odvija se prilikom prerade i ili konfekcioniranja ribe i drugih organizama iz ulova ili uzgoja. U mnogim situacijama se ugostitelji javljaju kao prvi kupci pa se u tom slučaju objedinjuje drugi i treći korak dodavanja vrijednosti. Za svaki navedeni korak dodavanja vrijednosti potrebna je tehnička i infrastrukturna opremljenost. Posebno je osjetljiva tehnička i infrastrukturna opremljenost i raspoloživost u području upravljanja javnog interesa i to posebno u dijelu korištenja obale gdje je sve veći broj zainteresiranih korisnika raznih profila.

Kako ne bi došlo do pretrpavanja obale sadržajima koji su sektorski planirani, već dulje vrijeme se preporuča uspostava integralnog upravljanja obalnim područjem (IUOP) što je sukladno i EU preporukama. IUOP podrazumijeva i uspostavu integralnog planiranja radi integralnog upravljanja. U ovom trenutku postoji inicijativa da se integralno upravljanje primjeni na razini županija pa je tako Zadarska županija 2003. pokrenula IOUP. Ovaj program još nije potpuno realiziran prema prihvaćenoj studiji, a najviše zbog sustava financijskih prioriteta u regiji i državi.

71

Sukladno administrativnoj podjeli hrvatskog teritorija, kao najniži stupanj podjele pomorskog dobra se odnosi na županijsku podjelu, što objašnjava i takvu podijeljenost u smislu primjene IUOP-a.

U slučaju kada se u sustav planiranja i upravljanja ugrađuju i ribari koji svoju djelatnost obavljaju neovisno o regionalnoj podjeli, isključiva regionalna razina upravljanja može pokazati određene nedostatke. Zato je nužno uspostaviti višu razinu upravljanja koja može ići i kroz među-županijsku koordinaciju koja se odvija prema dogovorenim kriterijima.

5.1.2. Trenutna situacija u upravljanju i definiranju infrastrukture

Sve do donošenja Pravilnika o kriterijima za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja.(NN 94/07) ribarstvo nije bilo planirano i upravljano na pomorskom dobru i lukama na razini kojoj su planirane i upravljane ostale djelatnosti u lučkom području.

Samim donošenjem pravilnika nisu još saživile pretpostavke usklađenja s propisima EU u segmentu ribarstva. Definiranje ribarske infrastrukture poprimiti će konačni oblik kada će građevine, potrebne za tehnološko funkcioniranje, biti izgrađene ili uvrštene u prostorne planove.

Prostorni planovi županija, gradova i općina prolaze proceduru javne rasprave i pribavljanja mišljenja od resornih ministarstava. Postupak je osmišljen s ciljem da se uz pomoć sudjelovanja javnosti i sektorskog vrednovanja iznjedri najbolje rješenje. “U postupku donošenja dokumenata prostornog uređenja teritorijalno nadležna lučka kapetanija sudjeluje u utvrđivanju uvjeta za zahvate u prostoru ako se područje pomorskog dobra nalazi djelomično ili u potpunosti unutar obuhvata dokumenta prostornog uređenja”. (N.N.158/03). Tako je teorijski i formalno zadovoljena i pretpostavka horizontalne integracije prostornog planiranja. Proces tranzicije obuhvaća i promjenu mentaliteta javnosti koja je bila naučena na planove utemeljene na “direktivama”. Posljedica takve prošlosti je nedovoljan pojedinačni interes za demokratsko odlučivanje iz čega onda slijedi i nedovoljan strukovni interes pri donošenju planova.

To je jedan od ključnih razloga zbog kojeg su ribari u mnogim slučajevima bili izostavljani u prostornim planovima. Slijedom toga nije se moglo niti sustavno upravljati ribarskom infrastrukturom. Sustavno upravljanje je zamijenilo pojedinačno upravljanje sukladno nadležnostima, od lučkih uprava do lokalne samouprave koje dovodi do povremenih gužvi prilikom iskrcaja ribe ili za vrijeme sklanjanja ribarskih brodova od nevremena.

U posljednjih 3-4 godine se MPŠVG značajnije uključilo procese donošenja prostornih planova davanjem mišljenja o potrebi uključivanje sadržaja ribarstva u prostorne planove. U ovaj proces još nije uvrštena potreba donošenja povratne

72

informacije o usvajanju mišljenja ili o kvaliteti ponuđenog prostorno-planskog rješenja koje također može biti upitno.

Kopnena infrastruktura koja nije nužno vezana za ribarske luke i iskrcajna mjesta je vezana uz građevine industrijskog tipa pa osim postojećih otkupnih stanica novi kapaciteti ovise o poduzetničkom interesu u tim zonama.

Slobodno tržište i tehnološka opremljenost trgovaca ribom omogućava prijevoz ulovljene ribe na veće udaljenosti. U tom kontekstu su distribucijski centri pomaknuti prema konačnim tržištima.

U osmišljenom sustavu upravljanja i planiranja cilj je zadržati što više dodane vrijednosti uz grupaciju koja baštini suverenost na prirodnim bogatstvima. Dobra strateška i planska priprema terena i administrativno pojednostavljeno postizavanje uvjeta za gradnju infrastrukture predstavlja marketinšku pripremu za zadržavanje što većeg dijela dodane vrijednosti, ali vrijedi i suprotno. Ovaj segment razvoja gospodarstva nije jednoznačno zakonski određen jer postoji paleta mogućnosti za opstruiranje uvrštavanja neke djelatnosti u prostor što značajno može usporiti investitora i na kraju ga odbiti od investicije. Primjer za to je luka u D. Segetu koja je po svim kriterijima struke i općeg gospodarskog interesa trebala postati ribarska luka, sa značajnim doprinosom za lokalnu zajednicu, ali je odbačena upravo od lokalne uprave.

Iz prethodnih poglavlja se može zaključiti postojanje pravnog temelja za uspostavu upravljanja obalom različitih razina kompleksnosti. Najdetaljnije je uređena nadležnost za upravljanje lukama državnog i županijskog značenja gdje su za upravljanje utvrđene nadležne lučke uprave. Obzirom na zahtjeve ribarstva broj luka državnog i županijskog značaja je nedovoljan i puno je luka županijskog značaja jedino u segmentu putničke luke.

Obzirom da prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama (čl.10.), pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave, postojeće stanje se može unaprijediti i u segmentu ribarstva uvođenjem članova upravnog vijeća lučkih uprava koji predstavljaju upravu ribarstva i predstavnike ribara .

U praksi je najveći dio upravljačkih mjera usmjeren na nesmetano odvijanje putničkog i teretnog prometa dok režim za ribarske brodove i nije bio niti približno dobro uređen i upravljan. Ribarski brodovi su se nadmetali s turističkim brodovima u preostalim dijelovima luke i u tom nadmetanju su često bili potiskivani alternativnim mjerama. Takva mjera je npr. ograničenje težine teretnog vozila koje može pristupiti obali, a donositelj je lokalna samouprava. Krajem 2007. godine donesen je Pravilnik o kriterijima za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja način plaćanja veza, uvjete korištenja, te određivanja maksimalne visine naknade i raspodjele prihoda (N.N. 94/07) u kojem je ribarstvo dobilo određene prioritete, ali odredbe tog pravilnika još se ne primjenjuju u praksi.

73

Tablica 23 Razvrstavanje luka po županijama i kategorijama

Luka državnog značaja Luke županjskog značaja Luke lokalnog značaja

Istarska županija Pula

Umag - putnička luka Novigrad - putnička luka Poreč - putnička luka Rovinj - putnička luka Plomin Brijuni

Savudrija; Zambratija; Lovrećica; Dajla – Karigador; Funtana; Vrsar; Peroj; Fažana; Banjole; Polje; Runke; Medulin; Kuje; Krnica; Trget; Sveta Marina; Rabac; Savudrija; Zambratija; Lovrečica; Dajla; Karigador; Funtana; Vrsar; Peroj; Fažana; Banjole; Polje; Runke; Medulin; Kuje; Krnica; Trget; Tunarica; Sveta Marina; Rabac; Plomin

Primorsko- goranska županija Luka Rijeka Mali Lošinj - putnička luka

Merag - putnička luka Mišnjak - putnička luka Porozina - putnička luka Valbiska - putnička luka

Bakar; Bakarac; Baldarka; Baška; Beli; Cres; Crikvenica; Čikat; Črišnjeva; Glavotok; Goli otok – Tetina; Goli otok – Melna; Ika; Ilovik; Jadranovo; Jadrišćica; Klenovica; Klimno; Kraljevica; Krk; Lopar; Lovran; Malinska; Martinšćica; Medveja; Mošenička Draga; Nerezine; Novi Vinodolski; Njivice; Omišalj; Opatija; Osor; Porto Teplo; Pudarica; Punat; Rab; Rovenska; Selce; Srakane Vele; Susak; Stara Baška; Sv. Grgur; Sv. Martin; Šilo; Unije; Valun; Veli Lošinj; Volosko; Voz; Vrbnik;

Ličko-senjska županija Prizna

Žigljen Jablanac Senj Novalja Karlobag luka Drijanda

Sveti Juraj; Donja Klada; Starigrad; Lukovo; Stinica; Karlobag – teretna; Porat; Stara Novalja; Metajna; Tovarnele; Jakišnica

Zadarska županija 1. Luka Zadar– putnička luka 2. Luka Gaženica – teretna i putnička luka 3. Luka Vela Lamjana – ribarska luka

Preko – putnička luka Brbinj Lučina – putnička luka Zaglav – putnička luka Silba Žalić – putnička luka Biograd – putnička luka Tkon – putnička luka Pag – putnička luka Fortica – putnička luka

Premuda-Loza; Premuda-Krijal; Olib; Ist-Široka Ist-Kosirača; Zapuntel; Brgulje; Molat-Lučina; Zverinac; Sestrunj-Kablin; Rivanj; Rava; Mala-Lokvina; Rava Velika-Marinica; Iž Veli; Iž Mali-Knež; Iž Mali-Bržanj; Veli Rat; Verunić; Iž Mali-Komoševo; Soline; Božava; Dragove; Savar; Žman; Muline; Sali; Ugljan-Selo; Čeprljanda; Lukoran; Sutomišćica; Poljana; Preko; Kali; Kukljica; Ošljak; Ždrelac; Banj; Dobropoljana; Neviđane; Mrljane; Barotul; Pašman; Kraj; Tkon; Maslenica; Vinjerac; Ražanac; Privlaka; Vrgada; Starigrad–Paklenica; Silba-Mul; Mandre; Šimuni; Povljana; Dinjiška; Miškovci; Košljun; Vlašići; Smokvica.

74

Luka državnog značaja Luke županjskog značaja Luke lokalnog značaja

Šibenska-kninska županija 1) luka Šibenik

Gradska luka Šibenik Luka Vodice

Pirovac; Tisno; Betina; Murter – Hramina; Jadrija; Jezera; Tribunj; Prvić; Šepurina; Prvić; Brodarica; Zablaće; Krapanj; Obonjan; Zlarin; Kaprije; Žirje-Muna; Zaton; Raslina; Skradin; Primošten; Rogoznica; Ražanj.

Splitsko-dalmatinska županija 1) luka Split Supetar - teretna

Stari Grad - teretna Drvenik - putnička Hvar - putnička Sućuraj - putnička Vis - putnička

Arbanija; Baška Voda; Bobovišća; Bol; Brela – Soline; Drvenik Mali; Drvenik Veli; Dugi Rat; Igrane; Jelsa; Kaštela; Komiža; Krilo Jesenice; Makarska; Marina; Maslinica; Milna; Mimice; Mirca; Nečujam; Omiš; Pisak; Podgora; Postira; Povlja; Puišća; Rogač; Seget Donji; Slatine; Stobreč; Stomorska; Sumartin; Sutivan; Trogir; Tučepi; Vinišće; Vira; Vranjic; Vrboska; Zaostrog; Kaštel Lukšić; Kaštel Kambelovac; Kaštel Gomilica; Kaštel Sućurac; Kaštel Stari; Splitska;Gradac

Dubrovačko-neretvanska županija 1) luka Gruž - putnička luka 2) luka Ploče

Gradska luka Dubrovnik - putnička luka Korčula - putnička luka Trpanj - putnička luka Vela Luka - putnička luka Orebić - putnička luka Metković - teretna

Badija; Blace; Brijesta; Bristva; Brna; Brgečine; Broce; Cavtat; Crkvice; Doli; Drače; Duba (Trpanjska); Duboka; Gršćica; Gruž; Hodilje; Jakljan; Janjka; Klek; Donje Čelo; Gornje Čelo; Komin; Komolac; Korčula; Kozarica; Kupari; Kučište; Lokrum; Lopud; Lovište; Lučica-Lastovo; Luka; Šipanska-luka; /

5.1.3. Planiranje u lukama otvorenim za javni promet

Okvir za planiranje u lukama otvorenim za javni promet je dan propisima. Tako se Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N. 158/04 i 141/06) Hrvatski sabor je obvezan donijeti desetogodišnji plan razvoja lučkog sustava RH koji se detaljno razrađuje u godišnjem planu rada i razvoja luke. Plan obuhvaća gradnju, održavanje i modernizaciju važnijih objekata lučke podgradnje i nadgradnje u lukama otvorenim za javni promet, a obavlja se na osnovi desetogodišnjeg plana razvoja lučkog sustava Republike Hrvatske, a razrađuje se detaljno u godišnjem programu rada i razvoja luke.

“Kod izrade desetogodišnjeg plana razvoja lučkog sustava Republike Hrvatske potrebno je ocijeniti značaj i objektivne razvojne mogućnosti luka otvorenih za javni promet, uzimajući u obzir osobito potrebe za lučkim uslugama u okviru globalne ponude i potražnje transportnih usluga”.

75

Godišnji program rada i razvoja luke donosi, na prijedlog ravnatelja, upravno vijeće lučke uprave.

Planiranje djelatnosti u lukama otvorenim za javni promet, po vrsti i obimu, je također okvirno određeno važećim propisima RH. U propisima kojima se reguliraju pomorsko dobro i morske luke utvrđuje se lučko područje luke otvorene za javni promet, koje obuhvaća sve lučke bazene, sidrišta luke i privezišta koji čine funkcionalnu lučku cjelinu.

Lučko područje, sidrišta luke i privezišta se dijele na operativni dio luke, komunalni dio luke i, ukoliko ima prostora i potrebe, nautički dio luke.

Obuhvat operativnog dijela luke određuje lučka uprava prema vrsti i intenzitetu pomorskog prometa u pojedinoj luci, a prvenstveno se koristi za prihvat plovila u pomorskom prijevozu.

Na operativnom dijelu luke odredit će se, gdje je moguće i ukoliko postoji potreba, iskrcajno mjesto za ribarska plovila koja obavljaju gospodarski ribolov.

Lučka uprava ima zadatak odrediti vrijeme zadržavanja plovila na operativnom dijelu luke, vodeći računa o raspoloživim kapacitetima luke i da takav boravak ne ometa javni pomorski prijevoz.

Komunalni dio luke je namijenjen za stalni vez broda ili brodice gdje prvenstvo imaju vlasnici brodova/brodica upisanih u području nadležne lučke kapetanije, registriranih za ribarstvo ili prijevoz putnika, a s prebivalištem ili sjedištem u području jedinice lokalne samouprave. Zatim prvenstvo dobivaju vlasnici brodova/brodica namijenjenih za sport i razonodu s prebivalištem na području jedinice lokalne samouprave s brodom/brodicom koja je upisana na području nadležne lučke kapetanije. Kao treća prioritetna skupina se navode vlasnici čije plovilo pretežno boravi na području luke i upisano je na području nadležne lučke kapetanije.

U propisima se navodi potreba dobrog planiranja prilikom dodjele pojedinog veza na komunalnom dijelu luke gdje je potrebno voditi brigu o dužini i namjeni plovila, te ista plovila prema tim kriterijima i grupirati.

Obzirom da je najpraktičnije mjesto iskrcaja ribe za ribarske brodice na samom vezu, bilo bi potrebno i o tome povesti računa kako bi se ribarske brodice vezale na mjestima koja su pristupačna vozilima u koja se riba na obali prekrcava.

U većini luka s većim brojem ribarskih plovila nalazimo brodove i brodice od kojih mnogi imaju alate kojima se ovi svrstavaju (Uredba Vijeća EU 1967/2006) u posebnu kategoriju prema provođenju mjera kontrole. U takvim lukama treba definirati i posebno iskrcajno mjesto na kojem se može obaviti prekrcaj ulova u teretno vozilo, kojim se riba odvozi na mjesto prve prodaje.

Poželjno je planirati barem jednu luku na nivou svake primorske županije koja osim potrebne obalne podgradnje, u okviru lučkog prostora ima nadgradnju kojom se osigurava institucija prve prodaje sukladno pravnoj stečevini EU.

76

Planiranje u lukama otvorenim za javni promet se ne vezuje samo za organizaciju postojećih luka nego i za planirano proširenje luka i izgradnju novih luka. Ovdje je potrebno osigurati sinkronizaciju prostornih planova županija, gradova/općina, desetogodišnji plan upravljanja lučkim sustavom RH i godišnji program rada i razvoja svake luke.

Danas je, zbog sve većeg pritiska na mogućnost korištenja mora u različite svrhe, sve više potencijalnih korisnika uređene obale, posebice luka. To predstavlja novi generator sukoba u prostoru i često ima epilog interesnog lobiranja kapitala koji je spreman direktno ulagati u razvoj lučke infrastrukture. Ribarstvo je u takvim okvirima potrebno sagledati kao djelatnost od općeg značaja, odnosno kao gospodarsku granu jedne zemlje koja je temeljena na vlastitim resursima. Tada se nameće nužna potreba planiranja uvjeta za optimalno i održivo gospodarenje resursima što podrazumijeva i planiranje obalne (podgradnje) infrastrukture i nadgradnje (suprastrukture).

5.1.4. Upravljanje u lukama otvorenim za javni promet

Upravljanje u lukama otvorenim za javni promet pobliže određuje Pravilnik o kriterijima za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja, način plaćanja veza, uvjete korištenja, te određivanja maksimalne visine naknade i raspodjele prihoda (NN 94/07), iz kojeg izvlačimo slijedeće definicije. Lučko područje luke otvorene za javni promet obuhvaća sve lučke bazene, sidrišta luke i privezišta koji čine funkcionalnu lučku cjelinu.

Lučko područje, sidrišta luke i privezišta se dijele na operativni dio luke, komunalni dio luke i, ukoliko ima prostora i potrebe, nautički dio luke.

Obuhvat operativnog dijela luke određuje lučka uprava prema vrsti i intenzitetu pomorskog prometa u pojedinoj luci, a prvenstveno se koristi za prihvat plovila u pomorskom prijevozu.

Na operativnom dijelu luke odredit će se, gdje je moguće i ukoliko postoji potreba, iskrcajno mjesto za ribarska plovila koja obavljaju gospodarski ribolov.

Lučka uprava odredit će vrijeme zadržavanja plovila na operativnom dijelu luke, a za obavljanje lučke operacije plovila, za povremeni prijevoz putnika, ribarskih plovila, jahta s profesionalnom posadom, teretnih i ostalih plovila, vodeći računa o raspoloživim kapacitetima luke i da takav boravak ne ometa javni pomorski prijevoz.

77

Na operativnom dijelu luke plača se pristojba za upotrebu obale i brodska ležarina. Visinu lučkih pristojbi donosi i javno objavljuje lučka uprava pridržavajući se kriterija i maksimalnih iznosa propisanih Pravilnikom o kriterijima za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja, način plaćanja veza, uvjete korištenja, te određivanja maksimalne visine naknade i raspodjele prihoda. Lučke pristojbe su:

1. pristojba za upotrebu obale, 2. brodska ležarina, 3. pristojba za vez.

Pristojba za upotrebu obale, na iskrcajnom mjestu za ribarska plovila koja obavljaju gospodarski ribolov, određuje se u simboličnom iznosu odnosno najviše 10 % od pristojbe za upotrebu obale koju plaćaju plovila za prijevoz tereta kada iskrcavaju ostali rasuti teret ( ostali rasuti teret – nedjeljiva tona 5,75 kuna ).

Brodsku ležarinu plaća brod / brodica / jahta / plovni objekt kada koristi operativni dio luke u bilo koju svrhu, osim radi ukrcavanja ili iskrcavanja putnika, tereta i vozila, osim plovila u javnom pomorskom prijevozu ( plovila u javnom pomorskom prijevozu ne plaćaju brodsku ležarinu kada obavljaju prijevoz na pomorskoj liniji za koju su ishodili koncesiju temeljem natječaja ).

Pristojba za vez plaća se za ribarski brod/brodicu, sportske ili druge brodove/brodice/plovne objekte na komunalnom dijelu luke prema nedjeljivom dužnom metru broda/brodice/plovnog objekta preko svega (brod/brodica namijenjen za gospodarstvo, posebice za gospodarski ribolov i prijevoz putnika plaćaju maksimalno 50 % od naknade koja prema nedjeljivom dužnom metru broda / brodice, a iznosi maksimalno 200,00 kuna godišnje u prvoj zoni ).

Radi upravljanja, gradnje i korištenja luke otvorene za javni promet koja je od osobitoga (međunarodnoga) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku, osniva se lučka uprava, na temelju Uredbe Vlade Republike Hrvatske. Uredba o osnivanju lučke uprave pored elemenata propisanih Zakonom o ustanovama, treba sadržavati :

- određenje lučkog područja na koje se proteže nadležnost lučke uprave, - određenje lučkih djelatnosti, odnosno građevina i objekata podgradnje i

nadgradnje na lučkom području.

Tijela lučke uprave luke od državnog značaja su Upravno vijeće i ravnatelj.

Mandat članova Upravnog vijeća i predsjednika je četiri godine. Radom Upravnog vijeća rukovodi predsjednik Upravnog vijeća, koji ne može biti iz reda članova Upravnog vijeća, a imenuje ga Vlada Republike Hrvatske.

Na osnovi javnog natječaja, na prijedlog natječajne komisije, a uz suglasnost ministra, ravnatelja lučke uprave imenuje Upravno vijeće lučke uprave na vrijeme od četiri godine.

78

Upravno vijeće čine četiri predstavnika: - zaposlenik lučke kapetanije na čijem je području sjedište lučke uprave kojeg

imenuje Vlada Republike Hrvatske, - predstavnik županije na čijem je području sjedište lučke uprave, kojeg imenuje

županijsko poglavarstvo, - predstavnik grada, odnosno općine na čijem je području sjedište lučke uprave,

kojeg imenuje gradsko ili općinsko poglavarstvo, - predstavnik svih ovlaštenika koncesija koji obavljaju djelatnosti na lučkom

području, a kojeg imenuje Savjet kada je to određeno zakonom (članka 59.)

Ravnatelj je za svoj rad odgovoran Upravnom vijeću, ministru i Vladi Republike Hrvatske.

U članku 50. istog Zakona definirane su djelatnosti lučke uprave: 1. briga o gradnji, održavanju, upravljanju, zaštiti i unapređenju pomorskog

dobra koje predstavlja lučko područje, 2. gradnja i održavanje lučke podgradnje, koja se financira iz proračuna osnivača

lučke uprave, 3. stručni nadzor nad gradnjom, održavanjem, upravljanjem i zaštitom lučkog

područja (lučke podgradnje i nadgradnje), 4. osiguravanje trajnog i nesmetanog obavljanja lučkog prometa, tehničko-

tehnološkog jedinstva i sigurnost plovidbe, 5. osiguravanje pružanja usluga od općeg interesa ili za koje ne postoji

gospodarski interes drugih gospodarskih subjekata, 6. usklađivanje i nadzor rada ovlaštenika koncesije koji obavljaju gospodarsku

djelatnost na lučkom području, 7. donošenje odluke o osnivanju i upravljanju slobodnom zonom na lučkom

području sukladno propisima koji uređuju slobodne zone, 8. drugi poslovi utvrđeni zakonom.“

Ovim se lučke uprave jasno stavljaju u najodgovorniji položaj za funkcioniranje luka otvorenih za javni promet te su najprikladnije za preuzimanje upravljanja poslovima oko iskrcaja ribe kojim EU daje posebno značenje u sklopu (CFP).

Tijela lučke uprave luke od županijskog i lokalnog značaja su Upravno vijeće i ravnatelj. Osnivač lučke uprave za luke županijskog i lokalnog značaja je županija pa se za ovakve luke koristi naziv županijska lučka uprava.

“Upravno vijeće ima pet članova od kojih dva člana i predsjednika imenuju osnivači, jednog člana imenuje ministar iz redova lučke kapetanije na čijem području je sjedište lučke uprave, a jednog člana imenuju predstavnici ovlaštenika koncesije koji imaju koncesije na području lučke uprave.“

Sukladno Pravilniku o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora RH, red u lukama provodi tijelo koje upravlja lukom, a propisuje ga posebnim aktom reda u luci koji odobrava kapetanija.

79

Tim se aktom propisuje namjena pojedinog dijela luke,postupak javljanja načini uplovljavanja, pristajanja, vezivanja, premještanja, sidrenja i isplovljavanja pomorskih objekata, način kontrole nad obavljanjem tih radnji.

Zakonom se predviđa i mogućnost posrednog upravljanja u lukama otvorenim za javni promet davanjem koncesije za obavljanje određenih lučkih djelatnosti:

- privez i odvez brodova, jahti, ribarskih, sportskih i drugih brodica i plutajućih objekata,

- ukrcaj, iskrcaj, prekrcaj, prijenos i skladištenje roba i drugih materijala, - ukrcaj i iskrcaj putnika i vozila, - ostale gospodarske djelatnosti koje su s ovim djelatnostima u neposrednoj

gospodarskoj, prometnoj ili tehnološkoj svezi.

Osim navedenih djelatnosti na temelju koncesije se stječe pravo za korištenje postojeće podgradnje i nadgradnje, te gradnje novih građevina i drugih objekata nadgradnje i podgradnje. Koncesija se može dati pravnoj i fizičkoj osobi registriranoj za obavljanje obrta, koja ispunjava uvjete propisane Zakonom. Lučka uprava, u pravilu, daje ovlašteniku koncesije koncesiju za obavljanje jedne lučke djelatnosti, a jednom koncesionaru ne može se dati koncesija za obavljanje svih lučkih djelatnosti.

Županijsko poglavarstvo utvrđuje lučko područje za sve luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja na svom području, u skladu s prostornim planom i uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske.

Nakon utvrđivanja lučkog područja može se donijeti odluka o osnivanju Županijske lučke uprave.Osnivač lučke uprave županijskog i lokalnog značaja je županija, a odluku o njenom osnivanju donosi županijsko poglavarstvo.

Tijela županijske lučke uprave su Upravno vijeće i ravnatelj. Mandat članova Upravnog vijeća i predsjednika je četiri godine. Upravno vijeće donosi statut lučke uprave uz suglasnost županijskog poglavarstva..

Na osnovi javnog natječaja, na prijedlog natječajne komisije, a uz suglasnost ministra, ravnatelja županijske lučke uprave imenuje Upravno vijeće lučke uprave na vrijeme od četiri godine.

Na sva pitanja koja se odnose na obavljanje lučkih djelatnosti, davanje koncesija na lučkom području, na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona, koje se odnose na luke otvorene za javni promet od osobitoga (međunarodnoga ) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku.

Analizom važećih propisa iz područja upravljanja lukama je dakle jasna određenost okvira za upravljanje i povezanost MMTPR s nadležnim županijama. U smislu uspostave organiziranog i učinkovitog korištenja obalne infrastrukture za potrebe migratorne ribarske flote, ova povezanost daje dobar temelj za daljnje unaprjeđenje koordinacije među lučkim upravama, za što bi bilo najpraktičnije osnovati koordinacijsko tijelo. Kada je davanje određenih usluga preneseno na nositelja koncesije potrebno je proširiti rad toga tijela i na rad nositelja koncesije.

80

Budući je Pravilnikom o kriterijima za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet županjskog i lokalnog značaja, način plaćanja veza, uvjete korištenja, te određivanja maksimalne visine naknade i raspodjele prihoda (N.N. ../07) dan okvir za korištenje dijelova predmetnih luka i za potrebe ribarstva i budući je u lukama državnog značaja već uvršten participativni sadržaj ribarstva ostaje još organizirati mehanizme koordinacije “tijela“ s migratornom ribarskom flotom.

Olakšavajuća okolnost je uvođenje EU propisa u hrvatske propise kojima se obvezuje korištenje VMS praćenja brodova. Temeljem kretanja brodova, i uspostave komunikacije između broda i koordinacijskog tijela moći će se brodove usmjeravati u najbliže luke prema redu dolaska, količini ribe za iskrcaj, duljini raspoložive obale za iskrcaj ribe u pojedinim lukama ili radi privremenog sklanjanja od loših vremenskih prilika.

5.1.5. Upravljanje u lukama posebne namjene

Lukama posebne namjene se upravlja posredno na temelju koncesijskog ugovora. Ovo ne bi zahtijevalo posebnu pažnju da ovdje nisu uvrštene i ribarske luke. Pretpostavka za mogućnost koordiniranog upravljanja i u ovim lukama slijedi iz zakonske odredbe kojom se ovlaštenik koncesije za luku posebne namjene obvezuje koristiti luku sukladno odluci o koncesiji i sklopljenom ugovoru o koncesiji te održavati luku prema njezinoj namjeni i zahtjevima sigurnosti plovidbe u njoj.

Među stavkama koje treba ubrojiti u odluku o davanju koncesije ili u ugovor treba uvrstiti svakako i preuzimanje dijela javnog prometa ribom kako ne bi došlo do preklapanja lučkih kapaciteta na određenom dijelu obale i tako neracionalnog korištenja obale.

U ovom trenutku je najprikladnije dodijeliti koncesiju za upravljanje ribarskom lukom pravnoj osobi u vidu javno-privatnog partnerstva između vladinog tijela, regionalne samouprave, lokalne samouprave i udruženih ribara. Napominjemo to stoga jer ukoliko po staroj definiciji ribarske luke kao luke posebne namjene odgovornost za funkcioniranje prepusti samo koncesionaru ne postoje garancije da će se sa lukom upravljati na propisan način , a upitna je i mogućnost financiranja. Ribarske luke moraju biti od državnog ili županijskog značaja kako bi se olakšalo njihovo financiranje koje je u ovom trenutku teško očekivati od jedinih pravih korisnika –ribara.

Osim definiranja karakteristika kojima moraju udovoljavati pravne osobe kojima bi se dale ribarske luke u koncesiju treba osmisliti i dio ugovora o koncesiji gdje bi se utvrdile obveze ovlaštenika koncesije u smislu pružanja usluga ribarima. To svakako podrazumijeva postojanje javnog iskrcajnog mjesta, ali i organizaciju stavljanja ribe u prvu prodaju, kada se prva prodaja može ili mora staviti u prvu prodaju u okviru lučkog područja. (Ovisno o tumačenju čl. 22.Uredbe Vijeća EU 1967/2006, koji se odnosi na mjere kontrole u ribarstvu).

81

Kada se određuju ribarske luke za potrebe marikulture također treba voditi računa o karakteristikama područja određenog za marikulturu, tehnologije koja se primjenjuje, broja potencijalnih pravnih i fizičkih osoba i sl. kako bi se gradnja ili korištenje postojećih građevina svelo na održivo i odgovorno gospodarenje i planiranje obalnog područja.

5.1.6. Upravljanje sadržajima na obali

U lučkom području se može odrediti namjena određene suprastrukture za potrebe ribarstva (veletržnice, sabirno distributivni centri, servisne zone, hladna i druga skladišta, i drugo). Izgradnja tih sadržaja vezana je uz lokalnu samoupravu, županiju i državu uz pomoć vlastitih sredstava i pred pristupnih fondova te se iste kasnije daju u koncesijsko upravljanje ili se sa njima upravlja preko vlastite javne organizacije.

Zakonom je predviđeno davanje takvih sadržaja u koncesiju zainteresiranim strankama. Za potrebe ribarstva je najprikladnije takve sadržaje dati u koncesiju udruženim ribarima ili tijelima lokalne samouprave ili zajedničkoj organizaciji kada je ona uspostavljena. Dosadašnja iskustva pokazuju da se trebaju uložiti dodatni napori u edukaciju i potporu osnivanju organiziranih oblika udruženih ribara upravo iz razloga preuzimanja odgovornosti vezanih uz financijsko jačanje i mogućnost upravljanja popratnim sadržajima na obali. Sva nadgradnja može funkcionirati jedino ako nju koriste i s njom u potpunosti ili djelomično upravljaju udruženi ribari ili je koriste po povlaštenim uvjetima. Nacionalnim programom proizvodnje i potrošnje ribe predviđena je izgradnja sabirno distributivnih centara ili prihvatnih i otkupnih stanica za ribu u područjima veće koncentracije ribara. Takvim sadržajima se nužno mora rezervirati uzobalni prostor uz područje iskrcaja vezano uz moguću buduću izgradnju. Ukoliko se radi o cjelovitoj odnosno sustavnoj ribarskoj luci osnovnu ulogu u upravljanju može imati lučka uprava koja dio svojih ovlasti može prenijeti na koncesionara koji bi u tom slučaju bile organizacije udruženih ribara. U slučajevima nadgradnje kod izgradnje mjesta prve prodaje potrebno je koncesioniranje takvih sadržaja, njihova javna uporaba, tako da se uvijek može imati kontrola nad obavljanjem aktivnosti te da sadržaji na obali ne prelaze u privatno vlasništvo jer to kasnije u slučaju odustajanja od posla može pravno imati negativne posljedice za gospodarski razvoj sektora odnosno nastavak aktivnosti. Svi ostali sadržaji vezani uz servisne zone dijelom se daju u koncesiju, a dijelom površine ostaju za opću upotrebu kao što su npr. manipulativne površine vezane uz pregled mreža i dr. Osnovna postavka je koncesioniranje potrebnih sadržaja aktivnosti kojima se ribari ne bave već koriste servis drugih, kao i mogućnost prenošenja koncesije nad nekim aktivnostima na aktivne ribarske zadruge u tom području.

82

5.2. Tržište i promet ribom

5.2.1. Trenutna situacija u prometu ribom

Ulov i proizvodnja ribe u Hrvatskoj na niskoj su razini s obzirom na resurse. Mora se primijetiti da zbog nepostojanja odgovarajućeg sustava praćenja ulova, odnosno ribolovne statistike, službene statistike tek samo djelomično odražavaju stvarno stanje. Tako službeni podaci ukazuju da je stanje zaliha demersalnih vrsta umanjeno no to su pokazatelji iz praćenja očevidnika. Točnost popunjavanja očevidnika je upitna tako da se za približne procjene moraju koristiti znanost i procjena na uzorcima.

Tijekom posljednjih godina evidentirani ulov gospodarskog ribolova na moru se stabilizirao na oko 35.000 tona godišnje, s primjetnim oscilacijama kod izlova male plave ribe. Sadašnja proizvodnja iz uzgoja je oko 3.000 tona i tek je u začetku, te ima velike perspektive. S obzirom na konkurentnost na europskom tržištu, valjalo bi je povećati jer jamči veliku zaposlenost obiteljskih gospodarstava.

U RH, osim registriranih gospodarskih subjekata, u (pre)prodaji ribe sudjeluje znatan dio onih koji čine sivi segment ove gospodarske grane, stvarajući tako situaciju koja onemogućava potpuno točnu spoznaju o stanju gospodarske osnove, lišava egzaktnih statističkih pokazatelja i konačno, izvan sustava kontrole predstavlja izravan gubitak za proračun, kako lokalne samouprave, tako i države;

Promet ribom je nerazvijen i uglavnom se odvija na način da ribari sami utržuju svoj ulov izlažući se tako velikim troškovima prijevoza ribe od udaljenih ribolovnih područja do destinacija gdje prodaju ulov, čija kakvoća biva ugrožena neprimjerenim uvjetima transporta i skladištenja. Drugi vid prodaje je preko preprodavača što u konačnici uglavnom rezultira visokom cijenom ribe za potrošača, a premalo za ribara;

Prerada ribe u Hrvatskoj ima tradiciju dugu već 130 godina i jedna je od prvih industrija na ovim prostorima. Prerađivačka industrija se uglavnom bazira na konzerviranoj maloj plavoj ribi, uglavnom srdeli. Zadnjih godina se sve više širi proizvodni asortiman i na druge riblje proizvode (soljena riba, marinirana riba, dimljena riba, i dr.). Promet ribom u konačnici nije u potpunosti organiziran sukladno pojedinim normama europskih zemalja kao i pravilima u prodaji. Formalna kategorija koja nedostaje u usklađivanju je odgovarajući popis registriranih i neregistriranih kupaca i mjesta prve prodaje i uvođenje prodajne note. Promet ribom u RH još uvijek nije organiziran sukladno normama i pravilima razvijenih zemalja EU.

Ribe, rakovi,glavonošci,školjkaši i puževi (u daljnjem tekstu ribe) nalaze se u prometu kao:žive,svježe, smrznute i prerađene odnosno konzervirane na više načina (ukupno oko 120 vrsta).

83

Danas se u Hrvatskoj u prometu (zakonito i nezakonito) nalazi riba i drugi vodeni organizmi iz:

- Gospodarskog ribolova (od ribara poduzetnika i obrtnika) - Uzgajivača riba - Uzgajivača školjkaša - Malog ribolova za osobne potrebe - Sportskog i rekreacijskog ribolova - Uvoza

Promet ribom iz gospodarskog ribolova možemo uopćeno podijeliti na tri kategorije i to promet; (a) plave ribe; (b) koćarske ribe i (c) ribe ulovljene malim ribolovnim alatima.

Najzastupljenija je plava riba koja količinski čini oko 80 % ukupnog prometa (najznačajnije vrste su: srdela,inćun, tuna i ostala miješana plava riba). Ova riba uglavnom se prodaje direktno poznatim kupcima na više improviziranih iskrcajnih mjesta duž obale i na otocima (30),odnosno direktno tvornicama za preradu ribe (4), prema unaprijed dogovorenim uvjetima.

Od ukupno ulovljenih količina plave ribe, veći dio (preko 80%) uglavnom je registriran. Ostalih 20 % registriranog ulova iz gospodarskog ribolova otpada na kočarsku ribu i ribu ulovljenu malim ribolovnim alatima (u unutarnjem i vanjskom ribolovnom moru.). Prikazivanje ove ulovne kategorije ribe isključivo kroz količinu, rezultira ekonomskim podcjenjivanjem njene vrijednosti. Naročito ako bi se registriranom ulovu pribrojila bijela riba na sivom i crnom tržištu vrijednost demerzalnih vrsta riba i drugih organizama bi vrijednosno značajno nadmašila ukupnu ekonomsku vrijednost male plave ribe.

Navedena riba (preko 50 vrsta) zbog svoje kvalitete izuzetno ja cijenjena na domaćem i inozemnom tržištu (posebno u Italiji), tako da se veći dio otkupi i izveze preko registriranih izvoznih objekata kojih u Hrvatskoj ima oko 70. Ostatak ribe otkupe registrirani i neregistrirani trgovci na brodovima ribara (prema unaprijed dogovorenim uvjetima) i prodaju je direktno ili putem svojih posrednika na javnim i privatnim ribarnicama kao i na mnogim neregistriranim mjestima, na obali,otocima i većim gradovima u unutrašnjosti zemlje.

Promet ribom iz uzgoja se danas u RH koncentrira na tri osnovne vrste riba, odnosno: tuna,lubin i orada (podlanica).

Cjelokupna proizvodnja tune izvozi se na japansko tržište. Veći dio lubina i orade uglavnom se izvozi na talijansko tržište, a određeni dio prodaje se putem raznih kanala prodaje registriranim. i neregistriranim kupcima na domaćem tržištu, koje je posebno aktivno za vrijeme turističke sezone.

Promet školjkašima je unatoč donesenim propisima koji precizno određuju uvijete pod kojima se obavlja izlov, uzgoj, pročišćavanje i stavljanje u promet živih školjkaša dijelom van sustava. Jedan dio u prometu je još uvijek neregistriran i prodaje se na više mjesta protivno važećim propisima.Što se tiče izvoza u zemlje EU na žalost ni

84

poslije petnaest godina Hrvatska još nije stvorila uvijete, odnosno dobila izvoznu dozvolu, što je glavna zapreka za daljnji razvoj uzgoja školjkaša. Prema informacijama dobivenim iz MPŠVG za očekivati je da će u 2008. godini Hrvatska ispuniti sve uvjete za dobivanje navedene dozvole, što će zasigurno pridonijeti i većem redu u prometu školjkaša, kao i sigurnosti konzumenata školjkaša (posebno u vrijeme turističke sezone, kada je potrošnja školjkaša znatno povećana). Postojeći registrirani otpremni centri za školjkaše nalaze se u stalnom veterinarskom nadzoru kao i pod monitoringom i dijelom zadovoljavaju vrlo rigorozne propise EU, ali biti će nužna adaptacija odnosno prilagodba i izgradnja novih kao i izgradnja purifikacijskih centara u slučaju podizanja proizvodnje kako je predviđeno Nacionalnim programom, a čije će se tržište sigurno proširiti s otvaranjem mogućnosti izvoza.

Promet ribom iz Malog ribolova za osobne potrebe dijelom ima i segmente nelegalne prodaje. Svakako tome pogoduje i postojeći stupanj organiziranosti tržišta u RH kao i nedostatne inspekcijske kontrole. Unatoč važećem Zakonu o morskom ribarstvu i zakonskim propisima koji nalažu da riba ulovljena u malom ribolovu za osobne potrebe služi isključivo za vlastite potrebe i da se ne smije prodavati, jednim dijelom se riba iz takve vrste ribolova i dalje nesmetano i neregistrirano prodaje domicilnom stanovništvu i turistima na više mjesta duž obale i na otocima, uključujući i prodaju trgovcima, ugostiteljima i ostalim zainteresiranim kupcima.

Unatoč stalnim upozoravanjima i negodovanjima od strane registriranih ribara u gospodarskom ribolovu (posebno ribara koji love u Obalnom ribolovu), navedena prodaja se i dalje nastavlja, te je u tom segmentu potrebno predložiti preraspodjelu u kategorijama ribolova te učiniti mogućnost da se dio takve ribe uvede u legalno trgovanje poštujući pri tome socijalnu osjetljivost stanovništva koje se bavi tom vrstom ribolova.

Promet ribom iz športskog i rekreacijskog ribolova predstavlja također nelegalnu trgovinu koja je prisutna u RH .Sve bolje opremljeni i obučeni sportski i rekreativni ribolovci (s udicama, panulama i puškama za podvodni ribolov), svake godine love sve više vrlo kvalitetne i po cijeni skupe ribe. Dio navedenih “ribara“ glavni su snabdjevači specijaliziranih ribljih restorana, hotela i javnih i privatnih ribarnica tokom cijele godine, a posebno u turističkoj sezoni, kad se u promet ribom iz navedenog ribolova uključuje i veći broj stranih gostiju-ribolovaca koji nekontrolirano love i prodaju ribu i druge morske organizme uglavnom ugostiteljima. Potrebno je učiniti napore u nadzoru i kontroli koji bi doveli do toga da se takvim mjerama dio takvih ribolovaca prevede u sustav legalnog prometovanja ribom odnosno da se registriraju u kategoriju gospodarskog ribolova ukoliko se žele baviti profesionalnim ribolovom za stjecanje komercijalne dobiti. Prema ovoj vrsti “ribara“ usmjerene su stalne kritike i upozoravanja nadležnim organima od strane Ceha za ribarstvo HOK-a, ali za sada bez uspjeha.

Promet ribom iz uvoza za potrebe uzgoja tuna, prerađivačke industrije i konzuma uredno je registrirana sukladno međunarodnim propisima i kao takva stavlja se u

85

daljnji promet odnosno koristi se za uzgoj tuna, preradu ribe i potrebe tržišta (lignja, haringa, oslić, skuša i velik broj ostalih vrsta.). Iz godine u godinu povećava se i uvoz svježe pod leđene ribe i dr. morskih organizama koji se uglavnom prodaju putem trgovačkih lanaca-supermarketa, kao i na ribarnicama.

Na osnovu opisanog stanja možemo zaključiti da je veći dio ulova iz gospodarskog ribolova kao i ribe uzgojene na farmama, unatoč nedefiniranim propisima u skladu s EU, kao i neizgrađene ribarske infrastrukture i suprastrukture u prometu registriran. Posebno se to odnosi na ulov plave ribe (koja čini količinski 80% ulova morske ribe), kao i na cjelokupni promet uzgojene tune, koja je pod stalnim međunarodnim nadzorom.

Ostalih 20% registriranog ulova čini koćarska riba i riba ulovljena malim ribolovnim alatima. Dio koji se odnosi na izvoz, također je registriran dok se ostali dio ribe proda uglavnom registriranim trgovcima, a dijelom i neregistriranim fizičkim osobama na domaćem tržištu.

Po tržnoj vrijednosti navedena riba premašuje ukupnu vrijednost plave ribe, pa se moraju učiniti dodatni napori za uvođenje organiziranog trženja prikladnog našim uvjetima.

Jedan dio od ukupne ulovljene količine ribe ulovljene u malom ribolovu, rekreacijskom i športskom u prometu je neregistriran i protuzakonito se prodaje. Unatoč činjenicama da u Hrvatskoj postoji više inspekcijskih službi koje su nadležne za kontrolu ribe u prometu, ne uočavaju se značajni pomaci, tako da je određeni dio (prvenstveno visoko vrijedne ribe) u prometu i dalje izvan kontrole odnosno nadzora. Svakako potrebno je napomenuti da je za provođenje kvalitetnog nadzora potrebno imati mogućnost kontrole usporedne dokumentacije što bi olakšalo kontrolu i nadzor nadležnim inspekcijskim službama.

Još uvijek nedefinirana i neizgrađena ribarska infrastruktura (ribarske luke, privezišta, iskrcajna mjesta, mjesta prve prodaje, tržnice za ribu i dr. objekti), kao i nedovršeni zakoni i zakonski propisi usklađeni s pravnom stečevinom EU i dalje uvelike otežavaju uvođenje reda u prometu ribom (posebno ribom ulovljenom u koćarskom i obalnom ribolovu kao i ribom ulovljenom u malom i rekreacijskom ribolovu).

U želji da se konačno otpočne s organiziranim prometom ribe u RH, Udruženje za ribarstvo i preradu ribe HGK i Ceh ribara HOK-a iznijeli su prijedloga u postupku donošenja zakonskih podloga, ali se u tom dijelu nije daleko odmaklo. U 2006. godini MPŠVG-UR temeljem izmijenjenog zakona o morskom ribarstvu donijela je pravilnik o uvjetima i načinu stavljanja u promet riba i drugih morskih organizama, koji bi se trebao početi primjenjivati od 1.01. 2008. godine, ali zbog nedefinirane i nedovršene infrastrukture, navedeni pravilnik morat će se na određeno vrijeme prolongirati ili biti podložan što je više vjerojatno postupnoj primjeni.

86

Da bi se krenulo u dovođenje sustava prometa ribom u okvire pravne stečevine EU potrebno je definirati zakonske osnove za formiranje organizacija proizvođača ribara, ustroj registra kupaca ribe, mjesta prve prodaje. Istodobno, potrebno je izraditi odgovarajuće propise vezane uz kontrolu i nadzor, adaptaciju i izgradnju osnovne ribarske infrastrukture i suprastrukture, rad nadležnih inspekcija i ustroj Odjela za tržnu politiku kao glavnog koordinatora svih aktivnosti vezanih uz organiziran promet ribom.

5.2.2. Sadržaji i upravljanje prometa ribom

Najnovija tehnološka rješenja u komunikacijskim sustavima, izmijenjenim navikama potrošača ribe, novim načinima pripreme ribe za tržište, pojavljivanjem velikih robnih lanaca-supermarketa koji stvaraju ugovorne odnose, uz sve dinamičniji način življenja, naročito u velikim urbanim sredinama stvaraju nove okvire trženja. Najveći potrošači ribe značajno su izmijenili postojeći sistemi nabave i distribucije ribe i drugih vodenih organizama, te se veleprodaja i distribucija ribe odvija se na drugačije načine nego što je to u RH do sada.

Izgradnjom klasičnih veletržnica za ribu (proizvodnih, mješovitih ili trgovačkih) sa ili bez dražbe, otvara se novo poglavlje u sustavu prodaje ribe. Prva je veletržnica izgrađena u Rijeci, dok je druga u Poreču pred otvaranjem. S obzirom na nazočne trendove u planiranju izgradnje novih veletržnica potrebno je pristupati s puno opreza prvenstveno vezano uz financijsku isplativost, a prije svega vezano uz definiranje upravljanja. Naime, prije izgradnje i planiranja takvih sadržaja potrebno je u lokalnim sredinama poticati ribare na udruživanje jer se na taj način osigurava dostatna količina riba na veletržnici te potiče organiziranje ribara. U suprotnom, što potvrđuje situacija u prvoj izgrađenoj veletržnici u Rijeci, može se dogoditi da veletržnice zbog nedovoljne zainteresiranosti ribara nemaju osnovne preduvjete za rad koje čini sama riba. U budućem razdoblju planirane veletržnice moraju biti manjih gabarita i visoke protočnosti, građene u okviru luka gdje se jedan dio ribe prodaje lokalnim ugostiteljima i trgovcima. Naime, organiziranjem ribara i pojavom novih trgovačkih lanaca kao i izlazom na EU tržište, veletržnice se mogu pojaviti kao jedna ruka viška u prometu ribom ukoliko nisu dobro organizirane i upravljane.

U Hrvatskoj je nazočno i nekoliko ograničenja koja sprečavaju brzo uvođenje dražbovnog načina trgovanja na veletržnice ribom. Prije svega to su velika kolebanja u ponudi ribe i ostalih morskih organizama, ne standardizirana ponuda ovih proizvoda, otpori trgovačkih lobija, te postojeći zakonski okvir koji uređuje distribuciju ovih proizvoda odnosno nepoštivanje postojećih zakona i nesankcioniranje prekršitelja, ali i nepostojanje stimulacijskih mjera za izlazak na veletržnicu.

87

Glavni oblici modernog marketinga ribe pretpostavljaju: - dostupnost infrastrukture i logistike od pristajanja do maloprodaje /potrošnje - osiguranje kvalitete proizvoda - praćenje porijekla proizvoda putem različitih kanala sektora za prihvat i

distribuciju ribe - tržišne standarde (koji definiraju kriterije za kvalitetu, veličinu, težinu, pakiranje

prezentaciju i etiketiranje) - informacije i komunikacije, uključujući efikasne sustave prodaje i informiranja

potrošača - organiziranje djelatnika i razine proizvodnje i prodaje - jednostavan pristup statističkim podacima za informiranje i analize

Dijagram 1 Tijek ribe od ulova do tržišta u EU

Dijagram 2 Tijek ribe od ulova do prve prodaje u RH

Organizacijska struktura prodaje ribe u RH i promet ribom iako manjkava u brojnim sadržajima je funkcionalna, ali nedostaje formalna kategorija definiranog mjesta prve prodaje i popis tih mjesta.

ULOV I IZLOV RIBE

KONZERVACIJA I SKLADIŠTENJE RIBE NA BRODU

ISKRCAJ RIBE (može biti istovremeno i prva prodaja) TEHNIČKA

OPREMLEJNOST

DULJINA OBALE

TRGOVINA RIBOM (prva prodaja i daljnje trgovanje ribom)

VELETRŽNICE ILI AUKCIJSKI CENTRI

TRGOVCI RIBOM

TEHNIČKA

88

Registracijom više od 70 izvoznih objekata za uskladištenje ribe i drugih akvatičkih organizama, učinjeni su određeni pomaci u trgovini ribom, kao i registracijom obrtničkih objekata za skladištenje i obradu koji zadovoljavaju higijensko sanitarne norme. Svi ti objekti registrirani kod uprave ribarstva mogu biti i registrirani kao mjesta prve prodaje. Na taj način se omogućuje normalno prometovanje ribom u nedostatku ostalih sadržaja i uvodi tzv. “cros checking “ dokumentacija i nadzor nad prometom ribe stavljene prvi puta u prodaju. Ostalo podrazumijeva tržišnu nadogradnju, no bitno je za napomenuti da se poštivanje standarda mora provoditi u cijelom lancu prodaje.

Iz studije izvodivosti izgradnje i adaptacije dijela ribarske infrastrukture sukladno pravnoj stečevini EU navedeno je da se promet ribom treba unaprijediti kroz:

1. Veleprodaju ribe, odnosno kupoprodaju ribe na: - Ribarskim brodovima; - Iskrcajnim mjestima; - Stanicama za ribu (mjesto prve prodaje);registrirani objekti kod UV - Veletržnicama za prodaju svježe ribe, smrznute ribe i prerađevina od ribe

putem dražbe (aukcije) ili prodaje direktnom pogodbom. 2. Distribuciju ribe preko sabirno-distributivnih centara odnosno objekata za

prihvat, sortiranje, pakiranje, skladištenje i distribuciju na domaće i inozemno tržište.

3. Maloprodaju ribe preko javnih i privatnih ribarnica, više vrsta prodavaonica, opskrbnih centara i supermarketa.

Teoretski model organizirane prodaje ribe u RH (mogući scenarij) čine na tri temeljne razine i to:

Razina 1. Ribarske luke i iskrcajna mjesta - u naravi se radi o objektima komunalne infrastrukture koji se u pravilu financiraju proračunskim novcem, a njima upravlja odgovarajuće komunalno poduzeće ili lučke uprave. Iznimno, pod uvjetima propisanim Zakonom o komunalnom gospodarstvu, upravljanje tim objektima, temeljem koncesije, može se prepustiti i nekom drugom pravnom subjektu. Budući da na ovom razini može doći do prve prodaje, potrebno je Zakonom o trgovini i odgovarajućim pravilnicima propisati pod kojim se to uvjetima može dogoditi.

Razina 2. Otkupne stanice – tržište ribom u Hrvatskoj funkcionira i danas iako nema specijaliziranih veletržnica ribom. Tržište je organizirano tako da može ponuditi ribu i za izvoz na zahtjevno tržište EU. To je moguće zahvaljujući dobro organiziranoj i opremljenoj mreži otkupnih stanica koje se nalaze u privatnom vlasništvu ribara, njihovih udruženja ili zadruga ili pak trgovačkih društava koja imaju interes organizirati otkup ribe. Otkupnim stanicama upravljaju privatni poduzetnici. Ovaj vitalni segment tržišta i nadalje mora ostati u sferi privatnog vlasništva i upravljanja. Jedan od razloga da navedeni objekti ostanu u sferi

89

privatnog vlasništva jest i dostupnost pred pristupnih fondova EU (SAPARD, IPARD), što je uvjetovano privatnim vlasništvom. Javni sektor (Država, županije, gradovi i općine) bi eventualno mogao proračunskim sredstvima poticati izgradnju i opremanje takvih objekata bilo kroz bespovratne donacije bilo kroz porezne olakšice, a takve bi beneficije mogao uvjetovati obvezom da se u otkupnim stanicama vrše neki poslovi od javnog interesa, ili ekvivalentom društvene koristi što je potrebno propisati Zakonom o trgovini i odgovarajućim pravilnicima (poglavito Pravilnikom o minimalnim tehničkim uvjetima za obavljanje djelatnosti).

Razina 3. Veletržnice –Uslijed nedovoljno razrađenog modela tržišta te nejasnog definiranja pojedinih infrastrukturnih objekata razrada tržišta zahtijeva više inicijativa nego što je to bilo do sada. U Hrvatskoj je izgrađena veletržnica u Rijeci, a pred završetkom je i veletržnica u Poreču i Rijeci. Studijom izvodljivosti koju je izradila Istarska županija planira se i izgradnja veletržnice u Puli. Planiranje drugih veletržnica uz utvrđivanje inicijative i jasnih kriterija ekonomske opravdanosti takvog poduhvata može se očekivati u sredinama gdje lokalna uprava i ribari pokažu interes.

Pored navedenih organizacijskih oblika trženja koji mogu biti registrirana kao mjesta prve prodaje vrlo je bitna i standardizacija iskrcajnih uvjeta za stavljanje ribe u promet Standardizacija iskrcajnih uvjeta pri stavljanju proizvedene ribe u promet ima prvenstveno higijensku i sanitarnu komponentu, a onda i komponentu administrativne efikasnosti u evidentiranju iskrcane ribe. U standarde za obavljanje iskrcaja ulaze i elementi zaštite i sigurnosti na radu kao i standardi zaštite okoliša.

Ključni element koji određuje način funkcioniranje veleprodajnog tržišta je odabir prodajne metode. Glavne metode za prodaju svježe ribe, uobičajene u Europi i Americi su privatni ugovori, komisiona prodaja, dražbovanje, preliminarni dogovori, te telefonska narudžba.

Privatni ugovori su najčešća prodajna metoda pri veleprodaji lako pokvarljive robe. Ona se svodi na sklapanje privatnih ugovora o kupoprodaji između kupca i prodavača. Temeljna razlika, u fizičkom smislu, između ove metode i dražbe je to što kod ove metode nema dražbovne dvorane.

Alternativna metoda prodaje, koja postoji i u hrvatskoj praksi i koja će se vjerojatno I u budućnosti koristiti je komisiona prodaja. Slična je metodi privatnih ugovora s tom razlikom što prodavač nije privatna osoba. Komisioni agent, koji nije vlasnik proizvoda, zastupa proizvođača kako bi postigao najbolju cijenu za koju dobiva komisionu proviziju. Za funkcioniranje ovog sustava mora postojati određeno povjerenje između proizvođača i agenta. U nas ovaj odnos često nije zakonski ugovoren već se radi o međusobnim dogovorima.

90

Dražbovni način trgovanja približava veleprodaju idealu potpune konkurencije. On ima brojne prednosti za najveći broj tržnih sudionika. S druge strane vođenje akcijskog načina trgovanja povezano je s mnogim otporima. Isto tako, ovaj način veleprodaje razlikuje se od klasične veleprodaje, kako prema tehnici trgovanja, tako i prema potrebitoj opremi za obavljanje kupoprodaje.

6. Kriteriji za definiranje ribarske infrastrukture i suprastrukture

6.1. Kriteriji za utvrđivanje lokacija za ribarsku infrastrukturnu i suprastrukture

Kriterije za određivanje lokacija za ribarsku infrastrukturu obzirom na njenu namjenu i obilježja ribarstva u pojedinom području, možemo razvrstati prema namjeni i prostornoj dispoziciji. Namjena ribarske infrastrukture je usko vezana za vrstu ribarske djelatnosti na koju se odnosi.

Ribarsku infrastrukturu možemo razvrstati na: - dio koji direktno podržava upotrebu brodova, brodica i ribolovnih alata - infrastrukturu i suprastrukturu koja je nužna za stavljanje ribe na tržište. - prateću infrastrukturu i suprastrukturu koja obuhvaća ovlaštene servise za

opremu i postrojenja, proizvodnju opreme plovila i ribolovnih alata, fizičku komunikaciju koja osigurava nesmetano kretanje ribe kao robe (ceste i druge.), infrastrukture tržišta nakon prve prodaje, sustav komunikacija brod-obala, službe sigurnosti i spašavanja na moru, znanstvene i stručne institucije, ovlaštene laboratorije koji se vezuju uz sigurnost hrane, i drugo.

Suprastruktura obuhvaća i kapacitete administrativne podrške kojom se osigurava legalnost poslovanja od nadležnih ministarstava preko inspekcijskog nadzora. Svi navedeni sadržaji zajedno s financijskim okruženjem imaju veliku važnost u poslovanju nositelja djelatnosti ribarstva i njegovom pozicioniranju na tržištu.

Navedena infrastruktura je djelomično određena stanjem ukupnog gospodarskog razvoja zemlje i predmet je ukupnog funkcioniranja društva. Na drugoj strani međutim postoji dio infrastrukture koji je usko vezan uz djelatnost ribarstva i podložan je uspostavi upravljanja te ovisi o učinkovitosti samog upravljanja.

U akvakulturi specifičnu infrastrukturu predstavljaju sami ribnjaci i kanali za opskrbu i odvodnju vode. Prateće zgrade za akvakulturu imaju temeljna zajednička obilježja s građevinama koje prate uzgajališta riba i školjaka na moru.

91

Zajednička obilježja građevina u akvakulturi su u uskoj vezi s potrebnim sadržajima kao što su:

- skladište za hranu i opremu, - oprema za učinkovito održavanje uzgojnih uvjeta - hladna skladišta, - prostorije za osoblje - prostorije za sortiranje i pakiranje riba i školjkaša ili pročišćavanje školjkaša.

Za uspostavu uvjeta za odvijanje poslova u marikulturi nužno je definirati potrebnu obalnu infrastrukturu kojom se omogućava uspostavljanje tehnološke komunikacije između poslova na moru i poslova na kopnu. Obalna infrastruktura za marikulturu ima veliki broj zajedničkih obilježja s obalnom infrastrukturom za potrebe ribolova. Razlika je najčešće u odnosu na broj korisnika obalne infrastrukture obzirom da se u uzgoju obalna infrastruktura može vezati za jednu ili više pravnih i fizičkih osoba dok je u ribolovu ona najčešće određena za skupno ili javno korištenje.

Tablica 24 Prostorno lociranje kopnene infrastrukture prema njenoj namjeni

Naziv infrastrukture Temeljne funkcije Dodatne funkcije Izbor lokacije

Ribarska luka - Iskracaj i ukrcaj posade, ribe, opreme i goriva u brodove i brodice

- Privezište za brodove i brodice

- Servisiranje ribolovne opreme

- Hladnjače i proizvodnja leda

- Mjesto prve prodaje - Veletržnica - Škver

-Zaštićeni dio izgrađene obale (luka)

-Osiguran pristup teretnih vozila

Iskrcajno mjesto - Iskrcaj ribe - Iskrcaj i ukrcaj posade

- Privremeno privezište - Opskrba broda namirnicama

-Dio luke javne namjene ili dio u ribarskoj luci

-Osiguran pristup teretnim vozilima

Luka za marikulturu -Ukrcaj hrane za ribu i opreme za održavanje uzgajališta

- Iskrcaj izlovljene ribe, školjkaša i opreme sa uzgajališta

- Ukrcaj mlađi za uzgajalište

- Iskrcaj uginule ribe i zbrinutog obraštaja

- skladišta opreme, hrane, hladnjača, gorivo za brodove,

- servisiranje opreme za ugoj

- otpremni i purifikacijski centri za školjkaše

- Posebna luka u zoni za uzgoj

- Dio ribarske luke - Dio luke otvorene za javni promet

Servis brodova (škver)

- Redovito i investicijsko održavanje brodova

-Izgradnja pomoćnih brodica

-Ugradnja opreme i strojeva

- u okviru ribarske luke - kao samostalni zahvat u obalnom pojasu

Posebni dio komunalne luke

- Tradicionalno privezište i iskrcajno mjesto za brodice, uglavnom do 10 m

- Privezište zajedno s drugim korisnicima luke (sportski, rekreacijski i mali ribolov)

- dio komunalne luke koje su uglavnom smještene unutar naseljenih područja

92

Tablica 25 Prostorno lociranje kopnene infrastrukture prema njenoj namjeni

Naziv infrastrukture Temeljne funkcije Posebnosti i mogućnosti

Izbor lokacije

-Mjesta prve prodaje (MPP) aukcijske veletržnice, otpremni centri, otkupne stanice i brod registriran za prvu prodaju

- Sakupljanje ribe - Sortiranje ribe - Pakiranje ribe - Evidentiranje prve prodaje

- Izvještavanje nadležnog ministarstva

- Mogu biti - Zakonom se (MPP) mogu proširiti na sva mjesta prve prodaje (ribarnice, trgovački lanci, tvornice, ugostiteljski objekti)

- U okviru ribarske luke - U neposrednoj blizini iskrcajnog mjesta ili ribarske luke

- U industrijskoj zoni općine ili grada

- Općenito uz cestu

Skladišta za ribu -Hladna skladišta 0+4oC - Hladnjače za čuvanje smrznute ribe

- Skladišta za čuvanje otpada do neškodljivog uklanjanja

-Čuvanje ribe do stavljanja na tržište

- U sustavu HACCAP-a - Mogu biti skladišta ribara, uzgajivača, trgovaca ili prerađivača

- U okviru ribarske luke - U okviru luke za marikulturu

- U neposrednoj blizini iskrcajnog mjesta, ribarske luke ili luke za marikulturu


- Općenito uz cestu Skladišta za ambalažu i opremu

- Čuvanje ambalaže za pakiranje ribe

- Pričuva opreme kojom se osigurava kontinuitet rada

- U sustavu HACCAP-a - U vlasništvu ili najmu ribara ili uzgajivača

- U okviru ribarske luke - U okviru luke za marikulturu

- U neposrednoj blizini iskrcajnog mjesta, ribarske luke ili luke za marikulturu


- Nesmetan pristup teretnim vozilima

Površine za održavanje plovila i opreme

- Održavanje i popravak brodova, brodica, platformi

- Odražavanje mreža i sl.

- U organizaciji ribara ili servisnih službi

- U vlasništvu ili najmu ribara ili uzagjivača

- U zaobalju ili u razumnoj udaljenosti od obalne infrastrukture

Otpremni i purifikacijski centri

- Priprema školjkaša za tržište

- U sustavu HACCAP-a - Na kopnu ili na platformi (brodu)

Prostorna dispozicija i smještanje ribarske infrastrukture su načelno određeni namjenom infrastrukture, ali jednako tako i ukupnom organizacijom ribarstva na cijelom području hrvatske obale. Administrativno upravljanje pomorskim dobrom je podijeljeno na Vladu i regionalnu samoupravu (županijama), iz čega slijedi da je i upravljanje obalnom ribarskom infrastrukturom najbolje organizirati u skladu s uspostavljenom hijerarhijom odgovornosti i nadležnosti.

Strateško i prostorno planiranje predstavljaju temeljni preduvjet za uspostavu infrastrukture, a integralno i inter-regionalno planirana infrastruktura predstavlja temelj razumnog korištenja prirodnih resursa. Da ne bi došlo do odvajanja

93

infrastrukture, ili do njenog neorganiziranog rasporeda na obali potrebno je utvrditi kriterije za prostorni raspored.

Kriteriji obuhvaćaju postojeće stanje i planove, potrebno ih je dalje sistematizirati i organizirati. Predlaže se sistematizacija po sljedećim kriterijima:

- Ukupan i relativan broj brodova i uzgajališta i njihov raspored duž obale - Broj ribara u pojedinim područjima - Ukupna i relativna količina ulova i uzgajanih organizama - Dinamični raspored aktivnih lovišta - Usmjeravanje ulova prema obali – navike ribara - Raspored i veličina postojećih privezišta

Iz postojećeg stanja i važećih propisa, koji su sve usklađeniji s pravnom stečevinom EU, postojeća županijska razina organizacije predstavlja dobar temelj za daljnje planiranje i prostorno organiziranje ribarske infrastrukture.

Ukupan broj brodova u nekoj županiji prvo određuje ukupnu količinu privezišta. Njihova relativna struktura ukazuje na omjer stacionarne i migratorne flote iz čega slijede veličina i karakteristike iskrcajnih mjesta. Broj ribara, količina iskrcane ribe i drugih organizama od stacionarne flote i uzgajivača i sezonska dinamika iskrcaja migratorne flote predstavljaju temelj za dinamično dimenzioniranje infrastrukture. To je vrlo jednostavno ako se ne moraju uzeti u obzir sadašnje navike ribara i trgovaca koje s jedne strane kreiraju zapreke za uvođenje novih rješenja, ali isto tako nude i kvalitetna postignuća.

Postojeća flota za sada ima “riješeno” privezište, napominjemo pod velikim upitnikom. Kada se radi o manjim brodicama onda ih najčešće nalazimo u komunalnim dijelovima luka zajedno s brodicama sportskih, rekreacijskih i malih ribara. Ako je relativan broj brodica u dijelu luke manji od 10% i postoji mjesto za nesmetan iskrcaj ribe na vezu nije potrebno pristupiti reorganiziranju luke u svrhu olakšanog upravljanja. Međutim ako je zastupljenost brodica za gospodarski ribolov veća, a postoji dio luke na kojem se mogu grupirati na vezove s kojih se može iskrcati ulov, tada je to dobro rješenje jer olakšava higijenske procedure i za to potrebnu obalnu infrastrukturu. Kompromisno rješenje je moguće ako se u dijelu luke odredi iskrcajno mjesto primjerene protočnosti na kojem brodice iskrcavaju ribu prije odlaska na vez.

Privezišta ribarskih brodova, osobito velikih, karakterizira nedostatak izgrađene obale koja im stoji na raspolaganju. Brodovi u mirovanju su obično u vezu naslagani jedan drugome uz bok i to tri, četiri ili više brodova u nizu. Takvo vezivanje ne udovoljava većini kriterija za privezišta. Nova rješenja treba tražiti u dogradnji “matičnih” luka ili izgradnji ribarskih luka, sukladno postojećem i planiranom broju brodova i njihovim karakteristikama.

Migratorna flota, njeno periodično pojavljivanje duž cijele obale, mogućnost opremanja brodova za kvalitetno čuvanje svježine ribe i veliki radijus kretanja olakšava planiranje infrastrukture. Otegotna okolnost je što ta flota treba značajnu

94

duljinu obale u krugu od nekoliko sati plovidbe od lovišta i to sezonski, u jednom dijelu godine za pojedini dio hrvatske obale. To određuje potrebu uspostave dinamičnog planiranja i upravljanja lukama. Optimalno rješenje u ovom trenutku treba tražiti u organiziranom korištenju dijelova luka otvorenih za javni promet, a u budućnosti i u novim ribarskim lukama.

Broj ribara i brodova u pojedinim područjima je već u prošlosti odredio izgradnju ili prenamjenu obalnih sadržaja za potrebe ribarstva. Tako su ranije izgrađene luke oko tvornica za preradu ribe (Rovinj, Sali, Zadar, Postira, Vrboska, Komiža, Trpanj, Vela luka itd.). Danas se dio tih luka još uvijek koristi za iskrcaj ulova, ali su djelomično oštećene, prenamijenjene i više ne udovoljavaju higijenskim standardima i tehničkim uvjetima koje se prvenstveno odnose na kvalitetnu prometnu komunikaciju.

Razvoj ribarstva i demokratsko sudjelovanje ribara u odlučivanju kroz strukovna udruženja i građansko sudjelovanje je ponovo prepoznato u nekim sredinama što je doprinijelo izgradnji luke u Veloj Lamjani i preuzimanja dijela luke u Tribunju. Isto tako planira se gradnja gata u Umagu, uređenje gata u Kaštelima i izgradnja ribarske luke u Zadru, Dubrovniku.

Kriteriji participacije ribara koristan je u traženju načina za definiranje infrastrukture jer olakšava donošenje valjanih odluka na lokalnoj razini što predstavlja jedan od važnih instrumenata planiranja i upravljanja infrastrukturom.

Postignuti rezultati također postaju pravna i strukturna stečevina hrvatskog ribarstva i jedna od sastavnica planiranja i upravljanja ribarskom infrastrukturom.

U većim zonama određenim za marikulturu je dobro utvrditi uvjete obalne gradnje i sidrenja brodova i brodica, jer se time utvrđuje, funkcionalno i estetsko uređenje zone. Ovim se u užem smislu doprinosi ukupnom uređenju zone koje je potrebno za provođenje upravljanja, a u širem smislu je važan doprinos ukupnom upravljanju pomorskim dobrom. To se posebno odnosi na ukupno planiranje korištenja obale koje na ovaj način nije prepušteno generatorima sukoba u prostoru.

Uspješnost bilo kojeg modela upravljanja ribarskom infrastrukturom u RH, sukladno strategiji RH i pravnoj stečevini EU, ovise o prostornim planovima županija i gradova i općina. Kako pri donošenju nadležnih prostornih planova ne bi došlo do fragmentiranja prostorne komponente ribarstva na neželjeni način potrebno je dodatno intervenirati u domeni legislative prostornog uređenja i gradnje te u domeni upravljanja lučkom infrastrukturom.

Da bi intervencija bila kvalitetna nužno je na razini Vlade RH napraviti program upravljanja ribarskom obalnom infrastrukturom kao obvezujuće upute za izradu i izmjenu županijskih i lokalnih prostornih planova s jedne strane te minimalnih odrednica za upravljanje lukama otvorenim za javni promet s druge strane. Ovaj bi program svakako uzeo u obzir sva postignuta kvalitetna rješenje u prostoru i planovima i uvrstio bi ih u ukupni okvir programa.

95

Najbolji način za donošenje programa je rad u radionicama gdje bi trebali sudjelovati predstavnici nadležnih ministarstava, predstavnici svih županija, predstavnici nadležnih lučkih uprava i predstavnici ribara. Radionica omogućava participativno donošenje programa što daje najbolje garancije za uspješnu provedbu, ali su nužne određene početne pretpostavke:

- Infrastruktura mora biti kvalitativno i količinski dostatna za suvereno i održivo gospodarenje prirodnim resursima

- Sukladno zaključcima Studije izvodivosti izgradnje i adaptacije dijela ribarske infrastrukture, u svakoj primorskoj županiji je potrebno osigurati barem jednu ribarsku luku pune namjene (designated fishing port)

- Sedam i više izabranih ribarskih luka treba imati dovoljne zaobalne površine da se osiguraju higijenski i tehnički uvjeti za nesmetan pristup transportnim sredstvima, iskrcaj ribe, utovar opreme i potrošnog materijala, opskrbu gorivom, skladištenje ribe u hladnom skladištu, servisiranje opreme i administrativne kapacitete.

- Ribarske luke mogu biti izvedene kao luke posebne namjene, ali i kao dio luke za javnu upotrebu

- Svakoj ribarskoj luci treba odrediti gravitirajuća iskrcajna mjesta - Iskrcajno mjesto i ribarska luka posebno, trebaju imati uvjete za protočnost koja

neće smanjiti vrijednost ulovljene ribe - Odrediti privezište za ribarske brodove kada ona nisu određena u okviru

ribarske luke - Odrediti servisna brodogradilišta za ribarske brodove

Program upravljanja ribarskom obalnom infrastrukturom također treba definirati rad i nadležnost “Koordinacije” koju treba uspostaviti među lukama otvorenim za javni promet.

Dužnost i odgovornost takve koordinacije bi se odnosila na praćenje kretanja migratorne flote i upravljanje javnim lukama na način da se iskrcaj ribe obavlja sukladno higijenskim standardima i CFP. Također bi se u tom dijelu definirali potrebni propisi koji bi onda i obvezali dogovoreni program suradnje među lukama kao bi bile definirane i odgovornosti potrebne za svako uspješno upravljanje.

96

6.2. Minimalni sadržaji ribarske luke

Zadatak ribarske luke je stvaranje uvjeta koji omogućuju ribarskim brodovima koji uplove u luku što brži iskrcaj ulova i pripremu za slijedeći eksploatacijski ciklus. Da bi ribarska luka ispunila svoje osnovne zadatke mora biti povezana sa zaleđem odgovarajućim prometnicama koje neće limitirati propusnost ribarske luke.

Infrastrukturu ribarske luke čini skup svih odgovarajućih sadržaja ribarske luke.

Sadržaje ribarske luke čine: - sadržaji koji služe za posluživanje ulovnih jedinica ( brodica i brodova ) - sadržaji koji služe za posluživanje sirovina ( ribe i drugih morskih organizama )

ili tereta ulovnih jedinica - zajednički i pomoćni sadržaji (dodatni sadržaji)

Pojedini lučki sadržaji na terenu ribarske luke razmješteni su u nekoliko linija.

Tablica 26 Razmještaj lučkih sadržaja

Lokacija Zadatak Sadržaji

Prva linija - sadržaji moraju biti u neposrednom dodiru s operativnom obalom

- prihvat tereta (ulova) - tekući popravci plovila opskrba plovila

- operativna obala - iskrcajni i manipulativno prerađivački prostori

- rashladne prostorije - skladišta ambalaže

Druga linija – sadržaji ne moraju biti u neposrednom dodiru s operativnom obalom

- opsluživanje ribarskih plovila - opsluživanje ribara

- transportna baza - pogoni za izradu ambalaže - skladišta rezervnih dijelova - skladišta ribolovnih alata te ostale brodske opreme

- mrežare - radionice za servis pojedinih brodskih uređaja

- uredske prostorije

Tablica 27 Uobičajene dimenzije ribarskih brodova

Kategorija plovila Duljina (m) Gaz (m) Širina (m)

Ia <7 <1,0 <3,5 Ib 7-10 1,0-1,5 3,5-4,0 II 10-20 1,5-2,5 4,0-6,0 IIIa 20-30 2,5-3,5 7-10 IIIb 30-60 3,5-5,0 10-24

97

Ciklus korištenja ribarskog broda sastoji se od niza aktivnosti koje brod obavlja na moru i ribarskoj luci:

- Dolaska na lovište - Lov - Iskrcaj ulova - Ukrcaja potrepština potrebnih za održavanje ciklusa

Trajanje ciklusa korištenja broda ovisi i o : - klimatskim uvjetima - zakonskoj regulativi - lokalnim uvjetima na lovištu - zahtjevima za održavanje ribarskog broda i ribolovnih alata

Tablica 28 Trajanje ciklusa eksploatacije ribarskog broda

Kategorija plovila Broj dana na moru Broj dana iskrcaja i ukrcaja Trajanje ciklusa u danima I 1 1 2 II 6 4 10 III 35 5 40

Izvor: Port planing Constantine D. Memos National Technical University of Athens, Zografos, Greece

Iako je nacionalna ribarska flota skromnijih mogućnosti od navedenih karakteristika plovila moramo uzeti u obzir da će RH raditi zone upravljanja sa takvom razinom zaštite da će uz njih biti obavezna luka iskrcaja. Prema ovome pri dimenzioniranju luka mora se uzeti u obzir potencijalna ribarska flota EU koja bi mogla biti registrirana u tim zonama upravljanja, a koja bi mogla ispunjavati navedene standarde.

Ribarski brodovi dolaze u ribarsku luku u određenim periodima godine (u vrijeme najvećih ulova). Faktor zauzetosti operativne obale iskazuje se u rasponu n = 0,4 do 0,7 što ovisi o veličini plovila. Kod pojednostavljene metode računanja iskrcajne površine uzima se da 15% plovila koja obično koriste luku uvijek mogu naći mjesto za iskrcaj na operativnoj obali.

Tablica 29 Faktor zauzetosti operativne obale

Kategorija plovila Iskrcaj ulova i ukrcaj potrepština

Slaganje potrepština i prazan hod

Prazan hod i tekući popravci

Veliki servisi i održavanje

I 0,7 0,7 1,0 0,8 II 0,6 0,6 1,0 0,7 IIIa 0,5 0,5 1,0 0,6 IIIb 0,4 0,4 1,0 0,5

Izvor: Port planing Constantine D. Memos National Technical University of Athens Zografos, Greece

Faktor zauzetosti operativne obale pada sa povećanjem kategorije plovila uslijed veće razine opremljenosti plovila više kategorije( dizalice, ledomati, rashladne prostorije).

98

Ribarski brodovi se obično vezuju uz obalu cijelom svojom duljinom. Ovisno o vrsti i funkciji plovila može se vezati više ribarskih brodova jedan na drugoga, ali se zbog sigurnosti luke ne smije priječi faktor od 50%.

1,15 L

L

B

1,3B

L

Slika 22 Načini privezivanja ribarskih brodova

Kod bočnog priveza faktor duljine operativne rezultira uvećanjem duljine broda za 1,15, dok se kod privezivanja krmom širina uvećava za 1,3. Minimalna dubina ribarske luke mora biti za 1m metar veća od najvećeg gaza ribarskog broda koji uplovljava u tu luku pri najnižoj razini mora generiranoj amplitudama plime i oseke.

Tablica 30 Dimenzioniranje minimalnih sadržaja ribarske luke koji služe za posluživanje ulovnih jedinica ( brodica i brodova )

Sadržaj Funkcija sadržaja Uvjet Sidrište Prostor namijenjen sidrenju

ribarskih brodova koji čekaju na ulaz u ribarsku luku

Zaštićeno od većeg djelovanja vjetra i valova Mora posjedovati određenu dubinu i sigurni prostor za manevriranje brodova

Predluka Prostor namijenjen za ulazak i izlazak iz ribarske luke

Zaštićeno od većeg djelovanja vjetra i valova Mora posjedovati dubinu koju imaju najdublji dijelovi luke sigurni prostor za manevriranje brodova

Bazen Morska površina luke u kojoj se obavljaju sve osnovne tehničko tehnološke lučke djelatnosti

za brodove do 20m min. 500m² za brodove do 30m min.1000m² za brodove do 60m min. 1200m² min. Dubina 1m veča od najniže razine mora generirane amplitudama plime i oseke. min. širina najmanje 4 širine najšireg broda

Operativna obala Obala bazena na kojoj se vrši promet robom

min. duljina je duljina koja ispunjava kriterij da 15% plovila koja obično koriste luku uvijek mogu naći mjesto za iskrcaj na operativnoj obali. min. Dubina 1m metar veća od najvećeg gaza ribarskog broda koji uplovljava u tu luku pri najnižoj razini mora generiranoj amplitudama plime i oseke.

99

Tablica 31 Dimenzioniranje minimalnih sadržaja ribarske luke koji služe za posluživanje sirovina ( ribe i drugih morskih organizama ) ili tereta ulovnih jedinica

Sadržaj Funkcija Uvjet Godišnji promet t/m² Iskrcajna površina - Mjesto za iskrcaj i

ukrcaj roba - min. širina 8m 8-16

Prostori za manipulaciju i preradu

- Sakupljanje ribe - Sortiranje ribe - Pakiranje ribe

- u sustavu HACCAP-a 15-30

Skladišta za ribu - Čuvanje ribe do stavljanja na tržište

- u sustavu HACCAP-a 15-30

Ledomat - Opsluživanje brodova - u sustavu HACCAP-a 5-15 Skladište za ambalažu - Opsluživanje brodova - u sustavu HACCAP-a 0,2


6.3.Dodatni sadržaji ribarske luke

Dodatni sadržaji ribarske luke mogu se podijeliti na: - sadržaje ribarske luke koji služe za posluživanje sirovina ( ribe i drugih morskih

organizama ) ili tereta ulovnih jedinica - zajednički i pomoćni sadržaji

Kada je ribarska luka potpuno razvijena dodatni sadržaji uključuju: - sortirnicu, - aukcijsku salu, - odjel za pakiranje, - ledomate, - hladnjače za čuvanje ribe na 0 -+ 4ºC - hladnjače za čuvanje smrznute ribe - prostore za skladištenje slane i sušene ribe - prostor za vaganje - pogone za preradu ribe - pogon za proizvodnju ribljeg brašna - transportnu bazu - pogone za izradu ambalaže - skladišta rezervnih dijelova - skladišta ribolovnih alata te ostale brodske opreme - mrežare - radionice za servis pojedinih brodskih uređaja - urede za administraciju

Pojedini navedeni sadržaji ne moraju nužno biti u ribarskoj luci već se mogu organizirati i u njezinoj neposrednoj blizini.

100

Tablica 32 Dimenzioniranje nekih dodatnih sadržaja ribarskih luka

Sadržaj Funkcija Promet Ispiranje i sortiranje Prilagođavanje proizvoda tržišnim

zahtjevima 15-30 t/m² godišnje

Aukcija i prodaja Osiguranje kontroliranog prometa ribom

1-15 t/m² godišnje

Vaganje i aranžiranje Kontrola prometa 17-15 t/m² godišnje Skladištenje i smrzavanje Održavanje kvalitete proizvoda Za 2-3 dana proizvodnje Pakiranje Prilagođavanje proizvoda tržišnim

zahtjevima 6-12 t/m² godišnje

Prihvatni koridor Omogućuje nesmetani promet roba 18-16 t/m² godišnje Pomoćne instalacije Sitna skladišta i uredi Mogu biti smještene u prizemlju

ili na katu i predstavljaju 15-20% objekta


6.4. Minimalni sadržaji iskrcajnih mjesta

Ribarske luke i iskrcajna mjesta u RH predstavljati će točke slijedivog prometa ribom. Ako u svakoj primorskoj županiji u RH bude izgrađena jedna do dvije ribarske luke barem sa minimalnim sadržajima tada bi iskrcajna mjesta trebalo podijeliti na:

- iskrcajna mjesta male autonomije - iskrcajna mjesta srednje autonomije - iskrcajna mjesta velike autonomije

Tablica 33 Determiniranje kategorizacije iskrcajnih mjesta (cestovni transport i plovidba)

Iskrcajno mjesto Lokacija Funkcija Minimalni sadržaji Male autonomije Najveća udaljenost od

najbliže ribarske luke 150 km ili 15 Nm

iskrcaj ulova iskrcaj i ukrcaj posade

operativna obala

Srednje autonomije - Udaljenost od ribarske luke veća od 150km ili15Nm.

- Dobra prometna povezanost koja omogućuje najbržu dopremu sirovine do MPP

Iskrcaj ulova iskrcaj i ukrcaj posade zamjena ambalaže ukrcaj leda ukrcaj goriva ukrcaj potrepština

operativna obala tehnička pomagala (viličari ili dizalice)

ledomati skladišta ambalaže

Velike autonomije - Udaljenost od ribarske luke veća od 150km ili15Nm.

- Loša prometna povezanost koja onemogućuje najbržu dopremu sirovine do MPP

Iskrcaj ulova iskrcaj i ukrcaj posade zamjena ambalaže ukrcaj leda ukrcaj goriva ukrcaj potrepština skladištenje ulova do otpreme na MPP

operativna obala tehnička pomagala (viličari ili dizalice) ledomati skladišta ambalaže hladnjača za 2000t tunel za smrzavanje kapaciteta 100-200 t/dan benzinska stanica

101

Iskrcajna mjesta male autonomije koristile bi uglavnom ribarske brodice koje zbog svojih gabarita mogu prikladnije iskoristiti tu lokaciju te time i rasteretiti ribarsku luku u neposrednoj blizini.Ulovne jedinice na ovoj bi lokaciji mogle biti opsluživane sredstvima cestovnog prijevoza ( kamioni i ostala dostavna vozila) ili sredstvima pomorskog prometa (portulatama). Koristeći oba vida prijevoza može se brzo i efikasno iz ribarske luke dopremiti led i otpremiti ulov sa ulovnih jedinica.

Iskrcajna mjesta srednje autonomije koristili bi svi sudionici gospodarskog ribolova u RH zbog što bržeg i kvalitetnijeg iskrcaja i transporta ulova do mjesta prve prodaje. Ova mjesta se po svojoj zadaći moraju locirati na obali i otocima uz najveća i najposjećenija lovišta.

Iskrcajna mjesta velike autonomije bila bi uglavnom locirana na otocima uz tradicionalna lovišta, a organizacijom ovakvih iskrcajnih mjesta riješio bi se problem migratorne flote i problem dopreme i očuvanja ulova sa udaljenih lovišta. Ispunjavanje ovih uvjeta omogućilo bi i veći ribolovni napor i produžilo eksploatacijski ciklus ribarskih brodica i brodova u RH.

Tablica 34 Dimenzioniranje iskrcajnog mjesta male autonomije

Sadržaj Funkcija Uvjet Operativna obala iskrcaj ulova

iskrcaj i ukrcaj posade min. duljina je duljina koja ispunjava kriterij da 15% plovila koja obično koriste luku uvijek mogu naći mjesto za iskrcaj na operativnoj obali.

min. Dubina 1m metar veća od najvećeg gaza ribarskog broda koji uplovljava u tu luku pri najnižoj razini mora generiranoj amplitudama plime i oseke.

min. širina iskrcajne površine 5m

Tablica 35 Dimenzioniranje iskrcajnog mjesta srednje autonomije


iskrcaj i ukrcaj posade zamjena ambalaže ukrcaj leda ukrcaj goriva ukrcaj potrepština

min. duljina je duljina koja ispunjava kriterij da 15% plovila koja obično koriste luku uvijek mogu naći mjesto za iskrcaj na operativnoj obali.

min. dubina1 metar veća od najvećeg gaza ribarskog broda koji uplovljava u tu luku pri najnižoj razini mora generiranoj amplitudama plime i oseke.

min. širina iskrcajne površine 5m Tehnička pomagala (viličari ili dizalice)

pretovar ulova pretovar ambalaže ukrcaj leda ukrcaj potrepština

minimalna nosivost 1,5t

Ledomati opsluživanje ledom ulovnih jedinica očuvanje kvalitete ulova

minimalni kapacitet 5t/dan

Skladišta ambalaže opsluživanje ulovnih jedinica min. površina 200m²

102

Tablica 36 Dimenzioniranje iskrcajnog mjesta velike autonomije


iskrcaj i ukrcaj posade zamjena ambalaže ukrcaj leda ukrcaj goriva ukrcaj potrepština

- min. duljina je duljina koja ispunjava kriterij da 15% plovila koja obično koriste luku uvijek mogu naći mjesto za iskrcaj na operativnoj obali.

- min. dubina1m metar veća od najvećeg gaza ribarskog broda koji uplovljava u tu luku pri najnižoj razini mora generiranoj amplitudama plime i oseke.

- min. širina iskrcajne površine 8m Tehnička pomagala (viličari ili dizalice)

- pretovar ulova - pretovar ambalaže - ukrcaj leda - ukrcaj potrepština

minimalna nosivost 1,5t

Ledomati - opsluživanje ledom ulovnih jedinica - očuvanje kvalitete ulova

minimalni kapacitet 5t/dan

Skladišta ambalaže opsluživanje ulovnih jedinica minimalna površina 200m² Hladnjača za 2000t očuvanje ulova do otpreme na MPP minimalni kapacitet 2000t Tunel za smrzavanje kapacitete 100-200 t/dan

- obrada ulova do otpreme na MPP - obrada ulova do otpreme na preradu

minimalni kapacitet 100-200 t/dan

Benzinska stanica opsluživanje ribarskih plovila minimalni kapacitet dnevno mora zadovoljiti 20% potreba ribarske flote u razdoblju najveće eksploatacije obližnjeg lovišta

6.5. Minimalni infrastrukturni uvjeti za pravnu ili fizičku osobu koja je registrirana za obavljanje prvog trgovanja ribom

Stupanjem na snagu pravilnika o higijeni hrane (NN 99/07) prestao je važiti Pravilnik o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima koje moraju ispunjavati objekti za uzgoj, proizvodnju i stavljanje u promet riba i proizvoda od riba te rakova i proizvoda od rakova (“Narodne novine”, broj 148/99).

Pravilnikom se utvrđuju opća pravila o higijeni hrane za subjekte u poslovanju s hranom, pri čemu se posebice uzimaju u obzir sljedeća načela:

- glavnu odgovornost za zdravstvenu ispravnost hrane snosi subjekt u poslovanju s hranom;

- potrebno je osigurati zdravstvenu ispravnost hrane kroz cijeli lanac prehrane, počevši od primarne proizvodnje;

- za hranu koja se ne može sigurno čuvati na sobnoj temperaturi, posebice zamrznutu hranu, važno je održavati hladni lanac;

- opća provedba postupaka koji se temelje na načelima sustava analize opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka (u daljnjem tekstu: HACCP), zajedno s primjenom dobre higijenske prakse, treba povećati odgovornost subjekata u poslovanju s hranom;

103

- vodiči za dobru praksu su korisno sredstvo koje subjektima u poslovanju s hranom na svim razinama lanca prehrane pomaže u provođenju pravila o higijeni hrane i u primjeni načela sustava HACCP;

- potrebno je utvrditi mikrobiološke kriterije i zahtjeve vezane uz praćenje temperature koji se temelje na znanstvenoj procjeni rizika.

Ovaj se Pravilnik primjenjuje na sve faze proizvodnje, prerade i distribucije hrane kao i na izvoz, ne dovodeći u pitanje zahtjeve koji se odnose na higijenu hrane u skladu s posebnim propisima. Iznimno od prethodne definicije, ovaj se Pravilnik ne primjenjuje dijelom na izravnu opskrbu malim količinama primarnih proizvoda kojima proizvođač opskrbljuje krajnjeg potrošača ili lokalni objekt u maloprodaji koji izravno opskrbljuje krajnjeg potrošača, u skladu s posebnim propisima. Slijedeći važan dokument je pravilnik o higijeni hrane životinjskog porijekla (NN 99/07). Oba dva spomenuta pravilnika pobliže određuju uvjete koji bi trebali važiti na mjestima prve prodaje odnosno sadašnjim registriranim objektima.

Kao registrirana mjesta prve prodaje sukladno pravilniku mogu se odrediti sva mjesta registrirana pri Upravi Veterinarstva koja zadovoljavaju osnovne sanitarno higijenske uvjete bilo da su registrirani samo za unutarnji promet i/ili za izvoz. Svi objekti ukoliko se registriraju za obavljanje prve prodaje uvode se u registar mjesta prve prodaje u Upravi ribarstva što bi značajno olakšalo primjenu EU propisa. Vezano uz pravilnik izravna opskrba malim količinama proizvoda može se izuzeti obveza izdavanja prodajnog lista i definicije mjesta prve prodaje kod nekih kanala prodaje, no odluka države je kako će primijeniti i s kojim količinama propise u odnosu na ribarnice, ugostiteljske objekte I druge slične kanale prodaje. Prije donošenja odluke svakako je potrebno napraviti procjenu količina koje se prodaju drugim kanalima prodaje da se dio možda značajne statistike I kontrole ne bi izgubio. U slučaju odluke i takva mjesta dobivaju kategoriju mjesta prve prodaje ili se izuzimaju. Potrebno je spomenuti da se I brod u slučaju ispunjavanja higijensko sanitarnih uvjeta može registrirati kao mjesto prve prodaje.

104

6.6. Upotreba GIS-a u određivanje udaljenosti ribarskih lovišta od pojedinih luka

Geografski informacijski sustav (GIS) je sustav za upravljanje prostornim podacima i osobinama pridruženih njima. Upotrebom GIS-a moguće je izraditi tematske karte na kojima je moguće odrediti pogodna iskrcajna mjesta s obzirom na udaljenost od ribarskih pošta, kapaciteta flote, sigurnost plovidbe i ostalo. GIS i njemu srodne tehnologije mogu pomoći u upravljanju i analizi podataka i doprinijeti preciznom određivanju značaja ribarskih luka i iskrcajnih mjesta različitih kategorija i n taj način može biti od pomoći u boljem upravljanju ribarstvom kao i održanja ekonomske osnove ribarstva.

Slika 23 Tematska karta za određivanje udaljenosti od pojedinih luka- primjena GISa

Integralno planiranje lukama je potrebno odrediti prema udaljenosti lovišta od određene luke ili lučkog područja. Kao primjer je prikazana je podloga na kojoj su prikazani polumjeri od 10, 20 i 40 Nm udaljenosti od pojedine luke koji je izrađen u GIS-u. Luke na slici su izabrane kako bi se ilustracije radi pokrio cijeli jadran.

105

Dvije luke u Istri, jedna u Kvarneru, jedna u Kvarneriću, po jedna luka za zadarsko i šibensko lučko područje, dvije luke za splitsko područje i dvije luke za dubrovačko područje.

Slika 24 Prikaz primjera detaljnog određivanja udaljenosti plovidbe ribarskih brodova koji gravitiraju Luci Zadar, radi procjene zone najbližih ribolovnih pošta

Izbor luka u prikazu nije napravljen s ciljem definiranja ribarskih luka već kao primjer za izradu grafičkog dijela modela planiranja i upravljanja lučkim sustavom za potrebe migratorne flote. Izbor luka, njihovog broja, rasporeda i kapaciteta po raznim svojstvima (udaljenost, iskrcaj,opskrba, sigurnost za nevremena, tržišta i sl.) treba biti temeljni predmet cjelovitog planiranja lučkim sustavom RH za potrebe ribarstva. Taj postupak nužno je provesti što brže, kako bi se mogao utvrditi sadržaj (tehnički, financijski i organizacijski) i trajanje tranzicijskog razdoblja za usklađivanje obalne infrastrukture sukladno propisima EU.

6.7. Unapređenje ribarskih sadržaja i gradnja nosivih ribarskih kapaciteta sukladno pravnoj stečevini EU

Ribarstvo Republike Hrvatske dijeli se na dva glavna segmenta i to morsko ribarstvo i slatkovodno ribarstvo. Morsko ribarstvo dijeli se na uzgoj morske ribe i drugih morskih organizama, gospodarski ribolov, mali ribolov i rekreacijsko – športski ribolov. Slatkovodno ribarstvo se pak dijeli na uzgoj slatkovodne ribe i drugih vodenih organizma, gospodarski ribolov i rekreacijsko – športski ribolov.

106

Kako se podaci za svaku ovu kategoriju ribarstva zbog svoje specifičnosti prate na svoj zaseban način nužno ih je potrebno objediniti na jednome mjestu. Razlog tome je u činjenici da se radi o prirodnim obnovljivim resursima mora i voda koje su od posebne važnosti za Republiku Hrvatsku te se radi toga njima mora pravilno gospodariti. Glavni preduvjet za pravilno gospodarenje su točni i relevantni podaci na temelju kojih je moguće donositi pravilne odluke i mjere.

U ribarstvu Republike Hrvatske do 2001. godine nije bilo nikakvog sustava za prikupljanje, obradu i analizu podataka. Kako je već naprijed navedeno jedini podaci koji su postojali su bili podaci Državnog zavoda za statistiku, čiji su područni uredi davali procjene ulova i proizvodnje. Takve procjene su najčešće odstupale od stvarnoga stanja. Kako se radi o vrlo osjetljivom aspektu gospodarstva takve pogrešne procjene imale su za posljedicu vođenje loše ribarske politike te donošenje krivih mjera gospodarenja u ovoj gospodarskoj grani. Posljedice su značajno osiromašenje ribljeg fonda u posljednjih 15 – ak godina te loš položaj ribarskog sektora.

Državno tijelo odgovorno za ribarstvo je u posljednjih 20 – ak godina bilo u nadležnosti raznih ministarstava tako da nije bilo mogućnosti jedinstvenoga i konstantnoga upravljanja ribarstvom. Također, morsko i slatkovodno ribarstvo bilo je odvojeno i kako je već rečeno u sklopu različitih ministarstva. Tek osnivanjem Uprave ribarstva u sklopu koje su osnovane i Područne jedinice na moru i zapošljavanjem novih 25 djelatnika stekli su se uvjeti za početak optimalnog i jedinstvenog upravljačkog mehanizma i modela gospodarenja biološkim bogatstvima mora i slatkih voda.

6.7.1. Statistika

Jednostavan i brži protok različitih informacija o ribarstvu od posebne je važnosti za razvoj ribarstva kao i za racionalno i održivo gospodarenje obnovljivim bioresursima. Postojeći način praćenja i obavještavanja u ribarstvu je nepotpun, spor, nekonzistentan i uglavnom nedostupan većini sudionika u ribarstvu. Uspostava informacijskog sustava u ribarstvu radi prikupljanja i uporabe podataka te informiranje korisnika od iznimne je važnosti za ribarstvo.

Informaciji sustav predstavlja razvijeni oblik informatičkih, distributivnih sustava obrade informacija u kojima korisnici interaktivno komuniciraju s informacijskim bazama. Informatičko – komunikacijski sustavi predstavljaju koncepciju i realizaciju a ne specifičnu aplikaciju, tehnologiju ili proizvod. Također, oni traže iznimnu povezanost velikog broja subjekata. Uspješno djelovanje traži maksimalnu učinkovitost primjene tehnologije, programskih i organizacijskih rješenja obrade, prijenosa i prikaza informacijskih sadržaja.

Uloga takovoga jedinstvenoga informacijskog sustava bila bi da se na jednome mjestu organiziraju informacije i proslijede zainteresiranim korisnicima za donošenje odluka, planiranje, istraživanje i razvoj ribarstva.

107

Pod korisnicima se podrazumijevaju razne državne ustanove, znanstvene i stručne institucije, menadžeri u javnome sektoru, ribarska poduzeća, investitori, razni konzultanti te političari. Kao i većina informacijsko – komunikacijskih sustava i ovaj bi trebao biti svojom jednostavnošću i komunikacijskom snagom iznimno orijentiran na korisnika.

Informacijski sustav u ribarstvu kod nas a i u čitavom svijetu je odgovor na sve veće zahtjeve korisnika informacijskih sadržaja, odnosno sve veća potreba brojnih korisnika o neophodnim podacima iz ribarstva.

Zakonski propisi

Sukladno Pravilniku o očevidniku, izvješću o ulovu i dostavi podataka o gospodarskom ribolovu na moru ribari su dužni dostavljati podatke o ulovu i iskrcaju prodajnom mjestu i nadležnoj područnoj jedinici koja im je izdala povlasticu za gospodarski ribolov na moru. Ovlaštenici povlastice koji obavljaju ribolov plovilima iznad 10 metara dužine preko svega i plovilima koja sudjeluju u prekrcaju ribe bez obzira na duljinu plovila obvezni su voditi očevidnik kao i ovlaštenici povlastice koji obavljaju ribolov pridnenom povlačnom mrežom koćom, pelagijskom povlačnom mrežom koćom, dređama, kružnim mrežama plivaricama i plutajućim parangalom i ostvare ulov od 300 ili više kilograma plave ribe, odnosno 50 ili više kilograma ostalih vrsta riba i/ili drugih morskih organizama. Ribari su dužni dostaviti očevidnik nadležnoj Područnoj jedinici u roku od 48 sati od iskrcaja ribe.

Ovlaštenici povlastice koji obavljaju ribolov plovilima ispod 10 metara dužine preko svega obvezni su voditi izvješće i dužni su ga dostavit do 15. u mjesecu za prethodni mjesec. U očevidnicima i izvješćima o ulovu koji ribari ispunjavaju i dostavljaju su podaci o ulovu za svaki dan i ribolovnom naporu (ulov po vrstama, o vremenu ribarenja, korištenom alatu, ribolovnoj zoni u kojoj se ribolov obavljao, karakteristikama ribolovnog alata, broju ribara i dr.). Zatim se podaci upisuju u računalo u bazu podataka “Registar flote” gdje se oni obrađuju i nakon toga se dobivaju izvještaji o ulovu i ribolovnom naporu..

Uzgajivači na moru su dužni jednom godišnje dostaviti očevidnik o uzgoju ribe i drugih morskih organizama, dok uzgajivači slatkovodne ribe obvezu dostavljanja ispunjenog očevidnika o akvakulturi imaju dva puta godišnje i to za razdoblje 01. siječnja do 30. lipnja i od 1. siječnja do 31. prosinca tekuće godine. Uzgajivači su dužni upisati u propisane obrasce podatke: o proizvodnji, površinama, utrošku hrane, nasađenoj ribi te ostale relevantne podatke.

U rekreacijsko-športskom ribolovu na slatkom vodama ribiči su obvezni do kraja siječnja dostaviti podatke o godišnjem ulovu za prošlu godinu ovlašteniku ribolovnog prava na propisanom obrascu, a na temelju podataka koje su unosili tijekom godine u posebnu knjižicu ulova. Ovlaštenici ribolovnog prava objedinjuju te podatke i dostavljaju ih do kraja veljače Hrvatskom športsko-ribolovnom savezu, koji skupne podatke po ribolovnim područjima i ribolovnim zonama dostavlja Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva.

108

U gospodarskom ribolovu na slatkom vodama, ovlaštenici povlastice za gospodarski ribolov dostavljaju MPŠVG svaki tjedan popis ulova za prošli tjedan, a dva puta godišnje obvezni su dostaviti i popis polugodišnjeg ulova.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva je stvorilo na ovaj način podlogu za prikupljanje svih potrebnih informacija u ribarstvu u Republici Hrvatskoj.

Pretpostavke za ustroj ribarskog informacijskog sustava

Ribarski informacijski sustav omogućiti će prikupljene svih informacija i podatka vezanih za ribarstvo te osigurati jednostavan pristup informacijama. Glavne odrednice ustroja ribarskog informacijskog sustava jesu:

1. Definirati sve sudionike u ribarstvu, te njihovu ulogu u procesu prikupljanja podataka i informacija za potrebe informacijskog sustava,

2. Uspostaviti brz protok informacija između lokalnih jedinica i centralne jedinice 3. Definirati načine prikupljanja podataka, informacija i zakonom propisanih

evidencija, 4. Uspostaviti dodatne evidencije i izvješća važnih za bolju i kvalitetniju analizu

ribarstva i provedbenih mjera ribarske politike, 5. Definirati standarde izvješća i dokumenata 6. Odrediti način pohranjivanja svih prikupljenih podataka po unaprijed zadanim

kriterijima, 7. Priprema podataka za objavu – izvješća Ministarstva, Internet portal, tiskani

materijal i sl.) 8. Omogućiti korisnicima pretraživanje baze prema zadanim kriterijima, 9. Osigurati zaštitu i sigurnost podataka – definirati razinu pristupa pojedinim

podacima koji nisu za objavu.

Struktura informacijskog sustava

Kako je stvorena podloga za prikupljanje podataka prišlo se je izradi jedinstvenog informacijskog sustava u ribarstvu koji bi bio nacionalni informacijski sustav dizajniran tako da omogući privatnom i javnom sektoru brz i jednostavan pristup informacijama potrebnih za donošenje odluka.

Informacijski sustav je sastavljen od centralne jedinice koja je smještena u Zagrebu i sedam lokalnih jedinica koje su smještene u sedam Područnih jedinica Uprave ribarstva. U lokalnim jedinicama se prikupljaju propisane evidencije s ispunjenim podacima te se obavlja kontrola podataka i nakon toga se podaci upisuju u bazu podataka preko WEB sučelja te se nakon obrade podataka izrađuju strukturirani izvještaji koji se prosljeđuju pojedinim korisnicima.

109

Upravaribarstva Zagreb

Područna jedinica Pula

Područna jedinica Dubrovnik

Područna jedinica Split

Područna jedinica Šibenik

Područna jedinica Zadar

Područna jedinica Senj

Internet

Područna jedinica Rijeka

Slika 25 Struktura informacijskog sustava

Ovaj sustav ima nekoliko komponenata ovisno o pojedinim dijelovima ribarstva. Tako u sklopu sustava imamo podsustave za gospodarski ribolov na moru, registar ribolovne flote, marikultura, akvakultura, gospodarski ribolov na slatkim vodama, te mali ribolov. Svi podsustavi su povezani. Tako se na jednom mjestu mogu dobiti sve informacije o svim dijelovima ribarstva u Republici Hrvatskoj.

Ribarski informacijski sustav

Gospodarski ribolov i registar flote

Mali ribolov

Gospodarski ribolov na slatkim vodama

Marikultura

Slatkovodno ribnjačarstvo

Sportski i rekreacijski ribolov

Slika 26 Podsistem ribarskog informacijskog sustava

Za potrebe ovog informacijskog sustava izrađen je i software za unos, obradu i pohranjivanje podataka te za izradu unaprijed strukturiranih izvještaja koji se zatim dalje dostavljaju korisnicima u pisanim izvještajima ili putem web sučelja. Ovaj software je izrađen u SQL bazi u obliku WEB aplikacija.

110

Kada se prikupe podaci u pojedinim jedinicama Uprave ribarstva podaci se kontroliraju te se zatim unose u bazu podataka.

U bazi napravljeni su ekrani za unos podataka koji su jednaki evidencijama koje su ribarski subjekti obvezni ispuniti i dostaviti Upravi ribarstva što djelatnicima koji unose podatke olakšava posao. Nakon kontrole podataka djelatnici unose podatke u pripremljene ekrane za unos podataka koji se prenose u centralnu jedinicu u Zagrebu. Nakon što se svi podaci unesu u bazu moguće je dobiti strukturirane izvještaje o pojedinom sektoru ribarstva.

Navedena baza podataka uključuje određeni broj unaprijed pripremljenih izvještaja koji se automatski izrađuju. To su podaci o ribarima i uzgajivačima, plovilima, ulovu ribe i ribolovnom naporu, uzgoju ribe. Vrlo je korisno da se ti izvještaji ne mijenjaju puno tijekom godina radi njihove kompatibilnosti tijekom godina jer će biti potrebno uspoređivati pojedine izvještaje sa izvještajima u budućim godinama. Izvještaje je potrebno mijenjati samo u slučajevima ukoliko je došlo do nekih značajnih promjena u razvoju ribarstva koje se ne mogu pokriti sa trenutnim dizajnom izvještaja.

Nakon unosa i obrade podataka te izrade izvještaja slijedi najvažniji dio ovog sustava a to je distribucija potrebnih informacija. Postoji nekoliko načina distribucije informacija a to su:

1. Izrada godišnjaka i raznih specijaliziranih izvještaja, 2. Pristup korisnika bazi podataka sa različitim razinama pristupa, 3. Distribucija podataka preko Interneta.

Ribarstvo je specifična gospodarska grana koja se kod nas a i u većini svijeta sastoji od nekoliko različitih ali ipak povezanih segmenata, te se radi o direktnom gospodarenju sa prirodnim bogatstvima. Zbog tih činjenica gospodarenje takvim resursima nikako ne smije biti neplanski. Da bi se moglo dobro i planski gospodariti nužni su točni i kvalitetni podaci. To je prepoznato u gotovo svim zemljama svijeta te su već u upotrebi ili se tek uvode informacijski sustavi u ribarstvu. Zbog toga se i u Republici Hrvatskoj prišlo izradi jedinstvenog informacijskog sustava u ribarstvu kojeg smo i opisali u ovom poglavlju i koje omogućuje u konačnici transfer kvalitetnih i traženih podataka Europskoj komisiji.

6.7.2. Kontrola

Sukladno Pravilniku o očevidniku, izvješću o ulovu i dostavi podataka o gospodarskom ribolovu na moru ribari su dužni dostavljati podatke o ulovu i iskrcaju prodajnom mjestu i nadležnoj područnoj jedinici koja im je izdala povlasticu za gospodarski ribolov na moru. Ovlaštenici povlastice koji obavljaju ribolov plovilima iznad 10 metara dužine preko svega i plovilima koja sudjeluju u prekrcaju ribe bez obzira na duljinu plovila obvezni su voditi očevidnik kao i ovlaštenici povlastice koji obavljaju ribolov pridnenom povlačnom mrežom koćom, pelagijskom povlačnom mrežom koćom, dređama, kružnim mrežama plivaricama i plutajućim parangalom i ostvare ulov od 300 ili više kilograma plave ribe, odnosno 50 ili više

111

kilograma ostalih vrsta riba i/ili drugih morskih organizama, obvezni su voditi očevidnik bez obzira na duljinu plovila. Ovlaštenici povlastice koji obavljaju ribolov plovilima ispod 10 metara dužine preko svega obvezni su voditi izvješće. Kako ribari nakon svakog izlaska u ribolov i povratka moraju dostaviti u propisanom roku očevidnik i iskrcajnu deklaraciju nadležnoj područnoj jedinici to bi trebalo ribarima osigurati da na iskrcajnom mjestu u kojem je riba iskrcana mogu na najlakši način dostaviti očevidnik i iskrcajnu deklaraciju. To bi se trebalo riješiti s posebnim sandučićima u koje bi ribali ostavljali očevidnike ili bi ga predali ovlaštenoj osobi ukoliko postoji infrastruktura na iskrcajnom mjestu.

Slika 27 Izgled prodajnog lista

Drugi primjerak očevidnika i iskrcajne deklaracije prati ribu na mjesto prve prodaje ukoliko je ono izvan iskrcajnog mjesta. Uz iskrcajnu deklaraciju ribu u transportu na mjesto prve prodaje ili skladišta ako su udaljena više od 20 kilometara mora pratiti i dokument popratnica sukladno pravilniku o uvjetima stavljanja u promet riba i

112

drugih morskih organizama. Popratnica (dokument koji će pratiti ribu od iskrcaja do mjesta prve prodaje ili skladišta ako su udaljena više od 20 kilometara).

Uprava ribarstva će sukladno zahtjevima EU legislative ustrojiti registar prvih kupaca koji će jedini imati pravo obavljati prvu kupnju ribe i drugih morskih organizama. Svaki će registrirani kupac morati u roku od 48 sati izvijestiti MPŠVG elektronskim putem na obrascu prodajnog lista o podacima o prvoj kupnji. Ovaj sustav će omogućiti da svaki registrirani kupac može preko WEB aplikacije ispuniti prodajni list i izjavu o skladištenju ribe i tako ispuniti svoju obvezu dostavljanja podataka. Radi toga je potrebno da svako mjesto prve prodaje bude opremljeno s računalom koje je spojeno na ADSL da bi se navedena obveza mogla ispuniti. Informatizacija tog dijela registra treba smanjiti vrijeme od trenutka unosa podataka o prvoj prodaji od strane samog kupca te povećati točnost unesenih podataka i omogućiti trenutan nadzor iskrcane i prodane ribe te slijedivost.

Podaci iz navedenih dokumenata biti će uneseni u informacijski sustav Uprave ribarstva te će se uspoređivanjem dokumenta (očevidnik, iskrcajna deklaracija, popratnica i prodajni list) omogućiti usporedna provjera iskazanih podataka (cross checking) sukladno zahtjevima koje propisuje legislativa EU. Iskrcajno mjesto u tom smislu, služi kao jedna od karika u lancu slijedivosti ribe od ulova do prve prodaje i zbog toga je nužno prostorno definiranje iskrcajnih mjesta kako bi administrativno povezali navedene dokumente i olakšali inspekcijske poslove, jer će inspekcija moći obavljati kontrolu navedenih dokumenata i na tim iskrcajnim mjestima. Iskrcajna mjesta bi trebalo odrediti ovisno o frekvenciji plovila koji gravitiraju u pojedinu luku i strukturi samog ulova.

6.7.3. Slijedivost

Naglasak na slijedivost je komponenta koja se vezuje ponajviše na pružanje kompletne informacije o proizvodu kao i posljedične zaštite potrošača. Uredba Europske komisije o obveznom etiketiranju ribe 2065/2001 kao i uredba 104/2000 o zajedničkoj organizaciji tržišta u ribarstvu imaju za cilj osigurati potrošačima primanje pune informacije o vrsti, načinu proizvodnje i području ulova. Praćenje slijedivosti mora biti moguće u svim dijelovima opskrbnog lanca do krajnjeg potrošača, i odnosi se kako za izlovnu tako i za uzgojnu ribu.

Kompleksnost pristupa u slijedivosti odvija se na više razina tako da nacionalna legislativa uređuje ovo pitanje sa više zakona koji su međusobno kompatibilni. U posljednje vrijeme razvijaju se elektronički sustavi prijenosa podataka tako da se olakša praćenje informacija u oba smjera od proizvođača do krajnjeg potrošača i obratno.

Vezujući se uz primjenu standardizacije postupka jedna od važnijih komponenti sustava je standardizacija iskrcajnih uvjeta. Iz “studije izvodljivosti izgradnje i adaptacije dijela ribarske infrastrukture sukladno EU” 2005. “Standardizacija iskrcajnih uvjeta pri stavljanju proizvedene ribe u promet ima prvenstveno higijensku i sanitarnu

113

komponentu, a onda i komponentu administrativne efikasnosti u evidentiranju iskrcane ribe. U standarde za obavljanje iskrcaja ulaze i elementi zaštite i sigurnosti na radu kao i standardi zaštite okoliša. Kvaliteta proizvoda i sigurnost hrane imaju sve veće značenje u razvijenom društvu pa porast standarda slijedi i rast mjera sigurnosti u humanoj i animalnoj prehrani. Riba predstavlja proizvod niskog rizika za zdravlje ljudi, ali unatoč tome postoji potreba izgrađivanja povjerenja potrošača prema hrani koja značajno doprinosi ukupnom zdravlju populacije. U cijelom opskrbnom sustavu tržišta ribom iskrcaj predstavlja najvidljiviju fazu čime to postaje i stvar javnosti. Sustav informiranja potrošača o kvaliteti proizvoda se temelji na slijedivosti i deklariranju. U RH je u okviru GS12 izdana publikacija “Smjernice za slijedivost ribe” odnosno primjena GS1 standarda u provedbi EU zakonodavstva i poslovnih zahtjeva s obzirom na obavijest potrošaču i slijedivost.

6.7.4. Sigurnost hrane

S obzirom na mjesta prve prodaje pravilnikom o higijeni hrane i pravilnikom o higijeni hrane životinjskog porijekla (NN 99/07) i registracijom objekata koji udovoljavaju osnovnim sanitarno higijenskim propisima odredbe o sigurnosti hrane postaju izvedive pri mjestu prve prodaje.

S obzirom na osjetljivost iskrcaja u higijenskom smislu postoji obveza uvođenja iskrcaja u higijenski protokol. Uredbe za iskrcaj samostalno još nisu u potpunosti donesene na razini EU no postoje brojne preporuke koje se mogu izvući iz “higijenskog paketa“ EU, i novog paketa donesenog od RH. Potrebno je da uprave veterinarstva i uprave ribarstva standardiziraju sanitarno higijenske uvjete iskrcaja vodeći strogo računa o mogućnosti primjene minimalnih uvjeta s obzirom na kategoriju iskrcajnog mjesta.

Pravilnikom o higijeni hrane životinjskog porijekla (NN 99/07)određeni su djelomični zahtjevi koji se moraju ispuniti tijekom i nakon pristajanja. Ovdje ćemo se zadržati samo na opisu tog djela vezanog uz iskrcaj ne opisujući posebno uvjete koji su vezani uz ribarski brod kao i propise koje se odnose na školjkaše i ostale proizvode ribarstva.

Vezujući se na pravilnik subjekti u poslovanju s hranom koji su odgovorni za istovar proizvoda ribarstva s plovila na kopno moraju:

1. osigurati da oprema za istovar koja dolazi u dodir s proizvodima ribarstva bude izrađena od materijala koji se lako čisti i dezinficira te da se održava u ispravnom i čistom stanju; i

2. izbjegavati kontaminaciju proizvoda ribarstva tijekom istovara, posebice osiguravajući:

- da se istovar obavlja brzo;

2 GS1 Croatia - Hrvatsko udruženje za automatsku identifikaciju, elektroničku razmjenu podataka i unapređenje

poslovnih procesa

114

- da se proizvodi ribarstva bez odgađanja pohrane u odgovarajući prostor na temperaturi navedenoj u Poglavlju VII. ovoga Odjeljka; i

- da se ne upotrebljava oprema niti primjenjuju postupci koji uzrokuju nepotrebno oštećenje jestivih dijelova proizvoda ribarstva.

Prema preporukama britanskog Seafish (2002 ISBN 0 903041-11-2): izbor mjesta za opskrbu ribolovne flote, veličina i plan infrastrukture gdje se servisira flota, obalni ribarski sektor mora osigurati efikasnost radnih operacija. Efikasnost je potrebna u smislu minimiziranja svakog kašnjenja iskrcaja, rukovanja i distribucije ribe kao i opskrbu ledom, vodom gorivom kao obavljanja servisnih poslova. Oprema mora osigurati minimalni rizik zagađenja proizvoda i gubitak kvalitete proizvoda. Iskrcajna mjesta moraju biti smještena gdje nema kontaminacije zrakom (dim, prašina), poplavom, kao ni eventualnog zagađenja patogenim organizmima. Preporuča se planirati i organizirati područja za iskrcaj i manipulaciju ribe na način da im je to isključiva namjena te da je pristup javnosti ograničen ili upravljan. Prostorni dizajn takvih mjesta treba osigurati nesmetan tijek kretanja proizvoda bez križanja putova kako bi se spriječila unutarnja kontaminacija i gubitak kvalitete. U lukama koje daju potpunu podršku ribarskoj floti treba odvojiti područje iskrcaja od područja opskrbe i održavanja plovila na vezu.

6.7.5. Transport

Transport je sljedeća kategorija koju je bitno spomenuti vezano uz uvjete iskrcaja i dopreme na mjesto prve prodaje. Kod transporta bitno je spomenuti dvije osnovne odrednice. Prva odrednica se odnosi na ispunjavanje osnovnih sanitarno higijenskih uvjeta utovara, pretovara i istovara. Uz ostale uvjete vozila u kojima se obavlja transport proizvoda moraju biti posebno prilagođena, opremljena uređajem koji osigurava održavanje propisane temperature tijekom transporta, sa stranicama koje se mogu lako čistiti, prati i dezinficirati. Unutrašnja površina transportnog kontejnera mora biti takva da ne može štetno djelovati na riblje proizvode. Ukoliko se koristi led za rashlađivanje proizvoda važno je osigurati odvod vode nastao topljenjem leda ugradnjom posebnog ispusta s donje strane i spremnikom za skupljanje otpadnih voda, da bi se izbjegla moguća kontaminacija.

Druga važna odrednica je planiranje transporta. U planiranju ribarske podgradnje ili nadgradnje važno je voditi računa o dostupnosti prilaza većih kamiona hladnjača iskrcajnom ili opskrbnom mjestu na obali bez ograničenja koja se danas javljaju. Naime, s jedne strane formalno poštujući odluku Vlade RH o osiguravanju uvjeta iskrcaja ribe određuju se dijelovi obale za iskrcaj no istovremeno lokalna samouprava u nekim slučajevima zabranjuje prometovanje vozilima težim od 2,5 tone što u potpunosti onemogućuje iskrcaj. Kod planiranja podgradnje i nadgradnje odnosno uzobalnog dijela potrebno planirati transportnu komunikaciju koja uključuje površine i cestovnu povezanost kao i osiguravanje dovoljnog broja

115

parkirnih mjesta za potrebe parkiranja vozila koja su namijenjena ribarstvu. U planiranju potrebno je uzeti u obzir kapacitete iskrcaja i veličinu flote.

6.8. Iskrcaj i trženje ribom

Povezanost iskrcaja i prvog trženja prije svega u sebe uključuje elemente sanitarno higijenske ispravnosti, slijedivosti, primjene standarda te kontrolu. Osim toga uključuje logistiku transporta i transportnu efikasnost što u konačnici rezultira boljom funkcionalnom povezanošću i posljedičnim povećanjem vrijednosti proizvoda. Iskrcaj ribe kao vrlo osjetljivog proizvoda podložnog kvarenju mora biti brz, obavljen u higijenskim uvjetima i neometan od drugih aktivnosti.

Posljedično na iskrcaj nadovezuje se prvo trženje ribe koje je određeno s registriranim mjestom prve prodaje. U smislu tržišne nadogradnje u EU ne nailazimo na obvezujuće uredbe organizacije i funkcioniranja tržišta ribom, ali kao obvezatne kategorije dolaze registar kupaca, obavezu mjesta prve prodaje i prodajnu notu. U tom okviru ribar može prodati ribu samo registriranom kupcu, a kupac je obavezan u određenom vremenskom roku proslijediti informaciju o prvoj kupnji nadležnom tijelu. Osnovi uvjeti mjesta prve prodaje ogledaju se u zadovoljavanju osnovnih sanitarno higijenskih uvjeta kao i uvjeta za standardizaciju ribe. Ovisno o kanalu prodaje ovi uvjeti imaju različit pristup. Današnji registrirani objekti u Upravi Veterinarstva MPŠG s izvoznim brojem kao i ostali objekti registrirani za obavljanje prodaje ribe po našem zakonodavstvu moraju zadovoljavati minimalne tehničke i sanitarno higijenske uvjete tako da se u formalnom smislu svi ti objekti mogu prevesti u registrirana mjesta prve prodaje naravno ukoliko pokažu interes za prvo kupnju. Slična situacija je s ugostiteljskim objektima i ribarnicama koji zadovoljavaju opće uvjete o sigurnosti hrane i postupanju s hranom.

Kao važna karika u povezanosti iskrcaja i prvog trženja javljaju se tržišno usmjerene ribarske zadruge koje vrše opskrbljivanje svojih brodova s ledom, ambalažom i ostalim materijalom kao i preuzimaju brigu od preuzimanja ribe pri iskrcaju i osiguravaju funkcionalnost prve prodaje ukoliko su opskrbljeni odgovarajućim objektom koje je registrirano kao mjesto prve prodaje. Tu ulogu isto tako vrše i dosadašnji trgovci koji posjeduju vlastite objekte. U slučaju izgradnje veletržnica, sabirno distributivnih centara ili prihvatnih stanica na uzobalnom dijelu luke gdje se odvija iskrcaj ukoliko gospodarstvo pokaže interes i ta mjesta se mogu registrirati kao mjesta prve prodaje, ali napominjemo njihova izgradnja ovisi o interesu ribara i lokalne samouprave. Svakako vezujući se za uredbe vijeća za Mediteran u većim lukama gdje je veća koncentracija flote preporuča se rezerviranje uzobalnog područja za potrebe izgradnje tržne nadogradnje i logistike u smislu moguće izgradnje prvog prodajnog mjesta.

116

7. Definiranje modela ribarske infrastrukture

7.1. Potrebni sadržaji u ribarskim lukama

Sadržaj u lukama pregledno je prikazan u poglavlju kriteriji za definiranje ribarske infrastrukture. Potrebni sadržaji utvrđuju se između ostalog na temelju kapaciteta flote, sanitarno higijenskih normi, tehničkih potreba i uključuju u okviru ribarske luke minimalne i dodatne sadržaje. Sustavna ribarska luka uključuje sve sadržaje vezane uz ribarstvo.

Potrebni sadržaji u lukama ovisno o njihovoj veličini odnosno podgradnje i nadgradnje mogu se razvrstati na:

- mjesta prve prodaje - privezišta - servisne zone - opskrba brodova - remont brodova - manipulativne površine

Kategorizacija iskrcajnog mjesta i potrebnih sadržaja provodi se na temelju operativne udaljenosti i to na:

- iskrcajna mjesta male autonomije - iskrcajna mjesta srednje autonomije - iskrcajna mjesta velike autonomije

Kod iskrcajnog mjesta male autonomije uključena je samo operativna obala. U slučaju iskrcajnog mjesta srednje i velike autonomije preporučeno je uključivanje nadogradnje koja bi služila kao logistika operativnom djelovanju ribarskih brodova, a ujedno u potpunosti zadovoljavala sanitarno higijenske uvjete iskrcajnog mjesta.

Razina upravljanja ribarskom podgradnjom i nadgradnjom u svakoj pojedinoj županiji i lokalnoj samoupravi ovisi prvenstveno o kapacitetu flote koja može definirati i značaj (državni, županijski, lokalni).

Upravljanje obalnom infrastrukturom za potrebe ribarstva podrazumijeva minimalno potrebnu izgrađenost obale za potrebe ove gospodarske djelatnosti. Utvrđivanje minimalno potrebne izgrađenosti s namjenom prostora za potrebe ribarstva podrazumijeva i temeljito obrađene podatke o postojećem i potencijalnom korištenju luka i drugih izgrađenih obalnih sadržaja. Pregledom dostupnih podataka iz evidencije Uprave ribarstva i Lučkih kapetanija i ispostava za pojedino lučko područje utvrđen je visoki stupanj administrativnog vođenja evidencije koja ne odgovara stvarnom mjestu priveza i iskrcaja ribe što za brodice, a dijelom i brodove. Plan obalne infrastrukture mora sadržavati luke i lučice koje nisu “nositelji imena registracije brodice“, ali su stvarno mjesto na kojem ribari drže svoja plovila.

117

Navedeni nedostatak se može lako ukloniti provođenjem ankete3 svih aktera u ribolovu. Ta anketa može se provesti preko područnih jedinica Uprave ribarstva s obzirom da su djelatnici područnih jedinica u čestom kontaktu s ribarima (očevidnici, plavi dizel i sl.).

Modeli upravljanja kasnije se nadovezuju na modele i pravce investiranja te dosadašnja iskustva pokazuju da se s obzirom na javnu ulogu razina upravljanja u pojedinim lukama u smislu podgradnje odvija u sklopu državnih i županijskih lučkih uprava zbog olakšanog financiranja sadržaja. Ribarska nadgradnja (prvenstveno tržna) i razina upravljanja njome nadovezuje se na moguće javno privatno partnerstvo države, županije, lokalne samouprave i organiziranih ribara. Stupanj organiziranosti ribara u pojedinim sredinama odredit će i stupanj izgradnje tržišnih sadržaja sljedeći dobru praksu ostalih Europskih zemalja kad se radi o participaciji ribara u upravljanju zajedno s lokalnom samoupravom. Stoga je jedan od ključnih uvjeta za pozicioniranje uzobalne tržišne infrastrukture, poticaj kvalitetnom udruživanju ribara koji bi tu istu infrastrukturu i konzumirali.

Sanitarno higijenski uvjeti prilikom iskrcaja i trženja su kategorija koja u praksi EU nema izuzeća. Uprava veterinarstva zajedno s upravom za ribarstvo trebala bi pored donesenog “higijenskog paketa“ (NN 99/07) definirati točno uvjete koji se odnose na iskrcajno mjesto u smislu poštivanja sanitarno higijenskih normi poštujući pritom kategorizaciju i veličinu iskrcajnog mjesta. Isto tako se naglašava potreba postupne implementacije sanitarno higijenskih normi jer se samim donošenjem propisa, a upravo zbog nedefinirane infrastrukture propisi neće moći doslovno primjenjivati te mogu ugroziti sadašnje poslovanje i mogućnost iskrcaja.

7.2. Kategorizacija luka prema pripadajućim sadržajima

Do nedavno jednoznačna definicija ribarske luke kao luke posebne namjene u jednoj mjeri zbog neorganiziranosti ribara u smislu aktivne uloge u procesu upravljanja dovela je do toga da se ribarske luke nisu planirale niti gradile jer za njih nije bilo mogućeg koncesionara. U posljednje vrijeme povećana aktivnost samih ribara u smislu zahtjeva koji su se akumulirali vezano uz vrlo otežanu mogućnost obavljanja iskrcaja pa čak i onemogućavanje iskrcaja rezultirali su određenim pomacima u definiciji ribarskih potreba za iskrcaj. No jednako tako pred RH se u predpristupnom razdoblju postavljaju zahtjevi vezani uz poštivanje EU propisa koji se odnose uopćeno na uspostavu sustava iskrcaja, kontrole, slijedivosti uz uključivanje higijenskih standarda. Za razliku od EU zemalja RH nije sustavno i dovoljno brzo planirala ribarske sadržaje tako da se sada nalazi u situaciji da mora zadovoljiti osnovne postavke iz EU propisa te sukladno tome započeti s izradom kriterija za definiranje i upravljanje ribarskom infrastrukturom sukladno EU. Radi toga RH mora odrediti sustav kategorizacije u lukama koji bi zadovoljio zahtijevane norme,

3 Prijedlog ankete u prilogu

118

ali prije svega to je nužno učiniti radi pozicioniranja i razvoja ove važne gospodarske grane. Uvažavajući zatečeno stanje lučke infrastrukture, ali i ne zanemarujući razvojne mogućnosti kao i potrebe razvoja infrastrukture sukladno EU pravilima moguća je slijedeća kategorizacije luka prema pripadajućim sadržajima u okviru luka otvornih za javni promet:

I Kategorija

Luke koje imaju osiguranu najnižu odnosno najpotrebniju podgradnju - lučice s iskrcajnim mjestom na mjestu priveza - luke s iskrcajnim mjestom u lučkom području

II Kategorija

Luke s podgradnjom i nadgradnjom za obavljanje prve prodaje - luke s iskrcajnim mjestom i sabirno distributivnim centrom - luke s iskcajnim mjestom i veletržnicom

Druga kategorija vezana je za luke koje uz lučku podgradnju uključuju i nadgradnju u smislu mjesta prve prodaje. Ova se kategorija određuje na temelju kapaciteta stacionarne i migratorne flote, ali i stupnjem organiziranosti ribara i njihove inicijative u smislu mogućeg preuzimanja upravljačkih prava nad ribarskom nadogradnjom. I ovoj kategoriji potrebno je pribrojiti definiciju privezišta.

III Kategorija - ribarske luke

Treća kategorija vezana je sustav ribarske luke, a uključuje iskrcajno mjesto, privezište, mjesto prve prodaje, servisnu zonu , škver i sve ostale sadržaje vezane uz ribarsku luku. Dio nadogradnje u smislu škvera, opskrbe gorivom može se planirati i odvojeno.

Provedba kategorizacije u svakoj pojedinoj luci određuje se na temelju kapaciteta stacionarne flote, prisutnošću migratorne flote u pojedinim dijelovima godine, kao i količinom iskrcaja. Kategorizacija vezana uz iskrcajno mjesto dijelom se mora proširiti i na definiciju privezišta ribarskih brodova opet sukladno kapacitetima. S obzirom na tradicionalnost ribolova u malim obalnim zajednicama i nazočnost u lučicama predložena je prva kategorija koja uključuje iskrcaj na mjestu priveza kao i iskrcajno mjesto u lučkom području većih luka gdje se ne planira mjesto prve prodaje, a iskrcaj se vrši sukladno sanitarno higijenskim propisima dijelom vezano i za migratornu flotu. Ova kategorija može biti svrstana u administrativno područje najbliže luke razvrstane u kategoriju dva ili tri. Na taj način osigurava se mehanizam kontrole iskrcaja kao i poštuju minimalni sanitarno higijenski uvjeti pogotovo ako se u nju uključe i dijelovi nadgradnje u smislu prihvatno logističkih sadržaja (opskrba ledom, smještaj ambalaže, vaganje i dr).

Za potrebe kontrole iskrcaja, statistike i monitoringa predlaže se izgradnja jedne do dvije ribarske luke u okviru svake Županije ovisno o kapacitetima flote kao administrativna središta gdje bi ostale niže kategorije luka bile pod njezinom

119

upravom. Kategorija luke s mjestom prve prodaje dijelom proizlazi iz posljednje uredbe vijeća za Mediteran (Uredba Vijeća EU 1967/2006) , a dijelom se nadovezuje na okvire Nacionalnog programa povećanja proizvodnje i potrošnje ribe u RH gdje su u pojedinim lučkim područjima, ali sukladno trženju planirani sabirno distributivni centri. Valja istaći, da se u sklopu operativne obale mora planirati i uzobalni prostor koji omogućuje postavljanje ribarske nadogradnje.

7.3. Modeli ribarske infrastrukture s obzirom na razinu planiranja i upravljanja

Modeliranje ribarske infrastrukture nije jednoznačno s obzirom na razinu planiranja i upravljanja se ne može jednoznačno utvrditi, te provlači dva osnovna pristupa, kako u svojoj definiciji tako i u razini planiranja i upravljanja .

Dva su osnovna modela i to:

I. Model planiranja i upravljanja ribarskom infrastrukturom s obzirom na kapacitete ulova i flote

Model planiranja i upravljanja ribarskom infrastrukturom s obzirom na kapacitete ulova i flote polazi iz činjenice jedinstvenog ribolovnog mora, korištenja ribarskog biološkog obnovljivog resursa, državnog značaja, strategije razvoja ribarstva, nacionalnog programa proizvodnje i potrošnje ribe, programa izgradnje i modernizacije ribolovne flote, kao i proglašenja ZERP-a (Zaštićena ekološko ribolovna zona). Ovaj model je određen strateškim dokumentima i postojećom političkom odlukom, a ribarstvo je jedan od primarnih ciljeva Vlade RH.

U okviru ovog s obzirom na kapacitete ulova i flote i korištenje luka razlikujemo dva osnovna podmodela i to: 1. Podmodel planiranja i upravljanja lukama za potrebe stacionarne flote

Podmodel planiranja i upravljanja lukama za potrebe stacionarne flote je dimenzioniranje sadržaja prema određenom kapacitetu brodova u toj luci. Ukoliko su radi o malim lučicama gdje su prisutne isključivo male brodice iskrcaj se može provesti na mjestu priveza, a ukoliko se radi o većim lukama u kojima stacionarnu flotu predstavljaju brodice i brodovi različitih veličina i namjena mora se planirati sadržajno iskrcajno mjesto koje po higijensko sanitarnim normama udovoljava EU propisima. Mjesta koja su predviđena za iskrcaj na jedan ili drugi način moraju biti dostupna teretnim vozilima odnosno moraju biti u potpunosti obrađena prostornim planim s obzirom na pristupnu komunikaciju.

2. Podmodel planiranja i dinamičnog upravljanja lukama za potrebe migratorne flote Podmodel planiranja i dinamičnog upravljanja lukama za potrebe migratorne flote temelji se na korištenju operativnog dijela obale u lukama otvorenim za javni promet koje su izgrađene i uređene sukladno higijenskim standardima EU u kombinaciji s ribarskim lukama. Radi optimalnog korištenja lučkih prostora taj

120

model vezan uz operativni dio luka otvorenih za javni promet zahtijeva koordinaciju.

Oba modela vezana su uz korištenje luka otvorenih za javni promet u kombinaciji s ribarskim lukama. Za navedene pod modele potrebna je aktivna uloga države u smislu definiranja kapaciteta flote u odnosu na povlastice i vizije širenja te iste flote te preuzimanje aktivne uloge u kreiranju modela u pojedinim lukama jer je država odgovorna za usklađivanje modela s standardima EU. S definiranim modelima obala se uređuje sukladno tim istim modelima i dovodi u harmonijsku vezu s planiranjem i upravljanjem u EU. Lokalna samouprava na temelju kapaciteta i potreba planira, a onda sukladno tome razvija model upravljanja, za stacionarnu i migratornu flotu sve uz pomoć i nadzor države i lučkih uprava.

Razina upravljanja sastoji se aktivnoj ulozi države direktno u nadzoru i izgradnji kao i indirektno u nadzoru i prenošenju ovlasti i obveze izgradnje potrebnih sadržaja na lokalnu samoupravu i lučku upravu , a prije svega vezano uz prostorno planiranje. Kako je izgradnja sustava iskrcaja sukladno EU standardima obveza RH , a slijedom toga isto tako i županija u predpristupnom i eventualnom tranzicijskom razdoblju to se pristupu izrade strategije upravljanja ribarskim sadržajima treba pristupiti što prije i postaviti u prioritetne ciljeve Vlade RH.

Sustav upravljanja koji dolazi nakon potrebnog planiranja lučke infrastrukture u odnosu na kapacitet ulova i flote vezuje se uz aktivnu ulogu lučkih uprava u čija se upravna vijeća trebaju uključiti predstavnici ribara kao i predstavnici uprave ribarstva. Umjesto uključivanja uprave ribarstva i predstavnika ribara, lučke uprave mogu formirati novo koordinacijsko tijelo. Osnovna uloga takvog koordinacijskog tijela uz ostalo bila bi vezana uz sudjelovanje u izradi desetogodišnjeg plana razvoja lučke infrastrukture, sudjelovanje u izradi prostornih planova i koordinaciji korištenja infrastrukture za potrebe migratorne flote. Ovog trenutka koordinacijsko tijelo nema utemeljenja u zakonu pa ga je potrebno ustanoviti bilo kroz izmjene i dopune zakona ili pomoću vladinih uredbi. Uspostavom koordinacijskog tijela pri svakoj državnoj i županijskoj lučkoj upravi uključuje se planiranje i upravljanje na sve lokalne razine što bi uvelike olakšalo postupnu implementaciju zahtjeva standarda EU koje se u predpristupnom razdoblju postavljaju pred RH. Potrebno je spomenuti da je izgradnja i adaptacija potrebite lučke infrastrukture duži proces, vezan uz visoku razinu financiranja i definiranja prostora, te da je RH uputno u okviru predpristupnih pregovora tražiti mogućnost postupnog i prijelaznog perioda za uspostavu sustava iskrcaja i prometovanja ribom sukladno EU propisima.

121

II. Model planiranja i upravljanja ribarskom infrastrukturom sukladno raspoloživoj obalnoj infrastrukturi

Ovaj model se primjenjuje danas i odnosi se na raspoloživu obalnu infrastrukturu, a u najvećoj mjeri podložan je odlukama koje se donese u okvirima prostornog planiranja lokalne samouprave. Ovim modelom razvoj ribarstvo se ograničava jer su stalno nazočni problemi sa pozicioniranjem stacionarne odnosno lokalne flote, a da se na nižoj razini o migratornoj floti i ne govori. Za pretpostaviti je da prepuštanje definiranja sadržaja ribarstva gradovima i općinama može rezultirati pod kapacitiranjem te onemogućiti primjenu standarda EU i na taj način doprinijeti da hrvatsko ribarstvo dijelom ne bude uređeno sukladno propisima EU.

U strategiji ribarstva navedeno je da će se ribarstvo razvijati sukladno dostupnim količinama ribe, a na načelu održivog i odgovornog gospodarenja obnovljivim biološkim bogatstvima. Realizacija te strategije ne ovisi samo o ribolovnom naporu već i o raspoloživoj i uređenoj infrastrukturi prema zahtjevima EU standarda. Planiranje ove infrastrukture dijelom je predviđeno već na županijskoj razini, ali konačnu odluku danas provode općine i gradovi. U ovakvim uvjetima izgradnje infrastrukture lako može doći do nenamjerne zamjene teza te da izgrađena infrastruktura koja je nedostatna, definira kapacitet ulova. To znači da je ribarstvo dimenzionirano sumarnim rezultatom izgrađenosti prema željama lokalnih samouprava. Valja istaći da bi u ovakvoj situaciji morali smanjiti flotu, a nedovoljno iskorištavanje bioloških ribarskih bogatstava prepustiti drugim flotama.

Kako se ovaj scenarij ne bi dogodio potrebno je izraditi modele planiranja i upravljanja koji su sukladni strategiji i sadrže sve elemente koji su potrebni od prostornog planiranja do financiranja gradnje i gradnje same.

Kako pokretanje planova s interesne pozicije razvoja ribarstva sukladno pravnoj stečevini EU ne bi proizvelo nove sukobe na obali rješenje treba tražiti u mehanizmima integralnog upravljanja obalnim područjem. U ovom trenutku bi bilo prezahtjevno pokrenuti integralni plan upravljanja cijele hrvatske obale Jadrana sa svim potrebnim detaljima. Obzirom da ribarstvo treba sagledati cjelovito planiranje na nivou županija može imati određene organizacijske nedostatke. Kako bi se nedostatci izbjegli moguće je izraditi integralni plan upravljanja obalnom infrastrukturom (za potrebe ribarstva) za cijelu hrvatsku obalu Jadrana. Takav plan bi uzeo u obzir postojeće stanje obalne infrastrukture kao i njeno upravljanje, nove mogućnosti u organizaciji postojećih luka sukladno važećim propisima i potrebu za novom izgradnjom obalne infrastrukture. Ovakav se plan može ostvariti i kao dio desetogodišnjeg plana razvoja lučkog sustava te tako integralno obraditi sve lučke djelatnosti.

Izrada takvog plana bi imala smisla kada bi obvezala županijske prostorne planove i planove nižeg reda na ubrzano uvrštavanje potrebnih sadržaja u prostor, što je temeljna pretpostavka za pokretanje građevinskih radova.

122

Ukoliko ribarske luke ostanu u statusu luka posebne namjene potrebno ih je uvrstiti u kategoriju luka od državnog značaja. Ukoliko ribarske luke ostanu u sastavu luka otvorenih za javni promet potrebno je nadopuniti pravilnik o kriterijima za određivanje namjene pojedinog dijela luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja.(NN 94/07) na način da se dio luke otvorene za javni promet proglasi ribarskom lukom od javnog značaja. Time se osigurava javni interes u korištenju obalne infrastrukture za potrebe ribarstva. Tome treba dodati i varijantu posrednog upravljanja putem davanja dijelova luke ili cijele luke u koncesiju. Naime u ovom trenutku bitno je i pri takvom načinu upravljanja osigurati javni interes. Zato bi jedan od uvjeta za koncesionara trebalo biti postojanje javno privatnog partnerstva. Ukoliko ne postoji ta mogućnost preporuča se zadržavanje upravljanja neposredno u okvirima lučkih uprava. To je izuzetno važno s pozicije sposobnosti i odgovornosti korištenja predpristupnih fondova i ostalih izvora financiranja.

Hitnost ovakvog postupka će u najvećem dijelu biti određena brzinom usklađivanja primjene propisa EU koju će Hrvatska definirati u okviru pred-pristupnih pregovora. Ovdje se može primijeniti zahtjev za tranzicijsko razdoblje kojeg treba odrediti vremenski i financijski.

123

Kratice

Kratica Puni naziv

EU Europska unija

EZ Europska zajednica

RH Republika Hrvatska

CFP COMMON FISHERY POLICY- Zajednička ribarska politika

CMO COMMON MARKET ORGANISATION- Zajednička organizacija tržišta

MPŠVG Ministarstvo poljoprivrede šumarstva i vodnog gospodarstva

MTRPM Ministarstvo turizma, razvoja,prometa i mora

MZOPG Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog graditeljstva

MINGORP Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva

UR Uprava ribarstva

UV Uprava veterinarstva

ZMR Zakon o morskom ribarstvu

OP Producer Organization – Organizacija proizvođača

RTSPP Ravnateljstvo za tržišnu i strukturnu potporu u poljoprivredi

ZERP Zaštićeni ekološko ribolovni pojas

ZOP Zaštićeni obalni pojas

GFCM Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja

ICCAT International Commission for Conservation of Atlantic Tuna

FAO Food and Agriculture Organization of the United Nations

GT Registarska tona

SUO Studija utjecaja na okoliš

HGK Hrvatska gospodarska komora

HOK Hrvatska obrtnička komora

NN Narodne Novine

124

Prilog

Prijedlog ankete o mjestu priveza i iskrcaja ribe

1. Ime i prezime ili naziv pravne osobe

2. Broj povlastice

3. Vaša plovilo pripada kategoriji (zaokružiti, upisati): brodica brod i dug/a je_____metara i pogonski stroj je nominalne snage kW

4. Plovilo je registrirano je kao (zaokružiti): a) plivarica b) koča c) višenamjensko plovilo

5. Ako ste u prethodnom pitanju zaokružili (c), upišite naziv alata kojim se najčešće koristite: a) u razdoblju srpanj- rujan b) u razdoblju rujan- studeni c) u razdoblju prosinac-travanj d) u razdoblju svibanj- lipanj

6. Vaša brodica/brod se prema korištenju obalne infrastrukture može svrstati (zaokružiti): migratornu flotu stacionarnu flotu i pod jednu i pod drugu kategoriju

7. Ukoliko ste zaokružili (c) zaokružite mjesece u godini kada ste u kategoriji migratorne flote: I ; II ; III ; IV ; V ; VI ; VII ; VIII ; IX ; X ; XI ; XII

8. Upišite mjesto privezišta vašeg plovila:

9. Na mjestu priveza pristup teretnom vozilu je (zaokružiti): a) neometan b) otežan c) nemoguć

10. U luci priveza broda/bodice (zaokružiti): a) postoji mjesto iskrcaja kojem teretno vozilo može pristupiti b) mjestu iskrcaja teretno vozilo ima otežan pristup c) nema mjesta za iskrcaj kojem može pristupiti teretno vozilo

Documents

Kriteriji za definiranje i upravljanje ribarskom ... · ribarstvu, te utvrđuju kriteriji za definiranje i upravljanje ribarskom infrastrukturom. Cilj je pri tome zaštita i održivo