KRIVIČNO PRAVO

2

A A. . K KR RI IV VI IF FN NO O P PR RA AV VO O I I N NA AU UK KA A K KR RI IV VI IF FN NO OG G P

PR RA AV VA A

1. KRIVIFNO PRAVO

POJAM I OSNOVNE KARAKTERISTIKE KRIVIENOG PRAVA Pojam krivienog prava

Krivieno pravo je sistem zakonskih pravnih propisa kojima se utvrGuju uslovi za primjenu kazni i

drugih krivienih sankcija prema ueiniocima krivienih djela, a u cilju zaštite društvenog i ekonomskog

ureGenja odreGene drţave.

Postoje 3 osnovna elementa za odreGivanje opdeg pojma krivienog prava: 1. Krivieno pravo je

zakonsko pravo. To znaei da se samo zakonom mogu regulisati pitanja krivienog prava; 2. Predmet

regulisanja krivienog prava su 3 osnovna pitanja: krivieno djelo, kriviena odgovornost i kriviena

sankcija. To znaei utvrGivanje koja se društveno opasna ponašanja eovjeka smatraju krivienim

djelima, koja lica se smatraju krivieno odgovornim, te koje se sankcije mogu izredi ueiniocima. 3.

Zaštitna funkcija krivienog prava. Krivieno pravo štiti društveno-ekonomsko ureGenje drţave i izraz je

društvenih odnosa koji postoje u odreGenoj zemlji.

Prvi element je formalnog, a preostala dva materijalnog karaktera. Jedinstvo ovih elemenata eini

tzv.materijalno-formalni pojam krivienog prava. Specifiean naein krivienopravne zaštite

Krivieno pravo je specifieno po tome što ono ne reguliše društvene odnose neposredno. Zaštita

društvenih odnosa putem krivienog prava ostvaruje se iskljueivo propisivanjem krivienih sankcija

prema licima koja ne poštuju odreGena društvena pravila.

Sredstva krivienopravne zaštite su kriviene sankcije. To su mjere koje društvo prinudno primjenjuje

prema ueiniocu krivienog djela. Najeešde se sastoje u oduzimanju ili ogranieavanju prava priznatih na

osnovu opštih ustavnih i drugih pravnih normi. Osnovna kriviena sankcija je kazna, a ostale sankcije

su mjere upozorenja (uslovna osuda i sudska opomena), mjere bezbjednosti i vaspitne mjere.

Kriviene sankcije propisuju se samo zakonom, a izriee ih samo sud u društvenom interesu.

ULOGA KRIVIENOG PRAVA U SUZBIJANJU KRIMINALITETA

Kriminalitet je pojava u društvu koja se manifestuje u vršenju društveno opasnih djela za koja je

predviGena kriviena sankcija. Dakle, pod kriminalitetom se ne podrazumijeva kršenje onih društvenih

pravila za koja nije predviGena kriviena sankcija.

Svaka društvena zajednica preduzima mjere za suzbijanje kriminaliteta. Te mjere se u osnovi svode

na preventivne i represivne. Preventivne mjere usmjerene su na uklanjanje uzroka kriminaliteta, dok

se represivne primjenjuju prema ueiniocu krivienog djela nakon što je djelo izvršeno. Ova podjela je

relativnog znaeaja, jer i preventivne mjere mogu sadrţavati elemente

3

represije, a s druge strane represivne mjere po pravilu za svrhu imaju prevenciju tj.suzbijanje

kriminaliteta.

ODNOS KRIVIENOG PRAVA PREMA DRUGIM GRANAMA PRAVA

Odnos prema ustavnom pravu

OdreGeni instituti i norme krivienog prava zasnivaju se na ustavnim prinicipima i odredbama. Ove

norme se posebno odnose na smrtnu kaznu i kaznu zatvora, s obzirom da ustavi proglašavaju

neprikosnovenim ţivot eovjeka i slobodu eovjeka. Ustavi propisuju da neko lice moţe biti lišeno

slobode samo u slueajevima koji su utvrGeni zakonom, da niko ne moţe biti kaţnjen za djelo koje prije

nego što je poeinjeno nije bilo predviGeno zakonom i za koje nije bila predviGena kazna (naeelo

zakonitosti krivienog djela i kazne).

Odnos prema krivienom procesnom pravu

Materijalno krivieno pravo predstavlja sistem zakonskih pravnih propisa koji odreGuju pojedina

kriviena djela i sankcije, kao i uslove za primjenu sankcija. Procesno krivieno pravo predstavlja sistem

pravnih propisa odreGenih zakonom koji odreGuju: - meGusobna prava i duţnosti suda i istraţnih

organa s jedne strane i ueesnika u postupku s druge strane. Pod ueesnicima u postupku ovdje se misli

na tuţioca, okrivljenog, branioca, oštedenog, svjedoka itd. - meGusobna ovlaštenja izmeGu istraţnih

organa i suda, kao i izmeGu niţih i viših sudova; - forme u kojima se moraju voditi pojedine procesne

radnje u krivienom postupku (pozivanje, saslušavanje, vještaeenje, optuţnica, glavni pretres, ţalba

itd).

Materijalno i procesno krivieno pravo povezani su formalno i sadrţajno, što je uslovljeno

jedinstvenošdu zadatka koji krivieno pravo u cjelini ostvaruje. Procesno pravo obezbjeGuje

sprovoGenje u ţivot materijalnog krivienog prava.

Odnos prema krivienom izvršnom pravu

Od naeina izvršenja krivienih sankcija u najvedoj mjeri zavisi da li de se postidi njihova svrha. Krivieni

zakon redovno sadrţi opde odredbe naeelnog karaktera o izvršenju krivienih sankcija. Krivieno-

izvršnim pravom tj.zakonom o izvršenju krivienih sankcija ove naeelne odredbe se razraGuju u

pojedinostima.

Odnos prema prekršajnom pravu (odnos izmeGu krivienog djela i prekršaja)

Prekršaji predstavljaju povrede javnog poretka za koje se predviGaju prekršajne kazne (zatvor i

noveana kazna) i zaštitne mjere. Dok su kriviena djela društveno opasna djela, prekršaji su povrede

javnog poretka i kao takvi predstavljaju povrede društvene discipline. Za razliku od krivienih djela,

prekršajem se ne povreGuju niti ugroţavaju osnovne društvene vrijednosti.

Prekršajno pravo se razvilo u pravcu jednog samostalnog prava, koje se ukljueuje u sistem kaznenog

prava, kao pojma šireg od krivienog prava. Materijalnopravni propisi o prekršajima su originalni i

nezavisni od krivienog materijalnog prava. MeGutim, u velikoj mjeri su zasnovani na istim naeelima

kao krivieno pravo i usvajaju niz identienih instituta kao i krivieno pravo, npr: naeelo odreGenosti djela

i kazne, iskljueenje retroaktivnog djelovanja, neznatnost djela kao osnov iskljueenja prekršaja, nuţna

odbrana, krajnja nuţda itd.

Bitno je naglasiti da se u slueaju podudaranja krivienog djela i prekršaja iskljueuje paralelno

kaţnjavanje za oba djela. Lice koje je ved osuGeno za krivieno djelo ne moţe se osuditi i za

4

prekršaj. Ako je prvobitno osuGeno za prekršaj, pa nakon toga za krivieno djelo, onda se u kaznu

izreeenu za krivieno djelo uraeunava izdrţana kazna koja je bila izreeena za prekršaj.

MEĐUNARODNO KRIVIENO PRAVO

Pojam meGunarodnog krivienog prava

Pod pojmom meGunarodnog krivienog prava podrazumijeva se skup pravnih pravila ustanovljenih od

OUN ili ugovorima izmeGu drţava kojima se odreGuju meGunarodna kriviena djela i odgovornost

ueinilaca tih djela. U takva djela spadaju narušavanje mira, povrede eovjeenosti u miru i ratu, kao i

napadi na druge vrijednosti koje su od znaeaja za eovjeeanstvo u cjelini. U dosadašnjem periodu više

se insistiralo da neka društveno opasna djela koja imaju meGunarodni karakter budu utvrGena kao

kaţnjiva u svim zemljama, nego što je govoreno o jednom kompleksnom meGunarodnom krivienom

pravu. U takva djela prvenstveno spadaju ratni zloein, zloein genocida i neka kriviena djela protiv

meGunarodnih odnosa.

MeGunarodni sud u Nirnbergu

Sporazumom savezniekih sila zakljueenim 08.08.1945.godine u Londonu odlueeno je o uspostavi

MeGunarodnog vojnog suda za suGenje ratnim zloeincima iz II svjetskog rata. Sporazumu je bio

priloţen Statut MeGunarodnog vojnog suda kojim su bili odreGeni sastav, nadleţnosti i funkcija suda.

U odreGenju nadleţnosti Suda, zloeini su bili svrstani u 3 kategorije i to: a) Zloein protiv mira -

planiranje, priprema, zapoeinjanje ili voGenje agresivnog rata ili rata kojim se krše meGunarodni

ugovori, sporazumi i garancije, ili ueešde u nekom zajedniekom planu za izvršenje nekog od

navedenih djela; b) Ratni zloein – povreda ratnih zakona i obieaja rata; c) Zloeini protiv eovjeenosti –

ubistvo, istrebljenje, porobljavanje ili deportacija izvršeni protiv civilnog stanovništva, progon na

politiekoj rasnoj i vjerskoj osnovi u izvršenju ili u vezi bilo kog zloeina koji spada u nadleţnost Suda,

bez obzira da li se time krše zakoni zemlje gdje su zloeini izvršeni.

Od principijelnog znaeaja su i slijedede odredbe Statuta: a) Okrivljenog ne oslobaGa odgovornosti

einjenica da je radio po nareGenju pretpostavljenog, ali se ta okolnost moţe uvaţiti kao razlog za

ublaţavanje kazne; b) Prilikom suGenja bilo kom elanu bilo koje grupe ili organizacije, Sud moţe tu

grupu ili organizaciju proglasiti zloeinaekom. U takvom slueaju nadleţna drţavna vlast svake od

potpisnica Sporazuma ima pravo da zbog elanstva u toj organizaciji izvede pojedinca pred graGanski,

vojni ili okupacioni sud. Pritom se zloeinaeki karakter grupe ili organizacije smatra dokazanim i ne

moţe biti osporavan.

Naeela meGunarodnog krivienog prava

Rezolucijom Generalne skupštine UN od 11.12.1946.godine potvrGena su naeela meGunarodnog

prava usvojena Statutom i presudom Nirnberškog suda. Znaeaj tih naeela je višestruk, a najvedi je

domet naeela o nadmodnosti meGunarodnog prava nad nacionalnim pravom, kao i naeela o

individualnoj odgovornosti po meGunarodnom pravu, odnosno o pojedincu kao subjektu

meGunarodnog prava. Time se odbacuje odgovornost drţave kao pravnog lica.

5

Zloein genocida

Zloeini protiv mira i ratni zloeini uglavnom su bili predviGeni u Haškim i Ţenevskim konvencijama (iz

1907. i 1929.godine). Zloeini protiv eovjeenosti su prvi put predviGeni kao meGunarodni delikti tek

Statutom i presudom Nirnberškog suda. OdreGujudi zloeine protiv eovjeenosti, Statut je dao elemente

posebnog zloeina, nazvanog genocidom. Genocid je definiran kao istrebljenje rasnih i nacionalnih

grupa, protiv civilnog stanovništva određenih okupiranih oblasti, a u cilju da se unište određene rase i

klase stanovništva i nacionalne, rasne ili religijske grupe, narofito Jevreja, Poljaka, Cigana i drugih.

Rezolucijom Generalne skupštine UN od 11.12.1946.godine usvojen je naziv “genocid” za zloein

uskradivanja prava na opstanak cijelim ljudskim grupama. Generalna skupština UN je

09.12.1948.godine jednoglasno usvojila rezoluciju kojom je donesena Konvencija o sprefavanju i

kažnjavanju zlofina genocida. Ovom konvencijom je utvrGeno da je genocid meGunarodno krivieno

djelo, bez obzira na to da li je izvršen za vrijeme mira ili rata, a drţave potpisnice se obavezuju da de

spreeavati i kaţnjavati za genocid.

Ţenevske konvencije o zaštiti ţrtava rata

Na inicijativu MKCK, na diplomatskoj konferenciji u Ţenevi 12.08.1949.godine donesene su 4

konvencije i to: - Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima; - Konvencija o zaštiti civilnih lica

za vrijeme rata; - Konvencija o poboljšanju ranjenika i bolesnika kopnenih vojnih snaga; - Konvencija

o poboljšanju ranjenika, bolesnika i brodolomnika pomorskih oruţanih snaga.

Svaka od ovih konvencija sadrţi i krivienopravne odredbe po kojima su sve drţave potpisnice

obavezne da svojim krivienim zakonima odrede kriviene sankcije protiv lica koja svojim djelima

povrijede propise ovih konvencija.

Konvencije o rasnoj diskriminaciji

MeGunarodne aktivnosti na sankcionisanju rasne diskriminacije poeele su Deklaracijom UN o

uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije od 20.11.1963.godine. Uslijedile su MeGunarodna

konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965.godine, koja je stupila na snagu

04.01.1969.godine, te MeGunarodna konvencija o suzbijanju i kaţnjavanju zloeina aparthejda iz

1973.godine. Drţave elanice preuzele su obavezu da kaţnjavanjem spreeavaju svako širenje ideja

zasnovanih na rasnoj nadmodnosti ili mrţnji, svako podstrekivanje na rasnu diskriminaciju, kao i sva

djela nasilja ili izazivanja na takva djela usmjerena protiv bilo koje rase ili grupe lica druge boje ili

drugog etniekog porijekla, kao i svaku pomod pruţenu rasistiekim djelatnostima.

Konvencije o napadima na meGunarodni civilni zraeni promet

Posebno su znaeajne 2 konvencije i to: 1. Konvencija o suzbijanju nezakonitih otmica zrakoplova iz

1970.godine (tzv.Haška konvencija) – njome su se drţave obavezale da u svom krivienom

zakonodavstvu predvide krivieno djelo otmice aviona i stroge kazne za to djelo; 2. Konvencija o

suzbijanju nezakonitih djela usmjerenih protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva iz 1971.godine

(tzv.Montrealska konvencija) – drţave potpisnice su se obavezale da kao kriviena djela u svom

zakonodavstvu predvide akte usmjerene protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva, a koji su izvršeni

protupravno i sa umišljajem.

Ostale konvencije i meGunarodni akti

6

Poseban znaeaj ima: - MeGunarodni pakt o graGanskim i politiekim pravima iz 1966.godine; -

Konvencija o neprimjenjivanju zakonske zastare na ratne zloeine i zloeine protiv eovjeenosti iz

1968.godine; - Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u slueaju oruţanog sukoba iz 1954.godine; -

Jedinstvena konvencija o drogama iz 1961.godine; - Konvencija o psihotropnim supstancama iz

1971.godine itd.

2. NAUKA KRIVIFNOG PRAVA

PREDMET I SISTEM NAUKE KRIVIENOG PRAVA Predmet nauke krivienog prava

Nauka krivienog prava moţe se posmatrati u sistemu pravnih, ali i u sistemu kriminoloških nauka. Kao

pravna nauka, nauka krivienog prava za predmet ima nauenu obradu krivienog (materijalnog) prava, a

kao kriminološka nauka za predmet ima nauenu obradu krivienih djela i kazni kao društvenih

fenomena.

Nauka krivienog prava se ne ogranieava iskljueivo na izlaganje de lege lata (tj.izlaganje krivienog prava

kako jeste), jer kao nauka treba da doprinese poboljšanju borbe protiv kriminaliteta primjenom

krivienih sankcija.

Sistem nauke krivienog prava (opdeg dijela)

Opdi dio krivienog prava ranije je uglavnom obraGivan u 2 osnovna sistema: dvodiobni (bipartitni,

dihotomni), kao tradicionalni sistem i trodiobni (tripartitni, trihotomni), koji se razvio poeetkom XX

vijeka. Razlika se zasniva na razlieitim shvatanjima opdeg pojma krivienog djela.

Bipartitni sistem zasnovan je na objektivno-subjektivnom shvatanju krivienog djela. Po ovom sistemu

postoje 2 osnovna krivieno-pravna pojma: krivieno djelo i kriviena sankcija.

Tripartitni sistem zasnovan je na objektivnom shvatanju krivienog djela. Po njemu se krivieno djelo

iskljueivo odreGuje prema objektivnim elementima. Tripartitni sistem usvaja 3 osnovna

krivienopravna pojma: krivieno djelo, krivca i krivienu sankciju.

Savremeni sistemi nauke krivienog prava ne mogu se svrstati u bipartitne i tripartitne sisteme

krivienog prava. U savremenim sistemima sve više do izraţaja dolazi i poeinilac krivienog djela sa

svojim subjektivnim svojstvima koja su nuţna za postojanje krivienog djela. U tim sistemima se ne

suprotstavljaju oštro krivieno djelo i krivac, kao što je to slueaj u tripartitnom sistemu, niti se krivac

ukljueuje u pojam krivienog djela, kao što je to u bipartitnom sistemu, ved se poeinilac i krivieno djelo

u sistemu obraGuju u njihovom jedinstvu, polazedi od einjenice da bez poeinioca ne moţe biti ni

krivienog djela. Krivieno djelo treba shvatiti kao jedinstvo objektivnih i subjektivnih elemenata.

7

KRIVIENE I SRODNE NAUKE

Pod krivienim naukama se podrazumijevaju sve one nauke koje se neposredno bave izueavanjem

kriminaliteta. U takve nauke spadaju: - nauka krivienog procesnog prava i kriminalna politika, kao

pravne nauke; - kriminologija, kriviena statistika i kriminalistika, kao vanpravne nauke.

Nauka krivienog procesnog prava izueava procesualno (formalno) krivieno pravo odreGene drţave.

ObraGuje skup pravnih normi kojima se reguliše naein djelovanja suda, javnog tuţilaštva, istraţnih

organa i drugih lica koja ueestvuju u krivienom postupku.

Penologija je nauka koja se prvobitno bavila proueavanjem i iznalaţenjem najboljih metoda izvršenja

kazni lišenja slobode. U daljem razvitku penologija obuhvata izvršenje svih vrsta kazni i mjera

bezbjednosti. U okviru toga, penologija zahvata probleme koji se redovno javljaju u uslovima

zatvorskog ţivota, kao što su razne psihieke devijacije, higijenski zahtjevi, odnosi sa porodicom,

potrebe prevaspitavanja i profesionalnog osposobljavanja itd. Zbog toga je usko povezana sa više

drugih nauenih disciplina.

Kriminalna politika, ukoliko se u potpunosti izdvoji iz nauke krivienog prava i postavi kao zasebna

nauka, bi kritiekom ocjenom pozitivnog krivienog prava i nauenim ispitivanjem kriminaliteta,

obezbjeGivala vedu efikasnost krivienog prava u borbi protiv kriminaliteta.

Kriminologija se bavi izueavanjem kriminala posmatrajudi ga sa razlieitih vanpravnih aspekata,

nastojedi prvenstveno da utvrdi uzroke, tzv.faktore kriminaliteta. Tako se kriminologija pojavljuje kao

skup u odreGenoj mjeri osamostaljenih nauenih disciplina kao što su: - kriminalna sociologija, koja

izueava društvene faktore kriminaliteta; - kriminalna biologija ili antropologija – izueava biološke

faktore kriminaliteta. Moguda je njena dalja podjela na kriminalnu psihologiju, psihijatriju i fiziologiju.

Osim izueavanja faktora kriminaliteta, kriminologija obuhvata i kriminalnu fenomenologiju, koja

izueava oblike u kojima se ispoljava kriminalitet, te strukturu i dinamiku kriminaliteta.

Kriviena statistika se nije osamostalila kao posebna nauena disciplina, a njen zadatak je da osigura

najracionalniji sistem evidentiranja krivienih djela, krivaca, sankcija i svih drugih einjenica na osnovu

kojih bi se moglo utvrditi kretanje kriminala uopde ili pojedinih njegovih oblika, kao i svih drugih

einjenica koje mogu posluţiti za utvrGivanje konkretnih uzroka kretanja kriminaliteta. Osim toga,

kriviena statistika uspostavljanjem pravilne evidencije o izvršenju krivienih sankcija daje mogudnost

da se utvrdi u kojoj mjeri su kriviene sankcije, s obzirom na vrstu i naein izvršenja, ostvarile svrhu koja

im je namijenjena.

Kriminalistika u širem smislu je nauka o metodima iznalaţenja, utvrGivanja i ispitivanja dokaza koji se

koriste radi prevencije krivienih djela i u cilju rasvjetljavanja krivienih djela, kao i u cilju

ustanovljavanja i otkrivanja poeinilaca krivienih djela. Tako shvadena kriminalistika obuhvata

kriminalistifku tehniku, kriminalistifku taktiku i kriminalistifku metodiku.

Kriminalistifka tehnika naueno utvrGuje naeine iznalaţenja, fiksiranja i ispitivanja tragova krivienog

djela i uopšte materijalnih dokaza u cilju što potpunijeg utvrGivanja einjenienog stanja, a posebno

radi otkrivanja i hvatanja ueinioca krivienog djela.

Kriminalistifka taktika naueno utvrGuje metode vršenja izviGaja, odnosno istrage, kao i metode

izvoGenja pojedinih dokaza i formiranja pojedinih dokaznih sredstava u cilju pravilnog, brzog i

ekonomienog provoGenja istrage. U znatnoj mjeri oslanja se na psihologiju i psihopatologiju.

Kriminalistifka metodika utvrGuje najbolje metode izviGanja pojedinih grupa krivienih djela s obzirom

na njihove specifienosti.

8

Kriminalistika u uţem smislu obuhvata samo kriminalistieku tehniku, eiji su sastavni dijelovi

daktiloskopija (izueavanje otisaka prstiju), traseologija (izueavanje tragova), sudska fotografija,

grafologija (ispitivanje rukopisa), sudska balistika itd.

Sudska medicina i sudska psihijatrija su najznaeajnije iz kategorije “ostalih nauka” koje su tijesno

povezane sa naukom krivienog prava. U okviru sudske medicine poseban znaeaj ima traumatologija

(nauka o povredama), seksologija (nauka o spolnim odnosima) i tanatologija (nauka o smrti).

9

B B. . R RA AZ ZV VO OJ J K KR RI IV VI IF FN NO OG G P PR RA AV VA A I I N NA AU UK KE E K KR RI

IV VI IF FN NO OG G P PR RA AV VA A

KRIVIFNO PRAVO I NAUKA KRIVIFNOG PRAVA U RAZLIFITIM PERIODIMA DRUŠTVENOG RAZVOJA

NAJBITNIJE KARAKTERISTIKE KRIVIENOG PRAVA ROBOVLASNIEKIH DRŢAVA

1. Primarna zaštita privatne svojine (robovi, stoka, poljoprivredni proizvodi); 2. Razlika izmeGu

slobodnih ljudi i robova u pogledu kriviene odgovornosti, kao i u pogledu zaštite lienosti; 3. Surove

kazne. PreovlaGuju smrtna i razne fizieke kazne, ali se ved dosta rano pojavljuje i noveana kazna. 4.

Malobrojni su oeuvani izvori prava iz tog perioda. Saeuvani izvori (npr.Hamurabijev zakonik) sadrţe

pojedine odredbe iz oblasti krivienog prava, bez ikakvog sistema. Rimsko pravo za krivieno pravo

nema ni izbliza onaj znaeaj koji ima za razvoj graGanskog prava.

KARAKTERISTIKE KRIVIENOG PRAVA FEUDALNIH DRŢAVA Opde karakteristike

Feudalizam obuhvata period od kraja V do XVII vijeka. U ovom vrlo dugom periodu ostvaren je znatan

progres krivienog prava. Karakteristika krivienog prava feudalnog doba je primarna zaštita svojine, te

se posebna paţnja posveduje raznim oblicima kraGe, pljaeke, razbojništva. Osim toga, istieu se i grupe

krivienih djela protiv vladara i drţave (politieka kriviena djela), protiv religije i morala, te protiv

lienosti.

U zakonima srednjevjekovnih drţava još se ne pojavljuje podjela krivienog prava na opdi i posebni dio.

Kazne su ostale surove. Vedinom su se svodile na smrtnu kaznu, razna mueenja i sakadenja. Tome je

znatan doprinos dala crkva i kanonsko pravo za vrijeme inkvizicije.

Doba ranog feudalizma (od V do sredine XI vijeka)

U pojedinim germanskim drţavama su od V do IX vijeka pisani zakonski zbornici zvani leges

barbarorum ili “narodne pravde”, koji su sadrţavali i krivieno pravo. Najznaeajniji od svih je Lex Salica,

izdat u Francuskoj oko 500.godine, nazvan po saliskim Francima, najvaţnijem franaekom plemenu.

Leges barbarorum predstavljaju kodifikaciju obieajnog prava, a svi su sadrţavali i norme krivienog

prava. U ovim zakonima dolazi do izraţaja krvna osveta i razni oblici otkupnine.

Pored ovih zakona, poznate su i “kapitularije”, tj.zakoni doneseni od strane kraljeva. Kapitularije su

doprinijele sve vedem potiskivanju krvne osvete u korist otkupnine. Karakteristika ovih zakona je

taeno fiksiranje otkupnine za pojedine delikte, tako da ti zakoni predstavljaju sloţenu skalu

otkupnina.

Nakon raspada franaeke drţave Karla Velikog, sve je vedi uticaj i primjena kanonskog krivienog prava.

Doba razvijenog feudalizma (sredina XI do XV vijeka)

Krivieno pravo razvijenog feudalizma karakteriše partikularizam do najvišeg stupnja. Izvore iz tog

doba ne predstavljaju zakonodavni akti, ved zbirke lokalnog prava pojedinih pokrajina. Tako su u

10

Njemaekoj nastala tzv.”ogledala”, meGu kojima je najznaeajnije “Saksonsko ogledalo” iz XIII vijeka.

U ovom periodu primjetan je izvjestan napredak, izazvan recepcijom rimskog prava. Tako se u

krivienom pravu kao osnov odgovornosti sve više uevršduje vinost, unosi se više preciznosti u

formulisanje krivienih djela itd. MeGutim, partikularizam je doveo do sve vedeg unošenja arbitrarnosti

u izricanje kazne. Arbitrarnost je dostigla stepen potpune neodreGenosti, a time i samovolje, koja je

dominirala sve do prvih burţoaskih krivienih zakona.

Doba raspada feudalizma (XVI-XVII vijek)

Karakteristika ovog perioda je što je kriviena represija bila stalno usmjerena protiv seljaka. U borbi

protiv kmetskih pobuna nastao je najznaeajniji spomenik krivienog prava srednjeg vijeka – Constitutio

Criminalis Carolina izdat 1532.godine za vrijeme njemaekog cara Karla V. On predstavlja klasiean

krivieni kodeks razvijenog feudalizma, ali nikada nije vaţio na cjelokupnom njemaekom podrueju.

Prema odredbi Karla V, primarno su se primjenjivali pokrajinski kazneni zakoni, a Karolina je imala

supsidijarni znaeaj.

Za krivieno pravo feudalno-apsolutistiekih drţava karakteristieno je da se ono u Njemaekoj izgraGivalo

manje-više na osnovama Karoline, dok je u Francuskoj sve više prodiralo rimsko pravo. Tek tokom

XVIII vijeka u Njemaekoj dolazi do kodifikacije krivienog prava, ali ponovo samo u pojedinim

zemljama. Najznaeajniji su Bavarski Krivieni zakonik iz 1751.godine, Austrijski Krivieni zakonik Marije

Terezije iz 1768.godine (Constitutio Criminalis Teresiana) i Pruski Krivieni zakonik iz 1794.godine.

Krivieni zakonik Marije Terezije vaţio je na cijelom podrueju Austrije, te je imao veliki znaeaj za dalji

razvoj austrijskog krivienog zakonodavstva. U Francuskoj sve do revolucije nije objavljena ni jedna

znaeajnija kodifikacija krivienog prava.

NAUKA KRIVIENOG PRAVA DO POJAVE KAPITALIZMA

Stari Grci i Rimljani nisu dali znaeajniji doprinos na podrueju krivienog prava. Platon i Aristotel su se u

svojim djelima samo uzgredno doticali problema znaeajnih za krivieno pravo. Od Rimljana su

krivienopravna pitanja najviše doticali Ulpijan, Paulus, Ciceron i Seneka.

Tek po osnivanju glosatorske škole u Italiji u XII vijeku poeinje i nauena obrada krivienog prava, koju

nastavljaju i postglosatori od sredine XIII do sredine XV vijeka. Krivienopravna nauka tog vremena bila

je pod iskljueivim uticajem crkve. Uspostavljeno je posebno strogo kaţnjavanje djela protiv religije

(heretizam, bogohuljenje, vraeanje itd).

Od XVI vijeka se nauka krivienog prava poeinje obraGivati na univerzitetima kao zaseban predmet.

Nauena obrada krivienog prava osim Italije zahvata i Francusku, Španiju, Holandiju, Njemaeku.

MeGutim, ideje humanizma i renesanse kao odraz novih kapitalistiekih odnosa, vrlo teško su

prodirale u podrueje krivienopravne nauke, koja je bila pod jakim uticajem kanonskog krivienog

prava.

KRIVIENOPRAVNE IDEJE U XVII I XVIII VIJEKU I KRIVIENO PRAVO FRANCUSKE BURŢOASKE REVOLUCIJE

Uvodno razmatranje

Filozofi Grocijus, Hobs i Lok se nisu bavili sistematskom razradom krivienog prava, ali su nauci

krivienog prava dali nove filozofske osnove. U skladu sa svojom teorijom ugovorne drţave (društveni

ugovor), Grocijus je zahtijevao da se drţavna vlast kaţnjavanja ograniei na razumnu mjeru kako bi se

kaznom izvelo popravljanje krivca i predupreGenje zloeina. Lok u

11

krivienopravnoj oblasti postavlja princip zakonitosti, prema kome samo zakon moţe biti osnov

kaţnjavanja. Lok se u nizu krivienopravnih ideja javlja kao preteea tzv.klasiene škole krivienog prava.

Lokove filozofske i politieke ideje u pravnoj oblasti je razradio Vilijam Blekston.

Koncepcija Monteskjea, Voltera i Rusoa

Za dalji razvoj krivienog prava posebno su znaeajni francuski filozofi Šarl Monteskje, Fransoa Volter i

Ţan Ţak Ruso, koji su se zalagali protiv feudalnog apsolutistiekog pravosuGa, a u pravcu humanizacije

krivienog prava. Ruso u djelu “O društvenom ugovoru” smatra da svaki eovjek u prirodnom stanju

ima pravo da se brani od svakog napada, a društvenim ugovorom se pojedinac odrekao individualnog

prava na odbranu u korist društvene zajednice.

Ideje Eezara Bekarije

Knjga “O zloeinima i kaznama”, eiji je autor Eezare Bekarija, objavljena 1764.godine u Milanu,

predstavlja znaeajan doprinos razvoju krivienog prava. Bekarija je u kritici tadašnjeg kaznenog

sistema dao niz konstruktivnih prijedloga za izgradnju krivienog prava. Bekarija se zalagao protiv

svirepog kaţnjavanja i predlagao usvajanje kazne lišenja slobode sa prinudnim radom. Bekarija je

smrtnu kaznu smatrao nelogienom, jer drţava primjenjuje ubistvo radi kaţnjavanja za ubistvo.

Zahtijevao je strogo poštivanje naeela zakonitosti u krivienom pravosuGu. Bekarija je istakao ideju

prevencije, prema kojoj se kazna ne primjenjuje radi izvršenog krivienog djela, ved da se krivieno djelo

ne bi einilo u bududnosti.

Ideje Bekarije i francuskih filozofa došle su do izraţaja u francuskom burţoaskom krivienom

zakonodavstvu koje predstavlja potpuni razlaz sa feudalnim krivienim pravom.

Krivieno pravo francuske burţoaske revolucije

Ovo pravo obiljeţavaju 2 znaeajna zakonodavna akta: Krivieni zakonik iz 1791.godine koji je donijela

Ustavotvorna skupština, te Krivieni zakonik iz 1810.godine, donesen za vrijeme Napoleona.

Deklaracija prava eovjeka i graGanina iz 1789.godine direktno i indirektno je postavila niz naeela

krivienog prava. Najvaţnija su slijededa: a) Odgovornost se ne moţe protezati na vjerska uvjerenja, te

gube vaţnost sva kriviena djela povrede boţanstva; b) Zakonom se mogu propisati samo neophodne

nuţne kazne; c) Niko ne moţe biti kaţnjen osim u slueaju kad je zakon unaprijed utvrdio i odredio

kaznu; d) Kazna treba biti srazmjerna teţini djela; e) Svi graGani su jednaki u pogledu zakonske zaštite

i u pogledu kaţnjivosti; f) Kazne mogu biti samo liene (individualne); g) Smrtna kazna ne moţe

predstavljati mueenje.

Krivieni zakonik iz 1791.godine predstavlja kodifikaciju i razradu pomenutih naeela Deklaracije. U

pogledu kaţnjavanja, Zakonik sprovodi slijedede zahtjeve: a) Kazna mora biti humana; b) Kazna mora

biti srazmjerna krivienom djelu; c) Priroda kazne mora odgovarati prirodi djela (npr.surova djela treba

kaţnjavati fiziekim kaznama); d) Svi graGani moraju biti jednaki u pogledu kaţnjavanja; e) Kazne

moraju biti odreGene; f) Kazne moraju biti dugotrajne, javne i izvršavane u mjestu gdje je djelo

ueinjeno.

Da bi se što jaee istakla ova naeela, po prvi put je u sistemu jednog krivienog zakonika usvojena

podjela na opdi i posebni dio. Opdi dio je u Zakoniku nazvan “O kaznama”, a posebni “O

12

krivienim djelima i kaznama”, ali se sadrţajno radi o opdem i posebnom dijelu. Karakteristieno je da

projekat Zakonika nije sadrţavao smrtnu kaznu, ved je ona unesena po odluci Ustavotvorne

skupštine. Smrtna kazna izvršava se jedino giljotiniranjem. Ukinuto je doţivotno lišenje slobode,

fizieke kazne i konfiskacija. Potpunu novost predstavljao je reţim u pogledu maloljetnika i pitanja

odgovornosti saueesnika, te su propisi u vezi s tim posluţili kao obrazac za zakone niza evropskih

drţava.

OSNOVNI PRAVCI BURŢOASKOG KRIVIENOG PRAVA Znaeaj Napoleonovog krivienog zakonika

Napoleonov Krivieni zakonik (Code penal) iz 1810.godine predstavlja klasiean burţoaski krivieni zakon.

U funkciji oeuvanja postojedih društvenih odnosa, Zakonik je znatno pooštrio kazne u odnosu na

Zakonik iz 1791.godine. Znatno je povedan broj krivienih djela, posebno politiekih delikata za koje se

predviGa smrtna kazna. Zakonik iz 1810.godine ne predviGa apsolutno odreGene kazne za pojedina

djela, ved ih odreGuje relativno – propisujudi minimum i maksimum kazne za svako djelo. Poeetkom

XIX vijeka u Evropi je nastao niz krivienih zakonika koji su manje-više stvarani pod uticajem

Napoleonovog Krivienog zakonika.

Uticaj Kanta i Hegela na krivieno pravo

Svaki sa svojih filozofskih osnova, i Kant i Hegel su zastupali tezu da kazna iskljueivo ima karakter

odmazde, te da ne treba ostvarivati nikakav dalji cilj ni u pogledu izvršioca niti u pogledu društvene

zajednice.

Kant se zalaţe za primjenu taliona u krivienom pravu (ubistvo-smrtna kazna, silovanje-kastracija itd).

Kant zastupa princip da kazna mora iskljueivo predstavljati apsolutnu pravednost. Kantovo talionsko

naeelo oeigledno je bilo nazadno, te je on na podrueju krivienog prava imao vrlo malo sljedbenika.

Hegel polazi od svoje postavke o apsolutnoj ideji koja se dijalektieki razvija kroz 3 osnovna stadijuma:

teza-antiteza-sinteza. U pravnoj oblasti, pravo je izraz opde volje (teza). Krivieno djelo je izraz

slobodne volje pojedinaca koji djelomieno negira opdu volju, tj.krivieno djelo je negacija prava

(antiteza). Kazna negira krivieno djelo, te kao negacija negacije ponovo uspostavlja pravni red

(sinteza). Proizilazi da velieina kazne iskljueivo zavisi od teţine djela. Zlo prieinjeno kaznom mora biti

jednako zlu koje je proizvedeno krivienim djelom, a to se u suštini svodi na odmazdu.

Anselm Fojerbah i klasiena škola krivienog prava

Anselm Fojerbah (otac filozofa Ludviga Fojerbaha) sa svojim djelima “Revizija osnovnih postavki i

pojmova pozitivnog kaznenog prava” i “Udţbenik cjelokupnog njemaekog prava” smatra se

osnivaeem tzv.klasiene škole u nauci krivienog prava.

Fojerbah je postavio teoriju o cilju kazne, koja je nazvana teorijom generalne prevencije psihološkom

prinudom. Po toj teoriji, cilj kazne sastoji se u tome da prijetnja kaznom psihološki djeluje na sve

potencijalne izvršioce krivienih djela. Sama predstava o kazni koja oeekuje izvršioca krivienog djela

otklanja motive za izvršenje djela. Jedna od najvedih Fojerbahovih zasluga je da je svojom teorijom

psihološke prinude zahtijevao što odreGenije formulisanje krivienih djela i kazni, što je znatno

doprinijelo uevršdenju naeela zakonitosti u krivienom pravu.

Klasiena škola izgradila je krivienopravnu dogmatiku. Osnovne pojmove krivienog prava – krivieno

djelo i kaznu posmatrala je iskljueivo kao pravne fenomene, ne vodedi raeuna da su to društvene

pojave podloţne opdim zakonima društvenih zbivanja. Klasiena škola nije posvedivala paţnju uzrocima

kriminaliteta, smatrajudi da se borba protiv kriminaliteta iscrpljuje primjenom

13

kaznene represije. Kretanje kriminaliteta se iskljueivo tumaeilo kao negativni ili pozitivni rezultat

kaznene represije.

Znaeajniji krivieni zakonici XIX vijeka

Pored Napoleonovog Krivienog zakonika znaeajni su i: Bavarski Kazneni zakonik autora Anselma

Fojerbaha iz 1813.godine; Pruski Kazneni zakonik iz 1851.godine – izraGen po ugledu na Code penal;

Austrijski Kazneni zakonik iz 1852.godine, bio je na snazi u Hrvatskoj i Sloveniji sve do 1930.godine;

Kazneni zakonik za Njemaeku carevinu iz 1871.godine. Sa nizom izmjena i dopuna i danas vaţi u

Njemaekoj;

Zajednieke karakteristike ovih zakonika su da se krivieno djelo, a posebno krivac generalizuju, jer se

posmatraju apstraktno, van stvarnog ţivota. Objektivizacija je previše izraţena jer se sva kriviena djela

sa istim bitnim obiljeţjima smatraju jednakima. Shodno tome, svi poeinioci kao razumna bida su

jednaki i kaţnjavaju se istom kaznom.

Antropološka škola i italijanski pozitivizam

Kao rezultat kritike klasiene škole nastaje formiranje tzv.”novih škola” koje po metodi karakteriše

pozitivizam, u filozofiji inaugurisan od Ogista Konta.

U traganju za uzrocima kriminaliteta prvobitno se javlja ideja da su uzroci endogene prirode, tj. da se

nalaze u samom zloeincu. Ovu tezu je prvi postavio i razradio italijanski ljekar Fezare Lombrozo. On je

svojim djelom “Eovjek kao zloeinac” iz 1876.godine zasnovao tzv.kriminalnoantropološku školu u

nauci krivienog prava. Polazna taeka njegove teorije je teza o uroGenoj zloeinaekoj prirodi eovjeka – o

rođenom zlofincu. Po Lombrozu, osnovni faktori kriminaliteta su biološkog karaktera. Svaki zloeinac

se moţe prepoznati po uroGenim biološkim (fiziekim i duševnim) obiljeţjima (izgled i osobine). Po ovoj

teoriji svi krivci su biološki anormalna bida. MeGutim, i sam Lombrozo zbog neodrţivosti ovakve teze

u svojim kasnijim radovima odstupa od prvobitnog stanovišta. Njegovi sljedbenici, prvenstveno

Enriko Feri i R.Garofalo pored biološkog (endogenog) faktora usvojili su i sociološki (egzogeni) faktor

kriminaliteta.

Feri je svoju teoriju izloţio u djelu “Kriminalna sociologija” 1881.godine, a Garofalo u “Kriminologiji”

1885.godine. Feri je zasnovao doktrinu nazvanu italijanskom pozitivnom školom krivienog prava.

Njene bitne odrednice su: Eovjek u svom djelovanju nije slobodan, ved su njegovi postupci

determinirani vanjskim (egzogenim) i unutrašnjim (endogenim) faktorom. Vanjski faktor eine

karakteristike sredine u kojoj osoba ţivi i radi. Unutrašnji faktor su individualne osobine koje stvaraju

predispoziciju za vršenje krivienih djela. Ta individualna svojstva su odlueujudi faktor koji jednoj osobi

diktira da pod odreGenim vanjskim okolnostima izvrši krivieno djelo, jer istovremeno niz lica pod

potpuno istim okolnostima ne izvršava kriviena djela.

Po Feriu, svi krivci se mogu primarno podijeliti u 2 kategorije: krivci iz unutrašnjih razloga i krivci iz

socijalnih razloga, kod kojih je dominantan utaicaj sredine. Na osnovu ove podjele, Feri je izveo

klasifikaciju krivaca u 5 kategorija: 1. RoGeni krivci – karakteriše ih niz degenerativnih oznaka

biološke prirode (psihološke i anatomske); 2. Krivci ludaci – kriviena djela izvršavaju pod uticajem

duševne bolesti; 3. Krivci iz navike – pod uticajem vanjskih okolnosti odaju se kriminalu koji za njih

postaje hroniean; 4. Krivci iz strasti – kriviena djela eine pod uticajem velike strasti, mrţnje, ljubomore

i sl;

14

5. Slueajni krivci – djelo je produkt okolnosti i sredine u kojoj ţive, ali se ipak javlja i psihološki

momenat po kome se oni razlikuju od ljudi koji pod istim okolnostima ne izvršavaju kriviena djela.

Krajnji zakljueak pozitivista je da kazna nema nikakvog smisla ni opravdanja, jer eovjek ne vrši krivieno

djelo po svojoj volji te stoga nije ni moralno odgovoran za to djelo. On je samo opasan po društvo i

zato se prema njemu trebaju primijeniti sankcije koje de predstavljati “mjeru socijalne zaštite”

(bezbjednosti). Dakle, za pozitiviste nema znaeaj represija, ved samo prevencija. Primjeni

preventivnih mjera prethodila bi samo odreGena biološko-psihološka ekspertiza, a mišljenje

eksperata bi bilo odlueujude i definitivno.

Antropološka škola u eistom obliku bila je neodrţiva jer nije u dovoljnoj mjeri bila naueno zasnovana.

Tako se ved mnogi antropolozi pribliţavaju predstavnicima tzv.”sociološke škole” krivienog prava.

Sociološka škola Osnivaei sociološke škole su Franc List iz Berlina, Van Hamel iz Amsterdama i Adolf

Prens iz Brisela. List tvrdi da svaki pojedini zloein nastaje zajedniekim djelovanjem 2 grupe uslova:

individualna svojstva krivca i fizieke, društvene a posebno ekonomske okolnosti pod kojima izvršilac

ţivi. Na toj osnovi cjelokupni kriminalitet moţe se podijeliti na akutni i hronieni. Akutni bi bio preteţno

izazvan vanjskim okolnostima – djelo predstavlja izolovanu epizodu u ţivotu krivca. Hronieni bi

preteţno rezultirao iz kriminalne nastrojenosti izvršioca, koji na osnovu osrednjeg vanjskog pritiska

pristupa kriminalu. U hronieni kriminalitet posebno spadaju profesionalna kriviena djela.

List smatra da na razvijanje zloeinaekih svojstava u najvedoj mjeri utieu vanjske (društvene) okolnosti

pod kojima je odrastao i ţivio izvršilac djela, sa svojim ved uroGenim sklonostima. Dakle, društvene

okolnosti su osnovni uzrok kriminaliteta. U skladu sa shvatanjem uzroka kriminaliteta, List diferencira

krivce u 2 osnovne kategorije: slueajne krivce (akutni krivci) i krivce po prirodi (hronieni krivci).

Hronieni krivci se mogu podijeliti na popravljive i nepopravljive. Prema kategoriji krivca se mora

podesiti i represija kako bi se zaštitio pravni poredak. Kazna ima odreGeni konkretan cilj i ne moţe se

zasnivati na odmazdi. Pristalice sociološkog pravca u potpunosti odbacuju odmazdu, a istovremeno

ne pridaju znaeaj generalnoj prevenciji, ved smatraju da kaznom treba da se ostvari specijalna

prevencija. Konkretna kazna treba biti prilagoGena osobenostima krivca. Zbog toga su sociolozi

zastupali princip individualizacije kazne. Neoklasiena škola

U prvoj polovini XX vijeka javljaju se teorije koje uspostavljaju kompromis izmeGu intederminizma

klasiene škole i determinizma pozitivista i sociološke škole. Ove teorije nazivaju se neoklasienom

školom ili neoklasicizmom u krivienom pravu jer je njihova polazna teza o moralnoj odgovornosti kao

osnovu krivieine odgovornosti. Osnov za primjenu kazne je kriviena odgovornost zasnovana na

uraeunljivosti i vinosti. Osnov za primjenu mjere bezbjednosti je “opasnost“ ueinioca koja se posebno

javlja kod povratnika, neuraeunljivih i smanjeno uraeunljivih poeinilaca krivienih djela.

Neoklasiena škola postavlja teţište na specijalnu prevenciju, odnosno na preventivno djelovanje u

odnosu na ueinioca. Individualizacija kazne još više dobiva na znaeaju. Neoklasieari su posebno

zastupali mišljenje da u krivienom pravu treba usvojiti i bitno smanjenu uraeunljivost, kao prelazno

stanje izmeGu uraeunljivosti i neuraeunljivosti. Ovo stanje moţe predstavljati osnov za ublaţavanje

kazne i eventualno paralelnu primjenu kazne i mjere bezbjednosti.

15

Posebnu paţnju neoklasieari su posvetili pirmjeni sankcija prema maloljetnim poeiniocima krivienih

djela. Prvobitno su preporueivali primjenu popravnih mjera prema ovoj kategoriji, smatrajudi ih

posebnom vrstom mjera bezbjednosti. One su imale zadatak da u vedoj mjeri zamijene kaznu ili da

reduciraju primjenu kazne prema maloljetnicima. Udaljem razvoju, ove mjere su sve više poprimale

karakter vaspitnih mjera koje su se izgradile kao posebna vrsta kriviene sankcije, pored kazne i mjere

bezbjednosti.

Reforma krivienog zakonodavstva u prvoj polovini XX vijeka

Reforma zahvata skoro cijelu Evropu. Teţište se sa krivienog djela pomjera na krivca. Ovo stanovište

razvija naeelo individualizacije kazne usvajajudi sistem ublaţavanja kazne, uslovne osude i uslovnog

otpusta. Istovremeno se na bazi tzv.stanja opasnosti u kome se nalazi poeinilac krivienog djela

dopunjuje represivni mehanizam i drugim krivienom sankcijom nazvanom mjera bezbjednosti, mjera

socijalne zaštite i sl.

Za period izmeGu 2 svjetska rata karakteristiena je i pojava autoritarnog fašistiekog krivienog

zakonodavstva. To pravo napušta princip legaliteta, zahtijeva što širu primjenu smrtne kazne,

uvoGenje batinanja, sterilizacije i sl, opravdava retroaktivno vaţenje krivienog zakona itd.

Pokret nove društvene odbrane

Pokret društvene odbrane ukljueuje razna mišljenja koja su se javila nakon II svjetskog rata u nauci

krivienog prava, a eija zajednieka karakteristika je stanovište da krivieno pravo sluţi odbrani društva

od kriminaliteta. OUN je 1948.godine u svom Sekretarijatu osnovala “Sekciju za društvenu odbranu”

sa zadatkom da utiee na suzbijanje zloeina. U pokretu društvene odbrane mogu se izdvojiti 2

koncepcije:

Prema prvoj koncepciji, potrebno je izmijeniti cjelokupno savremeno krivieno pravo i zamijeniti ga

pravom društvene odbrane. U tom novom pravu treba pojmove krivienog djela, krivca, odgovornosti i

kazne zamijeniti pojmovima protivdruštvenosti djela, subjektivizma i kurativnih mjera. Ovu

koncepciju prvi je iznio italijanski advokat Filipo Gramatika u djelu “Principi društvene odbrane”.

Druga, umjerenija koncepcija ne ide za ukidanjem savremenog krivienog prava, ved traţi njegovu

transformaciju. Prema ovoj koncepciji treba zadrţati pojmove krivienog djela i kriviene odgovornosti,

ali ih treba osloboditi pravne tehnike i shvatiti u njihovom sociološkom i realnom smislu. Kriminalna

politika treba da se zasniva na humanom odnosu prema delikventu. Delikventa treba podvrdi

tretmanu koji obezbjeGuje njegovu resocijalizaciju, a time i zaštitu društva. Shodno tome, sadašnja

kazna i mjera bezbjednosti bile bi integrirane u jedinstven sistem mjera društvene odbrane, koji bi za

cilj imao reintegraciju poeinioca u društvo. Prema tome, ovaj pokret ne prihvata dualitet krivienih

sankcija neoklasiene škole, ved usvaja samo jednu vrstu mjera društvene odbrane, dakle monizam

kriviene sankcije. Glavni predstavnik umjerenije koncepcije je Mark Ansel, sudija kasacionog suda u

Parizu, koji je svoje stavove iznio u djelu “Nova društvena odbrana” iz 1954.g (prošireno izdanje

1966.godine). Ova koncepcija nazvana je nova društvena odbrana. Osvrt na savremene koncepcije u

nauci krivienog prava

Danas postoje kombinacije razlieitih shavatanja u kojima se preplidu koncepcije klasiene, pozitivne,

sociološke i drugih škola. Tako dolazi do mješovitih pravaca kao što su neoklasieni, neopozitivistieki

itd. U tim pravcima je karakteristieno da se za osnovu uzima koncepcija jedne škole (npr.klasiene)

koja se modifikuje i tako stvaraju nove škole (npr.neoklasiena). Shvatanja koja su manje-više

prihvadena od vedine autora su: a) Kaţnjavanje u osnovi sluţi resocijalizaciji krivaca;

16

b) Kaţnjavanje treba biti posljednje sredstvo u suzbijanju kriminaliteta. Osnovne i najvaţnije mjere u

borbi protiv kriminaliteta trebaju biti preventivne mjere; c) Potreba ispitivanja lienosti izvršioca

krivienog djela. Krivienopravni propisi, posebno u pogledu odreGivanja kazne, trebaju biti elastieni i

dozvoliti da se u obzir uzimaju kako objektivne okolnosti, tako i subjektivna stanja eovjeka, njegova

psihieka konstitucija i njegova lienost u cjelini.

Iz navedenih stavova proizilazi da krivieno pravo treba biti izraz tzv.kriminalne politike, koja

omogudava da se prema konkretnim prilikama svake društvene zajednice primjenjuju mjere za

suzbijanje kriminaliteta. Dakle, osnovne savremene koncepcije u nauci krivienog prava omogudavaju

razvoj pozitivnog krivienog prava na jednoj širokoj platformi, pri eemu se uzima u obzir kako potreba

zaštite društva, tako i potreba zaštite eovjeka-pojedinca.

RAZVOJ KRIVIFNOG PRAVA U BiH

Uspostavom Kraljevine SHS, na novoj drţavnoj teritoriji zateklo se 6 razlieitih pravnih podrueja. U

Hrvatskoj, Sloveniji i BiH vaţilo je austrijsko kazneno zakonodavstvo. U BiH je vaţio Kazneni zakon o

zloeinstvima i prestupima od 26.06.1879.godine.

Kazneni zakonik Kraljevine SHS stupio je na snagu 01.01.1930.godine. Spadao je u red modernih

burţoaskih zakonika. Postavio je naeelo legaliteta krivienog djela i kazne, uz iskljueenje retroaktivnosti

vaţenja krivienog zakona, sa izuzetkom blaţeg zakona. Zakon je predviGao dualitet krivienih djela:

zloeine i prestupe, a kriterij razlikovanja bio je vrsta kazne. Zakon sadrţi propise o umišljaju i nehatu,

zabludi, neuraeunljivosti i smanjenoj uraeunljivosti, nuţnoj odbrani i krajnjoj nuţdi. U zakoniku je bio

uspostavljen poseban reţim za maloljetne delikvente.

Tokom II svjetskog rata, za razvoj krivienog prava poseban znaeaj imaju Foeanski dokumenti iz

februara 1942.godine. Njima je izvršeno razgranieenje nadleţnosti u krivienim stvarima izmeGu vojnih

sudova i Narodno-oslobodilaekih odbora. GraGanski sudovi kao zasebni organi pravosuGa nisu

postojali sve do 1944.godine, kada su pojedine federalne jedinice Jugoslavije obrazovale narodne

sudove kao organe pravosuGa na osnovu uputstva NKOJ od 09.05.1944.godine.

Nakon II svjetskog rata, po Ustavu FNRJ iz 1946.godine, postojala je mogudnost da krivieno

zakonodavstvo donose federacija i socijalistieke republike. MeGutim, zakonodavna nadleţnost

republika bila je izrazito suţena. Krivieni zakonik FNRJ donesen je 1951.godine. Dalji razvoj išao je u

pravcu povedanja zakonodavne nadleţnosti republika na raeun federacije, te je amandmanima iz

1971.godine podijeljena legislativna nadleţnost izmeGu federacije i republika, odnosno autonomnih

pokrajina na naein da je federacija odreGivala opdi dio krivienog zakonodavstva i manji broj krivienih

djela od zajedniekog znaeaja, a sva ostala kriviena djela i sankcije odreGivale su republike, odnosno

autonomne pokrajine.

17

I II I

K KR RI IV VI IF FN NO O Z ZA AK KO ON NO OD DA AV VS ST TV VO O

18

19

CILJEVI KRIVIFNOG ZAKONODAVSTVA I KRIVIFNOPRAVNA PRINUDA

FUNKCIJE KRIVIENOG ZAKONODAVSTVA

Funkcije krivienog zakonodavstva su: 1. Zaštitna funkcija – obezbjeGuje zaštitu društva primjenom

krivienih sankcija prema licima koja ugroţavaju ili povreGuju osnovne vrijednosti jednog društva; 2.

ObezbjeGenje sigurnosti eovjeka i graGanina u smislu da prema njima nede biti primijenjene kriviene

sankcije, osim za ponašanja koja su zakonom odreGena kao kriviena djela; 3. Socijalno-etieka funkcija

– ukazivanje koja ponašanja su društveno opasna, utieudi na taj naein na izgraGivanje svijesti graGana

o dozvoljenim i nedozvoljenim radnjama i na jaeanje morala društva.

Funkcije krivienog zakonodavstva u konkretnoj drţavi zavise od karaktera društveno-ekonomskog

ureGenja i politiekog sistema.

OSNOV I GRANICE KRIVIENOPRAVNE PRINUDE

Propisivanje krivienih djela i krivienih sankcija zasniva se na neophodnosti primjene krivienopravne

prinude i njenoj srazmjernosti jaeini opasnosti za osobne slobode i prava eovjeka, te druge osnovne

vrijednosti društva.

Granice krivienopravne prinude odreGuju se s obzirom na zaštitu osnovnih društvenih vrijednosti i

nuţnosti krivienopravne zaštite tih vrijednosti. Pri odreGivanju granica prinude vrši se diferenciranje

vrijednosti koje se štite prema njihovom znaeaju. Ukoliko je štidena vrijednost veda, krivienopravna

prinuda je oštrija i obrnuto.

IZVORI KRIVIENOG PRAVA

Krivieno pravo je zakonsko pravo. Zasniva se na vaţedem zakonskom tekstu,a bazi se proueavanjem

pozitivnog prava u smislu da isto unapreGuje. Izvori krivienog prava mogu se podijeliti na neposredne

i posredne. Neposredni izvor krivienog prava je krivieni zakon. Posredni izvori su podzakonski akti,

meGunarodni ugovori (konvencije), sudska praksa i pravna nauka.

Pod pojmom krivieni zakon u širem smislu podrazumijeva se svaka odredba krivienopravnog sadrţaja,

neovisno od toga da li je da odredba sastavni dio integralnog teksta krivienog kodeksa ili je ona

sadrţana u nekom zakonskom tekstu kojim se ureGuje neki ţivotni odnos.

Pod pojmom krivieni zakon u uţem smislu podrazumijeva se pravni akt u kome je po jednom

ureGenom sistemu zaokruţena problematika instituta opdeg i posebnog dijela krivienog prava.

Pod pojmom krivieno zakonodavstvo FBiH podrazumijeva se KZ FBiH, zakoni Kantona i zakoni drţave

BiH kojima su propisana kriviena djela.

Podzakonski normativni akti su posredan izvor krivienog prava. Postoje 2 vrste ovih akata: 1. Uredbe

sa zakonskom snagom – njima se propisuju pojedina ponašanja kao kriviena djela i sankcije za

ueinioce tih djela. Donose se u slueaju rata ili drugih vanrednih situacija. 2. Normativni akti kojima se

upotpunjuju blanketne norme koje postoje u krivienom pravu.

MeGunarodni ugovori (konvencije) mogu biti neposredan i posredan izvor krivienog prava.

Neposredan izvor su kada drţava prihvati meGunarodni ugovor i obaveţe se da de isti neposredno

20

primjenjivati u svom pravosudnom sistemu. Posredan izvor su kada drţava aktom ratifikacije

preuzme obavezu da odredbe odreGenog ugovora unese u svoje krivieno zakonodavstvo.

Sudska praksa su posredan izvor krivienog prava. Sudovi kroz svakodnevnu primjenu zakonskih normi

uoeavaju eventualne loše strane zakonskog rješenja, te sugerišu zakonodavcu odreGene promjene.

Osim toga, viši sudovi vrše analizu rada niţih sudova.

Pravna nauka (dogma) je posredan izvor krivienog prava. U praksi se koriste mišljenja pravne nauke,

ali se ni jedan sud u svojoj presudi ne moţe pozvati na mišljenje pravne nauke o nekom pitanju.

KLASIFIKACIJA I STRUKTURA KRIVIENIH ZAKONA Klasifikacija krivienopravnih odredaba i razlika

izmeGu odredaba opdeg i posebnog karaktera

KZ FBiH sastoji se iz 2 osnovna dijela: Opdeg i posebnog dijela. Opdi dio obuhvata 14 glava sa 136

elanova. Posebni dio obuhvata pojedina nedozvoljena ponašanja koja su prema uţem zaštitnom

objektu svrstana u pojedine grupe krivienih djela (poglavlja 15-33; el.137-396).

Odredbe opdeg i posebnog dijela razlikuju se prema sadrţaju, strukturi i meGusobnom odnosu.

Prema sadrţaju – odredbe opdeg dijela su konstitutivnog (nešto se uspostavlja) ili deklaratornog

(nešto se proglašava) karaktera. Odnose se na bilo koje krivieno djelo iz posebnog dijela. Odredbe

posebnog dijela su odredbe o pojedinim krivienim djelima prma njihovim pojedinaenim i grupnim

obiljeţjima.

Po strukturi – odredbe opdeg dijela imaju dispoziciju, a posebnog dijela dispoziciju i sankciju. Po

meGusobnom odnosu – nema izolirane primjene odredbe opdeg dijela bez odredbe posebnog dijela i

obrnuto.

Naeini odreGivanja krivienih djela (metodi odreGivanja bida krivienih djela – razlieitost dispozicija)

Dispozicija je onaj dio propisa, tj. pravne norme u kome se po obiljeţjima odreGuje bide nekog

krivienog djela. Dispozicije mogu biti jednostavne i sloţene. Jednostavne dispozicije mogu se podijeliti

na obiene, opisne i upudujude, a sloţene na blanketne i alternativne. Obiena dispozicija je ona u kojoj

se ne izlaţu pojedina karakteristiena obiljeţja nekog krivienog djela. Tako npr.obiena dispozicija je kod

krivienog djela uvrede iz el.214 st.1: «Ko uvrijedi drugog...» ili kod krivienog djela ubistva el.171 st.1:

«Ko drugog liši ţivota...». Ni kod jednog ni kod drugog krivienog djela zakonodavac nije u dispoziciji

dao bitna obiljeţja tog krivienog djela.

Opisna dispozicija je ona u kojoj se pomodu obiljeţja opisuje neko krivieno djelo. Tako npr.kod

krivienog djela kraGe el.273 st.1: «Ko tuGu pokretnu stvar oduzme drugom u namjeri da njenim

prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravnu imovinsku korist...». Iz ove dispozicije se vidi da je

zakonodavac odredio više obiljeţja tog krivienog djela. Oznaeio je svojinu na stvari (tuGa), njenu

prirodu (pokretna), te posebno subjektivno obiljeţje (namjera da se pribavi protivpravna imovinska

korist).

Upudujuda dispozicija je ona u kjoj se upuduje na neka obiljeţja iz nekog drugog propisa krivienog

zakona, odnosno iz nekog drugog krivienog djela. Npr.sitno djelo kraGe, utaje ili prevare – el.283 st.1,

sadrţi upudujudu dispoziciju koja upuduje na druga kriviena djela (kraGu 273, utaju 278, prevaru 282).

To znaei da djelo iz el.283 mora sadrţavati sve ono što sadrţe

21

osnovni oblici djela na koje dispozicija upuduje, a zatim i neka specifiena obiljeţja prema kojima se

ono razlikuje od tih osnovnih djela na koja upuduje. U navedenom primjeru radi se o 2 specifiena

obiljeţja, od kojih je jedno objektivne, a drugo subjektivne prirode. Objektivni momenat je taj da

vrijednost ukradenih, utajenih stvari ili šteta ueinjena prevarom ne prelazi iznos od 500 KM.

Subjektivni momenat je da se utvrdi da je ueinilac išao za tim da pribavi stvar, tj.da prieini štetu

upravo takve vrijednosti.

Blanketne dispozicije su one koje izraţavaju blanketne (prazne) norme. Blanketna norma mora biti

dopunjena drugom normom koja joj daje sadrţaj, odnosno odreGuje obim krivienopravne zaštite. Ta

dopunjujuda norma moţe biti sadrţana u zakonskom ili podzakonskom aktu. Npr.kod KD

protivpravnog prekida trudnode, el.176 st.1: «Ko protivno propisima o prekidu trudnode trudnoj ţeni

s njenim pristankom izvrši prekid trudnode...». Oeigledno je ova odredba neprimjenjiva ukoliko ne

postoje propisi o prekidu trudnode.

Alternativne dispozicije spadaju u sloţene dispozicije. Njima su u alternativi propisana jedno ili više

obiljeţja odreGenog krivienog djela, tako da djelo postoji ukoliko je ostvareno bilo koje od

alternativno predviGenih obiljeţja. Npr. kod krivienog djela teškog ubistva, el.171 st.2, se kaţe:

«Zatvorom najmanje 10 godina ili dugotrajnim zatvorom kaznit de se ko drugog liši ţivota: 1. na

svirep ili podmukao naein 2. i pri tome s umišljajem dovede u opasnost ţivot još nekog lica 3. pri

bezobzirnom nasilniekom ponašanju 4. iz rasnih, nacionalnih ili vjerskih pobuda itd. (ima još

alternativa – vidi zakon).

Naeini odreGivanja sankcije za krivieno djelo

Sankcija je dio propisa tj. pravne norme u kome je odreGena kazna za ueinioca djela datog u

dispoziciji. U savremenom krivienom pravu postoji više modela odreGivanja sankcije, tako da ona

moţe biti apsolutno odreGena, apsolutno neodreGena i relativno odreGena. Apsolutno odreGene

kazne postoje u slueaju kada sud nema nikakvu slobodu prilikom odmjeravanja kazne. To znaei da je

pri samoj kvalifikaciji djela odreGena i kazna za to djelo. Na velieinu kazne ne utieu okolnosti koje nisu

unesene kao obiljeţja krivienog djela ili nisu izrieito navedene kao ublaţavane ili pooštravane. Na

velieinu kazne ne utiee ni einjenica na koji naein se konkretizovalo pojedino obiljeţje krivienog djela.

Apsolutno neodreGene kazne postoje kad sud nije vezan nikakvim ogranieenjima pri odmjeravanju

kazne, ved u okviru cjelokupnog sistema slobodno odreGuje za konkretan slueaj vrstu i mjeru kazne.

Naše krivieno zakonodavstvo ne prihvata odreGivanje kazne na 2 naprijed opisana naeina, jer bi

prihvatanje apsolutno neodreGene kazne bilo u suprotnosti sa zakonski usvojenim naeelom legaliteta

odreGenosti djela i kazne. Prihvatanje apsolutno odreGene kazne bilo bi u suprotnosti sa naeelom

individualizacije kazne. U našem krivienom zakonodavstvu prihvaden je sistem relativno odreGenih

kazni. Relativno odreGene kazne znaee da zakonodavac odreGuje kazneni okvir, tj.raspon u kome se

moţe izredi kazna za konkretno krivieno djelo. U slueaju da su za neko krivieno djelo propisane 2

kazne (bilo alternativno ili kumulativno), svaka od njih mora imati svoj kazneni okvir. Ukoliko taj okvir

nije izrieito naznaeen, podrazumijeva se da se sud moţe kretati u granicama opdeg kaznenog okvira te

vrste kazne.

Relativno odreGivanje kazni zakonodavac moţe izvršiti na nekoliko naeina. Tako postoje zatotvoreni

kazneni okvir, otvoreni kazneni okvir, poluotvoreni kazneni okvir nagore i poluotvoreni kazneni okvir

nadole.

22

Zatvoreni kazneni okvir postoji u slueaju kad je zakonodavac u granicama opdeg minimuma i

maksimuma odreGene vrste kazne, za konkretno krivieno djelo odredio poseban kazneni okvir

utvrGujudi minimum i maksimum kazne za to djelo. To je najeešdi slueaj odreGivanja sankcije. Npr,

kod KD razbojništva iz el.276 KZ FBiH: «ueinilac de se kazniti zatvorom 1-10 godina».

Poluotvoreni kazneni okvir nagore postoji u slueaju ako je zakonodavac za konkretno krivieno djelo

odredio samo posebni minimum, pri tome ništa ne govoredi o posebnom maksimumu. Tada se

logiekim tumaeenjem uzima da vaţi opdi maksimum te se moţe izredi kazna od propisanog posebnog

minimuma do opdeg maksimuma. Npr. kod KD ubistva iz el.171 se kaţe: «kaznit de se zatvorom

najmanje 5 godina». U tom slueaju kazneni okvir iznosi 5-15 godina. Poluotvoreni kazneni okvir

nadole postoji u slueaju kada je za konkretno krivieno djelo zakonodavac odredio samo posebni

maksimum kazne, ništa ne govoredi o posebnom minimumu. Tada se uzima da vaţi opdi minimum.

Npr. kod KD prinude, el.185: «...kaznit de se zatvorom do 3 godine».

Otvoreni kazneni okvir postoji u slueaju kad nije propisan ni posebni minimum ni posebni maksimum.

U takvim slueajevima se podrazumijeva da vaţi opdi okvir naznaeene vrste kazne. Npr. noveana kazna

kod krivienog djela neovlaštenog fotografiranja, el.196: «Kaznit de se noveanom kaznom ili zatvorom

do 1 godine». Kako nema nikakvih naznaka u pogledu mjere noveane kazne za to djelo, sud ima

mogudnost izbora da ueinioca kazni noveano u opdim okvirima (200-20.000 KM) ili da se opredijeli za

zatvor koji u konkretnom slueaju moţe trajati 15 dana – 1 godine. U izloţenom primjeru zakonodavac

je postavio alternativu u sankciji, ali isto tako te dvije kazne mogu biti za odreGeno djelo i

kumulativno propisane, što znaei da je tada sud obavezan da ueiniocu izrekne i kaznu zatvora i

noveanu kaznu. Takvo je npr. rješenje kod KD podvoGenja, el.228 se kaţe: «kaznit de se zatvorom do 3

godine i noveanom kaznom». U navedenom primjeru sud ima mogudnost da ueiniocu izrekne kaznu u

rasponu od 15 dana do 3 godine i da mu pored te kazne izrekne i noveanu kaznu u rasponu od 200-

20.000 KM (za djela iz koristoljublja do 100.000 KM).

Kao što ni za jedno krivieno djelo zakonodavac nije izrieito odredio poseban kazneni okvir za noveanu

kaznu, ved sud njenu visinu utvrGuje u svakom konkretnom slueaju, isto tako zakonodavac koristi

poseban kazneni okvir, isto tako zakonodavac koristi otvoreni kazneni okvir i kad je u pitanju

dugotrajni zatvor. To znaei da se dugotrajni zatvor moţe izredi u rasponu 20-40 godina, a konkretna

duţina trajanja bide odreGena u zavisnosti od konkretnog slueaja. Razlika u odnosu na prethodnu

situaciju sa noveanom kaznom ogleda se i u tom što se dugotrajni zatvor nikad ne izriee u kumulaciji

sa nekom drugom kaznom, i što se prema odredbi el.38 st.2 dugotrajni zatvor nikada ne moţe

propisati kao jedina glavna kazna. Ta kazna se moţe propisati samo u alternaciji sa kaznom zatvora

odreGenog trajanja. Npr. kod KD genocida, ratnih zloeina i nekih drugih KD protiv eovjeenosti i

meGunarodnog prava se kaţe: «kaznit de se zatvorom najmanje 5 godina ili dugotrajnim zatvorom».

U takvim slueajevima sudu koji odmjerava kaznu na raspolaganju stoje 2 mogudnosti: ili da ueiniocu

odmjeri kaznu u rasponu od 5-15 godina, ili da ueiniocu odmjeri kaznu od 20-40 godina. U takvim

slueajevima iskljueena je mogudnost odmjeravanja kazne od 15-20 godina.

TUMAEENJE KRIVIENIH ZAKONA

Tumaeenje krivienog zakona predstavlja utvrGivanje pravog smisla, sadrţaja i obima krivienopravne

zaštite koji se ostvaruje putem te pravne norme. Postoje uglavnom 3 vrste tumaeenja: 1. Prema

subjektu ili organu koji tumaei zakon; 2. Prema metodu ili naeinu na koji se zakon tumaei; 3. Prema

obimu tumaeenja.

23

Prema subjektu koji tumaei zakon postoje 3 vrste tumaeenja: autentieno ili obavezno, sudsko i

doktrinarno.

Prema metodu tumaeenja: gramatieko, logieko, sistematsko, komparativno, historijsko. Sva ova

tumaeenja sluţe teološkom ili ciljnom tumaeenju.

Prema obimu tumaeenje moţe biti usko ili restriktivno i široko ili ekstenzivno. Autentieno tumaeenje

potiee od samog zakonodavca i obavezno je za sve drţavne organe koji primjenjuju zakon, kao i za

graGane.

Sudsko tumaeenje je tumaeenje koje daju sudovi rješavajudi konkretne slueajeve. To tomaeenje nije

obavezno, odnosno ne moţe obavezivati u situacijama koje nisu predmet konkretnog raspravljanja.

Mada odluke jednog suda, posebno višeg ne obavezuju niţe sudove, one ipak imaju znaeaj jer

izraţavaju odreGena pravna shvatanja povodom odreGenih pitanja.

Doktrinarno tumaeenje daju pojedine nauene institucije ili pojedinci u svojim nauenim radovima. To

tumaeenje nema obaveznu ulogu, jer se ni jedan sud ne moţe pozvati na mišljenje nekog instituta ili

katedre, ali je to mišljenje znaeajno jer unapreGuje pravilnu primjenu zakona.

Gramatieko tumaeenje predstavlja utvrGivanje smisla zakona na osnovu gramatiekih pravila, tj.pravila

sintakse tj.pravila o izraţavanju misli na odreGenom jeziku. Kao primjer gramatiekog tumaeenja moţe

se navesti odredba o neuraeunljivosti prema kojoj se neuraeunljivim smatra kako ono lice koje nije

moglo da shvati znaeaj svog djela, tako i ono lice koje nije moglo da upravlja svojim postupcima.

Ogranieavajudi se samo na biološku komponentu ili osnovu neuraeunljivosti, vidimo da je

zakonodavac upotrebom veznika ili kao osnovu neuraeunljivosti postavio u alternaciji mogudnost

rasuGivanja ili mogudnost odlueivanja. Isti je slueaj gdje je zakonodavac kod niza drugih instituta neke

elemente postavio alternativno kao u navedenom primjeru, a neke kumulativno kao npr.kad su u

pitanju uslovi za postojanje višestrukog povrata.

Logieko tumaeenje predstavlja utvrGivanje smisla zakona na osnovu pravila logike kojima se odreGuju

zakoni mišljenja i zakljueivanja, kao i odreGivanja i povezivanja pojmova. Tako npr. u svim slueajevima

gdje nije odreGen posebni minimum kazne ili posebnu maksimum kazne za odreGeno krivieno djelo,

logiekom operacijom zakljueujemo da vaţe opdi minimum odnosno opdi maksimum za te vrste kazne.

Isto tako, ako za neko djelo nije uopde odreGen minimum i maksimum kazne tj.poseban kazneni

okvir, tada se podrazumijeva da u tom slueaju vaţi opdi kazneni okvir za to krivieno djelo. Isto tako,

ako zaknodavac za neko djelo predviGa mogudnost oslobaGanja od kazne, to podrazumijeva da mu

sud kaznu moţe i neogranieeno ublaţiti.

Sistematsko tumaeenje je utvrGivanje smisla zakona na osnovu mjesta koje odreGena krivienopravna

norma ima u sistemu zakona i na osnovu njenog odnosa sa drugim bliskim ili srodnim normama.

Prema tome, tu se pojedini propisi dovode u meGusobnu vezu, pa eak to mogu biti i eitave grupe

propisa iz istog ili razlieitih zakona. Prema tome, kada je u pitanju neko krivieno djelo onda moramo

znati da je ono ved samim svojim mjestom u sistemu naeelno odreGeno i po svojim obiljeţjima, što

znaei da je ono uslovljeno prema grupi krivienih djela u koja je svrstano. Drugim rijeeima, sva kriviena

djela iz odreGene grupe, a naroeito podgrupe, po svom sadrţaju su sliena, jer im je srodan uţi grupni

ili podgrupni zaštitni objekat. Tako npr. u grupi krivienih djela protiv ţivota i tijela, osnovna podjela je

u 2 podgrupe s tim da je u jednoj uţi podgrupni objekat ţivot eovjeka, a u drugoj njegov tjelesni

integritet. Tako sva ubistva (osnovni oblik, kvalificirani oblici, privilegirani oblici, ubistvo iz nehata)

imaju neka zajednieka obiljeţja. Tako demo od samog mjesta gdje je odreGeno djelo sistematizovano,

lakše i pravilnije utvrditi pravi smisao, sadrţaj obim krivienopravne zaštite tog krivienog djela.

24

Komparativno tumaeenje ima 2 oblika: Prvi oblik predstavlja utvrGivanje smisla zakona, tj. odreGene

krivienopravne norme na osnovu poreGenja istog zakonskog teksta objavljenog na više autentienih

jezika. Npr. KZ FBiH objavljuje se na Bosanskom i Hrvatskom jeziku, pa ukoliko bi se pojavio problem

da se utvrdi pravi smisao odreGene krivienopravne norme, onda bi se to moglo ueiniti uporeGivanjem

te norme na oba autentiena jezika.

Drugi oblik predstavlja utvrGivanje smisla zakona na osnovu uporeGivanja zakona ili odreGene

krivienopravne norme jedne zemlje za zakonom iil odreGenom krivienopravnom normom u zakonu

druge zemlje.

Historijsko tumaeenje takoGer ima 2 oblika: Prvi oblik predstavlja utvrGivanje smisla zakona na

osnovu analize uslova i okolnosti njegovog nastanka. Drugim rijeeima, vrši se utvrGivanje volje

zakonodavca s obzirom na vrijeme kad je zakon donesen. Ono se vrši na osnovu tzv.materijalija –

nacrti zakona, projekti, prijedlozi, obrazloţenja uz prijedloge i nacrte, rasprave sa pojedinih

zakonodavnih odbora, rasprave u parlamentu itd.

Drugi oblik predstavlja nastojanje da se iznaGe pravi smisao zakona koji odgovara vremenu i

okolnostima u kojima se zakon primjenjuje. Tu se utvrGuje volja zakona. U ovom drugom slueaju

utvrGuje se smisao zakona u vrijeme njegove primjene, obzirom da su odnosi koje zakon regulira u

stalnom mijenjanju i razvoju. Ova vrsta tumaeenja dozvoljena je samo u onom obimu u kojem se

suštinski bitno ne mijenja prvobitni smisao zakona. Ta metoda je bitna kada se radi o zakonima

starijeg datuma. Na toj liniji historijskog tumaeenja nalazi se i evolutivno tumaeenje zakona.

Sve navedene metode tumaeenja u funkciji su najvaţnije i osnovne metode, a to je ciljno tumaeenje

kada se utvrGuju ocasio legis (povod) i ratio (cilj) odreGene krivienopravne norme. Prema obimu,

tumaeenje moţe da bude usko ili restriktivno i široko ili ekstenzivno.. Sve norme u krivienom zakonu

prezentirane su preko pojmova ili sistema pojmova koje su izraţene kroz rijeei ili reeenice.

Upotrijebljeni termini nekad u potpunosti precizno odreGuju neki pojam, meGutim ponekad se

upotrijebljenim terminima pojam ne odreGuje precizno, odnosno postoji njegovo uţe i šire shvadanje.

Ako je upotrijebljenim terminom neki pojam potpuno odreGen, onda nema potrebe za njegovim

tumaeenjem po obimu, ved se termin shvata u njegovom najdoslovnijem smislu. Ako upotrijebljeni

izraz ne odreGuje u potpunosti sadrţinu nekog pojma, onda se javlja potreba za njegovim

tumaeenjem koje moţe biti uţe i šire. Restriktivnim tumaeenjem se suţava, a ekstenzivnim proširuje

smisao upotrijebljenog termina, a na taj naein se suţava ili proširuje i sadrţina krivienopravne norme.

To znaei da je tumaeenje po obimu rezultat nesavršenosti jeziekog izraţavanja. Oba tumaeenja (i uţe i

šire) odreGuju sadrţinu norme intra legem u okviru zakonskog propisa i dozvoljeno je u krivienom

pravu jer se ne protivi naeelu legaliteta.

ANALOGIJA U KRIVIENOM PRAVU

Analogija se u krivienom pravu primjenjuje ili kao jedan od naeina tumaeenja zakona, ili kao jedan od

naeina stvaranja prava (analogija kao izvor prava).

Analogija kao naein tumaeenja zakona predstavlja slueaj kada se na osnovu slienosti rješava neki

konkretan slueaj i to intra legem, tj. u okviru zakona. Takva analogija je dosta sliena ekstenzivnom

tumaeenju i praktieno predstavlja prelaz izmeGu ekstenzivnog tumaeenja ved postojedeg teksta i

analogije kojom se stvara pravo. Kako se i ekstenzivnim tumaeenjem i analogijom kojom se tumaei

zakon ostaje u okviru zakonodaveeve misli i volje, moţe se redi da nema jasne granice izmeGu tih

pojmova. Razlika se ogleda u tome što se pri ekstenzivnom tumaeenju ostaje i u okviru

upotrijebljenih termina imajudi u vidu njihovo šire znaeenje, dok se analogija logiekom operacijom

utvrGivanja slienosti na izvjestan naein udaljava od pravih, eistih znaeenja

25

upotrijebljenih izraza, uz nastojanje da se ipak ostane u okviru zakonodaveeve volje. Kao primjer

analognog tumaeenja moţe se navesti fenomen kraGe elektriene energije prvih decenija 20.vijeka,

kada elektriena energija nije bila u široj upotrebi i kada u krivienim zakonima tog vremena nije bila

predviGena kraGa elektriene energije. MeGutim, kada je elektriena energija ušla u širu upotrebu,

pojavio se i fenomen njenog nedozvoljenog korištenja, pa koko nije bilo odgovarajude odredbe u

zakonu, sudovi su elektrienu energiju podveli pod pojam pokretne stvari i na taj naein regulirali kraGu

el.energije kao kraGu bilo koje druge stvari. Da bi otklonio eventualne dileme, i naš zakonodavac je u

odredbi el.136 st.11 istumaeio pojam pokretne stvari kada je rekao da je to i svaka proizvedena ili

skupljena energija za davanje svjetlosti, toplote, kretanja, kao i telefonskih i drugih impulsa.

Analogija kao naein stvaranja prava (izvor prava) javlja se onda kad treba riješiti slueajeve koji nisu

regulisani zakonom ili pravnim propisom. U tom smislu postoje 2 vrste te analogije: 1. Zakonska

analogija (analogia legis) – kada se konkretni slueaj rješava primjenom zakonskog propisa koji regulira

najslieniji slueaj; 2. Pravna analogija (analogia iuris) – postoji kada se konkretan slueaj rješava

primjenom pravnih naeela odreGene grane prava ili eak primjenom pravnih naeela na kojima se

zasniva cjelokupni pravni sistem odreGene drţave u odreGenom vremenu. Analogija kao naein

stvaranja prava je ponekad nuţna i dozvoljena u nekim drugim granama prava. MeGutim, ona ne

dolazi u obzir kada je u pitanju materijalno krivieno pravo. Razlog tome je što bi to bilo u suprotnosti

sa usvojenim osnovnim naeelom materijalnog krivienog prava – naeelom legaliteta, pa je nedopustivo

da se putem analogije stvaraju nova kriviena djela i da se odreGuju kazne za ta djela.

Prihvatanje analogiae legis i analogiae iuris u krivienom pravu je u suprotnosti sa naeelom zakonitosti

krivienog djela i kazne. Treba zakljueiti da se analogija kao izvor prava kod nas nikada ne moţe

primijeniti kada je u suprotnosti sa naeelom legaliteta, a to je uvijek u slueaju kada se putem

analogije ili stvaraju bida novih krivienih djela, ili se uspostavljaju nove pooštravajude okolnosti prema

ueiniocu krivienog djela koje vode primjeni stroţije kazne od one koja je u Zakonu propisana.

VAŽENJE KRIVIFNOG ZAKONA

VREMENSKO VAŢENJE KRIVIENOG ZAKONODAVSTVA Pod vremenskim vaţenjem krivienog zakona

podrazumijeva se vaţenje odreGenog krivienog zakona s obzirom na vrijeme izvršenja krivienog djela.

Iz usvojenog naeela legaliteta koje je predviGeno u el.3 KZ FBiH, proizilazi i glavno pravilo, tj. naeelo u

pogledu vremenskog vaţenja krivienog zakona. Naime, prema odredbi el.4 st.1 KZ FBiH, na ueinioca

krivienog djela uvijek se primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela. U vezi s tim, kod

vremenskog vaţenja je osnovno pitanje da se utvrdi u kom vremenu vaţi odreGeni krivieni zakon, a to

pitanje podrazumijeva 2 stvari:

1. Da se utvrdi kad krivieni zakon stupa na snagu; 2. Da se utvrdi kad krivieni zakon prestaje da vaţi.

Stupanje na snagu i prestanak vaţenja krivienog zakona Krivieni zakon stupa na snagu na 2 naeina: a)

Izrieitom zakonskom odredbom koja se nalazi u tekstu samog zakona – redovan naein;

26

b) Izrieitom odredbom koja se ne nalazi u predmetnom zakonu, ved u nekom drugom zakonu koji

pored tog pitanja ureGuje i neka druga pitanja – izuzetan naein, kada su u pitanju vede krivienopravne

reforme.

Krivieni zakon stupa na snagu predutno kao i svaki drugi zakonski tekst, 8 dana nakon objavljivanja u

sluţbenim novinama, pod uslovom da nema izrieite odredbe o njegovom stupanju na snagu.

Krivieni zakon prestaje da vaţi takoGer izrieito i predutno. Izrieito prestaje vaţiti: a) Na osnovu

zakonskog propisa koji odreGuje dan prestanka njegovog vaţenja. Pri tome prestanak vaţnosti moţe

da bude odreGen ved prilikom donošenja zakona, što znaei da je u takvom slueaju ved unaprijed

ogranieeno vremensko trajanje nekog zakona; b) Naknadnim propisom kojim se stavlja van snage

odreGeni krivieni zakon; c) Da se generalnom klauzulom, ali izrieito, stave van snage svi propisi koji su

u suprotnosti sa odredbama novog zakona.

Predutno krivieni zakon prestaje da vaţi stupanjem na snagu novog zakona koji na drugaeiji naein

regulira istu materiju. U tom slueaju primjenjuje se pravilo lex posterior derogat legi priori, tj. kasniji

zakon derogira raniji zakon.

Retroaktivno vaţenje krivienog zakona

Pitanje retroaktivnog vaţenja KZ u suštini se svodi na slijedede: da li se u nekim slueajevima odreGeni

krivieni zakon moţe primijeniti i na djela koja su ueinjena prije njegovog stupanja na snagu. Dosljedna

primjena naeela legaliteta iz el.3 st.2 KZ FBiH iskljueuje mogudnost retroaktivnog vaţenja (nikome ne

može biti izrefena sankcija za djelo koja prije nego što je ufinjeno zakonom nije bilo propisano kao

krivifno djelo i za koje zakonom nije bila propisana krivifna sankcija). U tom pogledu postoji samo

jedan izuzetak, predviGen u odredbi el.4 st.2 KZ FBiH, koja kaţe: ako se poslije izvršenja krivifnog

djela, jednom ili više puta izmijeni zakon, primijenit de se zakon koji je blaži za ufinioca. Dakle jedini

izuzetak izraz je humanosti zakonodavca u odnosu na ueinioca krivienog djela.

Primjena blaţeg zakona

UtvrGivanje koji je zakon blaţi vrši se uporeGivanjem u odnosu na konkretno krivieno djelo i u odnosu

na konkretnog ueinioca. Ne dolazi u obzir apstraktno uporeGivanje strogosti starog i novog zakona.

Da bi se utvrdilo koji je zakon blaţi za neki konkretan slueaj, nepravilno je uzeti u obzir samo sankciju

koja je propisana za to djelo u starom i novom zakonu, ved se moraju uzeti u obzir svi propisi starog i

novog zakona koji dolaze u obzir da budu primijenjeni u konkretnom slueaju, i to ne izolovano, ved

posmatrano u cjelini.

Konkretno utvrGivanje koji je zakon blaţi vrši se na naein da se prvo logiekom operacijom na ueinioca i

njegovo krivieno djelo primijene propisi koji su bili na snazi u vrijeme izvršenja krivienog djela. Zatim

se ista logieka operacija izvrši i sa propisima koji su na snazi u vrijeme presuGenja djela i tada se

sagleda pravna situacija optuţenog u odnosu na konkretno krivieno djelo. Ako se prilikom

uporeGivanja naGe da je za ueinioca povoljniji npr. novi zakon, tada se na njega primjenjuju sve

odredbe novog zakona koje su aktuelne za konkretan slueaj. Vaţi i obrnut slueaj, kada se primjenjuju

sve odredbe starog zakona. Prema tome, nema djelomiene primjene odredaba starog, a djelomieno

odredaba novog zakona jer bi to predstavljalo neki nepostojedi zakon. Samo izuzetno iz razloga

pravienosti moglo bi se dozvoliti odstupanje od naprijed pomenutog pravila jedinstvene primjene

starog i novog zakona. Tako se uzima da ne bi bilo nepravedno da sud ueiniocu odmjeri kaznu po

starom, a uz tu kaznu i mjeru bezbjednosti po novom zakonu, ako je ta mjera bezbjednosti za njega

blaţa. Tako npr. bilo bi prihvatljivo da za

27

neko krivieno djelo protiv bezbjednosti javnog saobradaja sud ueiniocu izrekne kaznu zatvora po

starom zakonu ako je ona blaţa, a mjeru bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom

(odreGene vrste i kategorije) umjesto ranije mjere bezbjednosti koja se zvala i koja je predstavljala

oduzimanje vozaeke dozvole.

Kriteriji za utvrGivanje blaţeg zakona su slijededi: 1. Uvijek je blaţi onaj zakon koji ueinjeno djelo ne

predviGa kao krivieno djelo; 2. Ako je ueinjeno djelo i po jednom i po drugom zakonu krivieno djelo,

blaţi je onaj zakon koji iskljueuje krivienu odgovornost (npr.jedan zakon predviGa nehatni oblik

izvršenja djela, a drugi ne, blaţi je onaj zakon koji iskljueuje odgovornost za djelo ueinjeno iz nehata);

3. Ako po oba zakona postoji i krivieno djelo i kriviena odgovornost, onda je blaţi onaj zakon koji

iskljueuje kaţnjivost. Osnov iskljueenja kaţnjivosti moţe biti materijalno-pravni kao npr.uticaj

odreGenog lienog odnosa ili zastarjelost, a moţe da bude i mješoviti materijalno-procesnopravni, kao

što je npr.nedostatak privatne tuţbe. 4. Ukoliko i po jednom i po drugom zakonu postoji i djelo i

odgovornost i kaţnjivost, onda je blaţi onaj zakon koji predviGa osloboGenje od kazne, bilo da je to

osloboGenje obligatorno ili fakultativno. 5. Ukoliko se ueinilac ne oslobaGa od kazne ni po jednom

zakonu, onda se uzima da je blaţi zakon onaj po kome treba da se izrekne blaţa kazna. Pri tome je

uvijek blaţa ona kazna koja je blaţa po vrsti (blaţi je zatvor od dugotrajnog zatvora). Pri tom treba

imati u vidu da u konkretnom slueaju mogu dodi u obzir jedan ili više propisa koji utieu na

odmjeravanje kazne, na njeno ublaţavanje itd. 6. Ako su po oba zakona u pitanju iste vrste kazne,

blaţi je onaj zakon prema kome se ueiniocu moţe izredi ta vrsta kazne u manjoj mjeri (krade trajanje

zakona, manji iznos noveane kazne i sl). Prema tome, treba imati u vidu posebni minimum i posebni

maksimum odreGene vrste kazne, ali i odredbe koje se odnose na individualizaciju kazne. 7. Ukoliko

se uporeGuju samo kazne u jednom i drugom zakonu, tada je uvijek blaţi onaj zakon koji predviGa

blaţu vrstu glavne kazne. Ako su te kazne iste, onda je blaţi onaj zakon koji predviGa niţi posebni

minimum. Ako su posebni minimumi isti, blaţi je onaj zakon koji predviGa niţi poseban maksimum.

8. Ukoliko se po oba zakona na ueinioca ima primijeniti ista glavna kazna i po vrsti i po mjeri, blaţi je

onaj zakon koji ne predviGa primjenu sporednih kazni. 9. Ako oba zakona predviGaju izricanje

sporedne kazne, blaţi je onaj zakon eija je sporedna kazna blaţa.

Isti princip primjene blaţeg zakona, odnosno retroaktivnog vaţenja zakona odnosi se i kad su u

pitanju sankcije prema maloljetnicima i mjere bezbjednosti. U svakom slueaju, neprihvatljivo je da se

ueinilac krivienog djela primjenom novog zakona dovede u nepovoljniju situaciju od situacije u kojoj

bi se našao da se na njega primijeni zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja djela.

Ukoliko se u utvrGivanju blaţeg zakona utvrdi da je potpuno identiena pravna situacija za ueinioca u

pogledu izricanja kriviene sankcije i po jednom i po drugom zakonu, tada se na ueinioca uvijek

primjenjuje zakon koji je vaţio u vrijeme izvršenja krivienog djela. Izuzetak po retroaktivnom vaţenju

u takvim slueajevima ne dolazi u obzir.

Uticaj nekrivienih (vankrivienih) propisa na utvrGivanje blaţeg zakona

U vezi sa primjenom blaţeg zakona postavlja se pitanje kako na utvrGivanje blaţeg zakona utiee

izmjena vankrivienih propisa kojima se upotpunjavaju blanketna bida odreGenih krivienih djela. U tom

pogledu postoje 2 shvatanja: Prema prvom shvatanju izmjena vankrivienopravnih propisa ima

28

uticaja na utvrGivanje blaţeg zakona. Prema drugom shvatanju osporava se uticaj izmjene tih propisa

za utvrGivanje blaţeg zakona. Postoji i posebno shvatanje da pri tome treba imati u vidu da li je

izmjenom propisa ujedno izmijenjeno i pravno shvatanje u pogledu opasnosti zbog odreGenog

ponašanja. U tom smislu, ako nije došlo do promjene pravnog shvatanja, izmjenama se ne utiee na

utvrGivanje blaţeg zakona.

Primjena tzv.”meGuzakona” pri utvrGivanju blaţeg zakona

Postavlja se pitanje da li prilikom utvrGivanja blaţeg zakona treba uzeti u obzir samo zakon koji je

vaţio u vrijeme izvršenja djela i samo zakon koji je vaţio u vrijeme presude, ili treba uzeti u obzir i

tzv.meGuzakone. MeGuzakoni su zakoni koji su vaţili vremenu od prestanka vaţenja zakona koji je bio

na snazi u vrijeme izvršenja djela, pa do stupanja na snagu zakona koji vaţi u vrijeme donošenja

presude. U tom smislu postoje 2 shvatanja. Prema prvom, meGuzakoni se ne uzimaju u obzir. Po

drugom shvatanju, koje je prihvatio i naš zakonodavac u odredbi el.4 st.2 KZ FBiH, i meGuzakoni se

uzimaju u obzir pri odreGivanju blaţeg zakona.

Primjena blaţeg zakona do donošenja pravosnaţne presude

Blaţi zakon moţe se primijeniti sve do donošenja pravosnaţne presude. Na pravosnaţno presuGene

predmete izmjena krivienog zakona nema uticaja. U takvim slueajevima moţe se samo posebnim

propisima izvesti primjena blaţeg zakona u smislu da se presude revidiraju ili da se izvrši ublaţavanje

kazne.

Ukoliko je do izmjene zakona došlo u toku postupka po vanrednim pravnim lijekovima (npr.zahtjev za

zaštitu zakonitosti), tada se uzima da primjena blaţeg zakona dolazi u obzir uvijek u onim slueajevima

kada povodom uloţenog pravnog lijeka doGe do ponovnog suGenja.

PROSTORNO VAŢENJE KRIVIENOG ZAKONODAVSTVA

Pod prostornim vaţenjem krivienog zakonodavstva neke drţave ili uţe teritorijalne jedinice,

podrazumijeva se vaţenje s obzirom na to da li je neko krivieno djelo ueinjeno u toj drţavi odnosno

teritorijalnoj jedinici ili izvan nje. Svaka drţava svojim vlastitim propisima ureGuje pitanja prostornog

vaţenja svog krivienog zakonodavstva.

Principi prostornog vaţenja krivienih zakona

Kad je u pitanju prostorno vaţenje nekog krivienog zakona, za njega su bitna 3 elementa: 1. Drţavna

teritorija na kojoj je krivieno djelo ueinjeno; 2. Drţavljanstvo ueinioca krivienog djela; 3. Na eiju štetu

je izvršeno neko krivieno djelo.

Imajudi u vidu ova 3 elementa, postoje 4 principa prostornog vaţenja krivienog zakonodavstva: 1.

Teritorijalni 2. Personalni (nacionalni) 3. Realni (zaštitni) 4. Univerzalni (kosmopolitski).

Prema teritorijalnom principu krivieni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve ueinioce krivienih djela

koja su izvršena na njenoj teritoriji, bez obzira na drţavljanstvo poeinioca i porijeklo objekta

krivienopravne zaštite.

29

Prema personalnom principu krivieni zakon neke zemlje primjenjuje se iskljueivo na njene drţavljane,

pri eemu nije vaţno gdje je djelo izvršeno.

Prema realnom principu krivieni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve ueinioce krivienih djela

kojima se povreGuju, odnosno ugroţavaju pravna dobra te drţave i njenih graGana. Pritom nije vaţno

da li se pravno zaštidena dobra nalaze u zemlji ili u inostranstvu.

Prema univerzalnom principu, krivieni zakon neke zemlje primjenjuje se na sve ueinioce krivienih

djela koji se zateknu na njenoj teritoriji, a na budu ekstradirani. Pritom nije vaţno gdje je djelo

ueinjeno (u zemlji ili inostranstvu), eiji je drţavljanin ueinilac, niti kojoj drţavi ili eijem drţavljaninu

pripadaju pravna dobra koja su krivienim djelom povrijeGena ili ugroţena.

Iskljueiva primjena samo jednog od ovih principa ne dolazi u obzir zbog svojih manjkavosti. Tako

npr.ako bi se primjenjivao samo teritorijalni princip, došlo bi se u situaciju ili izrueiti vlastitog

drţavljanina zemlji u kojoj je izvršeno krivieno djelo, ili uskratiti ekstradiciju i time potpuno

onemoguditi kaţnjavanje za izvršeno krivieno djelo u inostranstvu. Isto tako, ueinilac ne bi bio kaţnjen

ako bi krivieno djelo izvršio u zemlji koja primjenjuje personalni princip, pa otišao u svoju zemlju koja

primjenjuje teritorijalni princip. Ostao bi nekaţnjen i stranac koji bi izvršio krivieno djelo u zemlji koja

primjenjuje iskljueivo personalni princip, a da li de on biti kaţnjen u zemlji eiji je drţavljanin zavisi od

toga koji princip primjenjuje njegova zemlja. Tako bi on ostao nekaţnjen ako bi njegova zemlja

primjenjivala iskljueivo teritorijalni princip. Ako bi se primjenjivao samo realni princip, ostali bi

nekaţnjeni domadi drţavljani koji su izvršili kriviena djela protiv stranaca ili strane drţave. Isto tako,

ostala bi nezaštidena pravna dobra jedne drţave u drugoj drţavi. Univerzalni princip u njegovom

eistom obliku je neprimjenjiv jer postoje velike razlike u savremenim krivienim zakonodavstvima, a on

bi podrazumijevao izjednaeeno krivieno zakonodavstvo.

Kako u današnjem trenutku ne postoje meGunarodni propisi o prostornom vaţenju krivienih

zakonodavstava, to onda svaka drţava svojim propisima uspostavlja takav reţim prostornog vaţenja

koji najviše odgovara interesima te drţave, koristedi kombinaciju naprijed navedenih principa. Pritom

se uvaţavaju interesi meGunarodne zajednice i odnosi sa drugim drţavama.

Vaţenje krivienog zakonodavstva FBiH po teritorijalnom principu

Osnovni princip usvojen u krivienom zakonodavstvu FBiH je teritorijalni princip, što znaei da se naše

krivieno zakonodavstvo jednako odnosi na domade drţavljane, strance i na lica bez drţavljanstva.

Prema el.136 st.1, pod teritorijom FBiH podrazumijevaju se suhozemna teritorija, obalno more i

vodene površine unutar granica FBiH, kao i zraeni prostor nad njima. Ovaj princip dopunjen je sa

druga 2 principa: princip zastave broda i princip registracije aviona (el.130 st.2 i 3) prema kome se

brodovi i zrakoplovi sa oznakama FBiH smatraju dijelom teritorije FBiH bez obzira gdje se nalazili u

vrijeme izvršenja krivienog djela.

Kod ovog principa postoje odreGeni izuzeci. Takav izuzetak dat je u el.134 st.1, gdje se kaţe: ako je u

slufajevima iz fl.130 ovog Zakona pokrenut, a nije pravosnažno dovršen krivifni postupak u drugoj

državi, gonjenje u Federaciji poduzede se samo uz odobrenje federalnog tužioca. Izuzetak od

primjene teritorijalnog principa postoji i u slueaju koji je predviGen maGunarodnim pravom, prema

kome se domadi zakoni ne mogu primijeniti na šefove stranih drţava i njihovu pratnju, na strane

diplomatske i konzularne predstavnike i funkcionere odreGenih meGunarodnih organizacija. Na takva

lica primjenjuju se norme meGunarodnog javnog prava koje sadrţe sankcije kao što je

npr.proglašavanje odreGene javne osobe za personu non grata, gdje joj se ostavlja odreGeno vrijeme

da napusti zemlju.

30

Vaţenje krivienog zakonodavstva FBiH po personalnom principu

Personalni princip došao je do izraţaja u odredbi el.132 KZ FBiH, prema kojoj krivieno zakonodavstvo

u FBiH vaţi za drţavljanina BiH kada na teritoriji BiH ili u inostranstvu ueni koje drugo krivieno djelo,

osim krivienih djela iz el.131 (kriviena djela protiv ustavnog poretka BiH i Federacije). Taj personalni

princip naziva se aktivni jer se odnosi na domade drţavljane koji su aktivni u kriminalnom smislu. Za

gonjenje u takvim slueajevima zakonodavac u el.134. st.2 predviGa posebne uslove, prema kojima de

se gonjenje preduzeti samo: 1. Kad se za krivieno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je djelo

ueinjeno; 2. Da se gonjenje poduzima po zahtjevu oštedenog i je da takav zahtjev podnesen.

Vaţenje krivienog zakonodavstva FBiH po realnom principu

Realni princip sadrţan je u odredbama el.131 i el.133 st.1 KZ FBiH. Prema odredbi elana 131, krivieno

zakonodavstvo u Federaciji vaţi za svakog ko na teritoriji BiH ueini kriviena djela iz el.137.-152. Kako

zakonodavac ne predviGa nikakve posebne uslove za primjenu ove odredbe, za taj princip koji je

obligatorno primaran, vaţi i odredba el.135 o uraeunavanju pritvora i kazne i u drţavi i u inostranstvu.

Princip se odnosi na kriviena djela protiv ustavnog poretka BiH i Federacije. Prema el.133, krivieno

zakonodavstvo u Federaciji vaţi i za stranca koji na teritoriji BiH ili u inostranstvu ueini prema njoj ili

njenom drţavljaninu neko drugo krivieno djelo osim djela protiv ustavnog poretka, ako se zatekne na

teritoriji FBiH ili bude ekstradiran. Ovo je realni princip, ali supsidijaran, što znaei da do krivienog

gonjenja i primjene domadeg zakonodavstva moţe dodi samo uz odreGene uslove. I u ovom slueaju

poštuje se princip identiteta norme, što znaei da de se gonjenje stranca poduzeti samo kad se za

ueinjeno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je ueinjeno i drugo, da de se gonjenje poduzeti po

zahtjevu oštedenog i ako je taj zahtjev podnesen.

Iz odredbe el.133 st.1 vidi se da je naš zakonodavac predvidio i pasivni personalni princip, jer proteţe

vaţenje našeg zakonodavstva na bilo koga ko u inostranstvu izvrši krivieno djelo prema drţavljaninu

FBiH, osim politiekih delikata. I u ovom slueaju vaţi zakonska obaveza iz el.135 KZ prema kojoj se

pritvor, lišenje slobode u toku ekstradicijskog postupka, kao i kazna koju je ueinilac izdrţao po presudi

inostranog suda, uraeunava u kaznu koju izriee domadi sud za isto krivieno djelo, a ako kazne nisu iste

vrste, uraeunavanje de se vršiti prema ocjeni suda.

Vaţenje krivienog zakonodavstva FBiH po univerzalnom principu

Univerzalni princip predstavlja izraz meGunarodne solidarnosti na planu suzbijanja kriminaliteta.

Prema odredbi el.133 st.2, krivieno zakonodavstvo u FBiH vaţi i za stranca koji prema stranoj drţavi ili

prema strancu ueini u inostranstvu krivieno djelo za koje se po zakonu te drţave moţe izredi zatvor od

5 godina ili teţa kazna, kad se zatekne na teritoriji Federacije. U takvom slueaju sud ne moţe izredi

teţu kaznu od kazne koja je propisana zakonom zemlje u kojoj je krivieno djelo ueinjeno, ako našim

zakonom nije drugaeije odreGeno. Iz ove odredbe vidljivo je da je za primjenu univerzalnog principa

nuţno da se radi o relativno teţim krivienim djelima.

Pored navedenih ogranieenja, zakonodavac u odredbi el.134 st.2 takoGe predviGa posebne uvjete za

gonjenje takvih ueinilaca. Kao i kod personalnog i realnog supsidijarnog principa, zakonodavac i u

ovom slueaju zahtijeva ispunjenje principa identiteta norme, jer kaţe da de se gonjenje kod nas

poduzeti samo onda kada se za to krivieno djelo kaţnjava i po zakonu zemlje u kojoj je to djelo

ueinjeno. MeGutim, zakonodavac propisuje da se i u takvom slueaju gonjenje kod nas nede poduzeti

ako se po zakonu te zemlje gdje je djelo ueinjeno gonjenje poduzima po zahtjevu oštedenog, a takav

zahtjev nije podnesen.

U odredbi el.134 st.3 predviGen je izuzetak od univerzalnog principa, gdje se kaţe da se gonjenje u

FBiH moţe poduzeti bez obzira na zakon zemlje u kojoj je djelo ueinjeno, ako je djelo u vrijeme

izvršenja smatrano krivienim djelom po meGunarodnom pravu. U takvom slueaju gonjenje se

31

moţe poduzeti samo po odobrenju Federalnog tuţioca. U navedenim slueajevima takoGe vaţe

odredbe el.135 o uraeunavanju pritvora i kazne.

32

I II II I

K KR RI IV VI IF FN NO O D DJ JE EL LO O I I K KR RI IV VI IF FN NA A O OD DG GO OV VO OR RN NO

OS ST T

33

34

K KR RI IV VI IF FN NO O D DJ JE EL LO O

POJAM KRIVIENOG DJELA

OdreGivanje pojma krivienog djela je jedno od centralnih pitanja nauke krivienog prava, koja ima

zadatak da pojam krivienog djela odredi s obzirom na pravne elemente koji su sadrţani u svakom

krivienom djelu. Elementi koji su zajednieki svim krivienim djelima zovu se osnovni elementi krivienih

djela. Osim njih, postoje i posebni elementi koji se javljaju samo kod nekih krivienih djela.

OdreGujudi opdi pojam krivienog djela, u teoriji se polazi od razlieitih stanovišta. MeGutim, sva ta

stanovišta u osnovi se svode na 2 shvatanja: sa stanovišta forme krivienog djela i sa aspekta njegove

sadrţine. Zbog toga se u teoriji razlikuju 2 pojma krivienog djela: formalni i materijalni. Formalni

pojam krivienog djela Normativno i realistieko shvatanje krivienog djela. U krivienopravnoj teoriji u

vezi sa odreGivanjem formalnog pojma krivienog djela javilo se pitanje da li se krivieno djelo treba

uzeti iskljueivo kao pravni pojam ili kao pojavu u vanjskom svijetu. S obzirom na to pitanje u teoriji se

razlikuju normativno i realistieko shvatanje pojma krivienog djela. Prema normativnom shvatanju,

krivieno djelo prvenstveno predstavlja povredu norme ili povredu krivienog zakona. Takvo shvatanje

zastupao je Binding i polazio od toga da se krivienim djelom prvenstveno vrijeGa norma, pa je

povreda norme osnovni element svakog krivienog djela.

Prema realistiekom shvatanju, krivieno djelo nije iskljueivo pravni pojam ved prvenstveno pojava u

vanjskom svijetu. Ono se mora odrediti prije svega na osnovu njegova 2 osnovna segmenta. To su

radnja i posljedica koja nastaje usljed te radnje. U krivienopravnoj teoriji danas dominira ovo Listovo

realistifko shvatanje krivienog djela, s tim da ima izvjesnih razlika u pogledu unošenja posljedice u

pojam kriv.djela.

U teoriji postoji još nekoliko shvatanja pojma krivienog djela koja su manje prihvatljiva jer u stvari

negiraju pojam krivienog djela. Tako npr.postoji tzv. simptomatieko shvatanje prema kome je krivieno

djelo samo sredstvo da se sazna krivienopravna vinost. Prema dinamiekom ili konstitucionalnom

shvatanju, u pojam krivienog djela unose se psihieka stanja ueinioca eime takoGer ostaje neriješeno

osnovno pitanje.

Objektivno-subjektivni i objektivni pojam krivienog djela

Kod odreGenja formalnog i to realistiekog pojma krivienog djela postavlja se pitanje da li to djelo

treba posmatrati iskljueivo kao radnju i prouzrokovanu posljedicu ili u njega treba unijeti i neke

subjektivne elemente, kao što je krivnja (vinost) njegovog ueinioca. Drugim rijeeima, postavlja se

pitanje da li se krivieno djelo treba posmatrati iskljueivo objektivno ili objektivno-subjektivno.

Unošenje vinosti u pojam krivienog djela potiee od Lista i smatra se opdeusvojenim gledištem u

njemaekoj i francuskoj literaturi. Ovakav pojam krivienog djela poznat je pod imenom

objektivnosubjektivni formalni pojam krivienog djela.

Nasuprot ovakvom shvatanju, postoje mišljenja da vinost nije element krivienog djela, te da u pojam

krivienog djela ulaze samo objektivni elementi. Ovakav pojam krivienog djela naziva se objektivni

formalni pojam krivienog djela. Objektivni pojam krivienog djela razradio je Toma Ţivanovid. Po

njegovom mišljenju, pojam krivienog djela treba postaviti eisto objektivno, bez ikakvih subjektivnih

elemenata. Subjektivne elemente treba razmatrati samo u vezi sa krivcem. Stoga Ţivanovid u

krivienopravnu teoriju uvodi

35

tzv.tripartitni sistem. Pored dotadašnjih krivienopravnih pojmova - krivieno djelo i kazna, Ţivanovid

zagovara uvoGenje pojma krivca, kao posebnog krivienopravnog pojma. Prema ovom stanovištu,

krivieno djelo je prouzrokovanje posljedice ljudskom radnjom koje ne mora biti vino (skrivljeno). Pri

tome se ljudska radnja posmatra potpuno objektivno – kao tjelesni pokret ili kao propuštanje

tjelesnog pokreta, bez obzira na to da li je to ueinjeno sa sviješdu i voljom ili ne. Pitanje svijesti i volje

moţe se razmatrati samo u vezi s krivcem, odnosno pri utvrGivanju da li je ueinilac tog krivienog djela

i vin, tj da li za konkretno djelo postoji krivac.

Najvaţniji prigovori koji se stavljaju objektivno-subjektivnom pojmu krivienog djela su: a) Da ne

odgovara logiekom pojmu krivienog djela. Kao primjer se navodi ubistvo poeinjeno od strane

duševnog bolesnika. U takvom slueaju, u opdem shvatanju i prema obienom govoru to se smatra

ubistvom. b) Da ne odgovara akcesornoj prirodi saueesništva. Tako npr. ako neko podstakne neko

neuraeunljivo bide na izvršenje krivienog djela, on nede modi biti kaţnjen kao podstrekae jer prema toj

teoriji neuraeunljivo bide ne moţe biti ueinilac krivienog djela. Da bi se ova nelogienost prevazišla, u

Njemaekoj je razvijena posebna teorija o tzv.posrednom izvršiocu, prema kojoj se u ovakvim

slueajevima podstrekae smatra tzv.posrednim izvršiocem, a ne podstrekaeem. c) Objektivno-

subjektivni pojam krivienog djela zapostavlja pitanje sistematike krivienog prava i ne istiee pojam

krivca kao samostalan i odvojen pojam.

Prigovori koji se istieu objektivnoj teoriji su slijededi: a) Odvajajudi krivieno djelo i krivca, ta teorija

odvaja ono što predstavlja prirodno jedinstvo i što se zapravo ne moţe odvojiti. Naime, tvrdi se da se

ne moţe smatrati krivienim djelom ono što se odreGenom licu ne moţe staviti na teret, odnosno djelo

za koje niko ne odgovara. Odvojiti vinost od krivienog djela znaei u stvari dati pojam koji nema realne

podloge. b) Ni pojam krivienog djela u objektivnom smislu ne odgovara njegovom logiekom

(prirodnom) smislu. Tako npr. ako neka osoba u snu ueini pokret i prouzrokuje zabranjenu posljedicu,

to se ne smatra krivienim djelom iako se radi o prouzrokovanju posljedice ljudskom radnjom.

Protivpravnost i odreGenost krivienog djela u zakonu

Dalji problem u odreGenju opdeg pojma krivienog djela je pitanje protivpravnosti, kao jednog od

elemenata pojma krivienog djela. Da bi se moglo govoriti o krivienom djelu, ono mora biti

protivpravno. Lišiti ţivota neko lice, oduzeti mu stvar ili slobodu je zabranjeno, ali da bi to bilo

krivieno djelo, radnje ueinioca moraju biti protivpravne jer ima slueajeva kada izuzetno lišenje ţivota,

oduzimanje stvari ili slobode nije protivpravno.

U teoriji se takoGer uzima da je jedan od elemenata opdeg pojma krivienog djela njegova odreGenost

u zakonu. Prema tome, ako se krivieno djelo definiše iskljueivo prema njegovim formalnim

elementima, ono bi predstavljalo djelo eovjeka (radnju sa prouzrokovanom posljedicom) koje je

protivpravno i koje je odreGeno u zakonu kao krivieno djelo. To je objektivni pojam krivienog djela.

Kada se tom objektivnom pojmu doda kriviena odgovornost ili krivnja u uţem smislu, dobija se

objektivno-subjektivni pojam krivienog djela.

U teoriji su bila prisutna i shvatanja da element opdeg pojma krivienog djela treba da predstavljaju i

tzv.objektivni uslovi inkriminacije ili objektivni uslovi kaţnjivosti. Tako npr.kod krivienog djela

ueestvovanja u tuei, za postojanje tog djela potrebno je da je neko lice lišeno ţivota ili da je drugom

nanesena teška tjelesna povreda. To nije posljedica krivienog djela, ved objektivni uslov inkriminacije,

od kojeg zavisi da li de to ueestvovanje u tuei biti krivieno djelo ili prekršaj protiv javnog reda i mira.

MeGutim, kako se objektivni uslov inkriminacije ne javlja kod svih ved samo

36

kod nekih krivienih djela, to je uglavnom prihvadeno shvatanje da taj uslov ne predstavlja element

opdeg pojma krivienog djela.

Materijalni pojam krivienog djela

Materijalni pojam krivienog djela je mnogo manje zastupan u teoriji od formalnog pojma. U suštini se

radi o tome da treba odgovoriti na pitanje kojim principima je duţan da se rukovodi zakonodavac pri

postavljanju pojedinih krivienih djela. Iako se uglavnom u teoriji odbija definiranje tog pojma, to

pitanje je ipak doticano. Tako se po jednom mišljenju (Poznišev) smatra da pri odreGivanju krivienih

djela zakonodavac treba da polazi od opdih interesa graGana, a ti interesi moraju biti u skladu sa

društvenim progresom. Drugim rijeeima, ne bi trebalo smatrati krivienim djelom ono djelo eije bi

kaţnjavanje spreeavalo dalji razvoj društva. Osim toga, kako se krivienim zakonodavstvom ogranieava

sloboda graGana, krivienim djelom bi se moglo smatrati samo ono djelo koje prelazi dozvoljene

granice napada na slobodu drugih, odnosno granice koje su u skladu sa opdim progresom.

MeGutim, u teoriji je bilo i pokušaja da se daju materijalno-pravne definicije pojma krivienog djela.

MaGu prve pisce koji su razmatrali pitanje materijalnog pojma krivienog djela spadaju Karara, Ortolan

i Garofalo. Karara smatra da je krivieno djelo povreda zakona drţave koji je donesen radi zaštite

bezbjednosti graGana, a ta je zaštita bitna za društveni poredak. Slieno je i mišljenje Ortolana.

Garofalo je materijalni pojam krivienog djela vezao za pojam prirodnog krivienog djela, pri eemu je

prirodno krivieno djelo ono djelo koje vrijeGa osnovna prirodna osjedanja koja su uglavnom priznata

od strane svih elanova jednog civiliziranog društva. Prirodna osjedanja su osjedanja humanosti,

slobode, zaštite lienosti, svojine itd.

Prema pozitivnoj školi krivienog prava, krivieno djelo je ono djelo koje je opasno za društvo uopde i na

koje treba reagirati društvenim mjerama. Ovakvo shvatanje pojma krivienog djela poznato je pod

nazivom sociološki pojam krivienog djela.

Prema Tomi Ţivanovidu, materijalni pojam krivienog djela odreGuje se kao povreda ili ugroţavanje

individualne ili kolektivne potrebe postojanja društva u obliku drţave, a ta potreba ne moţe se da se

potpuno pravno zaštiti bez ugroţavanja kaznom.

U zemljama nekadašnjeg socijalistiekog bloka zastupano je materijalno shvatanje krivienog djela sa

zakonskom definicijom. To je bio materijalno-formalni pojam, s tim da je materijalni element

krivienog djela bila “društvena opasnost”.

Objektivno-subjektivni formalni pojam krivienog djela

Posljednjom reformom našeg krivienog zakonodavstva, došlo je do izmjene u pojmu krivienog djela.

Umjesto ranijeg jedinog materijalnog elementa u tom pojmu (društvena opasnost) koji je ocijenjen

kao difuzan, nejasan i rastegljiv pojam, izrieito je unesen element protivpravnosti. To znaei da

umjesto ranije objektivno subjektivne i formalno-materijalne definicije, danas imamo objektivno-

subjektivni formalni pojam krivienog djela. Prema odredbi el.8 KZ FBiH, krivieno djelo je protivpravno

djelo koje je zakonom propisano kao krivieno djelo, eija su obiljeţja odreGena zakonom i za koje je

zakonom propisana kriviena sankcija. Iz te definicije proizilazi da postoje slijededi elementi u pojmu

krivienog djela: 1. Djelo eovjeka – radnja sa prouzrokovanom posljedicom; 2. Protivpravnost

ueinjenog djela; 3. OdreGenost ueinjenog djela kao krivienog djela u zakonu; 4. Vinost, krivnja,

odnosno kriviena odgovornost, što znaei da je djelo ueinio uraeunljiv eovjek sa krivnjom (umišljaj ili iz

nehata).

37

Navedeni elementi se mogu podijeliti na objektivne i subjektivne. Prva 3 su objektivni elementi. Svi su

oni formalnog karaktera. Subjektivni element predstavlja krivnja ueinioca djela.

Iako naša krivienopravna teorija prihvata objektivno-subjektivni pojam krivienog djela, izuzetno se i u

teoriji i u domadem zakonodavstvu prihvata i objektivno shvatanje pojma krivienog djela kad su u

pitanju neke druge kriviene sankcije osim kazni. Kazna se moţe primijeniti samo prema ueiniocu koji

je vino (skrivljeno) ostvario zakonom odreGeno krivieno djelo. MeGutim, u savremenom krivienom

pravu pored kazni postoje i druge vrste krivienih sankcija kao npr. mjere bezbjednosti, posebno te

mjere koje su po svojoj prirodi medicinskog karaktera. Te mjere primjenjuju se i prema ueiniocima

koji nisu vini, krivi ili krivieno odgovorni za ueinjeno djelo, a koje je u zakonu odreGeno kao krivieno

djelo (npr.ubistvo). Tako npr. mjera bezbjednosti iz el.63 st.1 primjenjuje se prema ueiniocu koji je

krivieno djelo izvršio u stanju neuraeunljivosti ili bitno smanjene uraeunljivosti ako sud utvrdi da bi

takav ueinitelj mogao izvršiti neko teško djelo (ţivot, tjelesni integritet, seksualni integritet, imovina).

Da bi došlo do primjene te kriviene sankcije, iako zakonodavac barata pojmom krivienog djela, nuţno

je iz tog pojma izdvojiti krivienu odgovornost. Ta objektivizacija krivienog djela nuţna je samo za taj

uski krug slueajeva, a ne smije biti opravdanje za generalno usvajanje objektivnog shvatanja. Razlog

tome je što je zadatak krivienog prava spreeavanje društveno opasnih djelatnosti koje su skrivljeno

ueinjene od strane uraeunljivog ueinioca koje se vrši putem kazne. Napomenute mjere bezbjednosti

se odnose na izuzetne slueajeve.

Kad se govori o opdem pojmu krivienog djela, mora se imati u vidu da Federalni krivieni zakon

poznaje krivieno djelo i krivienu odgovornost kao 2 odvojena pojma. Ti pojmovi su meGutim,

meGusobno toliko povezani da zajedno predstavljaju zasebnu i osnovnu jedinicu u sistemu opdeg

dijela krivienog zakona. Zbog toga glava II pomenutog Zakona nosi naslov “Krivieno djelo i kriviena

odgovornost”. Pored toga, u nekim odredbama zakona spominje se krivieno djelo kao osnov za

primjenu nekih krivienih sankcija prema licima koja nisu krivieno odgovorna. Tu spadaju ved

pomenute odredbe el.63 i 64 Krivienog zakona o mjerama bezbjednosti medicinskog karaktera. S

druge strane, zakonodavac ponekad upotrebljava izraz “krivieno djelo” neovisno od kriviene

odgovornosti kao npr. u odredbi el.13 gdje zakonodavac definira neuraeunljivost – “nije urafunljiv

ufinilac koji u vrijeme izvršenja krivifnog djela…”. Isti slueaj je u odredbi el.71 KZ FBiH, gdje

zakonodavac predviGa iskljueenje krivienih sankcija prema djeci – “prema maloljetniku koji u vrijeme

izvršenja krivifnog djela nije navršio 14 godina ne mogu se primijeniti krivifne sankcije”. Iz izloţenih

primjera vidimo da zakonodavac ponekad upotrebljava termin “krivieno djelo” kao tehnieki termin da

bi oznaeio skup obiljeţja jednog krivienog djela. Pritom, naravno, zakonodavac nije iskljueio

mogudnost da se krivieno djelo shvati kao pravna, kao društvena pojava koja se moţe pravilno shvatiti

samo ukljueivanjem i kriviene odgovornosti kao njegovog obaveznog elementa.

RADNJA KRIVIENOG DJELA

Radnja je osnovni element u pojmu krivienog djela. Manifestira se kao odreGeno ponašanje eovjeka u

vanjskom svijetu. To znaei da odluke ili namjere da se izvrši neko krivieno djelo, kao i ostali psihieki

procesi ili unutarnji akti ne predstavljaju radnju u krivienopravnom smislu, sve do onog momenta dok

ne preGu u ostvarenje, tj.dok se ne ispolje u vanjskom svijetu. Radnjom se krivieno djelo izvršava, ako

je u pitanju samo jedno lice kao izvršilac krivienog djela, ili se radnjom u krivienom djelu ueestvuje u

svojstvu saizvršioca, pomagaea ili podstrekaea, ako u ostvarenju krivienog djela ueestvuje više lica.

U krivienopravnoj teoriji postoji više shvatanja radnje kao osnovnog elementa u pojmu krivienog

djela. To su: 1. Objektivno-subjektivno shvatanje radnje; 2. Objektivno shvatanje radnje;

38

3. Finalistieko, tj.ciljno shvatanje radnje.

Objektivno-subjektivno shvatanje radnje Prema ovom shvatanju, radnjom se smatra samo ona

djelatnost koja se hode, tj.voljna djelatnost ueinioca. Unošenje volje u pojam radnje znaei da je sa

krivienopravnog aspekta relevantna samo ona djelatnost koju je ueinilac htio da ueini. Pritom nije od

znaeaja u kom cilju je ta radnja preduzeta. Ako je ueinilac neodoljivom silom prinuGen na radnju, on

je postupao protiv svoje volje i u tom slueaju njegova radnja nije radnja u krivienopravnom smislu. U

slueaju prinude, prinuGeno lice je samo oruGe ili sredstvo u rukama drugog, tj.onoga ko ga je

prinudio. Zbog toga preduzeta radnja nije ueinioeeva radnja. Isto tako, radnja u krivienopravnom

smislu nije nevoljna radnja, tj.radnja koju ueinilac nije htio nego se ona dogodila slueajno. Takva

radnja je npr. kada iznenadna onesviješdenost sprijeei vozaea motornog vozila da se zaustavi na

pješaekom prelazu na znak crvenog svjetla. Isto tako je nevoljna radnja kad se jedno lice oklizne i

padom nanese povredu drugom licu.

Objektivno shvatanje radnje

Radnja se u ovom shvatanju sagledava eisto objektivno, bez ikakvih subjektivnih elemenata. Pod

radnjom se podrazumijeva tjelesni pokret, odnosno propuštanje tjelesnog pokreta, pri eemu je bez

znaeaja da li se to dogodilo sa voljom ili ne. Tako bi se radnjom u smislu ovog shvatanja mogli

smatrati pokreti tijela teškog duševnog bolesnika, kao i pokreti koje eovjek eini kad se nalazi u

besvjesnom stanju, naravno ukoliko tim radnjama prouzrokuje zabranjenu posljedicu. To shvatanje

radnje razradio je Toma Ţivanovid i ona je izraz dosljednosti tog autora, zbog toga što on objektivno

posmatra i pojam krivienog djela. Kako mi pojam krivienog djela sagledavamo u objektivno-

subjektivnom smislu, na isti naein sagledavamo i radnju, zbog eega se ovo shvatanje ne uzima kao

prihvatljivo.

Finalistieko (ciljno) shvatanje radnje

Prema finalistiekom ili ciljnom shvatanju, za krivieno djelo pravno je relevantna samo ciljna radnja, tj.

takva djelatnost koja je poduzeta u cilju ostvarenja zabranjene krivienopravno relevantne posljedice.

Prema tome, za postojanje radnje nije dovoljno da je ueinilac htio samo radnju, ved se traţi da je htio

da preduzetom radnjom postigne zabranjenu posljedicu. Prema tom shvatanju, u pojam radnje se

unose elementi vinosti ili krivnje, tj. element umišljaja, eime nastaju znatne teškode za razumijevanje

nehatnih krivienih djela i za odreGivanje njihovog mjesta u sistemu nauke krivienog prava. Ovo

shvatanje potiee od njemaekog teoretieara Velcl-a i ne smatra se šire prihvadenim.

Opdi naeini izvršenja krivienog djela – einjenje i neeinjenje Einjenje i neeinjenje su 2 opda naeina

izvršenja krivienog djela. Einjenje kao radnja u krivienopravnom smislu je voljni tjelesni pokret. To je

npr: kod kraGe – oduzimanje tuGe pokretne stvari; kod otmice – otmica nekog lica, kod klevete –

iznošenje ili pronošenje neeeg neistinitog itd. Takva djela se nazivaju kriviena djela einjenja ili

komisivni delikti – delicta commissiva. Neeinjenje kao radnja izvršenja u krivienopravnom smislu je

voljno propuštanje da se izvrši tjelesni pokret. O neeinjenju u krivienopravnom smislu moţe se

govoriti samo kada je u pitanju propuštanje one radnje na koju je postojala duţnost einjenja. Dakle,

krivieno djelo moţe biti ueinjeno neeinjenjem samo kad ueinilac propusti einjenje koje je bio duţan

izvršiti. Tako izvršena kriviena djela nazivaju se krivienim djelima neeinjenja ili omisivnim deliktima –

delicta ommissiva.

39

Kada su u pitanju delikti neeinjenja, odmah se moţe postaviti pitanje u kojim to slueajevima moţe

postojati duţnost na einjenje, tako da se propuštanjem izvršenja te duţnosti moţe izvršiti krivieno

djelo. Takvih situacija ima više: 1. Neeinjenjem se prije svega izvršavaju ona kriviena djela kod kojih je

radnja izvršenja negativno odreGena, odnosno kao neizvršenje odreGene duţnosti. Ta duţnost moţe

biti uspostavljena samim krivienim zakonom, kao npr. kod krivienog djela nepruţanja pomodi iz el.182

KZ FBiH, gdje je sam KZ tom odredbom uspostavio duţnost pruţanja pomodi licu koje se nalazi u

neposrednoj opasnosti po ţivot. Ta duţnost moţe biti odreGena i u nekom drugom zakonu ili propisu,

a krivieni zakon samo neispunjenje duţnosti predviGa kao krivieno djelo (npr. kod krivienog djela

nepoduzimanja mjera za zaštitu vojne jedinice iz el.380 st.1 KZ FBiH, gdje duţnost poduzimanja mjera

za zaštitu vojne jedinice jeste regulisano odgovarajudim propisima koji ureGuju pitanja sluţbe u

oruţanim snagama, dok je KZ samo nepoduzimanje propisanih mjera predvidio kao krivieno djelo. 2.

Kad je nekim zakonom ili drugim propisom ustanovljena duţnost na einjenje – npr. duţnost roditelja

da izdrţavaju svoju djecu odreGena je Porodienim zakonom. Ukoliko roditelj tu duţnost ne izvršava sa

umišljajem zbog eega nastupi smrt djeteta, roditelj de odgovarati za krivieno djelo ubistva izvršenog s

umišljajem. 3. Kad je duţnost na odreGeno einjenje ustanovljeno nekim pravnim poslom,

npr.ugovorom, tako npr.bolniear koji se ugovorom obavezao da euva nepokretnog bolesnika ili

medicinska sestra koja se ugovorom obavezala da euva malo dijete, pa ih ostave u stanju ili prilikama

opasnim po ţivot, izvršioci su krivienog djela napuštanja nemodnog lica, el.181 KZ. 4. Kad duţnost na

einjenje proistiee iz radnog odnosa - npr.skretniear je na osnovu radnog odnosa duţan da u odreGeno

vrijeme podesi skretnicu za pravilan prolazak voza, a propuštanjem te duţnosti moţe da izazove

saobradajni udes, a time krivieno djelo. 5. Kad duţnost ueinioca za daljnjim einjenjem proizilazi iz

prethodnog einjenja kojim je stvorena opasnost za drugog - kad npr.hirurg vršedi operativni zahvat

stvori opasnost po ţivot pacijenta, eime preuzima obavezu da operativni zahvat dovede do kraja,

tj.daljnje einjenje eijim propuštanjem bi izvršio krivieno djelo. 6. Kad duţnost na einjenje nastaje na

osnovu odnosa povjerenja, odnosno kad se na osnovu obostranog povjerenja uspostavlja odnos iz

kojeg se oeekuje odbrana od odreGene opasnosti – kada npr. kod zajedniekog alpinistiekog

poduhvata svaki od ueesnika oeekuje da de mu drugi pomodi u slueaju opasnosti.

Prava i neprava kriviena djela neeinjenja

Sva kriviena djela neeinjenja mogu se podijeliti u 2 osnovne grupe:

1. Prava kriviena djela neeinjenja, tj. pravi ili eisti komisivni delikti su ona djela kod kojih je radnja

izvršenja u krivienom zakonu odreGena kao neeinjenje, odnosno kao propuštanje odreGene duţnosti.

Takav je slueaj npr.kod krivienog djela neprijavljivanja pripremanja krivienog djela, el.324, gdje je

duţnost prijavljivanja uspostavljena samim Krivienim zakonom i propuštanje izvršenja ove duţnosti

stavljeno je pod krivienu sankciju. Ili kod krivienog djela nepostupanja po zdravstvenim propisima za

vrijeme epidemije iz el.242. U ovom primjeru duţnost na postupanje odreGena je vankrivieno-

pravnim propisom, a Krivienim zakonom je sankcionisano samo propuštanje izvršenja ove duţnosti.

2. Neprava kriviena djela neeinjenja, tj.komisivno-omisivni delikti su ona kriviena djela koja su u

Krivienom zakonu odreGena kao kriviena djela einjenja, jer je radnja izvršenja tih krivienih djela

odreGena kao poduzimanje neke einidbe, ali se izuzetno ta djela mogu izvršiti i propuštanjem

odreGene duţnosti. Tako npr. ubistvo je redovno delikt einjenja, ali se ono izuzetno moţe izvršiti i

neeinjenjem. Npr. kad majka propušta da po svojoj duţnosti nahrani novoroGenu bebu koja u

nedostatku hrane umire, propuštanjem svoje duţnosti (dakle neeinjenjem) majka lišava ţivota

40

svoje dijete. Ako se dokaţe da je ona u tome postupala umišljajem na lišavanje ţivota, onda je u

pitanju krivieno djelo ubistva.

MeGutim, bitno je naglasiti da se ne moţe svako krivieno djelo einjenja izvršiti neeinjenjem. Osim

toga, ima krivienih djela koja se mogu izvršiti iskljufivo finjenjem (kao npr.kraGa). Kod takvih djela je

iskljueeno postojanje komisivno-omisivnih delikata. Da bi jedno krivieno djelo einjenja izuzetno bilo

izvršeno neeinjenjem, uvijek je potrebno utvrditi u kojim slueajevima za izvršioca postoji duţnost na

einjenje, kao i koji su osnovi te duţnosti.

Oblici radnje u odnosu na krivieno djelo

Radnja u krivienopravnom smislu (einjenje i neeinjenje) u odnosu na krivieno djelo moţe biti radnja

izvršenja, saizvršenja, podstrekavanja i pomaganja. Radnja izvršenja moţe biti poduzeta u slueaju kad

u izvršenju krivienog djela ueestvuje samo jedno lice, dok radnje saizvršilaštva, podstrekavanja i

pomaganja pretpostavljaju da u izvršenju istog krivienog djela ueestvuje najmanje 2 lica.

Radnja izv ršenja

Radnja izvršenja je ona radnja kojom se krivifno djelo izvršava, odnosno to je ona radnja koja je u

opisu krivifnog djela oznafena kao radnja izvršenja. Tako npr. kod krivienog djela kraGe, radnja

izvršenja je oduzimanje tuGe pokretne stvari; kod krivienog djela špijunaţe to je saopštavanje, predaja

ili einjenje dostupnim tajnih podataka ili dokumenata itd. Radnja izvršenja je u krivienom zakonu

odreGena na razlieite naeine: - radnja je odreGena odvojeno od posljedice, to su tzv.djelatnosne

radnje; - radnja i posljedica su zajedno obuhvadene – tzv.posljediene radnje;

Radnja izvršenja se najeešde odreGuje jednim izrazom i to obieno glagolskim oblikom: «oduzme» kod

kraGe, «prinudi» kod prinude, «ne prijavi» kod neprijavljivanja kriivenog djela ili ueinioca itd.

Kod pojedinih krivienih djela radnja izvršenja se sastoji od 2 djelatnosti, od kojih se prva pojavljuje

kao sredstvo za izvršenje druge (npr.primjena sile pri oduzimanju stvari kod razbojništva), zbog eega

obje radnje, dakle i primjena sile, prijetnje i oduzimanje stvari ulaze u pojam radnje izvršenja, tako da

otpoeinjanje prethodne radnje koja eini djelo prinude, ved predstavlja pokušaj krivienog djela

razbojništva, a ne pripremnu radnju.

Poseban naein odreGivanja radnje izvršenja predstavljaju kriviena djela kod kojih je za postojanje

krivienog djela nebitno da li je radnja preduzeta samo jedanput ili više puta, što znaei da je nebitan

broj preduzetih radnji. Tako npr. kod klevete iz el.213: «ko iznosi ili pronosi nešto neistinito što može

škoditi njegovoj fasti i ugledu...» ili kod krivienog djela nezakonitog ribolova iz el.301 KZ: «ko lovi ribu

eksplozivom, elektrifnom strujom, otrovom, sredstvom za omamljivanje...» itd.

Bida nekih krivienih djela sadrţe više radnji izvršenja koje su eešde postavljene alternativno, a rjeGe

kumulativno. Kad je radnja izvršenja odreGena alternativno, za postojanje djela je dovoljno da je

izvršena samo jedna od više alternativno predviGenih radnji izvršenja. Isto tako, u slueaju da je djelo

izvršeno sa više alternativno odreGenih radnji, postojade jedno djelo, a ne sticaj krivienih djela. Tako

de npr. postojati jedno krivieno djelo krivotvorenja isprave u slueaju kad ueinilac napravi laţnu ispravu

i istu upotrijebi kao pravu.

Kumulativno je odreGena radnja izvršenja u slueajevima kad zakon navodi dvije, a izuzetno i više

odvojenih radnji koje moraju biti izvršene da bi postojalo to djelo. Npr. dvije radnje izvršenja

(dvodijelno krivieno djelo) postoje kod krivienog djela izlaganja opasnosti (el.180 KZ) od kojih je prva

radnja prouzrokovanje stanja ili prilika koje su opasne za ţivot neke osobe, dok je druga radnja

ostavljanje druge osobe bez pomodi u takvom stanju ili u takvim prilikama.

41

Više odvojenih radnji izvršenja (tzv.višedjelatna ili višeaktna djela) koje moraju biti iste djelatnosti

postoji kod krivienih djela kod kojih je radnja oznaeena kao “bavljenje” odreGenom djelatnošdu. Tako

npr: “ko se protivno propisima bavi trgovinom zlatnim novcem ili zlatom…” (el.266). Posljediene

radnje su one radnje izvršenja koje su odreGene ili definirane posljedicom, na naein da u takvim

slueajevima radnju izvršenja predstavlja svaka radnja kojom je mogude ostvariti (prouzrokovati)

zabranjenu posljedicu. Kod nekih posljedienih radnji ni jedna radnja nije u zakonu ni primjera radi

navedena (kao kod ubistva ili kod uvrede), a kod nekih su navedene samo neke najznaeajnije ili

najtipienije, ali ne sve radnje kojima je mogude prouzrokovati zabranjenu posljedicu, npr: “ko

rušenjem, paljenjem ili na neki drugi nafin uništi ili ošteti” kod krivienog djela uništenja ili oštedenja

vaţnih privrednih objekata ili javnih ureGaja (el.305). Primjenom ovog metoda odreGivanja radnje

izvršenja, u Zakonu je prvenstveno primjera radi navedena jedna ili više najtipienijih radnji izvršenja

konkretnog krivienog djela, nakon eega slijedi generalna klauzula kojom se radnja izvršenja proširuje i

tako dobiva karakter posljediene radnje. I u ovim slueajevima nije bitno da li je navedena posljedica

prouzrokovana sa jednom ili više radnji izvršenja koje su navedene ili koje proizilaze iz generalne

klauzule jer uvijek postoji samo jedno djelo, a ne sticaj krivienih djela.

Za kriviena djela neeinjenja bitno je nepreduzimanje, odnosno propuštanje radnje koja je oznaeena u

bidu krivienog djela. Pritom radnja neeinjenja moţe da bude samo jedna, kao npr.kod krivienog djela

neukazivanja lijeenieke pomodi iz el.246 KZ, gdje se kaţe: “lijefnik koji ne pruži neodložnu lijefnifku

pomod..". Radnja neeinjenja moţe biti i više neeinjenja alternativno postavljenih kao radnji izvršenja

jednog krivienog djela, npr: “vojna osoba koja ne izvrši ili odbije da izvrši naređenje…” kod krivienog

djela neizvršenja i odbijanja izvršenja nareGenja iz el.372 st.1 KZ

Kod nekih krivienih djela kao obiljeţje moţe se sresti i radnja izvršenja koja po svojoj prirodi moţe biti

i radnja einjenja i radnja neeinjenja, npr: “službena osoba koja svjesnim kršenjem zakona ili drugih

propisa ili propuštanjem dužnosti nadzora ofigledno nesavjesno postupa u vršenju dužnosti…” kod

krivienog djela nesavjesnog rada u sluţbi iz el.366 KZ.

Kod nekih krivienih djela sa alternativno odreGenim radnjama izvršenja neke radnje su navedene kao

aktivne, a neke kao pasivne. Tako npr. kod krivienog djela neizvršenja ili odbijanja izvršenja nareGenja

iz el.372, neke radnje su navedene kao aktivne (protivi se stražaru, odbije da izvrši njihovo

naređenje), a neke kao pasivne (ne posluša njihov poziv, ne izvrši naređenje). Vidljivo je dakle, da je u

bidima pojedinih krivienih djela radnja izvršenja nekad odreGena iskljueivo kao einjenje, nekad

iskljueivo kao neeinjenje, a nekad i kao einjenje i kao neeinjenje. Za razliku od radnji izvršenja koje su

u Zakonu pojmovno taeno odreGene, neke radnje izvršenja su tako odreGene da podlijeţu ocjeni suda

da li jedno faktieko ponašanje predstavlja radnju izvršenja. Primjer za tu vrstu radnji izvršenja su

kriviena djela kod kojih je radnja izvršenja odreGena kao “ofigledno nesavjesno ponašanje” kod

krivienog djela nesavjesnog poslovanja u privredi (el.256) ili kao “ofigledno nesavjesno postupanje”

kod krivienog djela nesavjesnog rada u sluţbi (el.366) i sl.

Radnja izvršenja u konkretnom slueaju moţe da bude samo jedna djelatnost (npr.ubistvo koje se

izvršilo vatrenim oruţjem), ali isto tako moţe da bude sastavljena iz niza djelatnosti koje su

meGusobno povezane u jednu cjelinu, kada postoji tzv.fizieko ili prirodno jedinstvo radnje izvršenja.

Te radnje ne moraju biti izvršene u isto vrijeme. Npr, ubistvo moţe biti izvršeno i sukcesivnim

trovanjem, ili kod teške kraGe ponekad je potrebno prethodno obijanje zatvorenog prostora iz kojeg

se tek kasnije odnose, tj.oduzimaju stvari. TakoGer, te radnje ne moraju biti izvršene ni na istom

mjestu (npr.sukcesivno trovanje na razlieitim mjestima prilikom nekog putovanja, sukcesivno

potkradanje prilikom nekog putovanja i sl). U ovim slueajevima, sve te djelatnosti kao cjelina

predstavljaju jednu radnju izvršenja. Jednu radnju izvršenja predstavljaju i sve pojedine radnje koje su

u zakonu skupno oznaeene kao “nesavjestan rad”, “nesavjesno postupanje” itd. Prema tome, više

odvojenih djelatnosti mogu i sa prirodnog i sa pravnog aspekta predstavljati jednu radnju izvršenja,

bez obzira da li su u pitanju komisivni ili omisivni delikti.

42

Pritom nije iskljueeno da se jednom radnjom izvršenja smatraju i takve djelatnosti od kojih su neke

einjenje, a neke neeinjenje – npr. lijeenik pri pruţanju lijeenieke pomodi primijeni oeigledno

nepodobno sredstvo ili oeigledno nepodoban naein lijeeenja ili ne primijeni odgovarajude higijenske

mjere kod krivienog djela nesavjesnog lijeeenja iz el.245 KZ. Isti slueaj je sa einjenjem i neeinjenjem i

kod krivienih djela koja u sebi sadrţe generalnu klauzulu “na drugi nafin”.

POSLJEDICA Pojam posljedice

Postojanje krivienog djela pretpostavlja pojam posljedice, jer bez posljedice nema protivpravnog

djela, a samim tim ni krivienog djela. OdreGivanje pojma posljedice je u krivienopravnoj teoriji u

neposrednoj vezi sa odreGivanjem opdeg pojma krivienog djela. Stoga je razumljivo da ona shvatanja

koja krivieno djelo smatraju prije svega povredom norme, uzimaju i posljedicu krivienog djela kao

promjenu u pravnom svijetu. MeGutim, kako je u savremenoj krivienopravnoj nauci uglavnom

usvojen realistieki pojam krivienog djela, znaei da se ni posljedica ne shvata kao promjena u pravnom

svijetu, ved samo kao proizvedena promjena, odnosno proizvedeno stanje u spoljnjem svijetu koje

nastaje na objektu krivienog djela.

Kod nekih krivienih djela posljedica se moţe uoeiti, odnosno eulima zapaziti, ali ta okolnost nije bitni

sastojak njenog pojma, s obzirom da se posljedica moţe ispoljiti i kao unutrašnji subjektivni doţivljaj

kao što je npr. osjedaj uvrijeGenosti kod uvrijeGenog lica. S druge strane, posljedica se moţe ispoljiti i

kao povreda, odnosno ugroţavanje nekih nematerijalnih vrijednosti kao zaštitnih objekata pojedinih

krivienih djela, kao što je npr. slueaj kod nekih krivienih djela protiv ustavnog poretka BiH odnosno

Federacije (napad na ustavni poredak iz el.137, priznavanje kapitulacije i okupacije iz el.138 itd).

Posljedica je uvijek vezana za izvjesnog subjekta koji se naziva pasivni subjekt. To moţe biti subjekt

prava ili interesa kojima nastaje posljedica. Kao pasivni subjekt moţe se pojaviti fizieko lice (npr.kod

ubistva – lice lišeno ţivota, kod otmice – oteto lice, kod kraGe – vlasnik ukradene stvari), a kod nekih

krivienih djela pasivni subjekt moţe biti i pravno lice (npr. kod krivienog djela nesavjesnog poslovanja

u privredi, el.256, gdje je u pitanju prouzrokovanje znatne imovinske štete pravnom licu).

Kod nekih krivienih djela pasivni subjekt je drţava, odnosno FBiH, kao npr. kod krivienih djela protiv

ustavnog poretka iz glave XV KZ.

Materijalna i formalna kriviena djela

U krivienopravnoj teoriji savremenog društva uglavnom je zastupljeno shvatanje da svako krivieno

djelo ima odreGenu posljedicu. MeGutim, prema nekim shvatanjima smatra se da ima i onih krivienih

djela koja nemaju posljedicu. Kod najvedeg broja krivienih djela posljedica je izrieito istaknuta u opisu

krivienog djela. Tako npr. kod krivienog djela prenošenja zarazne bolesti iz el.241 KZ, posljedica se

sastoji u prenošenju prenošenju zarazne bolesti, kod krivienog djela nesavjesnog lijeeenja iz el.245

posljedica se sastoji u pogoršanju zdravstvenog stanja neke osobe, itd. MeGutim, u krivienim

zakonima postoje i opisi krivienih djela kod kojih se posljedica ne naglašava, kao npr. kod krivienog

djela uvrede (el.214), krivotvorenja novca (el.267) itd.

Na osnovu ove razlike u krivienopravnoj teoriji su se pojavila i shvatanja da postoje i kriviena djela

koja nemaju posljedicu. Prema tim shvatanjima, kod takvih krivienih djela inkriminisana je sama

radnja izvršenja, zbog eega i ne mora nastati još i neka promjena u vanjskom svijetu. Imajudi u vidu

navedenu razliku, kriviena djela sa posljedicom u opisu djela su nazvana materijalna kriviena djela, a

ona djela bez posljedice u opisu djela su nazvana formalna kriviena djela.

U krivienopravnoj teoriji danas dominira shvatanje prema kome svako krivieno djelo mora imati

posljedicu. MeGutim, prihvata se da posljedica kod nekih krivienih djela nije unesena u zakonski

43

opis djela. To istovremeno ne znaei da ta djela nemaju posljedicu. I ta djela su sa posljedicom jer i kod

njih postoji promjena u vanjskom svijetu. Primjer za to je kod krivienog djela uvrede, kod kojeg se

posljedica sastoji u povredi easti, za koju je dovoljno da je eulno opaţena od strane povrijeGenog, a

eventualno moţe biti opaţena i od strane drugih lica, eime je proizvedena i promjena u vanjskom

svijetu (omalovaţavanje, izlaganje podsmijehu i sl). Kao drugi primjer moţe posluţiti krivieno djelo

davanje laţnog iskaza iz el.328, kod kojeg posljedica takoGer nije izrieito unesena u zakonski opis

djela, ali ona nesumnjivo postoji i ogleda se u mogudnosti stvaranja pogrešnog mišljenja u postupku

pred nadleţnim organom, a time i u mogudnosti donošenja pogrešne odluke.

Kriviena djela povrede i kriviena djela ugroţavanja

Analiza krivienih djela kako su ona odreGena u Krivienom zakonu pokazuje da je kod nekih od njih kao

posljedica oznaeena odreGena povreda jednog pravno zaštidenog dobra ili vrijednosti društva. Ta

kriviena djela nazivaju se krivienim djelima povrede. Kod drugih krivienih djela je kao posljedica

oznaeeno odreGeno ugroţavanje koje predstavlja prouzrokovanje opasnosti za jedno društveno

dobro, odnosno vrijednost. Ta kriviena djela nazivaju se krivienim djelima ugroţavanja.

Povreda pravno zaštidenog dobra odnosno vrijednosti je najeešde neposredno uoeljiva (npr.kod

ubistva, kraGe, tjelesnih povreda itd), ali to nije slueaj kod svih delikata povrede (npr.kod uvrede i sl).

Kod krivienih djela povrede, posljedica se uvijek odreGuje kao obiljeţje bida krivienog djela.

Delikti ugroţavanja se dijele na: delikte sa konkretnom opasnošdu kao posljedicom i delikte sa

apstraktnom opasnošdu kao posljedicom.

Konkretna opasnost za zaštideni objekat krivienog djela je ona opasnost koja je izvršenjem krivienog

djela, tj.izvršenjem radnje stvarno nastupila jer je neko ili nešto stvarno dovedeno u opasnost, ali iz

odreGenih razloga nije došlo do povrede.

Apstraktna opasnost je ona opasnost koja je mogla nastupiti usljed preduzete radnje konkretnog

krivienog djela, ali u konkretnom slueaju nije nastupila neposredna opasnost.

Konkretna opasnost kao posljedica mora biti odreGena u bidu krivienog djela. Tipiena djela sa

konkretnom opasnošdu su kriviena djela protiv opde sigurnosti ljudi i imovine, kod kojih je posljedica

redovno formulisana kao “izazivanje opasnosti za život ljudi ili imovinu vedeg obima”, koja nastupa

usljed radnje izvršenja (npr.kod KD izazivanje opde opasnosti iz el.304). Kod krivienih djela sa

konkretnom opasnošdu nastupanje te opasnosti kao posljedice mora se u svakom konkretnom

slueaju dokazivati.

Apstraktna opasnost kao posljedica nije obiljeţje bida krivienog djela. Ona neminovno proizilazi iz

odreGene radnje izvršenja i drugih obiljeţja djela. Kod krivienog djela sa apstraktnom opasnošdu,

opasnost je zakonodavni motiv inkriminacije i nastupanje posljedice se apsolutno ili neoborivo

pretpostavlja samim izvršenjem radnje. Za razliku od krivienih djela sa konkretnom opasnošdu, kod

kojih se nastupanje te konkretne opasnosti mora u svakom slueaju dokazivati, kod krivienog djela sa

apstraktnom opasnošdu ili drugim rijeeima sa apsolutno pretpostavljenom opasnošdu, ne moţe se

dokazivati da u konkretnom slueaju nije bilo opasnosti. Npr. kod krivienog djela nepropisne predaje u

saobradaju eksplozivnog ili zapaljivog materijala iz el.309 ne bi se mogla iskljueiti odgovornost

ueinioca dokazivanjem da u konkretnom slueaju nije bilo neposredne opasnosti pri transportu.

UZROENOST Znaeaj uzroenosti u krivienom pravu

44

IzmeGu radnje i posljedice mora postojati odreGeni odnos u smislu da usljed odreGene radnje

nastupa odreGena posljedica. Taj odnos se naziva uzroenom vezom, uzroenošdu ili kauzalitetom, a

radnja koja je proizvela posljedicu naziva se uzrokom. Ukoliko bi se utvrdilo da uzroenost ne postoji,

odnosno da odreGena relevantna posljedica nije proizašla iz radnje ueinioca, tada ne bi postojalo ni

krivieno djelo.

Da bi se utvrdila uzroenost, potrebno je utvrditi kojim je kauzalnim tokom došlo do posljedice. U tom

smislu radnja je kauzalna onda kad bez nje posljedica ne bi nastupila. Nuţna povezanost radnje sa

posljedicom podrazumijeva i vremensku sukcesiju koja se ogleda u tome da radnja vremenski

prethodi posljedici.

Znaeajnije teorije o uzroenosti u krivienom pravu

Osnovni problem kod odreGivanja uzroka i izvjesne posljedice je u tome što je svaka promjena u

vanjskom svijetu rezultat dejstva više uslova (einjenica). MeGutim, za krivieno pravo relevantna je

samo ona posljedica koja se moţe izvesti iz ljudske radnje subjekta krivienog prava. Kad u uzroenom

nizu ima više ljudskih radnji, javljaju se teorijske razlike u odgovorima na pitanje da li je svaka od tih

radnji uzrok posljedice, ili je uzrok samo odreGena radnja, a ostale radnje uslov. Na toj osnovi

formirane su razlieite teorije o uzroenosti u krivienom pravu:

Ekvivalentna teorija ili teorija condicio sine qua non ne pravi nikakvu razliku izmeGu uslova i uzroka.

Prema ovoj teoriji, svaka posljedica je rezultat uzajamnog djelovanja više sila, bez kojih ne bi ni

nastupila. Pritom se ne tvrdi da je svaka od tih sila jednako doprinijela nastanku posljedice, ved se

ekvivalencija ogleda u tome što su sve sile nuţne za nastupanje posljedice. Dakle, svi uslovi posljedice

su istovremeno i njeni uzroci. Na taj naein je i ljudska radnja uzrok posljedice, ako je i sama jedan od

njenih uvjeta, bez obzira na to u kojem stepenu je doprinijela proizvoGenju posljedice.

Proglašavajudi sve uslove za uzroke, ova teorija dolazi do nemogudih zakljueaka koji su neprihvatljivi

za krivieno pravo. Zbog toga su pristalice ove teorije pokušali da je ublaţe diferenciranjem uslova na

relevantne i irelevantne, pri eemu samo relevantni imaju karakter uzroka. MeGutim, ni to ublaţavanje

nije mnogo pomoglo jer je postavljeni kriterij neodreGen i zavisi od ocjene onog ko ga primjenjuje.

Teorija adekvatne uzroenosti polazi od toga da se kao uzrok smatra samo unaj uslov koji po pravilu

proizvodi posljedicu koja je nastupila u konkretnom slueaju. Dakle, ova teorija uzima u obzir samo

normalne slueajeve apstraktno postavljene, zapostavljajudi sve izuzetne slueajeve koji se mogu desiti

u ţivotu. Npr. ukoliko je neko lice sasvim lagano udareno, a do nastupanja smrti je došlo zbog

posebnog svojstva ili stanja njegovog organizma, onda u tom slueaju posljedica ne bi odgovarala

onim redovnim posljedicama koje nastupaju usljed lahkog udarca, pa se takav udarac ne moţe

smatrati uzrokom smrti.

Pitanje odreGivanja normalnih slueajeva pristalice ove teorije rješavaju na taj naein što putem

iskustva dolaze do tipienih posljedica na kojima treba ispitati svaki konkretni slueaj. Glavne teškode

nastaju kad treba pronadi kriterij po kome de se odrediti tipiena posljedica. Da bi se to utvrdilo,

potrebno je poznavati zakone prirode i to poznavanje treba obuhvatiti cjelokupnu sferu eovjekovog

znanja baziranog na iskustvu. NeodreGenost u odreGivanju kriterija ne daje nikakva uputstva po

kojima bi se mogao odrediti stepen mogudnosti za adekvatnu uzroenost.

Diferencirajude i individualizirajude teorije. Diferencirajude teorije kod pitanja uzroenosti stavljaju

teţište na razlikovanje uslova i uzroka, suprotstavljajudi ih jedne drugima kao kategorije kvalitativno

razlieitog znaeenja za nastupanje posljedice. Prema tim teorijama, samo neki od uslova imaju

karakter uzroka. Kako ove teorije iz kompleksa uslova nastoje izdvojiti jedan koji

45

oznaeavaju kao uzrok, nazivaju se još i individualizirajude. Tih teorija ima više, a najpoznatije su

slijedede: 1. Teorija prevage (Binding), prema kojoj se uzrok posljedice nalazi u onoj radnji koja je od

preteţnog i uzroenog znaeenja u smislu da osigurava prevagu pozitivnog nad negativnim uslovima; 2.

Teorija nadjelatnijeg uslova (Birtemajer), tj.onog uslova koji je dao najviši doprinos nastupanju

posljedice; 3. Teorija kvalitativnog razlikovanja uslova i uzroka; 4. Teorija o uzroenom razlikovanju

uslova prema prirodi njihovih posljedica i vremena kada su ispunjeni (Ţivanovid).

Ni jedna od naprijed pomenutih teorija nije uspjela dovoljno jasno postaviti razliku izmeGu uslova i

uzroka. Zbog toga se u kritiekom stavu prema njima iznosi sud da su one više lijepe teorijske formule

nego praktiena pravila. To je zbog toga što ni jedna od tih teorija ne daje objektivna mjerila za

razlikovanje uslova od uzroka. Ocjena pitanja da li se radi o uslovu ili uzroku eesto je proizvoljna, ne

moţe se unaprijed utvrditi, pa zbog toga što se sluţe nesigurnim i za praksu neprimjenjivim

kriterijima, ove teorije u nauci krivienog prava nisu šire prihvadene.

Opda pitanja u vezi sa znaeajem uzroenosti u krivienom pravu

U krivienopravnoj teoriji danas preovladava shvatanje da ni jedna od naprijed izloţenih teorija nije u

stanju unaprijed postaviti takva pravila pomodu kojih bi se u svakom konkretnom slueaju sa

sigurnošdu moglo odrediti da li je jedan od mnogobrojnih uslova uzrok posljedice. Obzirom da je

jedno opde pravilo neprihvatljivo, smatra se da u krivienom pravu treba postaviti odreGena pravila

koja bi dala samo opdi pravac pri rješavanju pitanja uzroenosti. Drugim rijeeima, pitanje kauzaliteta u

krivienom pravu treba povezati sa nekoliko momenata:

1. U krivienom pravu, gdje je subjekt eovjek, za uzroenost mogu biti relevantni samo oni uslovi koji su

vezani za djelovanje eovjeka, pri eemu je posljedica relevantna samo ako se moţe izvesti iz ljudske

radnje. Einjenice i okolnosti koje nisu bez znaeaja, ali koje egzistiraju izvan ljudske radnje, za kriveno

pravu nisu interesantne. Pritom nije potrebno da ljudska radnja kao uslov ima preteţni znaeaj za

nastup posljedice u odnosu na ostale uslove. Npr. ako osoba A neznatno povrijedi osobu B, pa usljed

sticaja okolnosti (npr.nepaţnja povrijeGenog) nastupi infekcija ili osoba B umre zbog hemofilije, onda

uslovi (okolnosti koje su dovele do infekcije, ili tjelesna konstitucija) nisu negirali znaeaj prvobitnog

uslova (tjelesne povrede) kao uzroka posljedice.

2. Širina kauzaliteta je ogranieena i ona se proteţe u granicama prouzroeavanja posljedice predviGene

u zakonskom propisu krivienog djela, jer je u krivienom pravu kauzalitet zapravo uzroena veza izmeGu

ljudske radnje i krivienopravne posljedice. Kako se uzima u obzir jedan objektivno limitirani isjeeak iz

beskrajno kauzalnog toka zbivanja i posljedica se moţe uraeunati ueniocu samo ako je on opasnost iz

koje je rezultirala posljedica proizveo ili povedao.

3. Uzroenost je objektivni tok zbivanja u vanjskom svijetu, zbog eega se ona ne smije miješati sa

krivnjom u uţem ili širem smislu (kriviena odgovornost). Prema logici stvari uzroenost prethodi krivnji,

jer krivnja pored ostalog sadrţi i predstavu o toku kauzaliteta.

4. U krivienom pravu procjenjuje se uzroenost kao objektivna veza izmeGu radnje i posljedice i to kao

cjelishodna finalna uzroenost koja vlada u društvu i koja je zasnovana na postojanju svjesnih radnji

eovjeka, a ne kao elementarna uzroenost koja vlada u prirodi i koja je zasnovana na stihiji.

46

5. Kod uzroenosti u krivienom pravu moţe da doGe do prekida uzroene veze, u situacijama kada se

izmeGu ljudske radnje i zabranjene posljedice interpolira jedan ili više dogaGaja kao uslova

nastupanja posljedice. Tada po pravilu dolazi do otpoeinjanja novog uzroeno-posljedienog lanca, bilo

da je u pitanju radnja tredeg lica, elementarni dogaGaj ili viša sila. U takvim slueajevima ueinilac moţe

biti odgovoran samo za prvobitnu posljedicu koja je rezultat njegove radnje i koja je nastupila prije

prekida uzroene veze, naravno ukoliko je kriv za tu posljedicu, a ne i za dalje posljedice koje su

nastupile poslije prekida uzroene veze. Primjer: osoba A je tjelesno povrijeGena od strane osobe B.

Na putu za bolnicu osobu A presretne i ubije osoba C.

Uzroenost kod krivienih djela neeinjenja

U teoriji krivienog prava jedno od najspornijih pitanja vezanih za uzroenost je upravo pitanje

kauzaliteta kod krivienih djela neeinjenja. Uzroenost se posebno osporava kada su u pitanju neprava

kriviena djela neeinjenja. Moţe se redi da se sva shvatanja o tom pitanju mogu podijeliti u 2 grupe.

Prema prvom shvatanju, kod neeinjenja se ne moţe govoriti o o kauzalitetu, a prema drugom

shvatanju pasivno drţanje eovjeka moţe da proizvede odreGenu posljedicu.

Prema prvom shvatanju, samo neeinjenje ne moţe biti uzrok posljedice, ako se neeinjenje shvata kao

objektivni prirodni zakon koji postoji samostalno i neovisno o ljudskoj svijesti, jer kauzalitet kao

kategorija fiziekog svijeta pretpostavlja aktivno einjenje. Prema zakonima fizike, neradnja, odnosno

neeinjenje ne moţe biti kauzalno jer u prirodnom toku stvari nema negativnih uslova. U realnom

objektivnom svijetu radnja koja se oeekivala, a koja je bila propuštena objektivno sa stajališta

kauzaliteta ne predstavlja ništa. Isticalo se da onaj ko odgovara za posljedicu u slueaju svog

neeinjenja, jer je nije sprijeeio, upravo je odgovoran za to što nije bio kauzalan. Da je takav ueinilac

zahvatio kauzalni tok, posljedica ne bi nastupila. Smatra se da je kauzalitet filozofski, ontološi realitet

a ne misaona veza, zbog eega je u krivienom pravu nuţno saeuvati taj stvarni prirodni kauzalitet. Kako

neeinjenje ne proizvodi nikakvu promjenu u vanjskom svijetu, ne moţe se redi da je nešto ueinjeno

neeinjenjem.

Prema drugom shvatanju, i sama pasivnost znaei prouzrokovanje, gdje posljedica koja je predviGena

u zakonskom bidu djela nastupa i pripisuje se pasivnom drţanju ueinioca koji je bio duţan da to

sprijeei. Drugim rijeeima, kaţe se da je neeinjenje ueinioca uzroeno – kauzalno povezano sa

posljedicom u slueaju kad bi njegovo aktivno einjenje prema zamišljenoj rekonstrukciji odigranog toka

stvari sprijeeilo nastupanje posljedice. To u stvari znaei da uzroena veza izmeGu neeinjenja i

posljedice postoji u slueaju kad bi propuštena radnja koja nije preduzeta, da je preduzeta otklonila

nastupanje posljedice. Pritom se priznaje da se takvom rekonstrukcijom ne moţe dati apsolutni dokaz

realnosti dogaGaja, ved se moţe ponuditi samo visok stepen vjerovatnosti. Radi se zapravo o

hipotetskom kauzalitetu koji znaei da mora postojati izvjesnost ili vjerovatnoda koja se graniei sa

izvjesnošdu da posljedica ne bi uopde nastupila, odnosno da bi nastupila u manjem obimu da je

propuštena radnja preduzeta. Pritom se priznaje da prouzrokovanje posljedice neeinjenjem ima svoje

specifienosti koje se ogledaju u tome da se neeinjenjem propušta mogudnost da se jedan uzroeni

lanac skrene sa svog redovnog toka, ali se istovremeno istiee i to da je ta specifienost svojstvena

uzroenosti u društvu uopde, odnosno uzroenosti koja ima prirodu svrsishodnosti.

PROTIVPRAVNOST DJELA Shvatanja o protivpravnosti

Prema Bindingu, protivpravnost se ne sastoji u protivnosti krivienopravnom propisu u kome je dat

opis krivienog djela i predviGena kazna, jer ueinilac rad upravo saglasno tom propisu. Ako krivieni

zakon propisuje da de se kazniti onaj “ko drugog liši života”, onda ubica postupa upravo po tom

propisu, tj. lišava ţivota drugog. Binding smatra da ueinilac krivienog djela ne vrijeGa sam propis,

47

ved normu sadrţanu u propisu. Sadrţaj norme dobiva se preobradanjem dispozicije krivienopravnog

propisa u imperativni oblik. Npr, norma za krivieno djelo ubistva glasila bi “ne ubij”. Dakle, norme su

pravila koja nareGuju šta se mora ili šta se ne smije einiti, pa se protivpravnost ogleda u nepoštivanju

normi. Bindingovo mišljenje odbaeeno je od vedine teoretieara, uz osnovni prigovor da nije taena

tvrdnja kako ueinilac krivienog djela radi saglasno odgovarajudem krivienopravnom propisu.

Prema Listu, treba razlikovati protivpravnost u formalnom i u materijalnom smislu. Formalno je

protivpravna ona radnja koja se javlja kao prekršaj izvjesnog pravnog propisa. Materijalno je

protivpravna ona radnja koja se pojavljuje kao štetna za društvo (antisocijalno ili asocijalno drţanje).

Slieno mišljenje je i kod Ţivanovida, s tim što se po Ţivanovidu formalna protivpravnost javlja u obliku

napada na izvjesno krivienoravno dobro, a materijalna protivpravnost u obliku napada na izvjesnu

individualnu ili kolektivnu potrebu postojanja društva – drţave.

Prihvadeno je mišljenje da protivpravnost postoji ako je djelo protivno normi koja zabranjuje

odreGeno ponašanje (tzv.prohibitivna norma) ili koja nareGuje odreGeno ponašanje (tzv.imperativna

ili preceptivna norma).

Odnos protivpravnosti i odreGenosti djela u zakonu. Osnovi iskljueenja protivpravnosti

Protivpravnost je zaseban element krivienog djela, odvojen od odreGenosti djela u zakonu.

Protivpravnost znaei protivnost zapovijesti sadrţanoj u bilo kom pravnom propisu. OdreGenost djela

u zakonu vezana je samo za jedan odreGeni zakon. Svako protivpravno djelo nije istovremeno i

krivieno djelo (npr.nepladanje duga). Protivpravnost i odreGenost djela u zakonu poklapaju se samo u

slueajevima kad je zapovijest sadrţana upravo u krivienopravnom propisu.

O slueajevima iskljueenja protivpravnosti govori se kad djelo ispunjava sva obiljeţja krivienog djela

predviGenog u zakonu, ali postoje neke einjenice ili okolnosti zbog kojih je djelo pravno dozvoljeno jer

u konkretnom slueaju postoji permisivna (dozvoljavajuda) norma. Permisivne norme su norme koje

izuzetno eine dozvoljenim ponašanje koje je inaee protivpravno. Irelevantno je da li se osnov za

iskljueenje protivpravnosti nalazi u propisima krivienog, graGanskog prava ili nekoj drugoj grani prava.

Odlueno je samo to da postoji neko pravno pravilo koje dozvoljava odreGenu radnju. Radnje izvršene

u vršenju neke duţnosti koju nalaţe pravni poredak nisu protivpravne (npr.ubistvo neprijatelja za

vrijeme rata). Kao osnov iskljueenja protivpravnosti u literaturi se navode i nuţna odbrana i pristanak

povrijeGenog.

Protivpravnost kao obiljeţje nekih krivienih djela

Kod vedine krivienih djela zakon polazi od pretpostavke da su ova djela po svom karakteru redovno

protivpravna (npr.lišavanje ţivota). Zato se protivpravnost ne treba izrieito ni spominjati u opisu

krivienog djela, niti se u krivienom postupku mora utvrGivati njihova protivpravnost ukoliko se ne bi

pojavila sumnja da u konkretnom slueaju postoji osnov za iskljueenje protivpravnosti. MeGutim, kod

manjeg broja krivienih djela, krivieni zakon ne moţe usvojiti opštu pretpostavku o protivpravnosti

(npr. lišavanje slobode). Zbog toga se u opis djela unosi obiljeţje protivpravnosti, stavljajudi zahtjev da

se u krivienom postupku mora u svakom konkretnom slueaju utvrGivati da li je ueinjeno djelo i

protivpravno.

Ova razlika znaeajna je i sa stanovišta krivnje, jer se za umišljaj ueinioca krivienog djela sa elementom

“protivpravnosti” zahtijeva i utvrGivanje da je on pri izvršenju djela bio svjestan protivpravnosti svog

postupanja.

ODREĐENOST KRIVIENOG DJELA U ZAKONU

48

Da bi neko protivpravno djelo bilo krivieno djelo, mora biti u zakonu odreGeno kao krivieno djelo.

OdreGenost krivienog djela u zakonu eesto se naziva formalni ili zakonski element krivienog djela.

Unošenje odreGenosti djela u zakonu znaei prihvatanje principa legaliteta u krivienom pravu koji se

redovno izraţava formulom nullum crimen sine lege.

BIDE KRIVIENOG DJELA I ELEMENTI BIDA KRIVIENOG DJELA Pojam bida krivienog djela Pod bidem

krivienog djela podrazumijeva se skup posebnih elemenata jednog krivienog djela. Prema tome, pod

bidem se podrazumijeva samo tzv.posebno bide, tj.bide jednog krivienog djela, a ne svih krivienih

djela. Posebni elementi krivienog djela nazivaju se još i obiljeţjima krivienog djela. Npr, bide krivienog

djela kraGe sastavljeno je od posebnih elemenata: 1. Oduzimanje; 2. TuGa pokretna stvar; 3.

Namjera da se njenim prisvajanjem pribavi protivpravna imovnska korist.

Bide krivienog djela ima svoje objektivne i subjektivne elemente.

Elementi objektivnog karaktera

Elementi objektivnog karaktera su: 1. Posebna radnja i posebna posljedica, kojima se jedno krivieno

djelo razlikuje od drugog; 2. Naein izvršenja radnje – npr obiena kraGa razlikuje se od teške kraGe po

naeinu izvršenja; 3. Sredstvo kojim je radnja izvršena – npr.da bi postojao teţi oblik KD lahke tjelesne

povrede potrebno je da je povreda nanesena oruţjem, opasnim oruGem ili sredstvom podobnim da

se teško povrijedi; 4. Vrijeme kad je radnja izvršena – npr. KD sluţba u neprijateljskoj vojsci moţe

postojati samo u vrijeme oruţanog sukoba; 5. Mjesto na kome je izvršena – npr. KD povreda drţavne

granice moţe biti izvršeno samo na granici; 6. Lieno svojstvo, lieni odnos i okolnosti ueinioca –

npr.”sluţbeno lice”, “ljekar”, “vojna osoba” i sl.

Elementi subjektivnog karaktera U ove elemente spada odreGena namjera, koja mora postojati kod

ueinioca krivienog djela u vrijeme njegovog izvršenja i odreGena pobuda za izvršenje krivienog djela.

Kvalifikatorne i privilegujude okolnosti kao dopunski elementi

U okviru elemenata bida krivienog djela, treba razlikovati elemente osnovnog bida krivienog djela i

elemente na osnovu kojih zakon odreGuje posebne oblike (teţe i lakše) odreGenog osnovnog

krivienog djela. Obiljeţja osnovnog bida krivienog djela su prava (bitna) obiljeţja, dok su ova druga

dopunska obiljeţja. Ako se tim dopunskim obiljeţjima odreGuju teţi oblici krivienih djela

(tzv.kvalifikovana kriviena djela), onda ih nazivamo kvalifikatornim ili pooštravanim obiljeţjima,

odnosno okolnostima. Ako se odreGuju lakši oblici (tzv.privilegirana kriviena djela), onda ih nazivamo

privilegujudim ili ublaţavajudim obiljeţjima, odnosno okolnostima. Ovo razlikovanje znaeajno je za

utvrGivanje krivnje, kao i za odgovornost saueesnika.

PRAVNA ANALIZA POJEDINIH KRIVIENIH DJELA

49

Odredbe zakona kojima se predviGaju kriviena djela sadrţe 2 osnovna dijela: dispoziciju (opis djela) i

sankciju. Dispozicija je dio odredbe u kome se navode posebni elementi krivienog djela. Sankcija je

dio odredbe kojim se odreGuje vrsta i mjera kazne koja se moţe izredi ueiniocu.

Da bi se utvrdio pravi smisao odredbe koja odreGuje krivieno djelo, prvenstveno treba analizirati

radnju izvršenja i posljedicu, a zatim ostale elemente bida krivienog djela. Radnja krivienog djela

uvijek je odreGena u dispoziciji, a posljedicu ponekad moramo utvrditi iz smisla krivienopravne

odredbe, najeešde logiekim tumaeenjem.

Pošto se utvrdi radnja i posljedica, ocjenjuju se ostali posebni elementi sadrţani u dispoziciji. Pritom

je znaeajno ocijeniti da li se neki od ovih elemenata javljaju kao subjektivni ili kao objektivni uslovi za

postojanje krivienog djela. To je vaţno zbog toga što subjektivni elementi po pravilu predstavljaju

elemente vinosti ueinioca.

Pri analizi pojedinih krivienih djela posebno treba voditi raeuna o tome sa kojim oblikom vinosti je

pojedino krivieno djelo ueinjeno, imajudi u vidu osnovno pravilo da se nehat kaţnjava samo u

slueajevima kad je to zakonom predviGeno.

Posebni problemi javljaju se u vezi krivienih djela u kojima se pripremne radnje, pokušaj ili pojedini

oblici saueesništva inkriminišu kao samostalna kriviena djela. U takvim slueajevima treba voditi

raeuna da radnja izvršenja po pravilu nije precizno odreGena i da se ona izvodi iz opdih instituta

krivienog prava, tj.instituta o pripremnim radnjama, pokušaju i saueesništvu.

Na kraju, pri analizi pojedinih krivienih djela posebnu paţnju treba posvetiti pitanju sticaja krivifnih

djela. Jednom radnjom moţe se izvršiti više krivienih djela (idealni sticaj), te je zbog toga eesto

potrebno procjenjivati radnje sa aspekta elemenata sadrţanih u 2 ili više odredaba KZ. Pritom

posebno treba voditi raeuna o slueajevima tzv.prividnog sticaja, kada u stvari postoji samo jedno

krivieno djelo, mada isti elementi postoje u više krivienopravnih odredbi.

OBJEKAT KRIVIENOG DJELA Pojam objekta krivienog djela

Objektom krivienog djela naziva se ono dobro ili interes protiv kojeg je usmjereno krivieno djelo.

Postoje razlieita mišljenja o objektu krivienog djela. Tako se javljaju mišljenja da je objekat krivienog

djela: pravno zaštideni interes, pravno dobro, subjektivno pravo, te objektivno pravo.

Pojam objekta krivienog djela proizilazi iz zaštitne funkcije krivienog prava, pa je objekat krivienog

djela zapravo zaštitni objekat.

Zaštitni objekat moţe biti opdi i grupni. Opdi zaštitni objekat je pojedinac, graGanin i društvena

zajednica u cjelini. Opdi objekat je zajednieki za sva kriviena djela. Grupni zaštitni objekat je objekat

pojedine grupe krivienih djela (npr.ţivot i tijelo, zdravlje, east i ugled itd).

Objekat radnje krivienog djela

Objekat radnje krivienog djela je predmet na kome se radnja mora preduzeti da bi zaštitni objekat bio

povrijeGen ili ugroţen. Ovako shvaden objekat naziva se i predmet krivienog djela. U pojedinim

krivienim djelima objekat radnje je izrieito naveden (npr.kod kraGe objekat radnje je pokretna stvar,

kod ubistva je to eovjek koji se lišava ţivota itd).

UtvrGivanje predmeta krivienog djela, tj.objekta radnje, znaeajno je za postojanje pokušaja krivienog

djela. Pokušaj de postojati samo ako je radnja izvršenja zapoeeta na objektu radnje

50

krivienog djela. Objekat radnje krivienog djela treba strogo razlikovati od objekta krivienog djela,

tj.zaštitnog objekta jer su to 2 potpuno odvojena pojma.

SUBJEKAT KRIVIENOG DJELA Pojam subjekta krivienog djela

Subjekat (ueinilac) krivienog djela je lice koje je ueinilo krivieno djelo. S obzirom na stadijume u

izvršenju krivienog djela, subjekat moţe biti ueinilac svršenog ili pokušanog krivienog djela. S obzirom

na radnju koju je preduzeo, subjekat moţe biti izvršilac, saizvršilac, podstrekae ili pomagae.

Saizvršioci, podstrekaei i pomagaei nazivaju se saueesnici.

Izvršiocem krivienog djela smatra se i osoba koja se za izvršenje posluţila ţivotinjom ili prirodnim

silama (vatra, elektriena energija i sl). MeGutim, u teoriji postoje razlieita mišljenja o tome da li je

izvršilac krivienog djela osoba koja se u izvršenju posluţila nekom drugom osobom. U rješavanju ovog

pitanja treba razlikovati 2 slueaja: 1. Ako se neko pri izvršenju krivienog djela “posluţi” licem koje nije

ostvarilo objektivne elemente krivienog djela, onda se izvršilac zaista “posluţio” u izvršenju krivienog

djela. Npr, ako osoba A gurne osobu B i ona pri padu povrijedi osobu C, onda B nije izvršilac krivienog

djela jer njegova radnja nije voljna. 2. Ako lice kojim se izvršilac “posluţio” ueini krivieno djelo: npr.

osoba A nagovori osobu B koja je neuraeunljiva, da nanese povredu osobi C. U takvom slueaju osoba

B je voljno preduzela radnju izvršenja, te se ona mora smatrati izvršiocem, a ne osoba A.

Ueinioca krivienog djela treba razlikovati od krivca. Svaki ueinilac krivienog djela nije istovremeno i

krivac. Da bi bio krivac, potrebno je još i da ima odreGeni uzrast, da je uraeunljiv i vin, tj. da je krivieno

odgovoran.

Postoje mišljenja da i pravno lice moţe biti ueinilac krivienog djela. MeGutim, postoje argumenti

protiv koncepcije da pravna lica mogu biti subjekti krivienih djela. Oni su uglavnom slijededi: - samo

eovjek moţe preduzeti radnju izvršenja (einjenje ili propuštanje); - pravno lice nije sposobno za

psihieke odnose, te prema tome ne moţe biti vino; - kazna koja bi se izrekla pravnom licu ne moţe biti

liena jer bi pogodila sve elanove pravnog lica, pa i one koji su eventualno bili protiv izvršenja krivienog

djela.

OPDI OSNOVI KOJI ISKLJUFUJU POSTOJANJE KRIVIFNOG DJELA

OPDA RAZMATRANJA

Savremeno krivieno pravo poznaje slueajeve u kojima su ispunjeni svi uslovi za postojanje krivienog

djela, a da se u tim slueajevima iz odreGenih razloga iskljueuje postojanje krivienog djela. Svim tim

slueajevima zajednieko je to što formalno postoje sva zakonom odreGena obiljeţja nekog krivienog

djela, a krivieno djelo ipak ne postoji. Okolnosti usljed kojih ne postoji krivieno djelu uprkos

postojanju zakonskih obiljeţja nazivaju se opdi osnovi za iskljueenje postojanja krivienog djela. Opdi

osnovi za iskljueenje postojanja KD u našem krivienom zakonodavstvu su djelo malog znaeaja, nuţna

odbrana i krajnja nuţda. Osim navedenih, u literaturi se spominju još: upotreba sile ili prijetnje i

pristanak povrijeGenog na povredu.

DJELO MALOG ZNAEAJA

51

Pojam djela malog znaeaja

Napuštanjem materijalno-formalne definicije pojma krivienog djela, napušten je i pojam neznatne

društvene opasnosti kao osnova koji je do posljednje reforme našeg krivienog zakonodavstva

iskljueivao postojanje krivienog djela. Tako je sada odredbom el.9 KZ FBiH koja nosi naziv djelo malog

znafaja, predviGeno je da nije krivifno djelo ono djelo koje, iako sadrži obilježja krivifnog djela

određena zakonom, zbog nafina izvršenja djela, neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i

malog stepena krivifne odgovornosti izvršioca, predstavlja djelo malog znafaja. Djelo malog znaeaja

je izraz stanovišta de minimus non curat lex (sud se ne bavi zakonskim sitnicama). Iskljueenjem takvih

krivienih djela iz krivienog prava, postiţe se dvostruka korist: prije svega, sud se ne optereduje

sitnicama, a osim toga pojedinci koji su izvršioci takvih djela ne tretiraju se kao delikventi. Primjenu

ovog instituta potrebno je ogranieiti na stvarno najlakše slueajeve, tj.one koji su prema svom znaeaju

takvi da bi kaţnjavanjem i podizanjem bilo kakvog prijekora u ime društva protiv izvršilaca takvih djela

predstavljalo njegovo šikaniranje.

Institut djela malog znaeaja je logieki izraz stava prema kome da bi postojalo krivieno djelo mora se

dostidi odreGeni intenzitet povrede zaštitnog dobra. Ako je nivo te povrede neznatan, ueinjeno djelo

nije krivieno djelo, mada formalno sadrţi sva obiljeţja krivienog djela.

Mada se u vedini stranih zakonodavstava slueajevi koji bi odgovarali djelu malog znaeaja rješavaju na

naein da drţavni organ koji je nadleţan za pokretanje krivienog postupka ne podnosi tuţbu, što znaei

da se to pitanje rješava putem procedure primjenom naeela oportuniteta i negonjenja, smatra se da

taj put nije pravilan s obzirom da omogudava proizvoljnost i zloupotrebu od strane organa ovlaštenih

za gonjenje. Osim toga, pitanje krivienog djela je pitanje materijalnog krivienog prava, a ne pitanje

krivienog postupka.

Osnovni nedostatak kod primjene instituta djela malog znaeaja je u tome što se sudskom odlukom

oslobaGa odgovornosti lice koje je ostvarilo nedozvoljeno djelo i koje je krivo za to djelo. To drugim

rijeeima znaei da pojedinac koji se svjesno i voljno suprotstavio vaţnim društvenim i pravnim

normama, prolazi bez ikakve društvene osude. Ovo upuduje na potrebu krajnje restriktivnog pristupa

i velikog opreza u primjeni ovog instituta.

Ocjena o tome da li je jedno djelo malog znaeaja ili ne, predstavlja einjenieni vrijednosni sud o

konkretnom ponašanju ueinioca kojim su ostvarena zakonska obiljeţja djela, ali koje nema znaeaj

krivienog djela s obzirom na naein njegovog izvršenja, neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i

malog stepena kriviene odgovornosti ueinioca. Drugim rijeeima, ocjena o malom znaeaju djela je

faktieko pitanje (questio facti), zbog eega ne dolazi u obzir da se in abstracto takvim ocijeni bilo koje

krivieno djelo predviGeno u Zakonu jer bi to bilo u suprotnosti sa stavom zakona.

Da bi se neko djelo ocijenilo kao djelo malog znaeaja, moraju se ispuniti sva zakonska obiljeţja tog

djela. U suprotnom, konkretno djelo nije krivieno djelo zbog neispunjenja zakonskih obiljeţja, te u

takvim slueajevima ne dolazi u obzir ocjena njegovog znaeaja. U ocjeni da li je jedno djelo malog

znaeaja ne primjenjuje se individualistieki princip, tj. ne sagledava se od strane poeinioca ili onoga

prema kome je djelo poeinjeno, ved u toj procjeni u obzir dolazi samo socijalno-etieki princip.

Institut djela malog znaeaja ima znaeaj opdeg osnova iskljueenja protivpravnosti, koji se po zakonskim

uslovima primjenjuje na sva kriviena djela.

Uslovi za postojanje djela malog znaeaja

Iz zakonske definicije djela malog znaeaja proizilaze i uslovi za njegovo postojanje, a to su: naein

izvršenja djela, neznatnost ili nepostojanje štetne posljedice i mali stepen kriviene odgovornosti

52

izvršioca. Sva 3 uslova su kumulativno postavljeni, tj.moraju biti ispunjeni da bi bila iskljueena

protivpravnost ueinjenog djela.

(Bitno je napomenuti da kao osnovna orijentacija za ocjenu kakvog znaeaja je jedno krivieno djelo

treba posluţiti stav zakonodavca koji se odraţava u propisanoj kazni. Tako se npr. kriviena djela

ubistva, razbojništva i sl, za koja su propisane teţe kazne, ne mogu nikad smatrati djelima malog

znaeaja).

Naein izvršenja djela odnosi se na cjelinu radnje – njen oblik, sadrţaj, intenzitet djelovanja, vrijeme,

sredstva i sve druge stvarne okolnosti pod kojima je došlo do izvršenja djela. Prema smislu zakona,

naein izvršenja djela mora biti takav da ponašanje ueinioca u konkretnom slueaju nema ono znaeenje

i onu teţinu kakvo ima tipieno postupanje u konkretnom krivienom djelu.

Neznatnost ili nepostojanje štetnih posljedica je kljueni osnov postojanja ovog instituta. Prema slovu

zakona, posljedica treba biti neznatna, što znaei da postoji ali je njen znaeaj minoran, ili je uopde

nema, mada svako krivieno djelo ima posljedicu koja se sastoji ili u povredi ili u ugroţavanju nekog

dobra ili vrijednosti. Kod instituta djela malog znaeaja u pitanju je ne bilo koja, ved štetna posljedica.

S obzirom na ovaj uslov, kao djela malog znaeaja mogu se javiti formalna kriviena djela (djela koja

nemaju posljedicu u svom opisu), zatim djela ugroţavanja (sa konkretnom i apstraktnom opasnošdu),

pokušaji krivienih djela jer u tim slueajevima ne postoje štetne posljedice djela. Kao djela malog

znaeaja mogu se javiti i sva druga ostvarenja zakonskih bida djela koja su dovela do neznatnih

posljedica. Tako npr. kod krivienih djela kod kojih se posljedica sastoji u povredi nekog dobra, treba

utvrditi da li je štetna posljedica neznatna, što predstavlja faktieko pitanje koje se procjenjuje u

svakom konkretnom slueaju.

Mali stepen kriviene odgovornosti – stepen kriviene odgovornosti mora biti ispod stepena kojeg

zakon ima u vidu kao tipiean za konkretno djelo.

NUŢNA ODBRANA

Nuţna odbrana je u našem zakonodavstvu drugi osnov koji preko iskljueenja protivpravnosti iskljueuje

postojanje krivienog djela. Institut nuţne odbrane u poeetku se razmatrao samo u vezi sa krivienim

djelom ubistva, dok se tek kasnije proširio i na ostala kriviena djela. Sva savremena zakonodavstva

poznaju institut nuţne odbrane, propisujudi razlieite uslove za njegovo postojanje. U teoriji je

prvenstveno sporno koji su to osnovi, koji su to razlozi zbog kojih ne treba kaţnjavati za djela ueinjena

u nuţnoj odbrani. Sva teorijska shvatanja uglavnom se mogu svesti na subjektivna i objektivna.

Prema subjektivnom shvatanju, za djelo poeinjeno u nuţnoj odbrani ne treba kaţnjavati zbog toga što

se uzima da se ono lice koje postupa u takvoj odbrani nalazi u uzbuGenom (afektivnom) stanju koje

iskljueuje njegovu uraeunljivost. Mada je ovo shvatanje donekle prihvatljivo kad je u pitanju

prekoraeenje granica nuţne odbrane, ono je u osnovi neprihvatljivo kad treba iskljueiti postojanje

krivienog djela jer se pravo na nuţnu odbranu od strane zakonodavca priznaje ne zbog afektivnog

stanja ved zbog toga što sam zakonodavac nju dozvoljava kao samozaštitu ili nuţnu pomod koja je

neophodna.

Prema objektivnom shvatanju, nuţna odbrana je zapravo pravo da onaj ko postupa u nuţnoj odbrani,

branedi se povrijedi pravo onog ko ga je napao.

Kad se govori o nuţnoj odbrani, treba imati u vidu da se tu radi o sukobu neprava i prava, o

protivpravnom napadu na neko pravno zaštideno dobro, interes ili vrijednost, i o odbrani od tog

napada na ta prava. Kad onaj ko postupa u nuţnoj odbrani povrijedi neko napadaeevo dobro (ţivot,

53

tjelesni integritet, imovinu), njegovo ueinjeno djelo nije protivpravno zbog toga što je ueinjeno da bi

odbranio sebe ili drugog od takvog protivpravnog napada.

Prema odredbi el.10 KZ FBiH, nije krivifno djelo ono djelo koje je ufinjeno u nužnoj odbrani. Pritom

zakonodavac u odredbi st.2 istog elana daje i definiciju nuţne odbrane prema kojoj je to ona odbrana

koja je neophodno potrebna da ufinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad i

koja je srazmjerna napadu.

Iz navedenih definicija proizilaze i uslovi za postojanje nuţne odbrane. Oni se mogu podijeliti na 2

grupe: uslovi napada i uslovi odbrane. Uslovi napada su slijededi: 1. Napadom se smatra svaka radnja

usmjerena na to da se povrijedi neko dobro. U principu, napad se izvršava einjenjem, a samo izuzetno

i propuštanjem. Neeinjenje da se preduzme neka duţna einidba moţe predstavljati radnju napada. 2.

Napadae u smislu nuţne odbrane moţe biti samo eovjek. Ukoliko se radi o ugroţavanju nekog dobra

od strane prirodnih sila ili ţivotinja, tada nema napada u smislu nuţne odbrane, ved se eventualno

moţe govoriti o opasnosti koja nastaje usljed krajnje nuţde. Izuzetak postoji kad se radi o napadu

dresirane ţivotinje, jer se tada radi o napadu od strane eovjeka koji je usmjerio ţivotinju da napadne.

3. Kljueni uslov kod napada je protivpravnost. Napad mora biti protivpravan. Dakle treba razlikovati

napade koji su zasnovani na nekom zakonskom ovlaštenju, od onih kod kojih takvo ovlaštenje ne

postoji. Pritom se protivpravnost napada mora cijeniti potpuno objektivno, bez ikakvih subjektivnih

elemenata vezanih za krivienu odgovornost napadaea. Napad je isto tako protivpravan i onda kad je

oeekivan, predviGen, pa eak i onda kad je napadnuta osoba nekim svojim postupkom svjesno ili

nesvjesno sama isprovocirala taj napad. MeGutim, poseban slueaj je kada se radi o isprovociranom

napadu koji bi se iskoristio kao sredstvo ili prilika da se povrijedi napadae ili neko njegovo dobro. Tu

se zapravo radi o odreGenom ogranieenju prava na nuţnu odbranu, jer je u pitanju zloupotreba

prava. 4. Napad moţe biti usmjeren protiv bilo kojeg pravno zaštidenog dobra. Mada u zakonu ni

primjera radi nije navedeno nijedno od tih dobara, podrazumijeva se da su ta dobra prije svega ţivot,

sloboda, tjelesni integritet, dostojanstvo lienosti, moral itd. Iz zakonske definicije proizilazi da

odbijanje napada u smislu nuţne odbrane postoji i kad se to odbijanje odnosi na napad usmjeren

protiv nekog drugog. Odbijanje napada od drugog u teoriji se naziva nuţna pomod. Nuţna pomod

pokazuje da nuţna odbrana nije samo puka samoodbrana, ved da je to odbrana prava od neprava

uopde, eime se naglašava socijalno znaeenje i funkcija nuţne odbrane. I kod samoodbrane i kod nuţne

pomodi potrebno je da na strani napadnutog i onoga ko pruţa nuţnu pomod bude ispunjen poseban

subjektivni uslov. To je svijest i volja da se te radnje poduzimaju radi odbrane. 5. Napad mora biti

stvaran. Ukoliko izostaje stvarnost napada, radi se o tzv.putativnoj nužnoj odbrani. Putativna nuţna

odbrana postoji npr. u slueaju ako neka osoba u nekim posebnim okolnostima (mrak, magla, strah,

išeekivanje itd) pogrešno pomisli da jee napadnuta od osoba koje su samo htjele da se s njom našale,

pa u takvoj uobraţenoj odbrani povrijedi ili ubije nekog od napadaea. Postavlja se pitanje, kad je

postojanje nuţne odbrane iskljueeno, da li de onaj ko postupa u takvoj putativnoj odbrani biti krivieno

odgovoran. U odgovoru na to pitanje moguda su 2 rješenja: a) Ako je lice koje postupa u putativnoj

nuţnoj odbrani uz nuţnu paţljivost (paţljivost prosjeenog eovjeka u datim okolnostima) moglo

ocijeniti da taj napad nije stvaran, to lice de odgovarati za ueinjeno djelo iz nehata (ukoliko zakon

predviGa nehatno izvršenje djela); b) Ueinilac nede biti krivieno odgovoran ako se nalazio u

neotklonjivoj zabludi, što znaei da ni uz nuţnu paţnju nije mogao procijeniti napad kao nestvaran.

Uslovi odbrane su slijededi:

54

1. Svaka odbrana u smislu nuţne odbrane sastoji se u odbijanju protivpravnog napada.

Krivienopravno je relevantna samo takva odbrana koja ima obiljeţja krivienog djela, bez obzira koje

napadaeevo dobro je povrijeGeno (ţivot, tjelesni integritet, imovina itd); 2. Odbrana, tj.odbijanje

napada usmjereno je protiv napadaea, odnosno protiv bilo kojeg njegovog dobra. Odbanom se ne

smiju povrijediti dobra trede osobe. Ako do te povrede ipak doGe, ona se moţe sagledavati u

kontekstu krajnje nuţde. Izuzetak postoji kad su u pitanju dobra tredih osoba koja je napadae koristio

pri napadu, kada to ulazi u nuţnu odbranu; 3. Odbrana mora biti istovremena sa napadom.

Istovremenost postoji od trenutka kad napad neposredno predstoji i sve dok napad traje. Napad

neposredno predstoji kad se objektivno gledano od strane napadnutog u svakom trenutku moţe

oeekivati napad. Takav primjer je kada jedno lice sa sjekirom u ruci sa daljine 50-60m trei prema

napadnutom. Istovremenost se meGutim ne moţe prihvatiti kod nekih dalekih apstraktnih bududih

napada. Istovremenost postoji od trenutka kada usljed preduzetog napada dolazi do ukljueenja nekih

preventivnih, zaštitnih ureGaja. Sasvim drugo je pitanje kvaliteta ueinaka tih ureGaja po napadaea.

Kod nekih krivienih djela uzima se da napad traje sve dok traje protivpravno stanje izazvano tim

napadom. Tako npr. kod kraGe se smatra da istovremenost postoji sve dok lopov ne obezbijedi

pritežanje1 ukradene stvari. Nakon toga se smatra da je napad prestao, pa ukoliko bi iza toga došlo

do povrede napadaea, to bi predstavljalo krivieno djelo. Uslov istovremenosti spada u red faktiekih

pitanja i ono se procjenjuje u zavisnosti od osobenosti svakog konkretnog slueaja. Kada je u pitanju

zabluda onoga ko postupa u nuţnoj odbrani u pogledu uslova istovremenosti, tada se uzima da se

ueinilac nalazi u putativnoj nuţnoj odbrani (kriviena odgovornost se tada ocjenjuje). 4. Kljueni uslov

na strani odbrane je da ona mora biti neophodno potrebna za odbijanje napada. To je istovremeno i

najteţe pitanje za sudsku praksu. Neophodno potrebna odbrana znaei da ona i po vrsti i po

intenzitetu mora da predstavlja najblaţe odbrambeno sredstvo. To je takoGer faktieko pitanje koje se

utvrGuje u svakom konkretnom slueaju. Pritom se ne traţi da napadnuti ţrtvuje neke svoje interese, ni

da bjeţi niti da doziva nekog drugog upomod, zbog toga što on ima pravo na nuţnu odbranu. Poseban

uslov koji se traţi za postojanje nuţne odbrane, vezan za uslov njene neophodnosti, je srazmjernost

izmeGu napada i odbrane. To je novi uslov, koji je u zakonu izrieito naglašen. Srazmjernost znafi da

mora postojati određena srazmjera s jedne strane između napada i odbrane, a s druge strane u

pogledu vrijednosti dobra koje se napada i onog koje se povređuje u odbijanju napada. Zbog stanja u

kome se nalazi onaj ko postupa u nuţnoj odbrani, uzima se da se moţe tolerirati izvjesna nesrazmjera,

ali ona ne smije dostidi stepen oeigledne nesrazmjere. Srazmjernost kao uslov uvijek se mora

procjenjivati primjenom socijalno-etiekog principa sa strane onog ko se brani. Odbrana ne bi bila

opravdana kad je napadnuto dobro uistinu male vrijednosti, pri eemu se odbranom nanosi povreda

koja ugroţava dobro mnogo vede vrijednosti. Tako npr. kad je neko lišio ţivota eovjeka zbog toga što

je ukrao hljeb ili kad vlasnik ugostiteljskog objekta puca iz vatrenog oruţja na goste koji su razbijali

eaše u njegovom lokalu i sl. U takvim i slienim slueajevima ne moţe se usvojiti nuţna odbrana,

neovisno što se napad nije mogao drugaeije odbiti, jer bi se to protivilo socijalnom smislu nuţne

odbrane.

Pored navedenih uslova na strani napada i na strani odbrane, za postojanje nuţne odbrane bitan je

jedan poseban subjektivni element koji se ogleda u tome da je onaj ko postupa u nuţnoj odbrani

upravo išao za tim da od sebe ili drugog odbije protivpravni napad. To znaei da je kod njega postojala

i svijest i volja za postupanje u nuţnoj odbrani, a ne u nekom drugom cilju.

Prekoraeenje granica nuţne odbrane

Postavljanjem uslova neophodnosti i srazmjernosti u definiciji pojma nuţne odbrane, zakonodavac je

ujedno odredio i njene granice. U slueaju prekoraeenja granica nuţne odbrane, ueinilac

1 Vidi u Klaidevom rjefniku

55

odgovara za djelo koje je ueinio u prekoraeenju. To znaei da ako je u prekoraeenju granica nuţne

odbrane došlo do krivienog djela, ueinilac odgovara za to djelu uz pretpostavku da su ispunjeni uslovi

za krivienu odgovornost. To znaei da je djelo u prekoraeenju granica nuţne odbrane krivieno djelo,

kao i svako drugo krivieno djelo.

Kada je u pitanju kriviena odgovornost za prekoraeenje nuţne odbrane, u principu vaţe pravila o

krivienoj odgovornosti. MeGutim, uzimajudi u obzir stanje u kome se nalazi onaj ko postupa u nuţnoj

odbrani, zakonodavac predviGa i mogudnost blaţeg postupanja prema takvom ueiniocu krivienog

djela. Zakonodavac u el.10 st.3 navodi da se ufinitelj koji prekorafi granicu nužne odbrane može

blaže kazniti, a ako je do prekorafenja došlo zbog razdraženosti ili straha izazvanog napadom, može

se i osloboditi od kazne.

Vidljivo je da zakonodavac u jednoj varijanti za prekoraeenje granica nuţne odbrane predviGa samo

mogudnost blaţeg kaţnjavanja. Zbog toga je takvo prekoraeenje opdi, fakultativni zakonski osnov za

ublaţavanje kazne.

U drugoj varijanti, uzimajudi u obzir navedena stanja razdraţenosti ili straha (stenifki afekti – srdţba,

bijes, uzrujanost i astenifki afekti – strah, prepast, tuga, oeaj), zakonodavac predviGa i mogudnost

oslobaGanja od kazne. Zbog toga se kaţe da je takvo prekoraeenje opdi, fakultativni zakonski osnov za

oslobaGanje od kazne. U takvom slueaju, a na osnovu odredbe elana 43 st.2, sud moţe ueiniocu u

prekoraeenju ublaţiti kaznu i mimo pravila o ublaţavanju kazne. Afektivna stanja kao što su

nenormalno snaţna ljutnja ili bijes, kao patološki efekti mogu dovesti i do neuraeunljivosti, kada bi

bila iskljueena kriviena odgovornost ueinioca.

Prekoraeenje granica nuţne odbrane naziva se ekstenzivni eksces, što znaei da je napadnuti premašio

granice nuţne odbrane, ali samo u odnosu na njen intenzitet. Prekoraeenje granica nuţne odbrane

(dakle krivieno djelo) moţe biti ueinjeno sa umišljajem ili iz nehata. Ako je to djelo ueinjeno u zabludi

u pogledu napada, radi se o putativnoj nuţnoj odbrani. Tu postoji krivieno djelo, a kriviena

odgovornost se procjenjuje prema odredbama o stvarnoj zabludi.

KRAJNJA NUŢDA

Krajnja nuţda je tredi opdi zakonski osnov koji iskljueuje postojanje krivienog djela. Institutima krajnje

nuţde rješavaju se brojne i raznovrsne situacije kada se uzima da nema razloga za kaţnjavanje onog

lica koje je silom prilika dovedeno u takvo stanje da, spasavajudi neko svoje ili tuGe dobro kome

prijeti opasnost, ţrtvuje neko tuGe dobro pri eemu ein spasavanja predstavlja ostvarenje nekog

zakonskog bida krivienog djela.

Krajn nuţda pretpostavlja stanje nuţde, tj. takvu situaciju da se ugroţeno dobro moţe spasiti samo

ţrtvovanjem drugog, tuGeg dobra. I kod krajnje nuţde kao i kod nuţne odbrane postoji opasnost za

neko dobro, s tom razlikom što su kod nuţne odbrane u sukobu pravo i nepravo, dok se kod krajnje

nuţde radi o koliziji (sukobu) 2 prava i to onog koje je ugroţeno tj.koje se spasava i onog koje se

ţrtvuje radi spasavanja dobra koje je u opasnosti. Radi se o izboru izmeGu 2 zla i to izboru u stanju

nuţde. Krajnju nuţdu upravo karakterizira ta neizbjeţnost ţrtvovanja tuGeg dobra, ali pod okolnostima

koje te okolnosti eine socijalno opravdanim. Krajnja nuţda se temelji na ideji da u konfliktnim

situacijama koje su sastavni dio ljudskog ţivota, pravo mora dopustiti, odnosno po odreGenim

uslovima opravdati zahvate u tuGa dobra radi spasavanja vlastitog dobra. Einjenica što se tu na

izvjestan naein radi o nepoštivanju prava drugog koje ne stoji ni u kakvoj vezi sa pojedincem koji se

nalazi u opasnosti, upuduje na to da je sa sociološke, moralne i pravne strane situacija mnogo

sloţenija i delikatnija nego kad je u pitanju nuţna odbrana. Djelo ueinjeno u krajnjoj nuţdi nikad nije

antisocijalno. Ono je ili socijalno korisno ili socijalno indiferentno. S druge strane, takvo djelo uvijek

znaei upad u zaštidenu sferu drugog, povredu njegove autonomije, pa je zbog toga vrlo osjetljivo

odgovoriti na pitanje kad je to dopušteno i kada se moţe tolerisati.

56

Situacije koje obuhvata krajnja nuţda raznovrsne su i po svom znaeaju i po svom karakteru:

1. Situacija kada se radi spasavanja vlastitog ţivota ţrtvuje tuGi ţivot: npr.2 brodolomnika su na splavu

na kome ima mjesta samo za jednog. Jedan brodolomnik odgurne drugog, eime uništava njegov ţivot

da bi spasio svoj. Poznat je tzv.”slueaj minjon” ili “karnadesova daska”, gdje su se nakon brodoloma

na eamcu za spasavanje našla 3 mornara. Ostavši dugo bez vode, dvojica su zaklali tredeg, napili se

njegove krvi i na taj naein ostali ţivi.

2. Situacija kada se radi spasavanja vlastitog ţivota ţrtvuje neko tuGe materijalno dobro; npr.za

vrijeme oluje, kapetan da bi spasio brod i posadu naredni da se izbaci tuGi skupocjeni teret sa broda,

ili blagajnik napadnut od razbojnika koji prijeti da de ga ubiti, otvara sef i predaje mu tuGi novac.

3. Situacija kada se radi spasavanja svog materijalnog dobra ţrtvuje tuGe materijalno dobro; npr.radi

gašenja poţara prevrne se tuGi automobil koji se nalazi iznad hidranta.

4. Kada neko trede lice spasava neko dobro u opasnosti povredom ţivota ili materijalnih dobara

drugog; npr.jedno lice ubija neeijeg psa koji je napao tuGe dijete.

Mada u teoriji postoji opda saglasnost da ne treba kaţnjavati za djela ueinjena u krajnjoj nuţdi,

postoje razlieiti pristupi tome šta je razlog za nekaţnjavanje.

Prema subjektivnim shvatanjima prihvata se da je djelo u krajnjoj nuţdi protivpravno, ali se ueinilac

ne treba kazniti. Postoje razlieita shvatanja o tome šta je razlog za izostanak kaţnjavanja. Prema

jednim, uzima se da se u takvim situacijama ueinilac nalazi pod jakim uticajem neodoljive psihieke

prinude kojoj on ne moţe da se odupre. Drugi smatraju da ueinioca ne treba kazniti jer se nalazi u

neuraeunljivom stanju. Tredi smatraju da se kod takvih lica radi o instinktu samoodrţanja koji potire

strah od eventualne kazne za ueinjeno djelo.

Objektivna teorija uzima da djelo koje je poeinjeno u krajnjoj nuţdi nije protivpravno. MeGutim, ne

postoji jedinstveno mišljenje oko toga zbog eega se u takvim slueajevima iskljueuje protivpravnost. To

posebno dolazi do izraţaja u situacijama kada su u pitanju dobra jednake vrijednosti. Kada se radi o

dobrima nejednake vrijednosti, radi se o koliziji izmeGu dobara manje i vede vrijednosti, gdje priroda

stvari upuduje na to da je prihvatljivo ţrtvovati dobro manje vrijednosti da bi se spasilo dobro vede

vrijednosti. Razlozi pravienosti i opdi društveni interes opravdavaju ţrtvovanje manjeg za vede dobro,

a iz tog opravdanja izvodi se i pravo na krajnju nuţdu.

Kad su u pitanju dobra jednake vrijednosti kao npr. 2 ljudska ţivota, situacija je mnogo sloţenija. U

takvim situacijama naeelo pravienosti i opdi društveni interes upuduju na to da ih treba jednako štititi,

pa se uzima da je i samo društvo potpuno ravnodušno za konaeni ishod kolizije dva jednaka interesa.

Smatra se naime, da u takvim situacijama ta kolizija treba da ostane izvan prava, što praktieno znaei

da se krajnja nuţda priznaje i u takvim situacijama.

U odredbi el.11 st.1 KZ FBiH kaţe se da nije krivifno djelo ono djelo koje je ufinjeno u krajnjoj nuždi.

Iako zakonodavac ne navodi razloge zbog kojih iskljueuje postojanje krivienog djela, u takvim

situacijama uzima se da djelo ueinjeno u krajnjoj nuţdi nije protivpravno, pa preko nedostatka tog

elementa iskljueuje se i postojanje krivienog djela. To djelo nije protivpravno zbog toga što pri

postojanju dva razlieita interesa, od kojih je u opasnosti interes vede ili jednake vrijednosti, društvo

nema razloga da zabrani, da proglasi protivpravnim (protivzakonitim) radnju ili djelatnost kojom se

ţrtvuje dobro ili interes manje vrijednosti. Osim toga što ne postoji opasnost za društveni interes u

cjelini, mora se imati u vidu da i onaj ko postupa u krajnjoj nuţdi postupa sa motivima kao unutarnjim

pokretaeima koji se ne bi mogli oznaeiti kao negativni, neprihvatljivi, nerazumljivi, neshvatljivi,

amoralni, asocijalni itd, zbog eega takvog ueinioca ni ne treba kazniti.

57

U odredbi el.11 st.2, zakonodavac je dao definiciju krajnje nuţde. Prema toj definiciji, krajnja nužda

postoji kad je djelo ufinjeno da ufinitelj od sebe otkloni istovremenu neskrivljenu opasnost koja se

na drugi nafin nije mogla otkloniti, a pritom ufinjeno zlo nije vede od zla koje je prijetilo.

Iz ove zakonske definicije se vidi da zakonodavac postavlja uslove koji moraju biti ispunjeni za

postojanje opasnosti, kao i uslove koji se moraju ispuniti za otklanjanje te opasnosti.

Uslovi za postojanje opasnosti:

1. Opasnost mora biti istovremena, što znaei da je taj uslov ispunjen kao i kod nuţne odbrane, tj. kad

ta opasnost neposredno predstoji i sve dok traje, tj.dok nije prestala. Opasnost koja je prestala ili tek

bududa, ali ne neposredna opasnost ne dovodi do krajnje nuţde;

2. Opasnost mora biti neskrivljena, što znaei da se ne moţe pozivati na krajnju nuţdu ono lice koje je

svojom krivnjom skrivilo opasnost, pa spasavajudi svoja pravna dobra (ţivot, tjelesni integritet,

imovinu) povrijedi tuGa pravna dobra. Skrivljenost opasnosti moţe nastupiti kako sa umišljajem, tako

i iz nehata, s tim da zakonodavac pravi odreGenu razliku u pogledu kaţnjavanja kad je u pitanju

izazivanje opasnosti iz nehata.

3. Opasnost mora biti stvarna. Stvarnost podrazumijeva objektivno, fizieko, lahko uoeljivo i lahko

prepoznatljivo postojanje opasnosti od strane nekog prosjeenog eovjeka. U slueaju da je ueinilac

pogrešno smatrao da postoji opasnost, tada de postojati putativna krajnja nužda, a ne prava krajnja

nuţda. To znaei da de djelo u krajnjoj nuţdi biti krivieno djelo, s tim da se ueinilac u pogledu

odgovornosti moţe pozivati da je bio u zabludi u pogledu postojanja opasnosti (tzv.stvarna zabluda u

širem smislu), pa de se s obzirom na to procjenjivati i njegova odgovornost za ueinjeno krivieno djelo.

4. Opasnost moţe da bude izazvana od strane eovjeka (uraeunljivog ili neuraeunljivog), ţivotinja ili

prirodnih sila (zemljotres, poţar, poplava itd). Kada je u pitanju opasnost od ţivotinje, u obzir dolaze

svi napadi od strane ţivotinje osim kada je u pitanju opasnost od dresirane ţivotinje, kada se radi o

nuţnoj odbrani.

5. Opasnost moţe da prijeti bilo kojem pravnom dobru (ţivot, tjelesni integritet, zdravlje, imovina itd).

Uslovi za postojanje opasnosti:

1. Krajnja nuţda moţe postojati samo onda ako se postojeda aktuelna opasnost nije mogla otkloniti

na drugi nafin osim povredom dobara drugih lica. Ovdje se radi o stanju nuţde, što podrazumijeva

utvrGivanje da je ueinilac morao da otkloni opasnost samo i jedino na onaj naein ili onim sredstvima

kako je on to ueinio u konkretnom slueaju. To podrazumijeva da se moraju paţljivo procjenjivati sve

okolnosti konkretnog slueaja i u svakom slueaju donositi sud o tome da li se radilo o stanju nuţde.

2. Drugi uslov za otklanjanje opasnosti je taj da ufinjeno zlo nije vede od zla koje je prijetilo. To

ueinjeno zlo moţe se odnositi na ţivote ljudi, na povrede tjelesnog integriteta, na imovinu itd. Razlika

postoji u situaciji kada su u pitanju dobra jednake i nejednake vrijednosti. Ako se radi o dobrima

razlieite vrijednosti, onda je razumljivo da je i društveni interes i socijalno-etieki princip na strani toga

da se zaštiti dobro vede vrijednosti i onda kad to podrazumijeva apsolutno ţrtvovanje dobara manje

vrijednosti. Zbog toga i u našem pravu ovaj osnov iskljueenja krivienog djela vrijedi ako je ueinjeno zlo

manje od zla koje je prijetilo (npr.konkurencija ljudskog ţivota ili tjelesnog integriteta i imovine).

MeGutim, nema krajnje nuţde ako je ueinjeno zlo vede od onog koje je otklonjeno, npr. kad se radi

spasavanja imovine ţrtvuju ljudski ţivoti. MeGutim, naš krivieni zakon u zaštiti dobara predviGa da

krajnja nuţda postoji u slueaju kada su u pitanju dobra jednake vrijednosti ili jednaki interesi.

58

U takvim slueajevima ne moţe se dati prednost jednom ili drugom pravno zaštidenom objektu.

MeGutim, ima se u vidu i psihieko stanje onog ko je u krajnjoj nuţdi i to posebno u onim slueajevima

kada su u pitanju veoma vrijedna dobra, kao što je ljudski ţivot.

Prekoraeenje granica krajnje nuţde

Granice krajnje nuţde praktieno su postavljene uslovom da ueinjeno zlo ne u otklanjanju opasnosti ne

smije biti vede od zla koje je prijetilo. Ukoliko ueinilac povrijedi taj uslov, tada postoji krivieno djelo za

koje se odgovara po opdim propisima. Naš KZ u odredbi el.11 st.3 ipak predviGa lakše kaţnjavanje

takvog ueinioca, uzimajudi u obzir posebno unutrašnje psihieko stanje onog ko otklanja opasnost u

smislu da takvo lice nije uvijek u stanju pravilno procijeniti granice krajnje nuţde. U tom smislu zakon

predviGa 2 mogudnosti: 1. Da takvog ueinioca blaţe kazni. To znaei da je prekoraeenje granica krajnje

nuţde drugi, opdi fakultativni zakonski osnov za ublažavanje kazne. 2. U izvjesnim slueajevima sud

moţe ueinioca i osloboditi od kazne, ali samo pod uslovom da se utvrdi kako je do prekoraeenja došlo

pod osobito olakšavajudim okolnostima. U ovom slueaju, u pitanju je drugi, opdi fakultativni zakonski

osnov za oslobođenje od kazne.

Prema tome, 1. Krajna nuţda iskljueuje postojanje krivienog djela; 2. Prekoraeenje granica krajnje

nuţde je fakultativni osnov za ublaţavanje kazne; 3. Prekoraeenje granica krajnje nuţde pod osobito

olakšavajudim okolnostima je fakultativni osnov za oslobaGanje od kazne.

MeGu uslovima na strani opasnosti je poseban uslov da opasnost ne smije biti skrivljena, što znaei da

je ueinilac ne smije izazvati bilo sa umišljajem ili iz nehata. Zakonodavac meGutim ipak izdvaja

skrivljenost opasnosti kad je ona ueinjena iz nehata u pogledu kaţnjavanja takvog ueinioca. Za

slueajeve nehatnog skrivljavanja opasnosti zakonodavac predviGa mogudnost blaţeg kaţnjavanja.

Prema odredbi el.11 st.4, ne postoji krajnja nužda u slufaju da je ufinilac bio dužan da se izloži

opasnosti. To praktieno znaei da se onaj ko je po nekom pravnom osnovu duţan da se izloţi opasnosti

ne moţe pozivati na krajnju nuţdu ako u otklanjanju te opasnosti izvrši neko krivieno djelo. Takva

duţnost moţe slijediti iz zakona, sluţbene obaveze ili obaveze na osnovu ugovora (policajci, euvari

objekata, mornari, lijeenici i drugo zdravstveno osoblje, vatrogasci itd). Tu je u pitanju jedna posebna

duţnost koaj je postojala prije djela i koja povedava granicu ţrtvovanja. U pogledu ocjene da li

zapravo i do koje mjere postoji ta duţnost da se izloţi opasnosti. Ne postoji uvijek i po svaku cijenu

duţnost izlaganja opasnosti, te se ni od tih ljudi ne moţe zahtijevati samoţrtvovanje do uništenja.

Znaei da ne treba traţiti da izlaganje opasnosti vodi u sigurnu smrt.

SILA I PRIJETNJA

Neka savremena strana zakonodavstva sadrţe posebne odredbe kojima je regulisano iskljueenje

kaţnjivosti u slueaju da je neko lice silom ili prijetnjom prinuGeno na izvršenje djela. naš krivieni zakon

ne sadrţi takvu izrieitu zakonsku odredbu u opdem dijelu. MeGutim, sila i prijetnja su od znaeaja i za

naše krivieno pravo, jer su sila i prijetnja elementi mnogih krivienih djela (protiv imovine,

dostojanstva lienosti i morala, braka i porodice, ţivota i tijela itd). S druge strane, sila i prijetnja imaju

opdi znaeaj u našem krivienom pravu jer je u nekim situacijama iskljueeno postojanje krivienog djela

ako je do njegovog izvršenja došlo usljed primjene sile ili prijetnje.

Sila Sila je upotreba snage prema odreGenom licu sa ciljem da to lice preduzme odreGenu radnju

(einjenje) ili da ne preduzme duţnu radnju (neeinjenje). Ona je redovno usmjerena na savladavanje

stvarnog i oeekivanog otpora. Upotrijebljena snaga kod sile moţe biti fizieka ili mehanieka, a

59

prema odredbi el.136 st.12 KZ FBiH, kao sila se smatra i primjena hipnoze i omamljujudih sredstava sa

ciljem ad se neko protiv svoje volje dovede u nesvjesno stanje ili onesposobi za otpor. Sila moţe biti

apsolutna ili neodoljiva i konkluzivna ili odoljiva.

Apsolutna sila postoji onda kada je usljed dejstva sile lice prema kome je primijenjena potpuno lišeno

mogudnosti da donese odluku o svojoj radnji (bez obzira da li je to einjenje ili neeinjenje), kao i u

slueaju ako je lice bilo potpuno lišeno mogudnosti da ved ranije donesenu odluku realizira. Apsolutna

ili neodoljiva sila znaei da prisiljeni nije mogao da se suprotstavi toj sili. Primjena sile procjenjuje se u

svakom konkretnom slueaju, pri eemu se uzimaju u obzir objektivni uslovi konkretne situacije i

subjektivno stanje ueinioca i njegova mogudnost da se toj sili suprotstavi.

Konkluzivna sila postoji u slueaju kada prisiljeni nije lišen mogudnosti da donese odluku, ali je usljed

dejstva te sile njegova odluka takva kakva jeste bila iznuGena. To znaei da to lice moţe da odlueuje, ali

je odluka koju donosi nastala usljed upotrebe neke fizieke, vanjske snage. Ta sila moţe biti

neposredna i posredna. Neposredna je kad se primjenjuje direktno prema licu koje treba donijeti

odluku i da u skladu sa tom odlukom preduzme odreGenu einidbu ili ne preduzme duţnu einidbu.

Posredna je u slueaju kada se ne preduzima prema tom licu, ved prema nekom tredem licu ili prema

odreGenim stvarima, pa se na taj naein djeluje na svijest i volju prisiljavanog lica. Kad su u pitanju

treda lica, to su redovno bliski srodnici prisiljavanog lica.

Prijetnja

Za razliku od sile koja predstavlja upotrebu fizieke ili mehanieke snage, prijetnja je verbalni ein koji

predstavlja izjavu nekog lica kojom se drugom licu predoeava neko zlo koje je podobno da kod lica

kome se prijeti utiee na donošenje odluke. Ta izjava moţe biti usmena ili pismena, a moţe biti

ueinjena i konkludentnim radnjama. Pod uticajem prijetnje lice kojem je prijetnja upudena nalazi se

pred alternativom, u smislu da ueini odreGenu radnju, odnosno da ne preduzme duţnu radnju ili da

se saglasi sa zlom koje mu se predoeava. U takvim situacijama nebitno je da li de zlo kojim se prijeti

biti naneseno neposredno od onog koji prijeti ili de ono biti naneseno od nekog tredeg lica, a pod

uticajem lica koje prijeti.

Za razliku od prijetnje, opomena takoGer predstavlja izajvu nekog lica kojom se drugo lice upozorava

da de ga snadi neko zlo ako ne preduzme odreGenu radnju, pri eemu lice koje upozorava redovno

nema nikakvog uticaja na nastupanje ili izostajanje zla koje se predoeava.

Kod prijetnje je nebitno da li je lice koje upuduje prijetnju uistinu spremno da tu prijetnju realizira,

niti da li objektivno postoji mogudnost da se ona realizira. Bitno je da ono lice kojem se prijeti

upudenu prijetnju smatra i kao ozbiljnu u pogledu nanošenja zla i kao mogudu u smislu njene

realizacije. Za prijetnju takoGer nije bitno da li je zlo kojim se prijeti usmjereno neposredno na lice

kojem se prijeti ili na neko trede lice. Zlo koje se predoeava kod prijetnje po svojoj prirodi i intenzitetu

mora biti takvo da je podobno da kod lica kojem se prijeti izazove odluku na einjenje ili neeinjenje.

Zajednieko kod konkluzivne sile i prijetnje je to što licu na koje se utiee nije iskljueena mogudnost

odlueivanja, tako da to lice redovno ima alternativu u donošenju odluke.

Razlika izmeGu konkluzivne sile i prijetnje ogleda se u tome što se kod konkluzivne sile zlo ved

realizira, a kod prijetnje se tek predoeava.

Postavlja se pitanje opdeg krivienopravnog znaeaja sile i prijetnje. U tom smislu moţe se redi da

upotreba sile i prijetnje u krivienom pravu spada u red vrlo razlieito riješenih pitanja od

zakonodavstva do zakonodavstva. Dok na jednoj strani postoje zakonodavstva koja upotrebu sile i

prijetnje ne predviGaju kao opde institute krivienog prava, s druge strane postoje i zakonodavstva

koja ih izrieito predviGaju kao razloge ili osnove iskljueenja postojanja krivienog djela, pritom pravedi

razliku izmeGu apsolutne sile na jednoj i konkluzivne sile i prijetnje na drugoj strani.

60

Kad je u pitanju apsolutna sila (vis absoluta – neodoljiva sila), koja djeluje na taj naein da lice prema

kome je usmjerena nema nikakve mogudnosti izbora postupanja, ved je to lice prisiljeno postupati

upravo onako kako je na to prisiljeno, u krivienopravnoj teoriji uglavnom postoje 2 mišljenja. Prema

jednom, upotreba takve sile iskljueuje postojanje krivienog djela, što znaei da ta sila predstavlja osnov

koji je po svojoj kvaliteti i kvantiteti jednak drugim osnovama iskljueenja postojanja krivienog djela

(nuţna odbrana, krajnja nuţda itd).

Prema drugom shvatanju, upotreba apsolutne sile iskljueuje krivnju takvog lica u odnosu na radnju.

Preovladava shvatanje da je kod apsolutne sile iskljueeno postojanje krivienog djela i to zbog toga što

nedostaje postojanje voljne radnje. Takvo lice nema mogudnost da odlueuje, što znaei da nema

mogudnost poduzimanja bilo kakve voljne djelatnosti. To lice zapravo sluţi samo kao sredstvo u

rukama drugog. Navedeno shvatanje ugraGeno je npr. u novi KZ R.Hrvatske, gdje je izrieito reeeno da

nema kaznenog djela kad je poeinitelj postupao pod djelovanjem neodoljive sile. Naein i sadrţaj te

sile mogu biti razlieiti i utvrGivanje tih momenata predstavlja faktieko pitanje. Moţe se raditi o

hipnozi, ubrizgavanju nekih hemijskih preparata, opojnih droga itd. Pod dejstvom takve sile, ueinilac

moţe da stavi svoj potpis na laţni dokument, mjenicu i sl.

Kad su u pitanju konkluzivna sila i prijetnja, u teoriji je nesporno da one pod odreGenim uslovima

mogu iskljueiti kaţnjivost, mada ostaje otvoreno pitanje šta je osnov iskljueenja kaţnjivosti u takvim

slueajevima. Pošto pod uticajem konkluzivne sile nije iskljueena mogudnost odlueivanja, ali je odluka

koja se donosi iznuGena, u teoriji se znaeaj te sile i prijetnje najeešde dovodi u vezu sa drugim

institutima koji iskljueuju postojanje krivienog djela (nuţna odbrana, krajnja nuţda…). Drugim

rijeeima, konkluzivna sila (zlo koje se ved primjenjuje) i prijetnja (zlo koje se stavlja u izgled)se

smatraju kao istovremeni protivpravni napad kod nuţne odbrane, odnosno kao istovremena

neskrivljena opasnost kod krajnje nuţde. Proizilazi da, ukoliko je po svojoj vrsti i intenzitetu sila i

prijetnja takva da ima elemente protivpravnog napada protiv kojeg je neophodna odbrana ili

elemente neskrivljene opasnosti koja nalaţe potrebu otklanjanja te opasnosti, tada zapravo postoje i

instituti nuţne odbrane odnosno krajnje nuţde. U tim situacijama primjena konkluzivne sile i prijetnje

iskljueuju protivpravnost postupanja drugog lica, pa je to djelo dozvoljeno.

Najeešde se uzima da se upotreba konkluzivne sile i prijetnje dovodi u vezu sa institutom krajnje

nuţde, pri eemu posebno treba imati u vidu da li je zlo koje je prijetilo manje, jednako ili vede od zla

koje se nanosi u otklanjanju te opasnosti. Samo ako to zlo nije vede od zla koje je prijetilo, takvo

postupanje moţe biti u skladu sa pravom. Naš zakon ne sadrţi izrieito takvo rješenje, ali postoje

primjeri u uporednom zakonodavstvu koji upravo na izloţeni naein u opdim odredbama zakona

reguliraju uticaj konkluzivne sile i prijetnje. Tako npr. KZ RH u odredbi o konkluzivnoj sili i prijetnji

kaţe: “Ako je poeinitelj poeinio kazneno djelo pod djelovanjem sile kojoj se moglo odoljeti ili pod

djelovanjem prijetnje, primijenit de se odredbe o krajnjoj nuţdi, uzimajudi tu silu ili prijetnju kao

neskivljenu opasnost”.

PRISTANAK POVRIJEĐENOG Krivienopravni znaeaj pristanka povrijeGenog

Kao poseban osnov preko kojeg se iskljueuje postojanje krivienog djela, u krivienopravnoj teoriji i

sudskoj praksi pominje se pristanak povrijeGenog na povredu. To su situacije kada sam povrijeGeni

izrieito ili na drugi naein pristane na povredu nekog njegovog dobra. U takvim situacijama se istiee da

nema protivpravnosti, pa samim tim ni krivienog djela. Osnovni nedostatak takvog opravdanja je u

tome što se odreGena posebno vaţna dobra (ljudski ţivot, tjelesni integritet itd) ne štite samo u

interesu pojedinca, ved i u interesu društvene zajednice kao cjeline. To onda znaei da ni takav

pojedinac ne moţe sam odlueivati o krivienopravnoj zaštiti njegovih dobara. MeGutim, u odreGenim

situacijama pristanak povrijeGenog na povredu moţe imati dejstvo na planu blaţeg

61

tretmana u kaţnjavanju, bilo da je ved u samom krivienom zakonu za te situacije propisana blaţa

kazna, bilo na naein da je propisana mogudnost ublaţavanja kazne od strane suda.

Naše krivieno pravo nema nikakvih posebnih odredbi koje bi regulirale takve situacije. To znaei da

pristanak povrijeGenog ne postoji u krivifnom zakonu kao poseban zakonski osnov, kao što ne

postoje ni posebne odredbe koje bi takvo djelo einile lakšim. MeGutim, ukoliko su ispunjene neke

posebne okolnosti, uzima se da i pristanak povrijeGenog ima uticaja na postojanje krivienog djela.

Smatra se da se taj uticaj moţe izraziti preko instituta djela malog znaeaja, pod uslovom da su

ispunjene pretpostavke za postojanje tog pravnog osnova.

Kad je rijee o pristanku povrijeGenog, taj problem se uglavnom svodi na pitanje povreda tijela do

kojih dolazi na sportskim takmieenjima i pri lijeeniekim, posebno hirurškim intervencijama.

Povrede pri sportskim takmieenjima

Kada su u pitanju povrede na sportskim takmieenjima, s jedne strane se smatra da u tim situacijama

nema krivienog djela zbog toga što je samim izborom sportske discipline (boks, karate i sl) sam

povrijeGeni predutno pristao na povredu. Drugo mišljenje je da u takvim situacijama nema krivienog

djela zbog toga što nema protivpravnosti i što takva djela nisu asocijalna i socijalno neprihvatljiva.

Smatra se, naime, da uprkos rizicima za ţivot i tjelesni integritet takmieara pojedinih sportskih

disciplina, korisnost i dobre strane tih sportova oduzimaju i tim povredama krivienopravni karakter.

MeGutim, nepostojanje krivienog djela u tim situacijama dolazi u obzir samo onda ako je do povrede

došlo i pored toga što se takmiear koji nanosi povredu pridrţavao pravila te sportske discipline. U

suprotnom postojanje krivienog djela nije iskljueeno.

Lijeenieke (hirurške) intervencije

Kad su u pitanju lijeenieke, a posebno hirurške intervencije i nanošenje povreda pri tim

intervencijama, postoje 2 osnovna mišljenja: 1. Postoji krivieno djelo tjelesne povrede uvijek u onim

slueajevima kad pacijent nije dao pristanak na lijeenieku intervenciju. Takvo stanovište se obrazlaţe

time da niko nije duţan da se lijeei ako to sam nede, pa bi onda lijeeenje mimo njegove volje

predstavljalo krivieno djelo.

2. Hirurške intervencije koje su preduzete po pravilima konkretne hirurške discipline nisu krivieno

djelo zbog toga što nema nasilja nad pacijentom i zbog toga što su te djelatnosti korisne za pacijenta,

socijalno opravdane i prihvatljive. U prilog tome je okolnost da su lijeenici po prirodi svoje profesije i

po zakonu duţni da ljudima pruţaju pomod. To znaei da u takvim situacijama uopde nije potreban

pristanak povrijeGenog na povredu i ne moţe se govoriti o postojanju krivienog djela i u situacijama

kada nema tog pristanka. O krivienom djelu u ovakvim slueajevima moţe se govoriti samo onda kad

se lijeenieka intervencija ne preduzima u svrhu lijeeenja, ved u neku drugu svrhu – npr.eksperimenti,

oduzimanje dijelova ljudskog tijela radi presaGivanja i sl.

PRIPREMNE RADNJE I POKUŠAJ KRIVIFNOG DJELA

OPDA RAZMATRANJA O STADIJIMA (FAZAMA) U IZVRŠENJU KRIVIENOG DJELA

U izvršenju krivienog djela moţe postojati više faza ili stadija. Redovno se uzima da je prvi stadij u

ostvarenju djela stadij donošenja odluke. Nakon stvorene odluke prilazi se njenoj realizaciji. Ona u

nekim slueajevima moţe odmah predstavljati svršeno krivieno djelo, a u nekim slueajevima su nuţni

meGustadiji. Tako se npr.donesena odluka ne moţe uvijek neposredno realizirati zbog toga što

priroda krivienog djela podrazumijeva postojanje odreGenih sredstava koja su nuţna za

62

njegovo izvršenje. Tako se kao slijededi stadij nakon donošenja odluke javlja pripremna radnja. Nakon

pripremne radnje ulazi se u krivieno djelo, jer se pristupa radnji izvršenja.

Kada ueinilac poduzme radnju izvršenja, moţe dodi do 2 završna stadija: 1. pokušaj krivienog djela -

preduzeta je radnja izvršenja, a posljedica nije nastupila iz bilo kojih razloga; 2. svršeno krivieno

djelo – usljed preduzete radnje nastupila je zabranjena posljedica.

Bitno obiljeţje pripremnih radnji i pokušaja krivienog djela sastoji se u tome da ove faze mogu

postojati samo ako je u pitanju vršenje krivienog djela sa umišljajem kao oblikom krivnje. Dakle, ove

faze u ostvarenju krivienog djela ne mogu postojati kod nehatnih delikata.

Posebno vaţno pitanje jeste koja od naprijed pomenutih faza je kaţnjiva i da li u pogledu kaţnjavanja

treba praviti razliku izmeGu pojedinih faza. U tom smislu, iako predstavlja posebnu fazu u ostvarenju

krivienog djela, razmišljanje i donošenje odluke da se izvrši krivieno djelo kod nas ne predstavlja

kaţnjivu fazu. Za to postoje 2 razloga: 1. Donesena odluka se do same realizacije moţe promijeniti; 2.

Odluku je praktieno nemogude dokazati.

Kada su u pitanju pripremne radnje i pokušaj krivienog djela, i kaţnjavanje za te stadije, u

krivienopravnoj teoriji prisutna su 2 shvatanja:

Prema objektivnoj teoriji uzima se da treba kazniti samo za one radnje koje su proizvele neku

posljedicu u vanjskom svijetu. To podrazumijeva prije svega kaţnjavanje za svršeno krivieno djelo, a

izuzetno kad je u pitanju pokušaj teţeg krivienog djela. Opravdanje za kaţnjavanje pokušaja teţeg

krivienog djela objektivna teorija nalazi u tome što je i pokušaj za društvo opasan, a do posljedice nije

došlo usljed nekih vanjskih okolnosti, neovisno o volji izvršioca. Objektivna teorija iskljueuje

mogudnost kaţnjavanja za pripremne radnje.

Subjektivna teorija kod kaţnjavanja za stadije ostaje pri svom shvatanju o ispoljenoj ili manifestiranoj

zloeinaekoj volji. Bitno je, naime, da je nekom radnjom ueinilac jasno izrazio svoju zloeinaeku volju, a

nebitno je da li je njegova namjera do kraja realizirana. To znaei da se i za pripremne radnje i za

pokušaj krivienog djela po toj teoriji kaţnjava isto kao i za svršeno djelo.

Subjektivna teorija u svom integralnom obliku ne bi se mogla prihvatiti ni kod pokušaja, a pogotovo

kod pripremnih radnji. U našem pravu su pripremne radnje u naeelu nekaţnjive, odnosno kaţnjive su

samo izuzetno, ukoliko su ispunjeni zakonski uslovi.

PRIPREMNE RADNJE Pojam pripremne radnje

Pripremne radnje predstavljaju takve radnje koje preduzima izvršilac krivienog djela, a koje mu

omogudavaju ili olakšavaju izvršenje krivienog djela. One se najeešde sastoje u nabavljanju ili

osposobljavanju sredstava za izvršenje krivienog djela, uklanjanju prepreka za izvršenje krivienog

djela, dogovaranju, planiranju ili drugim radnjama kojima se stvaraju uslovi za neposredno izvršenje

krivienog djela, a koje ne predstavljaju radnju izvršenja.

Pripremne radnje stoje ante portas delicta (pred vratima zloeina), što znaei da stoje izvan bida

krivienog djela. Objektivno gledano, uzete same za sebe one ne predstavljaju napad na neko pravno

zaštideno dobro. Npr. kupovina puške još ne znaei da je puška namijenjena za izvršenje krivienog

djela.

63

Kaţnjavanje za pripremne radnje

Prema KZ FBiH, pripremanje krivifnog djela kaznit de se samo kada je to pripremanje preduzeto s

direktnim umišljajem i samo onda kad to Zakon izrifito određuje.

Postoje 2 vrste kaţnjivih pripremnih radnji: 1. One koje predstavljaju delict sui generis – u ovom

slueaju pripremna radnja uzdignuta je u rang radnje izvršenja krivienog djela. Primjeri: špijunaţa – “ko

pribavlja tajne podatke ili dokumente u namjeri da ih saopšti ili preda stranoj drţavi, stranoj

organizaciji ili licu koje im sluţi…”; udruţivanje radi vršenja krivienog djela; nedozvoljeno drţanje

oruţja ili eksplozivnih materija, itd.

2. Kaţnjavanje za pripremanje odreGenog krivienog djela – ovdje pripremna radnja predstavlja samo

prethodni stadij u ostvarenju nekog krivienog djela. Npr. u el.151 KZ FBiH propisano je kaţnjavanje za

pripremu odreGenih krivienih djela i to za: - stvaranje udruţenja za vršenje pojedinih krivienih djela

(napad na ustavni poredak, priznavanje kapitulacije i okupacije, ugroţavanje teritorijalne cjelovitosti –

el. 137-139 KZ); - nabavku sredstava za vršenje odreGenih krivienih djela (podrivanje vojne i

odbrambene modi, oruţana pobuna, terorizam, špijunaţa – el.144-146 KZ).

POKUŠAJ KRIVIENOG DJELA Pojam pokušaja krivienog djela

Pokušaj krivifnog djela postoji kad je izvršenje krivifnog djela sa umišljajem zapofeto, ali nije

dovršeno, ili je radnja izvršenja dovršena, ali nije nastupila zabranjena posljedica. Dakle, kod pokušaja

krivienog djela bitna su 3 elementa: 1. Umišljaj (direktni ili eventualni) kao oblik krivnje; 2. Radnja

izvršenja (nedovršena ili dovršena); 3. Odsustvo zabranjene posljedice.

Postoji razlika izmeGu krivienih djela kod kojih se posljedica pojavljuje kao povreda ili kao konkretna

opasnost tj.kod kojih je posljedica element bida krivienog djela i krivienih djela kod kojih je posljedica

apstraktna opasnost. U prvom slueaju, posljedica mora izostati, neovisno da li je u pitanju povreda ili

konkretno ugroţavanje. Kod krivienih djela sa apstraktnom opasnošdu, kod kojih opasnost nije

element bida krivienog djela, pokušaj postoji kad je radnja izvršenja zapoeeta ali nije dovršena.

I pripremne radnje i pokušaj su stadiji u ostvarenju krivienog djela. Zajednieko im je što nema

nastupanja zabranjene posljedice. Razlika se ogleda u tome što se kod pripremnih radnji ne ulazi u

krivieno djelo, dok se kod pokušaja preduzimanjem radnje izvršenja ulazi u krivieno djelo, jer se

ostvaruje jedno njegovo bitno obiljeţje tj. radnja.

Da bi se govorilo o kaţnjivosti za pokušaj krivienog djela, potrebno je kod svakog krivienog djela znati

u eemu se sastoji radnja izvršenja. Kako se radnja izvršenja najeešde sastoji od niza djelatnosti, uzima

se da pokušaj postoji onda kad se preduzme prva djelatnost koja ulazi u radnju izvršenja. Tako npr.

kod ubistva pokušaj postoji ved od trenutka kad osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B na nju

nanišani.

Kod onih krivienih djela kod kojih je upotreba odreGenog sredstva element bida krivienog djela,

pokušaj postoji ved od trenutka kad se zapoeelo sa upotrebom tog sredstva. Npr. kod razbojništva i

silovanja, upotreba sile (prinuda) je sredstvo za izvršenje kraGe kod razbojništva, odnosno obljube

kod silovanja. Pokušaj postoji ved od trenutka kad poeinilac upotrijebi silu ili ozbiljnu prijetnju, kod

razbojništva sa namjerom da ostvari kraGu, a kod silovanja da izvrši obljubu.

64

Kod nekih krivienih djela kod kojih su u pitanju 2 ili više alternativno postavljenih radnji, pokušaj

postoji kad se preduzme bilo koja od tih radnji. Suprotno tome, kod krivienih djela kod kojih su u

pitanju 2 kumulativno postavljene radnje, pokušaj postoji tek kad se preduzme i posljednja od

kumulativno predviGenih radnji. Takav je slueaj npr. kod krivienog djela izlaganja opasnosti iz el.180

KZ, gdje pokušaj postoji tek onda kad jedno lice prvo prouzrokuje opasnost po ţivot neke osobe, a

zatim tu osobu poene ostavljati u stanju ili prilikama opasnim po ţivot.

Slueajevi kad nije mogud pokušaj krivienog djela

Pokušaj nije mogud kod svih krivienih djela:

1. Pokušaj nije mogud kod krivienih djela kod kojih je on element krivifnog djela, tako da se

pokušajem ostvaruje svršeno krivieno djelo. Npr: napad na ustavni poredak, ugroţavanje teritorijalne

cjeline itd;

2. Kod nekih krivienih djela pokušaj je iskljueen zbog prirode krivifnih djela. Npr: sudjelovanje u tuei

(el.179), neprijavljivanje pripremanja krivienog djela (el.324) itd;

Nesvršeni i svršeni pokušaj krivienog djela Prema stadiju u kome je ostala radnja izvršenja, pokušaj

moţe biti svršeni i nesvršeni. Svršeni pokušaj postoji kada je radnja izvršenja dovršena, ali nije

nastupila zabranjena posljedica. Npr. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na nju iz

vatrenog oruţja, ali promaši.

Nesvršeni pokušaj postoji kad je radnja izvršenja zapoeeta, ali nije dovršena. Npr. osoba A sa

umišljajem da liši ţivota osobu B, zagnjuri joj glavu u vodu, ali ne dovrši radnju gušenja.

Razlikovanje izmeGu svršenog i nesvršenog pokušaja bitno je iz 2 razloga: 1. Zbog dobrovoljnog

odustanka, jer se dobrovoljni odustanak razlieito manifestira kod svršenog i nesvršenog pokušaja; 2.

Kod odmjeravanja kazne, gdje de po pravilu kazna biti blaţa za nesvršeni, nego za svršeni pokušaj.

Kvalificirani pokušaj Krivienopravna teorija poznaje i teţi ili tzv.kvalificirani pokušaj. Kvalificirani

pokušaj postoji u slufaju kad su pokušajem jednog krivifnog djela ostvarena obilježja drugog,

samostalnog, u zakonu posebno određenog krivifnog djela. Tako npr. kvalificirani pokušaj postoji kad

osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B puca na nju iz vatrenog oruţja, pri eemu ne doGe do

nastupanja smrti, ali osobi B pritom bude nanesena teška tjelesna povreda. U takvom slueaju osoba A

de odgovarati za pokušaj ubistva osobe B, jer je njegov umišljaj bio usmjeren na lišavanje ţivota.

Okolnost da je pri tome nanesena teška tjelesna povreda bide uzete u obzir kao oteţavajuda okolnost

za pokušaj ubistva. Kod kvalificiranog pokušaja sud uvijek uzima u obzir i kaznu koja je propisana za

ostvareno krivieno djelo, pri pokušaju drugog krivienog djela.

Kaţnjavanje za pokušaj krivienog djela Kod kaţnjavanja za pokušaj krivienog djela namedu se pitanja

zašto se uopde kaţnjava za pokušaj krivienog djela, kada je kaţnjiv pokušaj prema nekom krivienom

zakonodavstvu, te kako kazniti za pokušaj krivienog djela.

U odgovoru na pitanje razloga kaţnjivosti za pokušaj krivienog djela istieu se 2 shvatanja:

65

Prema subjektivnom shvatanju, ueinilac se kaţnjava za pokušaj krivienog djela zbog ispoljene

zloeinaeke volje. Prema objektivnom shvatanju, za pokušaj se kaţnjava zbog toga što on predstavlja

opasnost za neko pravno zaštideno dobro ili vrijednost.

Kao najispravnije shvatanje se uzima da se za pokušaj kaţnjava kako zbog ispoljene zloeinaeke volje,

tako i zbog opasnosti za neko pravno dobro usljed poduzete radnje izvršenja.

U odgovoru na pitanje kada je kaţnjiv pokušaj krivienog djela, u našem pravu postoje 2 osnovna

pravila (el.20 KZ): 1. Uvijek je kažnjiv pokušaj onih krivienih djela za koja se po zakonu moţe izredi

zatvor od 5 godina ili teţa kazna; 2. Za pokušaj ostalih krivienih djela, ueinilac se moţe kazniti samo

onda ako je to zakonom izrifito propisano.

Pitanje naeina kaţnjavanja za pokušaj krivienog djela riješeno je odredbom el.20 st.2 KZ FBiH. Prema

toj odredbi, ueinilac de se za pokušaj kazniti u granicama kazne koja je propisana za krivieno djelo, a

moţe se i blaţe kazniti. Iz ovog zakonskog rješenja vidljivo je da naš zakonodavac ne prihvata u

njihovoj iskljueivosti ni subjektivnu ni objektivnu teoriju kaţnjivosti za pokušaj, ved ih prihvata u

njihovom jedinstvu. Dakle, pokušaj krivienog djela predstavlja poseban, opdi, samostalni fakultativni

osnov za ublaţavanje kazne. Tredi opdi osnov za ublažavanje kazne je pokušaj krivifnog djela.

NEPODOBAN POKUŠAJ KRIVIENOG DJELA Pojam nepodobnog pokušaja

Postoje situacije kad je izvršenje krivienog djela praktieno nemogude, uprkos preduzetoj radnji

izvršenja, jer ne moţe dodi do nastupa posljedice koja je element bida krivienog djela. Do

nemogudnosti izvršenja krivienog djela dolazi ili zbog odreGenih svojstava objekta na kome se

preduzima radnja izvršenja, ili zbog odreGenih svojstava sredstava kojima se realizira radnja izvršenja.

U tom slueaju u pitanju je nepodobnost objekta radnje ili nepodobnost sredstava radnje. Pokušaj

takvih krivienih djela naziva se nepodoban pokušaj. Tako npr. u pogledu objekta radnje nepodoban

pokušaj postoji kad se pokuša ubistvo na lešu, a u pogledu sredstva kad se pokuša ubistvo pucanjem

iz prazne puške.

Apsolutno i relativno nepodoban pokušaj

U krivienopravnoj teoriji razlikuju se apsolutno i relativno nepodoban pokušaj.

Apsolutno nepodoban pokušaj postoji u slueaju kad su objekat ili sredstvo radnje takvi da usljed

preduzete radnje uopde ne moţe dodi do nastupanja posljedice, odnosno do izvršenja krivienog djela.

Kad je u pitanju objekat, primjeri za to su pokušaj ubistva na lešu ili pokušaj prekida trudnode nad

ţenom koja nije trudna. Kad su u pitanju sredstva, primjeri su pokušaj ubistva pucanjem iz prazne

puške ili pokušaj ubistva trovanjem uz korištenje supstance koja nije otrovna.

Relativno nepodoban pokušaj postoji u slueaju kad su objekat ili sredstvo radnje podobni da

proizvedu posljedicu, ali u konkretnom slueaju zbog nekih posebnih okolnosti nije moglo dodi do

nastupanja posljedice. S obzirom na objekat, relativno nepodobni pokušaj postoji u slueaju kad se

pokuša ubistvo lica pucanjem kroz prozor u prostoriju u kojoj bi se to lice trebalo nalaziti, a to lice je

prije kratkog vremena izašlo iz prostorije. Drugi primjer je kad lopov zavuee ruku u tuGi, prazan, dţep.

S obzirom na sredstvo, relativno nepodoban pokušaj postoji npr. u slueaju kad je sredstvo samo po

sebi sposobno proizvesti ţeljeno dejstvo, ali usljed lošeg rukovanja ili zbog slueajnosti ne

66

doGe do rezultata. Npr, ueinilac baci bombu na gomilu ljudi, ali bomba ne eksplodira zbog toga što

ueinilac nije znao rukovati detonatorom.

Naš zakon ne pravi razliku izmeGu apsolutno i relativno nepodobnog pokušaja. Kaţnjavanje za

nepodoban pokušaj

U krivienopravnoj teoriji sporno je pitanje da li se i nepodoban pokušaj smatra pokušajem izvršenja

krivienog djela. Objektivna teorija smatra da kod nepodobnog pokušaja nema pokušaja, jer je radnja

izvršenja nemoguda (nepodobna). Kod nepodobnog pokušaja ne samo da ništa nije proizvedeno tom

radnjom, ved ništa nije ni moglo da se proizvede. Samo izuzetno pristalice objektivne teorije

dopuštaju da relativno nepodoban pokušaj moţe da predstavlja pokušaj izvršenja krivienog djela.

Primjer: pokušaj ubistva pucanjem kroz prozor u prostoriju iz koje je lice kao potencijalni pasivni

subjekt upravo izašlo.

Prema subjektivnoj teoriji, nepodoban pokušaj jeste pokušaj izvršenja krivienog djela. Bitno je da je

ispoljena zloeinaeka volja. Ne pravi se nikakva razlika izmeGu pokušaja i nepodobnog pokušaja, kao ni

izmeGu apsolutno i relativno nepodobnog pokušaja.

Kaţnjavanje za nepodoban pokušaj je u našem pravu riješeno odredbom el.21. KZ FBiH u kojoj se

kaţe: “ueinitelj koji pokuša ueiniti krivieno djelo nepodobnim sredstvom ili prema nepodobnom

predmetu, moţe se osloboditi od kazne”. Iz te odredbe slijedi: - da se ueinilac moţe kazniti u

granicama propisane kazne; - da mu se kazna moţe neogranieeno ublaţiti (primjenom odredbe el.43

st.2); ili - da se ueinilac moţe osloboditi od kazne. Koju de od navedenih opcija sud prihvatiti zavisi od

okolnosti konkretnog slueaja. U svakom slueaju, nepodoban pokušaj predstavlja jedan samostalni,

opdi, fakultativni zakonski osnov za oslobođenje od kazne. DOBROVOLJNI ODUSTANAK OD

IZVRŠENJA KRIVIENOG DJELA Pojam dobrovoljnog odustanka

Postoje situacije u kojima izvršilac sam odustane od izvršenja krivienog djela, ili sprijeei da nastupi

posljedica. Okolnost da je ueinilac sam dobrovoljno odustao od izvršenja krivienog djela, mada je

nesmetano mogao dovršiti djelo, redovno se uzima kao vaţna okolnost kad je u pitanju kaţnjavanje

takvih ueinilaca. Blaţi tretman takvih ueinilaca moţe se ispoljiti na naein da se potpuno iskljuei

kaţnjivost u takvim slueajevima, da se predvidi mogudnost blaţeg kaţnjavanja ili da se predvidi

mogudnost njihovog oslobaGanja od kazne.

Suština dobrovoljnog odustanka je upravo u momentu dobrovoljnosti, a taj momenat postoji uvijek

kada se utvrdi da je ueinilac bio svjestan i da je objektivno mogao zapoeeto djelo dovršiti do kraja.

Nema dobrovoljnosti u slueaju kad je ueinilac odustao od djela nakon što je postao svjestan da zbog

neke vanjske okolnosti ne moţe dovršiti zapoeeto djelo. Kod dobrovoljnost se ne ulazi u etieku

vrijednost motiva odustajanja. Ti motivi mogu biti strah od kazne, bojazan da de biti otkriven,

samilost prema ţrtvi, religijske pobude itd. Bitno je samo da je ueinilac dobrovoljno odustao.

Odustanak mora da se manifestira u nekom vanjskom einu. Ako je radnja izvršenja zapoeeta, ona

mora biti prekinuta, ako je radnja izvršenja dovršena, ueinilac mora sprijeeiti nastup posljedice. U

svakom slueaju, vaţno je da je izostala posljedica koja je trebala da nastupi usljed preduzete radnje.

Ukoliko je posljedica ipak nastupila, tada nema dobrovoljnog odustanka, neovisno od toga koliko se

ueinilac trudio da sprijeei njeno nastupanje. Taj njegov uzaludni napor moţe mu se uzeti u obzir samo

kao olakšavajuda okolnost prilikom odmjeravanja kazne za ueinjeno krivieno djelo.

67

U odredbi el.22 st.1 naš zakonodavac predviGa dobrovoljni odustanak od pripremanja i od pokušaja

krivienog djela.

Dobrovoljni odustanak od kaţnjive pripreme krivienog djela

Kad je u pitanju pripremanje krivienog djela koje je u zakonu predviGeno kao kaţnjivo, dobrovoljni

odustanak postoji kad je ueinilac jednim objektivnim, realnim vanjskim einom ili manifestacijom

iskazao svoju volju u smislu da je napustio odluku o izvršenju krivienog djela. Tako npr.kod terorizma

– nabavljanje sredstava za izvršenje tog djela predviGeno u el.151 kao njegovo kaţnjivo pripremanje,

ueinilac de dobrovoljno odustati kad ta nabavljena sredstva jednostavno uništi. Tim einom i izrazom

dobrovoljnosti ueinilac javno ispoljava u vanjskom svijetu da je promijenio svoju odluku o izvršenju

krivienog djela.

Dobrovoljni odustanak kod svršenog i nesvršenog pokušaja

Dobrovoljni odustanak se razlieito manifestira kod pokušaja krivienog djela. Dobrovoljni odustanak se

ne manifestira jednako kod svršenog i nesvršenog pokušaja.

Kad je u pitanju nesvršeni pokušaj, dakle kad je radnja izvršenja zapoeeta ali nije dovršena, za

dobrovoljni odustanak se traţi da ueinilac prekine zapoeetu radnju, da bi na taj naein prekinuo i

dovršenje krivienog djela. Tako npr. osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B zagnjuri tu osobu u

kadu punu vode, ali nakon nekog vremena prekine radnju tako da ne doGe do ugušenja.

Kod svršenog pokušaja nije dovoljno samo pasivno drţanje u odnosu na radnju izvršenja. Zahtijeva se

nova aktivna radnja, novo einjenje koje je usmjereno na to da se sprijeei nastupanje posljedice. Tako

npr. dobrovoljni odustanak od svršenog pokušaja postojade kada osoba A sa umišljajem da liši ţivota

osobu B istu baci u vodu, mada zna da osoba B ne zna plivati, a zatim spasi osobu B prije nego što je

došlo do utapanja. Dakle, za dobrovoljnost odustanka vaţno je da je posljedica izostala upravo

naknadno preduzetom aktivnom radnjom samog ueinioca. Pritom nije vaţno da li je sam ueinilac

neposredno sprijeeio nastupanje posljedice, ved to moţe biti ueinjeno i preko tredih osoba koje je

ueinilac pozvao u pomod. Bitno je da je njegovom radnjom sprijeeeno nastupanje posljedice.

Dobrovoljni odustanak nije mogud u svim situacijama pokušaja. On je uvijek mogud kod nesvršenog

pokušaja jer se zapoeeta radnja uvijek moţe obustaviti. MeGutim, kad je u pitanju svršeni pokušaj,

dobrovoljni odustanak nije uvijek mogud. U tom smislu kod svršenog pokušaja postoji razlikovanje na

2 situacije: 1. Kad nakon završetka radnje do nastupanja posljedice postoji jedan vremenski interval

koji omogudava ueiniocu naknadnu intervenciju u cilju spreeavanja nastupa posljedice – temporalni

delikti (primjer: bacanje u vodu sa umišljajem da se baeeni utopi). Dobrovoljni odustanak je mogud. 2.

Pokušaji gdje nakon završetka radnje posljedica nastupi odmah, ili je sasvim izvjesno da ona nije

nastupila niti moţe nastupiti – momentalni delikti (npr.pokušaj ubistva vatrenim oruţjem).

Dobrovoljni odustanak nije mogud.

Dobrovoljni odustanak takoGer nije mogud kod onih krivifnih djela kod kojih je samim

preduzimanjem radnje ostvareno svršeno krivifno djelo, jer se kod tih krivienih djela pokušaj

obuhvata pojmom svršenog krivienog djela. Takva djela su npr.napad na ustavni poredak,

ugroţavanje teritorijalne cjeline itd.

Kaţnjavanje u slueaju dobrovoljnog odustanka i odgovornost za samostalno djelo pri dobrovoljnom

odustanku

Prema odredbi el.22 st.1 KZ FBiH, ueinilac koji je pripremao ili pokušao ueiniti krivieno djelo, ali je

dobrovoljno odustao od njegovog izvršenja ili je sprijeeio njegovo izvršenje, oslobodit de se od

68

kazne. To znaei da je dobrovoljni odustanak u našem krivienom pravu opdi, obligatorni zakonski

osnov za osloboGenje od kazne.

Po odredbi el.22 st.2 KZ FBiH, u slueaju dobrovoljnog odustanka ueinilac de se kazniti za one radnje

koje eine neko drugo samostalno krivieno djelo. U odnosu na pomenutu odredbu, posebno pitanje je

da li se ona odnosi i na kvalificirani pokušaj. U teoriji preovladava shvatanje da pokušano krivieno

djelo kada je u pitanju dobrovoljni odustanak, konzumira samo ono djelo koje bi bilo obuhvadeno

potpunim izvršenjem djela. To praktieno znaei da se pomenuta zakonska odredba ne odnosi na

kvalificirani pokušaj. Npr. osoba A se sluţi falsificiranom ispravom i na taj naein pokušava prevariti

osobu B, ali od prevare dobrovoljno odustane. U ovom primjeru postoji pokušaj prevare iz el.28, ali de

se ueinilac kazniti za upotrebu krivotvorene isprave iz el.351.

MJESTO I VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIFNOG DJELA

MJESTO IZVRŠENJA KRIVIENOG DJELA

Mada posljedica redovno nastupa na mjestu gdje je i preduzeta radnja izvršenja krivienog djela, ipak

su mogude i situacije tzv.distancionih krivienih djela, kod kojih je radnja preduzeta na jednom mjestu,

a posljedica je nastupila na drugom mjestu. Tada se postavlja pitanje koje je mjesto izvršenja

krivienog djela.

UtvrGivanje mjesta izvršenja znaeajno je iz 2 razloga:

1. Na meGunarodnom planu moţe se postaviti pitanje mjesta izvršenja i primjena krivienog zakona

ako je radnja izvršenja preduzeta u jednoj zemlji, a posljedica nastupila u drugoj (npr. postavljanje

eksplozivne naprave u avion u jednoj zemlji, a eksplozija i pad aviona u drugoj zemlji).

2. Mjesto izvršenja znaeajno je i na unutrašnjem planu zbog toga što se s obzirom na mjesto izvršenja

krivienog djela odreGuje i mjesna nadleţnost suda.

Kod utvrGivanja mjesta izvršenja KD u krivienopravnoj teoriji i zakonodavstvu postoje 3 shvatanja:

1. Teorija djelatnosti – kao mjesto izvršenja uzima se samo mjesto gdje je ueinilac radio (komisivni

delikti), odnosno bio duţan da radi (omisivni delikti), bez obzira na to gdje je nastupila zabranjena

posljedica. Smatra se da je za mjesto izvršenja bitna jedino radnja, a da je mjesto nastupanja

posljedice eesto rezultat eiste slueajnosti. Osim toga, iz praktienih razloga je najbolje kao mjesto

izvršenja uzeti mjesto preduzimanja radnje, jer se na tom mjestu najlakše i najtemeljitije prikupljaju

dokazi o izvršenju krivienog djela.

2. Teorija uspjeha – kao mjesto izvršenja bitno je damo ono mjesto gdje je nastupila zabranjena

posljedica, jer tek nastupom posljedice postoji svršeno krivieno djelo.

3. Teorija ubikviteta – kao mjesto izvršenja smatra se jednako kako ono mjesto gdje je preduzeta

radnja, tako i mjesto gdje je nastupila zabranjena posljedica. Ovakvo rješenje je najispravnije, jer ono

odgovara najvedem broju zemalja s obzirom da uvijek omogudava primjenu domadeg zakonodavstva,

neovisno od toga da li je sama radnja preduzeta na domadoj teritoriji ili je posljedica nastupila na

domadoj teritoriji.

69

Naš krivieni zakon je u odredbi el.32 st.1 prihvatio teoriju ubikviteta jer je izrieito navedeno da je

krivieno djelo ueinjeno kako u mjestu radnje, tako i u mjestu gdje je nastupila zabranjena posljedica.

U odredbi el.32 st.2 KZ FBiH riješeno je pitanje utvrGivanja mjesta izvršenja kod pripremanja i

pokušaja krivienog djela. Pripremanje i pokušaj krivienog djela smatraju se ueinjenim kako u mjestu

radnje, tako i u mjestu gdje je prema umišljaju ueinioca trebala nastupiti ili je mogla nastupiti

zabranjena posljedica.

Kao mjesto izvršenja kod trajnih krivienih djela smatra se svako mjesto u kome je trajalo protivpravno

stanje. Kod produţenog krivienog djela, gdje je više djela spojeno u jedno krivieno djelo, kao mjesto

izvršenja smatra se mjesto svakog pojedinog djela (i radnja i posljedica), a sliena situacija je i kod onih

krivienih djela koja su po svojim obiljeţjima sliena kolektivnim krivienim djelima.

VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIENOG DJELA

Vrijeme izvršenja krivienih djela predstavlja jedan od bitnih momenata u pogledu utvrGivanja

odgovornosti i kaţnjivosti ueinioca krivienog djela. Taj momenat je bitan iz slijededih razloga:

1. Za utvrGivanje kriviene odgovornosti i primjenu kriviene sankcije bitna je starosna dob ueinioca u

vrijeme izvršenja krivienog djela. Npr. osoba koja nije navršila 14 godina u vrijeme izvršenja krivienog

djela nije krivieno odgovorna.

2. Vrijeme izvršenja krivienog djela bitno je zbog zastarjelosti krivienog gonjenja za ueinjeno krivieno

djelo, jer ta zastarjelost poeinje tedi od vremena izvršenja krivienog djela.

3. Odgovornost ueinioca za ueinjeno krivieno djelo uvijek se utvrGuje prema odredbama krivienog

zakona koji je vaţio u vrijeme izvršenja krivienog djela (sa izuzetkom primjene blaţeg zakona).

4. Vrijeme izvršenja krivienog djela posebno je znaeajno kod onih krivienih djela kod kojih je vrijeme

obiljeţje krivienog djela. Npr, ratni zloein se moţe izvršiti samo za vrijeme oruţanog sukoba ili

okupacije; obiena kraGa postaje teškom kraGom ako se izvrši za vrijeme elementarne nepogode.

5. Vrijeme izvršenja krivienog djela vaţno je i kod procjenjivanja uraeunljivosti ueinioca.

Neuraeunljivim se moţe smatrati samo ono lice koje je u vrijeme izvršenja djela bilo neuraeunljivo.

Prethodna i naknadna neuraeunljivost nemaju materijalno-pravni, ved samo procesno-pravni znaeaj.

Naš krivieni zakon (el.31) prihvata stanovište prema kome je krivieno djelo ueinjeno u vrijeme

izvršenja (odnosno propuštanja) radnje krivienog djela. Vrijeme nastupanja posljedice pritom ne igra

nikakvu ulogu. Vrijeme izvršenja se vezuje za radnju, pa se kao vrijeme smatra cijelo vrijeme trajanja

radnje.

MeGutim, kada se radi o utvrGivanju starosne granice ueinioca, zakona koji de se na ueinioca

primijeniti i zastarnog roka u pogledu krivienog gonjenja, bitno je vrijeme završetka radnje. Tako

npr.kod onih krivienih djela kod kojih se više djelatnosti stapa u jednu radnju izvršenja (npr.KD

nesavjesnog poslovanja u privredi), kao vrijeme izvršenja djela bitno je vrijeme poduzimanja zadnje

radnje.

Ista situacija je i kod produţenog krivienog djela i kod krivienih djela koja su sliena kolektivnim

krivienim djelima (nadriljekarstvo, nadripisarstvo itd). Kao vrijeme se raeuna vrijeme poduzimanja

70

svake pojedine radnje, s tim da je za donošenje odluke o starosnoj granici ueinioca, vaţenju krivienog

zakona i poeetku trajanja roka zastarjelosti krivienog gonjenja bitno vrijeme preduzimanja zadnje

radnje. Ista situacija je i kod tzv.trajnih krivifnih djela (npr.protivpravno lišavanje slobode), kod kojih

se kao vrijeme smatra svo vrijeme trajanja protivpravnog stanja, ali se i kod tih krivienih djela za

raeunanje navedenih momenata uzima u obzir trenutak prestanka protivpravnog stanja.

STICAJ KRIVIFNIH DJELA

IDEALNI I REALNI STICAJ KRIVIENIH DJELA Pojam idealnog i realnog sticaja krivienih djela

Sticaj krivienih djela postoji u situaciji kad jedno lice sa jednom ili više radnji izvršenja ostvari obiljeţja

2 ili više krivienih djela za koje se istovremeno sudi i izriee jedinstvena kazna, s tim što se prethodno

utvrdi kazna za svako pojedino krivieno djelo.

Sticaj moţe da bude idealni ili formalni i realni ili materijalni. Idealni sticaj postoji kad ueinilac

jednom radnjom ostvari obiljeţja 2 ili više krivienih djela. Realni sticaj postoji kad ueinilac sa 2 ili više

odvojenih radnji ostvari obiljeţja 2 ili više krivienih djela za koja se istovremeno sudi. Idealni sticaj

postoji kad osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja povrijedi osobu B i osobu C. Realni sticaj

postoji kad osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja liši ţivota osobu B, a drugim pucnjem nanese

tešku tjelesnu povredu osobi C.

Kad je u pitanju idealni sticaj, u krivienopravnoj teoriji kao sporno se javlja pitanje da li se tu radi o

pravom sticaju krivienih djela, ili je u pitanju sticaj krivienih zakona. Ovo pitanje je vaţno zbog

odmjeravanja kazne. Ako se prihvati shvatanje da je idealni sticaj sticaj krivienih djela, u tom slueaju

se uzimaju u obzir kazne za svako pojedino ostvareno djelo, da bi se na kraju odmjerila jedinstvena

kazna za sva ostvarena djela. Ako se prihvati drugo shvatanje, da se kod idealnog sticaja radi o sticaju

krivienih zakona, u tom slueaju kazna se odmjerava samo za jedno djelo i to ono koje je najteţe. Npr:

ako osoba A jednim pucnjem iz vatrenog oruţja izvrši i ubistvo osobe B i tjelesnu povredu osobe C,

tada de po shvatanju da je u pitanju pravi sticaj njemu biti utvrGena kazna i za jedno i za drugo

krivieno djelo. Ako se prihvati da je u pitanju sticaj krivienih zakona, ueinilac de odgovarati samo za

krivieno djelo ubistva.

Naš KZ se u odredbi el.46 st.1 opredijelio za shvatanje da je i idealni sticaj ustvari sticaj krivienih djela.

Ovakav stav je opravdan jer prihvata ţivotnu realnost koja se ogleda u tome da je jednom radnjom

zaista mogude ostvariti više posljedica, a time i više krivienih djela.

Kod realnog sticaja ueinilac sa više razlieitih, potpuno samostalnih radnji izvrši više krivienih djela za

koja se istovremeno sudi. Pomenute radnje su najeešde i vremenski i prostorno odvojene. Npr. osoba

A jednom radnjom nanese tjelesnu povredu osobi B, a drugom radnjom izvrši kraGu stvari koja

pripada osobi C. Pritom nije vaţno da li su te radnje ueinjene na istom mjestu i u isto vrijeme. One su

najeešde ueinjene na razlieitim mjestima i u razlieito vrijeme.

Homogeni i heterogeni sticaj krivienih djela Idealni i realni sticaj mogu biti homogeni i heterogeni.

Za homogeni sticaj karakteristieno je da su ostvarena obiljeţja više istovrsnih krivienih djela.

71

Idealni homogeni sticaj postoji uslueaju ako poeinilac jednom istom radnjom poeini 2 ili više

istovrsnih krivienih djela. Npr. ako osoba A jednom radnjom nanese povredu osobama B i C.

Realni homogeni sticaj postoji u slueaju ako poeinilac odvojenim radnjama poeini više istovrsnih

krivienih djela. Npr. ako osoba A jednom radnjom nanese povredu osobi B, a drugom radnjom

povredu osobi C.

Kod heterogenog sticaja karakteristieno je postojanje više raznovrsnih krivienih djela.

Heterogeni idealni sticaj postoji u slueaju kad se jednom istom radnjom poeine 2 ili više raznovrsnih

krivienih djela. Npr. ako osoba A istim pucnjem iz vatrenog oruţja liši ţivota osobu B i ošteti tuGu

stvar.

Heterogeni realni sticaj postoji u slueaju kad se odvojenim radnjama poeini 2 ili više raznovrsnih

krivienih djela.

Prividni sticaj krivienih djela

Prividni sticaj krivienih djela postoji u slueaju kada postoji privid da je ostvareno više krivienih djela, a

u stvari postoji samo jedno krivieno djelo. Dakle, prividni sticaj ustvari nije sticaj krivienih djela.

Prividni sticaj krivienih djela, kao i pravi, moţe biti prividni idealni i prividni realni sticaj krivienih djela.

Prividni idealni sticaj krivienih djela javlja se u slueajevima kad ueinilac jednom radnjom ostvari

obiljeţja bida 2 ili više krivienih djela, s tim da su sva ta djela obuhvadena bidem jednog jedinstvenog

djela, tako da su ostala bida sadrţana u tom jedinstvenom bidu.

Prividni realni sticaj krivienih djela javlja se u situacijama kad zbog jedinstva radnje izvršenja

prihvataom da postoji samo jedno krivieno djelo, mada su sa više radnji ostvarena bida više krivienih

djela od kojih bi svako za sebe predstavljalo posebno krivieno djelo.

PRIVIDNI IDEALNI STICAJ KRIVIENIH DJELA

Prividni idealni sticaj krivienih djela postoji u situacijama kada izmeGu 2 ili više krivienih djela postoje

slijededi odnosi: specijalitet, supsidijaritet, konsumpcija, alternativitet, inkluzija itd.

Odnos specijaliteta postoji u slueaju kada se jedno djelo pojavljuje kao poseban oblik nekog drugog,

opdeg krivienog djela. Tada se primjenjuje pravilo lex specialis derogat legi generali (poseban zakon

derogira ili ukida opšti zakon), pa u takvim slueajevima ne postoje 2 kriviena djela (opdi i posebni

oblik), ved samo posebni oblik odreGenog krivienog djela, mada su jednom radnjom ostvarena

obiljeţja oba kriviena djela. Kao primjer specijaliteta moţe se navesti ubistvo djeteta pri poroGaju, iz

el.174 KZ i obieno ubistvo iz el.171. Naime, majka koja liši ţivota svoje dijete tokom poroGaja ili

neposredno nakon poroGaja dok kod nje traje poremedaj izazvan poroGajem, istovremeno je

ostvarila i obiljeţja obienog ubistva (“…ko drugog liši ţivota..:”). Zbog posebnosti obiljeţja

eedomorstva (u pogledu ueinioca samo majka, u pogledu vremena izvršenja samo za vrijeme

poroGaja ili neposredno nakon poroGaja i u pogledu osobenosti ueinioca dok kod nje traje poremedaj

izazvan poroGajem), takav ueinilac de odgovarati samo za posebni oblik ubistva i to njegov

privilegirani oblik, a to je eedomorstvo.

Odnos supsidijariteta postoji u slueaju kad se jedno djelo pojavljuje kao prethodni stadij u ostvarenju

drugog krivienog djela. U takvoj situaciji prethodno krivieno djelo je supsidijarno drugom krivienom

djelu koje je primarno. Primjenom pravila lex primaria derogat legi supsidiariae na ueinioca se

primjenjuje primarni, a ne supsidijarni zakon, pa ueinilac odgovara

72

samo za primarno, a ne i za supsidijarno djelo. Npr. odnos supsidijariteta postoji u slueaju kaţnjavanja

za pripremanje iz el.151 KZ. Ukoliko je ueinilac izvršio djelo za koje je nabavio sredstva, odgovara

samo za naknadno djelo kao primarno, mada je ostvario i kaţnjivu pripremnu radnju. Za supsidijarno

djelo ueinilac de odgovarati samo ako nema naknadnog djela.

Odnos konsumpcije kod prividnog idealnog sticaja postoji u slueaju kada jedno djelo biva

konzumirano drugim krivienim djelom. Tada se primjenjuje pravilo lex cosumeus derogat legi

consumptae, što znaei da u takvim slueajevima postoji samo ono djelo koje je konzumiralo drugo,

redovno lakše krivieno djelo. Tako npr. kada osoba A osobi B nanese više udaraca od kojih neki

rezultiraju teškim tjelesnim povredama, a neki lišavanjem ţivota, tada ueinilac nede odgovarati za

nanesene teške tjelesne povrede mada ih je ostvario, ved samo za ubistvo, jer teške tjelesne povrede

bivaju konzumirane ubistvom.

Odnos alternativiteta postoji u slueaju kada ueinilac jednom radnjom ostvari 2 ili više alternativno

postavljenih oblika nekog krivienog djela. U takvim slueajevima ueinilac odgovara samo za jedan

alternativno propisani oblik, i to redovno onaj koji je najdominantniji u konkretnom slueaju. Okolnost

da je pritom ostvario jedno ili više ostalih alternativnih obiljeţja moţe bu se uzeti u obzir samo kao

oteţavajuda okolnost prilikom odmjeravanja kazne za dominantni oblik djela. Tako npr. alternativitet

postoji u slueaju ako osoba A liši ţivota osobu B na svirep naein i iz bezobzirne osvete. U tom slueaju

ostvaren je alternativitet i u pogledu posebnog naeina izvršenja i u pogledu posebne pobude, ali de se

odgovarati samo za jedan oblik.

Pratede nekaţnjivo djelo postoji u slueaju kada ueinilac jednom radnjom ostvari obiljeţja 2 kriviena

djela, od kojih se jedno djelo pojavljuje kao zanemarljiva kriminalna kolieina u odnosu na kriminalnu

kolieinu drugog, glavnog djela. Tako npr. osoba A pucanjem iz vatrenog oruţja lišava ţivota osobu B i

istovremeno ošteduje tuGu stvar, npr.odijelo oštedenog. U tom slueaju odgovara samo za ubistvo.

Naknadno nekaţnjivo djelo postoji u slueaju kad se jedno djelo pojavljuje kao logiean i prirodan

nastavak drugog krivienog djela. Tako npr. osoba A kod kraGe, odnosno nakon njenog dovršenja

prikriva stvar koju je ukrao, jer je to prikrivanje normalan i logiean produţetak kraGe. MeGutim,

ueinilac de odgovarati samo za izvršenu kraGu po el.274, a ne i za prikrivanje iz el.290, iako je ostvario

obiljeţja i tog krivienog djela.

PRIVIDNI REALNI STICAJ KRIVIENIH DJELA

Zbog jedinstva radnje izvršenja prividni realni sticaj krivienih djela postoji u oblicima sloţenog,

kolektivnog i produţenog krivienog djela.

Sloţeno krivieno djelo Sloţeno krivieno djelo je ono koje je sastavljeno iz 2 ili više krivienih djela.

Sloţeno KD je zakonska konstrukcija, što znaei da samo zakonodavac moţe 2 ili više samostalnih

krivienih djela spojiti u jedno djelo, koje se po svojim obiljeţjima razlikuje od djela iz kojih je sloţeno.

Njega nije dozvoljeno konstruirati u sudskoj praksi. Primjeri sloţenog krivienog djela u našem KZ su

razbojništvo (el.276) i razbojnieka kraGa (el.275). Svako od ovih djela sastavljeno je od po 2 djela –

prinude i kraGe. Kod razbojništva prinuda hronološki prethodi kraGi, u njenoj je funkciji i zapravo

predstavlja sredstvo za ostvarenje kraGe. Kod razbojnieke kraGe hronološki slijed prinude i kraGe je

drugaeiji nego kod razbojništva. Ovdje kraGa hronološki prethodi prinudi, ali nakon što ueinilac biva

zateeen u kraGi primjenjuje prinudu radi zadrţavanja kraGom oduzetih stvari.

Sloţeno krivieno djelo ima slienosti sa krivienim djelom koje je kvalificirano teţom posljedicom. U oba

slueaja postoji jedno krivieno djelo. Razlika se ogleda u tome što je kod svih djela sloţenog krivienog

djela u pitanju umišljaj kao oblik krivnje. Kod djela koje je kvalificirano teţom

73

posljedicom, neovisno od oblika krivnje u odnosu na osnovno djelo, nuţan je nehat u odnosu na teţu

posljedicu (el.177 st.5 – teška tjelesna povreda kvalificirana smrdu).

Konstrukcija sloţenog krivienog djela vrlo je znaeajna zbog odmjeravanja kazne. Kod sloţenog

krivienog djela propisana je njegova kazna i sud se mora kretati u granicama propisane kazne. Da

zakon ne prihvata tu konstrukciju, tada bi ueinilac odgovarao za 2 kriviena djela, pa bi sud primjenom

pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju prethodno utvrdio kaznu za svako pojedino djelo, a

potom izrekao jednu jedinstvenu kaznu.

Kolektivno krivieno djelo Kolektivno krivieno djelo je takoGer zakonska konstrukcija što znaei da i u

tom slueaju nije dozvoljeno konstruirati kolektivno krivieno djelo u sudskoj praksi. Prema odnosu

ueinioca prema djelu razlikuju se slijededi oblici kolektivnog djela: u vidu zanata, u vidu zanimanja i iz

navike. Kolektivno krivifno djelo u vidu zanata postoji u slueaju kada je ueinilac pokazao spremnost

da mu izvršenje tog djela sluţi kao izvor prihoda ili bar da je imao namjeru da njegovim izvršenjem

pribavi izvor prihoda. Kolektivno krivifno djelo u vidu zanimanja postoji u slueaju kada je ueinilac

ispoljio spremnost da ponavlja izvršenje krivienog djela, pritom nemajudi namjeru da mu posluţi kao

izvor prihoda. Kolektivno krivifno djelo iz navike postoji u slueaju kada je ueinilac pokazao sklonost

za vršenje takvih ili slienih djela.

Jedno od spornih teorijskih pitanja koja se odnose na kolektivno krivieno djelo je pitanje da li je za

njegovo postojanje dovoljno njegovo jednokratno izvršenje, ili je neophodno da ueinilac to djelo

ponovi u više navrata. Preovladava shvatanje da je kod kolektivnog krivienog djela dovoljno i njegovo

jednokratno izvršenje, s tim da se utvrdi spremnost ueinioca da ponavlja vršenje tog krivienog djela.

Razumljivo je da se postojanje kolektivnog krivienog djela lakše utvrGuje ako su u pitanju 2 ili više

odvojenih djelatnosti koje ulaze u njegovu konstrukciju, a koje su poeinjene u kradem vremenskom

intervalu. Duţina tog intervala spada u red questio facti (faktiekih pitanja), pa je sud u svakom slueaju

utvrGuje u zavisnosti od prirode krivienog djela i svih okolnosti koje prate njegovo izvršenje.

Naše ranije krivieno zakonodavstvo poznavalo je jedno kolektivno krivieno djelo u vidu zanata. To je

bilo kockanje. Novi KZ ne sadrţi više to djelo. MeGutim, naše krivieno zakonodavstvo sadrţi neka

druga kriviena djela koja su po svojoj prirodi vrlo sliena kolektivnom krivienom djelu, ali koja se od njh

u odreGenoj mjeri i razlikuju. To su takva kriviena djela kod kojih zakonodavac inkriminira “bavljenje”

odreGenim poslovima ili radnjama. Takvih djela ima više, a kao primjer se mogu navesti

nadriljekarstvo iz el.247, nadripisarstvo iz el.355 itd. Kod nadriljekarstva inkriminirano je neovlašteno

bavljenje lijeeenjem ili drugom zdravstvenom djelatnošdu bez propisane struene spreme. Kod

nadripisarstva zakonodavac je inkriminirao neovlašteno i za nagradu bavljenje pruţanjem pravne

pomodi, takoGer bez propisane struene spreme.

Osnovna razlika izmeGu pomenutih krivienih djela i kolektivnih krivienih djela ogleda se u tome što je

kod kolektivnog krivienog djela dovoljno i njegovo jednokratno izvršenje, uz dokazanu spremnost

ueinioca da iz odreGenih razloga ponavlja vršenje tog djela. Kod krivienih djela kod kojih je

inkriminirano “bavljenje”, djelo mora biti ponovljeno u više navrata. Koliki de interval biti potreban

izmeGu pojedinih odvojenih radnji da bi se sve te radnje mogle podvesti pod “bavljenje”, faktieko je

pitanje koje sud rješava u svakom konkretnom slueaju.

Produţeno krivieno djelo

Produţeno krivieno djelo postoji u slueaju kad više krivienih djela zbog meGusobne povezanosti eine

samo jedno krivieno djelo. Za razliku od sloţenog i kolektivnog krivienog djela koji su

74

zakonske konstrukcije, produţeno krivieno djelo nije zakonska, ved pravna konstrukcija. To znaei da se

ta konstrukcija, tj.povezivanje više djela u jedno krivieno djelo, vrši u sudskoj praksi. Produţeno

krivieno djelo je potrebno iz praktienih razloga, a to je da se više i vremenski i prostorno odvojenih

djelatnosti iz odreGenih razloga spoje u jednu cjelinu. Npr, ako prodavae iz jedne trgovine

svakodnevno krade po jednu maramicu i nakon 10 dana ukrade 10 maramica, postavlja se pitanje da

li je on ueinio 10 krivienih djela ili samo jedno KD.

U krivienopravnoj teoriji ne postoji jedinstveno shvatanje o uslovima koji trebaju da budu ispunjeni za

postojanje produţenog krivienog djela. Iako su razlieita shvatanja saglasna o tome a je ta konstrukcija

i logiena i praktiena i potrebna, razlieita su mišljenja o uslovima, a time i o prirodi te konstrukcije. U

tom smislu istieu se 2 shvatanja: objektivno i objektivno-subjektivno.

Po objektivnom shvatanju u toj konstrukciji traţe se iskljueivo objektivni elementi. Ta teorija traţi 3

uslova: 1. istovrsnost krivienog djela; 2. vremenski kontinuitet; 3. istovjetnost oštedenog subjekta.

Istovrsnost krivifnog djela znaei da sva djela u toj konstrukciji moraju biti iste vrste, kao npr. KraGa.

Jedino odstupanje u tom smislu postoji u slueaju da u konstrukciju osim osnovnog oblika mogu udi i

njegovi privilegirani i kvalificirani oblici (kraGa, sitna kraGa, teška kraGa). U takvim slueajevima

kvalifikacija se vrši po najteţem djelu koje ulazi u konstrukciju. U produţeno krivieno djelo ne mogu

udi razlieita djela, makar se ona nalazila u istoj grupi krivienih djela. Tako npr. u kombinaciju kraGa-

sitna kraGa-teška kraGa, ne bi se uklapala utaja.

Postojanje vremenske veze ili kontinuiteta spada u red faktiekih pitanja. Razumljivo je da de ovaj

uslov prije biti ispunjen kad se radi o kradim vremenskim intervalima izmeGu pojedinih odvojenih

radnji.

Istovjetnost oštedenog lica, bilo da se radi o fiziekom ili pravnom licu. Jedan broj zagovornika napušta

ovaj uslov, što znaei da u konstrukciju mogu udi i djela poeinjena prema razlieitim pasivnim

subjektima.

Objektivno-subjektivna teorija prihvata uslove objektivne teorije, ali pored njih zahtijeva postojanje i

jednog subjektivnog uslova, a taj se ogleda u jedinstvenom umišljaju. Taj uslov znaei da jedinstvena

subjektivna veza (svijest, predstava) postoji kod ueinioca u odnosu na svako pojedino djelo koje ulazi

u konstrukciju. MeGutim, u pogledu tog uslova postoje 2 shvatanja:

Prema prvom shvatanju, kod ueinioca se traţi jedinstveni umišljaj u odnosu na ukupan rezultat svih

odvojenih djelatnosti (npr. ueinilac odluei da kraGom 10 automobila doGe do sredstava kojima de

riješiti neki svoj problem).

Po drugom shvatanju, od ueinioca se ne traţi jedinstveni umišljaj u odnosu na ukupni rezultat, ved je

dovoljno da on prije svakog pojedinog djela donosi novu odluku, s tim da nova odluka mora biti sliena

prethodnoj, odnosno prethodnim odlukama, tako da eitava djelatnost izgleda kao plod jedne

jedinstvene, unaprijed donesene odluke.

Naša krivienopravna teorija i sudska praksa od navedenih uslova objektivne teorije traţi istovrsnost

krivienog djela i vremenski kontinuitet, a ne traţi se uslov da je svim djelima oštedeno jedno te isto

lice. U pogledu ovog tredeg uslova postoji izuzetak kada su u pitanju eisto liena kriviena djela kao npr.

uvreda, kleveta, silovanje itd. Tu je nuţno postojanje istovjetnosti oštedenog.

Pored navedenih uslova, traţi se još jedan uslov, a taj je da sva ostvarena djela predstavljaju jedno

jedinstveno djelo. UtvrGivanje tog uslova spada u red faktiekih pitanja koje se rješava u zavisnosti

75

od prirode djela i od okolnosti pod kojima je to djelo izvršeno. Najeešdi primjer kad se navodi da je taj

uslov ispunjen, je iskorištavanje trajnog odnosa ili iskorištavanje iste trajne prilike, a neki navode i

jedinstvo prostora, jedinstvo napadnutog objekta ili jedinstvenu posljedicu itd. Svi pomenuti uslovi u

sudskoj praksi samo sluţe kao orijentacija za pravljenje kontrukcije, jer krivieni zakoni redovno ne

poznaju pojam produţenog krivienog djela. Nema jedinstvenog pravila o toj konstrukciji, ved de ona

zavisiti od prirode djela i od okolnosti izvršenja.

Iz navedenih uslova se vidi da je teţište na objektivnim momentima, jer se ona moţe opravdati ako

više odvojenih djela sa objektivnog aspekta predstavljaju jedno krivieno djelo. To ujedno znaei da se

kod nas ne zahtijeva postojanje jedinstvenog umišljaja ili jedinstvene odluke, jer nam taj subjektivni

uslov nije potreban.

K KR RI IV VI IF FN NA A O OD DG GO OV VO OR RN NO OS ST T

OPDE POSTAVKE O KRIVIENOJ ODGOVORNOSTI

Da bi se prema ueiniocu krivienog djela mogla primijeniti kriviena sankcija, pored izvršenja zakonom

odreGenog krivienog djela, nuţno je i da se utvrdi ueinioeeva kriviena odgovornost. Bez odgovornosti

nema kaţnjavanja.

Kriviena odgovornost kao pretpostavka za primjenu kazne postoji u slueaju kad je ueinilac u vrijeme

izvršenja krivienog djela imao takva psihieka svojstva i takav psihieki odnos prema djelu da mu se na

osnovu toga ueinjeno djelo moţe staviti na teret. Pomenuta psihieka svojstva ukazuju na njegovu

uraeunljivost, a psihieki odnos na krivnju ili vinost.

Prema tome, krivifno odgovoran ufinilac za krivifno djelo može da bude samo onaj ufinilac koji je u

vrijeme izvršenja krivifnog djela bio urafunljiv i vin. Bez uraeunljivosti i vinosti nema kriviene

odgovornosti.

Uraeunljivost i vinost kao elementi kriviene odgovornosti su subjektivnog karaktera, pa je i kriviena

odgovornost skup subjektivnih uslova na strani ufinioca koji ga oznafavaju kao urafunljivog i krivog.

Prema odredbi el.12 st.1, krivieno odgovoran je ueinilac koji je uraeunljiv i kriv za ueinjeno krivieno

djelo. I uraeunljivost i krivnju kao uslove, elemente ili pretpostavke kriviene odgovornosti

zakonodavac je postavio u kumulaciji.

Kriviena odgovornost podloţna je stepenovanju, što znaei da moţe postojati manji ili vedi stepen

kriviene odgovornosti. Stepen kriviene odgovornosti prva je okolnost koja utiee na odmjeravanje

kazne. Stepenovanje kriviene odgovornosti mogude je zbog toga što su moguda stepenovanja

elemenata iz kojih se ona sastoji (uraeunljivost i krivnja).

Naprijed izneseno se odnosi na krivienu odgovornost shvadenu u materijalnom smislu. Kriviena

odgovornost u procesnom smislu je skup procesnih uslova koji moraju biti ispunjeni da bi se prema

odreGenom licu za odreGeno krivieno djelo mogla primijeniti kriviena sankcija.

76

Kod starijih maloljetnika, pored uraeunljivosti i krivnje mora se utvrditi i prisustvo odreGenog stepena

njihove duševne razvijenosti koji omogudava da maloljetnik shvati znaeaj svog djela i da upravlja

svojim postupcima.

URAFUNLJIVOST

OSNOV URAEUNLJIVOSTI Opde napomene o osnovu uraeunljivosti

U odgovoru na pitanje šta je osnov uraeunljivosti, u krivienopravnoj teoriji razvijena su 2 osnovna

shvatanja. Prvo shvatanje teţište stavlja na problem slobode ili uslovljenosti volje, a drugo shvatanje

pitanje volje potpuno odbacuje kad se rješava pitanje osnova uraeunljivosti.

Shvatanja koja se bave slobodom ili uslovljenošdu volje dijele se na indeterministieka i

deterministieka. Indeterminizam se dalje dijeli na apsolutni i relativni. Ista podjela vaţi i za

determinizam. Shvatanja koja uopde ne uzimaju u obzir volju kod osnova uraeunljivosti nazivaju se

indiferentistieka.

Indeterministieko shvatanje Apsolutni indeterminizam potiee iz klasiene škole krivienog prava i

dominirao je u krivienopravnoj teoriji 19.vijeka. On volju smatra potpuno nezavisnom od bilo kakvih

uticaja, pa eak i od pobuda ili motiva. Smatra se da odluke nastaju sasvim spontano, pa eak i slueajno.

Relativni indeterminizam razvijali su teoretieari neoklasiene školee krajem 19. i u prvoj polovini

20.vijeka. Zastupa mišljenje prema kojem pobude ili motivi utieu na donošenje ljudske odluke, s tim

da svaki pojedinac svojom voljom prihvata ili odbacuje uticaj odreGenih motiva koji djeluju na

njegovu volju.

Deterministieko shvatanje Apsolutni determinizam razvijali su teoretieari antropološke i italijanske

pozitivne škole. Prema njima se potpuno negira sloboda volje. Uzima se da je volja poteinjena

zakonima kauzaliteta, pa je svaka pojedinaena odluka eovjeka unaprijed data ili odreGena. To bi

znaeilo da su neki ljudi unaprijed prema svojim fiziološkim, biološkim ili psihološkim osobinama

predodreGeni za vršenje krivienih djela.

Relativni determinizam su razvijali teoretieari njemaeke sociološke škole i prema tom shvatanju se

uzima da je volja uslovljena iskljueivo okolinom i lienošdu eovjeka, odnosno njegovim karakterom koji

se formira pod uticajem okoline. Eovjek nema aktivnog uticaja u formiranju svog karaktera, jer se

njegov karakter formira u zavisnosti od uslova okoline koji na njega djeluju.

Osnovna razlika izmeGu indeterminizma i determinizma ogleda se u tome što pristalice

indeterminizma konstruišu krivienu odgovornost na moralnoj odgovornosti, a deterministi na

socijalnoj (društvenoj) odgovornosti. Ako se zanemare apsolutni indeterminizam i apsolutni

determinizam, a uzmu u obzir samo relativni ideterminizam i determinizam koji su se vremenom

pribliţili, onda se moţe redi da se jedina razlika izmeGu njih ogleda u tome što jedni dopuštaju

slobodnije formiranje karaktera, dok drugi kaţu da je karakter eovjeka unaprijed strogo determiniran.

Zajednieko im je to da i jedni i drugi prihvataju primarni znaeaj karaktera eovjeka za donošenje

odluka.

77

Indiferencistieko shvatanje

Indiferentisti ne smatraju slobodu volje znaeajnom za osnovu uraeunljivosti. Oni uraeunljivost

odreGuju eisto psihološki. Po njima se uraeunljivost sastoji u sposobnosti rasuGivanja ili u svijesti o

stvarnom i pravnom znaeaju preduzete radnje, kao i u sposobnosti pojedinca da donosi odluke u

saglasnosti sa tom svojom sviješdu.

Neovisno od izloţenih teorijskih koncepcija, u savremenoj krivienopravnoj nauci prihvata se shvatanje

da se kao osnov uraeunljivosti odreGuje psihieko stanje u kome postoji mogudnost za svjesno

djelovanje eovjeka. To znaei da kod pojedinca postoji mogudnost da on pravilno shvati zbivanja u sebi

i oko sebe i da u skladu sa tom svojom mogudnošdu poduzima takve radnje koje odgovaraju svjesno

postavljenim ciljevima. Smatra se da takva mogudnost postoji kod svakog onog pojedinca kod kojeg

postoji mogudnost da praivlno, nesmetano i potpuno shvata znaeaj svojih radnji i da upravlja svojim

postupcima, što se svodi na mod potpunog rasuGivanja i odlueivanja.

UTVRĐIVANJE NEURAEUNLJIVOSTI Metodi utvrGivanja neuraeunljivosti

U krivienopravnoj teoriji i savremenom zakonodavstvu postoje 3 metoda pomodu kojih se utvrGuje

da li je neki ueinilac krivienog djela neuraeunljiv. To su: 1. psihološki; 2. eciološki ili biološki; 3.

mješoviti ili psihološko-biološki.

Prema psihološkom metodu utvrGivanje neuraeunljivosti svodi se na utvrGivanje prisustva odreGenih

psihiekih smetnji. Te smetnje su posljedica nenormalnih psihiekih stanja. Po ovom metodu ne traţi se

da se utvrGuju i ta nenormalna stanja kao uzroenici smetnji. Psihološki metod sagledan krroz

definiciju neuraeunljivosti u našem pravu svodio bi se na utvrGivanje nemogudnosti shvatanja znaeaja

svog djela ili na nemogudnost upravljanja svojim postupcima.

Prema biološkom ili eciološkom metodu ustanovljavaju se nenormalna ili neredovna psihieka stanja,

pri eemu se ne traţi da se ustanove i smetnje kao posljedica tih stanja na planu psihiekih funkcija.

Mješoviti metod obuhvata primjenu oba kriterija pri utvrGivanju neuraeunljivosti: eciološki (biološki)

i psihološki. Eciološkim kriterijem se ustanovljavaju uzroci iskljueenja uraeunljivosti, a psihološkim

kriterijem se utvrGuje iskljueenje onih psihiekih funkcija na kojima se zasniva uraeunljivost

(rasuGivanje i odlueivanje). Ta dva metoda su meGusobno nuţno vezana jer se pri ustanovljavanju

kriviene neuraeunljivosti mora putvrditi da su psihieke smetnje nastale usljed nenormalnog

(neredovnog) psihiekog stanja.

UtvrGivanje neuraeunljivosti po Krivienom zakonu FBiH

Naš KZ (el.13 st.1) usvaja psihološko-biološki ili mješoviti metod. Prema odredbi KZ, nije urafunljiv

ufinilac koji u vrijeme izvršenja krivifnog djela nije mogao da shvati znafaj svog djela ili nije mogao da

upravlja svojim postupcima zbog trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne

poremedenosti ili zbog zaostalog duševnog razvoja.

Iz izloţene zakonske definicije vidi se da se psihološki osnov iskljueenja uraeunljivosti ispoljava

alternativno: ili u nemogudnosti shvatanja znaeaja djela, ili u nemogudnosti upravljanja svojim

postupcima. Nemogudnost rasuGivanja ili nemogudnost shvatanja znaeaja svog djela naziva se

78

nedostatak intelektualne modi, a nemogudnost odlueivanja ili nemogudnost upravljanja svojim

postupcima naziva se nedostatak voluntaristieke modi.

Biološki osnov iskljueenja uraeunljivosti generalno se naziva duševna poremedenost, s tim da je i taj

osnov u našem zakonu alternativno postavljen: - trajna duševna bolest; - privremena duševna bolest;

- privremena duševna poremedenost; - zaostali duševni razvoj.

Iskljueenje uraeunljivosti utvrGuje se na naein da se prije svega utvrGuje prisustvo nekog oblika

duševne poremedenosti kod ueinioca koja se javlja kao uzrok nemogudnosti rasuGivanja ili

nemogudnosti shvatanja znaeaja svog djela. Kako su jedan i drugi osnov alternativno postavljeni u

zakonu, za iskljueenje uraeunljivosti neophodno je da kumulativno budu ispunjeni najmanje jedan

oblik duševne poremedenosti iz biološkog osnova (npr.trajna duševna bolest) i jedan alternativno

postavljeni oblik iz psihološkog osnova (npr.nemogudnost shvatanja znaeaja djela).

Obzirom da se pretpostavlja da je svaki odrastao eovjek duševno normalan, procjena uraeunljivosti u

krivienom postupku ne vrši se redovno, ved samo izuzetno, kad postoji sumnja da kod ueinioca

postoji neki oblik duševne bolesti ili duševne poremedenosti.

Ocjenjivanje uraeunljivosti prema vremenu izvršenja krivienog djela i konkretnom krivienom djelu

Procjena uraeunljivosti uvijek se vrši prema vremenu izvršenja radnje. Prethodna i naknadna

neuraeunljivost nemaju znaeaj sa materijalno-pravnog aspekta.

Uraeunljivost se uvijek procjenjuje u odnosu na konkretno krivifno djelo, a ne procjenjuje se

generalno. To znaei da ista osoba moţe u vijeme izvršenja djela neuraeunljiva u odnosu na jedno

djelo, a da pritom bude uraeunljiva u odnosu na drugo krivieno djelo. Tako npr. nije iskljueeno da kad

je u pitanju ueinilac zaostalog duševnog razvoja, on bude uraeunljiv u odnosu na ubistvo ili kraGu, ali

da ne bude uraeunljiv u odnosu na neko drugo krivieno djelo (npr.uvredu, nepruţanje pomodi itd). S

obzirom na to, nisu iskljueene ni situacije da isti ueinilac, koji izvrši više krivienih djela u sticaju, bude

u odnosu na neka od tih djela uraeunljiv, a u odnosu na druga djela smanjeno uraeunljiv ili potpuno

neuraeunljiv.

DUŠEVNA POREMEDENOST Pojam i klasifikacija duševnih poremedenosti

Pod pojmom duševne poremedenosti ili psihieke poremedenosti podrazumijeva se takvo psihieko

stanje eovjeka u kome ne mogu da se pravilno odvijaju psihieki procesi, ved dolazi do ispoljavanja

raznih poremedenosti nagona, emocionalnosti, opaţanja, mišljenja, pamdenja, rasuGivanja itd. Uzroci

duševnih poremedenosti (eciološki faktori) mogu biti endogene prirode (npr. nasljedstvo, povreda

zametka, oboljenja ţlijezda sa unutrašnjim lueenjem itd) ili egzogene prirode (npr.mehanieke

povrede, oboljenja mozga, stres, šok, dejstvo nekih socijalnih faktora kao što je rat itd).

S obzirom na uzroenike, duševne bolesti se mogu podijeliti na 4 grupe: a) slaboumnosti, koje

nastupaju usljed promjena na mozgu koje su uroGene ili steeene u najranijem djetinjstvu; b) duševne

poremedenosti usljed oštedenja mozga u toku ţivota (razne bolesti CNS); c) duševne poremedenosti

usljed endogenih oboljenja, kod kojih ne mogu da se utvrde promjene ni na mozgu ni na nervnom

sistemu;

79

d) psihopatije, ustvari granieni slueajevi izmeGu zdravog i duševno poremedenog eovjeka.

S obzirom na potrebe sudske psihijatrije, duševne bolesti se mogu razvrstati na 3 grupe: a) duševna

zaostalost (oligophrenia); b) duševna oboljenja (psychosis) i duševni poremedaji i c) zaostali duševni

razvoj.

Prema zakonskoj odredbi (el.13 st.1) kao biološke osnove iskljueenja uraeunljivosti postavljene su

duševna bolest, privremena duševna poremedenost i zaostali duševni razvoj. Sve duševne

poremedenosti koje su navedene u Zakonu mogu biti patološkog ili nepatološkog karaktera. Trajne i

privremene duševne bolesti, kao i zaostali duševni razvoj, redovno su patološkog karaktera.

Privremena duševna poremedenost moţe biti patološkog i nepatološkog karaktera (npr. trovanje je

patološkog karaktera, a hipnoza je nepatološkog karaktera).

Kod nekih duševnih bolesti javlja se tzv.tranzitorna poremedenost. Ona je privremena, ali u takvim

slueajevima osnov za neuraeunljivost nije privremena duševna poremedenost, ved duševna bolest.

Trajna i privremena duševna oboljenja Duševna oboljenja mogu biti trajna ili privremena. Pod

trajnim duševnim oboljenjima podrazumijevaju se ona kod kojih ne postoji mogudnost ozdravljenja.

Kod tih bolesti ne javljaju se periodi duševnog zdravlja, ved to moţe biti samo privid (npr.šizofrenija).

Privremena duševna oboljenja su ona kod kojih postoji mogudnost, pa eak i vjerovatnoda da se to

oboljenje moţe izlijeeiti ili barem zalijeeiti. Kao privremena duševna oboljenja smatraju se i ona koja

se javljaju povremeno i razvijaju u odreGenim intervalima, kao npr. manieno-depresivna psihoza, gdje

se periodi zdravlja smjenjuju sa periodima bolesti, s tim da izmeGu njih postoji odreGeni slobodni

interval. U takvom slueaju, u periodima slobodnog intervala ueinilac se moţe smatrati duševno

zdravim. Pod duševnim oboljenjima ili psihozama uglavnom se podrazumijevaju bolesti mozga,

odnosno centralnog nervnog sistema.

Psihopatije Za razliku od duševnih bolesti, psihopatije su duševne nastranosti koje nisu duševno

oboljenje. Kod njih se nastranost ispoljava na podrueju emocija i volje, u smislu da psihopata nije u

stanju da svojom voljom kontrolira svoje emocije i nagone. Kod takve osobe nagoni i emocije toliko

utieu na volju, da dominiraju njenim odlukama i ukupnim ponašanjem. Njihove reakcije na vanjske

nadraţaje su izuzetno jake i redovno nisu pradene odgovarajudim intelektualnim sposobnostima.

Psihopate su redovno uraeunljivi, a zbog toga i krivieno odgovorni. MeGutim, i kod njih mogu da se

jave prolazna psihieka stanja koja su sliena psihotienim stanjima kod duševnih oboljenja.

Neuraeunljivost bi kod njih mogla biti iskljueena samo u takvim slueajevima, jer se moţe izjednaeiti sa

duševnim oboljenjima.

Privremena duševna poremedenost Privremene duševne poremedenosti nisu duševna oboljenja. To

su prolazna psihieka stanja koja mogu biti izazvana raznim uzrocima. U tim stanjima se javljaju

poremedaji psihiekih funkcija, posebno svijesti, koji mogu dostidi i toliki stepen da onemogudavaju

shvatanje znaeaja ueinjenog djela i upravljanje postupcima. Takva prolazna stanja mogu da nastupe

usljed mjeseearstva, hipnoze, visoke tjelesne temperature, potresa mozga, mehaniekih povreda

mozga, usljed gušenja, trovanja itd. Za krivieno pravo poseban znaeaj imaju akutna trovanja

alkoholom, a u posljednje vrijeme i dejstvo opojnih droga.

80

Osim navedenih uzroka, privremenu duševnu poremedenost mogu da izazovu i snaţni afekti, kao što

su snaţna uzbuGenja, strah, nenormalna radost, tuga itd. Privremenu duševnu poremedenost moţe

da izazove samo onaj afekt koji je po svom intenzitetu takav da potpuno isljueuje mogudnost

shvatanja znaeaja takvog djela ili mogudnost upravljanja svojim postupcima. Tu naroeito dolaze u

obzir oni afekti koji su toliko snaţni da potpuno prekidaju sve psihieke procese, a to su afekti koji

dovode do tzv.šoka.

Zaostali duševni razvoj Zaostali duševni razvoj je psihieko stanje zbog kojeg je ili potpuno iskljueeno,

ili u velikoj mjeri oteţano rasuGivanje i odlueivanje usljed nedovoljne razvijenosti psihiekog aparata.

Zaostali duševni razvoj ima slienosti sa duševnim bolestima, zbog toga što se i kod njega najeešde radi

o stanju eiji je uzrok oboljenje mozga. Nerazvijenost psihiekog aparata uzrokovana je oboljenjem ili

povredom mozga dok se dijete još nalazi u majeinoj utrobi, zatim u vrijeme poroGaja ili u prvim

danima ţivota. Osim toga, na nerazvijenost psihiekog aparata mogu uticati i oboljenja perifernih eula,

kao što je gluhonijemost.

Zaostali duševni razvoj i nepotpuna duševna razvijenost

Od zaostalog duševnog razvoja, koji je oblik psihieke poremedenosti i koji je biološki osnov iskljueenja

uraeunljivosti kod punoljetnih lica, razlikuje se stanje nepotpune duševne razvijenosti onih lica koja

su neznatnije prekoraeila granice punoljetstva. Takva lica nisu se potpuno duševno razvila, zbog nekih

svojih individualnih svojstava, ili zbog posebnih okolnosti socijalne sredine u kojoj su odrastala, a koje

su negativno uticale na njihov psihieki razvoj. Kod takvih lica radi se o tome da je stepen njihove

duševne razvijenosti ravan stepenu duševne razvijenosti maloljetnika, ali njiovo stanje nije identieno

sa zaostalim duševnim razvojem u psiho-patološkom smislu. Zbog toga nepotpuna duševna

razvijenost kod mlaGih punoljetnih osoba nije osnov iskljueenja uraeunljivosti. MeGutim, ukoliko se

ispune i ostali zakonski uslovi, naš zakonodavac predviGa da se i prema takvim licima mogu

primijeniti odreGene vaspitne mjere kao kriviene sankcije koje su namijenjene iskljueivo za maloljetne

ueinioce krivienih djela.

MOGUDNOST RASUĐIVANJA I ODLUEIVANJA

Za iskljueenje uraeunljivosti, a time i kriviene odgovornosti, pored nekog oblika duševne

poremedenosti nuţno je utvrditi da je kod takvog lica bila iskljueena mogunost rasuGivanja ili

mogudnost odlueivanja. Mogudnost rasuGivanja u krivienom zakonu oznaeena je kao mogudnost

shvatanja znaeaja ueinjenog djela, a mogudnost odlueivanja je oznaeena kao mogudnost upravljanja

svojim postupcima.

Znaeaj djela i mogudnost njegovog shvatanja (intelektualni element uraeunljivosti)

U krivienopravnoj teoriji je sporno šta se podrazumijeva pod pojmom rasuGivanja, odnosno pod

pojmom shvatanja znaeaja svog djela. Da li taj pojam obuhvata shvatanje realnog ili stvarnog znaeaja,

pravnog ili društvenog znaeaja djela.

Preovladava shvatanje da se pod tim pojmom podrazumijeva prije svega shvatanje realnog ili

stvarnog znaeaja djela, što znaei da shvatanje stvarnih okolnosti ueinjenog djela u smislu da kod

ueinioca postoji svijest o radnji i svijest o posljedici koju prouzrokuje preduzeta radnja. Pritom se

podrazumijeva i mogudnost njegove svijesti o djelovanju prirodnih i društvenih zakona. Ako kod

ueinioca ne postoji mogudnost shvatanja stvarnog znaeaja djela (ako ne postoji mogudnost svijesti o

onome što eini i šta de tom einidbom ostvariti), onda ne moţe postojati ni mogudnost da takav

ueinilac shvati ni pravni ni društveni znaeaj djela, jer ta shvatanja zahtijevaju sloţeniji psihieki proces.

81

Za uraeunljivost se takoGer zahtijeva da ueinilac ima mogudnost da ocijeni socijalni (društveni) znaeaj

ueinjenog djela u smislu da li je njegovo djelo socijalno opravdano, korisno i prihvatljivo, da li je

štetno, negativno i neprihvatljivo ili je sa socijalnog aspekta indiferentno. Za uraeunljivost je dakle

bitno da se utvrdi da je psihieko stanje ueinioca takvo da mu omogudava da pravilno ocijeni društveni

znaeaj djela.

Mada je vedina društveno neprihvatljivih postupaka istovremeno i protivpravna, za uraeunjivost je

irelevantno da li za ueinioca postoji mogunost ocjene znaeaja djela u odnosu na pravni poredak. Iz

toga proizilazi da postojanje uraeunljivosti kod ueinioca ne traţi mogudnost shvatanja pravnog

znaeaja djela niti mogudnost shvatanja protivpravnosti ili zabranjenog djela.

Kod uraeunljivosti je bitno da se utvrdi da je ueinilac imao mogudnost da shvati znafaj ufinjenog

djela, pri eemu nije potrebno da se u postupku utvrGuje da li je on i u konkretnom slueaju iskoristio tu

svoju mogudnost. Uvijek se polazi od pretpostavke da je psihieki normalan eovjek prije izvršenja djela

zaista i koristio tu svoju psihieku mogudnost. Za uraeunljivost je dakle dovoljna sama mogudnost

rasuGivanja, pri eemu je nebitno da li je konkretni ueinilac pri izvršenju konkretnog djela i rasuGivao o

njegovom znaeaju.

Mogudnost upravljanja svojim postupcima (voluntativni element uraeunljivosti)

Pored toga što se za uraeunljivost mora utvrditi odsustvo duševne poremedenosti uz mogudnost

shvatanja znaeaja svog djela, to još uvijek ne znaei da je to lice potpuno uraeunljivo. Pored navedenih

elemenata, mora se utvrditi i to da je takvo lice bilo sposobno da odlueuje ili da je imalo mogudnost

da upravlja svojim postupcima. Mogudnost rasuGivanja i mogudnost odlueivanja kao samostalne

psihieke funkcije su usko povezane. Njihova veza je takva da je teško zamislivo da neko lice posjeduje

mogudnost odlueivanja, a da istovremeno kod njega ne postoji mogudnost rasuGivanja. Iako svakom

odlueivanju po pravilu prethodi rasuGivanje, ipak su mogude takve situacije da je kod ueinioca

prisutna mogudnost rasuGivanja, a da je iskljueena mogudnost odlueivanja. Uvaţavajudi mogudnost

postojanja takvih situacija, naš zakonodavac je te dvije psihieke funkcije postavio u alternativi

(nemogudnost rasuGivanja ili nemogudnost odlueivanja).

Volja predstavlja vlast nad sobom ili sposobnost da se upravlja sobom i svojim postupcima kako bi se

postigao odreGeni postavljeni cilj. Stoga se voljne radnje redovno sastoje iz 2 stadija: 1. Pripremni,

koji predstavlja misaonu operaciju kao što je prosuGivanje razlieitih mogudnosti, unutrašnja borba

motiva, izbor naeina djelovanja itd. 2. Realizacija donesene odluke.

Preduzimanje svake voljne radnje predstavlja sloţen psihieki proces savladavanja unutrašnjih i

vanjskih prepreka. Unutrašnje prepreke uglavnom se svode na borbu motiva za i protiv izvršenja

djela, zatim nadvladavanje svojih emocija, te savladavanje nagona. Vanjske teškode svode se na

savladavanje vanjskih prepreka kao što je nabavka odreGenih sredstava, uklanjanje mehaniekih

prepreka itd.

Mada emocije po našem zakonu nisu element uraeunljivosti, one su ipak znaeajne i u krivienom pravu

zbog toga što su ili uzroci kao unutrašnji pokretaei ljudskih radnji, ili se javljaju kao stimulativni faktor

voljnih radnji eovjeka. Zbog toga pojedinci snagom rasuGivanja su eesto u situaciji da uz snaţan voljni

napor savladavaju emocije i nagone koji utieu na donošenje odluke.

BITNO SMANJENA URAEUNLJIVOST Postojanje smanjene uraeunljivosti

82

Pored uraeunljivosti i neuraeunljivosti kao stanja koja su znaeajna za postojanje ili nepostojanje

kriviene odgovornosti, u našem pravu kao zakonska kategorija postoji i prelazno stanje, u kome

ueinilac nije ni potpuno uraeunljiv ni potpuno neuraeunljiv. Takvo stanje se naziva stanje bitno

smanjene uraeunljivosti.

Prema odredbi el.13 st.2 KZ FBiH, bitno smanjena uraeunljivost postoji kada je kod ueinioca krivienog

djela sposobnost da shvati znaeaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno

smanjena usljed duševne bolesti, privremene duševne poremedenosti ili zaostalog duševnog razvoja.

Ueinilac koji je u vrijeme izvršenja krivienog djela bio bitno smanjeno uraeunljiv jeste krivifno

odgovoran, ali se može blaže kazniti. Prema tome, bitno smanjena urafunljivost predstavlja poseban

fakultativni zakonski osnov za ublažavanje kazne.

U krivienopravnoj teoriji postoje razlieita shvatanja o tome da li je krivienom pravu potreban pojam

bitno smanjene uraeunljivosti ili ne.

Prema teoriji klasiene škole, institut bitno smanjene uraeunljivosti je nepotreban, jer je vladalo

mišljenje da se uraeunljivost kao kategorija kriviene odgovornosti ne moţe stepenovati, ved da se svi

ueinioci krivienih djela mogu podijeliti samo na uraeunljive i neuraeunljive.

Prema teoriji njemaeke sociološke škole, institut bitno smanjene uraeunljivosti ima svog smisla jer

odgovara realnosti ţivota (izmeGu uraeunljivih i neuraeunljivih lica stoji eitav niz prelaznih stanja

smanjene uraeunljivosti).

Prigovori koji su upudivani pojmu smanjene uraeunljivosti su slijededi: 1. Pojam smanjene

uraeunljivosti nema smisla jer se uraeunljivost ne moţe stepenovati; 2. Pojam smanjene uraeunljivosti

je neprecizan, pa bi svojom nepreciznošdu otvarao put zloupotrebi, samovolji i nesigurnosti u sudskoj

praksi; 3. Pojam smanjene uraeunljivosti krajnje je podoban za zloupotrebe u pravcu da se duševno

zdrava lica proglašavaju za smanjeno uraeunljiva, kao i da se smanjeno uraeunljiva lica proglašavaju

za potpuno duševno zdrava; 4. Osnovni prigovor je “prigovor psihijatrizacije krivienog prava” u smislu

da sudovi zbog nedovoljnog struenog znanja nede biti u mogudnosti da pravilno ocijene stepen

uraeunljivosti lica, ved de to einiti psihijatri, eime se i donošenje odluke sa suda prenosi na psihijatra.

Navedenim prigovorima klasiene škole slijede i kontraargumenti: 1. Ueinioci se ne mogu podijeliti

samo na uraeunljive i neuraeunljive jer je realnost ţivota takva da izmeGu ta 2 krajnja stanja postoji

eitav niz prelaznih stadija. Na takav zakljueak ukazuje razvoj psihijatrije; 2. Prigovor nepreciznosti

otklanja se argumentom da uz praivlnu ulogu suda i psihijatra ne postoje posebni problemi da se

utvrdi i neko od prelaznih stanja, jer je einjenica da ta prelazna stanja i postoje; 3. Prigovor samovolje

i nesigurnosti takoGer se otklanja na naein da vještak po svojoj osnovnoj funkciji (dijagnoza i

prognoza) treba da završi svoj posao, koji je, istina, nešto teţi kod utvrGivanja smanjene uraeunljivosti

nego kod utvrGivanja stanja potpune uraeunljivosti i neuraeunljivosti; 4. Prigovor “psihijatrizacije

krivienog prava” otklanja se na naein da sud mora zadrţati svoju funkciju suGenja, tj.donošenja odluka

meGu koje spada i odluka o uraeunljivosti. Uloga psihijatara je samo u tome da oni svojim struenim

znanjem trebaju pomodi sudu u donošenju odluke, a ni u kom slueaju da preuzmu funkciju suda.

83

U savremenom krivienom pravu i krivienom zakonodavstvu danas je prihvaden pojam smanjene

uraeunljivosti.

UtvrGivanje bitno smanjene uraeunljivosti

Bitno smanjena uraeunljivost utvrGuje se na isti naein kao i uraeunljivost, odnosno neuraeunljivost

uopde. To znaei da se u obzir moraju uzeti i biološki i psihološki elementi. Kod bitno smanjene

uraeunljivosti zahtijeva se postojanje onih istih stanja duševne poremedenosti koja se traţe i kod

neuraeunljivosti (duševna bolest, privremena duševna poremedenost, zaostali duševni razvoj).

Razlika izmeGu neuraeunljivosti i bitno smanjene uraeunljivosti ogleda se u tome što je kod

neuraeunljivosti usljed dejstva nekog od tih stanja mogudnost rasuGivanja ili odlueivanja potpuno

iskljueena, dok je kod bitno smanjene uraeunljivosti mogudnost rasuGivanja ili odlueivanja samo bitno

smanjena. Dakle, razlika je iskljueivo u psihiekim elementima. MeGutim, za postojanje bitno smanjene

uraeunljivosti neophodno je da mogudnost psihiekih funkcija padne ispod odreGenog stepena. Ni

zakon ni krivienopravna teorija ne nude odgovor koji je to stepen i kad on biva dostignut, ved se to

pitanje rješava u saradnji sa vještakom – psihijatrom u zavisnosti od okolnosti konkretnog slueaja.

Smanjena uraeunljivost i maloljetstvo

Bitno smanjena uraeunljivost ne obuhvata i stanje nedovoljne duševne razvijenosti. To znaei da se

ovaj institut ne odnosi na maloljetnike koji nisu dovoljno duševno razvijeni. Krivieni zakon ne sadrţi

nedovoljnu duševnu razvijenost kao osnov bitno smanjene uraeunljivosti. Razlog tome je što bi kod

maloljetnika koji nisu dovoljno duševno razvijeni, primjena makar i blage kazne kao kriviene sankcije

(bitno smanjena uraeunljivost vodi krivienoj odgovornosti i kaţnjivosti), mogla krajnje negativno

djelovati na njegov dalji psihieki razvoj, formiranje karaktera i njegov ukupan bududi ţivot.

Slijedi zakljueak da maloljetni ufinioci krivifnih djela s obzirom na svoj duševni razvoj mogu biti ili

uraeunljivi ili neuraeunljivi, ali nikako ne mogu biti bitno smanjeno urafunljivi.

Kao i uraeunljivost, i bitno smanjena uraeunljivost se uvijek procjenjuje s obzirom na vrijeme

preduzimanja radnje izvršenja, a isto tako se uvijek procjenjuje i s obzirom na konkretno krivieno

djelo.

Kriviena odgovornost i primjena krivienih sankcija na lica sa bitno smanjenom uraeunljivošdu

Razlika izmeGu neuraeunljivosti i bitno smanjene uraeunljivosti ogleda se i u krivienopravnom dejstvu.

Potpuna neuraeunljivost iskljueuje krivienu odgovornost, a bitno smanjena uraeunljivost ne. Lica sa

bitno smanjenom uraeunljivošdu su krivieno odgovorna, s tim da im se stanje bitno smanjene

uraeunljivosti moţe uzeti samo kao osnov za ublaţavanje kazne.

Naš zakonodavac (el.13 st.2) predviGa fakultativno i ogranieeno ublaţavanje kazne ueiniocu koji je

krivieno djelo izvršio u stanju bitno smanjene uraeunljivosti. Pored kazne, takvom ueiniocu se moţe

izredi i mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog lijeeenja i euvanja u zdravstvenoj ustanovi, ako

sud utvrdi da bi takav ueinilac mogao izvršiti teška djela protiv ţivota i tijela, seksualnog integriteta ili

imovine ukoliko bude pušten na slobodu (el.63).

U pogledu kaţnjavanja Zakon predviGa 2 mogudnosti: 1. Da mu za ueinjeno djelo odmjeri kaznu u

granicama koje su propisane Zakonom; 2. Da mu izrekne ublaţenu kaznu prema ogranieenjima koja

su propisana u el.42.

84

Dakle, zakonodavac se opredijelio za fakultativno ublaţavanje kazne, smatrajudi da ta mogudnost

bolje odgovara individualizaciji kazne.

ACTIONES LIBERAE IN CAUSA Pojam actiones liberae in causa

Neuraeunljivost moţe biti osnov iskljueenja kriviene odgovornosti samo ako je postojala u vrijeme

preduzimanja radnje izvršenja krivienog djela. U tom smislu krivieno pravo poznaje jedan jedini

izuzetak, a on se odnosi na one situacije kada se ueinilac sam doveo u stanje u kome nije mogao

shvatiti znaeaj svog djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima, iako je bio svjestan ili je mogao i

morao biti svjestan da u takvom stanju moţe poeiniti krivieno djelo. Takav ufinilac je krivifno

odgovoran.

To znaei da naše krivieno pravo sadrţi takvu odredbu prema kojoj postoji kriviena odgovornost za

djelo poeinjeno u stanju neuraeunljivosti, ali samo pod uslovom da je izvršenje tog djela posljedica

jedne prethodne radnje u odnosu na koju je ueinilac postupao sa umišljajem ili iz nehata. Takva djela

se nazivaju actiones liberae in causa, što oznaeava radnje koje su slobodne u odluci, ali ne i u

izvoGenju.

Odgovornost za actiones liberae in causa

U teoriji je dugo vremena bilo sporno da li postoji odgovornost za takva djela. Ranija zakonodavstva

nisu sadrţavala posebne odredbe o tome, ali nova zakonodavstva u koja spada i naše, izrieito

predviGaju posebno zakonsko rješenje kojm se otklanja dilema u pogledu odgovornosti i kaţnjivosti

za takva kriviena djela.

Posebno sporno pitanje jeste da li za ta djela treba kaţnjavati po opdim principima o krivienoj

odgovornosti ili treba postaviti posebno pravilo. Cijeli problem se ustvari postavlja oko toga da li i u

tom slueaju treba procjenjivati uraeunljivost ueinioca s obzirom na vrijeme preduzimanja radnje

izvršenja, ili se ta uraeunljivost moţe procjenjivati s obzirom na vrijeme prethodne radnje kojom se

ueinilac dovodi u stanje neuraeunljivosti. U tom pogledu postojala su 2 shvatanja.

Prema prvom, nuţna je uraeunljivost u vrijeme preduzimanja radnje, a prethodna radnja smatra se

samo kao pripremna radnja.

Drugo shvatanje, koje danas dominira u teoriji i zakonodavstvu, traţi samo da su oni ostvarili uzrok

posljedice i da su pritom postupali sa krivnjom u odnosu na tu posljedicu, pri eemu je dovoGenje sebe

u stanje neuraeunljivosti uzrok posljedice. Preovladava zapravo shvatanje da kod actiones liberae in

causa ueinilac koristi sebe kao sredstvo za izvršenje krivienog djela, kao što u nekim slueajevima

posredni izvršilac koristi druge, neposredne izvršioce u ostvarenju svog krivienog djela.

Kriviena zakonodavstva koja sadrţe posebne odredbe za actiones liberae in causa dijele se na: - ona

koja samo konstatiraju odgovornost za ta djela; - ona kod kojih je odgovornost ogranieena samo na

slueaj ako je privremena duševna poremedenost izazvana u namjeri da se u neuraeunljivom stanju

ueini krivieno djelo,; - ona koja pooštravaju kaţnjivost za ta djela.

Po odredbi el.13 st.3 KZ FBiH, krivieno je odgovoran ueinilac krivienog djela koji je upotrebom

alkohola, droga ili na drugi naein doveo sebe u stanje u kome nije mogao shvatiti znaeaj svog djela

85

ili upravljati svojim postupcima, ako je prije nego što se doveo u to stanje djelo bilo obuhvadeno

njegovim umišljajem ili je u odnosu prema krivienom djelu kod njega postojao nehat, a zakon za

takvo djelo predviGa i krivienu odgovornost za nehat.

Iz navedene zakonske odredbe moţe se zakljueiti:

1. Naš zakonodavac odgovornost za actiones liberae in causa postavlja adekvatno odgovornosti koja

bi za ta djela postojala primjenom opdih principa po krivienoj odgovornosti. To znaei da se postavlja

zahtjev uraeunljivosti, ali s obzirom na vrijeme kada je ueinilac sebe doveo u stanje u kome nije

mogao shvatiti znaeaj svog djela ili upravljati svojim postupcima. S druge strane, zahtijeva se krivnja

ueinioca u smislu da, prije nego što se doveo u to stanje, kod njega postoji umišljaj (bio je svjestan ili

je mogao biti svjestan da u takvom stanju moţe izvršiti krivieno djelo, pa je to htio ili je na to pristao),

ili je u odnosu na djelo postojao nehat (svjesni ili nesvjesni);

2. Za actiones liberae in causa se uvijek odgovara ako je u pitanju umišljaj kao oblik krivnje, a za

nehatne delikte samo onda ako je zakonom predviGena odgovornost za ta djela ueinjena iz nehata;

3. Kod actiones liberae in causa umišljaj ili nehat kao oblici krivnje odnose se samo na bitna obiljeţja

krivienog djela, pri eemu se ne traţi i umišljaj, odnosno nehat, u odnosu na pojedinosti.

Actiones liberae in causa i smanjena uraeunljivost

Posebno pitanje kod actiones liberae in causa jeste da li u takvim slueajevima treba uvaţiti stanje

smanjene uraeunljivosti. To pitanje je vaţno radi mogudnosti ublaţavanja kazne, s obzirom da bitno

smanjena uraeunljivost predstavlja fakultativni osnov za ublaţavanje kazne. U tom smislu se mora

prihvatiti da stanje bitno smanjene uraeunljivosti ne moţe imati uticaja na ublaţavanje kazne. Razlog

tome je što potpuna neuraeunljivost ovdje ne iskljueuje krivienu odgovornost, pa nema ni razloga da

se ublaţi kazna ueiniocu koji je bio samo bitno smanjeno uraeunljiv.

VINOST

OSNOVNA SHVATANJA O POJMU VINOSTI Odnos prouzrokovanja i vinosti

Ueinjeno djelo predstavlja samo jedan uslov za primjenu kazne. Pored tog uslova, koji je po svojoj

prirodi objektivnog karaktera, za primjenu kazne nuţno je da se ispune i neki subjektivni uslovi. Ti

uslovi su prije svega da se radi o uraeunljivom ueiniocu, a zatim i o ueiniocu koji prema ueinjenom

djelu ima odreGeni psihieki odnos u smislu da je bio svjestan onoga što eini i da je to htio. To znaei da

krivieno odgovoran i kaţnjen moţe biti samo onaj ueinilac krivienog djela koji je u vrijeme izvršenja bio

uraeunljiv i koji je prema djelu imao odreGeni psihieki odnos koji je izraţen u preduzimanju svjesne i

voljne djelatnosti. Ne moţe biti krivieno odgovoran ueinilac bez tog odreGenog psihiekog,

subjektivnog odnosa prema posljedici. To znaei da kod ueinioca moţe postojati uraeunljivost, ali

uprkos tome ako prouzrokovanje posljedice nije rezultat njegovog unutarnjeg odnosa prema djelu,

onda nema kriviene odgovornosti. Prema tome, samo u jedinstvu objektivnih i subjektivnih

elemenata moţe leţati osnova za kaznenu represiju društva i samo u tom jedinstvu leţi opravdanje i

cjelishodnost te društvene represije.

86

Iz izloţenog slijedi da se radi o sistemu subjektivne odgovornosti prema kojem nema odgovornosti na

osnovu pukog prouzrokovanja posljedice. Suprotno subjektivnoj odgovornosti, poznat je sistem

objektivne odgovornosti prema kome ueinilac odgovara za ono što je stvarno ueinio, potpuno

neovisno od toga kakva su njegoova unutarnja subjektivna stanja i kakav je njegov subjektivni odnos

prema onome što je svojom radnjom prouzrokovao. Sistemi subjektivne i objektivne odgovornosti u

prošlosti su se smjenjivali, da bi od 19.vijeka u krivienom pravu postao dominantan sistem

subjektivne odgovornosti. Na toj liniji je i naše krivieno zakonodavstvo, koje ne dozvoljava mogudnost

objektivne odgovornosti.

Vinost kao psihieki odnos Vinost ili krivnja je skup psihifkih odnosa ufinioca prema ufinjenom djelu

koji se izražavaju u njegovoj svijesti i volji. Ako se krivieno djelo shvata u njegovom objektivno-

subjektivnom smislu, vinost je tada njegov subjektivni element. Ako se krivieno djelo shvata u

objektivnom smislu, vinost ili krivnja tada predstavlja subjektivni uslov kriviene odgovornosti.

Osnovno pitanje kod krivnje jeste da li je ueinilac svjestan svog djela, da li hode to djelo. Element

svijesti i element volje kao subjektivne komponente pojavljuju se i kod uraeunljivosti i kod vinosti.

Kod uraeunljivosti se postavljalo pitanje da li je usljed stanja u kome se ueinilac nalazio, on uopde

mogao biti svjestan znaeaja svog djela i da li je uopde mogao upravljati svojim postupcima u vrijeme

izvršenja djela. Kod vinosti se postavlja pitanje da li je u konkretnom slueaju ueinilac bio svjestan svog

djela i da li je to djelo htio. Kod uraeunljivosti se ispituje ispravnost ufiniofevog psihifkog aparata, a

kod vinosti se ispituje njegov psihifki odnos prema djelu.

Vinost se nikada ne smije pretpostaviti, ved se ona u svakom slueaju mora utvrditi. Pretpostaviti

postojanje vinosti znaei ustvari negirati vinost kao uslov kriviene odgovornosti. U krivienom pravu

nisu nepoznata rješenja koja poznaju pretpostavku vinosti bez obzira da li je u pitanju apsolutna ili

relativna prezumpcija vinosti. Kod apsolutne pretpostavke vinosti smatra se da ona postoji uvijek u

trenutku kad je krivieno djelo izvršeno. Kod relativne pretpostavke vinosti smatra se da ona postoji,

ali je dozvoljeno da se dokazuje da ona ne postoji.

Naše krivieno pravo ne dozvoljava prezumpciju vinosti, jer osnovni princip našeg krivienog prava je

princip subjektivne odgovornosti koji je izraţen u odredbi el.12 st.1 prema kojoj je krivieno odgovoran

samo onaj ueinilac koji je uraeunljiv i kriv za ueinjeno krivieno djelo. Pri tome, kriv je onaj ueinilac koji

je krivieno djelo izvršio s umišljajem (el.12 st.2). Isto tako je kriv i onaj ueinilac koji je djelo izvršio iz

nehata, ali samo onda kad to zakon izrieito odreGuje.

Glavna shvatanja pojma vinosti

U odreGivanju pojma vinosti u krivienopravnoj teoriji postoje 2 osnovna shvatanja, a to su psihološko

i normativno shvatanje. Prema psihološkom shvatanju, krivnja ili vinost predstavljaju psihieki odnos

ueinioca prema djelu koji se izraţava u 2 osnovna oblika: umišljaju ili u nehatu. Psihološko shvatanje

je do poeetka 20.vijeka bilo jedino shvatanje vinosti u krivienom pravu i njegov znaeaj ogleda se u

tome što je po njemu i u krivienopravnoj teoriji i u zakonodavstvu uspostavljen sistem subjektivne

odgovornosti ueinioca za ueinjeno krivieno djelo.

Poeetkom 20.vijeka u krivienopravnoj teoriji se javlja tzv.normativno shvatanje vinosti. To shvatanje

se uglavnom dijeli na 2 osnovna pravca: psihološko-normativno i eisto normativno shvatanje. Prema

psihološko-normativnom shvatanju za krivnju se traţi da je sam ueinilac svoje djelo ocijenio kao djelo

protivno pravu. To znaei da krivnja postoji u slueaju kad je ueiinlac bio svjestan

87

ili morao biti svjestan da je njegovo djelo protivno pravu. Vidi se da prema tom shvatanju vinost

sadrţi i psihološke i normativne elemente. Prema fistom normativnom shvatanju, krivnja se

procjenjuje potpuno objektivno, jer vlada stav da se ona najeešde ne moţe procijeniti subjektivno.

Prema tom shvatanju krivnja predstavlja sud o tome da li se neki ueinilac krivienog djela moţe pravno

prekoriti za ueinjeno djelo, odnosno da li mu se to djelo moţe staviti na teret. Taj sud za razliku od

psihološko-normativnog shvatanja ne donosi sam ueinilac, ved to eine treda lica, a to je sudsko vijede

koje odlueuje o ueinioeevoj krivienoj odgovornosti.

U našoj krivienopravnoj teoriji i zakonodavstvu vinost se shvata kao odreGeni psihieki odnos ueinioca

prema ueinjenom djelu. Taj psihieki odnos se ispoljava ili u postojanju ili u mogudnosti postojanja

odreGenih unutarnjih psihiekih procesa na osnovu odreGenog psihiekog stanja, tj. na osnovu

uraeunljivosti.

Vinost kao psihieki odnos prema ueinjenom djelu uvijek se procjenjuje u odnosu na konkretno

krivieno djelo, a ne u vezi sa karakterom ueinioca, njegovim ranijim drţanjem i ponašanjem itd. Vinost

(krivnja) se iscrpljuje u svoja 2 osnovna oblika, a to su umišljaj, kao redovan i teţi i nehat kao izuzetan

i lakši oblik krivnje. Izvan umišljaja i nehata nema kriviene odgovornosti. Iako na strani uenioca mogu

postojati i drugi subjektivni momenti, oni su irelevantni sa aspekta utvrGivanja krivnje, ved samo

mogu imati znaeaja na planu odmjeravanja kazne. To znaei da naša teorija i zakonodavstvo krivnju

odreGuju psihološki, ne prihvatajudi normativne elemente kao elemente krivnje. Nije dozvoljeno

proširivati krivnju, a time i krivienu odgovornost izvan ta dva oblika krivnje. Isto tako, ne moţe se

tvrditi da nema krivnje u slueaju da na strani ueinioca postoji umišljaj ili nehat.

Svijest i volja ueinioca, kao osnovni elementi krivnje, eine suštinu psihiekog odnosa uenioca prema

djelu. Element svijesti, bez obzira da li ona postoji ili se radi samo o mogudnosti njenog postojanja,

predstavlja zajednieki element i kod umišljaja i kod nehata. Voluntaristieki ili voljni element javlja se

samo kod umišljaja. Za krivnju je potrebno da postoji svijest ili mogudnost da svijest moţe da

obuhvata sve stvarne okolnosti ueinjenog djela. Pritom se kod ueinioca samo izuzetno traţi svijest o

pravnoj normi.

OBLICI VINOSTI

UMIŠLJAJ Pojam i elementi umišljaja Umišljaj ili dolus je redovan i teţi oblik krivnje. Za kriviena djela

ueinjena sa umišljajem uvijek se kaţnjava, a za kriviena djela izvršena iz nehata ueinilac se kaţnjava

samo onda kad je zakonom izrieito propisano kaţnjavanje za nehatno izvršenje nekog konkretnog

krivienog djela.

U krivienopravnoj teoriji postoje razlieiti pristupi pojmovnom odreGivanju tih oblika krivnje. Prema

psihološkom shvatanju, umišljaj se odreGuje iskljueivo na osnovu psihiekog odnosa ueinioca prema

ueinjenom djelu. MeGutim, odreGujudi u eemu se sastoji taj psihieki odnos, pristalice psihološkog

shvatanja razlieito odreGuju pojam umišljaja, zavisno od toga da li zastupaju teoriju predstave

(tzv.intelektualistieka teorija) ili teoriju volje (tzv.voluntaristieka teorija). Prema teoriji predstave,

smatra se da umišljaj postoji ako je ueinilac predvidio posljedicu svoje radnje. To znaei da je kod

ueinioca postojala svijest ili predstava o posljedici koju de prouzrokovati njegova radnja. Suština

teorije predstave ogleda se u tome da je ueinilac posljedicu samo predvidio, pri eemu za postojanje

umišljaja nije bitno da li je ufinilac i htio nastupanje posljedice.

88

Prema teoriji volje, za postojanje umišljaja bitno je da se utvrdi da je ufinilac htio posljedicu. Pritom

uopde nije bitno predviGanje nastupa posljedice. To znaei da prema teoriji volje umišljaj ne moţe

postojati u slueaju kad je ueinilac predvidio posljedicu, ali je nije htio.

Obje ove teorije u svom eistom obliku dovode do nelogienih rješenja, te je izlaz pronaGen u

kompromisu, u smislu odstupanja od eistih oblika ka prihvatanju nekog srednjeg rješenja.

Prema odredbi el.14 KZ FBiH, krivifno djelo je ufinjeno sa umišljajem kad je ufinilac bio svjestan svog

djela i htio njegovo izvršenje (direktni umišljaj) ili kad je bio svjestan da zbog njegovog finjenja ili

nefinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno nastupanje (eventualni

umišljaj).

Iz navedene zakonske definicije vidi se da naš zakonodavac nije iskljueivo usvojio ni teoriju predstave

niti teoriju volje, ved obje teorije u njihovom jedinstvu. TakoGer je vidljivo da zakonodavac nije u

potpunosti odredio sadrţaj umišljaja kao oblika krivnje, ved je odredio samo donju i gornju granicu

tog oblika krivnje. Pritom je donja granica posebno vaţna, jer se pomodu nje razgranieava umišljaj kao

teţi od nehata kao lakšeg oblika krivnje.

Elementi direktnog i eventualnog umišljaja Naš krivieni zakon poznaje 2 oblika (2 vrste) umišljaja:

direktni i eventualni. Direktni umišljaj postoji kad je ueinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo

izvršenje (dakle i element svijesti i element volje pozitivno odreGen).

Eventualni umišljaj postoji kad je ueinilac bio svjestan da usljed njegovog einjenja ili neeinjenja moţe

dodi do nastupa zabranjene posljedice, ali je pristao na njeno nastupanje (dakle, element svijesti i

element volje takoGer pozitivno odreGeni).

I za direktni i za eventualni umišljaj moţe se redi da je to psihieki odnos ueinioca prema djelu koji se

izraţava u svijesti ueinioca (kako o posljedici djela tako i o svim ostalim stvarnim okolnostima djela) i

volji ueinioca da ueini to djelo. Elementi svijesti nazivaju se intelektualni elementi, a elementi volje

voluntaristieki elementi. Intelektualni element umišljaja predstavlja svijest ueinioca o posljedici koju

de prouzrokovati svojom radnjom, kao i o svim drugim stvarnim okolnostima krivienog djela. Njegova

svijest moţe biti takva da kod ueinioca postoji relativna sigurnost u pogledu nastupanja posljedice, ali

ta svijest moţe biti i takva da on to uzima samo kao mogudnost. Voluntaristieki element umišljaja

upuduje na to da se on u nekoj formi saglasio sa nastupanjem posljedice, odnosno ostvarenjem

krivienog djela. To njegovo saglašavanje moţe biti razlieitog stepena, od kojih su bitna 2 za

razlikovanje direktnog i eventualnog umišljaja. Jaei stepen saglašavanja postoji kod direktnog

umišljaja, gdje ueinilac hode posljedicu, odnosno izvršenje djela, u odnosu na eventualni umišljaj,

gdje on pristaje na posljedicu, odnosno izvršenje djela. U svim slueajevima gdje se volja ueinioca

izraţava u htijenju postoji direktan umišljaj, a tamo gdje se saglašavanje sastoji u pristajanju na

posljedicu postoji eventualni umišljaj.

Htijenje posljedice

Kad je u pitanju htijenje kao voljni element direktnog umišljaja, mogu se izdvojiti neke karakteristiene

situacije kada se sa sigurnošdu uzima da je ueinilac htio posljedicu, odnosno izvršenje krivienog djela.

To su slijedede situacije:

89

1. Ueinilac je htio posljedicu ako je svoju djelatnost usmjerio baš na postizanje odreGene svrhe (npr.

ubistvo iz ljubomore, ubistvo iz bezobzirne osvete itd); 2. Ueinilac je posljedicu htio i u slueaju ako je

posljedica sredstvo za postizanje svrhe (npr.ubistvo radi nasljeGa – nasljeGe je svrha, a sredstvo je

ubistvo); 3. Ueinilac je htio posljedicu ako je svjestan da de se uz posljedicu koja je svrha ili sredstvo

postizanja svrhe sigurno ostvariti i druga tzv.uzgredna posljedica (npr. osoba A sa umišljajem da liši

ţivota osobu B baci eksplozivnu napravu u prostoriju u kojoj se nalazi osoba B, s tim da su se u istoj

prostoriji nalazile i osobe C, D, E. Svrha je ubistvo osobe B, a ueinilac je svjestan da posljedica mora

nastupiti i u pogledu ostalih prisutnih osoba); 4. Ueinilac je htio posljedicu i onda kad je svjestan da de

izvjesna posljedica (dalja) nastupiti po ostvarenju njegove svrhe. (npr. neko ubije majku koja doji

bebu, svjestan da de i dijete usljed postojedih okolnosti umrijeti u nedostatku hrane i njege).

Pristajanje na posljedicu

Jedno od spornih pitanja u krivienopravnoj teoriji je pitanje kada se sa sigurnošdu moţe ustvrditi da je

ueinilac pristao na nastupanje posljedice? U tom smislu u teoriji se kao najprihvatljivije uzima

shvatanje RAJNHARDA FRANKA (tzv.Frankova formula). Prema toj formuli, pristajanje na posljedicu

kod eventualnog umišljaja postoji u slufaju kada se ufinilac ne bi uzdržao od radnje i da je posljedicu

predvidio kao izvjesnu. To znaei da je on odobrio nastupanje te posljedice i saglasio se u formi

pristajanja na tu posljedicu. Na osnovu te formule vrši se razgranieenje izmeGu eventualnog umišljaja

i svjesnog nehata.

Frankova formula ima jedan krupan nedostatak. On se ogleda u tome što je formula zasnovana na

jednoj hipotetiekoj okolnosti, a to je okolnost da li bi se izvršilac uzdrţao od radnje izvršenja u slueaju

da je posljedicu predvidio kao sigurnu, a ta okolnost praktieno se uopde ne moţe utvrditi.

Svijest o stvarnim obiljeţjima krivienog djela

Intelektualni element umišljaja obuhvata svijest o stvarnim obiljeţjima krivienog djela. Obiljeţja

krivienog djela su okolnosti kojima se konkretizira radnja i posljedica krivienog djela. Zbog toga je za

umišljaj kao oblik vinosti prije svega potrebna: - svijest o onim okolnostima kojima se konkretizira

radnja izvršenja, - svijest o posljedici - svijest o uzroenoj vezi izmeGu preduzete radnje i posljedice

koja je nastupila.

Pored toga, pod pojmom svijesti o svim stvarnim obiljeţjima krivienog djela podrazumijevaju se i sva

druga moguda stvarna obiljeţja kao što su npr. lieni odnos, lieno svojstvo, liena okolnost,

protivpravnost itd.

Stvarna obiljeţja krivienog djela mogu biti fizieke i pravne pojave, kao što je npr. pravno svojstvo,

neko subjektivno pravo itd. To znaei da su stvarna obiljeţja fizieke i pravne einjenice kao npr. stvar,

brak, ugovor, isprava itd. Za umišljaj ueinioca bitno je da je on svjestan manifestacije tih einjenica u

vanjskom svijetu, pri eemu se od njega ne traţi i svijest o pravnom pojmu pod koji se te einjenice

podvode. Tako npr. kod kraGe, tuGa pokretna stvar je obiljeţje djela, pa se od ueinioca traţi svijest da

on kraGom zahvata u jedan pravni odnos koji drugom osigurava slobodno raspolaganje sa stvari, a

pritom kod ueinioca nije potrebna svijest o pravu svojine kako je odreGeno u graGanskom pravu.

Kad je u pitanju svijest o radnji izvršenja, ona mora da obuhvata sve one stvrane okolnosti kojima

krivieni zakon kod razlieitih krivienih djela konkretizira tu radnju. To su modaliteti radnje izvršenja kao

što su: sredstvo izvršenja, objekat prema kome se ili na kome se radnja izvršava, naein, vrijeme,

mjesto itd.

90

Svijest mora da obuhvati posljedicu i uzroenu vezu izmeGu te radnje i posljedice koja je nastupila. Ta

svijest podrazumijeva svijest ili o sigurnom ili o mogudem nastupanju posljedice usljed preduzete

radnje i to u njenom globalu, pri eemu se kod njega ne zahtijeva i svijest o pojedinostima

prouzrokovanja. Svijest o tim pojedinostima bila bi nuţna samo onda ako bi zakon izrieito to

odreGivao kao obiljeţje bida krivienog djela. Npr. krivieno djelo ubistva sa umišljajem de postojati i u

onom slueaju kad je osoba A nanišanila vatrenim oruţjem na osobu B sa umišljajem da ga liši ţivota,

ali prije nego što je pucalo došlo je do njihovog meGusobnog hrvanja i otimanja, a nakon toga do

opaljenja koje je dovelo do nastupa smrti osobe B.

Kada su u pitanju liena svojstva ili lieni odnos, liena okolnost, onda je svijest o njima potrebna samo

onda ako su te okolnosti osnovna obiljeţja krivienog djela, što znaei da bez tih okolnosti nema

krivienog djela. Tako npr. kod nekih krivienih djela protiv sluţbene ili odgovorne duţnosti postoji lieno

svojstvo ueinioca kao što je sluţbeno lice, odgovorno lice. Kod nekih krivienih djela lieno svojstvo je

graGanin Federacije (KD protiv ustavnog poretka), kod nekih KD lieno svojstvo je vojno lice (KD protiv

oruţanih snaga Federacije). U svim tim slueajevima svojstvo ueinioca je osnovno obiljeţje djela. Isto

tako, kod nekih krivienih djela kao obiljeţje se pojavljuje odreGeni odnos kao što je

npr.rodoskrvnjenje, srodnik po krvi u pravoj liniji, kod eedomorstva – odnos majke prema njenom

djetetu itd.

Kod nekih krivienih djela odreGena liena okolnost je osnovno obiljeţje krivienog djela, kao npr.kod KD

dvobraenosti (zna da je ved u braku, a ipak zakljuei novi), ili kod KD prenošenja spolne bolesti (svijest

o lienoj okolnosti i o vlastitoj polnoj zaraţenosti).

Iako je protivpravnost prema našem Zakonu element opdeg pojma krivienog djela, ona je kod nekih

krivienih djela predviGena kao obiljeţje bida tih krivienih djela. U takvim slueajevima od ueinioca se

zahtijeva i svijest o tom obiljeţju (npr. kod protivpravnog lišavanja slobode, protivpravnog prekida

trudnode itd).

Na kraju treba istadi da za postojanje umišljaja nije potrebna svijest o onim stvarnim okolnostima

koje su samo uslov koji mora biti ispunjen da bi to djelo uopde bilo krivieno djelo. To su tzv.objektivni

uslovi inkriminacije ili objektivni uslovi kaţnjivosti. To su zapravo objektivne pretpostavke od eijeg

postojanja ili nepostojanja zavisi kaţnjivost ueinioca i zbog toga one ne ulaze u podrueje vinosti. Tako

npr. kod KD ueestvovanja u tuei ueinioci odgovaraju za samo ueestvovanje u fiziekom obraeunu u

kome je neko lišen ţivota ili je nekom nanesena teška tjelesna povreda (el.179). Sviješdu ueesnika

tuee ne mora biti obuhvadena i ta objektivna okolnost, kao što je lišenje ţivota ili teška tjelesna

povreda. To je samo okolnost koja razgranieava jedan fizieki obraeun izmeGu 3 ili više lica na krivieno

djelo i na prekršaj protiv javnog reda i mira.

Znanje stvarnih obiljeţja bida krivienog djela

Kod nekih krivienih djela u odredbama se traţi da je ueinilac znao za postojanje izvjesnih obiljeţja bida

krivienog djela. Kod tih krivienih djela zakonodavac upotrebljava termin “znanje” kako u odnosu na

one okolnosti koje postoje u momentu preduzimanja radnje izvršenja, tako i u odnosu na nku bududu

einjenicu. Primjeri takvih djela su izdavanje eeka bez pokrida (el.271 st.1), gdje ueinilac izdaje ili stavlja

u promet eek za koji zna da nma pokride ili kod KD krivotvorenja novca (el.267 st.4), gdje ueinilac zna

da je naeinjen laţan novac itd. Kod ovakvih krivienih djela za njihovo izvršenje sa umišljajem nije

dovoljna ueinioeeva svijest o mogudnosti postojanja odreGene einjenice, ved se traţi svijest o njenoj

izvjesnosti, tj. o sigurnosti da ta einjenica postoji. To znaei da zakonodavac kod tih djela ţeli naglasiti

potrebu postojanja svijesti u njenom najjaeem stepenu.

Kad je u pitanju umišljajno krivieno djelo, za takvo djelo se uvijek odgovara, neovisno od toga da li je

u pitanju direktni ili eventualni umišljaj. Zakon ni kod jednog krivienog djela ne ogranieava

odgovornost samo na direktni ili samo na eventualni umišljaj. MeGutim, s obzirom na odreGena

obiljeţja bida krivienog djela, neka kriviena djela se mogu izvršiti samo sa direktnim, a neka samo

91

sa eventualnim umišljajem. Tako npr. kraGa se moţe izvršiti samo sa direktnim umišljajem, dok se

npr. nesavjesno lijeeenje bolesnika moţe izvršiti samo sa eventualnim umišljajem. Ukoliko bi kod tog

krivienog djela ueinilac postupao sa direktnim umišljajem, onda bi se radilo o potpuno drugom

krivienom djelu.

U pogledu kaţnjavanja Zakon ne pravi razliku s obzirom na to da li je djelo izvršeno sa direktnim ili

eventualnim umišljajem. U principu, teţe je djelo koje je izvršeno sa direktnim umišljajem, pa u

odnosu na to djelo slijedi i teţa kazna. MeGutim, nisu iskljueene situacije da su posljedice djela sa

eventualnim umišljajem takve da zbog ravnodušnosti ili bezobzirnosti ueinioca takva djela zasluţuju

teţe kaţnjavanje.

Druga razlikovanja umišljaja

Osim direktnog i eventualnog umišljaja koje usvaja naš Zakon, krivienopravna teorija poznaje i druga

razlikovanja umišljaja. Tako posebnu paţnju zasluţuju dolus preameditatus ili predumišljaj i dolus

repentinus – kad se odluka donosi na mah. Dolus preameditatus postoji u slueaju kad je ueinilac

odluku donio nakn duţeg razmišljanja, hladnokrvno, kad je imao dovoljno vremena od donošenja

odluke do njene realizacije. U našem krivienom zakonodavstvu dolus preameditatus nije posebno

predviGen kao pooštravajuda okolnost ni za jedno krivieno djelo, ved samo moţe da bude uzet u obzir

kao oteţavajuda okolnost prilikom odmjeravanja kazne.

Dolus repentinus postoji u slueaju kad se i odluka i njena realizacija donose bez razmišljanja,

trenutno, na mah. Dolus repentinus predviGen je kod nas kao privilegirajuda okolnost kod krivienog

djela ubistva na mah iz el.172.

Namjera, cilj, pobuda

Kod nekih krivienih djela zakonodavac kao obiljeţje bida krivienog djela pominje postojanje odreGene

namjere. Namjera je uvijek tijesno vezana sa ciljem. Cilj je vanjski, objektivni fizieki fenomen koji se

kao predstava odraţava u svijesti ueinioca. Sa namjerom postupa ono lice koje pod dejstvom

predstave o cilju preduzima odreGenu radnju da bi taj cilj ostvario.

Kod nekih krivienih djela zakon odreGuje da odreGena radnja sa posljedicom, koja je predviGena kao

obiljeţje krivienog djela, treba da postigne neki cilj koji se nalazi izvan bida tog krivienog djela. Kod tih

krivienih djela nije dovoljan samo umišljaj, ved se tu traţi i odreGena namjera ueinioca. U takvim

slueajevima umišljaj dobiva jdan teţi, kvalificirani oblik krivnje.

Ueinilac koji postupa sa namjerom da ostvari neki cilj moţe postupati ka postizanju cilja koji j zapravo

jdna daljnaj posljedica radnje i to posjledica koja je van radnje bida krivienog djela. Tako npr. kod KD

podrivanja vojne i odbrambene modi (el.144) ueinilac postupa u namjeri da umanji odbrambenu mod

Federacije, ili kod KD terorizma (el.146), gdje ueinilac postupa u namjeri rušenja Federacije, njenog

ustavnog poretka ili njenih najviših organa itd. U ovakvim slueajevima nije vaţno da li je namjeravani

cilj i ostvaren. Tako npr. kod iznuGivanja iskaza nije bitno da li je taj iskaz zaista i iznuGen. MeGutim,

ukoliko je taj namjeravani cilj ostvaren, to de se uzeti kao oteţavajuda okolnost prilikom odmjeravanja

kazne.

Isto tako, postoje i kriviena djela kod kojih cilj, prema kojem je usmjerena namjera, ne predstavlja

dalju posljedicu radnje krivienog djela, ved motivisanje predstave o cilju ukazuje i na opasnost

ueinjenog djela i na opasnost samog ueinioca. Tako npr. kod KD kraGe djelo se eini u namjeri da se

prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravna imovinska korist. Ako se dokaţe da nema te

namjere, onda se u tom slueaju ne radi o kraGi, ved o oduzimanju tuGe pokretne stvari iz el.279.

Namjera kao posebno subjektivno obiljeţje osim kraGe postoji i kod utaje, prevare, iznude itd.

92

NEHAT Pojam i oblici nehata Nehat ili culpa je drugi mogudi psihieki odnos ueinioca prema djelu koji

dovodi do kriviene odgovornosit ueinioca. Nehat je blaţi oblik krivnje od umišljaja. Za nehat se

odgovara samo onda kad je to zakonom izrieito propisano, a kad su u pitanju ista kriviena djela, kazne

za nehatni oblik redovno su mnogo blaţe nego kad je u pitanju umišljajno ostvarenje djela.

Prema odredbi el.15 KZ FBiH, krivifno djelo je ufinjeno iz nehata kad je ufinitelj bio svjestan da zbog

njegovog finjenja ili nefinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako držao da de je modi

sprijefiti ili da ona nede nastupiti, ili kad nije bio svjestan mogudnosti nastupanja zabranjene

posljedice, iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti

svjestan te svoje mogudnosti.

Osnov za razgranieenje izmeGu umišljaja i nehata nalazi se u voluntaristiekim elementima. Kod

umišljaja ueinilac se saglašava sa posljedicom ili u formi htijenja ili u formi pristajanja na posljedicu.

Kod nehata se ueinilac uopde ne saglašava sa nastupanjem posljedice niti sa izvršenjem krivienog

djela, jer on radnju preduzima ili ne preduzima samo zato što misli da do posljedice uopde nede dodi.

Iz naprijed navedene definicije vidljivo je da naš Zakon poznaje 2 vrste nehata: svjesni i nesvjesni.

Svjesni nehat postoji kad je ueinilac bio svjestan da usljed njegovog einjenja ili neeinjenja moţe dodi

do nastupanja zabranjene posljedice, s tim da je on olako drţao da de tu posljedicu modi sprijeeiti ili

da ona uopde nede nastupiti.

Nesvjesni nehat postoji u slueaju kad ueinilac nije bio svjestan mogudnosti da usljed preduzete radnje

doGe do nastupanja posljedice, s tim da je on prema svojim lienim svojstvima mogao, a prema

objektivnim okolnostima morao biti svjestan te mogudnosti.

Pored svjesnog i nesvjesnog nehata, krivienopravna teorija poznaje i tzv.profesionalni nehat, gdje se

radi o nehatu odreGenog lica koj po svojoj profesiji ima duţnost da bude paţljivije od ostalih kada

preduzima odreGene radnje iz djelokruga svoje profesionalne djelatnosti. Profesionalni nehat se

smatra teţom vrstom nehata, iako naš krivieni zakon ne uspostavlja izrieito vedu odgovornost

ueinioca za profesionalni nehat ni kod jednog krivienog djela. Okolnost da se radi o profesionalnom

nehatu moţe se uzeti u obzir kao oteţavajuda okolnost prilikom odmjeravanja kazne.

Svjesni nehat Svjesni nehat se još naziva i samopouzdanje ili luxuria. On postoji kada ueinilac ima

svijest o mogudnosti da preduzetom radnjom proizvede posljedicu, odnosno predviGa mogudnost

ispunjenja stvarnih obiljeţja bida nekog krivienog djela, ali se on sa takvom mogudnošdu ne saglašava.

Osnovna razlika izmeGu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata nalazi se u voljnom elementu, tj. na

ueinioeevom unutrašnjem stavu prema posljedici, odnosno stvarnom obiljeţju krivienog djela. Kod

eventualnog umišljaja i element svijesti i element volje su pozitivno odreGeni, dok je kod svjesnog

nehata samo element svijesti pozitivno odreGen, dok je element volje negativno odreGen. Dakle,

svijest ueinioca kod svjesnog nehata i eventualnog umišljaja je potpuno ista, tj. mora obuhvatiti sve

one elemente svijesti koji se traţe i za eventualni umišljaj.

Nesaglašavanje ueinioca sa posljedicom, odnosno ueinioeevo nepristajanje na posljedicu

zakonodavac je izrazio u formi olakog drţanja da posljedica uopde nede nastupiti ili de je on modi

sprijeeiti. Na taj naein u definiciju nehata unosi se element neopreznosti ueinioca, odnosno

93

njegove nepaţnje. Ta njegova nepaţnja moţe biti manjeg ili vedeg stepena, ali ved time što je ueinilac

drţao da do posljedice nede dodi, on je ipak nehatni a ne umišljajni ueinilac krivienog djela. Kod

umišljaja se uvijek mora utvrditi saglašavanje sa posljedicom, bez obzira da li je u pitanju htijenje

posljedice ili samo pristajanje na njeno nastupanje.

Kad je u pitanju neopreznost ueinioca, ako je njegova neopreznost ili nepaţnja bila manja, to de prije

uputiti na zakljueivanje da se on sa posljedicom i sa djelom nije saglasio. Ako je u pitanju nepaţnja i

neopreznost visokog stepena, to bi moglo znaeiti da se ueinilac zapravo saglasio sa posljedicom i da

se njegov psihieki odnos prema djelu pribliţava eventualnom umišljaju.

Iako nema precizne granice izmeGu eventualnog umišljaja i svjesnog nehata, eventualni umišljaj moţe

postojati samo u onim slueajevima kad se iz ukupne kriminalne situacije moţe izvesti zakljueak da se

ueinilac saglasio sa posljedicama. Umišljaj se uvijek mora utvrditi kao izvjestan, siguran, a ne samo

kao vjerovatan. Sporni granifni slufajevi između eventualnog umišljaja i svjesnog nehata uvijek se

moraju uzeti kao nehat, jer je umišljaj teži oblik krivnje. Ovo ne znaei da tamo gdje nije utvrGen

umišljaj automatski treba uzeti postojanje svjesnog nehata. I svjesni nehat je oblik krivnje, što znaei

da se i on u svakom slufaju mora dokazati.

Kod svjesnog nehata kao jedno od spornih postavlja se pitanje da li taj oblik krivnje postoji i u slueaju

kad se ueinilac pouzdava u neke potpuno neodreGene okolnosti. To je tzv.pouzdavanje u slufajno

izostajanje posljedice. Po jednom stanovištu ueinilac moţe raeunati na slueaj, a po drugom se mora

oslanjati na konkretnu okolnost. U domadoj teoriji i sudskoj praksi preovladava shvatanje da se olako

drţanje da posljedica nede nastupiti nikako ne moţe zasnivati samo na pukoj slueajnosti. Ono mora

biti zasnovano na konkretnoj okolnosti ili na eitavom skupu tih okolnosti. Tako npr. jedne prirode je

situacija kada ueinilac u gustoj borovoj šumi loţi vatru, iako je svjestan da kad to eini na takvom

mjestu i u ljetno vrijeme, moţe dodi do izbijanja poţara. Sasvim je druga situacija ako ueinilac u istim

okolnostima vremena i mjesta loţi vatru, ali je prije toga oeistio mjesto loţenja i pripremio pogodna

sredstva za gašenje. U prvom slueaju, ueinilac je svjestan mogudnosti izbijanja poţara i kako ništa

konkretno ne preduzima na spreeavanju, on se praktieno saglašava sa nastupanjem posljedice, tj.

pristaje na posljedicu. U takvom slueaju postoji eventualni umišljaj ueinioca. U drugom slueaju,

ueinilac je takoGer svjestan mogude posljedice, ali se on nije saglasio sa posljedicom jer je preduzeo

neke vrlo konkretne radnje koje su usmjerene na to da posljedica uopde ne nastupi ili da je on

sprijeei. Ako bi u drugom slueaju došlo do izbijanja poţara, postojao bi svjesni nehat.

Nesvjesni nehat

Nesvjesni nehat ili nemarnost (negligentia) postoji u slueaju kad ueinilac nije bio svjestan mogudnosti

da svojom radnjom prouzrokuje zabranjenu posljedicu, odnosno kad nije bio svjestan mogudnosti da

su u konkretnom slueaju ispunjena stvarna obiljeţja bida krivienog djela, iako je prema objektivnim

okolnostima i prema svojim subjektivnim svojstvima mogao i morao biti svjestan te mogudnosti.

Nesvjesni nehat je u potpunosti negativno odreGen, i po intelektualnim i po voljnim elementima. Kod

njega nema svijesti o mogudnosti prouzrokovanja, pa samim tim nema ni njegovog saglašavanja sa

posljedicom, odnosno sa djelom.

Razlika izmeGu nesvjesnog nehata i umišljaja ogleda se i na planu svijesti i na planu volje. Kod

umišljaja su i intelektualna i voljna strana pozitivno definisane, a kod nesvjesnog nehata su obje

strane negativno definisane.

Razlika izmeGu nesvjesnog i svjesnog nehata ogleda se na intelektualnom elementu. On je kod

svjesnog nehata pozitivan, a kod nesvjesnog negativan, dok je element volje u oba slueaja negativan.

94

Razlika izmeGu nesvjesnog nehata i slueaja, koji predstavlja objektivnu uzroenu vezu izmeGu

preduzete radnje i posljedice, ogleda se u tome što je kod nesvjesnog nehata ueinilac i mogao i

morao da predvidi nastupanje zabranjene posljedice, dok kod slueaja ueinilac niti je bio duţan niti je

mogao da predvidi takvu mogudnost. Zbog te duţnosti i mogudnosti predviGanja nastupa zabranjene

posljedice nesvjesni nehat je oblik krivnje, dok slueaj ne predstavlja oblik krivnje i ne povlaei krivienu

odgovornost.

Nesvjesni nehat u suštini predstavlja nepaţljivo ponašanje. U tom smislu nepaţnja uopde i njen

stepen mogu se utvrGivati po objektivnom ili po subjektivnom kriteriju, ili po oba kriterija zajedno.

Primjenom objektivnog kriterija uzima se u obzir paţnja eovjeka prosjeene paţljivosti u datim

okolnostima. Nehat bi postojao ako se ueinilac ne bi ponašao sa onom paţnjom sa kojom bi se u

postojedim okolnostima ponašao svaki prosjeean eovjek. Paţnja eovjeka prosjeene paţljivosti je neko

opde mjerilo u odreGivanju nehata. Pri tome treba imati u vidu da eitav niz raznih djelatnosti

zahtijevaju vedi ili manji stepen paţljivosti, pa onda kod tih djelatnosti postoji prosjeena paţnja kao

posebno mjerilo. Takve djelatnosti su npr. saobradaj, lijeenieke intervencije, razlieite opasne

djelatnosti u privredi (hemijska industrija i sl). Kod tih djelatnosti postoji duţnost da se postupa sa

višim stepenom paţljivosti nego što je to potrebno u obienom ţivotu.

Ako se prihvati subjektivni kriterij u odreGivanju paţljivosti, odnosno nepaţljivosti, to znaei da se

nesvjesni nehat procjenjuje samo s obzirom na lienost samog ueinioca tj. s obzirom na njegove

psihieke mogudnosti, osobna svojstva ili okolnosti pri eemu je potpuno nebitna paţnja eovjeka

prosjeene paţljivosti.

Iako se zasebno moţe uzeti i jedan i drugi kriterij, u utvrGivanju nesvjesnog nehata moguda je

kombinacija oba kriterija, bilo da se radi o alternaciji ili kumulaciji.

Naš KZ u odredbi el.15 prihvata i objektivni i subjektivni kriterij i to kumulativno, jer zakonodavac

kaţe: “iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te

mogudnosti”. To znaei da se ta dva kriterija meGusobno dopunjavaju, ali istovremeno i ogranieavaju.

Tako npr. nede postojati nesvjesni nehat ako je ueinilac prema svojim izuzetnim sposobnostima

mogao da predvidi nastup posljedice, ali prema paţnji eovjeka prosjeene paţljivosti nije morao da je

predvidi. Nesvjesni nehat nede postojati ni u situaciji kad ueinilac usljed svojih osobnih svojstava nije

mogao predvidjeti mogudnost nastupa posljedice, iako je po paţnji eovjeka prosjeene paţljivosti na to

bio duţan.

Kod utvrGivanja nesvjesnog nehata prije svega se utvrGuje da li je postojala duţnost na predviGanje

posljedice, pa ako se utvrdi da je ta duţnost postojala, onda se utvrGuje da li je ueinilac prema svojim

osobnim svojstvima to i mogao.

U krivienopravnoj teoriji nesvjesni nehat se još dijeli na: - culpa lata – teţak nehat, koji postoji u

slueaju kada je nastupila posljedica mogla biti predviGena od svakog prosjeenog eovjeka; - culpa levis

– laki nehat, kada se radi o predviGanju posljedice od strane opreznog eovjeka; - culpa levissima –

veoma lak nehat, kada se radi o predviGanju posljedice od strane eovjeka posebne, vrlo naglašene

paţljivosti. Ovi oblici nesvjesnog nehata ne predstavljaju zakonske kategorije našeg krivienog prava.

95

ODGOVORNOST ZA KRIVIENA DJELA KVALIFICIRANA TEŢOM POSLJEDICOM ILI NAROEITOM

ODGOVORNOŠDU Pojam kvalificiranog krivienog djela

U praksi postoje situacije da odreGeni ueinilac izvrši odreGeno djelo nakon eega iz tog krivienog djela

proiziGe teţa posljedica od one koja u takvim slueajevima redovno nastupa. TakoGer postoje situacije

kad izvršenje nekog krivienog djela prate posebne okolnosti koje ga eine teţim. Krivieni zakoni

izdvajaju takve situacije i za njih predviGaju teţu kaznu.

Kriviena djela za koja zakon propisuje teţu kaznu zato što je nastala teţa posljedica nazivaju se

krivifna djela kvalificirana težom posljedicom. Kriviena djela za koja zakon propisuje teţu kaznu zato

što su ueinjena pod naroeitim okolnostima nazivamo krivifna djela kvalificirana narofitom okolnošdu.

Kao primjer djela kvalificiranog teţom posljedicom moţe se navesti nanošenje teške tjelesne povrede

iz koje proiziGe smrt povrijeGenog. Pirmjer djela kvalificiranog naroeitom okolnošdu je povreda

straţarske, patrolne ili druge sliene sluţbe koje je ueinjeno pored skladišta oruţja ili nekog drugog

objekta od znaeaja.

Kvalificirana kriviena se pojavljuju iskljueivo kao posebna kvalifikacija osnovnih krivienih djela.

Kvalificirana kriviena djela mogu se odrediti samo zakonom i nije dozvoljena njihova konstrukcija u

sudskoj praksi.

Suština kvalificiranih krivienih djela uvijek se svodi na jedno pitanje: kakav odnos ueinioca mora

postojati ili prema teţoj posljedici ili prema posebnoj okolnosti da bi se prema njemu mogla

primijeniti teţa kazna. To pitanje je pitanje vinosti.

Prema odredbi el.16 KZ FBiH, kad iz krivienog djela proizaGe teţa posljedica za koju zakon propisuje

teţu kaznu, ta teţa kazna moţe se izredi ueiniocu samo u slueaju ako je u odnosu prema toj posljedici

postupao iz nehata. Dakle, samo nehat kao oblik krivnje je relevantan za izricanje teţe propisane

kazne, bez obzira na oblik krivnje u odnosu na osnovni oblik djela. Nema teţe kazne ako je teţa

posljedica rezultat slueaja.

Primjer: osoba A je sa umišljajem nanijela tešku tjelesnu povredu osobi B, koja nakon izvjesnog

vremena umre. U takvom slueaju, osoba A de odgovarati za tešku tjelesnu povredu kvalificiranu

smrdu (el.177 st.5), samo ako se kod osobe A utvrdi nehat u odnosu na smrt osobe B. Ukoliko se

utvrdi umišljaj osobe A na lišavanje ţivota, onda de odgovarati za krivieno djelo ubistva (el.171 st.1).

Ako se utvrdi da je smrtna posljedica kod osobe B rezultat slueaja, osoba A de odgovarati samo za

osnovni oblik teške tjelesne povrede (el.177 st.1).

Po odredbi el.16 vidi se da zakonodavac ne pravi razliku u pogledu da li je osnovno djelo umišljajni ili

nehatni delikt. U zakonu ima dosta slueajeva gdje je propisana teţa kazna za nehatna kriviena djela

ako iz tih djela proizaGe teţa posljedica (npr.el.308 – teška djela protiv opde sigurnosti i imovine,

el.320 – teška djela protiv sigurnosti javnog saobradaja i sl).

Kod nehatnih delikata kvalificiranih teţom posljedicom, nehat se kao oblik krivnje mora utvrditi kako

u odnosu na osnovno djelo, tako i u odnosu na teţu posljedicu. Ako se ne dokaţe nehat u odnosu na

teţu posljedicu, moţe se govoriti samo o ueinioeevoj odgovornosti za osnovno krivieno djelo.

Kvalifikovana kriviena djela i sticaj krivienih djela

96

Odredba el.16 predstavlja odreGenu pogodnost za ueinitelja krivienog djela samo zbog njegovog

oblika krivnje u odnosu na teţu posljedicu. Tako npr. za ueinioca je povoljnije da nakon teške tjelesne

povrede kvalificirane smrdu odgovara po odredbi el.177 st.5, nego po odredbi el.171 st.1 (ubistvo). Da

nema takve odredbe u našem zakonu, u nizu situacija bi postojala 2 kriviena djela u idealnom sticaju.

Tako npr. ako bi se radilo o nastupanju smrti usljed nehatnog prenošenja zarazne bolesti, tada bi

postojala 2 kriviena djela – nehatno prenošenje zarazne bolesti i nehatno ubistvo. MeGutim, s

obzirom na odredbu odgovornosti za teţu posljedicu, u navedenom primjeru postoji samo jedno KD i

to iz el.254 st.4. Ukoliko bi se, meGutim, utvrdilo da je kod ueinioca u odnosu na posljedicu postojao

umišljaj kao oblik krivnje, tada bi se radilo o idealnom sticaju ili o prividnom idealnom sticaju. Tako

npr. u slueaju da uenilac hode da upravo silovanjem prouzrokuje smrt ţenske osobe, tada bi se radilo

o idealnom sticaju 2 kriviena djela – silovanja i ubistva. MeGutim, u slueaju da kod ueinioca postoji

umišljaj da nanošenjem teške tjelesne povrede prouzrokuje smrt drugog lica, tada nede postojati

pravi, ved prividni idealni sticaj krivienih djela, s obzirom da teška tjelesna povreda biva obuhvadena,

tj.konzumirana krivienim djelom ubistva.

Iako prema odredbi el.16 zakonodavac predviGa nehat u odnosu na teţu posljedicu, ipak su mogude i

takve situacije da postoji odgovornost za teţu posljedicu i u onim slueajevima kada je ona rezultat

umišljajnog postupanja ueinioca. To su slueajevi u kojima zakon ne predviGa umišljajno ostvarenje

teţe posljedice kao posebno krivieno djelo. Tako npr. kod krivienog djela protivpravnog lišenja

slobode iz el.187 st.3, zakonodavac predviGa teţu kaznu ako je protivpravno lišenje slobode trajalo

duţe od 30 dana. U takvom slueaju teţa kazna za ueinioca dolazi u obzir neovisno od toga da li je to

protivpravno lišenje slobode duţe od 30 dana rezultat umišljajnog ili nehatnog postupanja ueinioca.

Jedina razlika u pogledu oblika krivnje u takvim slueajevima ogleda se u tome što de oblik krivnje biti

uzet u obzir kao okolnost prilikom odmjeravanja kazne.

Odgovornost za kriviena djela kvalificirana naroeitom okolnošdu

Naš KZ nema opde odredbe kad su u pitanju ovakva djela, kao što je odredba el.16 za teţu posljedicu.

MeGutim, u KZ postoji niz krivienih djela u kojima se predviGa teţa kazna ako je izvršenje tih djela

pradeno posebnim okolnostima. Tako npr. u odredbi el.378 st.2, zakonodavac predviGa teţu kaznu za

krivieno djelo povrede straţarske, patrolne ili druge sliene sluţbe ako je osnovno djelo ueinjeno kod

skladišta oruţja, municije ili eksplozivnog materijala, ili kod drugog objekta vaţnog znaeaja. Kako

Zakon ne predviGa posebnu odgovornost za takva kriviena djela, na takvog ueinioca primjenjuju se

opde odredbe o krivienoj odgovornosti.

ZABLUDA I NJEN ZNAFAJ U KRIVIFNOM PRAVU

STVARNA ZABLUDA Pojam stvarne zablude

U pravnoj nauci zabluda se obieno definira kao postojanje pogrešne predstave o nekoj okolnosti. Ako

se ta pogrešna predstava odnosi na stvarnu okolnosti, tada postoji stvarna zabluda ili error facti.

I u krivienom pravu stvarna zabluda je postojanje pogrešne predstave o nekim stvarnim okolnostima.

Te stvarne okolnosti mogu biti obiljeţja bida krivienog djela ili neke druge stvarno postojede einjenice

koje nisu obiljeţja krivienog djela i ne ulaze u njegovo bide.

S obzirom na prirodu tih stvarnih okolnosti, odnosno einjenica, u krivienom pravu se stvarna zabluda

pojavljuje kao stvarna zabluda u uţem i u širem smislu.

97

Stvarna zabluda u uţem smislu postoji u slueaju kad ueinilac nije bio svjestan obiljeţja bida nekog

krivienog djela ili je imao pogrešnu predstavu o nekoj okolnosti koja je stvarnopravnog karaktera i

koja ulazi u obiljeţje bida krivienog djela.

Einjenice ili okolnosti u odnosu na koje postoji pogrešna predstava mogu biti fizieke ili pravne

prirode. Tako npr. kada je u pitanju zabluda o stvarnoj okolnosti fizieke prirode, moţe se ka primjer

navesti krivieno djelo prenošenja polne bolesti kod kojeg je ueinilac imao pogrešnu predstavu o

vlastitoj polnoj zaraţenosti, što je okolnost koja predstavlja bitno obiljeţje tog krivienog djela. Kada je

u pitanju stvarna okolnost kao einjenica pravne prirode, stvarna zabluda u uţem smislu de postojati

npr. kod krivienog djela kraGe, kad ueinilac oduzima stvar koja pripada nekom (tuGa pokretna stvar),

smatrajudi da je ta stvar napuštena.

Stvarna zabluda u širem smislu postoji u slueaju ako je bio svjestan svih stvarnih obiljeţja krivienog

djela, ali je imao pogrešnu predstavu o nekoj stvarnoj okolnosti koja bi, ako bi zaista postojala,

iskljueivala protivpravnost ueinjenog djela, tako da bi to djelo bilo dozvoljeno.

Primjeri stvarne zablude u širem smislu jesu putativna nuţna odbrana, odnosno putativna krajnja

nuţda. U oba slueaja ueinilac je svjestan svih stvarnih obiljeţja krivienog djela koje izvršava, ali ima

pogrešnu predstavu o stvarnosti napada, odnosno stvarnosti opasnosti, koji zapravo ne postoje.

Otklonjiva i neotklonjiva stvarna zabluda Stvarna zabluda i u uţem i u širem smislu uvijek iskljueuje

umišljaj, jer ueinilac koji djelo izvrši u stvarnoj zabludi nikada nije umišljajni ueinilac krivienog djela.

Stvarna zabluda je zapravo negacija umišljaja.

Stvarna zabluda i u uţem i u širem smislu ne iskljueuje uvijek nehat, jer su mogude situacije da se

ueinilac nalazi u zabludi zbog svog nehata. Takva situacija postoji u slueaju kada je ueinilac imao

pogrešnu predstavu ili o obiljeţjima bida krivienog djela (u uţem smislu) ili o okolnostima koje

iskljueuju protivpravnost (u širem smislu), iako je mogao i morao da o tim okolnostima ima pravilnu

predstavu. Obzirom na to da li je on mogao i morao imati pravilnu predstavu o tim okolnostima,

stvarna zabluda moţe biti otklonjiva i neotklonjiva.

Otklonjiva stvarna zabluda postoji ako je ueinilac bio u zabludi usljed nehata, što znaei da je i mogao i

morao da ima pravilnu predstavu o tim okolnostima.

Neotklonjiva stvarna zabluda postoji u slueaju ako ueinilac nije bio u zabludi usljed nehata, jer niti je

mogao niti je morao o tim okolnostima imati pravilnu predstavu. To znaei da je kod neotklonjive

stvarne zablude u pitanju slueaj, pa neotklonjiva zabluda iskljueuje ne samo umišljaj nego i nehat,

odnosno iskljueuje krivienu odgovornost ueinioca. Takvo rješenje predviGa i odredba el.17. st.1 KZ

FBiH, gdje se kaţe da nije krivifno odgovoran ufinilac koji u vrijeme izvršenja krivifnog djela nije bio

svjestan nekog njegovog zakonom određenog obilježja, ili koji je pogrešno smatrao da postoje

okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, djelo bilo dopušteno.

Kad je u pitanju otklonjiva zabluda, takav ueinilac moţe biti i krivieno odgovoran i krivieno

neodgovoran. Ueinilac de biti krivieno odgovoran ako je izvršio djelo za koje zakon predviGa krivienu

odgovornost i za njegovo nehatno izvršenje. Ako je u pitanju nehatno izvršenje djela poeinjeno u

otklonjivoj stvarnoj zabludi, tada de ueinilac biti kaţnjen kaznom koja je u zakonu predviGena za

nehatno izvršenje djela.

Iz izloţenog slijedi: 1. Stvarna zabluda (otklonjiva ili neotklonjiva, u uţem ili širem smislu) uvijek

iskljueuje umišljaj; 2. Neotklonjiva stvarna zabluda (u uţem ili širem smislu), pored umišljaja iskljueuje

i nehat;

98

3. Otklonjiva stvarna zabluda (u uţem i širem smislu) iskljueuje odgovornost za nehat samo u onim

slueajevima u kojima zakon uopde ne predviGa krivienu odgovornost za nehatno izvršenje djela.

Da bi stvarna zabluda iskljueila krivienu odgovornost, potrebno je da postoji u vrijeme preduzimanja

radnje. Za krivienu odgovornost irelevantna je pogrešna predstava o nekom obiljeţju djela koja je

postojala prije preduzimanja radnje izvršenja.

Stvarna zabluda u uţem smislu

Osnovno pitanje kod stvarne zablude u uţem smislu je njen odnos prema umišljaju. Kako stvarna

zabluda predstavlja pogrešnu predstavu o stvarnim obiljeţjima bida krivienog djela, to ustvari znaei da

postoji pogrešna predstava o onim okolnostima kojih umišljajni ueinilac mora biti svjestan. Tako

stvarna zabluda u uţem smislu prije svega predstavlja pogrešnu predstavu o radnji, posljedici i

uzroenoj vezi izmeGu radnje i posljedice, jer su to obiljeţja svih krivienih djela kojih umišljajni ueinilac

mora biti svjestan. Stvarna zabluda u uţem smislu iskljueuje umišljaj kad ueinilac nije bio svjestan

stvarnih okolnosti djela, njegove posljedice i uzroene veze.

Kada je u pitanju stvarna okolnost, ona moţe biti fizieka ili pravna einjenica. Za postojanje stvarne

zablude bitno je da postoji zabluda o einjenici kao stvarnosti u vanjskom svijetu. Tako npr. kod

krivienog djela rodoskrvnjenja radide se o zabludi ako lica koja vrše obljubu nisu svjesna svog

srodniekog odnosa u smislu da su otac i kderka, brat i sestra. Ako je u pitanju pogrešno podvoGenje

einjenica pod neki pojam koji zakon upotrebljava odreGujudi bide nekog krivienog djela, tada se ne

radi o stvarnoj, ved o pravnoj zabludi. Tako de u navedenom primjeru postojati pravna zabluda u

slueaju da su izvršioci svjesni svog srodniekog odnosa, ali pritom nisu znali da taj odnos predstavlja

“srodstvo po krvi u pravoj liniji”. Ta lica de biti krivieno odgovorna, jer pravna zabluda ne iskljueuje

odgovornost.

Pojmovi koje upotrebljava zakon konkretizirajudi bida nekih krivienih djela mogu biti pravne i

vanpravne prirode. Pravne prirode bili bi pojmovi npr.”tuGa pokretna stvar”, “isprava” itd, a

vanpravne prirode bili bi pojmovi kao što su “grupa”, “organizator”, “nemodno lice” itd. Neovisno od

toga da li se radi o pravnim ili vanpravnim pojmovima, zabluda o podvoGenju einjenica pod te

pojmove nije stvarna zabluda i ne iskljueuje krivienu odgovornost.

Kada je u pitanju ueinioeeva svijest o posljedici i o uzroenoj vezi kod umišljaja je reeeno da se kod

ueinioca ne zahtijeva svijest o pojedinostima prouzrokovanja. To onda znaei da i ueinioeeva zabluda o

pojedinostima prouzrokovanja nema nikakvog znaeaja. Tako npr. potpuno je irelevantna zabluda

ueinioca krivienog djela ubistva koji je ţrtvu lišio ţivota dajudi joj otrov i smatrajudi da de taj otrov

trenutno djelovati, a on je meGutim doveo do nastupanja smrti nakon nekoliko sati ili dana. Zabluda

o pojedinostima prouzrokovanja ima znaeaj samo kod onih krivienih djela kod kojih je zakon upravo

pojedinost prouzrokovanja postavio kao obiljeţje bida krivienog djela.

Kod nekih krivienih djela njihova stvarna obiljeţja su lieni odnosi, liena svojstva ili liene okolnosti. To

znaei da te okolnosti moraju biti obuhvadene umišljajem ueinioca, kao npr. kod krivienog djela

prenošenja polne bolesti da kod ueinioca postoji svijest o vlastitoj polnoj zaraţenosti. U takvim

slueajevima zabluda o tim okolnostima je krivienopravno relevantna.

Irelevantna je zabluda u uţem smislu koja se odnosi na neke druge okolnosti i ona nikad ne iskljueuje

umišljaj, kao npr: 1. Irelevantna je zabluda o nekoj okolnosti koja predstavlja konkretan oblik kroz

koji de biti ostvarena neka stvarna einjenica kao obiljeţje bida krivienog djela. Tako npr. postojade

krivieno djelo kraGe i u slueaju kad osoba A oduzme tuGu pokretnu stvar misledi da je ona stvar osobe

B, a ona zapravo pripada osobi C. Bitno je da se radi o tuđoj pokretnoj stvari, a nebitno je kome ta

stvar stvarno pripada;

99

2. TakoGe je irelevantna zabluda o objektivnom uslovu inkriminacije, tj.stvarnoj einjenici koja mora

biti ispunjena da bi ueinjeno djelo bilo krivieno djelo. Tako npr. potpuno je nebitna zabluda ueesnika

u tuei iz el.179. KZ da u toj tuei niko nede biti lišen ţivota ili da drugome nede biti nanesena teška

tjelesna povreda. Isto tako, kod krivienog djela neprijavljivanja pripremanja krivienog djela (el.324)

potpuno je nebitno to što ueinilac pogrešno smatra da više nije mogude sprijeeiti njegovo izvršenje. S

obzirom na to da to prijavljivanje nije izvršeno u vrijeme kad je još bilo mogude sprijeeiti njegovo

izvršenje, to nije obiljeţje krivienog djela, ved samo uslov od kojeg zavisi da li de to konkretno

neprijavljivanje biti krivieno djelo. 3. Isto tako, krivienopravno je irelevantna zabluda o onim lienim

okolnostima na strani ueinioca koje su subjektivne prirode, kao što je npr. zabluda o uzrastu,

uraeunljivosti, pobudi, motivu itd.

Kad je u pitanju nehat kao oblik krivnje, uticaj zablude se rješava s obzirom na to da li se radi o

otklonjivoj ili neotklonjivoj zabludi. Kad je u pitanju neotklonjiva zabluda, onda je situacija ista kao

kod umišljaja, jer neotklonjiva zabluda iskljueuje i umišljaj i nehat. Otklonjiva zabluda o okolnostima

kojih umišljajni ueinilac mora biti svjestan je praktieno irelevantna, jer otklonjiva zabluda zapravo

jeste nehatna zabluda ili neprava zabluda. Takav ueinilac de biti odgovoran za nehatno izvršenje djela

kod onih djela kod kojih zakon predviGa i takvu odgovornost. To znaei da je kod nehatnih delikata

pravno relevantna samo neotklonjiva zabluda, dok je otklonjiva zabluda krivienopravno potpuno

irelevantna.

Kad su u pitanju kvalificirana kriviena djela, situacija se rješava tako da kod krivienih djela

kvalificiranih teţom posljedicom krivienu odgovornost ueinioca iskljueuje samo neotklonjiva zabluda

po nastupanju teţe posljedice, s obzirom da po el.16 odgovornost za teţu posljedicu zahtijeva nehat

ueinioca. Kod djela kvalificiranih naroeitom okolnošdu, krivienu odgovornost ueinioca iskljueuje i

neotklonjiva i otklonjiva zabluda, jer se za odgovornost kod tih djela zahtijeva umišljaj ueinioca u

odnosu na kvalifikatornu okolnost.

Zabluda o predmetu, licu i uzroenoj vezi Zabluda o predmetu (error in objecto) postoji u slueaju kad

ueinilac pogrešno smatra da djelo vrši prema jednom predmetu, a u stvari vrši prema drugom

predmetu. Tako npr. kod krivienog djela špijunaţe djelo postoji kada se preda, saopšti ili ueini

dostupnim stranoj drţavi, organizaciji ili licu tajni podatak ili dokument Federacije, neovisno od toga

da li je on po svojoj prirodi vojne, ekonomske ili sluţbene naravi. Ako je ueinilac smatrao da je u

pitanju vojni podatak ili dokument, a zapravo se radilo o ekonomskom podatku ili dokumentu, takva

njegova zabluda je irelevantna. Postojade krivieno djelo špijunaţe ueinjeno s umišljajem, jer kod

ueinioca nije postojala zabluda o stvarnom obiljeţju koje je odreGeno zakonom, ved se radilo o

zabludi u konkretnom obliku u kojem se realizirao taj predmet.

Zabluda o licu (error in persona) postoji u slueaju ako ueinilac pogrešno drţi da radnju preduzima

prema jednom licu, a zapravo je vrši prema drugom licu. Npr, kod KD ubistva osoba A lišava ţivota

osobu B pogrešno ga smatrajudi osobom C. Takva zabluda je krivienopravno irelevantna, pa de

postojati umišljajno ubistvo, za koje je dovoljno samo da se drugo lice lišava ţivota.

Zabluda o uzroenoj vezi – slueaj devijacije ili skretanja (aberratio ictus) postoji u slueaju kad ueinilac

preduzima radnju izvršenja prema jednom licu ili predmetu, a djelo izvrši prema drugom licu ili

predmetu. Aberratio ictus postoji npr. u slueaju kada osoba A sa umišljajem da liši ţivota osobu B

puca na njega iz vatrenog oruţja, ali usljed nekih vanjskih okolnosti (slabo nišanjenje, loša vidljivost,

podbaeaj puške i sl) liši ţivota osobu C koja se u tom trenutku nalazila u neposrednoj blizini osobe B.

U odnosu na smrt osobe B kod osobe A je postojao umišljaj, ali u odnosu na smrt osobe C kod njega

nije postojao umišljaj jer se on nije saglasio sa posljedicom ni u formi htijenja niti u formi pristajanja.

U pogledu kriviene odgovornosti u teoriji postoje 2 shvatanja:

100

1. Bitno je samo da je kod ueinioca postojao umišljaj na lišavanje ţivota, do kojeg je i došlo. Pritom je

irelevantno da li je usljed preduzete radnje lišena ţivota osoba B ili C. Takvo rješenje je u skladu sa

irelevantnom error in persona. 2. U navedenom primjeru se radi o sticaju pokušaja ubistva i

nehatnog ubistva, jer je kod ueinioca postojao umišljaj na smrt osobe B, a nehat u odnosu na smrt

osobe C.

U ovakvim slueajevima treba uzeti da je zabluda o uzroenoj vezi potpuno relevantna, pa se takve

situacije rješavaju u skladu sa ovim drugim shvatanjem o postojanju idealnog sticaja.

Stvarna zabluda u širem smislu

Za razliku od stvarne zablude u uţem smislu, gdje je u pitanju zabluda o stvarnoj okolnosti kao

obiljeţja bida krivienog djela, kod stvarne zablude u širem smislu radi se o zabludi o onim stvarnim

okolnostima koje iskljueuju protivpravnost i koje djelo eine dozvoljenim.

Naš KZ u odredbama el.10 i el.11 izrieito navodi institute nuţne odbrane i krajnje nuţde kao stvarne

okolnosti koje iskljueuju protivpravnost, a time i postojanje krivienog djela. Klasieni primjeri stvarne

zablude u širem smislu su tzv.putativna nužna odbrana ili putativna krajnja nužda, jer se u takvim

slueajevima uvijek iskljueuje umišljaj ueinioca. Kod putativne nuţne odbrane u pitanju je zabluda o

stvarnosti protivpravnog napada, jer ueinilac pogrešno drţi da neko prema njemu primjenjuje

protivpravni napad. Kod putativne krajnje nuţde ueinilac je u zabludi u pogledu stvarnosti

istovremene neskrivljene opasnosti.

Pored navedenih instituta i neke druge okolnosti mogu ueiniti neko djelo dozvoljenim. One se

nazivaju negativne stvarne okolnosti. Tako npr. nede postojati kriviena odgovornost za tjelesnu

povredu pri hirurškoj intervenciji ako je u datoj situaciji zahvat izvršen na pogrešnu dijagnozu o

postojanju bolesti koja bi, kad bi postojala, takav zahvat einila i opravdanim i dozvoljenim.

Ueinilac se i kada je u pitanju zabluda u širem smislu moţe nalaziti u zabludi iz nehata, što znaei da

ueinilac iz nehata pogrešno smatra da postoji neka okolnost koja u stvari ne postoji, a koja bi kad bi

postojala iskljueivala protivpravnost. U takvom slueaju ueinilac bi odgovarao samo za djela za koja KZ

predviGa krivienu odgovornost za nehatno izvršenje.

Iz prethodnog zakljueujemo: - Zabluda u širem smislu, kako otklonjiva tako i neotklonjiva, uvijek

iskljueuje umišljaj; - Neotklonjiva zabluda u širem smislu, pored umišljaja iskljueuje odgovornost i za

nehat; - Otklonjiva zabluda u širem smislu iskljueuje odgovornost za ona djela za koja zakon ne

predviGa odgovornost za nehatno izvršenje, a u odnosu na ostala djela postoji kriviena odgovornost

ueinioca.

PRAVNA ZABLUDA Pojam pravne zablude

Pravna zabluda je zabluda o zabranjenosti djela, što znaei da ona postoji kada ueinilac nije znao da je

njegovo djelo zabranjeno.

Pravna zabluda postoji u slijededim slueajevima:

- Ako ueinilac nije znao da je njegovo djelo odreGeno u Krivienom zakonu kao krivieno djelo. Npr,

ueinilac ne plada alimentaciju koja mu je nareGena izvršnom sudskom odlukom, ne

101

znajudi da je nepladanje alimentacije predviGeno u KZ kao krivieno djelo pod nazivom “izbjegavanje

izdrţavanja”;

- Ueinilac ne zna normu koja upotpunjava neko blanketno bide krivienog djela. Npr, ueinilac se bavi

proizvodnjom i prometom robe eiji je promet ili proizvodnja zabranjen ili ogranieen;

- Ako je ueinilac u zabludi u pogledu protivpravnosti ueinjenog djela u slueaju kad protivpravnost nije

element tog krivienog djela (npr. roditelji fizieki kaţnjavaju svoje dijete zbog lošeg uspjeha u školi,

smatrajudi da im je to dozvoljeno kao roditeljska disciplinska mjera);

- Ako ueinilac pogrešno supsumira neku stvarnu einjenicu ili okolnost pod pojam koji zakon

upotrebljava pri odreGivanju bida nekog krivienog djela. Pritom nije vaţno da li je taj pojam odreGen

krivienopravnom ili vankrivienopravnom normom. Tako npr. ueinilac ne zna koje se srodstvo smatra

kao srodstvo u prvom stepenu u pravoj liniji ili ako ne zna koja zaraza se smatra polnom zarazom itd;

- Ako ueinilac pogrešno smata da neka postojeda okolnost, koja nije obiljeţje bida krivienog djela, eini

krivieno djelo dozvoljenim. U takvom slueaju kod ueinioca postoji pogrešna ocjena uticaja neke

postojede okolnosti na zabranjenost ueinjenog djela. Tako npr. ako ueinilac, koji je sluţbeno lice,

pogrešno smatra da je ueinjeno djelo dozvoljeno ako to djelo ueini po nareGenju nekog njemu

nadreGenog lica.

- Ako ueinilac pogrešno smatra da neka postojeda okolnost, koja jeste obiljeţje bida krivienog djela,

eini djelo dozvoljenim usljed malog znaeaja djela. Tako npr. ueinilac prisvoji nešto od opreme koja mu

je data u obavljanju funkcije društvene samozaštite.

Uticaj pravne zablude na krivienu odgovornost i kaţnjivost

Dejstvo pravne zablude na krivienu odgovornost razlieito je riješeno u uporednim zakonodavstvima, a

razlieit pristup postoji i u krivienopravnoj teoriji. U tom smislu moţe se redi da postoje 2 osnovne

koncepcije:

Prva je na stanovištu ignorantia iuris nocet, što znaei da neznanje zakona škodi i prema kojoj pravna

zabluda uopde nije relevantna kad je u pitanju kriviena odgovornost i kaţnjivost takvog ueinioca.

Po drugoj koncepciji smatra se da je izloţeni princip nepravedan i strog, te da je u kontradikciji sa

naeelom da kazna ima smisao i opravdanje samo kad je u pitanju krivieno odgovoran ueinilac,

odnosno da se ona ne moţe primijeniti na nekog ko ni ne zna da je kriv. Osim toga, naeelo ignorantia

iuris nocet nije prihvatljivo ni zbog toga što se zasniva na fikciji da svi uraeunljivi ljudi poznaju sve

vaţede propise.

Obje izloţene koncepcije imaju svoje nedostatke zbog kojih nisu prihvatljive u eistim oblicima. Zbog

toga se dejstvo pravne zablude uglavnom rješava prema nekoj srednjoj koncepciji prema kojoj pravna

zabluda ne iskljueuje umišljaj, ali ima uticaj na blaţe kaţnjavanje ueinioca. Na takav naein postupio je i

naš zakonodavac kad je definirao dejstvo pravne zablude u odredbi el.18: ufinilac koji iz opravdanih

razloga nije znao da je to djelo zabranjeno, može se blaže kazniti ili osloboditi od kazne. Dakle, pravna

zabluda predstavlja fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne ili za oslobaGanje od kazne, pod

uslovom da se ueinilac u takvoj zabludi nalazio iz opravdanih razloga. Pitanje postojanja opravdanih

razloga spada u red faktiekih pitanja, koje se rješava posebno u svakom konkretnom slueaju.

102

U ocjeni opravdanih razloga treba koristiti objektivno-subjektivni kriterij, što znaei da treba uzeti u

obzir sve okolnosti konkretnog slueaja pod kojima je krivieno djelo ueinjeno, kao i psihieka svojstva

samog ueinioca. Pri ocjeni opravdanosti razloga vrlo je vaţno o kojem se krivienom djelu radi, pri

eemu nije iskljueena mogudnost da ueinilac bude u pravnoj zabludi u odnosu na jedno krivieno djelo,

a da ne bude u takvoj zabludi u odnosu na neko drugo krivieno djelo.

Kad je u pitanju krivienopravno dejstvo pravne zablude, ona je samo fakultativni osnov za ublaţavanje

ili osloboGenje od kazne. To znaei da ueinioca, koji je djelo poeinio u pravnoj zabludi, sud moţe: -

kazniti u granicama kazne koja je propisana za to djelo; - kaznu neogranieeno ublaţiti na osnovu el.43

st.2 KZ; - osloboditi ueinioca od kazne. Za koju de se od navedenih mogudnosti sud opredijeliti zavisi

od svih okolnosti konkretnog slueaja. Ako je u pitanju blaţi tretman u kaţnjavanju, da li de ueinioca

blaţe kazniti ili osloboditi od kazne zavisi i od ocjene suda u kakvom stepenu su postojali opravdani

razlozi s obzirom da je opravdanost kategorija podloţna stepenovanju.

Od pravila da pravna zabluda ne iskljueuje umišljaj postoji izuzetak samo u onom slueaju ako je

ueinilac u zabludi u pogledu protivpravnosti, a protivpravnost kod konkretnog djela spada u osnovna

obiljeţja djela. U takvim slueajevima za umišljaj ueinioca potrebna je i njegova svijest o

protivpravnosti, pa kako te svijesti kod njega nema, onda kod njega ne moţe postojati ni umišljaj pa

time ni kriviena odgovornost. U takvim slueajevima zabluda o protivpravnosti, koja je pravna zabluda,

u svom dejstvu potpuno se izjednaeava sa dejstvom koje ima stvarna zabluda.

103

S SA AU UF FE ES SN NI IŠ ŠT TV VO O U U K KR RI IV VI IF FN NO OM M D DJ JE EL LU U

POJAM SAUFESNIŠTVA

OPDI POJAM I USLOVI ZA POSTOJANJE SAUEESNIŠTVA Opda razmatranja i znaeaj saueesništva

Saueesništvo postoji u slueaju kada u ostvarenju nekog krivienog djela ueestvuje više lica. Takva lica

nazivaju se saufesnici. Ueešde više lica u ostvarivanju nekog krivienog djela predstavlja poseban oblik

kriminaliteta koji je za svako društvo opasniji od kriminaliteta koji se ostvari djelovanjem pojedinaca.

U savremenom krivienom zakonodavstvu problem saueesništva se razlieito rješava u zavisnosti od

kaznene politike odreGene drţave u odreGeno vrijeme. Saueesništvo ne predstavlja samostalni osnov

kriviene odgovornosti, ali je poseban oblik kriminaliteta koji ima svoje specifienosti na planu kriviene

odgovornosti.

Objektivna i subjektivna veza izmeGu saueesnika kao uslov postojanja saueesništva

Za postojanje saueesništva nije dovoljno samo prosto ueešde više lica u ostvarenju nekog krivienog

djela, ved je nuţno da izmeGu pojedinih saueesnika postoji odreGena objektivna i subjektivna veza.

Objektivna veza ogleda se u tome što, iako su u pitanju posebne i odvojene djelatnosti razlieitih lica,

sve te djelatnosti ipak moraju predstavljati jedinstvenu cjelinu u smislu da su sve one doprinijele

nastupanju zabranjene posljedice. Dakle, objektivna veza u saufesništvu sastoji se u zajednifkom

rezultatu radnji svih saufesnika.

Radnje saueesnika mogu biti razlieite. To su: radnja izvršenja odnosno saizvršenja, te radnje

saueesnika u uţem smislu kao što su radnja podstrekavanja i radnja pomaganja. IzmeGu tih radnji i

nastupanja zabranjene posljedice mora postojati uzroena veza.

Subjektivna veza kod saueesništva ogleda se u svijesti svih saueesnika o zajedniekom djelovanju, što

znaei da saizvršioci moraju da znaju jedan za drugog, a da pomagaei i podstrekaei moraju da znaju za

izvršioca.

Pored objektivne i subjektivne veze, za postojanje saueesništva u uţem smislu, odnosno za krivienu

odgovornost pomagaea i podstrekaea nuţno je postojanje krivnje i to samo u slueaju ako su postupali

s umišljajem.

Prema izloţenom, saueesništvo postoji kad u ostvarenju krivienog djela ueestvuje više lica koja su

svjesna zajedniekog djelovanja.

OBLICI SAUEESNIŠTVA

U krivienom pravu postoje 3 oblika saueesništva i 3 vrste saueesnika:

104

Ako 2 ili više lica zajednieki izvršavaju neko krivieno djelo, svi oni su izvršioci tog krivienog djela, a u

odnosu jedan prema drugom pojavljuju se kao saizvršioci. Saizvršilaštvo npr. postoji kad 2 lica

zajednieki izvrše kraGu, silovanje ili ubistvo;

Kad u ostvarenju krivienog djela pored izvršioca ili saizvršilaca ueestvuju i druga lica od kojih neka

podstifu izvršioca da izvrši krivieno djelo, a neka mu pomažu da izvrši to krivieno djelo, tada u

ostvarenju tog djela postoji i saueesništvo u obliku podstrekavanja ili poticanja i pomaganja. Prema

tome, u krivienom pravu postoje 3 oblika saueesništva i 3 vrste saueesnika. To su: izvršilac odnosno

saizvršilac, podstrekae i pomagae.

Saueesništvo u uţem i širem smislu

U krivienopravnoj teoriji se i saizvršilaštvo smatra kao oblik saueesništva, pored podstrekavanja i

pomaganja. S tim u vezi postoji saueesništvo u uţem i saueesništvo u širem smislu. Saueesništvo u

uţem smislu obuhvata podstrekavanje i pomaganje, a saueesništvo u širem smislu pored pomaganja i

podstrekavanja obuhvata i saizvršilaštvo.

Ovo razlikovanje je vaţno zbog odreGivanja pojma izvršilaštva odnosno saizvršilaštva, jer zakonodavac

u izvjesnom smislu ipak pravi razliku na planu kaţnjavanja kada je u pitanju izvršilaštvo odnosno

saizvršilaštvo i saueesništvo u uţem smislu. U najvedem broju slueajeva nije problem jasno odrediti

izvršioca odnosno saizvršioca i razgranieiti taj od drugih oblika saueesništva, posebno od pomaganja.

MeGutim, nisu iskljueene ni situacije kada je teško razgranieiti saizvršilaštvo i pomaganje. S obzirom

da jedna te ista radnja saueesnika u jednom slueaju moţe predstavljati saizvršilaštvo, a u drugom

pomaganje, precizno odreGivanje je vrlo vaţno jer je saizvršilaštvo najteţi a pomaganje najlakši oblik

saueesništva.

POJEDINI OBLICI SAUFESNIŠTVA

IZVRŠILAŠTVO I SAIZVRŠILAŠTVO Pojam izvršioca

U krivienopravnoj teoriji poznat je tzv.širi (ekstenzivni) i uţi (restriktivni) pojam izvršioca.

Prema teoriji ekvivalencije koja prihvata ekstenzivni pojam izvršioca, pod tim pojmom se prihvata

svako lice koje doprinese izvršenju krivienog djela, što znaei da je to svaka ona radnja koja predstavlja

uslov za nastupanje zabranjene posljedice. Pritom nije vaţno da li se ta radnja sastoji u neposrednom

prouzrokovanju posljedice ili se ona sastoji u radnji podstrekavanja ili pomaganja. Bitno je samo da ta

radnja predstavlja uslov posljedice. Tu se ne pravi razlika izmeGu uzroka i uslova posljedice, pa su

izvršioci, pored neposrednog izvršioca, i podstrekaei i pomagaei.

Ekstenzivno shvatanje izvršioca prema ovoj teoriji vodi zapravo negiranju saueesništva kao posebnog

instituta krivienog prava, jer ne prihvata pojmove podstrekaea i pomagaea kao pojmove odvojene od

izvršioca. Tu se zapravo radi o tzv. jedinstvenom pojmu izvršioca, pa ista kazna koja slijedi za

neposrednog izvršioca slijedi i za pomagaea i za podstrekaea. Na visinu kazne pojedinim saueesnicima

utiu samo okolnosti koje se odnose na svakog saueesnika, a koje su bitne za odmjeravanje kazne.

Takvo rješenje postoji u austrijskom KZ iz 1974.godine, koji ne sadrţi odredbe o saueesništvu.

Prema principalnoj ili pluralistiekoj teoriji takoGer se insistira na jednakom znaeaju svih radnji za

nastupanje posljedice, što znaei da se i radnje podstrekavanja i pomaganja jednako cijene kao i

105

radnja izvršenja, jer se smatraju radnjom izvršenja pa se uzima da postoji onoliko krivienih djela

koliko ima saueesnika, bez obzira što je ostvarena samo jedna posljedica. Upravo u navedenom je

razlika u odnosu na prethodnu teoriju, koja insistira na jedinstvenom pojmu izvršioca.

Prema diferencirajudim ili individualizirajudim teorijama uzroenosti prihvata se restriktivni pojam

izvršioca. Ove teorije iz kompleksa uslova izdvajaju radnju izvršenja koja je odreGena u zakonu i nju

oznaeavaju kao uzrok posljedice. Izvršiocem se smatra ono lice koje je izvršilo radnju zakonom

definiranu kao radnja izvršenja krivienog djela. Radnje svih ostalih ueesnika koje su doprinijele

nastupanju posljedice bile su samo uslovi za njeno nastupanje, te su oni saueesnici. Kazna propisana

za neko krivieno djelo neposredno je okrenuta ka izvršiocu, tj. onome ko svojom radnjom uzrokuje

zabranjenu posljedicu.

Pojam saizvršioca

U krivienopravnoj teoriji postoje objektivne, subjektivne i objektivno-subjektivne teorije o

saizvršilaštvu. Na osnovu tih teorija vrši se razgranieenje izmeGu saizvršilaštva, kao najteţeg i

pomaganja, kao najlakšeg oblika saueesništva. Od objektivnih teorija najznaeajnije su

formalnoobjektivna i materijalno-objektivna teorija.

Prema formalno – objektivnoj teoriji o saizvršilaštvu, saizvršiocem krivienog djela smatra se svako lice

koje je preduzelo radnju izvršenja, odnosno svako lice koje je makar djelimieno ueestvovalo u radnji

izvršenja. To znaei da se razlika izmeGu saizvršilaštva i saueesništva u uţem smislu nalazi iskljueivo na

objektivnom kriteriju. Radnje saueesnika u uţem smislu, neovisno od njihove veze sa radnjom

izvršenja, predstavljaju samo uslove za nastupanje posljedice.

Ova teorija ima svoje dobre strane, od kojih je najvaţnija ta što svojom preciznošdu jasno

razgranieava saizvršilaštvo od pomaganja i ne ostavlja nikakve dileme u sudskoj praksi u pogledu

razgranieenja tih oblika saueesništva.

Osnovni nedostatak formalno-objektivne teorije ogleda se u tome što je takvo shvatanje eesto

preuzsko, što znaei da izvan saizvršilaštva ostaju sve one radnje koje su objektivno gledano usko,

funkcionalno povezane sa radnjom izvršenja da sa tom radnjom praktieno eine jedinstvo. Radi se o

tome da u nekim situacijama izvršilac moţe da preduzme radnju izvršenja samo ukoliko tu radnju

prate i radnje drugih lica, pa je praktieno i krivieno djelo mogude izvršiti samo ako postoje te druge

radnje koje se sa radnjom izvršenja stapaju u jednu funkcionalnu cjelinu. U takvim slueajevima dolazi

do teškoda u razgranieenju saizvršilaštva i pomaganja, pa pristalice formalnoobjektivnih teorija kao

kriterij za njihovo razgranieenje navode istovremenost preduzetih radnji sa radnjom izvršenja. Drugi

navode da su one preduzete na istom mjestu itd. Kada se kao kriterij za to razgranieenje unese

prethodni dogovor saueesnika o zajedniekom ostvarenju nekog krivienog djela, tada se i ova

formalno-objektivna teorija upotpunjava jednim subjektivnim obiljeţjem i dobiva karakter mješovite

objektivno – subjektivne teorije. Materijalno – objektivna teorija o saizvršilaštvu zasniva se na

finalnom ili ciljnom shvatanju radnje prema kojem radnja predstavlja voljno ostvarivanje

postavljenog cilja. Ova teorija se naziva i finalno - objektivna teorija, i teorija o modi (vlasti) nad

djelom. Osnovna razlika u odnosu na formalno-objektivnu teoriju je u tome što materijalno-

objektivna teorija ne insistira strogo na formalnom kriteriju preduzete radnje izvršenja za

razgranieenje saizvršilaštva od pomaganja, ved pokušava da pronaGe materijalni kriterij za

razgranieenje tih oblika saueesništva.Taj materijalni kriterij ogleda se u kvalitetu saueesniekog ueešda

u djelu, što znaei da se ueešde saizvršioca u krivienom djelu ogleda u tome što on, postupajudi sa

umišljajem u odnosu na krivieno djelo i djelujudi zajedno sa drugim licima, preduzima takve radnje od

kojih zavisi da li de uopde dodi do izvršenja djela, na koji naein de ono biti realizirano i u kojoj mjeri de

biti ostvareno. To praktieno znaei da tokom cijelog vremena ostvarenja krivienog djela takav

saizvršilac ima i volju i mogudnost da odlueujude utiee na cijeli tok zbivanja. To znaei da je saizvršilac

ono lice koje

106

svojim radnjama u toku ostvarenja djela zadrţava mod da odlueujude utiee na ostvarenje djela u

smislu da nastupi umišljajem obuhvadena posljedica, da se ona izmijeni ili da uopde ne nastupi.

Materijalno-objektivna teorija je znatno zastupljenija i prihvatljivija od formalno-objektivne teorije,

kako u nauci tako i u uporednom zakonodavstvu.

Subjektivne teorije o saizvršilaštvu insistiraju na subjektivnoj komponenti za razgranieenje

saizvršilaštva od pomaganja i podstrekavanja, jer ove teorije ne prihvataju stav objektivnih teorija da

se to razgranieenje moţe izvršiti na objektivnom planu. Ove subjektivne koncepcije prihvataju i

ekstenzivno shvatanje saizvršioca, jer odvajaju pomagaee i podstrekaee od izvršioca po objektivnom

kriteriju. Najpoznatije subjektivne teorije su ekstremna subjektivna teorija i limitirana (ogranieena)

subjektivna teorija. Prema ekstremnoj subjektivnoj teoriji, saizvršilaštvo se procjenjuje prema tome

da li je onaj ko je ueestovao u djelu ueinjeno djelo htio kao svoje (animus auctoris) ili kao tuGe

(animus socii). Pritom je potpuno bez znaeaja radnja kojom je to lice ueestvovalo u djelu. Izvršilac ili

saizvršilac je svako lice oje je prouzrokovalo posljedicu preduzimanjem bilo koje radnje, ako je tu

posljedicu htio kao svoju. To naei da za saizvršilaštvo nije nuţna radnja izvršenja, ved to moţe biti

pomagaeka ili podstrekaeka radnja. Ekstremnost ovog shvatanja ogleda se u tome što se za

postojanje saizvršilaštva eak ne traţi ni fizieko djelovanje takvog lica, ved je dovoljno i njegovo

psihieko djelovanje, ali uz nuţni uslov da ti postupci nose oznaku izvršilaeke volje (animus auctoris).

Prema ogranifenoj (limitiranoj) teoriji saizvršilaštva, nije bitan samo ueinioeev unutrašnji stav prema

djelu, ved se taj stav mora dovoljno i jasno ispoljiti u vanjskom svijetu kroz preduzimanje takve radnje

iz koje se moţe zakljueiti o njegovom unutrašnjem odnosu prema djelu.

OdreGivanje saizvršilaštva

Prema odredbi el.23 KZ FBiH, saizvršilaštvo postoji ako više lica, ufešdem u radnji izvršenja ili na drugi

nafin, zajednifki ufine krivifno djelo. Iz navedene odredbe vidljivo je da naš zakonodavac prihvata

jednu mješovitu objektivno-subjektivnu teoriju saizvršilaštva, jer pored ueešda u radnji izvršenja,

odredba dozvoljava da to bude i neka druga radnja koja nije radnja izvršenja. Da bi se došlo do nekog

mjerila u smslu odreGivanja saizvršilaeke radnje koja nije istovremeno i radnja izvršenja, moraju se

ispuniti neki objektivni i subjektivni uslovi.

Što se tiee subjektivnih uslova, za postojanje saizvršilaštva traţi se da je takvo lice koje ueestvuje u

djelu sjvesno djelovanja ostalih ueesnika, u smislu da je svjesno da se njegova radnja uklapa u radnju

drugih lica i da sa tom radnjom predstavlja jednu cjelinu. Ta subjektivna veza izmeGu saueesnika

najeešde se ispoljava u njihovom meGusobnom dogovoru ili sporazumu o zajedniekom djelovanju. Taj

dogovor redovno slijedi prije preduzimanja radnje, ali se uzima da saizvršilaštvo postoji i u slueaju

kada taj dogovor uslijedi poslije otpoeinjanja radnje, odnosno u toku radnje koju je preduzelo drugo

lice. Za postojanje saizvršilaštva traţi se da je to lice bilo svjesno izvršioca i drugih saizvršilaca. Pritom

se ne traţi da i oni koji su otpoeeli radnje prije (sukcesivno saizvršilaštvo) budu svjesni njegovog

djelovanja. Ako ne postoji ta subjektivna veza, onda se ne moţe govoriti o saizvršilaštvu, jer

nepostojanje svijesni o saizvršilaštvu iskljueuje saizvršilaštvo.

Objektivna komponenta saizvršilaštva je radnja. To znaei da bez odreGene djelatnosti saizvršilaštvo

ne moţe postojati. Ono se najjasnije izraţava kroz radnju izvršenja, ali to nije nuţan uslov. Kad je u

pitanju druga radnja, onda se postavlja pitanje koja i kakva ta radnja mora da bude da bi ona mogla

biti smatrana saizvršilaštvom. Naroeit problem u razgranieenju saizvršilaštva i pomaganja

predstavljaju te druge radnje, s obzirom da jedna te ista radnja u jednom slueaju moţe da bude uzeta

kao saizvršilaštvo, a u drugom slueaju kao pomaganje. Tako npr. radnja euvanja straţe na parkiralištu

dok drugo lice provaljuje u parkirane automobile u jednom slueaju moţe se uzeti kao radnja

saizvršilaštva, a u drugom slueaju kao radnja pomaganja. U odgovoru na to

107

pitanje shvatanja se razlikuju u zavisnosti od toga da li se u takvim slueajevima vedi znaeaj pridaje

subjektivnom momentu u smislu da se utvrdi volja (postojanje cum animo auctoris ili cum animo

socii) ili de se teţište staviti na eisti objektivni momenat u smislu da se preteţan znaeaj da karakteru i

kvalitetu radnje i njenim modalitetima.

Prilikom utvrGivanja saizvršilaštva treba prihvatiti i objektivni i subjektivni kriterij, što znaei da ih

treba posmatrati u njihovoj uzajamnoj povezanosti. Kod subjektivnog elementa koji se ispoljava u

odnosu ueinioca prema djelu, razlika postoji u zavisnosti od toga da li se radi o saizvršilaštvu ueešdem

u radnji izvršenja ili je u pitanju preduzimanje neke druge radnje.

Ako je u pitanju ueešde u radnji izvršenja, subjektivni element se izraţava u svijesti o zajedniekom

djelovanju sa ostalim saueesnicima, a kriviena odgovornost se utvrGuje zavisno od oblika krivnje sa

kojim je ueinilac postupao u djelu.

Kada je u pitanju ueešde u drugoj radnji, subjektivni momenat više dolazi do izraţaja s obzirom da se

samo na osnovu objektivnog momenta ne moţe precizno razgranieiti saizvršilaeka od pomagaeke

radnje. U takvom slueaju je vaţno utvrditi kakav je unutrašnji stav ueinioca prema djelu u smislu da li

on u tom djelu postupa kao u svom djelu, ili je u pitanju samo volja da se drugom pomogne u

njegovom krivienom djelu. Iako u takvim slueajevima subjektivni momenat dobiva odreGeno

znaeenje, ipak je teţište zakonske formulacije i sudske prakse na objektivnom kriteriju, što znaei da je

najvaţnija radnja izvršenja, a neka druga radnja mora biti usko, funkcionalno povezana sa radnjom

izvršenja. U tom drugom slueaju znaeaj subjektivnog momenta ogleda se u tome što on ima

dopunjujudu ulogu u utvrGivanju saueesništva. U svakom slueaju, neovisno od subjektivnog stava

ueinioca prema djelu, bez njegovog objektivnog ueešda u djelu saizvršilaštvo ne moţe postojati.

Iako u odredbi el.26 st.1 zakonodavac krivienu odgovornost saizvršioca vezuje i za umišljaj i za nehat,

uglavnom se uzima da je umišljaj ueinioca jedini oblik krivnje koji dolazi u obzir kada se ne radi o

ueešdu u radnji izvršenja.

Za postojanje saizvršilaštva ponekad je vaţan prethodni dogovor za izvršenje krivienog djela. Taj

dogovor je bitan samo u onim slueajevima kada se radi o radnji koja nije radnja izvršenja. On

podrazumijeva podjelu uloga, podjelu rada i sl, s tim da svaka od tih radnji mora biti usko povezana

sa radnjom izvršenja. Tako npr. podjela uloga postoji kada osoba A, prethodno se dogovorivši sa

osobom B o izvršenju kraGe, sveţe psa u dvorištu, ostavi otkljueana vrata, iskljuei alarmni sistem

nakon eega poGe na spavanje, da bi osoba B u nodnim satima izvršila tu tešku kraGu.

U pogledu istovremenosti, uzima se da “druga radnja” mora biti usko povezana sa radnjom izvršenja.

MeGutim, ne mora se u svakom slueaju raditi o potpunoj istovremenosti jer de u nekim slueajevima

druga radnja morati prethoditi radnji izvršenja, da bi radnja izvršenja uopde mogla biti ostvarena.

Prema tome, uslov istovremenosti nije nuţan kod svih krivienih djela.

Kad su u pitanju vlastita kriviena djela (delicta propria), koja po Zakonu mogu izvršiti samo lica sa

odreGenim svojstvom, i saizvršilac u tim djelima moţe biti smo ono lice koje ima to svojstvo, npr.

vojno lice, odgovorno lice, sluţbeno lice itd. Tako npr. kod krivienog djela nesavjesnog lijeeenja,

saizvršilac (kao i izvršilac) moţe biti samo ljekar.

Kako je kod nekih krivienih djela kao posebno subjektivno obiljeţje djela odreGena namjera ili

odreGena pobuda, onda i saizvršilac tih krivienih djela moţe da bude samo ono lice koje je postupalo

sa tom namjerom i iz odreGene pobude. Tako npr. kod kraGe i drugih krivienih djela protiv imovine

postoji namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi, što znaei da saizvršilac u tom djelu moţe

da bude samo ono lice kod kojeg postoji ta namjera. Isto tako, zakonodavac kod nekih djela – npr.

kod teškog ubistva (el.171 st.2, taeka 4 i 5) - kao posebno subjektivno obiljeţje postavlja pobudu

(rasna, nacionalna ili vjerska pobuda, koristoljublje, vršenje drugog krivienog

108

djela, bezobzirna osveta ili druge niske pobude. Saizvršilac tih djela moţe biti samo ono lice kod kojeg

postoji naznaeena pobuda.

Saizvršilaštvo nije mogude kod svih krivienih djela, kao npr. kod tzv.vlastoruenih krivienih djela kod

kojih je bide djela zakonom odreGeno kao takvo i eija je priroda takva da ih moţe izvršiti izvršilac

iskljueivo vlastitim djelovanjem. Tako npr. nije mogude saizvršilaštvo kod uvrede (el.214),

rodoskrvnjenja (el.239), davanja laţnog iskaza (el.328).

Saizvršilaštvo moţe postojati i kod komisivnih i kod omisivnih delikata. Kad su u pitanju omisivni

delikti, saizvršilaštvo de postojati u slueaju kad 2 ili više lica sporazumno ne izvrše radnju koju su po

nekom osnovu bili duţni izvršiti. Tako npr. prema odredbi el.181, roditelji su saizvršioci krivienog djela

napuštanja nemodnog lica ako zajednieki i sporazumno ostave svoje dijete bez pomodi u stanju ili

prilikama opasnim po ţivot.

Nuţno i prividno saizvršilaštvo

Iako je saizvršilaštvo redovno fakultativno, što znaei da se djelo moţe izvršiti kako ueešdem jednog

lica u njegovom ostvarenju tako i ueešdem saizvršilaca, u nekim slueajevima izvršenje krivienog djela

nije mogude ako u njegovom izvršenju ne ueestvuje više lica. Tada postoji tzv. nuţno saizvršilaštvo.

Nuţno saizvršilaštvo postoji u 3 oblika: 1. delikti susretanja; 2. konvergentni delikti; 3. divergentni

delikti.

Delikti susretanja postoje u slueaju kada saizvršioci preduzimaju radnje koje su okrenute jedna

nasuprot drugoj, kao npr. kod krivienog djela rodoskrvnjenja (el.239).

Konvergentna kriviena djela ili kriviena djela sticaja postoje u slueaju kada saizvršioci izvršavaju radnje

koje su okrenute ka istom cilju, npr. kod oruţane pobune (el.145), ili kod pobune lica lišenih slobode

(el.331).

Divergentna kriviena djela su ona kriviena djela kod kojih su interesi ueesnika u koliziji (sukobu), kao

npr. kod krivienog djela ueestvovanja u tuei (el.179 KZ).

Nije nuţno saizvršilaštvo slueaj djela u eijem izvršenju nuţno sudjeluju 2 lica, ali u kojem zakonodavac

predviGa kaţnjavanje samo jednog od tih lica. Takav primjer je krivieno djelo vanbraene zajednice sa

maloljetnim licem (el.233), gdje je ueinilac punoljetna osoba koja ţivi u vanbraenoj zajednici sa

maloljetnom osobom koja je navršila 14 godina.

Nije saizvršilaštvo ni situacija tzv. prividnog ili sporednog izvršioca. Takav slueaj postoji kada više lica

zajedniekim djelovanjem dovedu do nastupanja zabranjene posljedice s tim da kod njih ne postoji ni

svijest ni volja za zajedniekim djelovanjem. To bi bilo u slueaju krivienog djela ugroţavanja javnog

saobradaja (el.315), kada bi do stradanja tredeg lica došlo krivicom dvojice ueesnika u drumskom

saobradaju koji se nisu pridrţavali saobradajnih propisa. U takvom slueaju svaki od tih ueesnika u

saobradaju smatra se samostalnim izvršiocem tog krivienog djela.

Dobrovoljno spreeavanje djela

Prema odredbi el.26 st.2, saizvršilac jednako kao i pomagae i podstrekae koji dobrovoljno sprijeei

izvršenje krivienog djela, oslobodit de se od kazne. Ovo je institut dobrovoljnog spreeavanja djela, koji

je i po svom karakteru i po krivienopravnom dejstvu sliean dobrovoljnom odustanku od pripremnih

radnji ili od pokušaja. Prema KZ FBiH, dobrovoljno spreeavanje djela od strane saizvršioca predstavlja

opdi obligatorni zakonski osnov za oslobođenje od kazne.

109

Kao i kod dobrovoljnog odustanka, suština ovog instituta ogleda se u dobrovoljnosti, što znaei da ona

stoji uvijek u slueaju ako se sprijeeilo izvršenje djela u situaciji kada se to djelo objektivno moglo

dovršiti. Pritom etieka vrijednost motiva dobrovoljnog spreeavanja djela nije od znaeaja.

Posredno izvršilaštvo

Suština problema posrednog izvršilaštva se svodi na pitanje da li se lice koje se posluţilo drugim licem

za ostvarenje bida nekog krivienog djela moţe smatrati posrednim izvršiocem, ili se izvršiocem smatra

samo ono lice koje je preduzelo radnju izvršenja. Poseban problem kod posrednog izvršilaštva javlja

se onda kada neko lice koristi neuraeunljivo lice ili krivieno neodgovorno maloljetno lice (ispod 14

godina) za ostvarenje nekog krivienog djela.

Pojam posrednog izvršilaštva ima znaeaj i u našem pravu. To je slueaj kod krivienih djela eije je

posebno obiljeţje postojanje odreGene namjere ili pobude, kao i kod onih krivienih djela koja mogu

biti izvršena samo od lica sa odreGenim svojstvom tj. kod vlastitih krivienih djela (delicta propria). U

takvim slueajevima jedno lice se koristi drugim licem kao oruGem ili sredstvom za izvršenje krivienog

djela. Ovo drugo lice ne moţe biti izvršilac tih krivienih djela jer mu nedostaje jedno bitno obiljeţje

kao što je posebna namjera ili posebno svojstvo. Tako npr. osoba A moţe se posluţiti osobom B u

izvršenju kraGe, pri eemu kod osobe A postoji namjera da prisvajanjem pribavi protivpravnu

imovinsku korist, a kod osobe B koja tuGu pokretnu stvar neposredno oduzima, te namjere nema. U

takvom slueaju osoba A se moţe uzeti kao posredni izvršilac krivienog djela kraGe (el.273), a osoba B

moţe biti ueinilac samo krivienog djela oduzimanja tuGe pokretne stvari (el.279).

Kad je u pitanju korištenje drugog lica kao doloznog sredstva za izvršenje nekog krivienog djela, mogu

se pojaviti situacije kada korišteno lice uopde nije izvršilac krivienog djela i situacije kada ono jeste

izvršilac krivienog djela, ali ne onog za koje je dolozno korišteno, ved nekog drugog krivienog djela.

Primjer za prvi slueaj je krivieno djelo iznošenja lienih ili obiteljskih prilika iz el.215 KZ (“ko iznosi ili

prenosi nešto iz osobnog ili obiteljskog života neke osobe u namjeri da naškodi njenom ugledu…”).

Ako osoba A koristi osobu B u namjeri da pronošenjem neeega iz lienog ili porodienog ţivota nanese

štetu osobi C, osoba A se moţe uzeti kao posredni izvršilac tog krivienog djela. Korištena osoba B, koja

nema tu namjeru nanošenja štete, uopde nede biti izvršilac tog krivienog djela jer za njegovu krivnju

mora biti ispunjen i uslov pomenute namjere.

Primjer za drugu situaciju, kada se korišteno lice pojavljuje kao neposredni izvršilac krivienog djela, je

teško ubistvo iz el.171 st.2 tae.4 KZ FBiH, gdje osoba A koristi osobu B da izvrši krivieno djelo teškog

ubistva iz rasnih, nacionalnih ili vjerskih pobuda. Ukoliko osoba B izvrši ubistvo osobe C, ali s tim da

kod njega ne postoje ove posebne kvalifikatorne pobude, tada se osoba A moţe uzeti kao posredni

izvršilac teškog ubistva (el.171 st.2, tae.4), dok osoba B moţe samo biti neposredni izvršilac krivienog

djela obienog ubistva (el.171 st.1)

PODSTREKAVANJE Pojam podstrekavanja

Podstrekavanje ili poticanje kao oblik saueesništva znaei preduzimanje takve radnje kojom se sa

umišljajem kod drugog lica izaziva ili uevršduje odluka da to lice preduzme takvu radnju kojom de

ostvariti obiljeţja bida nekog krivienog djela.

Da bi postojalo podstrekavanje, kod podstrekavanog lica ne smije postojati evrsta odluka o izvršenju

krivienog djela. Ako takva evrsta odluka postoji, podstrekavanje moţe imati znaeaj psihiekog

pomaganja.

110

Odluka o izvršenju krivienog djela kod izvršioca moţe postojati, a podstrekavanje u takvom slueaju

postojade ako ta odluka nije dovoljno evrsta, ved je kolebljiva. Podstrekavanje de postojati i onda

kada je sam podstrekavani izrazio ili ţelju ili spremnost da izvrši neko krivieno djelo, ali još nije

uevrstio svoju odluku.

Podstrekavanje se moţe vršiti od strane jednog lica ili od strane više lica. Ako više lica svjesno i voljno

utieu na donošenje ili uevršdenje odluke kod podstrekavanog, tada se oni smatraju sapodstrekaeima.

Ako kod takvih lica koja podstrekavaju nema svijesti i volje da zajednieki kod podstrekavanog stvore

odluku na izvršenje krivienog djela, tada oni nisu sapodstrekaei ved samostalni podstrekaei i svaki de

odgovarati za svoje radnje podstrekavanja, jer je tu sapodstrekavanje prividno.

Podstrekavanje moţe biti neposredno i posredno. Neposredno podstrekavanje postoji u slueaju kada

podstrekae neposrednim djelovanjem na izvršioca navodi istog da taj izvrši krivieno djelo. To je

najeešdi oblik podstrekavanja. Posredno podstrekavanje postoji u slueaju kada podstrekae posredno,

preko drugog lica utiee na svijest i volju izvršioca, tj.tredeg lica. Iako je posredno podstrekavanje

donekle sporno, u teoriji ipak preovladava shvatanje da je i to podstrekavanje jer i u takvom slueaju

postoji uzroena veza izmeGu radnje posrednog podstrekaea i izvršioca.

Radnja podstrekavanja

Radnja podstrekavanja je svaka umišljajna radnja kojom se utiee na svijest i volju izvršioca da on

donese ili uevrsti odluku o izvršenju krivienog djela.

Sredstva podstrekavanja, koje KZ FBiH ne navodi izrieito (el.24), u krivienopravnoj teoriji i sudskoj

praksi najeešde su: - davanje ili obedanje poklona ili neke druge imovinske koristi; - nagovaranje; -

prikazivanje koristi od izvršenog krivienog djela; - upudivanje prijetnje; - zloupotreba nekog odnosa

zavisnosti ili nadreGenosti; - dovoGenje u zabludu itd.

Naeini podstrekavanja najeešde su usmenim putem, pisanim izjavama, a mogude je i konkludentnim

einima.

Podstrekavanje kao oblik saueesništva postoji samo ako je izvršeno einjenje jer se smatra da se

pasivnim drţanjem nekog lica ne moţe niti izazvati niti uevrstiti odluka da se izvrši neko krivieno djelo.

Odnos izmeGu podstrekaea i podstreknutog

Da bi postojalo podstrekavanje, mora postojati odreGeni odnos ili odreGena veza izmeGu podstrekaea

i izvršioca, koja omogudava da radnja podstrekavanja prouzrokuje odluku o izvršenju krivienog djela.

Pored radnje podstrekavanja, na donošenje odluke mogu uticati i drugi faktori kao npr. slabo

imovinsko stanje ueinioca, dugovi koje ovaj nije u stanju da vrati i sl. U kompleksu više uslova mora se

pojaviti i podstrekaeka radnja koja definitivno zaokruţuje (izaziva ili uevršduje) odluku na izvršenje

djela.

Podstrekavanje moţe biti upravljeno samo na jedno lice kao izvršioca ili na više lica koja pripadaju

jednom odreGenom krugu. I kad je u pitanju krug lica, podstrekavani mora po nekom osnovu da

pripada tom krugu. Neposredni izvršilac ne mora biti individualno odreGeno lice. On eak ne mora biti

ni poznat podstrekaeu, ali mu u svakom slueaju mora biti poznat krug lica iz

111

kojeg de se regrutirati neposredni izvršilac. Taj krug moţe da bude neki zbor ljudi, ljudi iz jedne

ueionice, iz jedne vojne jedinice, neke organizacije itd.

Kad je podstrekavanje usmjereno na neodređeni krug lica, ono je kaţnjivo samo ako je predviGeno

kao posebno krivieno djelo.

Krug lica iz kojih de proizidi izvršilac, redovno je u pitanju neka prostorna povezanost, ali to nije nuţan

uslov za postojanje podstrekavanja. Podstrekavanje de postojati i u slueaju kad se radi o licima koja

pripadaju odreGenoj politiekoj stranci, nekoj religijskoj sekti, udruţenju i sl. Pitanje odreGenosti kruga

je faktieko pitanje i ono se rješava u svakom konkretnom slueaju.

Odnos podstrekavanja i krivienog djela

Podstrekavanje moţe postojati samo onda ako se ono odnosi na odreGeno krivieno djelo. Nema

generalnog podstrekavanja na vršenje krivienog djela uopde ili na vršenje neke kategorije krivienih

djela. Tako npr. nema podstrekavanja na kraGu, ako podstrekae podstrekava izvršioca da uopšte vrši

kriviena djela kraGe.

Podstrekavanje je oblik saueesništva i ono se razlikuje od propagande. Propaganda podrazumijeva

poduzimanje takvih radnji u smislu da se proširi odreGena ideja da je prihvati što vedi broj ljudi.

Propagandu redovno prati agitacija ili pozivanje za preduzimanje odreGenih djelatnosti da bi se

ostvarila propagirana ideja. Ukoliko propaganda obuhvata odreGenu ideju u smislu da se njenom

realizacijom vrše kriviena djela, tada je to kaţnjvo samo onda ako je to zakonom izrieito propisano.

MeGutim, ukoliko se pritom poziva na izvršenje jednog odreGenog krivienog djela ili više taeno

konkretiziranih krivienih djela, tada to više nije propaganda ved podstrekavanje.

Umišljaj podstrekaea

Prema odredbi el.24 st.1, podstrekaf je krivifno odgovoran samo za umišljajno podstrekavanje na

izvršenje krivifnog djela. To podrazumijeva i direktni i eventualni umišljaj. Iskljueuje se odgovornost

za nehat, mada teorijski moţe postojati i nehatno podstrekavanje.

Kako je radnja podstrekavanja svaka ona radnja podstrekaea kojom se kod drugog lica sa umišljajem

izaziva ili uevršduje odluka na izvršenje krivienog djela, to znaei da umišljajem podstrekaea moraju biti

obuhvadene njegove radnje kao podstrekaea, kao i radnje drugog lica kojima se izvršava odreGeno

krivieno djelo. Zbog toga se moţe redi da je umišljaj podstrekaea dvostruk. Za umišljaj podstrekaea se

traţi: 1. Svijest i htijenje odnosno pristajanje na podstrekavanje; 2. Svijest i htijenje odnosno

pristajanje da podstrekavani izvrši konkretno krivieno djelo, što je redovno i cilj njegove podstrekaeke

djelatnosti.

Kod podstrekaea mora postojati svijest o svim stvarnim obiljeţjima bida krivienog djela na koje

podstrekava. Kako stvarna obiljeţja bida krivienog djela mogu predstavljati odreGeni lieni odnos, liena

svojstva ili liene okolnosti, to se i za umišljaj podstrekaea zahtijeva svijest o tim posebnim lienim

momentima na strani podstrekavanog, i to samo izuzetno u slueajevima kada ti lieni momenti

predstavljaju osnovno obiljeţje bida krivienog djela. Tako npr. nede postojati podstrekavanje na

krivieno djelo rodoskrvnjenja u slueaju da lice koje je podstrekavalo na obljubu nije bilo svjesno

srodniekog odnosa izmeGu izvršilaca obljube.

Isto tako, kod krivienih djela eije je jedno od osnovnih obiljeţja protivpravnost, za postojanje umišljaja

kod podstrekaea mora postojati svijest i o tom osnovnom obiljeţju krivienog djela.

Postoji razlika u intelektualnom elementu izmeGu podstrekaea i izvršioca kada je u pitanju svijest o

konkretnom obliku stvarnih obiljeţja nekog krivienog djela. Podstrekavano lice kao neposredni

izvršilac svjestan je krivienog djela i njegovih obiljeţja u detaljima, tj. u najkonkretnijem obliku,

112

dok je svijest podstrekaea u tom slueaju mnogo manja. Izvršilac neposredno preduzima radnju i u

toku izvršenja samog djela utiee na njegov tok, teţinu posljedice, njeno nastupanje uopde itd, dok

podstrekae ima predstavu o osnovnim obiljeţjima djela na koje podstrekava. Tako npr.

podstrekavanje na izvršenje odreGenog ubistva podrazumijeva da je podstrekae svjestan da de

izvršilac poduzeti radnju kojom de drugo lice lišiti ţivota i to je za njegov umišljaj sasvim dovoljno.

Izvršilac ima svijest o svim modalitetima radnje izvršenja tog konkretnog ubistva u svim njegovim

pojedinostima, kao što su npr. vrijeme i mjesto izvršenja, naein ili sredstvo kojim de se izvršiti itd.

Kod nekih krivienih djela zakonodavac postavlja kao obiljeţje djela neke subjektivne momente kao što

su npr. odreGena namjera ili odreGena pobuda. U takvim sueajevima ta posebna subjektivna obiljeţja

ne moraju postojati kod podstrekaea, ved je dovoljno da ti subjektivni momenti postoje kod izvršioca,

da da je pritom podstrekae znao za te momente ili da je pretpostavio da ti momenti postoje, pa se

saglasio sa takvim momentima. Ukoliko meGutim neki posebni subjektivni momenat postoji na strani

podstrekaea, a ne i na strani izvršioca, tada se moţe uzeti da je u pitanju posredno izvršilaštvo, a sam

izvršilac tada se koristi kao dolozno oruGe ili sredstvo za izvršenje nekog krivienog djela. Kao primjer

za izloţene situacije i u jednom i u drugom slueaju moţe se navesti krivieno djelo iznošenja osobnih ili

obiteljskih prilika iz el.215 KZ (“Ko iznosi ili pronosi nešto iz osobnog ili obiteljskog života neke osobe

u namjeri da naškodi njenom ugledu…”). U prvom slueaju za umišljaj podstrekaea traţi se znanje da

kod izvršioca postoji pomenuta namjera ili barem da kod njega postoji prepostavka o postojanju

takve namjere s kojom se on saglasio. U drugom slueaju potrebno je da kod samog podstrekaea

postoji namjera da se naškodi ugledu neke osobe koristedi se drugim licem za ostvarenje ovog daljeg

cilja.

Podstrekavanje i sticaj

U istom krivienom djelu ne moţe postojati sticaj podstrekavanja i nekog drugog oblika saueesništva.

To je zbog toga što se u takvim slueajevima primjenjuje princip konzumpcije, što znaei da lakši oblik

saueesništva biva obuhvaden ili konzumiran teţim oblikom saueesništva. Tako npr. ne moţe postojati

u istom krivienom djelu podstrekavanje i saizvršilaštvo ili podstrekavanje i pomaganje. U prvom

slueaju podstrekavanje bi bilo konzumirano saizvršilaštvom, a u drugom slueaju postojalo bi samo

podstrekavanje koje bi konzumiralo i pomaganje.

Mogudi su idealni i realni sticaj podstrekavanja. Idealni sticaj podstrekavanja postoji u slueaju kad

podstrekae jednom radnjom podstakne na izvršenje više krivienih djela. Pritom je nebitno da li je

izvršilac ta djela izvršio u idealnom ili realnom sticaju. Isto tako je nebitno da li su ta djela izvršena od

strane jednog ili više izvršilaca. Suština idealnog sticaja podstrekavanja ogleda se u postojanju jedne

podstrekaeke radnje.

Realni sticaj podstrekavanja postoji u slueaju kada podstrekae sa više radnji podstrekavanja

podstakne na izvršenje više krivienih djela. Pritom nije bitno da li su ta djela izvršena u realnom ili

idealnom sticaju. Ne postoji realni sticaj podstrekavanja u slueaju kada se sa više radnji podstrekava

na izvršenje jednog krivienog djela.

Neuspjelo podstrekavanje

Naš zakonodavac u pogledu pravne prirode saueesništva u naeelu prihvata tzv.ogranieenu ili

limitiranu teoriju akcesornosti saueesništva, što znaei da krivienu odgovornost saueesnika u uţem

smislu vezuje za radnju izvršioca shvadenu u objektivnom smislu. MeGutim, u odredbi el.24 predviGen

je jedini opdi izuzetak od usvojene teorije limitirane akcesornosti. Taj izuzetak odnosi se na

samostalnu odgovornost i kaţnjivost podstrekaea u slueaju neuspjelog podstrekavanja. Prema toj

zakonskoj odredbi, ko drugog s umišljajem podstrekava na izvršenje krivienog djela za koje se po

zakonu moţe izredi 5 godina zatvora ili teţa kazna, a djelo ne bude ni pokušano, podstrekae se

113

tada kaţnjava kao za pokušaj krivienog djela u granicama propisane kazne, a moţe se i blaţe kazniti.

Za kaţnjivost prema navedenoj zakonskoj odredbi, potrebno je da se ispune 3 uslova: 1. Da postoji

radnja podstrekavanja – da je došlo do uticaja na svijest i volju izvršioca; 2. Da je u pitanju

podstrekavanje za relativno teţe krivieno djelo, to je zakonodavac limitirao zaprijedenom kaznom od

5 godina zatvora ili teţom kaznom; 3. Djelo ne smije biti ni pokušano.

Neuspjelo podstrekavanje u gore navedenom smislu moţe postojati i u onom slueaju kad je kod

podstreknutog postojala odluka o izvršenju krivienog djela. Ukoliko je, meGutim, u pitanju izvršilac

kod kojeg nije postojala odluka ili ona još nije bila dovoljno uevršdena, tada se neuspjelo

podstrekavanje moţe realizirati u svoja 2 osnovna vida, obzirom na posljedice koje postoje kod

uspjelog podstrekavanja.

U prvom slueaju neuspjelo podstrekavanje postoji onda kada podstrekae nije uspio da svojom

radnjom izazove ili uevrsti odluku n aizvršenje krivienog djela. U takvom slueaju mora postojati

podstrekaeka radnja u pravom smislu rijeei u smislu umišljajnog uticaja na svijest i volju izvršioca. Ako

je preduzeta radnja koja ima sva obiljeţja podstrekaeke radnje i pritom na strani podstrekaea postoji

umišljaj, ali pritom nije došlo do uspostavljanja veze izmeGu podstrekaea i podstrekavanog, u takvom

slueaju se ne radi o neuspjelom podstrekavanju jer nije došlo do faktiekog uticaja na volju i svijest

izvršioca.

Drugi oblik neuspjelog podstrekavanja postoji u slueaju kada je podstrekae svojom radnjom kod

podstrekavanog lica uspio u stvaranju odluke o izvršenju djela, ali do izvršenja krivienog djela nije

došlo iz bilo kojih razloga.

Prvi slueaj neuspjelog podstrekavanja se moţe u neku ruku smatrati nesvršenim pokušajem, a drugi

slueaj svršenim pokušajem podstrekavanja.

Nije mogude neuspjelo podstrekavanje na krivieno djelo kvalificirano teţom posljedicom. To je zbog

toga što niko sa izvjesnošdu ne moţe znati da li de pri konkretnom izvršenju krivienog djela nastupiti

ta teţa posljedica.

Kada su u pitanju djela kvalificirana naroeitom okolnošdu, neuspjelo podstrekavanje postoji onda ako

je podstrekae podstrekavao izvršioca da izvrši odreGeno djelo upravo koristedi tu naroeitu okolnost.

Tako npr. to podstrekavanje postoji u slueaju kada je osoba A podstrekavala osobu B da izvrši tešku

provalnu kraGu, a do izvršenja djela ne doGe ili eak ni do njegovog pokušaja. Isti je slueaj ako je

podstrekae poduzeo podstrekaeku radnju, a pritom je znao da se djelo na koje podstrekava moţe

izvršiti samo uz korištenje posebne okolnosti.

Kaţnjavanje podstrekaea

Prema odredbi el.24 st.1, podstrekae se kažnjava kao i ufinilac, što znaei da se kaţnjava u granicama

kazne koja je u Zakonu propisana za to krivieno djelo. Ako je podstreknuto lice izvršilo krivieno djelo,

podstrekae se kaţnjava kaznom koja je u Zakonu propisana za izvršioca djela. Ako je podstreknuti

izvršio pokušaj krivienog djela, podstrekae se kaţnjava u granicama kazne propisane za izvršioca

pokušaja krivienog djela. Iz tog slijedi jednaka kazna za podstrekaea i za neposrednog izvršioca djela.

MeGutim, to ne znaei da de podstrekae i saizvršilac u svakom slueaju biti kaţnjeni jednakim kaznama.

Kazna za izvršioca i kazna za podstrekaea mogu biti razlieite, što zavisi od svih okolnosti koje utieu na

odmjeravanje kazne prilikom svake individualizacije kazne.

Dobrovoljno spreeavanje djela

114

Prema odredbi el.26 st.2 KZ FBiH, podstrekaf koji dobrovoljno sprijefi izvršenje krivifnog djela de se

osloboditi od kazne. Obligatorni zakonski osnov za osloboGenje od kazne moţe dodi u obzir samo

onda ako je do spreeavanja izvršenja djela došlo usljed radnje ili djelatnosti podstrekaea. Na

spreeavanje izvršenja djela pored njegove radnje mogu uticati i druge okolnosti, ali je bitna njegova

radnja.

Ukoliko se podstrekae svojom radnjom trudio da sprijeei izvršenje djela, ali u tome nije uspio, tada

nede postojati dobrovoljno spreeavanje djela. On svojom radnjom mora izdejstvovati promjenu

odluke kod podstrekavanog lica o izvršenju krivienog djela. To znaei da posljedica mora biti

sprijeeena, bilo da je u pitanju djelatnost podstrekaea, bilo da je u pitanju djelatnost nekih tredih lica

koja je sam podstrekae angaţirao da bi sprijeeio nastupanje posljedice.

Prema istoj zakonskoj odredbi, podstrekae de se osloboditi od kazne i u slueaju ako dobrovoljno

sprijeei izvršenje krivienog djela za koje je izvršilac ved obavio kaţnjivu pripremnu radnju, neovisno od

toga da li je u pitanju pripremanje kao delikt sui generis ili su u pitanju prava delicta preparata.

Suštinu instituta dobrovoljnog spreeavanja djela eini dobrovoljnost podstrekaea da se promijeni

odluka o izvršenju krivienog djela, odnosno da se sprijeei njegovo izvršenje. Pritom nije bitna etieka

vrijednost podstrekaeevih motiva. Dobrovoljnost spreeavanja nede postojati ako djelo objektivno nije

izvršeno zbog nekih drugih okolnosti, neovisno od toga što je postojala radnja spreeavanja.

Podstrekavanje kao posebno krivieno djelo

U nekim zakonskim odredbama podstrekavanje je predviGeno kao posebno krivieno djelo. To je

zakonodavac ueinio na 2 naeina. U prvom slueaju podstrekavanje je predviGeno uopšte kao oblik

radnje izvršenja odreGenog krivienog djela, što znaei da je predvidio sve radnje podstrekavanja. U

drugom slueaju kao radnju izvršenja predvidio je samo neke radnje podstrekavanja.

Tako npr. u odredbi el.157 st.4 kod krivienog djela organiziranja grupe i poticanja na izvršenje

genocida i ratnih zloeina, zakonodavac je predvidio kaznu 1-10 godina za onog ko poziva ili podstiee

na izvršenje krivienih djela genocida i ratnih zloeina (el.153-156 KZ FBiH), a u odredbama elanova 153-

156 kao jednu alternativno odreGenu radnju izvršenja zakonodavac navodi nareGivanje.

U svim slueajevima kada je podstrekavanje predviGeno kao posebno krivieno djelo, sama radnja

podstrekavanja predstavlja radnju izvršenja tih krivienih djela. Takva kriviena djela mogu biti svršena

kriviena djela, a mogu i da ostanu u pokušaju. Svršeno krivieno djelo postoji ako je radnja izvršenja

dovršena, što znaei da je došlo do uticaja na svijest i volju podstrekavanog lica u smislu da je

podstrekavani izvršio ili pokušao izvršiti djelo na koje je podstrekavan. Pokušaj postoji ako je

preduzeta radnja podstrekavanja, ali iz bilo kojih razloga nije došlo do uticaja na svijest i volju

podstrekavanog lica.

Odredbe o podstrekavanju kao saueesništvu, sadrţane u el.24 KZ (podstrekavanje i neuspjelo

podstrekavanje) su po svojoj prirodi supsidijarnog karaktera. To znaei da do njihove primjene moţe

dodi damo onda kada zakon odreGeno podstrekavanje ne predviGa kao posebno krivieno djelo.

POMAGANJE Pojam pomaganja

115

Pomaganje predstavlja preduzimanje takve radnje kojom se s umišljajem doprinosi izvršenju one

protivpravne radnje drugog lica kojom to lice ostvaruje obiljeţja bida nekog krivienog djela.

Pomaganje moţe biti neposredno i posredno. Neposredno pomaganje postoji u slueaju kad se pomod

pruţa neposredno izvršiocu. Posredno pomaganje postoji u slueaju kad pomagae preko nekog tredeg

lica pruţa pomod izvršiocu djela. Posredni pomagae je dakle ono lice koje pruţa pomod neposrednom

pomagaeu, ali to je i ono lice koje potiee neposrednog pomagaea na pruţanje pomodi. Posredni

pomagae je i ono lice koje pruţa pomod neposrednom podstrekaeu.

Radnja pomaganja moţe uslijediti samo prije ili istovremeno sa radnjom izvršenja, jer samo u tim

slueajevima takve radnje doprinose, odnosno sauzrokuju nastupanje zabranjene posljedice.

Pomaganje ne moţe postojati nakon što je krivieno djelo izvršeno.

Kod izvršioca krivienog djela prije pruţanja radnje pomaganja mora postojati odluka na izvršenje

djela. Ne moţe postojati pomaganje prije stvorene odluke kod izvršioca da izvrši odreGeno krivieno

djelo. U suprotnom, moţe se raditi o podstrekavanju. Npr. davanje savjeta i uputstava kako da se

izvrši krivieno djelo, ako je ueinjeno prije stvorene odluke o izvršenju djela, predstavljade

podstrekavanje, a ako je ueinjena nakon te odluke onda je to radnja pomaganja.

Isto tako, jedna te ista radnja moţe predstavljati u jednom slueaju saizvršilaštvo, a u drugom slueaju

pomaganje. To mogu biti samo one radnje koje nisu radnje izvršenja. Razgranieenje izmeGu

saizvršilaštva i pomaganja predstavlja faktieko pitanje koje se u sudskoj praksi rješava u zavisnosti od

okolnosti svakog konkretnog slueaja.

Pomaganje se uglavnom vrši od strane pojedinca, ali se ono moţe vršiti i od strane više lica ukoliko su

ta lica svjesna svojih radnji kao pomagaekih u ostvarenju jednog konkretnog krivienog djela. Tada se

oni smatraju sapomagaeima. Ako više lica objektivno pomaţu izvršiocu u ostvarenju njegovog

krivienog djela,a pritom nisu svjesni zajedniekog djelovanja, tada postoji prividno sapomaganje, gdje

svaki pomagae odgovara kao samostalni pomagae.

Radnja pomaganja

Radnja pomaganja je svaka ona radnja preduzeta sa umišljajem, kojom se na odreGeni naein moţe

doprinijeti izvršenju krivienog djela. To su dakle one radnje kojima se izvršenje krivienog djela

podupire, olakšava ili unapreGuje pri eemu nije vaţna kolieina te pruţene pomodi u ostvarenju

krivienog djela.

Pored toga što pomaganje moţe biti neposredno i posredno, ono moţe biti fizieko i intelektualno

(fizieko). Kao fizieko pomaganje u odredbi el.25 st.2 pominje se stavljanje ueiniocu na raspolaganje

sredstava za izvršenje krivienog djela, uklanjanje prepreka za izvršenje krivienog djela ili

osposobljavanje sredstava za izvršenje krivienog djela, njihovo nabavljanje itd. Sve te radnje, ako bi

bile preduzete prije izvršenja krivienog djela, predstavljale bi zapravo pripremne radnje.

Psihieko pomaganje je psihieko podupiranje izvršioca krivienog djela. Prema odredbi el.25 st.2 KZ

FBiH, to je dvanje savjeta ili uputstava kako da se ueini krivieno djelo, unaprijed obedano prikrivanje,

zatim davanje informacija ili obavještenja koja su bitna za ostvarenje krivienog djela itd.

I fizieko i psihieko pomaganje mora uslijediti ili prije ili za vrijeme radnje izvršenja. U tom smislu,

posebno kada je u pitanju psihieko pomaganje, treba obratiti paţnju na njegovo razgranieenje od

podstrekavanja, što de zavisiti od toga da li je kod ueinioca ved postojala evrsta odluka na izvršenje

krivienog djela. Ako je ta odluka postojala, tada de se raditi o psihiekom pomaganju, u suprotnom se

radi o podstrekavanju.

116

Za razliku od podstrekavanja koje se moţe izvršiti samo einjenjem, pomaganje se moţe vršiti i

einjenjem i neeinjenjem. Pomaganje neeinjenjem postoji u onom slueaju ako je kod pomagaea

postojala duţnost da poduzme odreGenu radnju kojom bi sprijeeio izvršenje djela. Pritom nije bitno

da li bi ta radnja uistinu i sprijeeila konkretno djelo, ved de pomaganje postojati i u slueaju kada bi ta

duţna einidba makar oteţala izvršenje krivienog djela.

Pomaganje se moţe pruţiti prije ili za vrijeme radnje izvršenja. Samo izuzetno pomaganje je mogude i

nakon okoneanja radnje izvršenja krivienog djela, pod uslovom da još nije došlo do nastupanja

zabranjene posljedice, što je tzv. meGupomod koja znaei pruţanje pomodi nakon dovršetka radnje, a

prije nastupanja posljedice.

Doticaj s krivienim djelom Pruţanje pomodi nakon ostvarenog krivienog djela naziva se doticaj s

krivienim djelom ili prikrivanje. Moţe se realizirati kroz prikrivanje ueinioca, samog krivienog djela,

sredstava kojim je to djelo ueinjeno, kroz prikrivanje tragova krivienog djela ili predmeta koji su

pribavljeni krivienim djelom.

Doticaj moţe biti stvarni i lieni. Stvarni doticaj postoji u slueaju kad se prikrivaju, odnosno

obezbjeGuju predmeti pribavljeni krivienim djelom, ili koristi koja se postigla ostvarenjem krivienog

djela, zatim ono što se dobilo prodajom ili zamjenom stvari pribavljene krivienim djelom itd. Tako

npr. u odredbi el.290 KZ zakonodavac izrieito propisuje prikrivanje kao posebno krivieno djelo, gdje je

u pitanju stvarni doticaj, a kod kojeg je radnja izvršenja kupovina, primanje u zalog, ili na drugi naein

pribavljanje, proturanje ili prikrivanje stvari za koju prikrivae zna (st.1) ili bi mogao znati (st.2) da je

stvar pribavljena krivienim djelom.

Lieni doticaj je pruţanje pomodi ueiniocu da ne bude otkriven i uhvaden. U odredbi el.326 KZ u kojoj je

regulisano pruţanje pomodi ueinitelju poslije izvršenog krivienog djela, zakonodavac kaţe:”ko krije

ufinitelja krivifnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti ili mu prikrivanjem oruđa, tragova ili na

drugi nafin pomogne da ne bude otkriven ili ko krije osuđeno lice ili preduzme druge radnje kojima se

ide za tim da se ne izvrši kazna ili izrefene mjere sigurnosti ili da se primjene odvojene zakonske

mjere…”

Za doticaj ili prikrivanje odgovara se samo ako je zakonom izrieito odreGeno. Prikrivanje ne

predstavlja oblik saueesništva, osim u slueaju ako je unaprijed obedano. U takvoj situaciji to

prikrivanje predstavlja psihieko pomaganje, jer izmeGu obedanog prikrivanja i prouzrokovane

posljedice od strane izvršioca postoji izvjesna uzroeno-posljediena veza. U takvim slueajevima treba

voditi raeuna o tome da li je kod ueinioca ved postojala evrsta odluka na izvršenje krivienog djela. Ako

ta odluka nije bila dovoljno evrsta, ved je uevršdena upravo obedanim prikrivanjem, takva radnja

postaje radnja podstrekavanja.

Odnos pomagaea prema izvršiocu i krivienom djelu

Kao i kod podstrekavanja, i kod poomaganja mora postojati odreGeni odnos izmeGu onog ko pomaţe

i onog ko djelo izvršava. Taj odnose se ispoljava u tome što pomagae mora da zna kojem individualno

odreGenom licu pomaţe i u kojem krivienom djelu, ili kojem krugu lica pripada lice kome on pomaţe.

Tako de postojati pomaganje ako osoba A preduzima pomagaeku radnju kojom de omoguditi ili

olakšati izvršenje krivienog djela od strane izvršioca koji pripada nekom prostorno povezanom krugu,

mada kao i kod podstrekavanja ta prostorna povezanost nije nuţna. Da bi postojalo pomaganje mora

se raditi o jednom odreGenom krivienom djelu, a nede postojati pomaganje ako ni on sam nije

svjestan krivienog djela u kojem on pruţa izvršiocu pomod.

Umišljaj pomagaea

117

Kao i podstrekae, i pomagae je krivieno odgovoran samo ako je postupao sa umišljajem. Umišljaj

pomagaea ima svoje specifienosti po kojima se razlikuje od umišljaja izvršioca. U tom smislu moţe se

redi da je i umišljaj kod pomagaea dvostran, bez obzira da li je u pitanju direktni ili eventualni umišljaj.

Tim umišljajem prije svega treba biti obuhvadena svijest i volja o svojoj radnji kao pomagaekoj radnji.

To znaei da je pomagae svjestan da svojom radnjom podupire, olakšava ili unapreGuje izvršenje

krivienog djela od strane drugog lica i to ţeli, odnosno na to pristaje.

S druge strane, kao i podstrekae, i pomagae mora biti svjestan svih onih osnovnih i stvarnih obiljeţja

bida krivienog djela koje de ostvariti izvršilac. To znaei da on mora biti svjestan onih obiljeţja djela

kojih mora biti svjestan i izvršilac koji postupa sa umišljajem.

Ako kod nekog krivienog djela izuzetno postoji protivpravnost kao obiljeţje djela, ili neki subjektivni

momenti kao što su lieno svojstvo ili lieni odnosi, tada se i kod pomagaea zahtijeva svijest o

postojanju tih posebnih momenata.

Kod onih krivienih djela kod kojih je obiljeţjem djela postavljena odreGena namjera ili pobuda, ne

zahtijeva se postojanje tih elemenata i kod pomagaea, ali se za njegov umišljaj zahtijeva da je znao da

ti momenti postoje na strani izvršioca, ili da je bar pretpostavljao da ti momenti postoje pa se

saglasio sa tim postojanjem. Tako npr. kod KD kvalifikovanog ubistva (el.171 st.2 tae.5), pomagae de

biti odgovoran za pomaganje u kvalifikovanom ubistvu izvršenom iz bezobzirne osvete kao

kvalifikatorne pobude, ako je znao da kod izvršioca postoji takva pobuda ili pretpostavio da takva

pobuda postoji pa se s njom saglasio.

Pomaganje i sticaj

Iskljueeno je postojanje sticaja izmeGu pomaganja i nekog drugog oblika saueesništva u ostvarenju

istog krivienog djela. Ako se pojave situacije da je u istom krivienom djelu pomagae nastupio i u nekoj

drugoj ulozi (saizvršilac ili podstrekae), tada de teţi oblik saueesništva konzumirati pomaganje kao

najlakši oblik.

Pomaganje se moţe ostvariti u idealnom i realnom sticaju. Idealni sticaj pomaganja postoji u slueaju

ako pomagae jednom radnjom doprinese ostvarenju više krivienih djela, s tim da ta kriviena djela

mogu biti ostvarena u idealnom i realnom sticaju.

Realni sticaj pomaganja postoji u slueaju kada se sa više radnji pomaganja doprinese ostvarenju više

krivienih djela. Nije realni sticaj pomaganja ako se sa više radnji doprinese ostvarenju jednog

krivienog djela.

Kaţnjavanje pomagaea Prema odredbi el.25 st.1, pomagae se kaţnjava za ueinjeno krivieno djelo kao

da ga je sam ufinio, a može se i blaže kazniti. Dakle, pomaganje kao oblik saueesništva predstavlja

opdi fakultativni zakonski osnov za ublaţavanje kazne. Da li de sud pomagaea kazniti u granicama

propisane kazne, ili de ga blaţe kazniti zavisi od svih okolnosti konkretnog slueaja, a posebno od toga

koliki je doprinos ostvarenju krivienog djela imala pomagaeka radnja.

Ako je djelo u kojem je izvršiocu pruţena pomod ostalo u pokušaju (bez obzira da li je pokušaj svršeni

ili nesvršeni), pomagae se moţe kazniti ali samo ako je u pitanju kaţnjivi pokušaj krivienog djela.

Prilikom konkretnog odmjeravanja kazne, pomagae moţe biti kaţnjen jednako kao izvršilac, moţe biti

blaţe kaţnjen, ali kazna za pomaganje moţe biti i veda od kazne za izvršenje, što zavisi od svih

okolnosti konkretnog slueaja.

118

Dobrovoljno spreeavanje djela

Po odredbi el.26 st.2 KZ FBiH, pomagae de se osloboditi od kazne ako je dobrovoljno sprijeeio

izvršenje djela u kome je izvršiocu pruţao pomod. To spreeavanje moţe uslijediti nakon pruţene

radnje pomaganja ili u toku same radnje pomaganja. Ako je u pitanju spreeavanje nakon dovršene

radnje pomaganja, tada se spreeavanje sastoji u nekoj naknadnoj aktivnoj einidbi od strane

pomagaea, kojom utiee da do izvršenja krivienog djela ne doGe. Ako je pomaganje u toku radnje, za

spreeavanje je potrebno da pomagae obustavi dalje pomaganje bez kojeg izvršilac djelo ne moţe

izvršiti.

Kao i kod podstrekavanja i saizvršilaštva, obavezno je oslobaGanje od kazne pomagaea koji je

sprijeeio KD nakon pruţene pomodi u kaţnjivoj pripremnoj radnji. Dobrovoljnost spreeavanja djela se

jednako procjenjuje, imajudi u vidu objektivno-subjektivni kriterij. OslobaGanje pomagaea od kazne

dolazi u obzir samo ako je svojom radnjom zaista uspio sprijeeiti izvršenje djela.

Pomaganje kao posebno krivieno djelo

U nekim slueajevima pomaganje je predviGeno kao posebno krivieno djelo. Npr. u odredbi el.143 KZ

kod KD pomaganja neprijatelju, predviGena je kazna od 1-15 godina zatvora za izvršioca koji moţe biti

samo graGanin Federacije koji za vrijeme rata pomaţe neprijatelju u provoGenju rekvizicije,

oduzimanju hrane ili drugih dobara, ili u provoGenju kakvih drugih mjera prema stanovništvu. Kod tog

djela radnja pomaganja je radnja izvršenja krivienog djela, pa je iskljueena mogudnost primjene

odredbe o saueesništvu, jer su te odredbe u odnosu na druge supsidijarnog karaktera.

Naš KZ u nekim slueajevima inkriminira pomaganje kao radnju izvršenja odreGenih krivienih djela, u

djelima za koja se izvršilac ne kaţnjava. Tako npr. kod KD protivpravnog prekida trudnode iz el.176,

zakonodavac kao jedan od alternativno postavljenih oblika radnje izvršenja predviGa i pomaganje

trudnoj ţeni da prekine trudnodu. Kod tog krivienog djela sama trudnica se ne kaţnjava.

Nekaţnjavanje za neuspjelo pomaganje

Odredba o kaţnjavanju za neuspjelo pomaganje ne postoji. Uz odredbu o naeinu kaţnjavanja

pomagaea (el.25 st.1), iz navedenog se vidi da je pomaganje lakši oblik saueesništva od

podstrekavanja. Neuspjelo pomaganje postojalo bi u slueaju da pomognuti nije izvršio krivieno djelo,

ili je djelo izvršio neovisno od radnje pomaganja. Odgovornost za pomaganje moţe postojati samo u

slueaju ako je došlo do izvršenja djela za koje je pruţena pomod ili ako je djelo ostalo u pokušaju, a

zakon predviGa kaţnjivost i za pokušaj tog KD.

KRIVIFNA ODGOVORNOST SAUFESNIKA

OSNOVNA PRAVILA Uraeunljivost i vinost kao osnovi odgovornosti

Osnovni principi materijalnog krivienog prava koji se odnose na krivienu odgovornost izvršioca

krivienog djela, vaţe i za saueesnika. To znaei da se i kod saueesnika mora utvrditi uraeunljivost i

vinost. Ne postoji nikakva razlika izmeGu uraeunljivosti izvršioca i uraeunljivosti saueesnika, što znaei

da se i kod saueesnika uraeunljivost utvrGuje psihološko-biološkom metodom.

119

Neuraeunljivost i kod saueesnika iskljueuje krivienu odgovornost, a bitno smanjena uraeunljivost

moţe biti osnov za blaţe kaţnjavanje.

Vinost (krivnja) se takoGer mora utvrditi kao i kad je u pitanju izvršilac. MeGutim, u pogledu krivnje

postoje odreGene razlike kad su u pitanju saueesnici u odnosu na krivnju neposrednog izvršioca.

Zakonodavac je u pogledu krivnje napravio distinkciju izmeGu saizvršioca i saueesnika u uţem smislu.

Za odgovornost saizvršioca u pogledu krivnje, pored umišljaja moţe biti dovoljan i nehat (za KD za

koja se predviGa kaţnjavanje za nehatno izvršenje djela). Podstrekae i pomagae su odgovorni samo u

granicama svog umišljaja. To praivlo izrieito je regulirano u el.26 st.1.

Nehatno pomaganje i nehatno podstrekavanje moţe postojati u teoriji i praksi, ali naš Zakon ne

predviGa kaţnjivost takvih oblika pomaganja odnosno podstrekavanja.

Samostalna odgovornost saueesnika

Iako kod saueesništva 2 ili više lica odvojenim radnjama ueestvuju u ostvarenju istog krivienog djela,

njihova kriviena odgovornost procjenjuje se pojedinaeno za svakog od njih. To znaei da je i u pogledu

kriviene odgovornosti saueesnika naš zakonodavac prihvatio princip liene odgovornosti, kao i kad je u

pitanju izvršilaštvo.

Shvatanje o samostalnoj ili lienoj odgovornosti saueesnika danas dominira u krivienopravnoj teoriji i

zakonodavstvu. Pored tog shvatanja, postoje i druga shvatanja od kojih je najpoznatije shvatanje o

vezivanju kriviene odgovornosti saueesnika za krivienu odgovornost izvršioca u smislu da saueesnik ne

moţe biti krivieno odgovoran ako nije odgovoran neposredni izvršilac.

PRAVNA PRIRODA SAUEESNIŠTVA Teorije o zavisnoj (akcesornoj) i samostalnoj (principalnoj) prirodi

saueesništva

Pitanje samostalne kriviene odgovornosti saueesnika treba razlikovati od pitanja da li radnje

saueesnika predstavljaju samostalna kriviena djela. U tom smislu postoje 2 osnovne koncepcije:

Prema prvoj, uvijek je u pitanju samo jedno krivieno djelo eijem ostvarenju doprinosi više lica na

razlieite naeine i u razlieitim ulogama. Pošto je posljedicu krivienog djela neposredno prouzrokovao

izvršilac, saueesnici odgovaraju za djelo koje je on prouzrokovao. Shodno tome, odgovornost

saueesnika zavisi od radnje izvršioca. Zbog toga se ova koncepcija naziva zavisna ili akcesorna teorija

o saueesništvu.

Prema drugom shvatanju, ne samo da se odgovornost ocjenjuje samostalno, ved se i radnje svakog

pojedinog saueesnika tretiraju kao potpuno samostalno krivieno djelo, bez obzira što je

prouzrokovana posljedica samo jednog krivienog djela. Ovo shvatanje polazi od samostalne prirode

saueesništva i naziva se samostalno ili principalno shvatanje saueesništva.

Po akcesornoj teoriji kriviena odgovornost saueesnika vezuje se za neke momente na strani izvršioca.

U doktrini postoji više shvatanja akcesorne prirode saueesništva, a posebno se istieu 3 shvatanja: 1.

shvatanje o limitiranoj (ogranieenoj) akcesornosti; 2. ekstremno shvatanje akcesornosti; 3.

hiperekstremno, ultraekstremno ili superekstremno shvatanje

120

Prema ogranieenoj (limitiranoj) teoriji akcesornosti, kriviena odgovornost saueesnika zavisi od radnje

izvršioca shvadene u objektivnom smislu. Minimum za odgovornost saueesnika po ovoj teoriji nije

krivieno djelo (radnja sa posljedicom), ved samo radnja izvršenja. To znaei da je granica odgovornosti

saueesnika pokušaj krivienog djela. To dalje znaei da saueesnici mogu odgovarati samo onda kad je

usljed njihovog djelovanja ueinilac nešto poduzeo u pravcu ostvarenja djela. Ako su saueesnici

preduzeli svoje saueesnieke radnje, a ueinilac nije ništa preduzeo, oni ne mogu biti krivieno

odgovorni.

Prema ekstremnoj teoriji akcesornosti, kriviena odgovornost saueesnika u uţem smislu vezuje se,

pored radnje izvršioca, i za krivienu odgovornost izvršioca. To znaei da saueesnici mogu biti odgovorni

samo onda kad je odgovoran i izvršilac krivienog djela. Dakle, ako je podstaknuti ili pomognuti

izvršilac krivieno neodgovoran zbog neuraeunljivosti ili maloljetstva, podstrekae i pomagae nede biti

krivieno odgovorni. Ovakva koncepcija razvijana je u njemaekoj krivienopravnoj teoriji, prema kojoj se

ueinjeno djelo ne moţe staviti na teret saueesnicima ako se ono istovremeno ne moţe staviti na teret

neposrednom izvršiocu. Kako bi usvajanje ovakve koncepcije dovelo do nelogienih i neprihvatljivih

rješenja, konstruiran je pojam posrednog izvršilaštva.

Prema hiperekstremnoj teoriji akcesornosti odgovornost podstrekaea odnosno pomagaea se vezuje

za djelo, za odgovornost izvršioca i za neke druge liene momente koji postoje na strani izvršioca. Ti

lieni momenti su momenti koji utieu na zasnivanje kriviene odgovornosti, iskljueenje kriviene

odgovornosti, ublaţavanje kazne, oslobaGanje od kazne i pooštravanje kazne. Tako npr. jedna liena

okolnost na strani izvršioca kao povrat ili višestruki povrat koja utiee na pooštravanje kazne, prenijela

bi se i na pomagaea odnosno podstrekaea, pa bi i oni bili kaţnjeni stroţim kaznama.Vaţe i obrnuti

primjeri.

Naše krivieno zakonodavstvo naeelno prihvata limitiranu teoriju akcesornosti, a kao izuzetak prihvata

i principalnu teoriju. To znaei da se uvijek uzima postojanje jednog krivienog djela, eijem ostvarenju

su na razlieite naeine doprinijeli podstrekaei, pomagaei i saizvršioci. Principalnu teoriju naš

zakonodavac prihvata samo izuzetno, i to u 2 slueaja: 1. U opdem dijelu Zakona kod kaţnjavanja za

neuspjelo podstrekavanje; 2. U posebnom dijelu zakona u slueaju kad podstrekavanje odnosno

pomaganje predstavlja radnju izvršenja krivienog djela. (npr. el.157 st.4; el.143, 175 itd).

POSEBNA PRAVILA O ODGOVORNOSTI SAUEESNIKA Odgovornost saizvršioca

Prema odredbi el.26 st.1, saizvršioci su krivieno odgovorni ako djelo izvršavaju sa umišljajem ili ako su

u izvršenju djela postupali iz nehata. Krivnja svakog saizvršioca utvrGuje se samostalno i nezavisno od

krivnje ostlaih saizvršilaca. Pritom se za njegovu svijest zahtijeva posebna svijest o posljedici kao

rezultatu zajedniekog djelovanja saizvršilaca.

Mogude su situacije da postoji razlieit oblik krivnje kod više saizvršilaca, jer se uzima u obzir i stepen

njihovog saglašavanja sa nastupanjem posljedice. Tako npr. kod izvoGenja graGevinskih radova

mogude su tjelesne povrede tredih lica nanesene radnjama od strane više saizvršilaca. Za njihovu

krivnju potrebno je utvrditi za svakog pojedinaeno da li su oni lieno bili svjesni nastupanja posljedice

usljed preduzete radnje (npr.bacanje elemenata konstrukcije skele prilikom njene demontaţe),

odnosno da li su bili duţni i mogli da budu svjesni mogudnosti da usljed te radnje moţe dodi do

nastupanja posljedice. Nakon toga se utvrGuje voljna strana njihove djelatnosti u smislu saglašavanja

ili nesaglašavanja sa tom posljedicom. Pritom svaki saizvršilac odgovara u granicama svog umišljaja ili

nehata.

121

Kako jedan saizvršilac ne odgovara za eksces ostalih saizvršilaca, mogude su situacije da jedno lice

odgovara npr. za tešku tjelesnu povredu, a da pritom njegov saizvršilac odgovara za krivieno djelo

ubistva. To de biti u slueaju ako je njihovim prethodnim dogovorom obuhvadena samo teška tjelesna

povreda, s tim da bi u izvršenju krivienog djela usljed djelovanja jednog od saizvršilaca došlo do

lišavanja ţivota pasivnog subjekta. Onaj saizvršilac eijim umišljajem nije obuhvadeno lišavanje ţivota

ne moţe odgovarati za eksces drugog saizvršioca.

Mogudnost razlieite pravne kvalifikacije istog krivienog djela dolaze u obzir i kod onih krivienih djela

kod kojih su, na osnovu lienog odnosa, lienog svojstva ili liene okolnosti na strani izvršioca, odreGeni

njihovi kvalificirani ili privilegirani oblici. Tako npr. ako otac i majka zajednieki liše ţivota svoje dijete

neposredno nakon poroGaja dok kod majke traje poremedaj izazvan poroGajem, postoji saizvršilaštvo

u ostvarenju tog krivienog djela, s tim da se ista djelatnost kod njih razlieito kvalifikuje: majka de

odgovarati zbog svog lienog odnosa prema djelu kao majka, za ubistvo djeteta pri poroGaju kao

privilegirani oblik ubistva. Otac de u istom slueaju odgovarati kao saizvršilac u obienom djelu.

Granice odgovornosti podstrekaea i pomagaea

U praksi se redovno dogaGa da izvršilac izvrši upravo ono djelo na koje je podstreknut, odonosno

djelo u kome mu je pruţena pomod. MeGutim, mogude su i situacije da izvršilac izvrši krivieno djelo

koje se po svojoj vrsti i po svojoj teţini razlikuje od djela na koje je podstaknut, odnosno pomognut. U

takvim slueajevima postavlja se pitanje da li de uopde, i u kojoj mjeri pomagae i podstrekae

odgovarati za djelo koje je izvršio izvršilac.

Prema odredbi el.26 st.1 KZ, pomagae i podstrekae odgovaraju u granicama svog umišljaja. Takvo

rješenje izraz je prihvatanja teorije akcesornosti saueesništva. Ovo pravilo omogudava da se njihova

kriviena odgovornost previše ne suţava, kao i da se bezrazloţno ne širi. Tako je kod saueesništva

uvijek u pitanju jedinstveno djelo u smislu da svaki od saueesnika svojom radnjom doprinosi

njegovom ostvarenju. To znaei da i na strani svih saueesnika postoji jedinstven umišljaj upravo na to

odreGeno krivieno djelo. Ako nedostaje ta svijest i volja za zajedniekim djelovanjem, otpada i

mogudnost postojanja saueesništva, pa se moţe govoriti o samostalnom ostvarenju odreGenih

kaţnjivih radnji. Tako npr. ako podstrekae podstrekava na jedno krivieno djelo, pomagae izvršiocu

pomaţe imajudi u vidu drugo, a izvršilac izvrši neko trede krivieno djelo, onda nema ni svijesti ni volje

za zajedniekim ostvarenjem djela, pa se i odgovornost saueesnika u uţem smislu ne moţe vezati za

radnju izvršenja onako kako to zagovara limitirana teorija akcesornosti. Da li de se u ovakvim

slueajevima odgovornost saueesnika u uţem smislu vezivati za djelo izvršioca, zavisi od toga koliko su

radnje saueesnika u uţem smislu povezane sa radnjom izvršioca i koliko su povezani njihovi umišljaji.

Pravilo da pomagaei i podstrekaei odgovaraju u granicama svog umišljaja ima nekoliko

karakteristienih situacija kada dolazi i do odstupanja od tog pravila.

Prva situacija odnosi se na to da postoji mogudnost da se jave razlike u pogledu umišljaja izmeGu

podstrekaea i izvršioca djela s obzirom na vrstu krivienog djela. Radi se o tome da je podstrekae

preduzeto podstrekaeku radnju imajudi u vidu jedno krivieno djelo, a izvršilac izvrši sasvim drugo

krivieno djelo, odnosno djelo druge vrste. U takvom slueaju nema uzroene povezanosti izmeGu radnje

podstrekavanja i radnje izvršenja, pa je logieno da se ni odgovornost podstrekaea u takvom sleuaju ne

moţe vezati za radnju izvršioca. Krade reeeno, tu zapravo uopde nema saueesništva. U takvom slueaju

izvršilac de odgovarati z aizvršeno krivieno djelo, a podstrekae de odgovarati u zavisnosti od toga da li

je u pitanju podstrekavanje kao samostalno krivieno djelo.

Tako npr. ako podstrekae navodi izvršioca na izvršenje lake tjelesne povrede, a izvršilac ueini sitnu

kraGu, tada izmeGu radnje podstrekavanja i ostvarenog krivienog djela od strane izvršioca nema

nikakve uzroene veze, pa se radnja podstrekaea ne moţe vezati za radnju izvršenja. Izvršilac de

odgovarati za djelo koje je izvršio, a podstrekae uopde nede biti krivieno odgovoran, jer

122

neuspjelo podstrekavanje na laku tjelesnu povredu nije kaţnjivo. Naravno, drugaeija je situacija za

podstrekaea ukoliko se radi o slueaju kaţnjivog neuspjelog podstrekavanja (npr. podstrekavanje na

ubistvo).

Druga situacija je kad je umišljaj podstrekaea i izvšrioca usmjeren na ostvarenje jednog krivienog

djela, s tim da u njegovom ostvarenju doGe do ispada (ekscesa) izvršioca koji izvrši djelo iste vrste, ali

teţe prirode. U takvim situacijama primjenjuje se pravilo odgovornosti podstrekaea, odnosno

pomagaea u granicama njegovog umišljaja, što znaei da de podstrekae odgovarati za djelo na koje je

podstrekivao, a ne za djelo koje je izvršilac ekscesom ostvario. (npr. podstrekae je podstrekivao na

kraGu, a izvršilac je poeinio razbojnieku kraGu).

Jedini izuzetak od ovog pravila je kad je u pitanju izvršenje kvalifikovanog oblika krivienog djela na

koje je postojalo podstrekavanje. Zakonodavac je uredio odgovornost izvršioca kada su u pitanju

djela kvalificirana teţom posljedicom u odredbi el.16 KZ. Po toj odredbi, izricanje teţe kazne dolazi u

obzir samo ako je teţa posljedica rezultat nehatnog postupanja izvršioca. Isto pravilo primjenjuje se i

kad su u pitanju saueesnici, tj. saueesnici de se kazniti teţom kaznom ako se teţa posljedica moţe

pripisati njihovom nehatu.

Treda situacija postoji u slueaju kada je podstrekae podstrekavao na izvršenje jednog odreGenog

krivienog djela, a izvršilac ostvari ili blaţi oblik tog istog krivienog djela ili neko drugo istovrsno djelo

koje je blaţe od onog na koje je bio podstrekavan. U takvom slueaju postoji saueesništvo jer postoji

uzroena veza izmeGu radnje podstrekavanja i ostvarenog krivienog djela. Zakon ne sadrţi odredbu

koja bi odreGivala pravilo za ovakve situacije. U takvom slueaju uzima se da je najispravnije rješenje u

primjeni principa zavisnosti ili akcesornosti, što znaei da se odstupa od pravila odgovornosti u

granicama svog umišljaja, pa se odgovara za ostvareno djelo izvršioca. Tako npr. ako podstrekae

podstrekava izvršioca na tešku kraGu koja bi prema njegovom umišljaju trebala biti izvršena

obijanjem i provaljivanjem, a izvršilac izvrši obienu kraGu bez provaljivanja, tada de primjenom

principa akcesornosti i podstrekae odgovarati za obienu kraGu, neovisno od toga što je njegov

umišljaj bio upravljen na tešku kraGu.

Uticaj lienih odnosa, svojstava, okolnosti na krivienu odgovornost saueesnika

Lieni momenti koji postoje na strani nekog od saueesnika imaju izuzetno veliki znaeaj kad je u pitanju

kriviena odgovornost i saizvršioca i saueesnika u uţem smislu.

Pod lienim odnosima podrazumijevaju se odreGena stanja u kojima se pojedinac nalazi bilo sticajem

okolnosti, bilo usljed vlastite volje. Takav lieni odnos je npr. odnos vojnog lica kod vojnih krivienih

djela ili odnos sluţbenih lica kod krivienih djela protiv sluţbene duţnosti, odnos srodstva itd.

Pod lienim svojstvima podrazumijevaju se odreGena stanja u kojima se pojedinac nalazi krade ili duţe

vrijeme, ili eak trajno, npr. neuraeunljivost, bitno smanjena uraeunljivost, stanje maloljetstva, stanje

mlaGeg punoljetstva.

Pod lienim okolnostima podrazumijevaju se neke objektivne einjenice vezane za lienost nekog

pojedinca koje su pravno relevantne u smislu kriviene odgovornosti i kaţnjivosti takvih pojedinaca.

Takva liena okolnost je kada je u pitanju lice povratnik, recidivista, kad je u pitanju lice koje se ved

nalazi u braku (kod KD dvobraenosti) itd.

Navedeni lieni momenti poseban znaeaj imaju kad je u pitanju zasnivanje kriviene odgovornosti,

zatim kad se radi o iskljueenju kriviene odgovornosti, iskljueenju kaţnjivosti i kad je u pitanju blaţe ili

stroţije kaţnjavanje ili primjena nekih drugih sankcija.

123

U kontekstu lienih momenata, problem koji se javlja u vezi sa krivienom odgovornošdu saueesnika

svodi se na pitanje kako de se riješiti situacije kada se pomenuti lieni momenti ne nalaze kod svih

saueesnika, ved samo kod nekih od njih.

Naš KZ prema odredbi el.26 st.3 postavio je pravilo prema kome lieni odnosi, liena svojstva i liene

okolnosti zbog kojih Zakon iskljueuje krivienu odgovornost ili dopušta oslobaGanje od kazne,

ublaţavanje ili pooštravanje kazne, mogu se uzeti u obzir samo onom saueesniku kod kojeg takvi

odnosi, svojstva i okolnosti postoje.

Npr. ako je izvršilac djela bio neuraeunljiv u vrijeme izvršenja, samo de se njemu usljed

neuraeunljivosti iskljueiti odgovornost, dok de oni koji su ga podstrekli ili pomogli biti potpuno

krivieno odgovorni.

Drugi primjer je ako izvršilac dobrovoljno odustane od izvršenja djela, to je okolnost koja vodi

njegovom obaveznom oslobaGanju od kazne, ali se ona ne proteţe na pomagaea i podstrekaee u tom

djelu. Ako je izvršilac višestruki povratnik, ta liena okolnost de se samo njemu uzeti kao oteţavajuda

prilikom odmjeravanja kazne.

124

I IV V

K KR RI IV VI IF FN NE E S SA AN NK KC CI IJ JE E

125

126

KRIVIFNE SANKCIJE

POJAM KRIVIENE SANKCIJE I VRSTE KRIVIENIH SANKCIJA Pojam kriviene sankcije

Svako društvo preduzima odreGene mjere za suzbijanje kriminaliteta. One se mogu podijeliti na

preventivne i prinudne. Preventivnim mjerama, koje mogu biti opde i posebne, treba sprijeeiti da do

kriminaliteta uopde doGe.

Mjere koje se prinudno primjenjuju prema ueiniocima krivienih djela zbog izvršenog djela nazivaju se

krivienim sankcijama. Sveukupnost ovih mjera u odreGenom zakonodavstvu eini sistem krivienih

sankcija.

Kriviene sankcije su meGusobno veoma razlieite. Npr. sankcija moţe biti dugotrajni zatvor, ali i sudska

opomena. MeGutim, uprkos tome postoje neka opda, zajednieka obiljeţja svih krivienih sankcija: a)

Sve kriviene sankcije imaju zajednieku opdu svrhu. Njihovom primjenom društvo se štiti od

kriminaliteta; b) Kriviene sankcije po pravilu obuhvataju lišavanje ili ogranieavanje sloboda ili prava

ueinioca krivienog djela; c) Ueiniocu krivienog djela moţe se izredi samo sankcija koja je predviGena

zakonom koji je bio na snazi u vrijeme kad je krivieno djelo ueinjeno – “nulla poena sine lege”; d)

Kriviena sankcija se moţe izredi samo ueiniocu krivienog djela; e) Krivienu sankciju izriee nadleţni

organ, a to je sud; f) Izricanju kriviene sankcije prethodi sudski postupak u kome se utvrGuje

postojanje uslova za izricanje odreGene sankcije.

Na osnovu navedenih obiljeţja moţe se dati opdi pojam kriviene sankcije:

Krivifna sankcija je mjera krivifnopravne prinude koju sud izrife ufiniocu krivifnog djela u zakonito

sprovedenom postupku, radi zaštite društva od kriminaliteta, a sastoji se u lišavanju ili ogranifavanju

određenih sloboda i prava ili u upozorenju ufinioca da de biti lišen ili ogranifen slobode ili prava ako

ponovo izvrši krivifno djelo. Sistem krivienih sankcija

Skoro do kraja 19.vijeka jedina kriviena sankcija je bila kazna (fizieka kazna, lišavanje slobode,

imovinska kazna). Krajem 19. i poeetkom 20.vijeka poeinju se propisivati posebne sankcije za

maloljetne ueinioce krivienih djela, koje su u prvo vrijeme nazvane mjere bezbjednosti, a zatim

vaspitno-popravne, odnosno vaspitne mjere. Dalji razvoj strukture krivienih sankcija nastavljen je

uvoGenjem mjera bezbjednosti namijenjenih ueiniocima krivienih djela kod kojih je postoji odreGeni

stepen duševne poremedenosti, te ueiniocima koji kriviena djela vrše pod uticajem alkohola i droga.

Ova sankcija obuhvata odgovarajudi medicinski tretman.

Za savremene sisteme krivienih sankcija karakteristieno je postojanje vedeg broja razlieitih sankcija. U

nekim zakonodavstvima one se svrstavaju u 3 vrste: kazne, mjere bezbjednosti i vaspitne mjere. Neka

kriviena zakonodavstva predviGaju i neke posebne krivienopravne mjere koje se ne mogu striktno

svrstati u jednu od navedenih grupa. U teoriji krivienog prava one se razlieito

127

nazivaju: parapenalne mjere, sudske mjere, sankcije sui generis itd. Takve su npr: sudska opomena,

obaveza naknade prouzrokovane štete, oduzimanje imovinske koristi steeene krivienim djelom,

pravne posljedice osude itd. U nekim zakonodavstvima posebnu krivienu sankciju predstavlja uslovna

osuda. U tom smislu se moţe redi da je danas u najvedem broju zemalja prihvaden pluralistieki sistem

krivienih sankcija.

KAZNE

POJAM KAZNE Opda razmatranja o kazni

Kazna je najstarija kriviena sankcija. Ona nije samo pravna kategorija, ved prije svega pojava u

društvu. Eesto je zbog toga zastupano mišljenje da postoje 2 pojma kazne: formalni i materijalni.

Formalni pojam obuhvata pravne elemente kazne – odreGenost u zakonu, zakonitost u izricanju,

organ nadleţan za izricanje, postupak u kome se izriee itd. Materijalni pojam kazne najeešde se

odreGuje s obzirom na svrhu koju treba postidi kaznom. MeGutim, ovakva podjela nema osnova jer

pojam kazne treba obuhvatiti istovremeno i njena pravna obiljeţja, kao i njen društveni znaeaj.

Opda obiljeţja kazne i definicija kazne

Opda obiljeţja kazne imaju odreGene specifienosti u odnosu na opda obiljeţja krivienih sankcija uopde:

a) Kazna je kriviena sankcija kojom treba ostvariti ciljeve kako generalne tako i specijalne prevencije,

za razliku od ostalih krivienih sankcija gdje je primarno ostvarivanje ciljeva specijalne prevencije.

Dakle, kaznom se utiee na ueinioca da ne ponovi vršenje krivienog djela (specijalna prevencija), ali i

na ostala lica da se uzdrţe od vršenja krivienih djela (generalna prevencija). b) Kaznom se ueinilac

krivienog djela lišava odreGenih sloboda ili prava, ili se ogranieava u njima; c) Kazna se moţe izredi

samo krivifno odgovornom ueiniocu djela; d) Opde obiljeţje kazne je i njena odreGenost u zakonu,

kako kod propisivanja tako i kod izricanja; e) Kaznu moţe izredi samo sud u zakonom propisanom

postupku.

Na osnovu navedenog, moţe se dati opdi pojam kazne: Kazna je krivifna sankcija koju sud izrife u

zakonito sprovedenom postupku, krivifno odgovornom ufiniocu krivifnog djela, radi zaštite društva

od kriminaliteta, a sastoji se u lišavanju ili ogranifavanju određenih sloboda i prava. Obiljeţja kazne

relativnog karaktera

Pored opdih obiljeţja kazne, koja vaţe za svaku kaznu, postoje još neka obiljeţja koja su

karakteristiena samo za pojedine kazne ili pojedine vrste kazni, pa se zbog toga ne mogu uvrstiti u

opdi pojam kazne. Ta obiljeţja su relativnog karaktera. Po tim obiljeţjima kazna treba biti: a) Djeljiva,

tj. takva da se moţe izricati u vedoj ili manjoj mjeri. (mogude kod kazni lišenja slobode i noveane

kazne, nemogude npr. kod smrtne kazne); b) Opoziva, tj. da se moţe ukinuti; c) Popravljiva, tj. takva

da je mogude otkloniti posljedice koje proizilaze iz njene prirode (mogude samo kod imovinskih

kazni); d) Liena, tj. da pogaGa samo ueinioca krivienog djela; e) Srazmjerna, tj. da odgovara teţini

izvršenog djela i stepenu kriviene odgovornosti ueinioca;

128

f) Humana. Ovaj zahtjev prvenstveno se shvata kao potreba da kazna bude lišena fiziekog ili psihiekog

mueenja lica prema kojem se primjenjuje.

OPRAVDANOST KAZNE Razlieita shvatanja o opravdanosti kazne

O opravdanosti kazne u literaturi postoje razlieita mišljenja zasnovana na filozofskim shvatanjima

pojedinih pisaca. Prema teoriji društvenog ugovora (Ruso), izmeGu društva i pojedinaca postoji

predutni sporazum kojim su pojedinci na društvenu zajednicu prenijeli odreGena svoja prava, meGu

ostalim i pravo na ţivot i slobodu. Otuda proizilazi pravo na kaţnjavanje od strane drţave. Ona to

pravo moţe vršiti u granicama ugovora, a te granice odreGene su zakonitošdu kazne.

Po Kantovom shvatanju krivienog djela i kazne, opravdanost prava drţave na kaţnjavanje nalazi se u

zahtjevu apsolutne pravde.

Za sljedbenike Hegelove filozofije, pravni osnov kazne je dijalektieka nuţnost za uspostavljanjem

pravnog poretka. Pravo je izraz opde volje (teza), krivieno djelo je negacija prava (antiteza), a kazna je

sredstvo za ponovno uspostavljanje narušenog pravnog poretka (negacija negacije - sinteza).

Binding je osnov prava na kaţnjavanje vidio u pravu drţave na poslušnost pojedinaca koje se

konstituira krivienopravnim normama. Prema Listu, pravni osnov kazne je nuţnost za odrţavanje

pravnog poretka. Za predstavnike italijanske pozitivne škole, pravni osnov mjera socijalne zaštite je

odbrana društva.

Opravdanost primjene kazne

Kazna je neophodno sredstvo za zaštitu društva u borbi protiv kriminaliteta. Zbog toga pravni osnov

kazne treba posmatrati kroz nuţnost kazne kao reakcije društva na kriminalitet.

SVRHA KAZNE Osnovna teoretska shvatanja o svrsi kazne

U nauci krivienog prava, sva shvatanja o svrsi kaţnjavanja mogu se svrstati u 3 osnovne grupe teorija:

apsolutne, relativne i mješovite (ekletieke) teorije.

Apsolutne teorije su najstarije. Po ovim teorijama osnovni cilj kazne je odmazda za krivieno djelo.

Kroz kaznu ueinilac treba ispaštati za ono što je ueinio. Kaţnjava se zato što se griješilo, a ne zato da

se ne bi griješilo. Kazna je sama sebi cilj.

Relativne teorije polaze od toga da je osnovna svrha svake kriviene sankcije zaštita društva od

kriminaliteta. Represivno dejstvo kazne proizilazi iz njene sadrţine, ali to nije njena svrha. Svrha je

zaštita društva, a kazna jedno od sredstava za ostvarenje ovog društveno korisnog cilja. Zato se ove

teorije nazivaju i utilitarnim teorijama o svrsi kazne.

Shvatanja o preventivnoj funkciji kazne se mogu podijeliti u 2 osnovne grupe: teorije o specijalnoj ili

posebnoj prevenciji i teorije o generalnoj ili opdoj prevenciji.

Po teorijama o specijalnoj prevenciji, zaštita društva od kriminaliteta najbolje se ostvaruje kroz

djelovanje na ueinioca krivienog djela. Osnovna svrha kazne je da se njome utiee na ueinioca da

129

ponovo ne izvrši krivieno djelo. Za pristalice ove teorije, ovaj osnovni cilj moţe se ostvariti na razne

naeine: - teorija zastrašenja – predupreGenje novog krivienog djela najbolje se ostvaruje kroz

zastrašujudi uticaj kazne. To je vodilo surovosti kaţnjavanja; - teorija starateljstva – primjenom kazne

ueinioca treba staviti odreGeno vrijeme pod reţim nadzora i staranja kako ne bi ponovio djelo; -

teorija popravljanja – svrha kazne najbolje se ostvaruje njenom moralnom funkcijom. Savremeni

zastupnici teorije specijalne prevencije smatraju da je osnovna svrha kazne resocijalizacija ueinioca

krivienog djela, tj. njegovo osposobljavanje da vodi društveno koristan ţivot, eime se najbolje

obezbjeGuje da osuGeni nakon izdrţane kazne ne ponovi krivieno djelo.

Teorije generalne ili opde prevencije svrhu kazne odreGuju kao uticaj na graGane da ne vrše kriviena

djela. Izricanjem i izvršenjem kazne stavlja se u izgled svakome šta ga oeekuje ako izvrši krivieno

djelo. Postoji nekoliko varijanti ove teorije: - teorija zastrašenja predviđanjem kazne – samo

propisivanje kazne za krivieno djelo preventivno djeluje. Ovo je mogude uz 3 uslova: kazne moraju biti

stroge; mora biti izvjesno da de zaprijedena kazna biti i izreeena; odluka o izvršenju KD mora biti

zasnovana na procjeni korisnosti od izvršenja djela i štete od izreeene kazne; - zastrašenje izvršenjem

kazne – zastrašujudi uticaj kazne ostvaruje se njenim izvršenjem. Da bi se to ostvarilo, naein izvršenja

kazni mora biti zastrašujudi, a javnost mora na neki naein biti upoznata sa njihovim izvršenjem; -

teorija opomene – opdi preventivni uticaj je u moralnoj funkciji kazne, koja treba formirati i uevrstiti

uvjerenje da je krivieno djelo nemoralan akt.

Da bi ostvarila preventivnu funkciju (generalnu ili specijalnu), kazna mora biti praviena, jer samo

takva kazna moţe popravno djelovati na ueinioca krivienog djela, odnosno na druge graGane.

Mješovite ili ekletieke teorije o svrsi kaţnjavanja objedinjavaju osnovne postavke apsolutnih i

relativnih teorija. Po ovim teorijama primjenom kazne ostvaruje se i odmazda za izvršeno djelo, ali se

i preventivno djeluje na budude vršenje krivienih djela.

OdreGivanje svrhe kazne

Svrha kaţnjavanja je zaštita odreGenog društva od odreGenog kriminaliteta. Ova zaštita se najbolje

ostvaruje s jedne strane prevencijom od bududih vršenja krivienih djela, a s druge strane uticajem na

lica koja su ved izvršila krivieno djelo da ih ponovo ne vrše. Ovakvo stanovište prihvadeno je u odredbi

el.33 KZ FBiH, gdje se izrieito navodi svrha kaţnjavanja kao “sprefavanje ufinitelja da fini krivifna

djela i njegov preodgoj”, te “preventivni uticaj na druge da ne fine krivifna djela”. Dakle, svrha kazne

je i generalna i specijalna prevencija.

Smisao zakonodavnog odreGivanja svrhe kaţnjavanja je dvostruk: 1. Zauzimanjem naeelnog stava o

tome, zakonodavac daje opdu smjernicu o tome šta se ţeli postidi kaţnjavanjem, što obavezuje one

koji primjenjuju zakon; 2. Primjena nekih instituta krivienog prava uslovljena je ostvarenjem svrhe

kaţnjavanja. Sa jasno odreGenim ciljevima kaţnjavanja lakše je procijeniti da li je primjena tih instituta

opravdana ili ne. Npr. ublaţavanje kazne po nekom od fakultativnih osnova moţe se ueiniti samo ako

se i sa ublaţenom kaznom moţe postidi svrha kaţnjavanja.

SISTEM KAZNI

VRSTE KAZNI I NJIHOVA MOGUDA KLASIFIKACIJA

130

Osnovne podjele kazni

U krivienom zakonodavstvu i teoriji najeešde su prihvadene slijedede vrste kazni: a) Prema naeinu

izricanja kazne se dijele na glavne i sporedne. Glavne kazne se mogu izredi samostalno za izvršeno

krivieno djelo, dok se sporedne mogu izredi samo uz neku od glavnih kazni. b) Prema vrsti sloboda i

prava kojih se ueinilac krivienog djela lišava, odnosno koje se ueiniocu ogranieavaju primjenom kazne,

kazne se mogu podijeliti na one protiv ţivota (smrtna kazna), protiv tijela (npr. odsijecanje ruke),

protiv slobode, protiv imovine i protiv graGanskih prava (npr. izborna prava, prava udruţivanja i sl). c)

Prema naeinu odmjeravanja kazne se mogu podijeliti na trajne i vremenske. Trajne su one koje se

izrieu za cio ţivot osuGivanog lica (npr.doţivotni zatvor ili trajno lišavanje nekih graGanskih prava).

Vremenske su one koje se izrieu na odreGeno vrijeme. d) Ako je za jedno krivieno djelo propisano

više kazni, one mogu biti odreGene alternativno i kumulativno. Sistem kazni u našem krivienom

pravu

U KZ FBiH (el.34), kao vrste kazni navedene su zatvor, dugotrajni zatvor i noveana kazna. Izuzetno se

zakonom moţe predvidjeti i smrtna kazna za teške oblike krivienih djela za koja je propisana kazna

dugotrajnog zatvora, a koja su ueinjena za vrijeme ratnog stanja ili stanja neposredne ratne

opasnosti, s tim što se smrtna kazna moţe se izredi i izvršiti samo dok traje ratno stanje ili neposredna

ratna opasnost.

Zatvor i dugotrajni zatvor se mogu izredi samo kao glavne kazne, a noveana kazna i kao glavna i kao

sporedna (el.35). Ako je za jedno krivieno djelo propisano više kazni, samo jedna se moţe izredi kao

glavna.

Osnovne karakteristike sistema kazni u našem krivienom pravu - Relativno mali broj kazni; -

Prihvadeni sistem kazni odgovara vedem broju savremenih krivienih zakonodavstava; - Naše krivieno

pravo ne poznaje tjelesne kazne u njihovom pravom smislu; - Ueiniocu se zbog izvršenog KD moţe

izredi jedna ili 2 kazne. Ako je jedna, to moţe biti samo neka od glavnih kazni. Uz glavnu se moţe izredi

samo jedna od sporednih kazni; - Za naš sistem karakteristiean je poseban status noveane kazne, koja

se moţe izredi i kao glavna i kao sporedna kazna. Ako je propisana alternativno sa kaznom zatvora,

onda se po pravilu moţe izredi samo kao glavna kazna. Izuzetak od ovog pravila je kod krivienih djela

iz koristoljublja. Prema el.36 st.2, za kriviena djela ueinjena iz koristoljublja noveana kazna se moţe

izredi i kad nije propisana zakonom, ili kad je zakonom propisana alternativno sa kaznom zatvora pa

sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora. Dakle, u ovakvim slueajevima noveana kazna se moţe

izredi i kao sporedna, bez obzira što je alternativno propisana sa kaznom zatvora.

ZATVOR Opravdanost kazne lišenja slobode kao kriviene sankcije

Kazna lišenja slobode zauzima danas najznaeajnije mjesto u sistemu krivienih sankcija jer je praksa

pokazala da ova kazna predstavlja najpogodniju mjeru kaţnjavanja. Ona objedinjava najviše uslova

koji se traţe od kazne da bi bila pravedna i adekvatno primjenjivana: moţe se izricati u razlieitom

trajanju i tako individualizirati prema teţini djela i krivcu; izvršenje se moţe prilagoditi karakteru

osuGenih lica; opoziva je; u vedoj mjeri je personalnog karaktera nego ostale

131

kazne; prihvatljiva je od javnog mnijenja itd. Osim navedenih argumenata u koristi kazne lišenja

slobode, danas se u teoriji istieu i slijededi argumenti: a) Resocijalizacija ueinilaca krivienih djela, kao

jedan od osnovnih ciljeva primjene krivienih sankcija, najbolje se moţe ostvariti primjenom kazne

lišenja slobode u sklopu koje se realiziraju programi resocijalizacije; b) Lišenje slobode je neophodna

mjera kaţnjavanja za odreGene vrste delikvenata jer se ne vidi drugi naein reakcije na njihovo

ponašanje; c) Postojanje ove kazne posebno je neophodno u zakonodavstvima koja ne poznaju

smrtnu kaznu;

S druge strane, u savremenoj krivienopravnoj nauci se istieu i argumenti protiv kazni lišenja slobode:

a) Kazna lišenja slobode je u osnovi retributivnog karaktera jer se po pravilu odmjerava u striktnoj

funkciji sa teţinom izvršenog djela. Ocjena lienosti ueinioca vrši se na osnovu indeterministiekog

shvatanja o slobodi njegove volje; b) Kazna zatvora nije efikasno sredstvo zaštite društva protiv

kriminaliteta jer je privremenog karaktera i jer ueinilac time nije onemoguden da i dalje vrši kriviena

djela u odnosu na ostalu zatvorsku populaciju. Osim toga, humanizacija zatvorskog tretmana nuţno

umanjuje zastrašujudi uticaj ove kazne; c) Mogudnosti kazne lišenja slobode u pogledu ostvarenja

ciljeva specijalne prevencije, a posebno resocijalizacije osuGenih lica nisu velike i eesto se

predimenzioniraju; d) Posebne kritike upuduju se kazni lišenja slobode dugog trajanja, jer se vrlo

negativno odraţavaju na lienost osuGenog; e) Kazni lišenja slobode prigovara se i da predstavlja skupu

krivienu sankciju, obzirom na investicije neophodne za izgradnju ustanova za izvršenje ove kazne i

njihovo materijalno i kadrovsko opremanje.

Neki savremeni problemi u vezi sa kaznama lišenja slobode

U oblasti materijalnog krivienog prava posebno se istieu 3 problema vezana za ovu kaznu: -

jedinstvena kazna lišenja slobode ili više oblika ove kazne; - kratkotrajne kazne lišenja slobode; -

izricanje ove kazne u odreGenom ili neodreGenom trajanju. Unifikacija kazni lišenja slobode. U

vrijeme kad se kazna lišenja slobode eešde javlja kao kriviena sankcija bio je predviGen uglavnom

jedan oblik ove kazne koji se svodio na dugogodišnje tamnovanje osuGenog pod vrlo teškim

uslovima. MeGutim, u daljem razvoju krivienog prava, zakonodavstva 19. i prve polovine 20.vijeka

prihvataju više kazni lišenja slobode, što se smatralo opravdanim prvenstveno zbog individualizacije

kazne usljed razlieitosti vrste i teţine krivienih djela, kao i krivice ueinioca.

MeGutim, u nauci krivienog prava postalo je sporno pitanje da li zadrţati više kazni lišenja slobode ili

predi na jedan oblik ove kazne. Unifikacija kazni najeešde se brani slijededim razlozima: a) Postojanje

više kazni lišenja slobode ima opravdanje samo ako se te kazne meGusobno razlikuju u pogledu

njihove sadrţine, ako znaee razlieite tretmane za osuGena lica. Razlika izmeGu pojedinih kazni lišenja

slobode u zakonodavstvu 19.vijeka uglavnom se zasnivala na tome da li je kazna pradena prinudnim

radom ili ne, da li se izdrţava delijskom izolacijom ili zajednieki, te kakva su prava osuGenih lica.

MeGutim, rad osuGenika odavno je prestao biti osnov za gradiranje kazne na teţu ili lakšu. Danas je

rad terapeutsko sredstvo u procesu resocijalizacije osuGenika. Delijska izolacija se sve rjeGe susrede u

savremenim krivienim zakonodavstvima, a razlike u pravima osuGenika danas su vrlo male i svode se

na broj pisama koja se mogu poslati ili primiti, broj posjeta i sl. To se kroz disciplinsko kaţnjavanje i

davanje povlastica moţe suţavati ili proširivati. Sve to ukazuje da u postupku izvršenja razlieitih kazni

lišenja slobode ne postoje znaeajne razlike u pogledu poloţaja osuGenih lica.

132

b) Unifikacijom kazni lišenja slobode ne bi se smanjile zakonske mogudnosti za individualizaciju ove

kazne. Kazna bi se individualizirala po duţini trajanja, a ne po vrsti. c) Prihvatanjem jedinstvene kazne

lišenja slobode otklonile bi se neke nelogienosti koje nastaju u sistemu više kazni lišenja slobode kod

odmjeravanja kazne za djela u sticaju. d) Neosnovna je sumnja da bi prelaz sa više kazni lišenja

slobode na jednu nuţno vodio reviziji eitavog krivienopravnog sistema.

Ideje o unifikaciji kazne lišenja slobode prihvadene su u vedini savremenih krivienih zakonodavstava.

Kratkotrajne kazne lišenja slobode. Pojam kratke kazne lišenja slobode nije zakonski odreGen, a i u

teoriji o tome ne postoji jedinstveno mišljenje. Najzastupljenije je stanovište da se radi o kaznama u

trajanju do 6 mjeseci, s tim što se i u okviru ovih kazni izdvajaju one do 15 ili 30 dana. U nauci

krivienog prava stavlja se niz prigovora praksi izricanja kratkih kazni lišenja slobode, sa

argumentacijom da ta praksa nije opravdana ciljevima kaznene politike. Protiv ovih kazni najeešde se

izrieu slijededi prigovori: a) Primjenom kratkotrajne kazne lišenja slobode ne moţe se ostvariti svrha

krivienih sankcija; b) Kratka kazna lišenja slobode proizvodi niz štetnih posljedica za osuGenog u

moralnom, materijalnom, profesionalnom i društvenom pogledu; c) Zatvaranje kratkog trajanja

stimuliše povrat, jer su primarni delikventi u zatvoru izloţeni štetnom uticaju povratnika i

profesionalnih delikvenata. Zato se kratkotrajno lišavanje slobode eesto naziva “seminarom

kriminaliteta”; d) Kratka kazna je posebno štetna za odreGene kategorije ueinilaca krivienih djela kao

što su maloljetnici, mlaGi punoljetnici, psihopatske ili socijalno poremedene lienosti ili alkoholieari; e)

Kratkotrajne kazne su i krajnje neekonomiene.

Protivnici kratkotrajnog zatvaranja vide rješenje problema kaţnjavanja u 2 pravca: 1. Kroz podizanje

opdeg zakonskog minimuma treba onemoguditi da se kazna lišenja slobode izriee u kratkom trajanju;

2. U sistem krivienih sankcija uvesti mjere postupanja na slobodi koje bi se izricale umjesto

kratkotrajne kazne lišenja slobode, npr. uslovna osuda, sudska opomena, noveana kazna itd.

MeGutim, kratke kazne lišenja slobode imaju veliki broj pristalica, a njihova primjena pravda se nizom

argumenata: a) Individualizacija kriviene sankcije pretpostavlja odreGeni raspon kazni; b) Kratka

kazna lišenja slobode ima svoj efekat u pogledu generalne prevencije; c) Za neke kategorije ueinilaca

KD kratka kazna lišenja slobode je najpravednija i skoro neophodna kriviena sankcija (npr.siledţije,

nedisciplinirani vozaei m/v, lica koja izbjegavaju noveane obaveze kao što je alimentacija i sl); d)

Struktura kriminaliteta takoGer opravdava primjenu ovih kazni. Sitni kriminal se ne moţe kaţnjavati

teţim kaznama, niti je uvijek opravdano da se izrekne uslovna osuda ili noveana kazna; e) Boljim

organizovanjem naeina izvršenja moţe se otkloniti niz slabosti kratkotrajne kazne zatvora.

I pored kritika, kratkotrajne kazne zatvora se i dalje primjenjuju u sudskoj praksi, a krivieni zakoni

predviGaju minimume koji omogudavaju njihovo izricanje.

133

Kazna lišenja slobode odreGenog ili neodreGenog trajanja. U najvedem broju savremenih krivienih

sistema predviGeno je izricanje kazne lišenja slobode u taeno odreGenom trajanju, što je i najviše u

skladu sa naeelima zakonitosti i pravienosti. MeGutim, neka kriviena zakonodavstva poznaju sistem

izricanja kazne u neodreGenom trajanju. Opda karakteristika ovog sistema je da sud ne odreGuje

unaprijed precizno duţinu trajanja kazne lišenja slobode, ved o njenom efektivnom trajanju odlueuje

administracija nadleţna za izvršenje kazne, a opdi maksimum i minimum odreGuje sud ili zakon. To se

opravdava sa više razloga: 1. Ovako izreeena kazna pogodnija je za ostvarenje resocijalizacije

osuGenih lica; 2. Ovaj sistem stimulativno djeluje na ponašanje osuGenika tokom izvršenja kazne; 3.

Kazne neodreGenog lišenja slobode pokazale su dobre rezultate u zemljama koje su prihvatile ovaj

sistem.

Ovakav sistem postoji u nizu saveznih drţava SAD i u nekim zemljama Latinske Amerike.

Kazna lišenja slobode u našem pravu

KZ FBiH prihvata jednu kaznu lišenja slobode – zatvor . Osnovne karakteristike ove kazne su: a)

Zatvor se moţe izredi samo kao glavna kazna, za krivieno djelo za koje je propisan i u granicama

propisane kazne; b) Zatvor je vremenska kazna lišenja slobode. Moţe se izredi od 15 dana do 15

godina (el.37 st.1). Izuzetno, za najteţe oblike krivienih djela ueinjenih s umišljajem moţe se propisati

dugotrajni zatvor u trajanju od 20 do 40 godina (el.38). Dugotrajni zatvor ne moţe se izredi ueiniocu

koji u vrijeme izvršenja djela nije navršio 21 godinu ţivota. c) Zatvor se izriee na pune godine i

mjesece, a do 6 mjeseci i na pune dane. d) Kazna zatvora u trajanju do 3 mjeseca moţe se uz

pristanak osuGenog zamijeniti noveanom kaznom, a iznimno i “radom za opde dobro na slobodi”

(el.37 st.3).

Izvršenje kazni lišenja slobode

Naeini izvršenja u prošlosti su bili vrlo razlieiti. Poeetkom XVII vijeka osnivaju se posebni zavodi za

izvršenje kazni lišenja slobode iz kojih su osuGenici upudivani na teške fizieke radove.

Krajem XVIII vijeka javljaju se razmišljanja o reformi zatvora. U Filadelfiji je 1790.godine sagraGen prvi

zatvor sa potpuno usamljeniekim reţimom u kome su osuGenici ţivjeli u delijama potpuno odvojeni

jedni od drugih 24 sata dnevno. Po zatvorima u Pensilvaniji, usamljenieki sistem nazvan je

pensilvanijski ili filadelfijski sistem. U prvoj polovini XIX vijeka u SAD je poeeo preovlaGivati tzv.

auburnski sistem, koji je dobio ime po zatvoru u Auburn-u, u drţavi Njujork, osnovanom 1823.godine.

Po ovom sistemu osuGenici su se usamljivali po delijama samo nodu, dok su tokom dana bili na

zajedniekom radu ali sa strogom zabranom razgovora. Po tome se ovaj sistem naziva i “sistem

dutanja”.

Sredinom XIX vijeka poeinje se primjenjivati tzv. progresivni sistem. Ovaj sistem ima 3 stepena u

izdrţavanju kazne: Prvi stepen predstavlja strogi usamljenieki zatvor u delijama tokom dana i nodi, sa

izvršavanjem radne obaveze. Drugi stepen nastaje zajedniekim radom u 4 odjeljenja zatvora.

OsuGenici prelaze iz jednog odjeljenja u drugo ako su to zasluţili svojim ponašanjem, s tim što je

svako naredno odjeljenje povoljnije za osuGenika. Tredi stepen je uslovni otpust koji se moţe

opozvati. Varijantu progresivnog sistema predstavlja i tzv.irski sistem, koji uz sve navedeno sadrţi i

jedno odjeljenje na kome uslovno otpušteni provodi izvjesno vrijeme prije potpunog oslobaGanja

(odjeljenje za slobodnjake).

134

Poboljšanju poloţaja osuGenih lica znaeajno je doprinijela meGunarodna Komisija za krivieno pravo i

izvršenje kazne, koja je izradila Minimalna pravila za postupanje sa osuGenim licima koja su bila

prihvadena od Društva naroda, a kasnije uz odreGene izmjene i od OUN. Minimalnim pravilima

postavljen je niz opdih principa o postupanju sa licima osuGenim na kaznu lišenja slobode i sugerirana

su odreGena rješenja u pogledu uslova ţivota u zatvorima, pravima zatvorenika, disciplini itd.

Izvršenje kazne lišenja slobode regulirano je Zakonom o izvršenju krivienih sankcija, a KZ FBiH (glava

VII) sadrţi opde odredbe o izvršenju kazni. Izvršenje kazne lišenja slobode zasniva se na slijededim

naeelima: a) Zakonitost u izvršenju kazne; b) Naeelo humanosti; c) Popravljanje osuGenih lica; d)

Individualizacija u izvršenju kazne; e) Skupno izvršenje kazne;

Osnovne karakteristike naeina izvršenja kazne zatvora su slijedede: a) Lica kaznu izdrţavaju u

zatvorenim, poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdrţavanje kazne. Ove ustanove se razlikuju

po stepenu obezbjeGenja i intenzitetu ogranieavanja slobode osuGenih lica. b) OsuGenik se lišava

prava ili se ogranieava u pravima samo u granicama nuţnim da bi se ostvarila svrha kazne (el.105).

OsuGenicima se tokom izvršenja kazne osigurava niz prava: zdravstvena zaštita, prepiska, posjete, 8-

satni odmor na 24 sata i 1 dan odmora u toku sedmice, neprekidan odmor od 14 radnih dana tokom

godine itd; c) Od osuGenika koji su sposobni za rad moţe se zahtijevati da rade (el.106 st.1). Ako

osuGena osoba pristane da radi ili traţi da radi, omogudit de joj se rad (st.2). Rad treba što više

odgovarati savremenom naeinu vršenja iste vrste rada na slobodi i treba odgovarati sposobnostima

osuGenog (st.3).

Uslovni otpust

Uslovni otpust sastoji se u tome što se lice koje se nalazi na izdrţavanju kazne zatvora pušta na

slobodu prije nego što je kaznu izdrţalo, pod uslovom da do isteka vremena za koje je kazna izreeena

ne ueini krivieno djelo. Opravdanost ovog instituta zasnovana je na ideji o popravljanju kao svrsi

kaţnjavanja.

Da bi se osuGeni mogao uslovno otpustiti, moraju se kumulativno ispuniti 2 uslova (el.107 KZ FBiH):

1. Da je osuGenik izdrţao polovinu kazne; 2. Da se tokom izdrţavanja kazne tako popravio da se moţe

osnovano oeekivati da de se na slobodi dobro vladati, a posebno da nede vršiti kriviena djela.

Izuzetno, lice se moţe uslovno otpustiti i ako je izdrţalo 1/3 kazne i ispunjava prethodno navedeni

uslov o vladanju, te ako posebne okolnosti koje se odnose na lienost osuGenog oeigledno pokazuju da

je postignuta svrha kaţnjavanja.

Vrijeme trajanja uslovnog otpusta jednako je vremenu ostatka kazne sa eijeg je izdrţavanja osuGeni

uslovno pušten. Tek nakon isteka tog vremena osuGeni je apsolutno osloboGen.

Uslovni otpust je zakonska mogudnost, a ne pravo osuGenika. Postupak za davanje uslovnog otpusta

po pravilu se pokrede na molbu osuGenika ili elanova njegove uţe porodice ako se osuGeni s tim

saglasio. Prijedlog za uslovni otpust moţe podnijeti i rukovodilac ustanove u kojoj se izdrţava kazna,

bez obzira na saglasnost osuGenika.

135

O uslovnom otpustu odlueuje posebna Komisija za uslovni otpust koju formira pravosudni organ

FBiH.2

Ukoliko osuGeni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta ueini krivieno djelo, ostvaren je osnov za

opozivanje uslovnog otpusta koje moţe biti obavezno ili fakultativno. O opozivanju odlueuje sud. Sud

je obavezan da opozove uslovni otpust ukoliko je uslovno otpušteni ueinio jedno ili više krivienih djela

za koja mu je izreeena kazna preko 1 godine zatvora. Sud moţe opozvati uslovni otpust ako uslovno

otpušteni ueini jedno ili više krivienih djela za koja mu je izreeena kazna do 1 godine zatvora (el.108

st. 1 i 2). Pri ocjeni o opozivanju sud posebno u obzir uzima srodnost ueinjenih krivienih djela, njihov

znaeaj, pobude iz kojih su ueinjena i druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost opozivanja

uslovnog otpusta.

Kad sud opozove uslovni otpust, po pravilu izriee jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o

odmjeravanju kazne za kriviena djela u sticaju iz el.46 KZ FBiH, s tim što se ranije izreeena kazna uzima

kao utvrGena. Shodno odredbama el.46, ako je za neko od KD ueinjenih u sticaju utvrGena kazna

dugotrajnog zatvora, sud de izredi samo tu kaznu. Ako je za kriviena djela u sticaju utvrGena kazna

zatvora, sud de izredi jedinstvenu kaznu koja mora biti veda od svake pojedine utvrGene kazne, ali ne

smije dostignuti zbir utvrGenih kazni niti predi 15 godina zatvora. Ako su za sva KD ueinjena u sticaju

predviGene pojedinaene kazne do 3 godine zatvora, jedinstvena kazna ne moţe biti veda od 8 godina

zatvora.

Dio kazne koji je osuGeni izdrţao po ranijoj osudi uraeunava se u ovu jedinstvenu kaznu, ali se ne

uraeunava vrijeme koje je osuGeni proveo na uslovnom otpustu.

MeGutim, primjena naprijed navedenih odredaba ne moţe ostvariti svrhu kaţnjavanja u svim

slueajevima. Npr. ako je lice osuGeno na 15 godina zatvora uslovno otpušteno nakon izdrţanih 12

godina, pa zatim poeinilo neko teško krivieno djelo, ako bi se poštivala odredba el.46 st.2, takvo lice

dobilo bi maksimalno 15 godina zatvora. Izdrţanih 12 godina uraeunava se u kaznu, te bi takvo lice

izašlo nakon 3 godine, što bi praktieno znaeilo da za novo krivieno djelo nije ni kaţnjeno. Zbog toga

zakonodavac u odredbi el.47 st.2 ostavlja sudu mogudnost da za krivieno djelo izvršeno u vrijeme

uslovnog otpusta izrekne i kaznu nezavisnu od ranije izreeene kazne, ako se primjenom odredaba

el.46 ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja s obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije izreeene

kazne.

Ako uslovno otpušteni bude osuGen na kaznu zatvora do jedne godine, a sud ne opozove uslovni

otpust, uslovni otpust se produţava za vrijeme koje je osuGeni proveo na izdrţavanju kazne zatvora.

Naprijed navedene odredbe vaţe i kada se uslovno otpuštenom sudi za djelo koje je ueinio prije nego

što je uslovno otpušten.

Pruţanje postpenalne pomodi

Postpenalne mjere su mjere koje se preduzimaju da se osuGenom nakon otpuštanja sa izdrţavanja

kazne pomogne na razlieite naeine. Svrha tih mjera je resocijalizacija osuGenika i pomod u rješavanju

egzistencijalnih problema. Pruţanje postpenalne pomodi organizira se preko odgovarajudih organa

opdine na kojoj osuGeni ima prebivalište po izlasku iz zatvora (Centar za socijalni rad). Ova pomod

moţe obuhvatati razlieite oblike moralne i materijalne pomodi.

NOVEANA KAZNA

2 Provjeriti o kojem organu se tafno radi

136

Opravdanost noveane kazne kao kriviene sankcije

Noveana kazna je imovinska kriviena sankcija koja se sastoji u pladanju od strane osuGenog

odreGenog noveanog iznosa. Ona spada u red sankcija koje se eesto primjenjuju u praksi, dok im se u

teoriji stavlja niz prigovora:

1. Ova kazna je prije svega nepraviena, jer nejednako pogaGa ueinioce razlieitog imovnog stanja. Osim

toga, u velikoj mjeri je lišena personalnog karaktera obzirom na slueajeve izricanja ueiniocu koji ima

materijalne obaveze prema drugim licima (porodica i sl), tako da ta kazna jednako pogaGa i druga lica

koja nisu kriva za izvršeno djelo. Noveanom kaznom se ne mogu postidi ciljevi generalne prevencije

jer ona po pravilu nema zastrašujudi uticaj na potencijalne izvršioce krivienih djela.

2. Noveanoj kazni se najviše prigovara u vezi sa ostvarenjem ciljeva specijalne prevencije. OsuGeni

kaznu osjeda kao “bogadenje drţave na njegov raeun” i za to ona ne moţe popravno djelovati na

njega, ved izaziva osjedaj nepravde i revolta prema društvu.

3. Na kraju, noveana kazna je i neekonomiena. OsuGeni eesto izbjegavaju pladanje kazne, a troškovi

njenog prinudnog izvršenja nekad su vedi od iznosa dosuGene noveane kazne.

MeGutim, pobornici noveane kazne istieu niz kontraargumenata:

1. Ukoliko bi se u krivienom postupku potpunije utvrGivalo imovno stanje ueinioca i noveana kazna

odmjeravala prema tako utvrGenom stanju, otklonilo bi se da ona nejednako pogaGa osuGene. U

slueaju zlonamjernog izbjegavanja isplate kazne, ona se moţe zamijeniti kaznom zatvora. Einjenica da

primjena noveane kazne pogaGa i druga lica karakteristiena je i za sve ostale kriviene sankcije.

2. Noveana kazna pogodna je za zamjenu kratke zatvorske kazne, a time i izbjegavanja negativnih

posljedica koje mogu proizadi iz te kazne.

3. Primjenom noveane kazne mogu se ostvariti ciljevi i generalne i specijalne prevencije, ukoliko se

kazna ne izriee u minimalnim iznosima.

4. Noveana kazna je posebno pogodna za djela iz koristoljublja.

5. Noveana kazna je lako opoziva sankcija i postoji mogudnost da se lako otklone njeni efekti.

Sve navedeno opravdava postojanje noveane kazne, a u sudskoj praksi prisutna je tendencija sve

eešde njene primjene.

Naeini utvrGivanja noveane kazne

U savremenom krivienom zakonodavstvu postoje 2 osnovna metoda: metod fiksnih iznosa i metod

“dani-noveana kazna”.

Metod fiksnih iznosa zastupljen je u najvedem broju krivienih zakonodavstava. Po njemu se ueiniocu

krivienog djela noveana kazna izriee u taeno odreGenom iznosu. Pritom imovno stanje ueinioca uvijek

ima uticaja na odmjeravanje konkretne noveane kazne.

Metod “dani-noveana kazna” je novijeg datuma. Izricanje kazne po ovoj metodi ima 2 faze. U prvoj

fazi ueiniocu krivienog djela utvrGuje se odreGeni broj “dana” i pritom su od znaeaja priroda i teţina

izvršenog djela i stepen kriviene odgovornosti ueinioca. U drugoj fazi utvrGuje se iznos jednog dana –

noveane kazne, pri eemu je od odlueujudeg znaeaja imovinsko stanje ueinioca. Tako se postiţe da

ueinioci istog krivienog djela mogu dobiti isti broj “dana” noveane kazne, ali

137

da im noveani iznosi za jedan dan budu razlieiti, što dovodi do razlieitog noveanog kaţnjavanja. Ideja

ovog sistema je da se ostvari jednakost ueinilaca krivienih djela pred zakonom, uz istovremeno

razlieito noveano kaţnjavanje zbog razlieitog imovnog stanja.

Noveana kazna u našem krivienom pravu

Ueiniocu krivienog djela noveana kazna se izriee samo kad je propisana za odreGeno djelo. Moţe se

izredi i kao glavna i kao sporedna kazna. Opdi minimum noveane kazne je 200 KM, a opdi maksimum

20.000 KM. Za kriviena djela iz koristoljublja maksimum je 100.000 KM (el.39 st.1).

Pri odmjeravanju noveane kazne sud de uzeti u obzir sve olakšavajude i oteţavajude okolnosti, a

imajudi u vidu svrhu kaţnjavanja (el.40). Sud de posebno uzeti u obzir 3 grupe okolnosti: 1. Okolnosti

vezane za lifnost ufinioca – stepen kriviene odgovornosti, pobude iz kojih je djelo ueinjeno, raniji

ţivot ueinitelja, drţanje poslije krivienog djela itd; 2. Okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaeina

ugroţavanja i povrede zaštidenog dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno; 3. Okolnosti vezane

za imovno stanje ufinioca – lieni dohodak, drugi prihodi, imovina, porodiene obaveze.

U presudi kojom je izrekao noveanu kaznu sud je obavezan odrediti rok njene isplate, koji ne moţe

biti kradi od 15 dana niti duţi od 3 mjeseca. U opravdanim slueajevima sud moţe dozvoliti isplatu

kazne u otplatama (ratama), ali rok isplate ne moţe biti duţi od 2 godine (el.39 st.2).

Ukoliko osuGeni ne isplati kaznu u odreGenom roku, pristupa se njenom prinudnom izvršenju,

prvenstveno iz pokretne imovine a ako ta imovina nije dovoljna onda iz nekretnina. Ako se kazna ne

moţe ni prinudno naplatiti, sud de je izvršiti tako što de za svakih zapoeetih 50 KM odrediti 1 dan

zatvora, ali zatvor u tom slueaju ne moţe biti duţi od 6 mjeseci. Isto vaţi i ako osuGeni plati samo dio

kazne. U slueaju da isplati i ostatak noveane kazne, izvršenje zatvora se obustavlja.

U slueaju smrti osuGenog noveana kazna se ne izvršava.

ODMJERAVANJE KAZNE

ZAKONSKO PROPISIVANJE KAZNE I ODMJERAVANJE KAZNE Zakonsko propisivanje kazne

Propisivanje kazne je utvrGivanje granica kaţnjavanja za odreGeno krivieno djelo. Postoje razlieiti

sistemi zakonskog propisivanja kazni, koji se mogu svesti na 3 osnovna: sistem apsolutno odreGenih

kazni, sistem arbitrarnih kazni i sistem relativno odreGenih kazni.

Sistem apsolutno odreGenih kazni je sistem po kome zakon taeno odreGuje vrstu i visinu kazne koja

se u svakom konkretnom slueaju izriee ueiniocu odreGenog krivienog djela. Ovaj sistem nije pogodan

niti praviean jer onemogudava individualizaciju kazne s obzirom na ueinioca i okolnosti djela.

Sistem arbitrarnih kazni (sistem neodreGenih kazni) je sistem u kome zakon ne daje nikakva pravila za

odmjeravanje kazne, ved ovlašduje sud da po svojoj ocjeni izrekne jednu ili više zakonom predviGenih

sankcija u mjeri koju smatra opravdanom. Ovakav sistem moţe dovesti do proizvoljnosti i samovolje.

138

U sistemu relativno odreGenih kazni zakon odreGuje samo okvir u kome se sud mora kretati prilikom

odmjeravanja kazne, tj. odreGuje minimum i maksimum kazne koja se moţe izredi za odreGeno djelo.

Granice koje zakon postavlja u pogledu izricanja kazne mogu biti opde i posebne. Opde se odnose na

izricanje odreGene vrste kazne, a posebne se odnose na izricanje kazne za odreGeno krivieno djelo. S

obzirom na to postoje opdi i posebni minimum i maksimum kazne. U slueaju kad nisu odreGene

posebne granice za odreGeno krivieno djelo, ved zakon odreGuje samo vrstu kazne, vaţe opde granice

te vrste kazne. Sistem relativno odreGenih kazni zastupljen je i u našem krivienom pravu.

Odmjeravanje kazne

Odmjeriti kaznu znaei utvrditi vrstu i mjeru kazne odreGenom ueiniocu za izvršeno krivieno djelo.

Odmjeravanje kazne je sudska funkcija, te se najeešde govori o sudskom odmjeravanju kazne.

Opda pravila o odmjeravanju kazne u našem pravu odreGena su elanom 40. KZ FBiH koji odreGuje da

pri odmjeravanju kazne sud obavezno uzima u obzir sve olakšavajude i oteţavajude okolnosti imajudi

u vidu svrhu kaţnjavanja (el.40). Sud de posebno uzeti u obzir okolnosti vezane za lifnost ufinioca –

stepen kriviene odgovornosti, pobude iz kojih je djelo ueinjeno, raniji ţivot ueinitelja, drţanje poslije

krivienog djela itd, te okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaeina ugroţavanja i povrede zaštidenog

dobra i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno.

U zakonodavstvima pojedinih zemalja (neke drţave SAD) primjenjuje se i tzv. administrativno

odmjeravanje kazne, po kome definitivno trajanje kazne zatvora utvrGuju organi nadleţni za njeno

izvršenje, a sud presudom donosi samo granice kazne.

INDIVIDUALIZACIJA KAZNE Pojam individualizacije kazne i njena primjena u razvoju krivienog prava

Individualizacija kazne znaei izricanje ueiniocu krivienog djela one kazne kojom de se, po ocjeni suda,

najbolje ostvariti svrha njene primjene. Individualizirati znaei konkretizirati u zakonu utvrGenu kaznu.

Suština individualizacije je u ostvarenju takvih mehanizama koji de omoguditi da se na ueinioca

krivienog djela primjeni ona kazna koja je u konkretnom slueaju adekvatna s obzirom na

karakteristike lienosti ueinioca i izvršenog djela.

Termin “individualizacija” se u teoriji upotrebljava još u 2 smisla. Eesto se govori o individualizaciji

kriviene sankcije pod kojom se podrazumijeva odlueivanje suda o tome koju de vrstu kriviene sankcije

primjeniti u konkretnom slueaju (kazna ili uslovna osuda, kazna ili mjera bezbjednosti itd).

U penološkoj literaturi koristi se izraz individualizacija tretmana, pod kojim se podrazumijeva

prilagoGavanje metoda postupanja prema razlieitim kategorijama ueinilaca krivienih djela u postupku

izvršenja kazni zatvora.

Osnovne pretpostavke za individualizaciju kazne

Praktieno sprovoGenje individualizacije uslovljeno je nizom okolnosti. Npr. alternativno propisivanje

više kazni za odreGeno krivieno djelo pruţa sudu vede mogudnosti da kaznu individualizira po vrsti.

Ako se propisana kazna moţe izricati u razlieitim iznosima, vede su mogudnosti za njenu

individualizaciju po mjeri. Posebno znaeajna su ovlaštenja suda u primjeni olakšavajudih ili

oteţavajudih okolnosti, zakonske mogudnosti ublaţavanja ili pooštravanja kazne, naein odmjeravanja

kazne za djela u sticaju itd.

139

Individualizacija kazne i upoznavanje lienosti ueinioca

Individualizacija kazne pretpostavlja upoznavanje lienosti ueinioca krivienog djela, obzirom na

einjenicu da se sudi eovjeku a ne djelu. Pod tim upoznavanjem podrazumijeva se medikopsihološko i

sociološko izueavanje delikvenata.

Mada je upoznavanje lienosti ueinioca krivienog djela od posebnog znaeaja za individualizaciju kazne,

u savremenom krivienom zakonodavstvu ova pretpostavka ostvarena je samo u odnosu na

maloljetne delikvente. Za punoljetne ueinioce KD po pravilu se predviGa sprovoGenje tzv. socijalne

ankete, tj. prikupljanje podataka o njihovom ranijem ţivotu, socijalnoj sredini u kojoj ţive i sl, ali ne i

njihovo mediko-psihološko ispitivanje u fazi krivienog postupka. Eesta su zakonodavstva koja ovo

ispitivanje regulišu u postupku izvršenja kazni zatvora sa ciljem da se odredi adekvatan program

tretmana osuGenih.

OLAKŠAVAJUDE I OTEŢAVAJUDE OKOLNOSTI Pojam i znaeaj olakšavajudih i oteţavajudih okolnosti

Olakšavajude i oteţavajude su one okolnosti koje utieu na odmjeravanje kazne za izvršeno djelo.

Okolnosti koje utieu da se ueiniocu izrekne blaţa kazna u okviru posebnog minimuma i maksimuma

nazivaju se olakšavajudim, a okolnosti koje utieu da se izrekne stroţija kazna otežavajudim.

Okolnosti se mogu podijeliti na objektivne i subjektivne, zavisno od toga da li se odnose na djelo ili

ueinioca. Po vremenu nastanka, okolnosti se mogu odnositi na odreGena stanja koja su postojala prije

izvršenja krivienog djela, okolnosti vezane za samo izvršenje djela i okolnosti koje su se javile nakon

izvršenja djela.

U najvedem broju zakodavstava sudu je prepušteno da procijeni koje se okolnosti smatraju

olakšavajudim a koje oteţavajudim. U odgovoru na pitanje da li zakonom treba propisati sve okolnosti

koje sud treba uzeti u obzir pri izboru vrste i mjere kazne, postoje vrlo razlieita rješenja u pojedinim

krivienim zakonodavstvima – od taksativnog nabrajanja i obavezivanja suda da uzme u obzir samo

izrieito navedenu okolnost, pa do prepuštanja sudu da odredi sve olakšavajude i oteţavajude

okolnosti.

Olakšavajude i oteţavajude okolnosti u našem krivienom pravu

U KZ FBiH nisu iscrpno navedene sve olakšavajude i oteţavajude okolnosti, ved zakon u odredbi el.40

posebno ukazuje samo na neke od njih. To su okolnosti vezane za lifnost ufinioca – stepen kriviene

odgovornosti, pobude iz kojih je djelo ueinjeno, raniji ţivot ueinitelja, drţanje poslije krivienog djela

itd, okolnosti vezane za za izvršeno djelo – jaeina ugroţavanja i povrede zaštidenog dobra i okolnosti

pod kojima je djelo izvršeno. U slueaju noveanih kazni u obzir se uzima i imovno stane ufinitelja KD.

Stepen kriviene odgovornosti zavisi od stepena uraeunljivosti i vinosti, ali se u toj ocjeni mogu uzeti u

obzir i neke druge subjektivne okolnosti kao što su starosna dob ueinioca, njegovo obrazovanje,

vaspitanje, psihieka labilnost, moralne karakteristike lienosti, okolnosti da je djelo izvršeno iz straha,

ispoljena drskost i bezobzirnost pri izvršenju djela i sl.

Pobude iz kojih je djelo ueinjeno. Pobuda je unutrašnji psihieki poriv na odreGeno ljudsko ponašanje.

U postupku odmjeravanja kazne nije beznaeajan motiv pri donošenju odluke da se izvrši djelo.

140

Jaeina ugroţavanja ili povrede zaštidenog dobra. Kroz ovu okolnost do izraţaja dolazi manja ili veda

teţina posljedice ueinjenog djela.

Okolnosti pod kojima je djelo ueinjeno. Ove okolnosti mogu biti vrlo razlieite i ne mogu se unaprijed

odrediti. Mogu oznaeavati objektivne ili subjektivne situacije koje su postojale prije ili za vrijeme

izvršenja KD.

Raniji ţivot ueinioca znaei jedinstvenu ocjenu lienosti ueinioca prije izvršenog djela, koja se zasniva na

nizu okolnosti vezanih za njegov raniji ţivot. Kroz ovu okolnost sud treba dodi do saznanja da li

izvršeno djelo predstavlja slueajnu epizodu u ţivotu ueinioca, ili je ono rezultat jednog opdeg

asocijalnog naeina ţivota.

Liene prilike ueinioca. Pod ovim se u sudskoj praksi najeešde podrazumijeva zdravstveno stanje,

starosna dob, porodiene prilike, ekonomsko stanje porodice, invalidnost ueinioca, njegova profesija i

društveni poloţaj itd.

Drţanje ueinioca poslije ueinjenog krivienog djela. Ova okolnost prvenstveno odraţava stav ueinioca

prema izvršenom djelu. Taj stav moţe biti društveno pozitivan ako iz cjelokupnog drţanja ueinioca

proizilazi njegovo iskreno kajanje zbog izvršenog djela, pokušaj da se neutrališu negativni efekti djela

i sl. Naravno, stav ueinioca moţe biti i sasvim suprotan. Od posebnog znaeaja za procjenu ove

okolnosti je drţanje ueinioca pred sudom i u toku krivienog postupka uopde.

Imovno stanje ueinioca. Ova okolnost posebno je znaeajna pri izricanju noveane kazne. Druge

okolnosti koje se odnose na lienost ueinioca. Osnovni smisao ove odredbe u Zakonu jeste da se

istakne znaeaj subjektivnih okolnosti pri odmjeravanju kazne i da se ukaţe da prethodnim

okolnostima nije iscrpljena lista mogudih subjektivnih okolnosti.

Osim prethodno navedenih, sud moţe cijeniti i svaku drugu okolnost ako smatra da je ona od znaeaja

za odmjeravanje kazne.

Olakšavajude i oteţavajude okolnosti djeluju na odmjeravanje kazne u granicama posebnog

minimuma i posebnog maksimuma propisane kazne.

Okolnosti koje Zakon predviGa kao olakšavajude ili oteţavajude pri odmjeravanju kazne, mogu se javiti

i kao zakonski elementi bida krivienog djela. Npr. koristoljublje kao pobuda je oteţavajuda okolnost pri

odmjeravanju kazne, ali u nekim slueajevima ova okolnost daje teţu kvalifikaciju izvršenom djelu –

ubistvo iz koristoljublja je teško ubistvo.

U nekim slueajevima ista okolnost moţe imati karakter kvalifikatorne okolnosti i istovremeno biti

uzeta u obzir pri odmjeravanju kazne. Npr. postoji kvalifikovani oblik KD ugroţavanja javnog

saobradaja ako je usljed izvršenog djela nastupila smrt jednog ili više lica. Kvalifikatorna posljedica

“smrt više lica” u svojoj konkretizaciji moţe obuhvatiti smrt 3, 5, 10 ili više lica i okolnost koliko lica je

nastradalo moţe biti oteţavajuda pri odmjeravanju kazne.

KVALIFIKATORNE I UBLAŢAVNE OKOLNOSTI

Koje okolnosti eine jedno krivieno djelo kvalificiranim, odnosno privilegiranim, odreGeno je u KZ i to

samo za neka kriviena djela. Prema tome, samo se zakonom mogu propisati kvalificirani odnosno

privilegirani oblici pojedinih krivienih djela. Kvalifikatorne okolnosti krivienom djelu daju poseban teţi

vid. Ublaţavne su suprotnog dejstva. Ove okolnosti treba razlikovati od prethodno razmatranih

oteţavajudih i olakšavajudih okolnosti koje utieu na vrstu i visinu kazne.

141

UBLAŢAVANJE KAZNE Znaeaj ublaţavanja kazne i osnovi za ublaţavanje kazne

Ublaţavanjem kazne ueiniocu se izriee ili manja mjera od one koja je propisana za izvršeno djelo, ili

blaţa vrsta kazne od propisane. U našem krivienom pravu postoje 3 grupe osnova za ublaţavanje

kazne.

a) Opdi osnov za ublaţavanje kazne. Ako ovaj osnov postoji, sud moţe ublaţiti kaznu bezi obzira na to

koje krivieno djelo je izvršeno i ko je ueinilac. Kao takve okolnosti KZ FBiH predviGa: - prekoraeenje

granica nuţne odbrane; - prekoraeenje granica krajnje nuţde; - pokušaj krivienog djela; - bitno

smanjena uraeunljivost; - pravna zabluda; - pomaganje kao oblik saueesništva u izvršenju krivienog

djela. b) Posebni osnov. Mogudnost ublaţavanja kazne posebno je predviGena kod nekih krivienih

djela. U tim slueajevima ublaţavanje kazne moţe se vršiti samo ako postoji okolnost koju KZ izrieito

propisuje.

c) Ublaţavanje kazne od strane suda mogude je ako sud utvrdi da postoje posebno olakšavajude

okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaţenom kaznom moţe postidi svrha kaţnjavanja. (el.41 st.2).

Ublaţavanje je uvijek fakultativno. Ni u jednom slueaju KZ ne obavezuje sud da ueiniocu ublaţi kaznu.

Naeini ublaţavanja kazne

Ublaţavanje se moţe vršiti na 2 naeina: po vrsti i po mjeri kazne. Ublaţavanje kazne po mjeri postoji

ako se ueiniocu izriee ista vrsta kazne koja je propisana za izvršeno krivieno djelo, ali u trajanju

manjem od propisanog posebnog minimuma. Ublaţavanje kazne po vrsti postoji ako se umjesto

propisane vrste kazne izriee blaţa vrsta kazne, npr. kad se umjesto propisanog zatvora izriee noveana

kazna.

U slueaju kad postoji zakonski osnov za ublaţavanje, ono se po pravilu izriee po mjeri. Ako je kao

minimum kazne propisan opdi minimum, tada nije mogude ublaţavanje kazne po mjeri i izriee se blaţa

vrsta kazne.

Ublaţavanje kazne moţe biti ogranieeno i neogranieeno. Ogranieeno je kad zakon posebnim pravilima

odreGuje kako se kazna moţe ublaţiti kad za to postoje uslovi, a neogranieeno je kad je sud ovlašten

da kaznu ublaţi po svojoj slobodnoj ocjeni, uz ogranieenje odreGeno opdim minimumom kazne.

Granice ublaţavanja kazne po KZ FBiH (el.42) su: - ako je za krivieno djelo kao najmanja mjera kazne

propisan zatvor u trajanju 3 ili više godina, kazna se moţe ublaţiti do jedne godine zatvora (npr.ako je

propisana kazna od 5 godina, ona se moţe smanjiti na zatvor manji od 5 godina, ali ne manji od jedne

godine); - ako je za KD kao najmanja mjera kazne propisan zatvor u trajanju od 2 godine, kazna se

moţe ublaţiti do 6 mjeseci;

142

- ako je propisan zatvor u trajanju od 1 godine, kazna se moţe ublaţiti do 3 mjeseca; - ako je propisan

zatvor u trajanju manjem od 1 godine, kazna se moţe ublaţiti do 15 dana; - ako je za KD propisana

kazna zatvora bez naznake najmanje mjere, umjesto zatvora moţe se izredi noveana kazna

(ublaţavanje po vrsti) - ako je za KD propisana noveana kazna sa naznakom najmanje mjere, kazna se

moţe ublaţiti do iznosa od 200 KM.

U slueajevima kada je sud ovlašten da ueinioca oslobodi od kazne, sud kaznu moţe i neogranieeno

ublaţiti, tj. nije vezan propisanim minimumom (el.43 st.2).

OSLOBOĐENJE OD KAZNE Osnovi za osloboGenje od kazne

Sud moţe ueinioca osloboditi od kazne samo u zakonom predviGenim slueajevima. Neki od tih osnova

su opdeg karaktera i u takvom slueaju sud moţe osloboditi ueinioca neovisno od izvršenog ili

pokušanog djela. Ovi osnovi se mogu podijeliti na fakultativne i obligatorne, u zavisnosti od toga da li

su može ili mora osloboditi optuţnog od kazne. Fakultativni opdi osnovi za osloboGenje od kazne po

KZ FBiH su: - prekoraeenje granica nuţne odbrane usljed jake razdraţenosti ili straha; - prekoraeenje

granica krajnje nuţde pod osobito olakšavajudim okolnostima; - nepodobni pokušaj; - pravna zabluda

iz opravdanih razloga;

Obligatorni osnovi za osloboGenje od kazne su: - dobrovoljni odustanak; - spreeavanje djela od

strane saizvršioca, podstrekaea ili pomagaea. Poseban osnov za osloboGenje od kazne

Poseban osnov predviGena je odredbom el.44 KZ FBiH, prema kojoj «sud može osloboditi ufinitelja

krivifnog djela ufinjenog iz nehata, kad posljedice djela tako teško pogađaju u finitelja da izricanje

kazne u takvom slufaju ofigledno ne bi odgovaralo svrsi kažnjavanja». Proizilazi da je za oslobaGanje

po ovom osnovu potrebno ispunjenje 2 uvjeta: da je krivieno djelo ueinjeno iz nehata i da je

posljedica takva da teško pogaGa i samog ueinioca (npr.kod saobradajnih nezgoda, kad ueinilac

prouzrokuje smrt ili teške tjelesne povrede njemu bliskih lica).

ODMJERAVANJE KAZNE ZA KRIVIENA DJELA IZVRŠENA U POVRATU Pojam i vrste povrata

Neovisno od razlika koje u teoriji postoje u odreGivanju pojma povrata, opdeprihvadeno je njegovo

razlikovanje na opdi i specijalni. Kao osnov za ovo razlikovanje u krivienopravnoj teoriji se uzima

priroda izvršenih djela. Specijalni povrat postoji kad je ueinilac ponovo izvršio isto ili istovrsno

krivieno djelo. Opdi povrat postoji kad je ueinilac ponovo izvršio neko drugo krivieno djelo, razlieito od

onog ranije izvršenog.

MeGutim, u kriminološkoj literaturi pojam specijalnog i opdeg povrata se vezuje za prirodu izvršenih

djela. Specijalni povrat postoji kad su sva kriviena djela izvršena iz istih ili slienih

143

pobuda i takvi delikventi se u kriminologiji nazivaju homotropi. Opdi povrat postoji kad kriviena djela

nisu vezana istom pobudom izvršenja i takvi delikventi se nazivaju politropi.

Razlikovanje povrata na opdi i specijalni moţe imati i praktiene posljedice. Kod nekih KD specijalni

povrat je kvalifikatorna okolnost, a u nekim zakonodavstvima se uzima kao oteţavajuda okolnost pri

odmjeravanju kazne.

Krivienopravni znaeaj povrata

U krivienopravnoj nauci sporno je pitanje da li povrat treba predstavljati osnov za teţe kaţnjavanje i

zbog eega. Postoje shvatanja prema kojima teţe kaţnjavanje u slueaju povrata nije opravdano.

Argumenti za takvo shvatanje su: - Krivieno djelo izvršeno od povratnika objektivno nije teţe jer je

proizvelo iste posljedice kao da ga je izvršio primarni ueinilac. Shodno tome, izricanje teţe kazne

povreGuje princip pravienosti kaţnjavanja; - Sa subjektivne taeke gledišta, povrat ne mora nuţno

povlaeiti viši stepen kriviene odgovornosti nego što je to slueaj kod primarnih delikvenata; -

Povedanje kazne u slueaju povrata nije racionalno rješenje jer dosadašnje iskustvo pokazuje da se

ovaj problem nij mogao rješavati strogim kaţnjavanjem. Stroţa kazna zasniva se na objektivnoj

okolnosti – ponovnom izvršenju krivienog djela, a zanemaruje se niz razlieitih uzroka individualnog

karaktera koji su doveli do povrata. Tako se represija forsira na raeun prevencije.

MeGutim, opravdanost teţeg kaţnjavanja u slueaju povrata danas se primarno razmatra s obzirom na

društvenu potrebu. Teţe kaţnjavanje povratnika zasniva se na razlozima kriminalne politike koji

vrijede pod uslovom da se pooštrenom kaznom mogu bolje ostvariti ciljevi generalne i specijalne

prevencije. Dosadašnja istraţivanja povrata meGutim ne idu u prilog ispunjenju navedenih uslova jer

kretanje broja recidivista po pravilu nije uslovljeno kaznenom politikom, ved opdim kretanjem

kriminaliteta.

Savremena zakonodavna rješenja u pogledu krivienopravnog znaeaja povrata mogu se svrstati u 3

osnovne grupe: 1. Rješenja u kojima je povrat samo pooštravana okolnost kod odmjeravanja kazne;

2. Rješenja u kojima se prema «obienim» povratnicima primjenjuje pooštrena kazna, a prema

profesionalnim delikventima, delikventima iz navike i delikventima po tendenciji primjenjuje i kazna i

posebna mjera bezbjednosti, (u vedem broju zakonodavstava); 3. Rješenja koja predviGaju primjenu

posebne kriviene sankcije prema multirecidivistima.

Povrat u našem krivienom pravu

Za razliku od prethodnih zakonskih rješenja koja su razlikovala tzv.obieni i višestruki povrat, KZ FBiH u

odredbama el.45 predviGa pooštravanje kazne samo u slueaju višestrukog povrata. Zakon predviGa

više uslova koji moraju biti ispunjeni da bi se ueinilac krivienog djela smatrao višestrukim

povratnikom. Ti uslovi se odnose na: raniju osuGivanost, izvršeno krivieno djelo, lienost ueinioca i

vremenski razmak izmeGu ranije osude i novog krivienog djela.

Uslovi koji se odnose na raniju osuGivanost. Postoje 3 takva uslova: 1. Ueinilac treba da je ranije

osuGivan 2 ili više puta. To znaei da moraju postojati najmanje 2 osude. Jedinstvena kazna za kriviena

djela u sticaju smatra se jednom osudom. 2. U obzir dolaze samo osude za kriviena djela izvršena sa

umišljajem. Ukoliko se osuda odnosi na više krivienih djela izvršenih u sticaju, barem jedno od tih

djela mora biti izvršeno sa umišljajem.

144

3. Da je ueinilac bio 2 ili više puta osuGivan na kaznu zatvora od najmanje 1 godinu. Ova kazna mora

proizilaziti iz svake osude, što znaei da ovaj uslov nede postojati ako je jedna osuda bila npr. zatvor od

8 mjeseci, a druga zatvor od 2 godine.

Uslovi koji se odnose na krivieno djelo su da je djelo ueinjeno sa umišljajem i da je za ueinjeno djelo

propisana kazna zatvora. Ako ueinilac odgovara za više krivienih djela u sticaju, prvi uslov je ispunjen

ako umišljaj postoji bar u odnosu na jedno od izvršenih djela.

Uslov koji se odnosi na lienost ueinioca je da ueinilac pokazuje sklonost einjenju krivienih djela. Ovaj

element je najteţe utvrditi. Ustvari se radi o uvjerenju suda koje mora biti zasnovano na odreGenim

okolnostima. Eesto vršenje krivienih djela nije apsolutno dovoljan pokazatelj. Uvjerenje o tome treba

da se zasniva na sveukupnoj ocjeni lienosti ueinioca,njegovog naeina ţivota, ponašanja, pobuda iz

kojih su vršena kriviena djela, srodnosti izvršenih djela itd. Pri ocjeni hode li izredi kaznu stroţiju od

propisane, sud de cijeniti i potrebu da se radi ostvarivanje svrhe kaţnjavanja izrekne takva kazna.

Vremenski razmak izmeGu ranije osude i novog krivienog djela – Ovaj uslov ispunjen je ako od dana

otpuštanja ueinitelja sa izdrţavanja ranije izreeene kazne do izvršenja novog krivienog djela nije

proteklo 5 godina.

Stroţija kazna za slueaj višestrukog povrata ne smije predi dvostruku mjeru propisane kazne ni 15

godina zatvora.

ODMJERAVANJE KAZNE SA KRIVIENA DJELA U STICAJU Idealni i realni sticaj i odmjeravanje kazne

Neka zakonodavstva u propisima za odmjeravanje kazne prave razliku izmeGu idealnog i realnog

sticaja. Ovo razlikovanje bazira se na shvatanju da u slueaju idealnog sticaja prema ueiniocu treba

blaţe postupiti nego kad je u pitanju realni sticaj. Smatra da se da je manja društvena opasnost onog

ueinioca koji je izvršio jednu radnju i njome povrijedio više zakonskih propisa, nego onoga koji je

izvršio više radnji krivienih djela.

KZ FBiH ne predviGa razlieito odmjeravanje kazne za djela ueinjena u idealnom i realnom sticaju.

Naeini odmjeravanja kazne za kriviena djela u sticaju

U krivienom zakonodavstvu uglavnom su prihvadena 3 osnovna naeina odmjeravanja kazne za djela u

sticaju. Po jednom, jedinstvena kazna se odmjerava na osnovu kazni koje su izreeene za pojedina

djela. Dakle, izricanju prethodi utvrGivanje ili izricanje kazne za svako izvršeno krivieno djelo.

Po drugom naeinu, jedinstvena kazna se odmjerava s obzirom na kazne koje su propisane za kriviena

djela izvršena u sticaju. Pritom je najeešde zastupljeno rješenje da se za osnov jedinstvene kazne

uzima kazna koja je propisana za najteţe izvršeno djelo i ona se povisuje uz odgovarajuda ogranieenja.

Tredi naein je da se kazna izriee na osnovu sveukupne ocjene izvršenih krivienih djela, u okviru opdeg

minimuma i maksimuma odreGene vrste kazne.

U zakonodavstvima koja odreGuju da se jedinstvena kazna za kriviena djela u sticaju izriee na osnovu

pojedinaeno utvrGenih kazni za svako od izvršenih djela, prihvadena su 3 osnovna sistema za

odmjeravanje ove kazne. To su: sistem kumulacije, sistem asperacije i sistem apsorpcije.

145

Po sistemu kumulacije za svako od izvršenih krivienih djela utvrGuje se kazna, a jedinstvena kazna se

izriee tako što se saberu pojedinaeno odmjerene kazne. Jedinstvena kazna jednaka je zbiru

pojedinaeno utvrGenih kazni. Sistem kumulacije uglavnom se primjenjuje kad su za kriviena djela u

sticaju odmjerene noveane kazne.

Po sistemu asperacije za svako od krivienih djela izvršenih u sticaju utvrGuje se kazna, pa se najteţa

od utvrGenih kazni povedava uz odreGena ogranieenja. Dakle, osnov je najteţa od utvrGenih kazni, što

ima odreGenih nedostataka kada je u pitanju vršenje vedeg broja lakših krivienih djela jer na taj naein

neka djela praktieno mogu ostati nekaţnjena.

Po sistemu apsorpcije takoGe se utvrGuje kazna za svako krivieno djelo izvršeno u sticaju, a kao

jedinstvena kazna izriee se najteţa od utvrGenih kazni. Dakle, kazna za najteţe izvršeno djelo

apsorbuje ostale kazne. Ovaj sistem praktieno dovodi do toga da se ueinilac kaţnjava samo za najteţe

od izvršenih krivienih djela, dok ostala djela ostaju nekaţnjena. Time se izvršilac više krivienih djela

stavlja u povoljniji poloţaj od onoga ko je izvršio samo jedno krivieno djelo.

Odmjeravanje kazne za kriviena djela u sticaju po našem pravu

Odmjeravanje kazne za kriviena djela u sticaju po KZ FBiH (el.46) realizira se na naein da sud najprije

utvrGuje kazne za svako od ueinjenih djela, pa zatim za sva ta djela izriee jedinstvenu kaznu zatvora ili

dugotrajnog zatvora.

Do primjene sistema apsorpcije dolazi u slueaju da je za neko od krivienih djela u sticaju utvrGena

kazna dugotrajnog zatvora. U tom slueaju sud de izredi samo kaznu dugotrajnog zatvora.

Mada Zakon to izrieito ne predviGa, do primjene sistema apsorpcije dolazi u još jednom slueaju, koji

bi se mogao nazvati i nužnom apsorpcijom. Naime, ako je za neko krivieno djelo utvrGena kazna

zatvora od 6 mjeseci ili više, a za drugo djelo manje od 30 dana, pošto se kazna od preko 6 mjeseci ne

moţe izricati na dane, ne moţe se primijeniti sistem asperacije te kazna od 6 mjeseci ili više apsorbuje

ostale kazne eije trajanje je krade.

Osnovni sistem odmjeravanja kazne za kriviena djela za koja su utvrGene kazne zatvora je sistem

asperacije. Njegova primjena dolazi u obzir u 2 slueaja:

Ako je za kriviena djela u sticaju utvrGena kazna zatvora, jedinstvena kazna mora biti veda od svake

pojedine utvrGene kazne, ali ne smije dostidi zbir pojedinaenih kazni niti predi 15 godina zatvora. Od

navedenog postoji izuzetak u slueaju da su za sva kriviena djela u sticaju propisane kazne do 3 godine.

Tada jedinstvena kazna ne moţe biti veda od 8 godina zatvora.

Drugi slueaj primjene sistem asperacije je kada su za kriviena djela u sticaju utvrGene kazne zatvora i

maloljetniekog zatvora. Ta situacija moguda je u slueaju kad je ueinilac neka djela izvršio kao

maloljetnik, a druga kao punoljetna osoba, pa mu sud za djela izvršena u doba maloljetstva utvrdi

kaznu maloljetniekog zatvora, a za djela izvršena u punoljetstvu kaznu zatvora. U ovakvim

slueajevima kao jedinstvena kazna izriee se zatvor, s tim što se primjenjuju prethodna pravila o

izricanju jedinstvene kazne zatvora.

Po sistemu kumulacije, jedinstvena kazna izriee se u 2 slueaja: Prvo, ako je za svako krivieno djelo u

sticaju utvrGena noveana kazna, sud de povisiti najvišu utvrGenu noveanu kaznu, ali ona ne smije

predi zbir utvrGenih kazni niti opdi maksimum od 20.000 KM, odnosno 100.000 KM ako je jedno ili

više djela izvršeno iz koristoljublja. Drugo, ako je za neka kriviena djela utvrGena kazna zatvora, a za

druga noveana kazna, sud de izredi jednu kaznu zatvora i jednu noveanu kazna, eiju visinu de utvrditi

prema prethodno navedenim pravilima.

146

Sud de izredi jedinstvenu sporednu kaznu ako je sporedna kazna utvrGena makar za jedno krivieno

djelo u sticaju, a ako je utvrdio više noveanih kazni, izredi de jednu noveanu kaznu koja se utvrGuje po

prethodno navedenim pravilima.

Za kriviena djela u sticaju moţe se izredi i sudska opomena (el.59), ako za svako od tih djela postoje

uslovi za izricanje sudske opomene. U ovakvom slueaju ne primjenjuje se ni jedan od naprijed

navedenih sistema odmjeravanja kazne, ved sud jedinstveno cijeni sva izvršena djela i ako to smatra

opravdanim za njih izriee sudsku opomenu.

ODMJERAVANJE KAZNE OSUĐENOJ OSOBI

Pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju primjenjuju se i u slueaju suGenja osobi koja je ved

osuGena za neko krivieno djelo. KZ FBiH (el.47) u tom pogledu razlikuje 2 situacije:

a) Kad se sudi osuGenoj osobi za krivieno djelo ueinjeno prije nego što je zapoeela izdrţavanje kazne

po ranijoj osudi. Ovakvi slueajevi mogudi su ako se u vrijeme prvog suGenja nije znalo za još neka

izvršena djela ili ako osoba ueini još neko krivieno djelo u vremenu izmeGu pravosnaţnosti presude i

poeetka izdrţavanja kazne. U takvim slueajevima primjenjuju se pravila o odmjeravanju kazne za djela

u sticaju, pri eemu se ranije izreeena kazna uzima kao ved utvrGena. Kazna ili dio kazne koji je osuGeni

u meGuvremenu eventualno izdrţao uraeunava se u izreeenu kaznu. Analogna je situacija kad je

krivieno djelo izvršeno za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta.

b) Iste odredbe primjenjuju se i za krivieno djelo ueinjeno za vrijeme izdrţavanja kazne dugotrajnog

zatvora, zatvora ili maloljetniekog zatvora. MeGutim, ako se primjenom tih odredbi ne bi mogla

ostvariti svrha kaţnjavanja obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije izreeene kazne, sud je

obavezan da ueinitelju izrekne kaznu neovisno od ranije izreeene kazne. Npr. ako osuGenik na 15

godina zatvora nakon 12 izdrţanih godina ueini krivieno djelo za koje se odmjeri kazna od 10 godina,

primjenom pravila o odmjeravanju kazne za djela u sticaju on bi praktieno ostao nekaţnjen za to novo

krivieno djelo jer se ne moţe izredi jedinstvena kazna zatvora duţe od 15 godina.

OsuGenik koji za vrijeme izdrţavanja kazne lišenja slobode ueini krivieno djelo za koje se propisuje

noveana kazna ili zatvor do jedne godine, kaţnjava se disciplinski (el.47 st.3).

URAEUNAVANJE PRITVORA I RANIJE KAZNE

Pritvor je mjera koja se u krivienom postupku primjenjuje radi obezbjeGenja prisustva okrivljenog i

uspješnog voGenja krivienog postupka. U odreGenim slueajevima pritvor se odreGuje i radi

obezbjeGenja izvršenja kazne koja je ved izreeena ueiniocu krivienog djela. Dakle, pritvor ne

predstavlja kaznu ved procesnu mjeru eiji osnovni smisao je da osigura uspješno odvijanje krivienog

postupka.

Postoje razlieita mišljenja o tome da li trajanje pritvora treba uraeunati u izreeenu kaznu. Po jednom

mišljenju, pritvor uvijek treba uraeunati u izreeenu kaznu jer bi u suprotnom ueinilac faktieki izdrţao

duţu kaznu od one na koju je osuGen. Drugo mišljenje polazi od toga da okrivljeni eesto svojim

drţanjem izaziva potrebu da se prema njemu odredi pritvor, dakle na odreGeni naein je kriv za

preduzimanje ove mjere. Zbog toga treba ovlastiti sud da u svakom konkretnom slueaju odluei da li

de pritvor biti uraeunat u izreeenu kaznu ili ne. Preovladava shvatanje da se trajanje pritvora moţe

uraeunati samo u kaznu izreeenu za djelo povodom kojeg je pritvor odreGen.

U našem krivienom pravu (el.48), vrijeme provedeno u pritvoru, kao i svako lišenje slobode u vezi sa

krivienim djelom, obavezno se uraeunava u izreeenu kaznu lišenja slobode i noveanu kaznu.

147

Pod “svakim drugim lišenjem slobode” podrazumijeva se npr.zatvaranje ueinioca djela do privoGenja

istraţnom sudiji, vrijeme provedeno na posmatranju u odgovarajudoj zdravstvenoj ustanovi, izdrţana

kazna ili dio kazne u inostranstvu i sl.

Pored navedenog, mogude je da neka osoba bude kaţnjena za prekršaj, privredni prijestup ili povredu

vojne discipline, a da se istoj osobi kasnije sudi za krivieno djelo eija obiljeţja obuhvataju i obiljeţja

prekršaja, privrednog prijestupa, odnosno povrede vojne discipline. U takvom slueaju se u kaznu

izreeenu za krivieno djelo uraeunava zatvor, vojnieki pritvor ili noveana kazna koji su ved izdrţani

odnosno pladeni za pomenuti prekršaj, privredni prijestup ili povredu vojne discipline.

Pri svakom uraeunavanju, dan lišenja slobode izjednaeava se sa iznosom od 50 KM.

UVJETNA OSUDA I SUDSKA OPOMENA

OPDE NAPOMENE O UVJETNOJ OSUDI I SUDSKOJ OPOMENI

U nekim zakonodavstvima, uvjetna osuda sastoji se u nametanju odreGenih obaveza ueiniocu

krivienog djela i njegovom stavljanju pod nadzor odgovarajude sluţbe, sa mogudnošdu da mu se za

izvršeno djelo izrekne kazna ukoliko se ne pridrţava nametnutih obaveza.

U drugim zakonodavstvima uvjetna osuda znaei odlaganje izvršenja izreeene kazne, pod uvjetom da

osuGeni ne izvrši novo krivieno djelo i da ispuni druge obaveze koje mu odredi sud.

Sudska opomena je mjera upozorenja ueinioca o nedozvoljenosti njegovog ponašanja, sa stavljanjem

u izgled izricanja kazne ako se ponovi vršenje krivienog djela.

Uvjetna osuda i sudska opomena imaju niz zajedniekih karakteristika: a) U osnovi se radi o mjerama

opomene za izvršeno djelo i upozorenja ueiniocu da više ne vrši kriviena djela. Njihovom primjenom

se ueinilac po pravilu ne lišava, niti mu se ogranieavaju slobode i prava; b) Uvjetna osuda i sudska

opomena po pravilu se primjenjuju prema ueiniocima lakših krivienih djela. Njihova zajednieka

kriminalno-politieka svrha je da posluţe kao supstituti za kratkotrajne kazne zatvora; c) Obje mjere

orijentirane su ka ueiniocu krivienih djela, a njihovom primjenom prvenstveno se nastoji vaspitno

djelovati na ueinioca da ne ponovi djelo; d) Polazedi od stanovišta da na graGane antikriminalno

djeluje i sama mogudnost izlaţenja pred sud, proizilazi da uvjetna osuda i sudska opomena

objedinjuju ciljeve generalne i specijalne prevencije; e) Uvjetna osuda i sudska opomena imaju

izrazito humanistieki karakter. Radi se o najblaţim krivienim sankcijama.

ZAJEDNIEKA SVRHA UVJETNE OSUDE I SUDSKE OPOMENE

Svrha uvjetne osude i sudske opomene (el.49. KZ FBiH) je da se prema krivieno odgovornom ueiniocu

ne primijeni kazna za djelo manjeg znaeaja kad to nije nuţno radi krivienopravne zaštite i kad se moţe

oeekivati da de upozorenje uz prijetnju kaznom (uvjetna osuda) ili samo upozorenje (sudska

opomena) dovoljno uticati na ueinioca da više ne eini kriviena djela. Iz ovakve zakonske definicije

proizilaze i kumulativno postavljeni uslovi za primjenu ovih mjera: djelo malog znaeaja;

148

kazna nije nuţna za krivienopravnu zaštitu; moţe se oeekivati da de mjera dovoljno uticati na ueinioca.

UVJETNA OSUDA

NASTANAK UVJETNE OSUDE I NJENO KRIMINALNO-POLITIEKO OPRAVDANJE

Uvjetna osuda nastala je sredinom XIX vijeka u nekim drţavama SAD i u Engleskoj. Bez obzira na

prisutne razlike u reguliranju uvjetne osude u zakonodavstvima, postoji nekoliko zajedniekih

karakteristika u vezi sa njenom primjenom: 1. Uvjetna osuda primjenjuje se prema krivieno

odgovornim ueiniocima; 2. Moţe se izredi samo pod odreGenim zakonskim uvjetima – intencija je da

se njena primjena ograniei na lakša kriviena djela; 3. Izricanje uvjetne osude je uvijek fakultativno – o

tome odlueuje sud; 4. Primjenom uvjetne osude treba da se ostvare ciljevi politike suzbijanja

kriminaliteta.

Osnovni prigovor koji se upuduju na raeun opravdanosti postojanja uvjetne osude su da ova sankcija

nije opravdana sa aspekta generalne prevencije, jer eesta primjena uvjetne osude stvara uvjerenje da

se za prvo krivieno djelo po pravilu ne kaţnjava. Drugi prigovor je da primjena uvjetne osude vodi

nejednakom tretiranju ueinilaca krivienih djela jer se nekima izriee uvjetna osuda, a nekima

bezuvjetna kazna za isto djelo.

MeGutim ovakvi prigovori su neosnovani jer je izricanje uvjetne osude uvijek fakultativno, tako da

ueinilac krivienog djela nikad ne moţe raeunati na izvjesnost uvjetne osude. Osim toga, uvjetna osuda

je opravdana u smislu individualizacije kriviene sankcije, a i najcjelishodnija je mjera u slueajevima

kada odreGeni razlozi ukazuju na štetnost upudivanja ueinioca u kaznenu ustanovu. Uvjetna osuda je

humana sankcija koja po pravilu ne proizvodi znaeajnije štetne posljedice u pogledu socijalnog,

ekonomskog i porodienog statusa ueinioca.

RAZLIEITI SISTEMI UVJETNE OSUDE

Danas uglavnom postoje 3 sistema uvjetne osude: anglosaksonski, kontinentalni i mješoviti sistem.

Anglosaksonski sistem (sistem iskušavanja – probation sistem) je najstariji. U njemu uvjetna osuda

znaei samostalnu krivienu sankciju eija je suština stavljanje ueinioca pod nadzor odgovarajude sluţbe

za odreGeni period vremena. U tom periodu se ueiniocu namedu odreGene obaveze eije izvršenje

kontroliše sluţba za nadzor sa kojom osuGeni eesto kontaktira. Radi se o sluţbi eija djelatnost

prvenstveno ima karakter socijalnog staranja. Izricanje ove sankcije uslovljeno je prethodnom

saglasnošdu ueinioca krivienog djela, eime se nastoji osigurati aktivno ueešde osuGenog u izvršenju

kriviene sankcije.

Kontinentalni sistem preteţno je prihvaden u evropskim i zemljama Latinske Amerike. Razlike ovog

sistema u odnosu na anglosaksonski su slijedede: - Stavljanjem pod nadzor (u anglosaksonskom

sistemu) uslovno se odlaţe izricanje kazne, dok se uvjetnom osudom (kontinentalni sistem) odlaţe

izvršenje izreeene kazne; - Uvjetno osuGena osoba ne stavlja se pod nadzor, ved je osuGeni duţan sam

voditi raeuna o izvršavanju nametnutih obaveza, uz rizik opoziva uslovne osude; - Izricanje uvjetne

osude nije uslovljeno prethodnim pristankom ueinioca krivienog djela.

149

U mješovitom sistemu uvjetna osuda je odlaganje izvršenja izreeene kazne, uz istovremeno stavljanje

osuGenog pod nadzor odgovarajude sluţbe. U osnovi ovog sistema je kontinentalni sistem uvjetne

osude, ali on istovremeno otklanja osnovnu slabost kontinentalnog sistema: uvjetno osuGeni više nije

prepušten samom sebi, ved mu se pruţa pomod i vrši nadzor nad njegovim ponašanjem.

Danas sve vedi broj krivienih zakonodavstava paralelno prihvata više modaliteta uvjetne osude.

Najeešde se jedan uzima kao osnovni, dok je primjena drugog po pravilu namijenjena posebnim

kategorijama ueinilaca KD.

UVJETNA OSUDA U NAŠEM KRIVIENOM PRAVU

Koncepcija uvjetne osude u našem pravu se u izvjesnoj mjeri oslanja na rješenja prihvadena u

anglosaksonskom i evropskom pravu, ali nije identiena ni sa jednim od tih sistema.

Kao i u anglosaksonskom sistemu, u našem pravu je uvjetna osuda odlaganje izricanja kazne ueiniocu

krivienog djela. Prema tome, radi se o upozorenju uz prijetnju kaznom, a ne o osudi na kaznu.

MeGutim, izmeGu anglosaksonskog i našeg sistema postoje 2 bitne razlike: 1. U anglosaksonskom

sistemu uvjetna osuda se sastoji u stavljanju pod nadzor i sama prijetnja kaznom ne postoji kao

samostalna kriviena sankcija. U našem sistemu uvjetna osuda moţe ali ne mora biti pradena zaštitnim

nadzorom, tako da je mogude izredi samo prijetnju kaznom. 2. U anglosaksonskom sistemu ueiniocu

se prijeti kaznom koja nije unaprijed odreGena, ved se u slueaju potrebe ta kazna naknadno utvrGuje

u posebnom sudskom postupku. U našem pravu prijetnja kaznom je odreGena.

UtvrGivanje kazne prilikom izricanja uvjetne osude u našem pravu slieno je evropskom sistemu

uvjetne osude. Razlika je u tome što se u evropskom sistemu ueiniocu izrife kazna, dok se u našem

sistemu kazna samo utvrđuje, a izriee se tek ako doGe do opoziva uvjetne osude. Ova razlika je

znaeajna prvenstveno zbog toga što izricanje kazne u uvjetnoj osudi dovodi do zakljueka da je u

pitanju osuda na kaznu, eime uvjetna osuda gubi karakter samostalne kriviene sankcije.

Pretpostavke (uvjeti) za izricanje uvjetne osude (el.51 KZ)

Postoje 3 kumulativno postavljene pretpostavke za izricanje uvjetne osude:

a) Da je ueinjeno krivieno djelo i da je ueinilac krivieno odgovoran. Ovo ukazuje da se prilikom

izricanja uvjetne osude moraju utvrditi sve okolnosti za izricanje ove sankcije.

b) Da je utvrGena kazna zatvora do dvije godine ili noveana kazna. Pritom nije od znaeaja da li su ove

kazne utvrGene za jedno ili više krivienih djela izvršenih u sticaju. Ako je istovremeno utvrGena i

zatvorska i noveana kazna, uvjetna osuda moţe se odnositi na zatvor ili na obje kazne. Postoje 2

izuzetka od ovog naeela: prvo, uvjetna osuda ne moţe se izredi za kriviena djela na koja se ni

primjenom odredaba o ublaţavanju ne bi mogla izredi kazna manja od jedne godine zatvora. To su

kriviena djela za koja je kao najmanja mjera kazne propisan zatvor od 3 ili više godina, jer se kod ovih

djela kazna moţe ublaţiti najviše do 1 godine. Drugo ogranieenje odnosi se na kriviena djela za koja se

moţe izredi kazna zatvora u trajanju od 10 godina ili teţa kazna. Za ova djela uvjetna osuda se moţe

izredi samo ako je kazna zatvora do 2 godine utvrđena primjenom odredaba o ublaţavanju kazne.

Dakle, radi se o teškim krivienim djelima za koja se uvjetna osuda moţe izredi samo ako su izvršena

pod osobito olakšavajudim okolnostima, odnosno ako je postojao poseban zakonski osnov za

ublaţavanje.

c) Uvjerenje suda da de se primjenom uvjetne osude postidi svrha kazne, odnosno dovoljno uticati na

ueinioca da ne vrši kriviena djela. Zakon u tom smislu obavezuje sud da pri odlueivanju da li

150

de izredi uvjetnu osudu posebno u obzir uzme osobu ueinioca, njegov raniji ţivot, njegovo ponašanje

poslije krivienog djela, stepen kriviene odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je djelo ueinjeno.

Uvjeti pod kojima se izriee uvjetna osuda

Odluka o uvjetnoj osudi mora uvijek sadrţavati obavezu osuGenog da za vrijeme koje mu odredi sud

ne ponovi vršenje krivienog djela. Ukoliko osuGeni ne ispuni ovaj uvjet, to je osnov za obavezno ili

fakultativno opozivanje uvjetne osude.

Osim prethodnog, obaveznog uvjeta, sud moţe uvjetno osuGenom odrediti da ispuni i neke druge

uvjete. Ti fakultativni uvjeti se u krivienopravnoj teoriji dijele na opde i posebne.

Opdi fakultativni uvjeti su oni koji se mogu postaviti u svakoj uvjetnoj osudi, neovisno o krivienom

djelu i ueiniocu. Takvi uvjeti su: povrat imovinske koristi pribavljene vršenjem KD i naknada

prouzrokovane štete. Imovinska korist pribavljena izvršenjem krivienog djela obavezno se oduzima od

ueinioca (el.110), te je sud duţan izredi ovu mjeru kad su ispunjeni zakonski uvjeti njene primjene.

Posebni fakultativni uvjeti se po svojoj sadrţini vezuju ili za lienost ueinioca, ili za prirodu izvršenog

djela, npr: lijeeenje u odgovarajudoj zdravstvenoj ustanovi, posjedivanje odgovarajudih psiholoških ili

drugih savjetovališta, izmirenje dospjelih obaveza i uredno pladanje izdrţavanja itd.

Uvjetno osuGenom licu mogu se postaviti samo oni fakultativno postavljeni uvjeti koji su predviGeni

Zakonom. U presudi kojom se izriee uvjetna osuda odreGuju se i rokovi za ispunjenje obaveza. Taj rok

se naziva vrijeme provjeravanja, s tim što rok za neizvršenje novog KD ne moţe biti kradi od jedne niti

duţi od pet godina.

Dejstvo uvjetne osude

Dejstva uvjetne osude sastoje se u slijededem: a) Uvjetna osuda upisuje se u kaznenu evidenciju i

ukoliko nije opozvana, briše se nakon jedne godine od isteka vremena provjeravanja; b) Pri

odmjeravanju kazne ranija uvjetna osuda moţe se uzeti kao oteţavajuda okolnost; c) Mjera

oduzimanja imovinske koristi pribavljene krivienim djelom izriee se i u sudskoj odluci kojom je

izreeena uvjetna osuda; d) Uz uvjetnu osudu se osuGenom mogu izredi i odreGene mjere

bezbjednosti: zabrana upravljanja motornim vozilom, oduzimanje predmeta, obavezno lijeeenje

alkoholieara i narkomana itd.

Posebna obiljeţja uvjetne osude su: - uvjetna osuda posebno je namijenjena iskljueivo punoljetnim

ueiniocima krivienih djela; - uvjetna osuda ne povlaei pravne posljedice osude. Opozivanje uvjetne

osude

Zakon poznaje 3 razloga zbog kojih se uvjetna osuda moţe opozvati: izvršenje novog krivienog djela za

vrijeme roka provjeravanja; ranije izvršeno krivieno djelo; neispunjenje odreGenih obaveza.

U slueaju izvršenja novog krivienog djela za vrijeme roka provjeravanja, opozivanje uvjetne osude

moţe biti obavezno ili fakultativno (el.52).

151

Uvjetna osuda se obavezno opoziva ako uvjetno osuGeni izvrši krivieno djelo (ili više KD u sticaju) za

koje mu bude izreeena kazna zatvora od 2 godine ili teţa kazna.

Ako je za vrijeme provjeravanja uvjetno osuGenom izreeena kazna zatvora manja od 2 godine, ili

noveana kazna, sud može ali ne mora opozvati uvjetnu osudu. MeGutim, sud mora opozvati uvjetnu

osudu, odnosno vezan je zabranom izricanja uvjetne osude, ako ueinitelju za kriviena djela utvrGena u

uvjetnoj osudi i nova kriviena djela treba izredi kaznu zatvora u trajanju od više od 2 godine.

Kad je sud opozvao uvjetnu osudu, za sva izvršena kriviena djela izriee jedinstvenu kaznu primjenom

odredaba o odmjeravanju kazne za kriviena djela u sticaj. Pritom se kazna iz opozvane uvjetne osude

uzima kao utvrGena.

Ako sud ne opozove ranije izreeenu uvjetnu osudu, za novo krivieno djelo moţe izredi uvjetnu osudu

ili kaznu. Ako sud odluei ponovo izredi uvjetnu osudu, utvrdide jedinstvenu kaznu primjenom

odredaba o odmjeravanju kazne za kriviena djela u sticaju. Vrijeme provjeravanja u novoj uvjetnoj

osudi ne moţe biti krade od jedne niti duţe od 5 godina, a proteklo vrijeme provjeravanja iz

prethodne uvjetne osude se ne uraeunava u vrijeme predviGeno novom uvjetnom osudom. Vrijeme

se raeuna od dana pravosnaţnosti presude.

Sudska opomena izreeena uvjetno osuGenom u vrijeme provjeravanja, ne predstavlja osnov za opoziv

uvjetne osude.

Ranije izvršeno krivieno djelo je fakultativni osnov za opozivanje uvjetne osude. (el.53) Ovdje se radi o

krivienom djelu izvršenom prije izricanja uvjetne osude, a za koje se nije znalo. Sud de opozvati

uvjetnu osudu ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uvjetne osude da se znalo za to djelo. U

slueaju opoziva, sud izriee jedinstvenu kaznu u skladu sa odredbama o odmjeravanju kazne za

kriviena djela u sticaju.

Neispunjenje obaveza koje su nametnute uvjetno osuGenom (el.54) takoGer je fakultativni osnov za

opozivanje uvjetne osude. Donošenju sudske odluke u ovakvom slueaju prethodi ispitivanje razloga

zbog kojih uvjetno osuGeni nije ispunio nametnute obaveze u datom roku. Zavisno od toga sud moţe

donijeti neku od slijededih odluka: - ako utvrdi da uvjetno osuGeni iz opravdanih razloga ne moţe

ispuniti nametnutu obavezu, sud je moţe ukinuti ili je zamijeniti nekom drugom obavezom koja

takoGer mora biti predviGena u Zakonu; - ako utvrdi da uvjetno osuGeni moţe ispuniti obavezu, ali da

rok ispunjenja nije realno odreGen, sud moţe u okviru vremena provjeravanja produţiti rok za njeno

ispunjenje; - moţe opozvati uvjetnu osudu. Ovu odluku sud de posebno donijeti ako je prethodno

dolazilo do produţavanja roka za ispunjenje obaveze ili njene zamjene sa drugom, pa i pored toga

osuGeni bez opravdanih razloga nije ispunio nametnutu obavezu.

Rok u kome se moţe opozvati uvjetna osuda je vrijeme provjeravanja (el.55). Ako u tom vremenu

osuGeni ueini krivieno djelo koje povlaei opoziv uvjetne osude, a to je presudom utvrGeno nakon

isteka roka provjeravanja, uvjetna osuda moţe se opozvati najkasnije u roku od 1 godine od dana kad

je proteklo vrijeme provjeravanja. Rok o 1 godine po isteku vremena provjeravanja vaţi i u slueaju

neispunjenja odreGenih obaveza od strane uvjetno osuGenog.

Odluku o opozivanju uvjetne osude u formi presude donosi sud koji je sudio u prvom stepenu. U njoj

se moraju utvrditi osnov za opozivanje i razlozi kojima se sud rukovodio da opozove uvjetnu osudu,

ako se radi o fakultativnom opozivu.

Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom

152

Uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom je samo poseban oblik uvjetne osude, što znaei da vaţe iste

odredbe za odreGivanje i opoziv ove mjere, kao i sadrţaj osnovnog oblika uvjetne osude, s tim što sud

moţe odrediti da se ueinitelj kome je izreeena uvjetna osuda stavi pod zaštitni nadzor ako smatra da

de se uz tu mjeru bolje ostvariti svrha uvjetne osude, imajudi u vidu lienost ueinoca i okolnosti

izvršenja djela (el.56).

Zaštitni nadzor obuhvata mjere pomodi, skrbi, nadzora i zaštite. Te mjere predviGene su Zakonom

(el.57), a mogu biti: - lijeeenje u odgovarajudoj zdravstvenoj ustanovi; - uzdrţavanje od upotrebe

alkohola ili opojnih droga; - posjedivanje odreGenih psiholoških i drugih savjetovališta i postupanje po

njihovim zahtjevima; - osposobljavanje za odreGeno zanimanje; - prihvatanje zaposlenja koje

odgovara struenoj spremi i sposobnostima ueinitelja; - raspolaganje pladom i drugim prihodima ili

imovinom na primjeren naein i u skladu sa braenim, odnosno porodienim obavezama.

Prilikom izbora obaveza sud je obavezan da naroeito uzme u obzir godine starosti ueinitelja, njegovo

opde zdravstveno i duševno stanje, sklonosti i navike u naeinu voGenja ţivota, pobude iz kojih je

ueinio krivieno djelo i ponašanje nakon einjenja krivienog djela, raniji ţivot, liene i porodiene prilike i

druge okolnosti od znaeaja za izbor mjera zaštitnog nadzora i njihovo trajanje.

Trajanje zaštitnog nadzora krede se u okviru trajanja vremena provjeravanja, s tim što ne moţe biti

krade od 6 mjeseci, niti duţe od 2 godine. Ako u toku trajanja zaštitnog nadzora sud utvrdi da je

ispunjena svrha ove mjere, moţe ukinuti zaštitni nadzor prije proteka odreGenog vremena. Ako

osuGeni ne ispunjava obaveze koje mu je sud odredio, sud ga moţe opomenuti, moţe ranije obaveze

zamijeniti drugima, produţiti trajanje zaštitnog nadzora u okviru vremena provjeravanja ili opozvati

uvjetnu osudu. (el.58) Opozivanjem uvjetne osude zaštitni nadzor se automatski ukida.

SUDSKA OPOMENA

POJAM I ZNAEAJ SUDSKE OPOMENE

Sudska opomena je specifiena kriviena sankcija koja se pod odreGenim zakonskim uvjetima moţe

izredi punoljetnom i krivieno odgovornom ueiniocu krivienog djela. Dakle, uslovi za izricanje sudske

opomene su izvršeno krivieno djelo i utvrGena kriviena odgovornost ueinioca.

Izricanjem sudske opomene ueiniocu se upuduje prijekor za izvršeno djelo i istovremeno upozorenje

da de se prema njemu u slueaju ponovnog izvršenja djela primijeniti stroţija krivena sankcija. U tom

prijekoru i upozorenju je osnovna sadrţina sudske opomene kao kriviene sankcije. Dakle, moţe se redi

da je sudska opomena posebna vaspitna mjera za punoljetne ueinioce krivienih djela.

UVJETI ZA IZRICANJE SUDSKE OPOMENE I NJENO DEJSTVO Uvjeti za izricanje sudske opomene

Dva su naeelna uvjeta za izricanje sudske opomene: da je za izvršeno djelo propisana kazna zatvora

do jedne godine ili noveana kazna i da je djelo ueinjeno pod takvim olakšavajudim okolnostima koje

ga eine osobito lakim. Drugi uvjet je faktieko pitanje koje sud utvrGuje u svakom konkretnom slueaju

uzimajudi u obzir okolnosti koje se odnose na ueinioca ili djelo. Uopšteno

153

reeeno, ukupnost ovih okolnosti treba ukazivati da je djelo po znaeaju ispod prosjeka u kome se to

djelo najeešde javlja, ali da ipak ne postoje uvjeti za primjenu instituta djela malog znaeaja.

Uvjeti za izricanje sudske opomene postavljeni su kumulativno, ali sud nije obavezan izredi sudsku

opomenu i u situaciji kad su ispunjena oba uvjeta. Sud je pri odlueivanju da li de izredi sudsku

opomenu duţan voditi raeuna o svrsi sudske opomene i posebno uzeti u obzir okolnosti vezane za

djelo i ueinioca.

Izuzetno, sudska opomena se moţe izredi i kad je propisan zatvor do 3 godine, ali za odreGena

kriviena djela i pod uvjetima predviGenim zakonom.

Sudska opomena moţe se izredi i za više krivienih djela u sticaju, ako su za svako od tih djela

ispunjena 2 prethodno navedena uvjeta.

Dejstvo sudske opomene i njena posebna obiljeţja

Karakteristike i pravna dejstva sudske opomene ogledaju se u slijededem: - sudska opomena izriee se

rješenjem; - uz sudsku opomenu mogu se izredi mjere sigurnosti zabrana upravljanja motornim

vozilom i oduzimanje predmeta; - oduzimanje imovinske koristi izriee se i kad je ueiniocu krivienog

djela izreeena sudska opomena; - ueinilac kome je izreeena sudska opomena ima status osuGivanog

lica, te mu se izreeena sudska opomena moţe uzeti kao oteţavajuda okolnost pri odmjeravanju kazne

za novo krivieno djelo; - izreeena opomena unosi se u kaznenu evidenciju i iz nje se briše ako osuGeni

u roku od jedne godine od dana pravosnaţnosti sudske odluke ne ueini novo krivieno djelo; - sudska

opomena ne moţe biti osnov za nastupanje pravnih posljedica osude; - ne moţe se izredi sudska

opomena vojnim licima se za kriviena djela protiv oruţanih snaga FBiH; - sudska opomena ne moţe se

izredi ni maloljetnom ueiniocu krivienog djela.

MJERE SIGURNOSTI

NASTANAK MJERA SIGURNOSTI I OSNOV NJIHOVE PRIMJENE Nastanak mjera sigurnosti

Kao samostalne kriviene sankcije mjere sigurnosti su se u krivienom zakonodavstvu pojavile

poeetkom 20.vijeka. Njihovo pojavljivanje vezuje se uglavnom za ueenje italijanske pozitivne škole

prema kome je potrebno kao jedinu krivienopravnu mjeru ustanoviti mjeru socijalne zaštite, a kazne

izostaviti iz sistema krivienih sankcija.

Po koncepciji sociološke škole, kazna i dalje ostaje osnovna mjera u borbi protiv kriminaliteta, ali

prema odreGenim ueiniocima krivienih djela pored kazne treba primijeniti i mjeru sigurnosti, a u

nekim slueajevima tu mjeru treba izredi umjesto kazne.

Osnov primjene mjera sigurnosti

Neke osobe usljed duševne poremedenosti nisu sposobne pravilno procijeniti svoje ponašanje niti

shvatiti pravni znaeaj kazne. S druge strane, meGu ueiniocima krivienih djela nailazi se i na takve

lienosti koje imaju formiranu sklonost ka vršenju krivienih djela. U odnosu na ove dvije kategorije

delikvenata treba umjesto kazne primjenjivati posebne mjere društvene zaštite.

154

Kasnije, pod uticajem kriminoloških saznanja o uzrocima kriminaliteta i mjerama za njihovo

suzbijanje, sistem mjera bezbjednosti je proširen. Osnov za primjenu mjera sigurnosti postaje

opasnost od ponovnog vršenja krivifnih djela. Ona ne mora proizilaziti samo iz duševno anormalnog

stanja ili sklonosti ka vršenju krivienih djela, ved i iz drugih karakteristika lienosti (sklonost ka

pretjeranoj upotrebi alkohola ili opojnih sredstava) ili nekih okolnosti koje su imale poseban uticaj na

pojedine ueinioce.

OPRAVDANOST MJERA SIGURNOSTI KAO KRIVIENIH SANKCIJA

Opravdanost mjera sigurnosti potrebno je cijeniti s obzirom na njihov sadrţaj, ciljeve koji se ţele

postidi njihovom primjenom i uvjete pod kojima se izrieu. Mjere koje obuhvataju lijeeenje delikvenata

opravdane su i sa aspekta zaštite društva od kriminaliteta, a i sa aspekta humanog postupanja sa

ueiniocem. Primjena mjera sigurnosti u ovakvim slueajevima je nacjelishodnija, jer bi se kazna mogla

štetno odraziti na duševno stanje ueinioca.

Opravdane su i mjere sigurnosti koje se primjenjuju u cilju otklanjanja odreGenih okolnosti i uvjeta

koji stimulativno djeluju na vršenje krivienih djela. To su mjere koje obuhvataju zabranu vršenja

odreGenih djelatnosti.

Najspornija je opravdanost posebnih mjera sigurnosti koje se primjenjuju prema multirecidivistima,

delikventima iz navike i profesionalnim delikventima. One obuhvataju lišavanje slobode ueinioca, a

izvršavaju se poslije kazne zatvora, što praktieno predstavlja produţenje kazne. Osim toga,

neodreGenost njihovog trajanja uvodi “na mala vrata” arbitrarno kaţnjavanje koje je neprihvatljivo za

demokratsko krivieno zakonodavstvo.

MJERE SIGURNOSTI I KAZNA

Zajednieke karakteristike mjere sigurnosti i kazne su: - svrha kazne i mjere sigurnosti je zaštita

društva od kriminaliteta, spreeavanje ueinioca da u bududnosti vrši kriviena djela i njegovo

popravljanje; - osnov za izricanje kazne i mjere sigurnosti jeste ueinjeno krivieno djelo; - i sa jednom i

sa drugom krivienom sankcijom mogu se ogranieiti slobode i prava ueinioca KD; - odreGenost u

zakonu; - izricanje od strane suda.

Razlike izmeGu kazne i mjere sigurnosti: - Neposredni ciljevi kazne i mjere sigurnosti su razlieiti.

Kaznom se ostvaruju ciljevi generalne i specijalne prevencije, u eemu odreGeni udio ima i

zastrašujuda mod kazne. Mjera sigurnosti za neposredni cilj ima specijalnu prevenciju i nema

zastrašujudi ved terapeutski sadrţaj. - Mada se i kazna i mjera sigurnosti izrieu u vezi sa krivienim

djelom, uticaj djela je pritom razlieit. Kazna je reakcija na zloein i time usmjerena prema dogaGaju iz

prošlosti. Mjera sigurnosti je usmjerena ka bududnosti eiji osnovni smisao je da se otkloni opasno

stanje ueinioca. - Kazna se uvijek izriee na odreGeno vrijeme, dok se vrijeme trajanja mjere sigurnosti

ne mora uvijek unaprijed odrediti jer se u odreGenim slueajevima ne moţe predvidjeti koliko je

vremena potrebno da bi se ueinilac izlijeeio, odnosno da bi se otklonile njegove navike. - Ueinilac

kaznu osjeda kao zlo koje mu se eini zbog izvršenog djela, a mjeru sigurnosti ne. - U odnosu na kazne,

mjere sigurnosti imaju karakter dopunske kriviene sankcije. Po pravilu se izrieu uz kaznu i izvršavaju

nakon kazne ili paralelno sa kaznom.

155

KLASIFIKACIJA MJERA SIGURNOSTI

S obzirom na pravna dobra koja pogaGa primjena mjera sigurnosti mjere sigurnosti se klasificiraju na

personalne i realne. Personalne mjere sigurnosti pogaGaju lienost ueinioca krivienog djela. Njihovom

primjenom se ueinilac lišava ili ogranieava u nekim lienim slobodama i pravima. Realne mjere se

odnose na imovinu ueinioca i njima se ueinilac lišava nekog imovinskog prava.

Prema svrsi primjene, mjere sigurnosti se dijele na eliminatorne, kurativne (vaspitne) i preventivne.

Eliminatorne su mjere sigurnosti koje obuhvataju lišavanje slobode. Njihov cilj je da ponovno vršenje

krivienih djela sprijeee kroz izolaciju ueinioca krivienog djela iz društva i njihovo popravljanje

primjenom odreGenog institucionalnog tretmana. Primjenjuju se prema multirecidivistima i

delikventima iz navike.

Kurativne (vaspitne) mjere se sastoje u odgovarajudem medicinskom tretmanu u zdravstvenoj

ustanovi ili u tretmanu na slobodi pod nadzorom. Primjenjuju se prvenstveno prema anormalnim

delikventima, alkoholiearima i narkomanima.

Preventivne mjere sigurnosti obuhvataju ogranieavanje nekih prava ueinioca u cilju spreeavanja

vršenja novih krivienih djela. Tu spadaju npr. zabrana boravka u odreGenom mjestu, oduzimanje

predmeta i sl.

Po formalnom kriteriju, mjere sigurnosti se mogu podijeliti na one koje obuhvataju lišavanje slobode

i ostale mjere sigurnosti.

MJERE SIGURNOSTI U NAŠEM KRIVIENOM PRAVU Sistem mjera sigurnosti

KZ FBiH (el.61) predviGa slijedede mjere sigurnosti: - obavezno psihijatrijsko lijeeenje i euvanje u

zdravstvenoj ustanovi; - obavezno psihijatrijsko lijeeenje na slobodi; - obavezno lijeeenje narkomana i

alkoholieara; - zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili duţnosti; - zabrana upravljanja motornim

vozilom; - oduzimanje predmeta; - protjerivanje stranca iz zemlje.

Svrha mjera sigurnosti

Primjenom mjera sigurnosti treba da se ostvari opda svrha krivienih sankcija – suzbijanje djelatnosti

kojima se ugroţavaju pravna dobra zaštidena krivienim zakonodavstvom. U okviru ove opde svrhe,

mjere sigurnosti imaju za cilj da se otklone stanja ili uvjeti koji mogu uticati da ueinilac ubudude vrši

kriviena djela (el.60). Dakle, cilj je da se otklone stanja vezana za lienost ueinioca ili odreGeni uvjeti

koji mogu uticati na ueinioca da ubudude vrši kriviena djela.

Opda pravila o primjeni mjera sigurnosti

156

Mjere sigurnosti su vrsta kriviene sankcije. Za njih vaţi naeelo zakonitosti, tj. mogu se izredi samo

mjere koje su izrieito propisane u Zakonu. Izrieu se samo ueiniocima krivienih djela. Najvedi broj izriee

se krivieno odgovornim ueiniocima, ali neke od njih mogu se izricati i ueiniocima koji su u vrijeme

izvršenja djela bili neuraeunljivi ili bitno smanjeno uraeunljivi. Osim navedenih, pri izricanju mjera

sigurnosti primjenjuju se još neka zakonska pravila koja su iskljueivo vezana za ovu vrstu sankcija: -

Ueiniocu krivienog djela sud moţe izredi mjeru sigurnosti samo kad su ispunjeni zakonom predviGeni

uvjeti za njenu primjenu. Odredbama o svrsi mjera sigurnosti KZ odreGuje opde uvjete za njihovu

primjenu, a uz svaku mjeru sigurnosti propisuju se posebni uvjeti. - Izricanje mjera sigurnosti u naeelu

je fakultativno. Izuzeci su obavezno psihijatrijsko lijeeenje i euvanje u zdravstvenoj ustanovi i

obavezno psihijatrijsko lijeeenje na slobodi, koje se obavezno izrieu neuraeunljivim ili smanjeno

uraeunljivim ueiniocima kad su ispunjeni zakonski uvjeti. - Ueiniocu krivienog djela moţe se izredi

jedna ili više mjera sigurnosti, bez obzira na broj KD. - Mjere sigurnosti u naeelu nisu samostalne

kriviene sankcije, ved se izrieu uz neku drugu sankciju. Izuzetak su ponovo obavezno psihijatrijsko

lijeeenje i euvanje u zdravstvenoj ustanovi i obavezno psihijatrijsko lijeeenje na slobodi, koje se

neuraeunljivom ueiniocu krivienog djela izrieu samostalno. Uz te mjere se mogu izredi zabrana vršenja

poziva djelatnosti ili duţnosti, zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje predmeta. -

Obavezno lijeeenje narkomana i alkoholieara, zabrana upravljanja motornim vozilom i oduzimanje

predmeta mogu se izredi uz svaku krivienu sankciju, pa i uz osloboGenje od kazne. Zabrana vršenja

poziva djelatnosti ili duţnosti i protjerivanje stranca iz zemlje mogu se izredi ako je ueiniocu izreeena

kazna ili uvjetna osuda. - OdreGene mjere sigurnosti mogu se izredi i maloljetnom ueiniocu krivienog

djela. - Mjere sigurnosti zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili duţnosti i zabrana upravljanja m/v

kredu se u odreGenom trajanju. - Amnestija i pomilovanje po pravilu ne obuhvataju mjere sigurnosti.

Izuzetak su zabrana poziva djelatnosti i duţnosti, zabrana upravljanja m/v kad je izreeena

profesionalnom vozaeu ili protjerivanje stranca iz zemlje.

POJEDINE MJERE SIGURNOSTI Obavezno psihijatrijsko lijeeenje i euvanje u zdravstvenoj ustanovi

Kao i sve druge kriviene sankcije, ova mjera sigurnosti moţe se izredi samo povodom izvršenog

krivienog djela. Uz to je potrebno da budu ispunjeni i drugi zakonom predviGeni uvjeti (el.63): a) Kod

ueinioca krivienog djela treba u vrijeme izvršenja krivifnog djela postojati stanje neuraeunljivosti ili

bitno smanjene uraeunljivosti. Ukoliko to stanje nastane nakon izvršenja krivienog djela, mjera se ne

moţe izredi bez obzira što stanje njegove lienosti ukazuje na opasnost daljeg vršenja krivienih djela i

potrebu lijeeenja. b) Ueinilac mora biti opasan po okolinu. Pod tim se po pravilu podrazumijeva

vjerovatnoda da de, s obzirom na svoje duševno stanje, i dalje vršiti kriviena djela. Postojanje ove

opasnosti mora se utvrGivati u svakom konkretnom slueaju. c) Otklanjanje opasnog stanja kod

ueinioca mora da iziskuje njegovo lijeeenje i euvanje u odgovarajudoj zdravstvenoj ustanovi. Po svojoj

prirodi ovaj uvjet je takav da njegovo postojanje sud moţe utvrditi samo na osnovu struenog

mišljenja ljekara.

157

Svrha ove mjere je lijeeenje ueinioca i otklanjanje opasnog stanja njegove lienosti. Sud ne odreGuje

unaprijed vrijeme njenog trajanja jer je nemogude unaprijed predvidjeti vrijeme potrebno za

ostvarenje te svrhe. Sud prati izvršenje mjere i zavisno od njenog uspjeha donosi odluku o obustavi

izvršenja. Pritom je za obustavu izvršenja dovoljno da je zdravstveno stanje ueinioca toliko

poboljšano da on više nije opasan po okolinu.

Obavezno psihijatrijsko lijeeenje i euvanje u zdravstvenoj ustanovi moţe se izredi samostalno ili uz

kaznu. Neuraeunljivom ueiniocu izriee se samostalno, a ueiniocu u stanju bitno smanjene

uraeunljivosti uz kaznu. Ukoliko se izriee uz kaznu, prvo se izvršava mjera sigurnosti pa tek nakon

obustave njenog izvršenja pristupa se izvršenju kazne. Pritom se vrijeme provedeno u zdravstvenoj

ustanovi uraeunava u vrijeme trajanja kazne. Ukoliko je vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi

krade od izreeene kazne, sud moţe odrediti da se osuGeni uputi na izdrţavanje ostatka kazne ili da se

pusti na uvjetni otpust. Pri donošenju odluke o tome, sud je obavezan da naroeito uzme u obzir

uspjeh lijeeenja osuGenog, njegovo zdravstveno stanje, vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi i

ostatak kazne koju osuGeni nije izdrţao.

Obavezno psihijatrijsko lijeeenje na slobodi

Smisao ove mjere je da se lijeeenjem ueinioca sprijeei ponovno vršenje krivienog djela, ali bez njegove

izolacije iz društva. Zakon (el.64) razlikuje 2 situacije, zavisno od toga da li se mjera izriee

neuraeunljivom ueiniocu, ili ueiniocu koji je bio u stanju bitno smanjene uraeunljivosti.

Ueiniocu koji je djelo izvršio u stanju neuraeunljivosti, obavezno psihijatrijsko lijeeenje na slobodi

moţe se izredi u 2 slueaja: 1. Sud de izredi ovu mjeru ako utvrdi da je ueinilac opasan po svoju

okolinu, a za otklanjanje ove opasnosti dovoljno je njegovo lijeeenje na slobodi. 2. Ako je ueiniocu

bila izreeena mjera obaveznog psihijatrijskog lijeeenja i euvanja u zdravstvenoj ustanovi, ako sud na

osnovu rezultata lijeeenja utvrdi da euvanje u zdravstvenoj ustanovi nije više potrebno, ali da je

potrebno lijeeenje na slobodi.

Ueiniocu koji je u vrijeme izvršenja krivienog djela bio u stanju bitno smanjene uraeunljivosti, ova

mjera sigurnosti moţe se izredi samo ako mu je prethodno uz kaznu bila izreeena i mjera obaveznog

psihijatrijskog lijeeenja i euvanja u zdravstvenoj ustanovi, pa mu je sud, obustavljajudi izvršenje te

mjere, odredio uvjetni otpust.

Obavezno lijeeenje na slobodi ne moţe trajati duţe od 2 godine. Ako se ueinilac ne podvrgne lijeeenju

na slobodi ili ga samovoljno napusti, sud moţe izredi obavezno psihijatrijsko lijeeenje i euvanje u

zdravstvenoj ustanovi. Ovako sud moţe postupiti i ako ocijeni da je i pored lijeeenja na slobodi

ueinilac postao toliko opasan po okolinu da je euvanje u zdravstvenoj ustanovi neophodno.

Obavezno lijeeenje narkomana i alkoholieara Mjeru obaveznog lijeeenja narkomana i alkoholieara

(el.65) sud može (nije obavezan) izredi punoljetnom ueiniocu krivienog djela, ako su uz postojanje

kriviene odgovornosti ispunjeni slijededi kumulativno postavljeni uvjeti: a) Krivieno djelo treba biti

ueinjeno usljed zavisnosti od stalne upotrebe opojnih droga ili alkohola; b) Treba postojati opasnost

da de ueinilac usljed te ovisnosti i dalje vršiti kriviena djela; c) Ova mjera sigurnosti moţe se izredi

samo ako je ueiniocu izreeena kazna ili uvjetna osuda.

Ova mjera izvršava se na slobodi ako je izreeena uz uvjetnu osudu, sudsku opomenu ili osloboGenje

od kazne. Ako se ueinilac bez opravdanog razloga ne podvrgne lijeeenju na slobodi, sud moţe odrediti

da se mjera prinudno izvrši u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi.

158

Ukoliko je ueiniocu izreeena uvjetna osuda, sud tu osudu moţe opozvati i tada se mjera izvršava uz

kaznu koja je bila utvrGena uvjetnom osudom.

Sud je duţan da uz obavezu podvrgavanja ueinioca lijeeenju na slobodi odredi i ustanovu u kojoj de se

to lijeeenje sprovoditi. Sud obustavlja izvršenje mjere kad utvrdi da je prestala potreba za lijeeenjem,

a ukupno trajanje ne moţe biti duţe od 2 godine. Ako je mjera izreeena uz kaznu zatvora, vrijeme

provedeno u ustanovi za lijeeenje uraeunava se u kaznu.

Zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili duţnosti

Zabranom moţe biti obuhvadeno vršenje odreGenog poziva, samostalne djelatnosti ili duţnosti

vezane za upravljanje, korištenje, raspolaganje ili euvanje povjerene imovine.

Pod pozivom se po pravilu podrazumijevaju djelatnosti kojima se drugima pruţa struena pomod, a za

eije je vršenje potrebna odgovarajuda struena kvalifikacija. Takve su npr. ljekarska, advokatska,

nastavnieka i sliene djelatnosti.

Samostalne djelatnosti najeešde imaju karakter struenih usluga koje vrše graGani koristedi sredstva u

privatnoj svojini.

Duţnosti koje se odnose na povjerenu imovinu prvenstveno obuhvataju djelatnosti u drţavnim

organima, javnim preduzedima i sl. Ova mjera moţe se izredi samo onim osobama koja imaju posebna

ovlaštenja u pogledu raspolaganja povjerenom imovinom.

Uvjeti za izricanje mjere zabrane vršenja poziva, djelatnosti ili duţnosti su: 1. Da je ueiniocu za

izvršeno djelo izreeena kazna, uvjetna osuda ili mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeeenja (u

ustanovi ili na slobodi). 2. Da je ueinilac zloupotrijebio svoj poziv, vršenje djelatnosti ili duţnosti radi

izvršenja krivienog djela. Dakle, izmeGu izvršenog djela i zloupotrebe duţnosti mora postojati uzroeni

odnos. 3. Da se opravdano moţe smatrati da bi dalje vršenje djelatnosti od strane ueinioca bilo

opasno.

Drugi i tredi uvjet su alternativno postavljeni. Vrijeme trajanja zabrane ne moţe biti krade od jedne

niti duţe od 10 godina, raeunajudi od dana pravosnaţnosti odluke. Pritom se vrijeme provedeno u

zatvoru, odnosno zdravstvenoj ustanovi za euvanje i lijeeenje ne uraeunava u vrijeme trajanja ove

mjere.

Zabrana upravljanja motornim vozilom

Zabrana upravljanja može biti izreeena za m/v odreGene vrste ili kategorije. Zakonski uvjeti za

izricanje ove mjere su: a) Ueinilac treba da je izvršio krivieno djelo kojim se ugroţava javni saobradaj;

b) Ueiniocu treba biti izreeena kazna, uvjetna osuda ili sudska opomena. Mjera se moţe izredi i

ueiniocu koji je oglašen krivim, ali je osloboGen od kazne, kao i neuraeunljivom ueiniocu uz mjeru

obaveznog psihijatrijskog lijeeenja (u zdravstvenoj ustanovi ili na slobodi). c) Da okolnosti pod kojima

je djelo izvršeno ili ranija kršenja saobradajnih propisa od ueinitelja pokazuju da je opasno da on

upravlja vozilom odreGene vrste ili kategorije. Što se tiee ranijih kršenja saobradajnih propisa, ovdje

nije bitno da li je to kršenje bilo kvalificirano kao saobradajni prekršaj ili krivieno djelo, odnosno da li

je za to kršenje bio kaţnjavan ili ne.

Izricanje mjere je fakultativno. U ocjeni da li de izredi ovu mjeru, sud moţe cijeniti svaku okolnost koju

smatra znaeajnom, ali za Zakon (el.67 st.2) obavezuje da pritom naroeito uzme u obzir da li je

159

ueinilac vozae m/v po zanimanju. Ako se radi o profesionalnom vozaeu, izricanje ove mjere

automatski znaei i zabranu vršenja njegove profesionalne djelatnosti.

Zabrana upravljanja m/v ne moţe trajati krade od 3 mjeseca ni duţe od 5 godina, raeunajudi od dana

pravosnaţnosti odluke. Vrijeme provedeno u zatvoru, odnosno zdravstvenoj ustanovi za euvanje i

lijeeenje se ne uraeunava u vrijeme trajanja ove mjere.

Oduzimanje predmeta

Primjenom ove mjere ueiniocu se oduzimaju predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za

izvršenje krivienog djela, ili predmeti koji su nastali izvršenjem krivienog djela, a koji su vlasništvo

ueinitelja. U svakom konkretnom slueaju sud mora utvrditi da se radi o predmetu namijenjenom za

izvršenje krivienog djela ili predmetu nastalom izvršenjem krivienog djela. Predmeti se mogu oduzeti i

ako nisu vlasništvo ueinioca krivienog djela, ako to zahtijevaju interesi opde sigurnosti ali time se ne

dira u prava tredih osoba na naknadu štete od ueinitelja.

Primjena mjere je naeelno fakultativna, a zakonom se moţe odrediti i obavezno oduzimanje

predmeta u nekim slueajevima. Od ove mjere treba razlikovati privremeno oduzimanje predmeta kao

mjeru u krivienom postupku.

Protjerivanje stranca iz zemlje

Smisao ove mjere je da se strani drţavljanin sprijeei da ubudude eini kriviena djela u FBiH. Postoje 2

uvjeta koja se moraju ispuniti za izricanje ove mjere: a) Strancu za izvršeno KD treba da je izreeena

kazna ili uvjetna osuda, a ako se radi o mlaGoj punoljetnoj osobi izricanje mjere mogude je i uz

vaspitnu mjeru; b) Dalji boravak stranca u FBiH je nepoţeljan, o eemu odlueuje sud na osnovu

procjene pobuda iz kojih je krivieno djelo ueinjeno, naeina izvršenja krivienog djela i drugih okolnosti.

Vrijeme trajanja mjere moţe biti 1-10 godina, poeev od dana pravosnaţnosti odluke. U vrijeme

trajanja mjere ne uraeunava se vrijeme provedeno u zatvoru.

ZASTARJELOST

POJAM I VRSTE ZASTARJELOSTI Pojam zastarjelosti i njena opravdanost

Zastarjelost je jedan od zakonskih osnova usljed kojeg se ueiniocu krivienog djela ne moţe izredi

kriviena sankcija (zastarjelost krivienog gonjenja), ili se izreeena sankcija ne moţe izvršiti (zastarjelost

izvršenja kazni i drugih krivienih sankcija). Zastarjelost nastupa automatski nakon odreGenog

vremena od izvršenja djela, odnosno od pravosnaţnosti odluke kojom je kriviena sankcija izreeena.

Pravno dejstvo zastarjelosti nastaje po sili zakona i nijedan ueesnik u postupku ne moţe ga eliminirati.

Sud je obavezan da po sluţbenoj duţnosti utvrGuje da li je nastupila zastarjelost.

U krivienopravnoj teoriji sporno je pitanje opravdanosti postojanja ovog instituta. Osnovni argument

protiv zastarjelosti izvršenja krivienih sankcija je mogudnost da osuGeni svojim djelovanjem oteţava ili

eak onemogudi izvršenje kazne koja mu je izreeena. Osim toga, istiee se da zastarjelost slabi

efikasnost generalne prevencije, te da je zastarjelost izvršenja kazne protivna autoritetu sudske

odluke. Ovakva shvatanja uglavnom su bila zastupljena u starijoj krivienopravnoj literaturi.

160

Danas preovladava shvatanje da zastarjelost ima svoje opravdanje iz više razloga. Protekom duţeg

vremena od izvršenja krivienog djela u velikoj mjeri slabi društveni zahtjev za gonjenjem i

kaţnjavanjem ueinioca – krivieno djelo postepeno pada u zaborav. Osim toga, ueinilac ne osjeda

kaznu kao pravednu ako se ona izrekne nakon duţeg vremena od izvršenja djela ili ako se

implementira nakon duţeg vremena od njenog izricanja. Time slabi preventivno dejstvo kazne na

ueinioca. Zastarjelost je opravdana i sa aspekta kriviene procedure zbog oteţanog ili onemogudenog

prikupljanja dokaza nakon duţeg vremena od izvršenja krivienog djela. Posebno opravdanje institut

zastarjelosti dobiva ako se poveţe sa svrhom kaţnjavanja. Ako je osnovna svrha kaţnjavanja zaštita

društva od kriminaliteta, a nakon duţeg vremena od izvršenja djela ili izricanja kazne ueinilac nije

izvršio novo krivieno djelo, proizilazi da je svrha kaţnjavanja ostvarena i bez izricanja odnosno

izvršenja kazne. Primjena kazne bi u takvom slueaju znaeila eistu odmazdu za izvršeno djelo, što se ne

moţe uklopiti ni u teoretske niti u zakonodavne koncepcije o svrsi kaţnjavanja.

Vrste zastarjelosti

Postoje 2 vrste zastarjelosti: zastarjelost krivienog gonjenja i zastarjelost izvršenja kazni i drugih

krivienih sankcija. Kod zastarjelosti krivienog gonjenja nakon odreGenog vremena od izvršenja

krivienog djela nastupa nemogudnost da se protiv nekog lica pokrene i vodi krivieni postupak. Kod

zastarjelosti izvršenja kazni i drugih krivienih sankcija, protokom odreGenog vremena kriviena sankcija

se ne moţe izvršiti. Zajednieko za obje zastarjelosti je da uenioca krivienog djela praktieno ne pogaGa

nikakva kriviena sankcija.

S obzirom na obim primjene, zastarjelost moţe biti opda ili neogranieena i posebna ili ogranieena.

Opda zastarjelost podrazumijeva zastarijevanje u odnosu na svako izvršeno djelo i u odnosu na

svakog ueinioca. Posebna (ogranieena) zastarjelost podrazumijeva da je u odnosu na odreGena

kriviena djela ili u odnosu na odreGene izvršioce zastarjelost iskljueena. Naše krivieno zakonodavstvo

naeelno prihvata neogranieenu zastarjelost, sa izuzetkom krivienih djela genocida i ratnih zloeina, te

krivienih djela za koja po meGunarodno pravu ne moţe nastupiti zastarjelost.

ZASTARJELOST KRIVIENOG GONJENJA Pojam zastarjelosti krivienog gonjenja i rokovi zastarjelosti

Zastarjelost krivienog gonjenja je zakonski osnov za prestanak ovlaštenja nadleţnih organa da protiv

odreGene osobe poduzmu krivieno gonjenje. Obzirom da se protiv ueinioca ne moţe pokrenuti,

odnosno voditi krivieni postupak, zastarjelost krivienog gonjenja je procesna smetnja. S druge strane,

zastarjelošdu gonjenja nastupa i nemogudnost izricanja kriviene sankcije, što zastarjelost eini

institutom materijalnog krivienog prava. U tom smislu se moţe redi da ovaj institut u sebi objedinjuje

elemente procesnog i materijalnog krivienog prava.

Zastarjelost krivienog gonjenja nastupa protekom odreGenog vremena od izvršenja krivienog djela. To

vrijeme naziva se rok zastarjelosti. Prema KZ FBiH (el.121), zastarjelost krivienog gonjenja nastupa kad

protekne: a) 35 godina od izvršenja KD za koje se po zakonu moţe izredi kazna dugotrajnog zatvora;

b) 15 godina od izvršenja KD za koje se po zakonu moţe izredi zatvor preko 10 godina; c) 10 godina od

izvršenja KD za koje se moţe izredi zatvor preko 5 godina; d) 5 godina od izvršenja KD za koje se moţe

izredi zatvor preko 3 godine; e) 3 godine od izvršenja KD za koje se moţe izredi zatvor preko 1 godine;

f) 2 godine od izvršenja KD za koje se moţe izredi zatvor do 1 godine ili noveana kazna.

Zastarjelost krivienog gonjenja poeinje tedi od dana kad je krivieno djelo ueinjeno. Rok zastarjelosti

odreGen je prema vrsti i najvišoj mjeri propisane kazne. Ako je za KD propisano više

161

kazni, rok zastarjelosti krivienog gonjenja odreGuje se po najteţoj propisanoj kazni. Ako je više kazni

propisano alternativno, rok zastarjelosti odreGuje se prema teţoj od propisanih kazni. Ako je više

kazni propisano kumulativno, relevantna je kazna koja se smatra glavnom.

Ako je u pitanju gonjenje zbog KD u pokušaju, primjenjuje se isti rok zastarjelosti koji je propisan za

svršeno krivieno djelo. Rok zastarjelosti isti je za sve ueesnike u izvršenju KD – saizvršioce,

podstrekaee i pomagaee.

Kod sticaja (idealnog i realnog) rok zastarjelosti uvrGuje se posebno za svako od izvršenih djela.

Obustava zastarijevanja krivienog gonjenja

Obustava (zastoj) zastarijevanja znaei postojanje neke smetnje zbog koje se krivieno gonjenje ne

moţe otpoeeti ili produţiti za vrijeme dok smetnja traje. Obustava znaei produţenje zastarjelosti za

onoliko vremena koliko je obustava trajala, jer se u takvom slueaju u rok zastarjelosti raeuna vrijeme

do poeetka obustave i vrijeme nakon prestanka obustave.

U teoriji se razlikuju faktieke i pravne smetnje usljed kojih dolazi do obustave zastarijevanja. Faktieke

smetnje su npr.privremena okupacija, elementarne nepogode i sl. Bjekstvo ueinioca takoGer se

smatra faktiekom smetnjom, jer ne postoji pravna nemogudnost za pokretanje postupka. Pravne

smetnje su okolnosti pravne prirode zbog kojih se protiv odreGenog lica krivieno gonjenje ne moţe

otpoeeti niti produţiti. Takva smetnja je npr. duševno oboljenje ueinioca krivienog djela.

Ako je u izvršenju krivienog djela ueestvovalo više lica, obustava zastarijevanja ima dejstvo samo

prema onom saizvršiocu odnosno saueesniku na kojeg se odnosi smetnja za krivieno gonjenje, dok u

odnosu na ostale zastarjelost i dalje teee.

Po našem krivienom pravu, kad protekne dvostruko više vremena od onoga koje se po zakonu traţi za

zastarjelost krivienog gonjenja, gonjenje zastarijeva bez obzira na obustave zastarjelosti. To je

tzv.apsolutna zastarjelost. Prekid zastarijevanja krivienog gonjenja

Prekid zastarjelosti podrazumijeva nastup takvih okolnosti zbog kojih rok zastarjelosti prestaje tedi, a

nakon nestanka tih okolnosti zastarjelost ponovo poeinje tedi s tim što se vrijeme proteklo prije

prekida ne uraeunava u rok zastarjelosti. Dakle, nakon prekida zastarjelost poeinje tedi iznova.

KZ FBiH predviGa 2 osnova za nastanak prekida: preduzimanje procesne radnje i izvršenje novog

krivienog djela.

Preduzimanje procesne radnje mora biti preduzeto protiv konkretnog ueinioca krivienog djela i imati

za cilj krivieno gonjenje za odreGeno krivieno djelo. Pod procesnim radnjama podrazumijevaju se sve

djelatnosti koje preduzimaju ovlašteni organi ili lica – procesni subjekti, u cilju pokretanja, trajanja i

okoneanja krivienog postupka. Za pojam procesne radnje bitno je da je radnja poduzeta od procesnih

subjekata i da je usmjerena na zasnivanje, tok i prestanak procesnog odnosa.

Procesnim subjektima smatraju se prvenstveno sud, javni tuţilac, privatni tuţilac i oštedeni kao

tuţilac. Pod procesnim radnjama podrazumijeva se niz djelatnosti koje u krivienom postupku

preduzimaju procesni subjekti (npr.uviGaj, saslušavanje svjedoka, vještaeenje, dostavljanje optuţnice

okrivljenom itd). Da bi procesna radnja predstavljala osnov za prekid zastare krivienog gonjenja, treba

da je preduzeta protiv odreGenog lica za koje postoji osnovana sumnja da je ueinilac krivienog djela.

Zbog toga ne mogu biti osnov za prekid zastarjelosti procesne djelatnosti eija svrha je identifikacija

ueinioca krivenog djela.

162

Drugi osnov za prekid zastarijevanja je izvršenje novog krivienog djela. I u ovom slueaju moraju biti

ispunjena 2 uvjeta: 1. Ueinilac treba da izvrši novo krivieno djelo za vrijeme dok teee rok zastarjelosti;

2. Ueinjeno djelo treba biti jednako teško ili teţe od onog za koje teee rok zastarjelosti. U

usporeGivanju teţine djela kao kriterij se uzimaju zaprijedene kazne.

Institut apsolutne zastarjelosti vaţi i u ovom slueaju, odnosno prekid zastarjelosti ne utiee na

nastupanje apsolutne zastarjelosti protokom dvrostrukog vremena koje se traţi za zastarjelost

gonjenja za odreGeno djelo.

ZASTARJELOST IZVRŠENJA KAZNE Pojam zastarjelosti izvršenja kazne i rokovi zastarjelosti

Zastarjelost izvršenja kazne znaei da se protekom odreGenog vremena ne moţe više pristupiti

izvršenju izreeene kazne. Rokovi zastarjelosti izvršenja kazne po KZ FBiH (el.123) su: a) 35 godina od

osude na dugotrajni zatvor; b) 15 godina od osude na zatvor preko 10 godina; c) 10 godina od osude

na zatvor preko 5 godina; d) 5 godina od osude na zatvor preko 3 godine; e) 3 godine od osude na

zatvor preko 1 godine; f) 2 godine od osude na zatvor do 1 godine ili noveanu kaznu.

Zastarjelost izvršenja sporednih kazni regulisana je posebno. Izvršenje noveane kazne kao sporedne

kazne zastarijeva 2 godine od dana pravosnaţnosti presude kojom je izreeena. Izvršenje mjere

sigurnosti obaveznog psihijatrijskog lijeeenja na slobodi i oduzimanja predmeta zastarijeva 5 godina

od dana pravosnaţnosti odluke kojom su te mjere izreeene. Izvršenje mjera sigurnosti zabrane

vršenja poziva, djelatnosti i duţnosti, te mjere zabrane upravljanja m/v, zastarijeva kad protekne

vrijeme na koje su te mjere izreeene.

Rok zastarjelosti odreGuje se iskljueivo prema kazni koja je izreeena u pravosnaţnoj presudi.

Naknadno smanjenje kazne ili njena zamjena blaţom kaznom ueinjeni amnestijom ili pomilovanjem,

nema uticaja na rok zastarjelosti. Na utvrGivanje roka zastarjelosti nema uticaja ni izdrţani pritvor koji

je uraeunat u kaznu.

U slueaju sticaja krivienih djela, rok zastarjelosti odreGuje se prema jedinstvenoj kazni izreeenoj za KD

u sticaju. Nastupanjem zastarjelosti izvršenja kazne ne prestaju pravne posljedice osude.