UNIVERZITET U TRAVNIKUPRAVNI FAKULTET U KISELJAKU

OPĆE PRAVO

TEMA: KRIVIČNA DJELA IZ OBLASTI POREZA

- Seminarski rad -

Kandidati: Mentor:

Cerić Elma 1200/11 doc.dr Gordana Mršić

Čatak Dženita 1022/11

KISELJAK, mart 2013. godine

S A D R Ž A J

1. UVOD................................................................................................................3

2. KRIVIČNA DJELA IZ OBLASTI POREZA....................................................4

2.1. Porezna utaja..............................................................................................9

2.2. Povreda ravnopravnosti u obavljanju privredne djelatnosti.....................10

2.3. Nesavjesno poslovanje u privredi............................................................10

2.4. Oštećenje povjerioca................................................................................11

2.5. Obmanjivanje kupaca...............................................................................11

2.6. Krivotvorenje (falsifikovanje) novca.......................................................11

2.7. Lažna porezna isprava..............................................................................13

2.8. Nepravilno izdvajanje sredstava  pravnih osoba......................................14

2.9. Sprečavanje poreznog službenika u obavljanju službene  radnje............15

2.10. Napad na poreznog službenika u obavljanju službene dužnosti..............16

2.11. Neplaćanje poreza....................................................................................17

3. ZAKLJUČAK..................................................................................................20

4. LITERATURA.................................................................................................21

1. UVOD

2

Istorijski razvoj državnih ili javnih prihoda je vezan za razvoj svake đržave.Pojam i

suština javnih prihoda se može objasniti njihovim mjestom i ulogom u funkcionisanju

države i njenih organa.Uspostavljanjem sistema tržišne ekonomije privredni subjekti na

tržištu imaju punu samostalnost, uz neznatan uticaj države.

Samo prihode u državama sa tzv. novčanom privredom, možemo definisati kao

primanja u gotovom novcu u toku jedne godine, koje država troši za podmirenje javnh

potreba.Porezi su osnovni oblik ih instrument formiranja javnih prihoda, pokrića

budžetskih rashoda i zadovoljavanja javnih potreba.

Danas mnogi financijski teoretičari savremenu drža\-u nazivaju " poreskom državom""

jer žele naglasiti kakav značaj za nju imaju porezi Sadržaj poreza se mijenjao paralelno

s promjenama političkih, društveno-ekonomskih i drugih odnosa, jer su oni direktan

refleks tih odnosa, odnosno sistema.

Predmet rada i problem rada je predstaviti krivična djela iz oblasti poreza, među koje se

ubrajaju slijedeća: porezna utaja, lažna porezna isprava, nepravilno izdvajanje sredstava 

pravnih osoba, podnošenje lažne  porezne prijave, sprečavanje poreznog službenika u

obavljanju službene  radnje, napad na poreznog službenika u obavljanju službene

dužnosti i neplaćanje poreza.

2. KRIVIČNA DJELA IZ OBLASTI POREZA

3

Privredni kriminalitet nije nova pojava, ona se javlja kako u socijalističkim tako i u

drugim sistemima kao što je buržoasko društvo koje inkriminiše izvjesne djelatnosti na

području privrede i prvirednih odnosa , sa kojima se štite svojinski oblici i odnosi:

privatno – kapitalistički, državno – kapitalistički i drugi.

Privredni kriminalitet nije samo pravna kategorija već, u prvom redu, društvena pojava

koja ima mnoga svojstva, a među njima i pravno obilježje koje se mora uzeti u obzir i

respektovati prilikom njegovog određivanja. 1Pod privrednim kriminalitetom

podrazumjevamo činjenje kriminalnih aktivnosti u svrhu sticanja materijalno –

finansijske dobiti ili nekih drugih koristi neovisno u bilo kojim oblicima i kojoj

vrijednosti.

Porezi kao historijska kategorija, mijenjali su se u zavisnosti od ekonomskih, političkih,

socijalnih i drugih uvjeta u pojedinim društveno – ekonomskim formacijama. Kada je

riječ o imenu porez u našem i stranim jezicima vidi se da je ovaj vid državnog prihoda

zasnovan na prisili. U južnoslavenskim jezicima susrećemo više naziva za poreze kao

što su: dadžbina, pristojba, namet, daća, davak, danak..

U novije vrijeme porez postaje redovan prihod države i njenih užih društveno –

političkih zajednica. On predstavlja dio imovine poreskih obveznika koje država

prinudno uzima na osnovu svog fiskalnog suvereniteta, odnosno služi za podmirenje

opće – društvenih potreba.

Sva sredstva prikupljena od poreza slijevaju se u budžet , te država može slobodno

raspolagati ovim sredstvima bez objašnjenja u koje namjene se sredstva koriste. To je

načelo neafektacije poreza.

Građani u svim sistemima imaju tradicionalno negativan stav prema obavezi plaćanja

poreza, carina, doprinosa i drugih javnih prihoda. Ovakav stav građana proističe iz same

prirode ovih obaveza.

1 Aleksić Danilo i Gordana Paović-Jeknić: Finansije i finansijsko pravo, Univerzitet Crne Gore, Podgorica, 2001.

4

Porez je opće, prinudno i bez protivusluge davanje države u novcu radi pokrića

općedruštvenih potreba. Država ga utvrđuje prema ekonomskoj snazi obveznika koji se

nalaze pod njenom jurisdikcijom. Iz ovakve definicije proizilaze i karakteristike poreza:

1. Porez je dio dohotka ili imovine koji služi za podmirenje opštedruštvenih potreba;

2. To je opća obaveza koja ne zavisi od volje pravnih subjekata, već se zasniva na

državnom imperijumu i zakonskoj snazi;

3. Platac poreza nema direktnu protivnaknadu za plaćeni porez. Zajednica mu pruža

indirektne koristi (javne službe, javna dobra itd);

4. Plaćanje poreza je definitivno i bespovratno, za razliku od nekih drugih davanja

(npr.zajam);

5. Porez se plaća srazmjerno ekonomskoj snazi obveznika;

6. Poreska obaveza ne proizilazi iz pripadnosti određenoj državi, jer pod određenim

uslovima porez plaćaju i strani državljani koji obavljaju neku ekonomsku aktivnost i

stiču imovinu. Dakle tzv.»poresko državljanstvo» je različito od državljanstva u

pravnom smislu.

7. Svi poreski prihodi slijevaju se u budžet i načelno nemaju namjenski karakter. To je

tzv.načelo neafektacije poreza.

8. U savremenoj državi porez se po pravilu plaća samo u novcu, a samo izuzetno u

naturi.

Poreska vlast su organi koji zavode, naplaćuju, kontrolišu, čuvaju i troše sredstva iz

poreza.Poreski obveznik ili subjekat je fizičko ili pravno lice koje je obavezno da snosi

poreski teret. Poreski platac je lice koje stvarno plaća porez ili porez preuzima na sebe u

namjeri da ga po mogućnosti prevali na nekog drugog. Poreski obveznik i poreski platac

ne moraju biti isto lice. Npr. poslodavac je taj koji odbija porez od zarade radnika i

uplaćuje ga na račun odgovarajućeg budžeta.

Dakle, obveznik je radnik, ali je platac poslodavac. Poreski destinator je osoba koja

definitivno snosi teret poreza (krajnji snosilac poreske obaveze). Najčešće su to krajnji

potrošači koji kupuju robu široke potrošnje. Poreska snaga je privredna sposobnost iz

koje proizilazi visina poreskog davanja. Poreskim izvorom smatra se prihod i imovina.

5

Poreski izvor je promet, odnosno potrošnja. Poreski objekat je svako ekonomsko

činjenično stanje koje zakonodavcu daje povod da zavede neki poreski oblik. Objekat

neposrednih poreza je imovina, dohodak i sl, a posrednih poreza je trošenje imovine.

Poreska osnovica označava veličinu i vrijednost poreskog objekta. Poreski objekat je

povod za oporezivanje, a poreska osnovica je konkretizacija namjere oporezivanja. Ona

se uvijek utvrđuje zakonom i može biti stvarna i paušalna.

Poreska jedinica je dio poreske osnovice za svaku poresku jedinicu. Obično se izražava

u procentima. Poreska stopa označava veličinu poreskog tereta po jedinici. Npr. 3KM

po hektaru zemljišta. Poreska tarifa je sistematski pregled (tabela) poreskih jedinica,

sastavljena za izvjestan broj predmeta koji se oporezuju na isti način. Najčešće se

sastavlja za posredne poreze. Poreska akontacija predstavlja plaćanje poreza u obrocima

(ratama) u poreskom periodu (godina dana), s tim da se kasnije vrši godišnji obračun i

izmiruju eventualne razlike. Poreski katastar (registar) je zvanično utvrđeni pregled

objektivnih činjenica (prinosa, dohotka i sl) koji služi kao osnov individualnog

oporezivanja. Ovdje treba istaći važnost katastra zemljišta, koji služi kao objektivna

podloga za oporezivanje prihoda od zemljišta. Postupak koji se odnosi na na zavođenje,

razrez, kontrolu i naplatu fiskalnih prihoda podijeljen je na 3 faze: donošenje fiskalnih

propisa, razrez dažbina i na kraju naplata odnosno ubiranje. Neposredni porezi razrezuju

se godišnje, kvartalno, mjesečno i sl, a posredni ad hoc prilikom preduzimanja radnji

koje podliježu plaćanju poreza (trgovina, gradnja i sl).

Postoje 2 vrste elemenata poreske sposobnosti: objektivni i subjektivni. Objektivni

elementi su:2

- posjedovanje imovine;

- sticanje dohotka, odnosno imovine;

- trošenje dohotka ili imovine.

Subjektivni elementi poreske sposobnosti su:

- minimum za egzistenciju (neoporezovani minimum) – to je svota koja je poreskom

obvezniku i njegovoj porodici potrebna za nužno izdržavanje. Egzistencijalni

2 Aleksić Danilo i Gordana Paović-Jeknić: Finansije i finansijsko pravo, Univerzitet Crne Gore, Podgorica, 2001.

6

minimum je relativan pojam, koji zavisi od nivoa razvijenosti zemlje, njenog

uređenja i unutrašnjih prilika;

- lična ocjena obveznika o vrijednostima koje podliježu porezima – poreska

sposobnost obveznika zavisiće i od njegovog mišljenja o tome šta oporezovano

bogatstvo i dohodak za njega znači. Pojedinac će izvjesnu sumu novca ocjenjivati

prema tome da li je do nje došao radom ili bez njega (naslijeđe), da li je to njegov

stalni prihod ili je konjunkturan dobitak itd.

- poreski moral – pod ovim se podrazumijeva nivo svijesti poreskog obveznika u

pogledu savjesnog ispunjavanja obaveza prema poreskom povjeriocu.

Teorija sile nastala je u starom vijeku i bila vladajuća tokom srednjeg vijeka. Uvođenje

poreza pravdalo se pravom jačeg da zavodi porez nad slabijim.

Teorija ugovora takođe je karakteristična za srednji vijek. U slučajevima kad je to bilo

potrebno, vladar je od staleške skupštine zahtijevao odobrenje za ubiranje poreza. Tomo

prilikom je između vladara i staleške skupštine sklapana neka vrsta ugovora o porezima.

Teorija cijene javlja se u nekoliko varijanti, od kojih su najpoznatije teorija osiguranja i

teorija uživanja. Obje su danas potpuno napuštene.

Prema teoriji osiguranja, oporezivanje se pravda činjenicom da država osigurava ličnu i

materijalnu bezbjednost građana. Visina poreza treba biti srazmjerna sa imovinom koja

se osigurava putem države. Osnivač ove teorije je Monteskje.

Teorija uživanja opravdanje za plaćanje poreza traži u uživanju koristi koju država i

njeni organi pružaju građanima (npr.održavanje javnog reda i mira, kulturno-prosvjetne

usluge, komunalne usluge itd). Visina poreza treba biti srazmjerna sa nivoom koristi

koju građanin ostvaruje.

Organska teorija nastaje u prvoj polovini XIX vijeka. Opravdanje poreza nalazi u

prirodi ove institucije, bez koje bi apsolutno bilo ugroženo postojanje društva.

Oporezivanje treba vršiti po principu «jednake žrtve», što znači da ekonomski jači

slojevi trebaju plaćati više poreza, a ekonomski slabiji manje.

7

Teorija opće naknade nastala je u drugoj polovini XIX vijeka. Zastupali su je

tzv.kateder-socijalisti, čiji glavni predstavnik je bio Adolf Wagner. Opravdanje

uvođenja poreza oni nalaze u upotrebi sredstava prikupljenih oporezivanjem, smatrajući

da je opravdano samo ono oporezivanje koje poreske obveznike stimuliše da boljim

radom nadoknade ono što im je porezom oduzeto3.

Teorija o opravdanosti poreza u socijalizmu. U socijalizmu se radi o planskoj raspodjeli

nacionalnog dohotka. Mjerama poreske politike se u socijalizmu utiče na ublažavanje

razlika u socijalnom položaju građana.

Plaćanje javnih prihoda predstavlja društvenu obavezu, što znači da obveznik koji

izbjegava da ih plati ne ispunjava svoju obavezu, iako ima koristi od države, što joj ne

nadoknađuje izvršavanjem svojih obaveza prema njoj, koje sa koristima stoje u odnosu

korelacije.

Izbjegavanje plaćanja poreza prisutno je u svim državama, bez obzira na oblik

političkog uređenja. Obim izbjegavanja je u određenom smislu uvjetovan i visinom

poreznih obaveza. Što su obaveze veće, to je i izbjegavanje veće.

Plaćanje poreza objektivno znači oduzimanje dijela dohotka ili imovine, što smanjuje

ekonomsku snagu njihovog obveznika i može dovesti do promjene u njegovom

društvenom položaju.

Izbjegavanje poreza ili evazija (lat.evadere – bježanje, izbjegavanje, vađenje,

izmigoljavanje i sl.) označava različite načine izbjegavanja plaćanja poreza.

Poreska evazija predstavlja fenomen koji ima raznovrsne posljedice kako na fiskalnom

planu(u budžet ne prispijevaju planirana sredstva), tako i na socijalno-političkom

planu(ugrožava princip horizontalne pravičnosti), a ponašanja koja su usmjerena na to

da se porez ne plati često narušavaju neke društvene vrijednosti, što mora da povuče

odgovarajuće reakcije – bilo na moralnom bilo na pravnom terenu.

3 Stojaković A., Poreski sistemi zemalja u tranzicciji, Sarajevo, 2007.

8

Evazija se dijeli na zakonitu (dozvoljenu) i nezakonitu (nedozvoljenu) evaziju. U

slučaju zakonite evazije porezni obveznici napuštaju posao ili profesiju koji su jače

oporezovani, kako ne bi bili u težem položaju u odnosu na ostala zanimanja.

Zakonita porezna evazija postoji kada se izbjegava plaćanje poreza i doprinosa

korištenjem nedorečenih propisa. Kad porezni obveznik, izbjegavajući plaćanje poreza,

dođe u sukob sa pravnim propisima, govori se o nezakonitoj ili nedopuštenoj poreznoj

evaziji. Nedozvoljena poreska evazija se sastoji u svjesnom i željenom nastojanju da se

umanji ili sasvim izbjegne izvršenje postojeće poreske obaveze. Nezakonita poreska

evazija može se kvalifikovati na nekoliko načina.

Ako se pođe od razmjera izbjegavanja plaćanja poreza, nezakonita poreska evazija

može se podijeliti na potpunu i djelimičnu. Potpuna postoji kada obveznik ne prijavi

cjelokupan iznos ostvarenog prihoda ili svu imovinu koja podliježe oporezivanju,

odnosno ako ne prijavi transakcije koje dovode do nastanka poreske obaveze.

Djelimična nezakonita poreska evazija postoji kada se poreskim vlastima prijave

prihodi, imovina ili transakcije, ali se njima daju nepotpuni ili netačni podaci čime se

umanjuje poreska obaveza, na što obveznik nije imao pravo.

U praksi se uglavno, sreću slučajevi djelimične poreske utaje. Polazeći od vrste poreza,

čije se plaćanje izbjegava nezakonita poreska evazija se može javiti u dva oblika:

Defraudacija (poreska utaja) i kontrabanda (krijumčarenje).

2.1. Porezna utaja

Ovo krivično djelo predviđeno je u 2 oblika: Prvi oblik se sastoji u davanju lažnih

podataka o svojim zakonito stečenim prihodima, predmetima ili drugim činjenicama

relevantnim za utvrđivanje poreza, doprinosa socijalnog osiguranja ili drugih propisanih

doprinosa.

Drugi oblik se ogleda u neprijavljivanju zakonito stečenih prihoda, odnosno predmeta i

drugih činjenica koje su od značaja za utvrđivanje poreza, doprinosa socijalnog

osiguranja ili drugih propisanih doprinosa. U ovom slučaju učinilac propušta dužnost

9

prijavljivanja time što uopće ne podnosi poresku ili drugu prijavu, ili time što prijavljuje

samo dio prihoda.

Oba oblika djela izvršena su samim ostvarenjem radnje izvršenja, pod uvjetom da iznos

obaveze čije se plaćanje izbjegava prelazi 1.000 KM (objektivni uvjet inkriminacije).

Bitan element u biću oba oblika djela je namjera sa kojom postupa izvršilac, a to je

namjera da učinilac ili neko drugi izbjegne potpuno ili djelimično plaćanje poreza,

doprinosa socijalnog osiguranja ili drugih propisanih doprinosa. 4U tom smislu djelo se

može ostvariti samo sa direktnim umišljajem. Nije relevantno da li je izvršilac zaista i

ostvario pomenutu namjeru, tj. da li je uspio izbjeći plaćanje poreza.

Kao izvršilac djela može se pojaviti svako lice koje za sebe ili drugog podnosi lažne

podatke, odnosno lice koje propušta dužnost prijavljivanja poreza.

2.2. Povreda ravnopravnosti u obavljanju privredne djelatnosti

Učinilac ovog krivičnog djela može biti službena osoba koja djelo izvršava

zloupotrebom svog službenog položaja ili ovlaštenja, odnosno osoba koja iskoristi svoj

društveni položaj ili uticaj da se izvrši djelo. Radnja izvršenja alternativno je

postavljena kao:

- ograničavanje slobodnog kretanja kapitala na području FBiH;

- uskraćivanje ili ograničavanje prava preduzeću ili drugom pravnom licu da se bavi

prometom robe ili usluga;

- stavljanje preduzeća ili drugog pravnog lica u neravnopravan položaj prema drugom

pravnom licu u pogledu uvjeta za rad ili obavljanje prometa roba ili usluga;

- ograničavanje slobodne razmjene roba i usluga.

2.3. Nesavjesno poslovanje u privredi

Učinilac djela može biti odgovorna osoba u pravnom licu. Radnja izvršenja definirana

je kao “očigledno nesavjesno poslovanje” koje mora biti izvršeno svjesnim kršenjem

zakona ili drugog propisa u poslovanju. Bitno obilježje djela je znatna imovinska šteta

koju je pravno lice pretrpjelo usljed nesavjesnog poslovanja. Kvalificirani oblik djela

4 Jelčić Božidar: Finansijsko pravo i finansijska znanost, Informator, Zagreb, 1998.

10

postoji ako je došlo do prinudne likvidacije ili stečaja pravnog lica. Propisana kazna

zatvora od 6 mjeseci do 5 godina.

2.4. Oštećenje povjerioca

Može biti izvršeno na 2 načina:

1. Povlaštenjem jednog povjerioca ili grupe povjerilaca na račun ostalih isplatom duga

ili na neki drugi način, čime se znatno oštete ostali povjerioci pravnog lica;

2. Izigravanje povjerilaca pravnog lica vršenjem prevarnih radnji.

Djelo može izvršiti samo odgovorna osoba u pravnom licu.

Kvalificirani oblik djela postoji u slučaju ako je nastupila šteta preko 500.000 KM ili

ako je prema oštećenom zbog toga došlo do pokretanja postupka sanacije ili stečaja.

2.5. Obmanjivanje kupaca

Radnja izvršenja djela usmjerena je na obmanjivanje kupaca, a zakon propisuje više

oblika radnje:

- stavljanje u promet proizvoda sa oznakom u koju su uneseni podaci koji ne

odgovaraju sadržini, vrsti, porijeklu ili kvalitetu proizvoda (lažna deklaracija);

- stavljanje u promet proizvoda bez takve oznake, ako je oznaka propisana (izostanak

deklaracije);

- stavljanje u promet proizvoda koji po svojoj težini ili kvalitetu ne odgovaraju onima

koji se redovno pretpostavljaju kod takvih proizvoda (npr. hljeb manje težine od

uobičajene).

Lakši oblik djela postoji ako je učinilac lažno objavio da je snižena cijena robi, da se

vrši rasprodaja robe ili da predstoji povećanje cijena ili ako se na drugi način služi

očigledno lažnom reklamom.

2.6. Krivotvorenje (falsifikovanje) novca

Najznačajnije krivično djelo u ovoj grupi je falsifikovanje novca, kojim se ugrožava

monetarni sistem i finansijsko poslovanje jedne zemlje. Predmet krivičnog djela može

biti svaki metalni ili papirni predmet koji je priznat kao mjerilo vrijednosti i koji je

namijenjen za opticaj. KZ FBiH predviđa 4 oblika ovog djela:

11

a) Pravljenje lažnog novca i preinačavanje pravog novca u namjeri da se takav novac

stavi u opticaj kao pravi;

b) Stavljanje u opticaj lažno napravljenog ili preinačenog novca;

c) Pribavljanje lažnog novca sa namjerom da se takav novac stavi u opticaj kao pravi;

d) Stavljanje u opticaj lažnog novca koji je učinilac primio kao pravi.

Kazna za prva 3 oblika je najmanje godinu dana zatvora, a za četvrti novčana kazna ili

zatvor do 1 godine.

a) Pravljenje lažnog novca i preinačavanje pravog novca u namjeri da se takav novac

stavi u opticaj kao pravi podrazumijeva izrađivanje novca i nastojanje da se što

vjernije imitira pravi novac, ili takvo preinačenje pravog novca kojim se novcu daje

izgled veće vrijednosti. Napravljeni, odnosno preinačeni pravi novac mora imati

izgled pravog novca. Ne postoji krivično djelo falsifikata ako svako može na prvi

pogled uočiti da se radi o falsifikatu. Ako učinilac ipak takav novac proturi kao

pravi, vrši krivično djelo prevare. Obilježje ovog djela je i posebna namjera, tj. ako

ne postoji namjera da se novac stavi u opticaj kao pravi, nema krivičnog djela.

b) Stavljanje u opticaj lažno napravljenog ili preinačenog novca. Za postojanje ovog

oblika djela je dovoljno da je učinilac svjestan da je novac lažan i da ga stavlja u

opticaj. Ako je ista osoba napravila lažni novac i stavila ga u opticaj, ne postoje 2,

već samo jedno krivično djelo, jer stavljanje u promet predstavlja realizaciju

namjere zbog koje je izvršeno falsifikovanje.

c) Pribavljanje lažnog novca sa namjerom da se takav novac stavi u opticaj kao pravi

pretpostavlja da učinilac nabavlja lažni novac na bilo koji način, a u namjeri da ga

stavi u opticaj kao pravi. Ukoliko ista osoba pribavi lažni novac i stavi ga u opticaj,

ponovo ne postoje 2, već samo 1 krivično djelo.

d) Stavljanje u opticaj lažnog novca koji je učinilac primio kao pravi. Ovdje se obično

radi o relativno malim vrijednostima i zbog toga je ovaj oblik falsifikata najlakši. Za

ovaj oblik djela predviđena je novčana kazna ili kazna zatvora do 1 godine. Ista

kazna propisana je za onoga ko zna da je načinjen lažan novac ili da je lažan novac

stavljen u opticaj kao pravi, pa to ne prijavi.

Svi pomenuti oblici krivičnog djela svršeni su samim ostvarivanjem radnje izvršenja. Za

sve pomenute oblike se u pogledu vinosti zahtijeva umišljaj, s tim što se kod pravljenja

lažnog novca, preinačavanja pravog novca i pribavljanja lažnog novca zahtijeva i

12

namjera učinioca da takav novac stavi u opticaj kao pravi. Kvalificirani oblik djela

postoji ako je usljed njegovog izvršenja došlo do poremećaja u privredi zemlje. U

takvom slučaju za učinioca je propisana kazna zatvora od najmanje 5 godina.

2.7. Lažna porezna isprava

Da bi izbjegli plaćanje poreza na promet (utajivači poreza) u svojim poslovnim

knjigama prikazuju da su putem veleprodaje prodali robu kupcu (firmi “peraču”) koji

im je dao narudžbenicu i izjavu da će roba služiti za dalju prodaju odnosno da je roba

prodata uz ispunjenje uvjeta propisanih članom 5.Zakona o porezu na promet proizvoda

i usluga

Jedan od uvjeta je žiralno plaćanje (sa računa kupca na račun dobavljača) što u praksi

znači da se na ovakav način dobavljač oslobađa obračuna i plaćanja poreza na

promet,odnosno isti prebacuje na kupca

Da bi ispunili uvjete dobavljači gotov novac stečen prodajom na naprijed navedeni

način uz dogovorenu proviziju daju “peraču” da ga ovaj položi na svoj račun i isti

odmah transferiše na njihove račune (kao uplata za robu,avans i sl.) i tako ga legalizuju

odnosno prikažu kao veleprodaju na osnovu sačinjene fiktivne

dokumentacije( računa,otpremnica,narudžbenica i sl.) Cilj ovih radnji je da se izbjegne

obračun i plaćanje poreznih obaveza i istovremeno da se novac stečen prodajom na

“crnom” tržišu opere.

2.8.Nepravilno izdvajanje sredstava  pravnih osoba

Svaki građanin ima pravo i obavezu prijaviti izvršenje krivičnog djela ukoliko ima

saznanja o njemu. 5U određenim slučajevima neprijavljivanje krivičnog djela također

predstavlja krivično djelo.

Prijava se podnosi Tužiocu, pismeno ili usmeno. Ako se prijava podnosi usmeno, osoba

koja podnosi prijavu upozorit će se na posljedice lažnog prijavljivanja. O usmenoj

prijavi sastavit će se zapisnik, a ako je prijava saopštena telefonom, sačinit će se

službena zabilješka. Ako je prijava podnesena Sudu, ovlaštenoj službenoj osobi ili

nekom drugom sudu ili tužiocu u Bosni i Hercegovini, oni će tu prijavu primiti i odmah

je dostaviti Tužilaštvu BiH ukoliko se radi o krivičnom djelu iz njegove nadležnosti.

5 Jelčić Božidar: Finansijsko pravo i finansijska znanost, Informator, Zagreb, 1998.

13

Ukoliko tužilac  ocijeni da postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo, donosi

se naredba o sprovođenju istrage, koja sadrži: podatke o počiniocu krivičnog djela

ukoliko su poznati, opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela,

zakonski naziv krivičnog djela, okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za sprovođenje

istrage i postojeće dokaze. U naredbi Tužilac će navesti koje okolnosti treba istražiti i

koje istražne radnje treba preduzeti.

Tužilac neće narediti sprovođenje istrage ako je iz prijave i pratećih spisa očigledno da

prijavljeno djelo nije krivično djelo, ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena

osoba učinila krivično djelo, ako je nastupila zastarjelost ili je djelo obuhvaćeno

amnestijom ili pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično

gonjenje. 

Ukoliko tužilac  ocijeni da postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo, donosi

se naredba o sprovođenju istrage, koja sadrži: podatke o počiniocu krivičnog djela

ukoliko su poznati, opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela,

zakonski naziv krivičnog djela, okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za sprovođenje

istrage i postojeće dokaze. U naredbi Tužilac će navesti koje okolnosti treba istražiti i

koje istražne radnje treba preduzeti. Tužilac neće narediti sprovođenje istrage ako je iz

prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo, ako ne postoje

osnovi sumnje da je prijavljena osoba učinila krivično djelo, ako je nastupila zastarjelost

ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti

koje isključuju krivično gonjenje.

2.9. Sprečavanje poreznog službenika u obavljanju službene  radnje

Porezni postupak poseban upravni postupak u kojemu se utvrđuju prava i obveze

poreznog obveznika, a propisan je Općim poreznim zakonom i posebnim zakonima o

pojedinim vrstama poreza i drugim javnim davanjima. 6Pitanja što nisu uređena tim

zakonima uređena su Zakonom o općem upravnom postupku. Porezno tijelo dužno je u

poreznom postupku utvrditi sve činjenice bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke,

pri čemu je s jed nakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog

poreznog obveznika.

6 Popović Dejan: Poresko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Beograd, 2008.

14

Pri vođenju postupka i rješavanju službenici Porezne uprave su dužni omogućiti

strankama ostvarenje njihovih prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje tih prava

ne bude na štetu prava drugih osoba, kao niti u suprotnosti s javnim interesima što su

određeni zakonom.

Porezni obveznik ima pravo biti unaprijed obaviješten o svojim pravima i obvezama u

postupcima koji se vode pred poreznim tijelom te u tu svrhu može postavljati pismene

upite ispostavama i područnim uredima Porezne uprave. Tijekom postupka porezno

tijelo poučit će poreznog obveznika o pravu na podnošenje zahtjeva u svrhu ostvarenja

na zakonu osnovanih prava poreznog obveznika.

Porezno tijelo dužno je uspostaviti sustav informiranja koji će poreznim obveznicima

omogućavati jedinstven, suvremen i što lakši pristup informacijama, objavljujući na

svojim internetskim stranicama porezne propise i njihove izmjene i dopune.

Odnos treba da je profesionalan, nepristran i pristojan. Službenici su obvezni u

obavljanju dužnosti primjenjivati stručno znanje tako da građanima pomažu u

ostvarivanju njihovih prava, postupajući pritom u skladu s načelom zakonitosti i

načelom zaštite javnog interesa.

Nadalje, službenici su dužni postupati jednako prema svim građanima, bez

diskriminacije ili povlašćivanja na osnovi dobi, nacionalnosti, etničke ili socijalne

pripadnosti, jezičnog i rasnog podrijetla, političkih ili vjerskih uvjerenja ili sklonosti,

invalidnosti, obrazovanja, socijalnog položaja, spola, bračnog ili obiteljskog statusa,

spolne orijentacije ili na bilo kojoj drugoj osnovi. Prema osobama s invaliditetom i

drugim osobama s posebnim potrebama službenici se moraju ophoditi s posebnom

pažnjom.

Dužnost je službenika koje vodi postupak paziti da neznanje i neukost stranke, ali i

drugih osoba koje sudjeluju u postupku, ne budu na štetu prava što im po zakonu pri

padaju.

2.10. Napad na poreznog službenika u obavljanju službene dužnosti

15

Krivična djela protiv službene dužnosti odraz su slabosti i nesavršenosti države,

odnosno njenog funkcionalnog segmenta izraženog kroz službena lica. 7Njihovi

počinioci, inkriminirajućim djelovanjem, ostvaruju vlastite dobiti i prouzrokuju niz

drugih posljedica, unutar i izvan domena krivičnog prava. Pored toga, kao njihovi

saučesnici u obavljanju tih aktivnosti, pojavljuju se i druga lica (npr. davaoci mita),

koja, zajedno s njima, sudjeluju u nastanku i opstanku korupcije, i drugih pojavnih

oblika krivičnih djela protiv službene dužnosti.

Korupcija, kao izraz kvarenja moralnih vrijednosti društva (Aristotel, Montesquie) je

samo jedan od oblika djelovanja u napadu na službenu dužnost, od čijeg zakonitog

obavljanja ovisi niz drugih mehanizama i postulata na k ojima počiva cjelokupno

društvo, a o kojima, opet, ovisi protekcija cjelokupnog društveno - pravnog poretka.

Ta patološka pojava, kao jedan od oblika udara na službene dužnosti i zadaće, aktuelna

i sveprisutna, zapravo je sistematska aberacija, u kojoj se lični interes stavlja iznad

interesa društveno-političke zajednice.

Ona nije ništa drugo do devijacija normalnog obavljanja dužnosti. Službena dužnost,

slobodna od voluntarizma i podvođenja pod privatnu sferu (pa tako i zloupotrebljena).

Stoga su krivična djela protiv službene dužnosti tim „ozbiljnija“, jer su počinioci istih

službena lica, koja uvijek (u pravilu) postupaju s umišljajem , smanjujući tako

učinkovitost pravne države.

Sistem kontrole i detektovanja ove vrste nezakonitih radnji je neophodan kao regularna

aktivnost u suzbijanju kriminaliteta, i na eksternoj i na internoj razini da bi bio

učinkovit.

Prethodno navedeno je od iznimne važnosti, jer su službena lica, zapravo, osigurači

sigurnosti (napr. policija) i opstojnosti pravnog poretka, te primjer drugima svojim

ponašanjem i profesionalizmom.

Otkrivanje počinioca ovih djela obračunavanje je s onima koji nisu dostojni posla koji

7 Popović Dejan: Poresko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Beograd, 2008.

16

obavljaju. Ovu negativno društvenu pojavu nikako ne smijemo minimizirati, nego se

istoj moramo decidirano suprostaviti, i voluminozno pristupiti problemu koji ona

predstavlja, a sve to s intencijom da se dužnosti, koje su esencijalne za društvo,

oslobode ličnih interesa ostvarenih krivičnim djelima i zloupotrebama radnji

namjenjenih dobrobiti kolektiva.

Zakonodavstva mnogih zemalja, pa tako i naše, svrstavanjem krivičnih djela protiv

službene dužnosti u zasebnu kategoriju, istaklo je njihov značaj. Na taj način, došlo je

do prestabilizacije njihovih pojavnih oblika.

Tužilaštvu je dodjeljen zadatak da učinkovitim procesuiranjem pjurificira sistem

službenih dužnosti, tačnije, državne strukture i organe, uvećavajući time, de facto,

operativnost službenih lica, postizanje discipline i podizanje svijesti o tome da se ovaj

vid protuzakonitog djelovanja, na koncu, ipak ne isplati.

2.11. Neplaćanje poreza

Neplaćanje poreza ima dva aspekta: legalno ili prihvatljivo izbjegavanje poreza za što

u anglosaksonskoj literaturi postoji naziv tax avoidance i nelegalno, kažnjivo

izbjegavanje poreza, ili porezna utaja koja se u istoj literaturi naziva tax evasion.

Izbjegavanje poreza (tax avoidance) definira se kao potpuno korištenje svih

mogućnosti smanjenja porezne obveze koje pruža zakon. U mnogim zemljama prave

vojske poreznih savjetnika pronalaze dnevno rupe u poreznim zakonima kako bi

svojim klijentima osigurali plaćanje što manjeg poreza. Izgleda kao da između

poreznih savjetnika i države postoji stalno natjecanje: savjetnici uhvate državu u

nekom propustu, a država to shvati, i ispravi svoj propust, da bi savjetnici opet

prionuli na posao traženja novih poreznih rupa.

Tako, na primjer, porezni savjetnici mogu predložiti svojim bogatim klijentima

izbjegavanje poreza i oporezivanje njihova dohotka nižom graničnom stopom, tako da

dio svoje imovine (vrijednosne papire, nekretnine ili udio u poduzeću) prenesu na

svoju djecu. I jedni i drugi tada potpadaju pod nižu graničnu poreznu stopu i plaćaju

manje poreza. Osim takvog "ubrzanog" nasljeđivanja imovine porezi tjeraju pojedince

da promijene i druge oblike porodičnog života.

17

Na primjer, u nekim se zemljama povoljno rastati, jer se tada sva primanja od supruga

koja se mogu nazvati alimentacijom ne oporezuju. Ili, u SAD-u su kamate na

municipalne, gradske obveznice izuzete od plaćanja poreza na dohodak. To je

učinjeno kako bi se olakšalo financiranje lokalnih jedinica državne uprave. No mnogi

su iskoristili priliku i krenuli u kupnju lokalnih obveznica na čiju se kamatu ne plaća

porez. Tako se može dogoditi da mnogi bogataši pokupovavši mnogo municipalnih

obveznica gotovo i ne plate porez na dohodak.

Utaja poreza (tax evasion) predstavlja pak neplaćanje zakonski utvrđenih poreza. Ako

se, na primjer, mora plaćati porez na prodaju gljiva, a netko iz bilo kojeg razloga

proda manje gljiva, smatra se da je legalno izbjegao poreznu obvezu. No ako je državi

prijavio manju prodaju gljiva od one stvarne, tada je ilegalno izbjegao, odnosno utajio

porez.

Porezna utaja nije nova pojava. Ona je stara gotovo kao i svijet. Još je grčki filozof

Platon tvrdio: "U državi u kojoj postoji porez na dohodak častan će čovjek platiti veći

porez od nečasnog čovjeka, iako su ostvarili isti dohodak". U novije vrijeme porezna

utaja često je u središtu pažnje mnogih medija. Spektakularni su problemi slavnih

ličnosti koji se radi utaje poreza u domovini moraju skrivati po raznim dalekim

zemljama. No utajom se ne bave samo slavni i bogati već ona postaje vrlo raširen

fenomen koji se rasprostire na gotovo sve slojeve u društvu.

Neubrani porezi tako poprimaju pozamašne svote pa tako, recimo, procjene porezne

službe u SAD-u (Internal Revenue Service) govore da je još davne 1981. dine ubrano

75 milijardi dolara poreza manje zahvaljujući premalim iznosima prijavljenih

dohodaka u poreznim prijavama.

Postoje razni načini utaje poreza:

1. dvostruko vođenje poslovnih knjiga. Jedne se knjige pokazuju poreznim

vlastima, a u drugima se bilježi stvarni promet;

2. rad na crno koji se plaća gotovinom, a čiji se iznosi ne unose u poreznu

prijavu. Nije grijeh raditi honorarno i zaraditi dodatni prihod, no taj prihod

valja prijaviti državi;

18

3. mnogi se poslovi ne plaćaju niti virmanom niti gotovinom, već se

protunaknada daje u naturi ili protuuslugom. Tada je na djelu trampa kao

prvotni oblik razmjene medu ljudima. Između mnogih obrtnika često se čuje,

na primjer, rečenica: "Popravi mi auto, ja ću tebi zato ostakliti prozore". Takve

bi se transakcije trebale prijaviti poreznim vlastima i podlijeći plaćanju poreza;

4. u nekim se zemljama poreznim vlastima moraju prijaviti napojnice i na njih

platiti porez. No kako samo primalac zna koliko je novca dobio, tako je

poreznim službama vrlo teško ući u trag ovoj vrsti prihoda;

5. isto tako poreznicima je teško otkriti sva plaćanja roba i usluga koje se vrše u

gotovini, a ne preko platnog prometa.

Granica između poreznog izbjegavanja i porezne utaje vrlo je krhka, te porezno

izbjegavanje vrlo lagano, gotovo nevidljivo može prijeći u poreznu utaju. 8Siva

ekonomija u svim zemljama odnosi poprilično veliki udio društvenog proizvoda.

Država pokušava na različite načine smanjiti njezino značenje, no u tom poslu često je

neuvjerljiva.

Naime, postojanjem sive ekonomije održava se viša razina ukupnog društvenog

blagostanja, odnosno osigurava socijalni mir. U pristupu poreznoj utaji i poreznom

izbjegavanju država ima tešku zadaću odlučiti između viših poreznih prihoda i

socijalnog mira koji osigurava skrivena, siva ekonomija.

3. ZAKLJUČAK

Izbjegavanje plaćanja poreza prisutno je u svim državama, bez obzira na oblik

političkog uređenja. Obim izbjegavanja je u određenom smislu uvjetovan i visinom

poreznih obaveza. Što su obaveze veće, to je i izbjegavanje veće.

8 Stojaković A., Poreski sistemi zemalja u tranzicciji, Sarajevo, 2007.

19

Plaćanje poreza objektivno znači oduzimanje dijela dohotka ili imovine, što smanjuje

ekonomsku snagu njihovog obveznika i može dovesti do promjene u njegovom

društvenom položaju.

Izbjegavanje poreza ili evazija (lat.evadere – bježanje, izbjegavanje, vađenje,

izmigoljavanje i sl.) označava različite načine izbjegavanja plaćanja poreza.

Poreska evazija predstavlja fenomen koji ima raznovrsne posljedice kako na fiskalnom

planu(u budžet ne prispijevaju planirana sredstva), tako i na socijalno-političkom

planu(ugrožava princip horizontalne pravičnosti), a ponašanja koja su usmjerena na to

da se porez ne plati često narušavaju neke društvene vrijednosti, što mora da povuče

odgovarajuće reakcije – bilo na moralnom bilo na pravnom terenu.

4. LITERATURA

1. Aleksić Danilo i Gordana Paović-Jeknić: Finansije i finansijsko pravo,

Univerzitet Crne Gore, Podgorica, 2001.

2. Jelčić Božidar: Finansijsko pravo i finansijska znanost, Informator, Zagreb,

1998.

20

3. Popović Dejan: Poresko pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Beograd, 2008.

4. Stojaković A., Poreski sistemi zemalja u tranzicciji, Sarajevo, 2007.

21