1

Adnan Tulić stručni saradnik za pravne poslove

J.U. Veterinarski zavod USK

Krivična djela protiv službene dužnosti

"...postoje tri velike strasti; alkohol, kocka i vlast.

Od prve dvije ljudi se nekako mogu izliječiti,

od treće nikako. Vlast je najveći porok.“

Meša Selimović

1. UVOD

Krivična djela protiv službene dužnosti odraz su slabosti i nesavršenosti države,

odnosno njenog funkcionalnog segmenta izraženog kroz službena lica. Njihovi počinioci,

inkriminirajućim djelovanjem, ostvaruju vlastite dobiti i prouzrokuju niz drugih posljedica,

unutar i izvan domena krivičnog prava. Pored toga, kao njihovi saučesnici u obavljanju tih

aktivnosti, pojavljuju se i druga lica (npr. davaoci mita), koja, zajedno s njima, sudjeluju u

nastanku i opstanku korupcije, i drugih pojavnih oblika krivičnih djela protiv službene

dužnosti. Korupcija, kao izraz kvarenja moralnih vrijednosti društva (Aristotel, Montesquie) je

samo jedan od oblika djelovanja u napadu na službenu dužnost, od čijeg zakonitog obavljanja

ovisi niz drugih mehanizama i postulata na kojima počiva cjelokupno društvo, a o kojima,

opet, ovisi protekcija cjelokupnog društveno-pravnog poretka. Ta patološka pojava, kao jedan

od oblika udara na službene dužnosti i zadaće, aktuelna i sveprisutna, zapravo je sistematska

aberacija, u kojoj se lični interes stavlja iznad interesa društveno-političke zajednice. Ona nije

ništa drugo do devijacija normalnog obavljanja dužnosti. Službena dužnost, slobodna od

voluntarizma i podvoĎenja pod privatnu sferu (pa tako i zloupotrebljena), jeste reison d'etre

funkcionisanja društva kao ureĎene zajednice i zid pred anarhijom. Stoga su krivična djela

protiv službene dužnosti tim „ozbiljnija“, jer su počinioci istih službena lica, koja uvijek (u

pravilu) postupaju s umišljajem, smanjujući tako učinkovitost pravne države. Sistem kontrole

i detektovanja ove vrste nezakonitih radnji je neophodan kao regularna aktivnost u suzbijanju

kriminaliteta, i na eksternoj i na internoj razini da bi bio učinkovit. Prethodno navedeno je od

iznimne važnosti, jer su službena lica, zapravo, osigurači sigurnosti (napr. policija) i

opstojnosti pravnog poretka, te primjer drugima svojim ponašanjem i profesionalizmom.

Otkrivanje počinioca ovih djela obračunavanje je s onima koji nisu dostojni posla koji

obavljaju. Ovu negativno društvenu pojavu nikako ne smijemo minimizirati, nego se istoj

moramo decidirano suprostaviti, i voluminozno pristupiti problemu koji ona predstavlja, a sve

to s intencijom da se dužnosti, koje su esencijalne za društvo, oslobode ličnih interesa

ostvarenih krivičnim djelima i zloupotrebama radnji namjenjenih dobrobiti kolektiva.

Zakonodavstva mnogih zemalja, pa tako i naše, svrstavanjem krivičnih djela protiv službene

dužnosti u zasebnu kategoriju, istaklo je njihov značaj. Na taj način, došlo je do

prestabilizacije njihovih pojavnih oblika. Tužilaštvu je dodjeljen zadatak da učinkovitim

procesuiranjem pjurificira sistem službenih dužnosti, tačnije, državne strukture i organe,

uvećavajući time, de facto, operativnost službenih lica, postizanje discipline i podizanje

svijesti o tome da se ovaj vid protuzakonitog djelovanja, na koncu, ipak ne isplati.

Primarni cilj ovog rada je da pojmovno odredi krivična djela protiv službene dužnosti,

približi njihove karakteristike, prezentira njihove pojavne oblike, propisane u našim krivičnim

zakonima, te ukaže na mjere i radnje otkrivanja istih, a sve to s ciljem da se pragmatično

shvati značaj ove vrste krivičnih djela.

2

2. POJAM I KARAKTERISTIKE KRIVIČNIH DJELA PROTIV

SLUŢBENE DUŢNOSTI

Krivična djela protiv službene dužnosti predstavljaju protivpravna ponašanja upravljena

protiv pravilnog funkcionisanja javnih službi koja vrše službena ili ovlašćena lica u vršenju

svoje službene dužnosti ili u vezi sa njenim vršenjem. Ovaj vid krivičnih djela u današnje

vrijeme spada u kategoriju kriminaliteta sa izrazito visokim stepenom opasnosti za društvo.

To se ogleda ne samo u materijalnim posljedicama koje vršenjem ovih djela nastaju, već

posebno u razaranju i remećenju osnovnih tokova društvenog života kroz napad na moralne

vrijednosti društva.1

Aretološki posmatrano, ovo, svakako, nije vrlina koju treba da posjeduje službeno lice u

svojim aktivnostima. Pored evidentnih posljedica u kršenju krivičnog zakona, djelima

usmjerenim protiv službene dužnosti atakuje se na autoritet i integritet vlasti. Počinitelji su

prvenstveno označeni kao službena lica (delicta propria).

Izvršitelji ovih krivičnih djela su službene osobe i ona se najčešće izvršavaju u vršenju

službene dužnosti.2 Upravo činjenica da su počinioci službena lica, pored izvršenja samog

djela, ukazuje na još jednu opasnost. Riječ je o pokušaju prikrivanja djela ponovnom

zloupotrebom položaja. Dodatna otežavajuća okolnost je čitava mreža involviranih lica. Na taj

način, otežan je posao tužilaštvu i drugim istražnim organima, jer se oni moraju penetrirati u

jednu takvu kohezionu cjelinu, koja kolektivno reflektira obruč bezakonja. Ad apsurdum je taj

da, zapravo, ta cjelina koja se pokušava razbiti, jeste ili bi trebala biti, zbiljska realizacija

funkcionalnosti ustavnih i zakonskih propisa kroz svoj pravilan rad i organiziranost. .

Činjenje krivičnog djela protiv službene dužnosti, nije samo način ostvarenja

zakonskog biće tog djela i skrnavljenje službe. Raznim djelima, koja su podvedena pod grupni

naziv ovih djela protiv službene dužnosti, nanose se i mnoge druge protupravne posljedice

trećim licima. Iza ove generalne grupne oznake, nalaze se krivična djela kojima se povreĎuju

ili ugrožavaju različite vrijednosti kao što su prava čovjeka, njegova imovina i dr.3

Ipak je ovdje primarni zaštitni objekt služba, čije je sprovoĎenje na zakonit način od

vitalnog značaja za funkcionisanje cijele zajednice. Bitno je istaknuti da ova vrsta

prohibitivnih djela, pojmovno, ne obuhvata samo organe državne administracije, nego i sve

službe s javnim ovlaštenjima (prosvjeta, zdravstvo, bankarstvo, itd). To dodatno govori o

značaju službe s javnim ovlaštenjima, kao o consensus omnium cijelog društva, a u cilju

ispravnog i efikasnog funkcionisanja pravno-društvenog sistema.

U Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine (dalje: KZ BiH), službeno lice je definisano

kao „izabran ili imenovan funkcioner u organima zakonodavne, izvršne ili sudske vlasti Bosne

i Hercegovine i u drugim državnim i upravnim ustanovama ili službama koje vrše određene

upravne, stručne ili druge poslove u okviru prava i dužnosti vlasti koja ih je osnovala; lice

koje stalno ili povremeno vrši službenu dužnost u navedenim upravnim organima ili

ustanovama; ovlašteno lice u privrednom društvu ili u drugom pravnom licu koje je zakonom

ili drugim propisom donesenim na osnovu zakona povjereno vršenje javnih ovlaštenja, a koja

u okviru tih ovlaštenja vrši određenu dužnost; te drugo lice koje vrši određenu službenu

dužnost na osnovu ovlaštenja iz zakona ili drugog propisa donesenog na osnovu zakona.“4

1 Grupa autora, Komentari krivičnih/kaznenih zakona u Bosni i Hercegovini, Knjiga I, Vijede Evrope i Europska

Komisija, Sarajevo, 2005., str. 706. 2 Tomid Zvonimir, Krivično pravo, posebni dio, Magistrat, Sarajevo, 2003., str. 277.

3 Babid, Miloš, Markovid Ivanka, Krivično pravo, posebni dio, Banja Luka, 2007., str. 245

4 Krivični zakon Bosne i Hercegovine, Opšti dio, član 1, st. 3, Službeni glasnik BIH, broj 37, 22. novembar 2003.

godine

3

U tom smislu, ova krivična djela nisu isključivo „službena“, što implikativno involvira i

druga lica kao počinioce istih (npr. kod davanja mita). Svojim pozicijama, na osnovu

njihovog stečenog obrazovanja i stručnosti, počinioci tih djela se bitno razlikuju od počinioca

iz drugih oblasti kriminaliteta. Njihove radnje su, obzirom na ulogu u službi, kao i svi oblici

težeg kriminaliteta, kako ističe prof. Bačić „napadi na sigurnost zemlje u unutrašnjim i

vanjskim relacijama.“ Kao takva se ona doista i moraju shvatiti.

Posljedice zloupotrebe odgovornosti funkcija destabiliziraju simbiozu administrativnih

cjelina i uzrokuju nesigurno ozračje, praćeno velikim nepovjerenjem graĎana u organe

zadužene za njihovu sigurnost5. Stoga je kod izvršenja ovih krivičnih djela, kao oblik vinosti,

propisan isključivo umišljaj. Prema tome, službena lica uvijek djelo čine umišljajem, i tu se

najčešće radi o direktnom umišljaju (dolus directus). Element svijesti o protupravnosti

posebno je izražen zbog funkcije koju to lice obavlja. Time je, za razliku od drugih, kod ovih

djela protupravnost odreĎena kao poseban element zakonskog bića.

Jednako tako, javne službe, koje rješavaju o pravima i obavezama graĎana, tačnije

službenici u tom poslu, posebno su podložni ovom obliku kriminaliteta. Donošenje odluka o

graĎenju, carinjenju roba, izdavanje dozvola i druge permisivne odluke, posebno podliježu

koruptivnom pritisku. Tako, službena lica, u rješavanju u ovim stvarima, dispozitiv

predmetnih odluka oblikuju prema volji drugih lica. Kao nagradu za učinjeno, od tih lica

dobijaju protuzakonitu korist. Na ovaj način se, pored zakonitog funkcionisanja nadležnih

organa, direktno oštećuju budžeti teritorijalno-političkih zajednica, prava drugih osoba i čitav

niz drugih dijelova državnog aparata. Upravo taj aparat, smanjenjem progresivno-operativnog

rada, reflektira negativne posljedice na cjelokupno stanovništvo. Ukratko, mnoga krivična

djela ovog oblika zajedno kreiraju globalni negativni fenomen korupcije.

Pored službenog lica, kao počinilac je normirano i odgovorno lice; druga lica pored

primarnih, koja u sklopu svojih ovlaštenja mogu počiniti ova krivična djela. Odgovorno lice je

ono lice kome je povjeren odreĎeni djelokrug poslova iz oblasti djelovanja privrednih

društava ili drugih pravnih lica. Radi se o ovlašćenjima vezanim najčešće za upravljanje i

rukovanje imovinom ili na rukovoĎenje proizvodnjom ili nekim drugim privrednim procesom

ili na nadzor nad njima.6

Pojam službenog lica obuhvata i strana službena lica, koja u Bosni i Hercegovini

obavljaju svoja javna ovlaštenja u radu meĎunarodnih organizacija, ambasada, sudova (Sud

BiH), kao i drugih službi u našoj državi.

U teoriji krivičnog prava, krivična djela protiv službene dužnosti se dijele na:

prava službena krivična djela

neprava službena krivična djela,

5 Pojava nezakonitog rada lica kojima su povjerene određene službene dužnosti nije pojava prošlosti. To je

pojava koja se javlja i u savremenim uslovima, u svim državama bez obzira na njihovo društveno-ekonomsko uređenje i politički sistem. Borba protiv ove pojave je i danas aktuelna, jer praksa pokazuje da, pored preduzimanja svih mjera opreznosti, nisu sva lica kojima je povjereno vršenje službene dužnosti uvijek sposobna i spremna da tu dužnost vrše zakonito i u saglasnosti sa društvenim potrebama. Birokratske tendencije u vršenju službe nisu isčezle, u nekim zemljama one su i ojačale. Zbog toga danas sve zemlje, saglasno svojim potrebama, izgrađuju sistem mjera za suzbijanje povreda u službenoj dužnosti i u okviru tih mjera određuju za koje povrede ove dužnosti dolazi do primjene krivične sankcije. (Vidjeti više u : Bačid, Bavcon, Đorđevid, Krause, Lazarevid, Lutovac, Srzentid, Stajid, Komentar Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Savremena administracija, Beograd, 1978. 6 Grupa autora, Komentari krivičnih/kaznenih zakona u Bosni i Hercegovini, Knjiga I, Vijede Evrope i Europska

Komisija, Sarajevo, 2005., str. 708.

4

Postoji i druga podjela na:

opšta službena krivična djela

posebna službena krivična djela

Prava krivična djela su ona kaznena djela koja može učiniti samo službena odnosno

odgovorna osoba; djela kod kojih svojstvo službene odnosno odgovorne osobe ima

konstitutivan karakter (npr. krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlasti iz čl. 358 Krivični

zakon F BiH).7

Neprava službena krivična djela su ona vrsta djela koja mogu biti učinjena, ne samo

od strane službene ili odgovorne osobe, nego i svake druge osobe. U neprava službena

krivična djela spadaju i opšta krivična djela koja dobijaju kvalifikovani oblik ako su izvršena

od strane službenih lica.8 Krivično djelo počinjeno od strane službenog lica je, de lege, teže,

jer to lice snosi veliku odgovornost zbog prirode posla koji obavlja.

Opća djela protiv službene dužnosti su ona, koja se mogu počiniti u vršenju svake

službe. Počinilac ove vrste djela može biti svako službeno lice.

Posebna službenička kaznena djela mogu se počiniti samo u obavljanju odreĎene

službe.9 Počinilac može biti samo odreĎeno službeno lice.

Bitno je istaknuti i to da postoji evidentna razlika izmeĎu krivičnih djela koja se

materijaliziraju povredama zakonskih propisa u vršenju službene dužnosti od drugih povreda,

koje nisu zakonski odreĎene kao krivična djela. Samim time, ova druga su manje opasna i,

shodno tome, sankcionišu se disciplinskim postupcima.

Nisu meĎutim, sve ovakve povrede krivična djela, već samo teže povrede, dok brojne

lakše povrede službene dužnosti predstavljaju disciplinske prestupe.10

Njihova razlika se,

pored sadržine, očituje i u intezitetu i obimu prouzrokovane posljedice. Naime, krivično djelo

protiv službene dužnosti (tj. jedno od njegovih pojavnih oblika, koje će biti prezentirani u

narednom poglavlju) ima dublje i šire posljedice, naspram lakše povrede službe, čiji ishod

nema tako velike reprekusije na cjelokupnu društvenu zajednicu.

U prethodnom dijelu smo već spomenuli korupciju, kao neizostavan faktor u pojmu

krivičnih djela protiv službene dužnosti, pored voljnog čina službenog lica da, činjenjem tog

djela, zanemari kodeks svoje profesije, i još bitnije - sam zakon. Upravo je korupcija „kuga“,

koja oduvijek prati čovječanstvo - izazov, pritisak, grandiozna kušnja, koja putem

materijalnog kroji željeno; zadire u gotovo sve pore života ostavljajući za sobom mnoge

oštećene i obespravljene, čija je jedina zaštita i nada funkcionalna pravna država.

Korupcija je tokom historijskog razvoja sve više prodirala u koridore aparata moći

država i djelovala kao opijum na strukturu državnih službenika.11

Struktura i značaj

inkriminiranih djela protiv službene dužnosti ne može se u potpunosti objasniti bez

empirijskog shvatanja pojma korupcije. Odbrambeni mehanizam službenih lica (koji će time

statistički smanjiti činjenje djela protiv službene dužnosti), kao i same države, mora

7 Rajid Zdravko, Tomid Mirko, Miljko Zorko, Komentar kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine,

(Posebni dio,, Mostar, 2000. 8 Babid Miloš, Markovid Ivanka, Krivično pravo, posebni dio, Banja Luka, 2007., str. 247.

9 Derenčinovid Davor, Dragičevid-Prtenjača Marta, Kaznena djela protiv službene dužnosti, Zagreb, 2009.

10 Petrovid Borislav, Jovaševid Dragan, Krivično pravo, posebni dio, Pravni fakultet, Univerzitet u Sarajevu, 2005.,

str. 95. 11

Krivokapid Vladimir, Babid Miloš, Dani kriminalističkih nauka - Mjesto i perspektive kriminalističkih nauka i kriminalističke profesije u savremenim uslovima, Zbornik radova, uređivački odbor: prof. dr Vladimir Krivokapid, prof. dr. Miloš Babid, doc. dr. Gorazd Meško, doc. dr. Ramo Masleša, doc. dr. Irena Cajner-Mraovid, mr. Tadija Bubalovid, mr. Mersida Sudeska, mr. Borislav Petrovid, Elemedin Muratbegovid, Muhamed Budimlid, Fakultet kriminalističih nauka, Univerzitet u Sarajevu, mart 2001., str. 197.

5

proizilaziti iz razvijene strategije borbe protiv korupcije, kao i podizanja rada službenih lica

na najviši mogući etičko-profesionalni nivo. Prvi izazov pri stvaranju antikorupcijske

strategije je povjerenje u one koji je predlažu i provode. Povjerenje (trust) je legitimizacija

akcije i temelj za efektivno voĎenje strategije (credible leadership). Ozbiljan antikorupcijski

program ne može biti nametnut izvana bez predanog voĎenja iznutra, idealno od legitimnih

predstavnika na najvišoj razini.12

Slijedeći grafikon predstavlja jednu od anketa, provedenu meĎu stanovnicima država u

regionu (i drugih država), o mišljenju o tome koliko i na šta utiče korupcija u njihovim

državama:

Suštinu, dakako, najbolje ilustruju i primjeri iz prakse. Okružni sud u Beogradu u

svojoj presudi (broj: Kž 903/05 od 22. aprila 2005.g., a u vezi s prvostepenom presudom

Opštinskog suda u Beogradu, broj: K 1275/04 od 2. decembra 2004.g.) jasno pokazuje

(konkretno iznosi slučaj krivičnog djela protiv službene dužnosti i jasno nam, pored teoretskih

pristupa pojmu djela, daje i praktičan): „Pravilno je prvostepeni sud utvrdio da je okrivljeni

vršeći poslove kontrole saobraćaja kao saobraćajni policajac iskorišćavanjem svog službenog

položaja pribavio korist oštećenima na taj način što prilikom vršenja poslova kontrole

saobraćaja prema učesnicima u saobraćaju koji su učinili saobraćajni prekršaj iz čl. 27. i 35.

ZOOBS na putevima, nije preduzeo službenu radnju koju nalaže službena dužnost- nije

naplatio mandatnu kaznu niti podnio prijavu za učinjeni saobraćajni prekršaj, čime je izvršio

krivično djelo zloupotrebe službenog položaja.“13

12

Kregar, Josip, Strategija protiv korupcije, Sarajevo, 2007.g. 13

Simovid, N. Miodrag, Tajid, Haso, Zbirka sudskih odluka iz krivično-pravne materije, Sarajevo, 2007.g., str. 507

6

Prethodni primjer jasno ukazuje na krivično djelo protiv službene dužnosti, gdje je

službeno lice zanemarilo zakonske propise i obavezu da po istima postupa. Ovakva praksa

nam je, nažalost, veoma poznata. Upravo iz tog razloga, moramo shvatiti da ovaj jedan slučaj,

koga slijede mnogi drugi iste ili slične vrste, jeste opstrukcija usmjerena prema svima nama, u

smislu da je službena dužnost bez integriteta, disfunkcionalna, pod velom krivičnih djela -

kočnica općeg interesa. Iluzorno je, a niti se želi, težiti uspostavljanju ustrojstva države, po

uzoru na Platonovu državu - utopiji i idealizmu. No, maksimalna transparentnost i zajednički

trud usmjeren ka tome da se pojedinci spriječe u korištenju službe za ostvarivanje svog ličnog

interesa, ne libeći se pri tome činiti ni krivična djela, svakako su od krucijalnog značaja i

vitalne važnosti. Svijest mora biti usmjerena ka općem, umjesto ka pojedinačnom.

Pojmovno odreĎenje i karakteristike krivičnih djela protiv službene dužnosti su

preambula u naredno poglavlje o njihovim pojavnim oblicima, čiji će dijapazon najbolje

pokazati bit ovih djela, njihovu raznolikost, kao i penološki instrumentarij putem kojeg se

zakonodavac istima suprostavio.

3. POJAVNI OBLICI KRIVIČNIH DJELA

PROTIV SLUŢBENE DUŢNOSTI

Obzirom da ne postoji velika diskrapanca meĎu zakonskim rješenjima iz ove oblasti u

krivičnim zakonima naše države (razlike u nazivima), slijedeća djela će biti prezentirana po

uzoru na KZ BiH, ali i dopunjena teorijskim saznanjima iz drugih izvora.

3.1. Primanje dara i drugih oblika koristi

Službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine uključujući i strano

službeno lice, koje zahtijeva ili primi dar ili kakvu drugu korist ili primi obećanje dara ili

kakve koristi, da u okviru svog ovlaštenja izvrši što ne bi smjelo izvršiti ili da ne izvrši što bi

moralo izvršiti, kazniće se zatvorom od jedne do deset godina.14

Primanje dara i drugih oblika koristi je osnovno i najznačajnije djelo iz oblasti

korupcijskih krivičnih djela. Fenomen korupcije je globalan problem, i kao takav, tema je

mnogih studija. Svojim ispoljavanjem, korupcija linkira krivična djela iz ove oblasti s drugim

oblicima kriminaliteta. Na taj način, ona postavlja pred nadležne organe kompleksne i velike

izazove. Zaustavljanjem jednog od ovih oblika kriminaliteta, automatski se sprječava drugi, ili

pak upoznaje s namjerom daljeg operativnog djelovanja. Upravo je to jedna od bitnih

karakteristika ovog vida kriminaliteta. On je povezan sa organizovanim kriminalom koji

raspolaže ogromnim finansijskim sredstvima stečenim krijumčarenjem droga, ljudi, oružja,

nuklearnog materijala, ekološki opasnih otpada, visokoprofitabilnih proizvoda i dr.,

uključivanjem u njegovo vršenje visoko-pozicioniranih funkcionera iz državnih struktura

njihovim podmićivanjem.15

Sofisticirane metode djelovanja i postojanje obostranog interesa

(službenih lica i drugih lica) otežavaju razbijanje ovakvih konspirativnih odnosa.

14

Krivični zakon Bosne i Hercegovine, Posebni dio, član 217., st. 1, Službeni glasnik BIH, broj 37, 22. novembar 2003. 15

Grupa autora, Komentari krivičnih/kaznenih zakona u Bosni i Hercegovini, Knjiga I, Vijede Evrope i Europska Komisija, Sarajevo 2005., str. 710.-711.

7

Krivično djelo primanje dara i drugih oblika koristi (u Krivičnom zakonu Republike

Srpske je to krivično djelo primanje mita iz člana 351.) ima tri oblika podmićivanja:

Pravo pasivno podmićivanje postoji u slučaju kada službeno ili odgovorno lice

zahtijeva poklon, kakvu drugu korist ili obećanje poklona, ili druge koristi.

U ovom slučaju, radnja izvršenja krivičnog djela je zahtijevanje ili primanje poklona,

kakve druge koristi, samog obećanja poklona ili druge koristi. „Obaveza“, koju treba

izvršiti službeno lice u zamjenu za odreĎeni vid koristi, uvijek je u svojstvu njegove

službene dužnosti, a ogleda se u nezakonitom izvršenju ili neizvršenju neke službene

radnje. Za postojanje ovog djela irelevantna je vrijednost poklona ili koristi koju prima

službeno lice.

Nepravo pasivno podmićivanje postoji kada službeno lice zahtijeva dar ili kakvu drugu

korist za izvršenje službene radnje koju inače mora ili može uraditi, odnosno, u slučaju

da ne izvrši radnju koju ne bi smjelo izvršiti. Od prethodnog oblika, nepravo pasivno

podmićivanje razlikuje se u službenoj radnji povodom koje se zahtijeva ili prima dar

ili kakva druga korist.

Naknadno pasivno podmićivanje postoji kada službeno ili odgovorno lice zahtijeva ili

primi mito poslije izvršene ili neizvršene službene radnje, a primanje mita je učinjeno

u vezi s tim radnjama.16

Ovo djelo obuhvata službene radnje iz oba prethodna slučaja,

a svrha inkriminacije koju je predvidio zakonodavac je u sprečavanju službenih lica da

zloupotrebljavaju svoju službenu dužnost radi pribavljanja darova ili koristi koje im ne

pripadaju.

3.2. Davanje dara i drugih oblika koristi

Ko službenom ili odgovornom licu u institucijama Bosne i Hercegovine uključujući i

strano službeno lice, učini ili obeća dar ili kakvu drugu korist, da u okviru svojeg ovlaštenja

izvrši što ne bi smjelo izvršiti ili da ne izvrši što bi moralo izvršiti, ili ko posreduje pri

ovakvom podmićivanju službenog ili odgovornog lica, kazniće se kaznom zatvora od šest

mjeseci do pet godina.17

Drugi oblik korupcije je, takoĎer, povezan s krivičnim djelima protiv

službene dužnosti. Razlika u odnosu na prethodni oblik ogleda se u tome što KZ BiH

predviĎa da osoba, koja je dala mito na zahtjev službene osobe, i koja to djelo prijavi, može

biti osloboĎena kazne, a istoj se može i vratiti poklon koji je dala. Razlikuju se:

pravo aktivno podmićivanje

nepravo aktivno podmićivanje

Radnja izvršenja je sam čin davanja mita ili obećavanje takve radnje. Izvršilac može biti

svako lice, a djelo se čini isključivo umišljajem.

Ratio legis uvrštavanja kaznenog djela davanja mita u kaznena djela protiv službene

dužnosti izraz je nastojanja zakonodavca da osigura poštenu i nekorumpiranu administraciju

16

Babid, Miloš, Markovid, Ivanka, Krivično pravo, posebni dio, Banja Luka, 2007., str. 260. 17

Krivični zakon Bosne i Hercegovine, Posebni dio, član 218., stav 1., Službeni glasnik BIH, broj 37, 22. novembar 2003.g.

8

ne samo inkriminiranjem ponašanja koja to onemogućavaju u okvirima same te

administracije,već i svim nedozvoljenim posezima u te okvire koji dolaze izvana.18

3.3. Protivzakonito posredovanje

Ko primi nagradu ili kakvu drugu korist da korištenjem svog službenog položaja ili

uticajnog položaja posreduje da se izvrši ili ne izvrši neka službena radnja, kazniće se

novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.19

Karakteristika ovog djela jeste to što, u ovom slučaju, službeno lice prima mito, ne da bi

samo izvršilo odreĎenu radnju ili je propustilo, nego da bi posredovalo da treće lice to učini.

Oblici protivzakonitog posredovanja su:

Prvi oblik postoji onda kada službeno lice primi dar ili korist da, korištenjem svog

službenog položaja, utiče na drugo službeno lice da odreĎenu radnju učini ili ne učini.

Posredovanje se čini zloupotrebom službenog položaja. Na taj način, formira se tzv.

„korupcijski savez“, odnosno linija djelovanja od osobe koja daje dar, preko lica koje

posreduje do trećeg - službenog lica. Fenomenologija ovog procesa uvijek

podrazumijeva inicijaciju i krajnji ishod zatvaranja kruga. Unutar tog kruga, svi

profitiraju sticanjem protupravne imovinske koristi.

Drugi oblik djela jeste posredovanje da drugo službeno lice uradi ili ne uradi svoju

službenu radnju. Posreduje se na treće lice, koje se podstrekava na odreĎeno činjenje

ili propuštanje.

Treći oblik djela je teži oblik, u kojem je za posredovanje učinilac primio dar ili drugu

korist, čija je vrijednost, zakonski gledano, nebitna. Neophodan ishod toga je da je

djelo izvršeno, tj. utjecaj na službeno lice da nezakonito vrši službu. U suprotnom, radi

se samo o pokušaju.

Izvršilac je lice koje koristi službeni položaj ili svoju datu odgovornost u institucijama

Bosne i Hercegovine, a kao subjektivni element djela propisan je umišljaj.

3.4. Zloupotreba poloţaja ili ovlaštenja

Zloupotreba položaja ili ovlaštenja obuhvata protuzakonita djelovanja službenog lica u

vršenju službene dužnosti, s namjerom da sebi ili drugome pribavi korist, ili nanese štetu

drugome. Ovo djelo razlikuje se od drugih prijestupa u službi, kakvi su, recimo, disciplinski.

Krivično djelo zloupotrebe službenog položaja ima karakter opšteg krivičnog djela

protiv službene dužnosti, s obzirom da većina drugih djela predstavljaju posebne oblike ovog

krivičnog djela, pa je ono u odnosu na njih supsidijarnog karaktera, tj. primjenjuje se samo

ako se djelatnost službenog ili odgovornog lica ne može kvalifikovati kao neko od tih djela.20

Radnja ovog djela očituje se u:

iskorištavanju službenog položaja,

prekoračenju granica službe,

18

Derenčinovid Davor: Kazneno djelo davanja mita u hrvatksom i usporednom kaznenom zakonodavstvu i sudskoj praksi-kritička analiza dijelova inkriminacije i nekoliko prijedloga de lege ferenda, Hrvatska pravna revija, Intellectio iuris, Centar za pravna istraživanja i dokumentaciju, Zagreb, 2001., str. 2. 19

Krivični zakon Bosne i Hercegovine, Posebni dio, član 219., st. 1, Službeni glasnik BIH, broj 37, 22. novembar 2003.godine. 20

Babid, Miloš, Markovid Ivanka, Krivično pravo, posebni dio, Banja Luka, 2007., str. 248.

9

nevršenju dužnosti.

Teži oblici djela su koristoljubivo zloupotrebljavanje položaja, gdje pribavljena

imovinska korist prelazi 10.000,00 KM (iz stava 2., član 220. KZ BiH), odnosno 50.000,00

KM (član 220., stav 3. KZ BiH).

3.5. Pronevjera u sluţbi

Ko s ciljem da sebi ili drugom pribavi protivpravnu imovinsku korist prisvoji novac,

hartije od vrijednosti ili druge pokretne stvari koje su mu povjerene u službi ili uopšte na

funkciji u institucijama Bosne i Hercegovine, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do

pet godina.21

Objekat zaštite ovdje je, pored službene dužnosti, i imovina koja se povjerava licu da,

shodno pravilima institucije u kojoj radi i zakona, upravlja, štiti ili obavlja neku drugu

funkciju vezanu za imovinu, koja je najčešće u vlasništvu ili posjedu organa ili institucije. Osnovni oblik ovog djela je, kako stoji i u samom KZ BiH - prisvajanje novca, hartija

od vrijednosti ili drugih pokretnih stvari, kad su sami predmeti djela povjereni službenom licu

kroz obaveze i dužnosti i njegov rad unutar službe. Upravo u povjerenosti predmeta

službenom licu ogleda se razlika izmeĎu ovog i krivičnog djela kraĎe. Njegova dotadašnja

aprehenzija stvari je utemeljena ipso iure.

Teži oblik ovog djela (za koji je propisana kazna zatvora od jedne do deset, odnosno

najmanje tri godine) postoji onda, kada pribavljena imovinska korist prelazi 10.000,00 KM,

odnosno 50.000,00 KM.

3.6. Prevara u sluţbi

Opće krivično djelo prevare je protupravno pribavljanje imovinske koristi dovoĎenjem

u zabludu lica koje vrši nezakonitu isplatu. Prevara u službi je pak poseban oblik prevare, a

ostvaruje se tako što službeno lice podnosi lažne obračune. Može se zapravo reći, dovodi

drugo ovlašteno lice u zabludu. Kao rezultat takve radnje, vrši se nezakonita isplata, koja, ne

samo da predstavlja krivično djelo, krši zakonsko-etičke norme službe, već ima i mnogo

dalekosežnije posljedice - osiromašenje budžeta (npr. u vidu direktnog ataka na sve porezne

obveznike). Ovo je, nedvojbeno, jedan od vodećih faktora osiromašenja naše države u

postratnom periodu. Zabrinjavajuće je to što se ovaj trend kontinuirano nastavlja i poslije

skoro dvije decenije nakon završetka rata u proteklom stoljeću. Potpuno je oslabljena

generalna prevencija kroz mišljenje javnosti da je ovo „najunosniji biznis“. Svakako, razlog

za to leži u slaboj ili gotovoj nikakvoj aktivnosti istražnih organa na suzbijanju ovog oblika

kriminaliteta. GraĎanska apstinencija, uprkos „osnovanoj sumnji na sve strane“ brine još više.

Radnja izvršenja je, kao što se vidi, dovoĎenje u zabludu drugog lica, koje, potom,

isplaćuje nezakoniti iznos. Jednako tako, i drugo lice mora biti ovlašteno.

Pod lažnim obračunima podrazumijeva se davanje lažnih podataka, činjenica koje su

relevantne za isplatu, malverzacije nad službenim knjigama i druge radnje kojima se ostvaruje

isti cilj – kreiranje i uvećanje nezakonite isplate. Bitna odrednica ovog djela je prevara u

21

Krivični zakon Bosne i Hercegovine, Posebni dio, član 221, st. 1, Službeni glasnik BIH, broj 37, 22. novembar 2003.godine.

10

okvirima službene dužnosti, koju čini službeno lice, a propisan je i pokušaj ako su izvedene

prevarne radnje, ali drugo lice nije dovedeno u zabludu.

3.7. Posluga u sluţbi

Član 223. KZ BiH definira ovo krivično djelo na slijedeći način: „ Ko se neovlašteno

posluži novcem, hartijom od vrijednosti ili drugim pokretnim stvarima koje su mu povjerene u

službi ili uopšte na radu u institucijama Bosne i Hercegovine, ili te stvari drugom neovlašteno

da na poslugu, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.“

Radnja izvršenja je neovlašteno posluživanje zakonom predviĎenim stvarima, ili

davanjem tih stvari drugom na poslugu, u svojstvu službenog lica ili na radu u tom svojstvu.

Izvršilac je službeno lice koje djelo čini isključivo umišljajem, a sva eventualna

potraživanja koja ima ovo lice prema državi Bosni i Hercegovini, i koja mogu biti njemu lično

inicijativna za činjenje djela, su irelevantna. Dakle, prebijanje (compensatio) ne može biti

osnov isključenja protupravnosti djela ili krivice počinioca.

3.8. Nesavjestan rad u sluţbi

Kazneno djelo čini službena osoba koja svjesnim kršenjem zakona ili drugih propisa

ili propuštanjem dužnosti nadzora očigledno nesavjesno postupa u vršenju dužnosti, pa usljed

toga nastupi povreda prava drugoga ili imovinska šteta preko 1.000,00 KM.22

Teži oblik ovog djela postoji onda kada povreda prava ili imovinska šteta prelazi

10.000,00 KM. Modus operandi u vršenju ovog krivičnog djela kreće se u dijapazonu od

običnog, pa do grubog zanemarivanje službe. Ono se ogleda u većoj šteti nastaloj tim

djelovanjem.

Distinkcija izmeĎu ovog djela i običnog zanemarivanja službe jeste u očigledno

nesavjesnom postupanju u vršenju službe. Obični prijestupi se sankcioniraju kao disciplinski

prekršaji. Drugi faktor, kojim se pojmovno i zbiljski zaokružuje ovo djelo jeste povreda prava

drugog ili nastala imovinska šteta drugome. Bez ta dva elementa, nesavjestan rad u službi nije

krivično djelo, nego najčešće disciplinski prijestup (povreda obaveza na radu).

Subjektivni dio djela je komplikovaniji i predstavlja i umišljaj i nehat. U prvom slučaju,

službeno lice mora biti svjesno svog postupka kojim direktno nanosi drugome imovinsku

štetu ili vrši povredu prava drugoga. U drugom slučaju, službeno lice i svojim nehatnim

radnjama može počiniti isto. Objektivni uslov inkriminacije jeste iznos od 1.000,00 KM. To

čini razliku izmeĎu krivičnog djela, kao težeg, i disciplinskog prijestupa, kao lakšeg oblika

nesavjesnog rada.

Izvršilac je službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine.

3.9. Odavanje sluţbene tajne

Članom 225., stav 1. KZ BiH propisano je slijedeće: „Službeno ili odgovorno lice u

institucijama Bosne i Heregovine koje neovlašteno drugom saopšti, preda ili na drugi način

učini dostupnim podatke koji predstavljaju službenu tajnu , ili koja pribavlja takve podatke s

22

Rajid Zdravko, Tomid Mirko, Miljko Zorko, Komentar kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, (Posebni dio) Mostar, 2000., str. 721.

11

ciljem da ih preda neovlaštenom licu, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet

godina.“

Ista kazna je propisana i za osobu koja te podatke iskoristi, kao i za osobu koja te

podatke objavi bez odobrenja. U praksi, službene tajna, predstavlja relativno čest krimogeni

faktor. Svakako, razlog je to što se odavanjem iste može pribaviti odreĎena imovinska korist.

Ukoliko je ovo krivično djelo počinjeno iz koristoljublja, a povjerljivi podaci su

iznimno bitni, ili će se koristiti izvan BiH, počinilac se može kazniti kaznom zatvora od jedne

do deset godina. Za ovo krivično djelo, počinjeno u nehatu, predviĎena je novčana kazna ili

kazna zatvora do tri godine.

Interesantne su i odredbe iz stava 5. pomenutog člana, kojima je propisano: “Nema

krivičnog djela iz stava 2. ovog člana, ako ko objavi ili posreduje u objavljivanju službene

tajne institucije Bosne i Hercegovine, čija je sadržina suprotna ustavnom poretku Bosne i

Hercegovine, s ciljem da javnosti otkrije nepravilnosti u organizovanju, djelovanju i vođenju

službe, ako objavljivanje nema ozbiljnije štetne posljedice za Bosnu i Hercegovinu.“ Ovdje se,

dakle, radi o posebnom osnovu isljučenja protupravnosti djela, odreĎenog u posebnom dijelu

krivičnog zakona. Causa ratione jeste pretežniji interes javnog naspram službenog.

Službena tajna je imperativ svake države u njenom postojanju i nužnost njenog

ispravnog funkcionisanja. Ona je predmet protekcije, zbog svoje iznimne važnosti. Opasnost

od njene zloupotrebe ili špijunaže je velika. Stoga, čuvanje službene tajne postaje prva tačka

dnevnog reda u radu državnih organa, koji moraju posebno čuvati podatke o vitalnim

segmentima države. Službene tajne nose taj veo tajnosti radi zajedničkog dobra. One su uslov

operativnog postojanja organa i službi. Ovim kaznenim djelom osigurava se kaznenopravna

zaštita odreĎenih podataka koji imaju karakter službene tajne, a time se osigurava i pravilno i

zakonito obavljanje službe.23

U praksi se ova pojava često naziva „curenje informacija“, i ona

ugrožava i ograničava rad službenih lica, gdje čin pojedinca nerijetko narušava trud i rad

cijelog kolektiva. Na taj način, stornira se i progres u istragama, daje uvid u esencijalne

strateško-političko komponente, potpuno objelodanjivajući bitne informacije. Tako se

infiltrira doza nesigurnosti u državne organe i službe. Doslovno, „razbija“ se operativni plan u

samim epicentrima, što pogoduje počiniocima mnogih krivičnih djela iz ove zakonske grupe.

Radnja je definirana alternativno, i to kao neovlašćeno saopćavanje, predaja, činjenje

dostupnim na drugi način drugoj osobi podataka koji predstavljaju službenu tajnu, i kao

pribavljanje takvih podataka u namjeri da ih preda nepozvanoj osobi.24

Objekat zaštite su povjerljivi podaci zakonom odreĎeni kao službena tajna, a izvršilac je

službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine. Pod pojmom službene tajne

podrazumijeva se podatak ili isprava koja je zakonom BIH, drugim propisom BIH ili opštim

aktom nadležne institucije BIH donesenim na osnovu zakona proglašena tajnom.25

Neovlašteno odavanje podataka uslov je inkriminacije ovog djela, što znači da ne postoji

protivpravnost, ukoliko je lice otkrilo podatke nakon ovlaštenja drugog lica ili organa. Kao što

je gore istaknuto, opći interes može anulirati protupravnost ovog čina. Zanimljivo je u ovom

kontekstu, svima poznato, objavljivanje tajnih podataka od stranice Wikileaks. O prirodi ovog

slučaja, njegovim pro et contra, moglo bi se dosta raspravljati u duhu današnjeg stanja uti

possidetis, odnosno konstalacije političkih odnosa i značaja kojeg su objavljeni podaci imali.

Na kraju opisa i prezentiranja djela odavanja službene tajne, potrebno se još jednom

osvrnuti na već pomenute odredbe iz stava 5., član 225. KZ BIH, gdje se očito radi o koliziji

dva interesa; prvi je interes države Bosne i Hercegovine, izražen kroz neophodnost zaštite

23

Rajid Zdravko, Tomid Mirko, Miljko Zorko, Komentar kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, (Posebni dio,, Mostar, 2000., str. 723. 24

Tomid Zvonimir, Krivično pravo, Posebni dio, Magistrat, Sarajevo, 2003., str. 288. 25

Grupa autora, Komentari krivičnih/kaznenih zakona u Bosni i Hercegovini, Knjiga I, Vijede Evrope i Europska Komisija, Sarajevo, 2005., str. 734.

12

povjerljivih informacija i podataka, a drugi je pravo javnosti da bude upoznata o

nepravilnostima u radu i strukturi pojedinih organa i službi, ili drugih aktivnosti protivnih

ustavnom poretku BiH, a koje nose obilježje službene tajne. Zakonodavac je propisao da se

neće kazniti lice, koje odavanjem takvih podataka ukaže na postojanje nepravilnosti i

nezakonitosti u radu organa i službi, koji očito proizilaze iz objavljenih podataka, a koji, opet,

svojim prezentiranjem javnosti ne nanose teže posljedice po državu Bosnu i Hercegovinu.

3.10. Krivotvorenje sluţbene isprave

Službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine koje u službenu ili

poslovnu ispravu, knjigu ili spis unese neistinite podatke ili ne unese kakav važan podatak, ili

svojim potpisom, odnosno službenim pečatom omogući pravljenje takve isprave, knjige ili

spisa s neistinitom sadržinom, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.26

Sigurnost pravnog prometa prioritetna je briga svakog društva, pa je tako nužno

postojanje sankcije za sva djela i pokušaje da se lažnim ispravama ta sigurnost ugrozi.

Činjenje ove vrste krivičnih djela dovodi do toga da povjerenje u vjerodostojnost isprava, a

samim time i u organe i strukture koje ih donose, opada ili čak prestaje postojati.

Inkriminacija krivotvorenja službenih isprava je odgovor na zloupotrebu prava i zablude

nastale ovim djelima.

Stoga je u interesu svakog društva osiguranje normalnog odvijanja pravnog

saobraćaja, a osnov za to je da se u njegovom funkcionisanju koriste isprave i dokumenti koji

su ispravni.27

Službena isprava je svojevrstan generator prava i obaveza, pa je, kao takva,

temelj pravnog prometa. Službena ili poslovna isprava je izjava službene osobe u pismenoj

formi koju je sastavila službena osoba u vršenju svoje službene dužnosti, a koja može

poslužiti kao dokaz neke činjenice koja je relevantna za pravne odnose.28

Upravo je njena

vjerodostojnost atribut koji ne smije biti poljuljan, ukoliko se teži fluidnom i sigurnom

pravnom prometu, kao bitnoj karici svakodnevnog života.

Postoje tri različite radnje izvršenja:

unošenje u navedene isprave neistinitih podataka ili neunošenje odreĎenog važnog

podatka- podaci koju su bitni za pravne odnose ili odreĎene činjenice,

ovjeravanje potpisom i službenim pečatom navedenih isprava,

potpisom ili službenim pečatom davanje mogućnosti da se isprave prave.

Objekat radnje je službena isprava, poslovna isprava, knjiga ili spis. Izvršilac je

službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine, koje djelo čini isključivo

umišljajem.

26

Krivični zakon Bosne i Hercegovine, Posebni dio, član 226, st. 1, Službeni glasnik BIH, broj 37, 22. novembar 2003.godine 27

Grupa autora, Komentari krivičnih/kaznenih zakona u Bosni i Hercegovini, Knjiga I, Vijede Evrope i Europska Komisija, Sarajevo, 2005., str. 736. 28

Zvonimir Tomid, Krivično pravo, Posebni dio, Magistrat, Sarajevo, 2003., str. 288.-299.

13

3.11. Protivzakonita naplata i isplata

Finansijske transakcije se nerijetko od svog zakonitog puta skreću ka ilegalnim, privatnim

tokovima kroz protivzakonite naplate i isplate. Ovakva djela su najviše zastupljena u postupku

javnih nabavki. Prema opisu njegovog zakonskog bića, djelo čini službeno ili odgovorno lice

u institucijama BIH koje od nekog naplati nešto što ovaj nije dužan platiti ili naplati više nego

što je dužan da plati ili koje pri isplati ili predaji kakvih stvari manje isplati, odnosno preda.29

Djelo se očituje u dva oblika:

protivzakonita naplata

protivzakonita isplata

Izvršilac je službeno ili odgovorno lice koje postupa s umišljajem; krivičnog djela nema

ukoliko lice u svom radu pogriješi, pa naplati ili isplati više i time povrijedi odreĎeno pravo.

Irelevantno je to da li je lice, u čiju korist je isplaćen veći iznos, svjesno postojanja tog djela

ili je ono namjerno nesavjesno postupalo da sebi priskrbi veću materijalnu dobit.

3.12. Protivzakonito osloboĎenje lica lišenog slobode

Službeno lice u institucijama Bosne i Hercegovine koje protivzakonito oslobodi lice

lišeno slobode koje mu je povjereno na čuvanje, ili mu pomogne da pobjegne, ili mu

omogućava nedopuštenu vezu ili prepisku radni pripremanja bjekstva, kazniće se kaznom

zatvora od šest mjeseci do pet godina.30

Prvi oblik radnje kod ovog krivičnog djela sastoji se

u oslobaĎanju lica povjerenog na čuvanje. Njen drugi oblik ogleda se u pomaganju u bjekstvu

ili pomaganju u pripremnim radnjama za to. Službeno lice može počiiniti ovo djelo putem

raznih načina. No, ipak, radnja izvršenja ovog krivičnog djela svodi se na jedan od dva

alternativna čina; direktno oslobaĎanje ili mnoge druge radnje pomaganja (i informisanja), a

sve to s ciljem da krajnji rezultat bude osloboĎenje lica lišenog slobode. Za djelo neće

odgovarati lice koje postupa u zabludi, misleći da ima ovlaštenje da pusti odreĎeno lice na

slobodu. U tom slučaju, radi se o stvarnoj zabludi (anulirana protupravnost).

Izvršilac je službeno lice u institucijama Bosne i Hercegovine, kome je lice lišeno

slobode povjereno na čuvanje, a djelo je umišljajno.

3.13. Protivzakonito prisvajanje stvari pri pretresanju ili izvršenju

Za službeno lice koje pri radnjama pretresanja ili izvršenja oduzme pokretnu stvar s

ciljem da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist, prema KZ BiH, predviĎena je

kazna zatvora od jedne do deset godina. Naime, radi se o tome da odreĎeno lice zloupotrebom

položaja protuzakonito dolazi u posjed pokretne stvari koju do tada nije imao, obavljajujući

poslove iz djelokruga službe. Dakle, to lice prelazi granice zakonitog pregleda i pretresa 29

Grupa autora, Komentari krivičnih/kaznenih zakona u Bosni i Hercegovini, Knjiga I, Vijede Evrope i Europska Komisija, Sarajevo, 2005., str. 738. 30

30

Krivični zakon Bosne i Hercegovine, Posebni dio, član 228, st. 1, Službeni glasnik BIH, broj 37, 22. novembar 2003.godine

14

aktom aprehenzije stvari, koja nije obuhvaćena naredbom tužioca ili sudije za prethodni

postupak. Za postojanje djela potrebno je da je stvar oduzeta pri zakonitom vršenju navedenih

radnji od strane službenog lice u institucijama BIH, što predstavlja osnovno obilježje ovog

djela na osnovu koga je ono i svrstano u ovu grupu djela.31

Ukoliko radnje nisu poduzete u

okviru zakonskih ovlaštenja, ne radi se o ovom obliku krivičnog djela protiv službene

dužnosti. Izvršilac je službeno lice, a djelo može biti učinjeno samo direktnim umišljajem.

Subjektivna strana djela podrazumijeva i pribavljanje protupravne imovinske koristi

disparatne zakonitim radnjama, na čije izvršenje je službeno lice obvezano.

4. MJERE I RADNJE NA OTKRIVANJU I RAZJAŠNJAVANJU

KRIVIČNIH DJELA PROTIV SLUŢBENE DUŢNOSTI

(kriminalistički pristup, struktura operativno-procesnog sistema

istraţivanja i razjašnjavanja delikata)

U svojim svakodnevnim aktivnostima, tužilaštvo, u suradnji s drugim organima, ima

za primarni zadatak suprostavljanje, saznavanje i, na koncu, procesuiranje svih oblika

kriminaliteta, pa tako i krivičnih djela protiv službene dužnosti. Ipak, sam atribut „službena“

upućuje na ozbiljniji oblik kriminaliteta, u smislu i na način da se diferencijacija u odnosu na

klasični ili kriminalitet manjih razmjera (lakša krivična djela gdje počinioci nisu službena lica

i sl) ogleda u umišljaju kao subjektivnom elementu (isključenost nehata osim u par

prezentiranih djela u prethodnim poglavljima) i službenim licima kao počiniocima. Posljedica

tih radnji je narušena pravilnost rada službene dužnosti, koja se automatski reflektira na druge

stubove pravno-političkog sistema, stvarajući nerijetko ozračje nesigurnosti, nepovjerenja,

kako u pravnu državu kao motivacioni cilj, tako i u sve druge službe uzdrmane

neprofesionalnošću svojih zaposlenika. Istaknuto je već da se može doimati minornim (u

poimanju prosječnog graĎanina, ili gore, pristajanjem na mišljenje da je to nešto sasvim

normalno) primanje mita jednog policijskog službenika.

MeĎutim, sve to se mora sagledavati mnogo šire. Može se zaključiti, da jedan takav

čin predstavlja kariku u lancu korupcije, protuzakonitih radnji, koji steže sve s prefiksom

zakonito. Na taj način, uzdrmavaju se temelji pravne države. Izazovi ili iskušenja, u koja

zapadaju službena lica, moraju se „odbiti“ od stijenu njihovog profesionalizma i posvećenosti

pravilnom i zakonitom radu, kao conditio sine qua non ustavno-pravnog poretka. Ta iskušenja

najčešće su mito, odnosno, pokušaji da se podmićivanjem doĎe do željene koristi, na koji

način se službenom licu pruža prilika da brzo i lako stekne protupravnu imovinsku korist, koja

je obično nesrazmjerna njegovim redovnim zakonskim primanjima. Doista, takvo iskušenje, u

koje se dovode službena lica, pokazatelj je, ne samo puke statističke tabele unutar koje se vidi

koliko je počinjeno djela ove vrste gdje se narušila pravilna i zakonita služba, nego je to slika

cijelog društva, koje ovisi o pravilnom i zakonitom radu tih lica. Društvo se, putem nadležnih

organa, mora pobrinuti da se ta pojava svede na minimum, da se izgradi ad exemplum svim

drugima.

31

Grupa autora, Komentari krivičnih/kaznenih zakona u Bosni i Hercegovini, Knjiga I, Vijede Evrope i Europska Komisija, Sarajevo, 2005., str.741.

15

Neprimjereni instinkti pohlepe mogu se eliminisati samo stalnim obrazovanjem,

informisanjem, kontrolom rada, primjerenim rukovoĎenjem, ukazivanjem na sve opasnosti

koje sa sobom nosi korupcija.32

Zbog toga, krivična djela protiv službene dužnosti se moraju

posmatrati kao ozbiljan oblik kriminaliteta.

4.1. Način saznanja i otkrivanje krivičnih djela protiv sluţbene duţnosti

Suzbijanje svih oblika kriminaliteta pa tako i krivičnih djela protiv službene dužnosti

ovisi o nizu faktora; strateško, organizovano i plansko praćenje svih problema i pojava unutar

društva iz kojih mogu proizići potencijalna krivična djela. Otkrivanje krivičnih djela značajna

je zadaća ovlaštenih službenih osoba, naročito uz pretpostavke da postoji mnogo prikrivenog

kriminaliteta.33

Upravo tu se javlja paradoks - da lica ovlaštena da suzbijaju krivična djela, ta

ista djela čine i sama. Zbog toga, osnovno polazište policijske kriminalističke delatnosti ne

treba da bude prikupljanje informacija o izvršenim krivičnim delima (kao definisanom i jasno

utvrĎenom društvenoopasnom ponašanju kojim se narušavaju norme krivičnog zakona), već

da treba pomeriti prema pretpolju kriminaliteta i usmeriti pažnju na spoznaju problema koji

mogu dovesti do kriminala, društvene dezorganizacije ili destrukcije, kao i na krivične

dogaĎaje.34

Najvažniji načini saznanja krivičnih djela su:

aktivnost organa unutrašnjih poslova,

javno pogovaranje,

iz sredstava informisanja,

prijave,

samoprijave,

anonimne i pseudonimne prijave,

prijave oštećenog i drugih svjedoka,

prijave državnih, privrednih i društvenih subjekata.

Putem ovih načina otkrivaju se i djela protiv službene dužnosti. Zbog svoje

kompleksnosti, ona zahtijevaju predan rad i potpunu analizu svih smjernica koje potencijalno

ukazuju na postojanje nekog od zabranjenih djela iz ove oblasti. Delikti koji se obraĎuju u

okvirima kriminalističkih procedura često su vrlo složene strukture i zahtijevaju planski,

sistematski koncipiran i organiziran pristup. Improvizacijama nema mjesta.35

Radnje i mjere otkrivanja krivičnih djela protiv službene dužnosti očituju se u

otkrivanju znakova i činjenica, koje ukazuju ili dokazuju pokušano ili dovršeno djelo. U tome

32

Ramljak A. Alija, Halilovid Haris, Viktimologija, Fakultet kriminalističkih nauka, Univerzitet u Sarajevu, 2004., str. 92. 33

Žerjav Ciril, Kriminalistika, Zagreb, 1986., str. 32. 34

Simonovid, Branislav, Kriminalistika, Pravni fakultet u Kragujevcu, Institut za pravne i društvene nauke, Kragujevac, 2004., str. 22. 35

Modly, Duško, Petrovid, Borislav, Uvod u kriminalistiku, Sarajevo, 2004., str. 137.

16

učestvuju svi nadležni organi (nadležna tužilaštva, SIPA, policijski organi i dr.), no ipak je

MUP, tačnije policija, primarno zadužena za otkrivanja, saznavanja i prevenciju tih djela.

Navedeno se postiže organiziranim operativno-tehničkim metodama, koje dovode do saznanja

iz kojih se pak raĎa osnova sumnje ili osnovana sumnja. Dakako, sve ovo odvija se ex officio,

s tim da, kao što se vidi iz načina saznanja, inicijalni momenat može biti prijava, sredstvo

informisanja ili neki drugi način saznanja, koga, potom, organ provjerava i poduzima naredne

operativne zadatke. Radnje i mjere otkrivanja su:

Opaţanje - Ovom radnjom organi za unutrašnje poslove dolaze do razloga za sumnju

da je počinjeno krivično djelo. Primjerice, službeno lice može primijetiti da njegov

radni kolega prima mito i interventno djelovati po službenoj dužnosti. Ono može biti

stalno i povremeno.

Akcija – Obično se radi o planiranoj akciji koja za cilj ima otkrivanje pojedinih

krivičnih djela. Samo organizovana djelatnost može suzbiti ovu vrstu krivičnih djela,

koja se najčešće ispoljavaju pritajeno, te ih je, kao takve, veoma teška otkriti.

Intervencija

Nadzor nad učiniocima krivičnog djela ili nad onima za koje postoje osnovi ili

osnovana sumnja - Obavljaju ovlaštene službene osobe u namjeri da spriječe ili

otkriju krivična djela koja bi te osobe učinile.36

Ova radnja se sprovodi nad službenim

osobama za koje se sumnja da se spremaju ili čine krivična djela protiv službene

dužnosti.

Prikupljanje operativnih podataka - Rad ovlaštenih službenih lica za otkrivanje

indicija da se priprema krivično djelo protiv službene dužnosti ili indicija da je takvo

počinjeno. Temelji se na pomoći graĎana (anonimnim dojavama, čestim žalbama na

rad pojedine osobe i sl).

Razjašnjavanje krivičnog djela - Razjašnjavajući jedno djelo, organi gonjenja

moraju utvrditi da li je službeno lice, pored izvršenog, počinilo i neko drugo krivično

djelo, jer je za ova djela specifično to, da se najčešće vrši više homogenih djela da bi

se postigla željena protupravna korist.

Ovo su samo neke od radnji otkrivanja ove vrste krivičnih djela koje, kako je već

rečeno, predstavlju svojevrstan specifikum zbog toga što su njihovi počinioci službena lica.

Isti su u stanju da uspješno prikriju ta djela - svojim položajem, a poznavanjem službene

dužnosti mogu detektovanje ovih djela i postponirati, ili čak onemogućiti njihovo

razjašnjavanje. Pored ovih oblika djelovanja, procesna radnja simuliranog davanja potkupnine

(kao i druge posebne istražne radnje) ima veliki praktični značaj. Iskustva iz prakse nerijetko

ukazuju na slučajeve gdje jedna službena lica u civilu daju potkupninu drugom licu na

dužnosti (za koga postoji sumnja da krši pravila službe), i time ga otkrivaju kao počinitelja

krivičnog djela primanja mita. Značajno je napomenuti i to da bitnu ulogu u organima

unutrašnjih poslova igra i unutarnja kontrola, koja vrši nadzor nad službenim licima. Odjeli

unutrašnjih poslova unutar policijskih uprava predstavljaju istražne mehanizme u okviru kojih

rade iskusniji službenici unutrašnjih poslova. Njihova je funkcija da utvrde da li su policajci

36

Cirill, Žerjav: Kriminalistika, Zagreb, 1986, str. 46

17

krivi za bilo koji vid nesavjesnog postupanja.37

Oblici ovakve kontrole postoje u mnogim

drugim službenim institucijama. U praksi je primjećeno da se, kao najčešći način saznavanja

krivičnih djela protiv službene dužnosti, pojavljuju prijave, anonimne prijave i, svakako,

sredstva javnog informisanja. Potonja, danas imaju kao nikad do sad, ključnu ulogu da

oružjem nepristranog i slobodnog medija na osnovu svojih izvora ukažu na postojanje djela i

sumnju na službena lica kao njihove počinitelje. Najčešće, upravo mediji otkrivaju

„piramidalni vrh“ korupcije i drugih pojava, te tako usmjeravaju tužilaštva na istrage i

suprostavljanje svim oblicima ovog kriminaliteta. Prešutni zavjet tajnosti, koji sklope

službena lica s drugima kojima daju mito, od kojih primaju mito, za koje posreduju, kojima

otkrivaju službenu tajnu i dr., otežava otkrivanje ovih djela. Stoga je prijava u svim oblicima

gotovo jedini način da se sazna za postojanje krivičnog djela, i da se daljnim istražnim

radnjama u potpunosti razjasni. Kontrole rada u svim oblicima su iznimno bitne, jer svim

potencijalnim počiniteljima pokazuju da postoji efikasan mehanizam, koji se ne libi

preventivno djelovati. Za razliku od medija, kontrola rada djeluje profesionalno i stvara

disciplinu, čiji su pozitivni efekti dobrobit cijelog društva. Samokontrola i disciplina u radu su

najbitniji.38

Najbitnije odrednice kriminalistikče procedure razjašnjavanja krivičnih djela protiv

službene dužnosti su:

ispitivanje sudionika i svjedoka krivičnog dogaĎaja,

organizacija i planiranje istraživanja konkretnog dogaĎaja,

stručna pomoć i ekspertize,

ostale radnje i mjere istraživanja.

Gotova svaka od istražnih radnji nadležnih organa ima ulogu u otkrivanju bilo kojeg od

krivičnih djela protiv službene dužnosti. Do nekih se dolazi saznanjem osnova sumnja o djelu,

a kod drugih se pak ciljano pristupa odreĎenom službenom licu kao osumnjičenom počiniocu,

s namjerom da aktivnost uspješno završi podizanjem optužnice. Stoga je bitno provjeriti

svaku prijavu i indiciju o mogućem krivičnom djelu koja se često neopaženo odvijaju.

Pravilan pristup ovim krivičnim djelima i razumijevanje njihove društvene opasnosti, je jedini

odgovor i rješenje. Na koncu, o tome ovisi zakonita i pravilna službena dužnost.

37

Dean J. Champion, George E. Rush: Rad policije u zajednici, Office of Public Affairs, Embassy of the United States of America, Sarajevo, 2003., str. 252. 38

Imperare sibi maximum imperium est – Vlast nad sobom je najveda vlast. Ova latinska sentenca ilustrativno ukazuje na to da je postojanje visoke svijesti o značaju funkcije koja se obavlja najbolji način suzbijanja ove negativne pojave, i to ved u prethodnom stadiju kada se lice nalazi u kušnji da realizira djelo ili kada isto planira ili priprema. Ne radi se isključivo o etičkoj kategoriji. Akcent je stavljen na, pored podizanja svijesti, edukaciju službenika o svemu što je prezentirano u ovom radu.

18

5. ZAKLJUČAK

Službena dužnost je zbiljski odražaj države. U svojoj raznolikosti, ona predstavlja

sistem, unutar kojeg počiva sigurnost pravnog poretka, kao i društva u cjelini. Upravo

društvo, kroz pravilnu i zakonitu službu, dobija bitne linije svog portreta. Tako je svaka

povreda pravilnosti i zakonitosti službe, naizgled se može čak doimati minornom, ipak,

itekako velika i značajna mrlja na tom portretu. Kriminalitet je u svom biću iznimno opasna

pojava. Tim više, kada proĎe nekažnjen ili neopažen. Nerijetko, tako se manifestiraju i

krivična djela protiv službene dužnosti iz razloga istaknutih u ovom radu. Službena lica,

svjesna svojih odgovornosti i upoznata sa funkcionalno-zakonskim faktorima sistema, u

namjeri da doĎu do lične koristi, umišljajno prikrivaju počinjena djela. Od iznimne je važnosti

da se takve namjere u korijenu suzbiju, da se službena dužnost pjurificira od ovih

protuzakonitih radnji, no isto tako, da se svijest svih odgovornih lica podigne na viši nivo.

Time se i pravna sigurnost i vjera u pravnu državu jačaju.

Spomenuta je i korupcija, čija je fenomenologija predmet mnogih studija. Značaj ovog

fenomena pomjera se na transnacionalni nivo. Kao što je rečeno, to je moderna kuga, na koju

nijedno društvo nije imuno. Dapače, upravo je korupcija izazov svim službenim licima, i

njihov vječiti test, u kome se mora donijeti odluka o tome da li će se etički kodeks i zakon

povinuti ličnom interesu. Svi znamo da lični interes kao odraz pohlepe, nažalost, tu bitku

često dobiva. Kao bitan metod u saznavanju i otkrivanju korupcije, i drugih oblika krivičnih

djela protiv službene dužnosti, pomenuti su i mediji. Samo jedan tako moćan elektronski

instrument može usmjeriti kolektivnu pažnju na slučajeve mita, zloupotreba položaja i dr.

Nadalje, obraĎeni su i svi pojavni oblici ovih krivičnih djela, propisani u našem

krivičnom zakonodavstvu, iz kojih se vide svi mogući načini grubog ataka na zakonitu službu.

Ti oblici su meĎusobno usko povezani, a u praksi često počinjeni u sticaju. Oni su dijelovi

cjeline, za koju se počinioci i saučesnici trude da u procesno-istražnom smislu ne bude tačka

dnevnog reda organa gonjenja. Iz tih razloga su tajming, operativna informisanost i

pravovremenost, ključ ka saznanju i rasvjetljavanju istih. Zakonito vršenje službene dužnosti

je mali dio velike Rubikove kocke, koja se neprestano kreće i mijenja, u nadi da će se sve boje

posložiti - na jednoj strani, na korupciju imuni policajski organi, tačnije njeni službenici; na

drugoj, funkcionalno pravosuĎe, na trećoj, zakonita izvršna vlast, itd.

Centralna namjera ovog rada je, pored teoretskog pristupa krivičnim djelima protiv

službene dužnosti, i rezoniranje svijesti o značaju svakog krivičnog djela protiv službene

dužnosti pojedinačno. Autor je nastojao približiti nešto što nikad i nikako nije pojedinačno ili

slučajno, nego je nit paukove mreže, koja ima namjeru da obavije cijeli pravni poredak, kako

bi, na koncu, isti postao polica ličnih interesa, a ne zakonima etabliran sistem službenih

dužnosti i institucija radi zaštite zajedničkog interesa, ili kraće, života ljudi uopće.