Doživljaj školske kompetencije važan je za ekstrinzičnu motivaciju za učenjem.

Kompetentniji učenici su usmjereniji prema izvedbi i nastoje demonstrirati svoje sposobnosti

kako bi dobili pozitivne procjene od drugih. Veća usmjerenost prema izvedbi ipak je vezana s

više negativnih osjećaja prema školi, što upućuje na to da učenici koji su više ekstrinzično

motivirani doživljavaju više stresa zbog škole upravo zato što se nastoje dokazivati u

situacijama koje zahtijevaju njihova znanja i sposobnosti. Učenici koji smatraju da je učenje

važno za buduće školovanje usvojili su ciljnu orijentaciju u učenju, dok je intrinzična

motivacija pozitivno vezana s općim zadovoljstvom učenika školom. Nadalje, učenici koji su

usmjereni prema znanju i koji žele unaprijediti svoje sposobnosti, za njih je učenje cilj sam

po sebi.

Percepcija relevantnosti školovanja za budući život značajan je prediktor za orijentaciju u

učenju, a upućuje na to koliko je zapravo važno u procesu učenja povezivati sadržaj sa

stvarnim životom. Doživljaj učenja kao nečeg zanimljivog najbitniji je prediktor kako

intrinzične motivacije, tako i bolje školske discipline. Bitno je napomenuti da učenici koji se

osjećaju kompetentnijima u školi zapravo ne ometaju normalno odvijanje nastavnog procesa.

Dobne razlike su najizraženije upravo kod školske nediscipline. Što su učenici stariji, to se

češće uključuju u razna neprimjerena ponašanja u školi. U ranoj adolescenciji vršnjaci imaju

veliki utjecaj na djetetov razvoj, najčešće radi bolje prihvaćenosti u društvu. Iznimno je

važno uspostavljanje discipline u školi radi sigurnosti učenika i osoblja te radi oblikovanja

okoline koja utječe na učenje. Problemi s disciplinom jako negativno utječu na okolinu u

kojoj se odvija učenje iz razloga što ometaju nastavu i učenikovo učenje.

Neopravdano izostajanje s nastave povezano je s percepcijom školske nekompetentnosti

učenika, te s njihovim negativnim osjećajima prema školi. Istraživanja pokazuju da je manja

vjerojatnost da će iz škole neopravdano izostajati učenici koji su zadovoljni kvalitetom

školskog života.

Procjena negativnih osjećaja kroz istraživanja se pokazala dobrim indikatorom stresa kojeg

učenici doživljavaju u školi. Strah od neuspjeha, loši odnosi s nastavnicima, nasilje među

učenicima i niz drugih čimbenika povećavaju učenikovo nezadovoljstvo školom, gubitak

motivacije, izostajanje iz škole i slično. Upravo nastavnici su oni koji prvi zapažaju negativne

osjećaje učenika i oni im mogu pomoći. Međutim, nekada nastavnici ne uvide učenikov

prolem i ne prepoznaju da problematično ponašanje može biti samo reakcija na učenikove

negativne osjećaje u školi.

Negativni osjećaji učenika prema školi usko su povezani s aspektima kvalitete školskog

života na koji se može utjecati pomoću poboljšanja kvalitete odnosa među učenicima,

odnosima između učenika i nastavnika te pomoću sadržaja zanimljivim učeniku i relevantnim

za život. Dakle, potrebno je djelovati u smjeru stvaranja škole u kojoj i učenici i nastavnici

rado žele boraviti i u kojoj se stvara pozitivno ozračje, gdje je učenje zabavno i gdje će

učenici biti motivirani za učenje.