Kritičke sigurnosne studije

7/27/2019 Kritike sigurnosne studije

1/30

Kritike sigurnosne studije:Povijest razlika

DAVID MUTIMER

>Sadraj poglavlja

Uvod: Pratite trag bundeve

elja iz Toronta:Kritike sigurnosne studije

Razlike iz Kopenhagena

Izuzeci iz Aberystwytha

Stvaranje sigurnosti

Svaije drugo: poststrukturalizam i sigurnost

Zakljuak: Suvremene (kritike) sigurnosne studije

* Vodi za itatelja

Ovo poglavlje nudi parcijalnu povijest izraza. Ona je parcijalna, i zato to nije i ne moe biti

potpuna, i zato to sam ja i autor i sudionik te povijesti. Dakle, ona je parcijalna na nain na

koji je sva povijest parcijalna. Izraz je kritike sigurnosne studije. Poglavlje pria priu o

porijeklu izraza i nainu na koji se on razvio i fragmentirao u posljednjih deset godina.

Navode se prvotne velike podjele koje su se pojavile u literaturi u kojoj se naziv primjenjivao:

konstruktivizam, kritika teorija i poststrukturalizam. Na kraju poglavlja se sugerira da

kritike sigurnosne studije moraju promicati duh kritike u prouavanju sigurnosti te da je

poglavlje primjer tog duha usmjerenog na same Kritike sigurnosne studije.

Uvod: Pratite trag bundeve

Vrlo brzo nakon to je bio prepoznat kao Mesija u Monty Pythonovom Brianovom ivotu,

Briana je pratila rastua gomila potencijalnih sljedbenika. U pokuaju da pobjegne, Brian

ispusti bundevu koju je upravo kupio i izgubi jednu sandalu. Nekoliko sljedbenika skine jednu

svoju cipelu i nastave skakutati na jednoj nozi, uvjereni da je to ono to im je njihov novi

Mesija rekao da uine. Jedan od sljedbenika podigne cipelu i vikne: Pratite trag cipele!

Drugi podigne bundevu, viui: Pratite trag bundeve! Moda moete predvidjeti, u roku


2/30

nekoliko sekundi, oni koji skakuu bore se s onima koji prate cipelu, koji se bore s onima koji

prate bundevu. Brianovo ministarstvo se rascijepilo u sekte prije nego to je imalo priliku

uspostaviti se kao ministarstvo. Pythonovci su, naravno, ismijavali sline tendencije u

politikim pokretima: Jeste li vi Judejska narodna fronta? Mi smo Narodna fronta

Judeje Judejska narodna fronta OTPADNICI!

Naalost, moda, ova opeljudska tendencija fragmentiranja u sve manje i sve iskljuivije

i iskljuujue klubove pogaa akademske pokrete jednako kao to pogaa religijske i

politike. Svako drutvo ideja je, dodatno, potencijalni izvor i izraz moi. Ono omoguuje

intelektualne resurse oko kojih se mobiliziraju ljudi i druge vrste resursa: bile to desetine/

milostinje, glasaki listii/ oruje, ili ak radna mjesta/ robe. Nita od ovog ne bi trebalo biti

ni u kojem sluaju iznenaujue onima koji rade u podrujima pokrivenima ovim poglavljem.

I dok e ovo poglavlje pokazati podjele u koje su brzo zapale kritike sigurnosne studije,

jedno od zajednikih obveza radova o kojima e se raspravljati je politika snaga ideja.

Drutveni svijet je izraen kroz ideje koje ga ine smislenim i koje su same nuno drutvene.

Posljedica ovog vienja je u tome to je istraivanje drutvenog svijeta neodvojivo povezano

sa svijetom kojeg prouava; ono je dio produktivnog seta ideja koje ine svijet.

Ovo poglavlje nudi parcijalnu povijest izraza. Ona je parcijalna, i zato to nije i ne moe

biti potpuna, i zato to sam ja i autor i sudionik te povijesti. Dakle, ona je parcijalna na nain

na koji je sva povijest parcijalna. Izraz je kritike sigurnosne studije.1 To je izraz koji vue

(jedan od) korijena s konferencije odrane naSveuilitu York u Kanadi 1994. Kao izraz, okonjega su se vie vodile bitke, nego to je bio primjenjivan. Ne predstavlja jedinstven skup

miljenja, pristup sigurnosti, vie oznaava elju. To je elja izdignuti se iznad uskih

pogleda na sigurnost, kako se ona uila i primjenjivala u Hladnom ratu, a posebno elja za tim

pomakom u vidu nekog oblika kritike. To je elja izraena u prvom redu knjige koja nosi

naslov Kritike sigurnosne studije: Ova knjiga izrodila se iz elje da se pridonese razvoju

samosvjesne kritike perspektive unutar sigurnosnih studija (Williams i Krause 1997. : vii).

Oblik sigurnosnih studija protiv kojih su Kritike sigurnosne studije bile usmjereneodlino je zapaen od strane jednog od predlagatelja tradicionalnog pristupa:

Sigurnosne studije mogu biti definirane kao studija prijetnje, koritenja i kontrole

vojne sile. One istrauju uvjete koji ine upotrebu vojne sile vjerojatnijom, naine na koje

upotreba sile utjee na pojedince, drave i drutva te specifine politike koje drave donose

kako bi se pripremile za, sprijeile ili sudjelovale u ratu. (Walt 1991. : 212.)

VANI CITATI 4.1.

1 Kada se referiram na izraz ili 'podruje' ispitivanja koje se sve vie okuplja pod tim izrazom, kapitalizirat uKritike sigurnosne studije. U suprotnom, ostavit u izraze u okvirima prijanjih sluajeva.


3/30

Definicije: Kritine sigurnosne studije

Kritine sigurnosne studije prilino se odupiru jasnoj definiciji. To je veinom namjerno,budui da je definiranje limitirajue na nain koji oni koji stoje iza kritikih sigurnosnihstudija ele izbjei. Unato tome, postoje neke definicije u literaturi:

Williams i Krause: (1997)Nae dodavanje izraza kritike usigurnosne studije tei vie orijentaciji prema disciplini,

nego preciznom teoretskom nazivu te mi prihvaamo definiciju malog k u kritikom.Moda najizravniji nain da prilagodimo nae razumijevanje kako bi kritiko trebali shvatiti uovom obujmu je distinkcija Roberta Coxa izmeu teorije koja rjeava probleme i kritiketeorije: prva uzima prevladavajue socijalne veze i veze moi te institucije u koje su oneorganiziranekao dani okvir za djelovanje, dok druga njih preispituje zanimajui se zanjihove korijene i kako bi oni mogli biti u procesu promjene. Na pristup sigurnosnimstudijamastoga zapoinje s analizom tvrdnji koji tu disciplinu ine moguom- ne samonjene tvrdnje o svijetu, nego takoer i epistemologiju u njenoj podlozi te ontologiju, koja

odreuje to znai donositi razumne tvrdnje o svijetu.

Buzan, Weaver i de Wilde (1998)Rastua kola kritikih sigurnosnih studija (CSS) eli izazvati konvencionalne

sigurnosne studije primjenjujui postpozitivistike perspektive, kao to su kritika teorija ipoststrukturalizam. Veliki dio ovog rada . bavi se drutvenim konstrukcijama sigurnosti, aliCSS veinom ima namjeru (poznatu iz poststrukturalizma, kao i iz konstruktivizma umeunarodnim odnosima) pokazati da je promjena mogua zato to su stvari drutvenouspostavljene.

ErikksonKritike sigurnosne studije bave se socijalnom konstrukcijom sigurnosti. Retorika

priroda diskursa prijetnje se ispituje i kritizira. Kritike sigurnosne studije ne smatrajusamo

prijetnje konstrukcijama, nego i objekte sigurnosti takoer Kritike sigurnosne studijeimaju emancipirajui cilj.

Booth (2005)

Kritike sigurnosne studije su studija koja se bavi problemima, razvijena je unutarakademske discipline meunarodne politike, u potrazi za kritikim znanjem o sigurnosti umeunarodnoj politici. Sigurnost je shvaena iscrpno, uzimaju se u obzir teorije i praksa navie razina drutva, od individue do cijele ljudske vrste. Kritiko se odnosi na perspektivukoja tei stajati izvan prevladavajuih struktura, procesa, ideologija i ortodoksnih miljenjaistodobno prepoznajui da sve konceptualizacije sigurnosti proizlaze iz posebnih politikih/teorijskih pozicija; kritike perspektive ne tee objektivnoj istini, ve radije tee omoguitidublje razumijevanje prevladavajuih stajalita i ponaanja s namjerom razvijanja novihobeavajuih ideja kojima bi se prevladale ljudske strukturalne greke.

Fokusiranje na prijetnju, koritenje i kontrolu vojne sile dovelo je do niza vanih

kritika prouavanja sigurnosti toga perioda. Vojne snage su veinom pod zatitom drave i


4/30

tovie, postoji normativna pretpostavka da bi one trebale biti pod zatitom drave, ak i kada

to nisu. I zaista, naa uobiajena definicija drave jest da je to institucija koja ima monopol

nad legitimnim sredstvima sile. Zbog toga, prouavajui prijetnju, koritenje i kontrolu vojne

sile, sigurnosne studije privilegiraju poziciju drave. Nadalje, takav pristup pretpostavlja da je

drava primarni objekt koji treba tititi- odnosno, drava je referentni objekt sigurnosti. I na

kraju, ono najoitije- razmiljanje o sigurnosti kao o prijetnji, koritenju i kontroli vojne sile

svodi sigurnost na vojnu sigurnost te prikazuje ostale oblike sigurnosti kao neto drugo.

Nekoliko znanstvenika koji su slijedili svoju tenju prema kritikim sigurnosnim studijama

bili su zabrinuti zbog sve tri glavne pretpostavke vezane za konvencionalno prouavanje

sigurnosti.Prije svega, pitali su se trebamo li se brinuti samo za dravu i

njenu sigurnost. to je sa sigurnosti ljudi koji ive u dravama? Standardna pretpostavka

sigurnosnih studija je da su ljudi sigurni ako je drava sigurna, ali oni zainteresirani za

kritike sigurnosne studije pitali su se to je s onim situacijama u kojima to nije sluaj: kada

su drave ignorirale sigurnost nekih svojih stanovnika, kada su aktivno ugnjetavale neke ili

kada drava nema mogunosti pruiti sigurnost svojim stanovnicima. Oni su se stoga zamislili

trebamo li razmiljati o drugim referentnim objektima osim drave.

Prouavanje referentnih objekata sigurnosti neumitno vodi do prouavanja iskljuivog

fokusiranja na prijetnju, koritenje i kontrolu vojne sile. Velike, mone, stabilne drave, kao

to su one u kojima se prakticiraju sigurnosne studije- Sjedinjene Drave, Ujedinjeno

Kraljevstvo ili Kanada- mogu jedino biti ozbiljno ugroene ratom. S druge strane, ostalipotencijalno referentni objekti, osobito ljudi i njihovi kolektivi mogu biti ugroeni na razne

naine. Zbog toga, jednom kada se prouava referentni objekt sigurnosti, mora se takoer

prouavatipriroda i dometsigurnosti, a time i sigurnosnih studija.

Ipak, nee sve koji su prouavali referentni objekt te prirodu i domet sigurnosti privui

elja za kritikim sigurnosnim studijama. Do te tenje se dolo priznavanjem snage ideja, a

time i do nemirenja s nainom na koji se tradicionalne sigurnosne studije fokusiraju na

dravu.Zabrinutost nije postojala zbog toga to su postojali i drugi objekti koje je trebalo

osigurati na druge naine, ve zato to rezultat prouavanja sigurnosti kao prijetnje, koritenja

i kontrole vojne sile ima u sebi tendenciju podravati i legitimirati mo drave. Dok su drugi

znanstvenici teili proirivanju i produbljivanju sigurnosnih studija kako bi uzeli u obzir

druge reference i druge prijetnje, oni ija je elja ila u smjeru svjesno kritike perspektive

bili su primarno zaokupljeni politikom znanja. Sigurnosne studije, onako kako su se

primjenjivale, pruale su intelektualnu i, na kraju krajeva, moralnu podrku najmonijoj


5/30

instituciji u suvremenoj politici: dravi. Oni koji su teili kritikim sigurnosnim studijama

zahtijevali su drugaiju sigurnosnu politiku i drugaiju znanost o sigurnosti.

Ostatak poglavlja istrauje to se dogodilo nakon to su znanstvenici poeli djelovati u

skladu s tenjom za kritikim sigurnosnim studijama. Istraujui, istiu se najvei izvori

nesuglasica koje su se pojavile meu onima koji su bili od poetka nadahnuti zajednikom

tenjom. Tragovi koji su pokrenuli nesuglasice nisu samo Monty Pythonovi tragovi cipele i

bundeve, ve radije oni koji predstavljaju nesuglasice o prirodi kritike i stoga razliitih oblika

kritikih sigurnosnih studija. Prema tome, iako poglavlje istie sekte u koje se kritika tenja

rascijepila, takoer se iznosi raspon odgovora na pitanje to bi sigurnosne studije mogle biti.

Moja povijest tih rascjepa poinje 1994.

elja iz Toronta:Kritike sigurnosne studije

U svibnju 1994. odrana je mala konferencija na Sveuilitu York u Torontu pod nazivom:

Strategije u sukobu: Kritiki pristupi sigurnosnim studijama. Okupila je razliite znanstvenike

iz cijelog svijeta, mlade i stare, zainteresirane za sigurnost i zabrinute zbog smjera u kojem

idu sigurnosne studije neposredno nakon zavretka Hladnog rata. Bilo je to u tijeku rasprava

na konferenciji kada se izraz kritike sigurnosne studije poeo primjenjivati na

intelektualnom projektu koji je privukao sudionike na konferenciju te je bio iskoriten kao

naslov knjige koju su uredili Keith Krause i Michael C. Williams, a nastala je kao rezultatkonferencije:Kritike sigurnosne studije: Koncepti i sluajevi.

Konferencija i knjiga bile su izraz tenje za samosvjesnom kritikom perspektivom o

sigurnosti, ali i jedna i druga su se jako trudile izbjei izraavanje samo jedne perspektive u

odgovoru na tu tenju: Nae dodavanje izraza kritike u sigurnosne studije bi trebalo vie

znaiti orijentaciju prema disciplini, nego precizni teoretski izraz (Williams i Krause

1997: x- xi). Knjiga je, dakle, imala svrhu uvesti izraz kritike sigurnosne studije, ali ne i

ispuniti ga preciznim znaenjem (pogledati pod Vani citati 4.1 za neke od naina na koji suKritike sigurnosne studije bile definirane). Metaforiki reeno, otvorila je vrata crkve

kritike sigurnosti i pokuala zaeljeti dobrodolicu sljedbenicima cipele i bundeve, pa ak i

onima koji su skakutali na jednoj nozi.

U svom doprinosu toj knjizi, Krause i Williams eljeli su utvrditi djelokrug kritike

sigurnosne studije i to je posluilo kao kamen temeljac u daljnjem razvoju kritikih

sigurnosnih studija. Oni su krenuli u svoj rad na kritikim sigurnosnim studijama poevi od

tradicionalne koncepcije sigurnosti koju sam opisao ranije. Konkretno, Krause i Williams

zapoeli su propitkujui referentni objekt sigurnosti: koga ili to treba tititi. Tradicionalni


6/30

odgovor na ovo pitanje da je referentni objekt sigurnosti drava: sigurnost se odnosi na zatitu

drave od vanjskih prijetnji, a ljudi koji ive unutar teritorija drave se smatraju zatienima u

onoj mjeri u kojoj je drava zatiena. Kako to Krause i Williams objanjavaju, takvo vienje

u velikoj mjeri reducira sigurnost pojedinca na dravljanstvo: Naime, dok biti narod bez

drave esto preostaje kao jedan od najnesigurnijih uvjeta modernog ivota (pogledajte Kurde

i Palestince), ovaj korak baca sjenu na naine na koje je dravljanstvo takoer u sri mnogih

konstrukcija nesigurnosti i kako sigurnost u suvremenom svijetu moe biti ugroena

dinamikom mnogo veom od ovih parametara (Krause i Williams 1997b: 43). Ako fokus na

dravu kao referentni objekt nije dovoljan, to ako prilagodimo na fokus na pojedino ljudsko

bie, ili moda na zajednicu u kojoj ljudi ive? to, zaista, ako se zapitamo o sigurnosti cijele

ljudske vrste, izvan radije nego unutar drava u kojima veina nas ivi? To su pitanja koja

Krause i Williams postavljaju kao temelj kritikih sigurnosnih studija. Njihova je teza da

postavljanje takvih pitanja otvara irok i kompleksan djelokrug rada na sigurnosnim

studijama, djelokrug koji je u velikoj mjeri skriven zbog tradicionalnog usmjerenja na dravu

i vojsku. Odjednom se moemo pitati o nainima na koji drava predstavlja prijetnju svojim

vlastitim graanima, kao i raspitivati se o odgovornosti za pruanje sigurnosti kada drava to

ne ini. Ovo pitanje o odgovornosti meunarodne zajednice za sigurnost onih unutar drave

ne moe se ozbiljno postaviti u okviru tradicionalnih sigurnosnih studija, a samo nekoliko

godina nakon konferencije u Torontu, Meunarodna komisija za intervenciju i suverenitet

drave proglasila je odgovornost za zatitu onih koji su izloeni radikalnoj nesigurnostiunutar vlastitih drava. (vidjeti Pozadina 4.1)

I dok je proirivanje djelokruga sigurnosti bilo vano obiljeje temelja kojeg su Krause i

Williams htjeli uspostaviti, mnogo znaajnije su bile epistemoloke implikacije koje su

izvukli iz tradicionalnih koncepcija sigurnosti. Oni tvrde da gledajui u pojedince, a posebno

u zajednice u kojima oni ive, kritika sigurnosna studija mora ozbiljno uzeti u obzir ideje,

norme i vrijednosti koje sainjavaju te zajednice koje se moraju tititi. Tradicionalna

sigurnosna studija tretira svoj referentni objekt upravo tako: kao objekt. Drava je stvar kojaje pronaena, tamo negdje na svijetu, i koja je podnesena na objektivnu procjenu sigurnosnih

analitiara. Suprotno, Krause i Williams tvrde da razmiljanje o razliitim zajednicama u

kojima ljudi ive zahtjeva promjenu u interpretaciji, priznanje da ideje (barem dijelom) ine

zajednice i da stoga ideje analitiara ne mogu biti u potpunosti razdvojene od objekata koji se

prouavaju.

POZADINA 4.1


7/30

Odgovornost za zatitu

1999. i 2000. glavni tajnik Ujedinjenih naroda pozvao je lanice Ujedinjenih naroda da

postave pitanja o nedavnim incidentima genocida i .etnikog ienja: Somalija, Ruanda,

Bosna i Kosovo. U svijetu suverenih drava to bi meunarodna zajednica osobito trebala

initi kada su ljudi unutar drave predmet ekstremnog krenja ljudskih prava? Kao odgovor,

donesen u velikoj mjeri od strane kanadske vlade, osnovana je Meunarodna komisija za

intervenciju i suverenitet drave (ICISS), a u 2001. Komisija je izdala svoje izvjee,

Odgovornost na zatitu.

Sinopsis Odgovornosti na zatitu

Osnovni principi

A. Suverenitet drave ukljuuje odgovornost, a primarnu odgovornost za zatitu svojih

stanovnika ima sama drava.

B. Tamo gdje stanovnitvo trpi ozbiljne tete, kao rezultat unutarnjeg rata, pobune, represije

ili neuspjeha drave, a drava u pitanju to ne eli ili ne moe sprijeiti , princip nemijeanja

mora se pokoriti meunarodnoj odgovornosti na zatitu.

Elementi

Odgovornost na zatitu ukljuuje tri posebne odgovornosti:A. Odgovornost za sprjeavanje: uzeti u obzir i uzroke i povode unutarnjeg konflikta i

ostalih kriza uzrokovanih ljudskom rukom koje ugroavaju stanovnitvo.

B. Odgovornost za reakciju: odgovoriti na situacije iznimne ljudske potrebe odgovarajuim

sredstvima, koja mogu ukljuivati prisilne mjere kao to su sankcije i meunarodna optuba, a

u ekstremnim situacijama i vojnu intervenciju

C. Odgovornost za izgradnju: omoguiti, osobito nakon vojne intervencije, punu pomo oko

oporavka, rekonstrukcije i pomirenja, izjavljujui da su uzroci nedaa zbog kojih jeintervencija pokrenuta zaustavljeni ili sprijeeni

(Meunarodna komisija za intervenciju i suverenitet drave 2001: XI)

Nakon to su otvorili vrata onoga za to su oni mislili da e biti brojna crkva, Krause i

Williams uspostavili su plan onoga to bi moglo privui znanstvenike na rad.

Kritike sigurnosne studije bi trebale:


8/30

propitivati referentni objekt sigurnosti: iako su drave oigledno vane, ljudska bia

su se titila i inila nesigurnima i na druge naine osim od strane drave i vojne sile

podrazumijevati sigurnost kao neto vie od iskljuivo vojne sigurnosti: jednom kada

se referentni objekt otvorio, pokrenuta su i pitanja to ih ini nesigurnima, te kako bi

se trebala postii sigurnost drave i drugih referentnih objekata

promijeniti nain na koji se sigurnost prouava, budui da je objektivnost koju su

pretpostavljali tradicionalni pristupi neodriva. Doista, jednom kada se uzme u obzir

nain na koji se ljudske zajednice uspostavljaju uz pomo ideja, normi i vrijednosti,

postaje jasno da je to primjenjivo i na dravu, pa tako kritike sigurnosne studije

postaju postpozitivistiki oblik znanosti.

Primivi tekst Kritikih sigurnosnih studija, niz znanstvenika je odgovorilo na poziv na razne

naine, uspostavljajui temelje kritikih sigurnosnih studija koje opisujemo.

Kada studenti budu raspravljali o irini poetne elje za Kritikim sigurnosnim studijama,

esto e se gotovo odmah referirati na doprinos Mohammeda Ayooba: Definiranje

sigurnosti: podinjena realistika perspektiva (Ayoob 1997: 121- 46). Ayoob se fokusira na

prvi od Krausovih i Williamsovih izazova te ispituje pretpostavljenu prirodu drave u

tradicionalnim sigurnosnim studijama. Postavlja tezu da je drava u tradicionalnim

sigurnosnim studijama drava naprednog industrijskog sjevera. On eli proiriti takav

pogled na sigurnost kako bi dotaknuo sigurnosne probleme veine svjetskih drava, probleme

koji odraavaju najvanije sigurnosne brige izloene od strane veine zapadnoeuropskih

utemeljitelja drava od 16. do 19. stoljea (Ayoob 1997: 121- 22). I dok Ayoob ispituje

prirodu referentnog objekta tradicionalnih sigurnosnih studija, on ne nudi alternativne

mogunosti, niti se pita mnogo o drugim sredstvima postizanja sigurnosti, a zasigurno ne

dovodi u pitanje epistemoloku prirodu sigurnosnih studija.

KLJUNE IDEJE 4.1Sigurnost i Ken Booth

Jedan od najzanimljivijih i najneobinijih doprinosa Kritikim sigurnosnim studijama je

poglavlje Kena Bootha Sigurnost i ja: Razmatranja palog realista (Booth 1997). Booth je

uao u kritike sigurnosne studije kao dokazani praktiar tradicionalnih sigurnosnih studija-

njegovim rijeima, realist. Ta tradicija vas trenira da se klonite istraivanja i pisanja, zato to

njena epistemologija upuuje na strogu odvojenost izmeu objekta analize i analitiara.Kritike sigurnosne studije izronile su iz tradicije koja odbacuje tu odvojenost, a u Sigurnosti


9/30

i ja Booth istrauje posljedice te promjene kroz ono to on opisuje kao eksperiment u

autosociologiji. On istrauje nain na koji je ovo polje funkcioniralo kao disciplina, da bi se

stvorili uenici i uitelji odreenog tipa te da bi se stvorilo polje pitanja i ograniilo tipove

odgovora koji se na ta pitanja mogu dati. Zakljuak do kojeg dolazi je da postoji kritina

veza izmeu mene/ja kao teoretiara sigurnosti i onoga to znai prouavati sigurnost.

Argument je da znaenje prouavanja sigurnosti nije jednostavno ili nuno stvoren kroz

promjene u svijetu, ve promjenama- ili njihovim nedostatkom- ovdje (onoga to mi mislimo

tko smo i to mislimo da inimo).

Doprinos RBJ Walkera primjer je mnogo radikalnijeg zaokreta od tradicije sigurnosnih

studija, koritenja i kontrole vojne sile. Walker eli razumjeti uvjete koji omoguuju odreeni

nain miljenja i govorenja o sigurnosti te inei to, istrauje skrivene veze izmeu sigurnosti

i povijesti moderne drave. Konano, on tvrdi da razmiljati ozbiljno o sigurnosti u

sadanjosti znai razmiljati o reformulaciji politike openito: Ako je subjekt sigurnosti

subjektsigurnosti, potrebno je, prije svega, pitati se kako se moderni subjekt rekonstruira, a

nakon toga se zapitati to bi sigurnost mogla znaiti u odnosu na to (Walker 1997: 78). Ovo

je veliki izazov, ali prihvatio ga je veliki broj znanstvenika koji se okupljaju oko izraza

kritike sigurnosne studije, a prihvatit emo ga i mi.

Izmeu priznatog realizma Mohammeda Ayooba i radikalne politike filozofije RBJ Walkera

tekst Kritikih sigurnosnih studija pokazao je niz odgovora na Krausove i Willamsoveizazove (pogledati Kljune ideje 4.1 za jedan od intrigantnijih), koji su iscrpili cijeli raspon

teoretskih tradicija i istraili konkretne probleme moderne sigurnosti. Nekoliko poglavlja

govorilo je o konstruktivizmu koji je ostavljao vaan trag ire u

meunarodnim odnosima.

Druga su teila teoretskoj inspiraciji heterogenih proizvoda kontinentalne filozofije 20.

stoljea koji se esto zajedno nazivaju poststrukturalizmom. Nadalje, Ken Booth i Peter

Vale, razmatrajui kritiku sigurnost u kontekstu june Afrike, krenuli su na putovanje koje jena kraju dovelo do postmarksistike Frankfurtske kole. (Vidjeti nie, Izuzeci iz

Aberystwytha).

Krause i Williams izrazili su tenju koja je prvo dovela do Toronta , a onda i do izdavanja

Kritikih sigurnosnih studija kao traenja kritike perspektive o sigurnosti. Naporno su

radili kako bi osigurali da ova kritika perspektiva ne bude monopolizirana jednim teoretskim

pristupom, a na taj su nain otvorili konferenciju i knjigu nizu teoretskih pozicija. Ipak, elja

za samo jednom perspektivom nekako se odrala dok su znanstvenici odgovarali na izazove


10/30

koje su si postavili u kreiranju svojih osnova za kritike sigurnosne studije. Zbog toga, unato

njihovim opredjeljenjima za katolianstvo, Krause i Williams stvorili su uvjete za izmu

izmu koju nastavljam istraivati. inei to, postavljam jedno od kljunih pitanja: ako

Kritike sigurnosne studije nisu ni perspektiva, ni miljenje, to su? Prvi odgovor na to dali su

oni iz takozvane Kopenhake kole.

KLJUNE TOKE

Izraz kritike sigurnosne studije nastao je 1994 na konferenciji u Torontu i iskoriten je zanaziv knjige koja je iz konferencije nastala

Poetni plana rada na Kritikim sigurnosnim studijama je bio postavljen kao niz izazovatradicionalnoj koncepciji sigurnosti; razmiljajui ire o referentnim objektima zahtijevalo jeire razmiljanje o izvorima nesigurnosti i sigurnosti; ovi oblici razmiljanja zahtijevali su

epistemoloki pomak iznad empirijske, pozitivistike tradicije sigurnosnih studija

Kritike sigurnosne studije pokuale su stvoriti brojnu crkvu za kritiko prouavanjesigurnosti, vidjevi kritiko vie kao orijentaciju, nego jedinstvenu teorijsku perspektivu

Tenja prema kritikim sigurnosnim studijama na poetku je privukla znanstvenike iz raznihteorijskih perspektiva, ukljuujui konstruktivizam, poststrukturalizam i postmarksizam

Razlike iz Kopenhagena

Godinu nakon to su se pojavile Kritike sigurnosne studije Barry Buzan, Ole Waever i Jaap

de Wilde objavili su Sigurnost: Novi okvir za analizu. Knjiga je trebala posluiti kao relativno

razumljiva izjava drugaije perspektive prouavanja sigurnosti, perspektive koja je postala

poznata kao Kopenhaka kola.2Kopenhaki pristup igra vanu ulogu u razvoju Kritikih

sigurnosnih studija, iako, dodue, samo djelomino, zato se to njeni eksponati jako trude da

se njihova perspektiva razlikuje od Kritikih sigurnosnih studija.

Sigurnost: Novi okvir za analizu je izgraen oko dva vana konceptualna razvoja uprouavanju sigurnosti: gledita Barrya Buzana o sektoralnoj analizi sigurnosti i koncepta

sekuritizacije Olea Waevera. (Sekurizitacija je pristup sigurnosti, koja obuhvaa oba

elementa Kopenhake kole, obraena opirno u 7. poglavlju.) Obje ideje pomogle su u

razvijanju iroke zajednice kritikih sigurnosnih studija. Buzan je uveo svoje gledite o

sigurnosnim studijama tijekom 80-ih, najistaknutije u djelu Ljudi, drave i strah. On je

predloio, umjesto da se sigurnost bavi samo vojskom (odnosno sigurnost kao prijetnja,

2 Openito se smatra da je Bill McSweeny iskovao naziv Kopenhaka kola koji bi se odnosio na rad Buzana,Waevera i niza suradnika (McSweeny 1996)


11/30

koritenje i kontrola vojne sile), da vojna sigurnost bude jedna od pet sektora, pridruena

sigurnosti okolia, ekonomskoj, drutvenoj i politikoj sigurnosti (Buzan, 1991a). Ova ideja o

sektorima sigurnosti omoguila je korisnu organizacijsku shemu svakome tko eli proiriti

prouavanje sigurnosti iznad prijetnje, koritenja i kontrole vojne sile. Kao to sam primijetio

ranije, kritike sigurnosne studije nastale su poslije jednog takvog zahtjeva za irim pojmom

sigurnosti, pokrenutim od strane Krausa i Williamsa. I dok veina onih ija tenja ih je dovela

do kritikih sigurnosnih studija nisu pratili sve teoretske argumente Ljudi, drave i straha,

Buzanovih pet sektora omoguilo je iroko poznati pojednostavljeni prikaz za djelokrug

sigurnosti.

Od veeg je teoretskog znaenja za razvoj razliitih oblika Kritikih sigurnosnih studija

rad Olea Waevera o sekuritizaciji. Sekuritizacija je moda najznaajniji konceptualni

razvitak koji je stvoren konkretno unutar sigurnosnih studija kao odgovor na poruku Krausea I

Williamsa. U osnovi, Waever predlae da se odnosimo prema sigurnosti kao prema aktu

govora: odnosno, konkretnom djelovanju koje se izvodi zbog mogunosti da bude izgovoreno.

Naa je tendencija razmiljati o rijeima kao objektima ili djelima izvan njih samih,

imenovanjem onoga to vidimo, stoga govoriti o sigurnosti znai upravo to: govoriti o

sigurnosti. S druge strane, akti govora su djelovanja koje se izvode u potpunosti kroz govor, te

se stoga ne odnose ni na to izvan njih samih. Ironino, vaan primjer akta govora je

imenovanje: roditelji imenuju dijete, na primjer, govorei Dajem ti ime Susan. Obeanje i

vjenanje drugi su poznati primjeri uobiajenih akata govora: Ja izvodim djelo obeavanjagovorei: Obeajem, i dok uglavnom postoji neka vana ceremonija koja okruuje te

rijei, brak sklapa slubeni ovlatenik govorei neto kao: Proglaavam vas muem i

enom

Ole Waever rekao je da moemo razmiljati o sigurnosti o kao jo jednoj u toj seriji akata

govora. On tvrdi da je odreeno pitanje, pitanje sigurnosti zato, i samo zato to je

sekuritizirano, dovedeno u podruje sigurnosti. Sigurnost je zbog toga samoreferirajua

praksa, zato to u toj praksi to pitanje postaje sigurnosno pitanje- ne nuno zbog toga topostoji stvarna egzistencijalna prijetnja, nego zato to je pitanje predstavljeno kao prijetnja.

(Buzan, Waever i de Wilde 1998: 24). Sekuritizacija postavlja niz vrlo zanimljivih pitanja

koja su u interesu kritikih sigurnosnih studija od vremena kada je Waever uveo taj koncept.

Neka od najvanijih su:

Tko je u mogunosti uspjeno sekuritizirati neko pitanje? Kao i s pitanjima braka, nisu svi

sposobni uvesti sigurnost, a zasigurno ne u istoj mjeri. Moja tvrdnja, na primjer, da je

globalno endemsko siromatvo problem sigurnosti e vjerojatno biti manje uspjeno od


12/30

tvrdnje Georgea Busha da je globalni terorizam takva prijetnja, unato tome to siromatvo

uzrokuje znaajno vie smrtnih sluajeva od terorizma u bilo kojem ispitivanom vremenskom

razdoblju

Koji su uvjeti za uspjenu sekuritizaciju? Ako je istina da samo govoriti da je neki problem,

problem sigurnosti nije dovoljno da on to i postane- to znai da je govor nuan, ali ne i

dovoljan uvjet za sekuritizaciju- pod kojim uvjetima takva izjava moe biti uspjena?

Koje su posljedice sekuritizacije? Ljudi ne pokuavaju sekuritizirati probleme iz hira.

Tvrditi da je neto problem sigurnosti znai tvrditi da to neto predstavlja najozbiljniju

moguu prijetnju -egzistencijalnu prijetnju, a ako ta prijetnja bude prihvaena, doi e do

ozbiljnih politikih posljedica. Uspjena sekuritizacija globalnog terorizma od strane

amerike administracije nakon 11. rujna je, na primjer, uz druge stvari, uzrokovala

najznaajniju reorganizaciju amerike drave nakon 2. svjetskog rata i poveanje obrambenog

budeta do nesluenih razmjera.

Ovo su pitanja koja prepoznaju duboko politiku prirodu sigurnosti, kao i njene

mogunosti. Sekurizitacija nas dovodi to pitanja kako su sigurnosna pitanja, politike i

praksa postale ono to jesu, i stoga to je politika tog djelovanja. Ovo su u velikoj mjeri

pitanja koja postavljaju mnogi koji se okupljaju oko kritikih sigurnosnih studija.Zanimljivo, unato tom utjecaju na kritike sigurnosne studije, Kopenhaka kola se

pokuala od njih distancirati. Ovo je dijelom funkcija nedosljednosti svojstvena pristupu

izmeu sektorske analize sigurnosti i koncepta sekuritizacije. Dok sekuritizacija otvara

mogunost radikalnog otvaranja drutvenom ivotu, sektorska analiza, kako se razvila prije

spajanja s Kopenhakom kolom, povlai objektivnu epistemologiju. Drugim rijeima,

epistemoloka pozadina koncepta sekuritizacije ne slae se s onom sektorske analize

sigurnosti. S druge strane, epistemologija sekuritizacije je ta koja se slae s onom koja jepovezana s kritikim sigurnosnim studijama.

Podjela izmeu kopenhakog pristupa i kritikih sigurnosnih studija je izriito razraena u

djelu Sigurnost: Novi okvir za analizu. Autori objanjavaju da su Kritike sigurnosne studije

crpile ideje iz poststrukturalizma i konstruktivizma te su zato otvorene mogunosti drutvene

promjene. Suprotno tome, sugeriraju da kopenhaki pristup priznaje socijalnu konstrukciju

drutvenog ivota, ali da je ta konstrukcija u podruju sigurnosti dovoljno stabilna na due

vrijeme te se moe smatrati objektivnom. Drugim rijeima, oni rjeavaju pitanje


13/30

nedosljednosti koje sam ja pokrenuo pretpostavljajui dugotrajnu stabilnost i omoguujui

uvelike pozitivistiku epistemologiju (Buzan, Waever i de Wilde 1998: 34-35).

Eksplicitna separacija Kopenhake kole od Kritikih sigurnosnih studija u djelu

Sigurnost: Novi okvir za analizu ini mnogo vie od jednostavne izjave da je Kopenhagensui

generis. Jedna funkcija teksta i nadmonosti njegovih autora je da pomogne u kreiranju

Kritikih sigurnosnih studija kao neega konkretnijeg i manje heterogenog od originalne

ideje. Kopenhaki autori govore o Kritikim sigurnosnim studijama kao o rastuoj koli i

skrauju ih u CSS. Nadalje, pripisuju ovoj rastuoj koli dvije specifine teorijske pozicije,

poststrukturalizam i konstruktivizam. Ovaj tekst, dakle, oznaava vaan trenutak u stvaranju

kritikih sigurnosnih studija kao neto drugaije od orijentacije ka disciplini te takoer

proizvode konceptualne izuzetke koji su subjekt pobijanja, ne samo od strane znanstvenika

usmjerenih na Sveuilite Wales, Aberystwyth, koji imaju znaajno institucionalno pravo na

izraz kritike sigurnosne studije.

KLJUNE TOKE

Sigurnost: Novi okvir za analizu donosi drugaije miljenje o sigurnosnim studijama,poznato kaoKopenhaka kola

Sektorski pristup sigurnosnoj analizi razvio je Barry Buzan 80-ih godina. On dijeli sigurnostu pet sektora: vojni, ekonomski, drutveni, politiki i sektor okolia

Kopenhaki koncept sekuritizacije vaan je u promiljanju o sigurnosti. On tretirasigurnost kao akt govora, radije nego refleksiju na postojeu egzistencijalnu prijetnju.

Postoji epistemoloka nedosljednost u sreditu Kopenhake kole, izmeu epistemologijesektorske analize i epistemologije sekuritizacije.

Kopenhaka kola razrjeava svoju nedosljednost tvrdei kako je drutvena produkcijasigurnosti dovoljno stabilna da bi se mogla smatrati objektivnom

Sigurnost: Novi okvir za analizu eli razlikovati svoj pristup od kritikih sigurnosnih studijate kroz to eli prikazati Kritike sigurnosne studije kao rastuu kolu.

Izuzeci iz Aberystwytha

Poprilino ironino, najagresivniji pokuaj stvaranja koherentnog pristupa za Kritike

sigurnosne studije- postrojavanje svih sljedbenika uz trag cipele ili bundeve, ali ne uz oba-

uinjen je od strane koju je Kopenhaka kola uvelike iskljuila iz svoje karakterizacije


14/30

Kritikih sigurnosnih studija inspirirane konstruktivizmom i poststrukturalizmom. Taj pokuaj

se fokusirao oko znanstvenika u Aberystwythu (doista, Steve Smith (2005) ih zove Velka

kola), i pronaao je do sada svoj najpotpuniji izraz u tekstu Kritike sigurnosne studije i

svjetska politika. U tome tekstu, Ken Booth eksplicitno pokuava povezati Kritike

sigurnosne studije sa specifinom teoretskom tradicijom: postmarksistikom kritikom

teorijom.

Booth je vrlo odreen i jasan oko dvaju vanih toaka. Prvo, nee svi koji bi mogli sebe

zamisliti da rade u okviru kritike meunarodne teorije, a posebno kritikih sigurnosnih

studija, htjeti prihvatiti onakvu ideju kritikih sigurnosnih studija kao to je ona poetno

zamiljena. Drugim rijeima, on jasno zagovara restriktivno razumijevanje kritike sigurnosne

teorije- govori nam da pratimo znak cipele, a to i misli. I to je druga toka: Boothova

intervencija je jasna elja za fragmentacijom. Kao to on kae: Postoje vremena kada moraju

biti povuene jasne granice (Booth 2005: 260). Booth sebe jasno distancira od Krausovih i

Williamsovih Kritikih sigurnosnih studija, odbacujui brojnu crkvu u korist jedne tradicije

koja je usmjerena na podizanje koherentne kritike teorije sigurnosti.

Razvijajui svoju kritiku teoriju sigurnosti, Booth prati svojeg kolegu iz Aberystwytha,

Richarda Wyna Jonesa, koji se u razmiljanjima o sigurnosnoj teoriji u svojoj knjizi

Sigurnost, strategija i kritika teorija posluio tradicijom Frankfurtske kole. Booth smatra

tradiciju Frankfurtske kole kljunom za razvoj kritike teorije sigurnosti, iako on ipak u

identificiranju tradicije gleda malo ire, dodajui joj Gramscijeve, marksistike i kritikemeunarodne odnose. Drugim rijeima, Booth se slui velikim opsegom postmarksistike

drutvene teorije, posebno zato to je postala dio meunarodnih odnosa, zaslugom

Frankfurtske kole openito, a osobito rada Jrgena Habermasa.

Kako bi takva kritika sigurnosna teorija trebala izgledati? Booth kae kako iz kolekcije

postmarksistike teorije koja bi mogla biti korisna kritikoj sigurnosnoj teoriji moemo izvui

osam tema. (Njih osam je sumirano u Kljunim idejama 4.2). On zapoinje s centralnom

tezom Frankfurtske kole, da je sve znanje drutveni proces, odnosno, znanje ne postoji samopo sebi, ve je drutveno proizvedeno, a stoga i politiki, te postoje interesi znanja. Znanje

nekima koristi, a nekima teti; ono je, poznatim rijeima Roberta Coxa u Meunarodnim

odnosima, uvijek za nekoga i u neku svrhu. Zato kritika sigurnosna teorija mora otkriti

politiku iza prividno neutralnog znanja. Takva koncepcija znanja za sobom povlai kritiku

tradicionalne teorije, ukljuujui i tradicionalnu teoriju sigurnosti koja, ne prepoznajui svoje

politike korijene i sadraj, ima tendenciju ka naturalizmu, pretpostavljajui sposobnost

odravanja stroge odvojenosti analitiara i drutvenog svijeta koji on prouava. Ako kritika

teorija, dakle, otkriva lani naturalizam tradicionalne teorije i politiki sadraj sveg znanja,


15/30

ona omoguuje temelj za drutvenu promjenu- i za napredak. Ova trea tema, o mogunosti

napretka, vodi do etvrte: da je test drutvene teorije njena sposobnost poticanja promjene.

Promjena je mogua, a progresivna promjena emancipira.

Prve etiri teme Booth donosi iz opsene tradicije kritike teorije u drutvenoj teoriji.

Njima etiri dodaje etiri prikupljene iz specifine, rastue kritike tradicije u meunarodnim

odnosima. Prva je da je ljudsko drutvo svoj vlastiti izum. Doista, ovo je vaan uvjet

djelovanja ranijih tema, jer jedino ako je drutvo socijalni izum, znanje moe sluiti kao baza

drutvene promjene i otvoriti mogunost emancipacije.

KLJUNE IDEJE 4.2

Teme postmarksistike Kritike teorije

1. Sve znanje je drutveni proces.

2. Tradicionalna teorija promie mane naturalizma i redukcionizma.

3. Kritika teorija nudi temelj za politiki i drutveni napredak.

4. Test teorije je emancipacija.

5. Ljudsko drutvo je svoj vlastiti izum.

6. Regresivne teorije dominirale su politikom meu narodima.

7. Drava i druge institucije moraju biti denaturalizirane.

8. Vrijednosti progresivnog svjetskog poretka trebale bi posluiti svim dijelovima svjetskepolitike posveenima poboljanju svjetske sigurnosti.

Druga tema koju Booth donosi iz kritikih meunarodnih odnosa je specifina tvrdnja o

suvremenoj svjetskoj politici: da su tim poljem dominirale regresivne teorije. Ako je sve

znanje za nekoga i za neku svrhu, regresivne teorije su za onu koja je trenutno na vlasti sa

svrhom odravanja dominacije. Kritika teorija meunarodnih odnosa je pokazala kako

mainstream teorije, ukljuujui sigurnosne studije, slue toj svrsi. Ako je to istina, tada suzadnje dvije teme koje Booth razvija usmjerene na prevladavanje regresivne prirode svjetske

politike. Prva je da drava i ostale meunarodne institucije moraju biti denaturalizirane, kako

bi otvorile mogunost promjene, i konano da, u provoenju te promjene u svjetskoj

(sigurnosnoj) praksi, politika mora biti voena emancipirajuim vrijednostima.

Ove teme omoguuju Boothu da iznese tvrdnju kako kritika sigurnosna teorija moe

posluiti kao temelj za odgovore na tri kljuna pitanja u odnosu na sigurnost:


16/30

Prvo, to je stvarno? Ako odbacimo naturalizam, koji pretpostavlja da se drutveni svijet

moe smatrati objektivnim na isti nain kao i prirodni svijet, onda ne moemo pretpostaviti

da je drutveni svijet koji mi prouavamo stvaran u istom smislu kao i fiziki. Fokus

kritike teorije na znanje donosi nain za razumijevanje drutvene ontologije, te stoga i

kreiranje drutvenih injenica.

Drugo, kritika teorija ove vrste donosi naine na koje razmiljamo o znanju, ili

epistemologiji drutvenog ivota. Usmjerava nau panju na interese koji su u podlozi elja za

znanjem, i vodi nas do pitanja: za koga su namijenjene odreene forme znanja te kojoj

funkciji slue podravajui interese tih ljudi ili skupina?

Konano, navodi na postavljanje starog lenjinistikog pitanja, to initi? Kritika teorija je

teorija prakse, korak u procesu politikog angairanja dizajniranog da preobrazi svijet. Kako

je Marx rekao: cilj nije razumjeti svijet, cilj je promijeniti ga.

Ova razmiljanja nude bazu za konkretnu kritiku teoriju sigurnosti. (vidjeti Vane citate

4.2 za Boothovu definiciju ove teorije). Ona se slui relativno koherentnom cjelinom

drutvene teorije i njenom primjenom u meunarodnim odnosima, a eli informirati

znanstvenike i politiku praksu u budunosti. I dok je veinom razvijena paralelno s kritikom

tradicijom u meunarodnim odnosima, Boothova kritika sigurnosna teorija je oito stvorenakako bi ponudila posebnu teoriju sigurnosti unutar kritikih meunarodnih odnosa. To znai

da su Booth i njegovi kolege u Velkoj koli ponudili jasan odgovor na pitanje koje sam

postavio na kraju diskusije o Kritikim sigurnosnim studijama: kritiku sigurnosnu studiju

trebala bi voditi jedna posebna teorija, i ta bi teorija morala crpiti informacije iz Kritike

teorije, s velikim slovom.

VANI CITATIKritika sigurnosna teorija

U svom radu, Ken Booth govorio je u prilog razvoju zasebne kritike teorije sigurnosti te je

predloio sljedeu definiciju te teorije, krenuvi od Frankfurtske kole kritike teorije:

Kritika sigurnosna teorija je i teorijsko opredjeljenje i politika orijentacija. Kao teorijsko

opredjeljenje prihvaa grupu ideja koje se bave kritikim i trajnim istraivanjem ontologije,

epistemologije i prakse sigurnosti, zajednicom i emancipacijom u svjetskoj politici. Kao


17/30

politika orijentacija ima cilj poveati sigurnost pomou emancipirajue politike i mree

zajednice na svim razinama, ukljuujui potencijalnu zajednicu zajednica- zajedniku

humanost.

Kako bi stvorio to snanije uvjete za izdvajanje, nakon to je iznesao elemente kritike

sigurnosne teorije, Booth ju razlikuje od drugih moguih izvora kritikih sigurnosnih studija.

On objanjava, drugaijim rijeima, to nije u redu s praenjem znaka bundeve ili skidanjem

naih cipela i skakutanja na jednoj nozi. Posebno razlikuje kritiku sigurnosnu teoriju od etiri

pretendenta: feminizma, Kopenhake kole, konstruktivizma i poststrukturalizma.

Iskljuivanje feminizma je najvei problem Boothove pozicije na neke naine, a na

druge je najlake za postii. Kako e slobodno priznati veina feministikih rukopisa, postoji

vie feminizama koji u razvijanju rodne analize vuku u svom smjeru polazei od mnogo

razliitih drutveno- teorijskih tradicija. Te tradicije ukljuuju i kritiku teoriju na koju se

Booth nadovezuje. Zbog toga, rodna analiza moe se ve i sada smatrati dijelom kritike

teorije, a stoga i dijelom kritike sigurnosne teorije; ipak, drugi oblici feministikog

teoretiziranja toliko su u proturjeju s kritikom sigurnosnom teorijom, koliko su njihove

teoretske tradicije u proturjeju s kritikom teorijom u irem smislu. Kopenhaka kola je

slino odbaena na relativno lak nain. Kopenhaki pristup drutvu koji je blizak naturalizmu-

toliko stabilan da se moe smatrati objektivnim- ini ga samo marginalno kritikim, te u

Boothovim oima pati od sline nedosljednosti koju sam zamijetio ranije. (Booth 2005b:271).

Ostaju dva izazivaa kritikoj sigurnosnoj teoriji, Boothovi pobjednici, ista ona dva koja

je Kopenhaka kola identificirala u djelu Sigurnost: Novi okvir za analizu. Prvi je

konstruktivizam, za kojeg Booth kae da nije uope teorija, nego orijentacija prema svjetskoj

politici koja slui kao baza pomou koje se odbacuju tradicionalne teorije. Iako bi Boothov

argument mogao biti toan, on ignorira mogunost, koju u kasnije objasniti, da unutar te

orijentacije postoji vie konstruktivistikih teorija koje mogu rei neto o sigurnosti- ba kaoto druge orijentacije, ukljuujui i Bootha, sadre unutar sebe niz posebnih teorija. Za

Bootha, preostaje jedino poststrukturalizam, koji je preopasan sa svojom otrovnom

mjeavinom opskurnosti, relativizma i promaenog radikalizma (Booth, 2005b: 270).

Drugim rijeima, Booth tvrdi da poststrukturalizam ne nudi bazu za politiku akciju.

Kao to se moe zamisliti, i kao to Booth otvoreno priznaje, miljenje o odbacivanju

konstruktivizma i poststrukturalizma kao elemenata kritikih sigurnosnih studija ne dijele svi.

Ova dva teoretska pravca zapravo predstavljaju konceptualnu pozadinu veine onoga to se


18/30

moe smatrati tim izrazom, shvaenog kao brojna crkva. Ali ak i izmeu njih znak cipele se

brani protiv onih koji skakuu na jednoj nozi.

KLJUNE TOKE

Ken Booth, Richard Wyn Jones i njihovi kolege iz Velke kole ele stvoriti posebnu

kritiku sigurnosnu teoriju. Tradicija unutar koje razvijaju tu teoriju je postmarksistika koja se identificira sGramscijevim i ostalim marksistikim teorijama meunarodnih odnosa, a posebno sFrankfurtskom kolom kritike teorije.

Elaboracija tradicije kritike teorije spominje osam tema i definiciju kritike sigurnosneteorije.

Kritika sigurnosna teorija omoguava odgovor na tri kljuna pitanja, to je stvarno, to jeznanje i to se treba uiniti?

Kritike sigurnosne studije trebale bi biti organizirane oko ove kritike sigurnosne teorije ine bi trebale ukljuivati feminizam, Kopenhaku kolu, konstruktivizam, a osobito

poststrukturalizam.


Ako iskljuimo Kopenhaku kolu i feministike radove o sigurnosti3 i nadalje, ako

gledamo one posveene kritikoj teoriji o sigurnosti kako crtaju teku i brzu granicu izmeu

sebe i ostatka koji se moe smatrati kritikim sigurnosnim studijama, to nam preostaje?Keith Krause ponudio je odgovor u osvrtu na istraivaki program Kritikih sigurnosnih

studija 1998., a odgovor je isti kao onaj Kena Bootha: konstruktivizam i poststrukturalizam.

Doista, kao i Kritike sigurnosne studije, Krausov osvrt iz 1998 ne nudi gotovo nikakvu

razliku izmeu te dvije pozicije - crkva je i dalje brojna, te stoga se moe pratiti znak cipele

ili po elji, skinuti cipelu i skakutati na jednoj nozi.

U pokuaju uvoenja reda u studije koje ine Kritike sigurnosne studije, bez

pribjegavanja definicijskim strogostima koje su uveli i Booth i Kopenhaka kola, Krauseorganizira veliki opseg literature u iroki istraivaki program. Cilj tog poteza je omoguiti

karakterizaciju kritikih sigurnosnih studija, koje dok jo nisu iskljuive, oito privilegiraju

konstruktivizam. On sreuje uenja o Kritikim sigurnosnim studijama pod tri naslova:

konstrukcija prijetnji i odgovora, konstrukcija objekata sigurnosti te mogunosti

3 Iskljuivanje feminizma u stvaranju Kritikih sigurnosnih studija je poprilino fascinantno pitanje, vrijednopotpunog i samostalnog tretmana. Kao to smo vidjeli, Kenn Booth utjee na ovo iskljuivanje govorei kako jefeminizam velika crkva sa svojim vlastitim istinama te su da odreene feministike rodne analize vaan elementkritike teorije. Ken Krause na slian nain utjee na ovo iskljuivanje u svojem pregledu znanstvenih radova o

Kritikim sigurnosnim studijama: Poetne teme feministikih i rodnih radova o sigurnosti nisam tretirao kaoposebnu kategoriju. To su detaljno uinili drugi (Krause 1998: 324, 4. zapis). Lene Hansen osvrnuo se na ovoisto iskljuivanje u sluaju Kopenhake kole. (Hansen 2000)


19/30

transformiranja sigurnosne dileme. Krause izriito ne eli da ti naslovi obuhvate cijeli opseg

uenja o kritikoj sigurnosti, niti eli da ih znanstvenici tretiraju odvojeno. Ipak, uinak je bio,

osobito pojavljujui se u vrijeme kada su Kritike sigurnosne studije tek bile formirane, a

dolazei od strane jednog od urednika izdanja Kritike sigurnosne studije, odreivanje

karaktera kritikih sigurnosnih studija koji se bavi socijalnom konstrukcijom sigurnosti

(Eriksson 1999: 318).

Krause napominje da prva grupa pitanja koja ga vode kroz istraivaki program Kritikih

sigurnosnih studija ispituju naine na koji su prijetnje i odgovori na prijetnje drutveno

konstruirani. Tradicionalne sigurnosne studije uzimaju i prijetnje i odgovore kao dane;

preduvjeti za sigurnosnu analizu: postoje prijetnje koje su po prirodi vojne, a odgovori su isto

tako vojni. U tom trenutku sigurnosne studije postaju mogue kao studija prijetnje, koritenja

i kontrole vojne sile, bilo da predstavljaju prijetnju, bilo da odgovaraju na prijetnje na koje se

naie. Krause pokazuje kako je veliki opseg ranih uenja o kritikim sigurnosnim studijama

bio zaokupljen pretpostavkama o prijetnjama i odgovorima kao danima, te pitanjem kako su

prijetnje kojima se bave tradicionalne sigurnosne studije uope stvorene: na primjer,

nastajanje sovjetske prijetnje, sjevernokorejske prijetnje ili prijetnje o proliferaciji oruja za

masovno unitenje. Slino tome, vojni odgovori na sigurnosne prijetnje ne smatraju se

prirodnima ili neizbjenima te su kritike sigurnosne studije postavile pitanja i o konstruiranju

ovih odgovora: politika kontrole oruja, nuklearno poigravanje ili zastraivanje. Svi ovi

elementi konvencionalne sigurnosti, i ostali, bili su subjekti razliitih oblika analize koja sepitala o nainima na koje su stvoreni, socijalno konstruirani na ovisan nain, umjesto da se

dogaaju prirodno u svijetu koji je odvojen od svijeta analitiara.

Tradicionalne sigurnosne studije ne uzimaju samo prijetnju i odgovor na nju kao dane,

nego i referentni objekt sigurnosti, nacionalnu dravu. Krause tvrdi kako je druga tema koja

se provlai kroz kritike sigurnosne studije istraivanje stvaranja referentnog objekta, kao i

ostalih (potencijalnih) referenata na sigurnosnu praksu. Pregledavajui ovu skupinu radova,

Krause eksplicitno okuplja zajedno niz razliitih uenja s nizom ne nuno kompatibilnihintelektualnih tradicija. Ukljuuje rad koji istrauje stvaranje ene u odnosu na sigurnosnu

praksu niza feministikih istraivaa, stvaranje nacionalnih interesa s priznato modernistiko

konstruktivistikog poetnog stajalita i poststrukturalnu analizu vanjske politike i vojne

strategije.

Teorijski i metodoloki pluralizam Krausovog pristupa je jo evidentniji u njegovoj treoj

kategoriji, koja prouava istraivanja mogunosti za transformaciju sigurnosne dileme. On

poinje s radom koji tei izgraditi kooperativnu sigurnost ili pluralistike sigurnosne

zajednice, te ukljuuje istraivanje koje je prouavalo diskurzivne temelje Hladnog rata.


20/30

Ovdje brojna crkva nadilazi svoj vlastiti pluralistiki doseg, budui da je teko predvidjeti

koliko bi radova na kooperativnoj sigurnosti ili sigurnosnim zajednicama dostiglo i minimum

kriterija koje je Krause postavio za kritiku teoriju, koja je u svjesnoj opoziciji s teorijom

rjeavanja problema.

Dva su bitna obiljeja Krausovog osvrta u prii o stvaranju Kritikih sigurnosnih studija.

Prvo je da ono pokazuje impresivnu koliinu podataka iz raznih istraivanja koja se vode i

objavljuju na koje se kritike sigurnosne studije mogu osloniti te se suprotstavljaju, kao to

Krause primjeuje esto sluanim optubama da je kritika uenost neizbjeno aljkava i

nesistematina (Krause 1998: 316). Drugo, on moe iz osvrta doi do karakterizacije

kritikih sigurnosnih studija koja je mnogo odreenija od one koju nude Kritike sigurnosne

studije, a oito je razliita od Boothove kritike sigurnosne teorije. Krause sugerira da postoji

6 tvrdnji koje povezuju kritike (sigurnosne) studije:

1. Poetni akteri (drave i ostali) su drutveni konstrukti.

2. Ovi akteri su ustanovljeni kroz politiku praksu.

3. Strukture svjetske politike nisu ni nepromjenjive ni odreene jer su i one socijalno

konstruirani.

4. Znanje o drutvenom svijetu nije objektivno, budui da ne postoji podjela izmeu

drutvenog svijeta i znanja o tom svijetu.

5. Metodologija prirodnih znanosti neprikladna je za drutvenu znanost, kojoj je potrebnainterpretativna metoda.

6. Svrha teorije nije objanjavanje u uvjetima generaliziranih kauzalnih tvrdnji, nego

kontekstualno razumijevanje i praktino znanje.

Fokus na socijalnu konstrukciju agenata i struktura, zajedno s predanou na interpretativnu

metodu i kontekstualno razumijevanje i praktino znanje odreuje Krausovo objanjenje

kritikih sigurnosnih studija kao duboko ukorijenjeno u tradiciju konstruktivizma umeunarodnim odnosima. Ono jasno dijeli podudaranost i sa postmarksistikom kritikom

teorijom i sa poststrukturalizmom, ali nije ista kao one. Oni koji prate trag bundeve su

dobrodoli, kao i oni koji skakuu na jednoj nozi, ali mogli bi osjeati da se od njih oekuje

da se pridrue praenju traga cipele.

KLJUNE TOKE

Socijalni konstruktivizam tvori vaan dio unutar kritikih sigurnosnih studija


21/30

Konstruktivizam smatra agente i strukture uspostavljenima u i kroz politiku praksu

Konstruktivizam porie podjelu izmeu drutvenog svijeta i analitiara te stoga traiinterpretativnu, a ne naturalistiku metodologiju.

I dok pokuava ostati brojna zajednica, konstruktivistiki pristup kritikim sigurnosnim

studijama privilegira socijalni konstruktivizam.

Svaije drugo: poststrukturalizam i sigurnost

Antipatija Kena Bootha prema poststrukturalistikim pristupima meunarodnih odnosa

openito, a posebno sigurnosnih studija odraava uobiajenu i uobiajeno zaraznu reakciju.

Uz opskurne, relativistike i pogreno radikalne, pristupi nazvani poststrukturalnima nazivani

su opirnima i samougaajuima (Walt 1991) i optueni su da nemaju nikakav istraivaki

program (Keohane 1988). Zaraza odbacivanja postrukturalnoga rada odraava, primjeujem,

njeno radikalno obeanje. Dijeli s ostatkom radova opisanima u ovom poglavlju dva kljuna

opredjeljenja: odbijanje pozitivistike epistemologije, pa tako i metodologije, te predanost

socijalnoj kritici. Ipak, za razliku od bilo koje druge forme kritikog prouavanja koju sam

dosad razmotrio, ne sprjeava radikalne implikacije ovih opredjeljenja. Doista, kljuno

opredjeljenje koje dijeli veina poststrukturalistike uenosti, ali ne i drugi oblici kritike

teorije, je odbacivanje prekomjernih velikih naracija, a stoga i prihvaanje da su zahtjevi za

znanjem uvijek nestabilni i ovisni. I kao to je poprilino suosjeajan kritiar rekao: zbog

ovog su razloga mnogi socijalni konstruktivisti i pisci kritikih sigurnosnih studija tako

odluni da uspostave razliku izmeu njihovog rada i rada poststrukturalista. Jednostavno

reeno, poststrukturalisti odbacuju formu osnivanja zahtjeva za znanjem koji dominiraju

debatom sigurnosnih studija. Kao to se moe zamisliti, ovo je dovelo do mnogih otpora

poststrukturalizmu (Smith 2005: 49).

Rad koji se openito smatra poststrukturalnim- i, kao to je i s drugim pojmovima koje

obraujemo, ee ga primjenjuju drugi, a ne znanstvenici za svoj vlastiti rad- slui se nizom

intelektualnih tradicija koje veinom imaju korijene u francuskoj filozofiji (u suprotnosti s

njemakom filozofijom koja nadahnjuje Velku kolu, na primjer). I dok djela koriste

eklektinu kolekciju radova, najee polazne toke su radovi Jacquesa Derride i Michela

Foucaulta. Odbacivanje velikih naracija- kao to su one o progresu i emancipaciji koje koristi

Velka kola- zajedno raznovrsnim i eklektikim teorijskim inspiracijama poststrukturalnih

radova, znai da nema jednostavnih sumiranja ili skupova oznaka na koje mogu pozvati, kao

to je sluaj s drugim pristupima.


22/30

PROSTOR ZA RAZMILJANJE

Tradicionalni subjekti u poststrukturalnom vienju

Poststrukturalna djela mogu koristiti subjekte koji se na povrini isti kao oni u tradicionalnim

sigurnosnim studijama. Ipak, ono to poststrukturalne tradicije omoguuju esto je radikalnodrugaiji nain postavljanja pitanja i davanja odgovora. Ovdje su dva primjera, prvi onuklearnom oruju, a drugi o kanadskoj politici o obrani od projektila.

Hugh Gusterson: Nuklearni obredi

Gusterson je socijalni antropolog, ija disciplina privilegira posebnu vrstu terenskog poslakoja vodi do etnografskih spisa. Tradicionalno takve etnografije piu o drugim kulturama,esto kulturama autohtonih populacija koje su (veinom) netaknute od strane europskeekspanzije. (Sreom za antropologe, takve kulture se esto nalaze na junopacifikim

otocima!) Gusterson je dio pokreta u antropologiji koji okree etnografski pogled na svojevlastito drutvo. U Nuklearnim obredima uputa se u etnografsku studiju znanstvenika ujednom od laboratorija Sjedinjenih Drava za nuklearno oruje. Koristei i etnografskumetodu i Foucaultova zapaanja o disciplini, on istrauje naine na koje laboratorijifunkcioniraju da bi stvorili uvjete za izgradnju, testiranje i postavljanje nuklearnog oruja.Kao to naslov sugerira, neto od onoga to saznaje je da je dizajn, izgradnja, testiranje i

postavljanje nuklearnog oruja evoluiralo u ritualiziranu kulturu meu znanstvenicima kojiimaju malo ili nita zajedniko s priama koje mi sebi govorimo o potrebi zastraivanja iobrane.

Marshall Beier: Razglednice iz periferije sigurnosti

U svojoj studiji, Beier se osvre na studijsko putovanje na kojem je bio s brojnim drugimkanadskim znanstvenicima kako bi posjetio sjedite Sjevernoamerike zrane obrane(NORAD). NORAD se nalazi usred planine, obino se objanjava kako se nalazi u bliziniColorado Springsa. Zapravo je blii malome gradu Sigurnosti u Coloradu, a Beier koristiovu opasku kao polaznu toku za osvrt na naine na koje semiotiki pokazatelji mogu utjecatina dinamiku grupe i doprinositi discipliniranju neslaganja. On ispituje naine na koje jeopiranje raketnom titu utiano za vrijeme ture i razmilja o implikacijama na odluku koju jekanadska vlada morala donijeti o tome hoe li i kako sudjelovati u amerikom programuraketnog tita.

Konano, da posudim izraz, jedini nain ulaza je izravni, a mnogi tekstovi koji se nazivaju

poststrukturalnima zahtijevaju pomno i paljivo itanje.4 Stoga, umjesto da nudim takav

4 Jedna od zabrinutosti s mnogo kritike upuene poststrukturalnim radovima u meunarodnim odnosima jeopenito da nisu uvijek utemeljeni na takvom itanju tekstova koje ele kritizirati. Kao to David Campbell

primjeuje: Ono to je najzanimljivije vezano za konvencionalnu kritiku postmodernizma je nesmiljena estinakoja krasi njihove napade. Optueni za 'smatranje jedino sebe pravinima', opisani kao 'zli', ukoreni za 'loemeunarodne odnose' i 'blebetanje', te smatrani ureeno iracionalnima, postmodernisti se smatraju samo malo

boljima od nedobrodolih traitelja azila iz daleke ratne zone. Naravno, ako su kritiari doli do svojihzakljuaka kroz paljivo itanje onoga to je sada znaajna literatura u meunarodnim odnosima, misao bi semogla vratiti paljivim koritenjem vlastitih argumenata. Naalost, nema mnogo misli za vraanje.


23/30

pregled, uzet u u obzir niz vanih autora i tekstova koji se obino citiraju, i tako tvore vaan

dio prie o stvaranju pojma kritikih sigurnosnih studija- iako bi rijetki, ako ne i nitko od

autora htio staviti neku oznaku na vlastiti rad.

Jedan od prvih takvih radova je knjiga Bradleya Kleina Strategijske studije i svjetski

poredak. U okvirima povijesti kritikih sigurnosnih studija, vanost teksta je da je on obradio

jedan od centralnih problema koji motiviraju daljnji razvoj pojma: koje su politike posljedice

tradicionalnih sigurnosnih studija, odnosno strategijskih studija. Klein je smatrao strategijske

studije konstitutivnim diskursom globalnog vojnog i dravnog sustava kojeg eli prouavati.

Njegov pristup tom diskursu crpi ideje iz Foucaultovog rada, koji Foucault razmatra kao

povijest sadanjosti ili genealogiju. Genealoki rad eli otkriti povijesnu putanju koja je dala

znaenje odreenim diskursima i kako oni onda funkcioniraju u sadanjosti. Foucault je

ponudio takve poznate genealogije, na primjer, o kazni za zloine i zapadnoj seksualnosti.

Klein pokree takvu istragu o strategijskim studijama, a u tom procesu prua opsene dokaze

za jednu od osnovnih pretpostavki kritikih sigurnosnih studija: da teorije o svijetu tvore taj

svijet te zbog toga ta teorija, ukljuujui sigurnosnu teoriju, ima politike utjecaje. Ono to

Klein pokazuje je da su strategijske studije produktivne za sami sistem koji ini suvremeno

svjetsko nasilje moguim.

Moda najee citiran od svih znanstvenika unutar ovih tradicija je David Campbell, i to

iz dobrog razloga. Kao to Steve Smith primjeuje, David Campbell napisao je neke od

najboljih empirijskih radova u poststrukturalnim sigurnosnim studijama (Smith 2005: 50).Prvi od ovih radova je Pisanje sigurnosti, u kojem Campbell istrauje nain na koji su

Sjedinjene Drave stvorene u i kroz diskurse straha. On pita neka od istih pitanja o vanjskoj

politici SAD-a , inspiriran Foucaultom, koja je Klein koristio za razmiljanja o strategijskim

studijama. U knjizi, on pokazuje kako je diskurs Vanjske politike neodvojiv od onog to on

smatra vanjskom politikom (veliko slovo je klju), a to je stvaranje amerikog ja i

(opasnog) drugog, ili (sigurnog) domaeg i (prijeteeg) vanjskog. Kao i s Kleinovim radom,

doprinos kritikim sigurnosnim studijama je jasan. U sluaju Campbellovog rada, oboje odonog to e kritike sigurnosne studije nazvati referentnim objektom i agentom sigurnosti

(drava u oba sluaja) se pokazuje da je stvoreno u vlastitoj praksi.

Prvotni prigovor koji je Ken Booth imao na poststrukturalizam kao dio ire zajednice

kritikih sigurnosnih studija bio je njegova pretpostavljena nesposobnost da inspirira politiku,

a posebno nesposobnost da se oblikuje na testu faizma kao ozbiljan politiki izazov (Booth

2005b: 270). Ovo je, naravno, ozbiljan izazov bilo kojem obliku kritike teorije koji sebe vidi

kao dio politike u bilo kojem obliku, kao to je teko zamisliti politiku koja vie treba

promjenu od faizma. To je takoer argument koji je esto koriten od strane kritiara


24/30

poststrukturalnog uenja, bez obzira na to koliko je puta na njega odgovoreno. U

Campbellovom sluaju, njegov najopirniji odgovor je doao u 1998 u njegovoj knjizi

Nacionalna dekonstrukcija: Nasilje, identitet i pravda u Bosni. Jugoslavenski ratovi 1990-ih

predstavljali su tono oblik izazova na koji je aludirao Booth, budui da se inio kao oznaka

povratka vrste nasilnog faizma za koji su svi 1945. rekli nikad vie. U sofisticiranom i

opirnom tekstu, Campbell pokazuje ne samo kako su razliiti zapadni diskursi (ukljuujui

sigurnosne studije) stvorili uvjete koji su uinili genocidno nasilje u Bosni moguim, nego su

se direktno umijeali u pitanje na koje Booth zahtijeva odgovor: to initi?

Campbellov odgovor na pitanje o politici trai da bude proitan, i proitan pomno, ali se

fokusira na promicanje etosa demokracije: Demokracija nije sastojak, stalan set vrijednosti,

posebna vrsta zajednice, ili striktna institucionalna forma Ono to ini demokraciju

demokratinom, i to oznaava demokraciju kao samostalnu politiku formu, je poseban stav

ili duh, etos, koji mora biti stalno njegovan (Campbell 1998b: 196). Ovo nije odgovor koji

mnogi smatraju ugodnim, zato jer ne nudi jednostavan nacrt, nikakvu samostalnu strategiju.

Njegovati etos demokracije ne znai da je kada se odre kompetitivni izbori i potvrdi

demokratska vlada va posao gotov, pa tako politika koju zahtijeva Campbell, a koja trai

odgovornost i demokraciju mnogo tea i izazovnija od onih koje se nalaze u veini podruja

sigurnosnih studija, ak i kritikih sigurnosnih studija. Ta tekoa je dovela, u stvari, do

konkretnog napora mnogih znanstvenika koji rade unutar poststrukturalne tradicije da

razmatraju probleme etike i odgovornosti u odnosu na najgore. Mnogi od njihovih radovacrpe svoju filozofsku inspiraciju, djelomino, iz rada Emmanuela Levinasa, pa tako i

Campbell u razvijanju argumenata o politici u odgovoru na Bosnu.

Ideja njegovanja etosa je takoer sredinja pojmu kritike u veini radova nazvanima

poststrukturalnim. I Velka kola kritike sigurnosne teorije i konstruktivistike kritike

sigurnosne studije daju odgovor na jedno od pitanja koje sam postavio na poetku: to se misli

pod pojmom kritiko. Za Velku kolu, ukljuuje otkrivanje interesa iza zahtjeva za

znanjem, s ciljem drutvene promjene. Slino i za konstruktiviste, posee za kontekstualnim ipraktinim razumijevanjem kako bi se znalo kome slue zahtjevi za znanjem.

Oba su relativno statine koncepcije kritike: mogu biti napravljene u konanom smislu.

Kao to Campbell tvrdi da se demokracija nikada ne dosegne, ve je radije etos koji se mora

njegovati, tako je i s kritikom. Poststrukturalni radovi vide svoju kritiku svrhu kao

njegovanje etosa kritike, koja uvijek radi da bi destabilizirala istine, otkrivajui njihove

mogunosti i prirodu njihovog stvaranja. Ipak, to nije konaan projekt, prije je proces u kojem

je potreban stalan angaman. Kao i njezina politika, poststrukturalna koncepcija kritike je za

mnoge teko shvatljiva, jer, jo jedanput, nije jednostavna. Ne doputa konane tvrdnje i


25/30

zavrene projekte i, kao i studenti drutva, mi smo trenirani da omoguimo nalaze i

testiramo ih na prihvaene naine.

Ni Bradley Klein, ni David Campbell- niti doista veliki broj onih takoer ukljuenih u

listu

poststrukturalnih sigurnosnih studija, kao to su James Der Derian, RBJ Walker, Cynthia

Weber, Simon Dalby ili ak Michael Dillon- ne ukljuuje pojam kritike sigurnosne studije u

svoje radove. Oni su zasigurno ukljueni i priznati u kritiko uenje- odnosno njegovanje

etosa kritike- i veliki dio njihovog rada je primarno zaokupljen sigurnou. Michael Dillon, na

primjer, napisao je proirenu politiku filozofiju sigurnosti iz tradicije francuske filozofije

(Dillon 1996), njegov recentniji rad istrauje Foucaultova miljenja o biopolitici u odnosu na

strategije sigurnosti SAD- a i drugih zapadnih sila nakon 11. rujna. (Dillon 2006). Slino, RBJ

Walker je jedan od voditelja opsenog programa istraivanja o slobodi i sigurnosti, u

odnosu na suvremenu praksu rata protiv terorizma.

I dok veina njihovih istraivaa nisu uli u brojnu zajednicu kritikih sigurnosnih studija,

njihov je rad inspirirao neke unutar njih da skinu cipelu i skakuu na jednoj nozi. inei to,

neki su odskakali natrag van, pitajui se to stavljanje izraza kritike sigurnosne studije u

njihov rad daje projektu na kojem su angairani. Doista, etos kritike kojeg rad ovakve vrste

eli njegovati, zahtijeva da usmjerimo na kritiki pogled na prakse uenja u koje smo

angairani. Zahtijeva da se pitamo o politici naeg vlastitog etiketiranja, ukljuujui etiketukritikih sigurnosnih studija, jednu od ijih pria priam.

KLJUNE TOKE

Poststrukturalizam je obiljeje razliite skupine radova koji su inspirirani nizom filozofa,veinom francuskih, ukljuujui Michela Foucaulta i Jacquesa Derridu.

Kritike sigurnosne studije polau pravo na niz radova u ovoj tradiciji unutar meunarodnihodnosa, najpozbatije su one Bradleya Kleina, Davida Campbella, RBJ Walkera, SimonaDalbya i Michaela Dillona.

Unato to je to u suprotnosti s kriticizmom, poststrukturalni radovi nude odgovore napitanja o politikoj akciji, samo ne vrstu laganih odgovora koju mnogi trae.

Sredinja politikoj i kritikoj prirodi poststrukturalistikih radova je ideja njegovanja etosademokracije i etosa kritike. Oni nikada nisu konani, nikada dostignuti, nego oni kojimakonstantno teimo.


26/30

Zakljuak: Suvremene (kritike) sigurnosne studije

Ovo poglavlje nije bilo slino mnogima u udbenicima ove vrste. Nisam ponudio jasne i

neproblematine odgovore na pitanja kao to su: to su Kritike sigurnosne studije, to se

misli pod kritikim i sigurnosti, kako se rade kritike sigurnosne studije? Ja sam radije

pokuao okrenuti etos kritike koji bi trebao animirati kritiku studiju sigurnosti na sami izraz

koji su me zatraili da raspravim. Ispriao sam priu o kratkoj povijesti pojma i njegove

politike, priu koja pokuava otkriti kako su kritike sigurnosne studije postale to to jesu te

koje su posljedice tog nastajanja. Pitanja o povijesti i politici su pitanja- iako ni na koji nain

samo pitanja- koja nas etos kritike navodi da postavimo, a vrsta prie koju ovdje priam je

jedan od naina- iako ponovo, ni pod koju cijenu jedini nain- na koji se na njih moe

odgovoriti.

Od konferencije 1994 s kojom sam poeo priu, pitanje sigurnosti dobilo je uvelike

obnovljeno znaenje. Za vrijeme Hladnog rata, sovjetsko- ameriko rivalstvo i sveprisutna

mogunost nuklearnog rata dali su pitanjima sigurnosti urgentnost koja se izgleda izgubila

padom Berlinskog zida. Takav pad urgentnosti je bio zasigurno pozdravljen i doveo je do

mogunosti da se pokrene ideja kao to su kritike sigurnosne studije. Mnogi problemi koji su

okupirali konferenciju i knjigu bili su artikulirani prije kraja Hladnog rata, ali takav povijesni

kontekst uinio ih je nemoguim za provoenje. Kritike sigurnosne studije bio je pojam koji

je bio spreman za recepciju u trenutku u kojem je spomenut. Sada, s dogaajima od 11. rujna2001., sigurnost je ponovo

dobila na svojoj urgentnosti.

U kontekstu rata protiv terorizma, ratova u Afganistanu i Iraku, godinji dodaci na

antiteroristiko zakonodavstvo, reorganizacija vlade kako bi se omoguila nacionalna

sigurnost, te prie o brutalnim praksama nevjerojatno izvoenim, sigurnosnim studijama

nikad nije bilo bolje. (Samo ova misao trebala bi nas prisiliti da zastanemo, budui dapriznajemo blisku povezanost sigurnosnih studija s tako ekstravagantnim nasiljem i povredom

ljudskih prava i osoba.) Koje je stanje pojma kritike sigurnosne studije u ovom sadanjem

kontekstu? ini se da brojna crkva ide prema institucionalizaciji. Sada postoje kolegiji na

sveuilitima o kritikim sigurnosnim studijama, i odsjeci koji se reklamiraju traei

strunjake za ovo podruje. Kao to znate iz itanja ovog poglavlja, udbenici ukljuuju

kritike sigurnosne studije u svoje popise pristupa. Moda zbog toga, sljedbenici znaka

bundeve se jo uvijek prepiru s onima koji prate znak cipele, a posebno s onima koji dre


27/30

svoje cipele i skakuu na jednoj nozi. Ulozi su u ovom kontekstu vii: poslovi su na kocki,

kao i autorstva poglavlja.

Unato svemu, u vremenima u kojima je sigurnost tako bitna, a neke prakse sigurnosti

tako zabrinjavajue onima posveenima slobodi i pravdi- etosu demokracije- sigurnosne

studije zahtijevaju etos kritike, ak i uz priznanje da ne omoguuje odredite koje na kraju

moemo dostii.

? PITANJA ?

Da moete postati istraiva kritike sigurnosti, koji biste znak sliedili i zato?

Zato su Krause i Williams ciljali na stvaranje brojne crkve Kritikih sigurnosnih studija?

Koje su prednosti i nedostaci takve koncepcije? Koga ona favorizira, a koga marginalizira?

Kritike sigurnosne studije izloile su se kritici zbog iskljuivanja feministikih pristupa

sigurnosti i pitanja koja se openitije odnose na rod. to mislite zato je to tako i zato se ne

moe bez toga?

Koja su razliita razumijevanja pojma kritiko koja se mogu pronai u literaturi o kritikim

sigurnosnim studijama? Koje smatrate najuvjerljivijim?

Bi li se pojam kritike sigurnosne studije trebao odnositi na Kopenhaku kolu? Mislite li da

rat protiv terorizma ini tvrdnje Kritikih sigurnosnih studija vie ili manje uvjerljivima?

Velka kola sugerira da bi kritike sigurnosne studije trebale biti voene kritikom teorijom,to je teorija razvijena u Frankfurtskoj koli. Ova sugestija ima intuitivnog smisla; slaete li se

s tim?

Koja je razlika izmeu konstruktivizma i poststrukturalizma u sigurnosnim studijama? ine li

one razliku?

Pruaju li etos kritike i etos demokracije dovoljno vodstvo za progresivnu politiku sigurnosti

u suvremenom svijetu?


28/30

Kako se provoenje parcijalne povijesti izraza razlikuje od ostalih naina prezentiranja

pristupa sigurnosnim studijama? Koja je razlika?

DALJNJE ITANJE


Krause, Keith i Williams, Michael C. (1997.) , Critical Security Studies: Concepts

and Cases, Minneaplois: University of Minnesota Press. Ovo dopunjeno izdanje

lansiralo je izraz kritike sigurnosne studije te je i dalje standardna referenca.

Weldes, Jutta; Laffey, Mark; Gusterson, Hugh i Duvall, Raymond (ur.) (1999.),

Cultures of Insecurity: States, Communities, and the Production of Danger,

Minneappolis: Univesity of Minnesota Press. Zbog toga to ne spada u potpunosti u

konstruktivistiku paradigmu, Kulturenesigurnosti predstavljaju najbolju kolekciju

eseja o kritikim sigurnosnim studijama, zajedno s nekoliko drugih pristupa.

Krause Keith (1998.), Critical Theory and Security Studies: The Research

Programme of Critical Security Studies, Cooperation and Conflict 33/3: 298-

333 U ovom lanku, Krause daje koristan pregled iroke crkve kritikih sigurnosnih

studija i literature na koju se pristup moe odnositi.

Kopenhaka kola

Buzan, Barry (1991a,), People, States and Fear: An Agenda for International

Security Studies in the Post- Cold War Era, 2nd edn, Boulder, CO:Lynne Rienner.

Buzamov rad bio je vana preteakritikim sigurnosnim studijama, te slui kao jedna

od dva kraja koja zajedno ine Kopenhaku kolu.

Buzan, Barry; Waever Ole i de Wilde, Jaap (1998), Securit: A new framework for

analysis, Boulder, CO: Lynne Rienner. Sigurnost je najrazraenija tvrdnja pristupa

Kopenhake kole i jasno ga razlikuje od kritikih sigurnosnih studija.

Hansen, Lene (2000), The Little Mermaid's Silent Security Dilemma and the

Abscence of Gender in the Copnhagen School, Millenium 29/2: 285- 306. Hansen

nudi vrlo vanu kritiku o pomanjkanju brige o rodu u Kopenhakoj koli, a koja bi se

lako mogla primijeniti mnogo globalnije na veinu kritikih sigurnosnih studija.

Velka kola

Booth, Ken (ur.) (2005), Critical Security Studies and Critical Theory, Boulder,

CO: Lynne Rienner. Ova zbirka oznaava najjasniju tvrdnju Velke kole kritikih


29/30

sigurnosnih studija, koje argumentiraju u prilog specifine kritike sigurnosne teorije,

radije nego za brojnu crkvu.

Jones, Richard Wyn (1999), Security, Strategy and Critical Theory, Boulder, CO:

Lynne Rienner. Jonesova knjiga je do sada najvie filozofski elaborirana tvrdnja

Velke kole.

Poststrukturalizam i sigurnost

Klein, Bradley (1994.), Strategic Studies and World Order, Cambridge:

Cambridge University Press. Kleinova knjiga je jedna od prvih koje e koristiti

poststrukturalnu filozofiju u razmiljanju o podrujima konvencionalnih sigurnosnih

studija, a posebno u politici prouavanja same sigurnosti.

Campbell, David (1998a), Writing security: United States Foreign Policy and the

policy of identity, Minneappolis: University of Minnesota Press. Campbellova prva

knjiga je kamen temeljac gotovo sve poststrukturalne literature o sigurnosnim

studijama. Epilog drugom izdanju nudi veoma koristan prikaz razlikovanja

poststrukturalnih meunarodnih odnosa i konstruktivizma.

Campbell, David (1998b), National Deconstruction: Violence, identity and justice

in Bosnia, Minneappolis: University of Minnesota Press. U Nacionalnoj

rekonstrukciji Campbell odgovara na standardne kritike poststrukturalizma koji ne se

ne moe mjeriti s faizmom.

Gusterson, Hugh (1998), Nuclear Rites:A weapons laboratory at the end of the

Cold War, Berkely: University of California Press.

VANE WEB STRANICE

Odgovornost za zatitu: izvjee Meunarodne komisije o intervenciji i

suverenosti drave uvelo je naziv odgovornost za promjene. Odjel za ljudsku

sigurnost kanadskog Ministarstva vanjskih poslova odrava stranicu posveenu

promociji ove ideje http://www.iciss.ca/menu-en.asp

Virtual-Security.net je portal za nova istraivanja koji prepoznaje da studija

sigurnosti, rata, medija, mira i politike mora biti redizajnirana kako bi se suoila s

izazovima koje je postavila naa globalno- tehnoloko- znanstvena civilizacija 21.

stoljea.http://www.virtual-security.net
http://www.iciss.ca/menu-en.asphttp://www.virtual-security.net/http://www.virtual-security.net/http://www.iciss.ca/menu-en.asphttp://www.virtual-security.net/


30/30

Projekt Sloboda i sigurnost: stranica posveena razliitim traenjima projekata u

presjeku sigurnosti i slobode u svijetu karakteriziranom globalnim ratom protiv

terorizma. http://www.libretysecurity.org

Projekt informacijske tehnologije, rata i mira: online portal o projektu koji

istrauje odnose informacijske tehnologije, suvremenih medija i globalne

sigurnosti. http://www.watsoninstitute.org/infopeace/index2.cfm
http://www.libretysecurity.org/http://www.watsoninstitute.org/infopeace/index2.cfmhttp://www.libretysecurity.org/http://www.watsoninstitute.org/infopeace/index2.cfm

Documents

Kritičke sigurnosne studije