Krivično procesno pravo-opšti dio

KRIVIČNO PROCESNO PRAVO (OPŠTI DIO)

1.POJAM KRIVIČNOG POSTUPKA?Krivično procesno pravo je grana krivičnopravnih nauka koja se odnosi na krivični postupak.Krivični postupak je predmet krivičnog procesnog prava.U krivičnom postupku preko državnih organa i nekih drugih lica preduzima niz radnji da bi u konkretnom slučaju ako postoji sumnja da je izvršeno krivično djelo primjenila odredbe krivičnog materijalnog prava.Krivičnu sankciju prema zakonu o KPP može izreći samo nadležni sud ,odnosno sud kome je Sud BIH prenio vođenje postupka i to u postupku koji je pokrenut i vođen po zakonu.(Član 2 stav 3.ZKP).Postoje tri shvatanja o određivanju pojma krivičnog postupka u teoriji KPP:1.Realističko shvatanje;zasniva se na davanju primata krivičnoprocesnoj radnji koja se shvata kao realni(fizički)fenomen.2.Pravno(jurističko)shvatanje;zasniva se na davanju primata krivičnoprocesnom odnosu koji se shvata kao čisto pravni fenomen.3.Realističko-pravno shvatanje;zasniva se na jednom kompromisu u kome se krivični postupak nastoji sagledati kompleksno i sa spoljne strane-polazeći od krivično-procesne radnje i sa unutrašnje strane polazeći od krivičnoprocesnog odnosa.Prema realističnom pojmu krivični postupak je skup zakonom uređenih procesnih radnji procesnih subjekata koje u određenom procesnom cilju preduzimaju procesni subjekti.Međutim krivični postupak je neophodno definisati i juristički jer pored njegovih radnji i subjekata moraju se proučiti i odnosi između procesnih subjekata i da se utvrdi šta postupak predstavlja kao pravni pojam.Izvršenjem krivičnog djela stvara se između izvršioca djela i države jedan materijelno-pravni odnos. Krivični procesni odnos razvija se između suda,osumljičenog odnosno optuženog i tužioca(procesnih subjekata):sud ima određena prava i dužnosti prema strankama(osumljičenom i tužiocu) a stranke određena prava i dužnosti prema sudu i između sebe,tj trostran odnos.Sud ima dužnost da; primi tužbu,da o postavljenom zahtjevu donese odluku u skladu sa zakonom i da zbog toga obavi sve procesne radnje koje se pokažu potrebnim.Osumljičeni ima opštu dužnost da; stupi u otpočeti proces i da podnosi(trpi)proces bez obaveza na neko činjenje sem obaveze odazivanja pozivu a ima i niz prava koja omogućavaju njegovu odbranu i zaštitu njegove ličnosti.Opšta dužnost tužioca je;zasnivanje procesnopravnog odnosa u čemu je tužilac vezan u odlučivanju u smislu da je pokretanje postupka zasnovano na načelu legaliteta ili načelu oportuniteta.Tužilac je obavezan da gonjenje vrši objektivno inače u suprotnom osumljičeni ima pravo da traži njegovo izuzeće.Procesnopravnog odnosa ne može biti ako nema subjekata na kojima se procesni odnos zasniva i teče.Dakle moraju postojati za definisanje postupka osnovne procesne funkcije(optužba,odbrana i presuđenje)razdjeljenje između tri osnovna procesna subjekta(tužioca,osumljičenog i suda)Karakteristike krivičnog postupka:1.prinudan odnos za stranke i sud jer je uređen prinudnim pravom(tužilac odlučuje o pokretanju postupka ali je i obavezan da ga pokrene ako su za to ispunjeni uslovi,osumljičeni se sa svoje strane mora upustiti u procesno pravni odnos i dopustiti da se protiv njega otvori i vodi postupak a od njegove volje zavisi jedino davanje iskaza i preduzimanje radnji odbrane.Sud je dužan ako su ispunjene zakonske pretpostavke da postupi po tužbi.2.postupak je instrumentalan(formalan)jer služi utvrđivanju materijalnopravnog i eventualnih koneksnih nekrivičnih odnosa.3.postupak je sekundarnog karaktera:zasniva se na pretpostavci predhodnog postojanja materijalnopravnog odnosa između države i osumljičenog,odnosno optuženog a ima za cilj da utvrdi postoanje ili nepostojanje tog drugog odnosa i u slučaju postojanja da ga raspravi.


4.krivični procesnopravni odnos je trostran jer se zasniva i teče između tri procesna subjekta(suda,tužioca i osumljičenog.Od ova tri subjekta jedino tužilac stupa dobrovoljno u taj odnos podnošenjem tužbe.5.krivični procesnopravni odnos je jedinstven jer se jedinstveno formira od svih međusobnih odnosa procesnih subjekata a u isto vrijeme je složen jer obuhvata niz pravnih odnosa koje procesni subjekti vrše preko procesnih radnji.Unašem zakonodavstvu postoje dva stadijuma:predhodni postupak i glavni postupakPredhodni postupak služi pripremanju suđenja o samoj stvari(glavnog pretresa) i raspravljanju pitanja da li jedna krivična stvar treba da izađe na suđenje ili postupak treba obustaviti bez izlaženja na suđenje.Ovaj postupak obuhvata istragu i stavljanje osumljičenog pod optužbu.Glavni postupak slijedi nakon predhodnog postupka predstavlja dio postupka u kome se krivična stvar konačno raspravlja.Ovaj stadijum obuhvata:1. glavni pretres ( I stepen)2.donošenje i objavljivanje presude ( I stepen)3.postupak po pravnim lijekovima (postupak pred višim sudom)Krivični postupak ne mora proći kroz sve faze,nije obavezna faza postupka po pravnim lijekovima.6.krivični postupak mora biti tako organizovan da obezbjeđuje pravično suđenje što predstavlja da se mora odvijati u razumnom vremenskom roku i zadovoljavati određene zahtijeve koji se tiču razmatranja spora i saopštavanja presude. Osnovne procesne pretpostavkePodrazumijeva se da su osnovne procesne pretpostavke određene ako su utvrđeni elementi koji čine osnovne procesne pojmove.Osnovne procesne pretpostevke su uslovi koji moraju biti ispunjeni da bi procesnopravni odnos (u cjelini ili dijelovima) mogao da se povodom konkretnog krivičnopravnog zahtjeva obrazuje, razvija i završi. Osnovne pretpostavke su uslovi neophodni za postojanje procesnopravnog odnosa. Forme krivičnog postupkaForme krivičnog postupka mogu biti: a) opšte forme – opšti krivični postupak (to je ona forma postupka koja je utvrđena u zakonu kao tipična);b) posebne forme - posebni krivični postupak (određene kategorije sudova propisuju postupanje različito od tipičnog. (normalnog) – na pr. postupak za izdavanje kaznenog naloga, postupak prema maloljetnicima, postupak protiv pravnih lica, postupak za izricanje sudske opomene i dr.) Posebne forme krivičnog postupka ne treba mješati sa tzv. posebnim nekrivičnim postupcima jer posebni nekrivični postupci nisu krivični postupci (vode se prije, u toku ili po završetku krivičnog procesa). To su: primjena mjera bezbjednosti, oduzimanje imovinske koristi, opozivanje uslovne osude, donošenje odluke o brisanju osude, prestanku mjera bezbjednosti, pružanje međunarodne pravne pomoći, izdavanje optuženih lica za naknadu štete, rehabilitaciju i dr.Obim krivičnog procesnog pravaKrivičnog postupka ne može biti bez prethodne sudske odluke kojom sud odlučuje da li postoje zakonski osnovi za vođenje postupka. Polazeći od ovoga, a posebno od pretpostavke nevinosti krivični postupak je pokrenut potvrđivanjem optužnice.Pokretanje krivičnog postupka ima za posljedicu ograničavanje određenih prava.Krivični proces se završava pravosnažnim rješenjem o obustavi postupka ili pravosnažnom presudom. Završeni krivični postupak može se aktuelizirati u slučaju vanrednog pravnog lijeka ponavljanjem krivičnog postupka.

1


2.CILJEVI I OPRAVDANJE KRIVIČNOG POSTUPKA?Cilj krivičnog postupka je da niko nevin ne bude osuđen, a da se učiniocu krivičnog djela izrekne krivična sankcija pod uslovima koje predviđa krivični zakon i nakon zakonitog postupka. Neposredni cilj krivičnog postupka je omogućavanje primjene materijalnog krivičnog prava na konkretan slučaj, tj. utvrđivanje sudskom odlukom da li je krivično djelo izvršeno, da li ga je izvršio optuženi, da li se optuženom može izreći krivična sankcija.Konačni cilj je istovjetan sa ciljem materijalnog krivičnog prava, a sastoji se u odbrani ili obezbjeđenju društvenog poretka od kriminaliteta. Pored ovih opštih ciljeva postoje i posebni ciljevi pojedinih stadijuma i faza postupka, koji se uklapaju u opšti cilj.Opravdanje krivičnog postupka nalazi se u činjenici da je to najsigurniji način reagovanja na kriminalitet jer obezbjeđuje da nevin neće biti osuđen i da kriv neće izbjeći sankciju.Potreba za krivičnim postupkom dolazi iz razloga koji opravdavaju potrebu za pravom i zakonitošću.

3.POJAM, PREDMET I DIOBA KRIVIČNOG PROCESNOG PRAVA? Pojam krivičnog procesnog pravaKrivičnoprocesno pravo je skup pravnih propisa kojima se određuju procesne radnje, njihova forma i unutrašnja vrijednost i određuju procesni subjekti kao vršioci tih radnji.Predmet krivičnog procesnog pravaPredmet krivičnoprocesnog prava je utvrđivanje postojanja krivičnopravnog zahtjeva države u pojedinoj krivičnoj stvari pokrenutoj povodom učinjenog krivičnog djela. Taj se predmet okončava donošenjem pravosnažne odluke o toj stvari.Krivični postupak se razlikuje od krivičnog izvršenja. (pravo krivičnog izvršenja je posebno pravo, odvojeno od krivičnoprocesnog prava).Dioba krivičnog procesnog pravaMožemo ga razvrstati u nekoliko grupa:

1) Redovno i vanredno krivično procesno pravo (redovno se zasniva na savremenim standardima, a vanredno odstupa od standarda i načela);

2) Opšte i posebno krivično procesno pravo (opšte važi za sve krivične stvari i sve osumnjičene, a posebno samo za suđenje određenih krivičnih djela);

3) Osnovno i dopunsko krivično procesno pravo (osnovno je sadržano u zakonu o krivičnom postupku, a dopunsko u drugim zakonima i propisima krivičnog procesnog prava);

4) Glavno i sporedno krivično procesno pravo (glavno se odnosi isključivo na krivično procesnu materiju, dok se sporedno odnosi na neku drugu materiju, a ne na krivični postupak ali sadrži pojedine odredbe koje se odnose ili imaju uticaja na krivični postupak);

5) Trajno i privremeno krivično procesno pravo (podjela se vrši u odnosu da li vrijeme važenja unaprijed određeno);

6) Unutrašnje i međunarodno krivično procesno pravo (u unutrašnje pravo spadaju svi propisi domaćeg krivično procesnog prava, a u međunarodno – ratifikovani međunarodni ugovori).

4.IZVORI KRIVIČNO PROCESNOG PRAVA?Nastanak krivično procesnog pravaKrivično procesno pravo nastaje normativnom aktivnosšću nadležnih državnih organa, u obliku zakona, drugih propisa i opštih akata.Kao izvor prava od donošenje novog krivičnog zakona ,ože se smatrati i pravičnost a važna je za krivično zakonodavstvonaročito pri odmjeravanju sankcija ali nikako ne može zamijeniti krivičnu sankcijuIzvori javljanja krivično procesnog pravaKrivične procesnopravne norme mogu biti sadržane u zakonu ili podzakonskom aktu.

2


Osnovno krivično procesno pravo javlja se u formi zakona, a sporedno može biti sadržano i u podzakonskim aktima.

5.KONKRETNI IZVORI KRIVIČNO PROCESNOG PRAVA U BiHObzirom na njihovo porijeklo, konkretni izvori krivičnog procesnog prava u BiH mogu biti unutrašnji i međunarodni, a obzirom na njihov rang: ustavni, zakonski i podzakonski.U odnosu na pitanje u kojoj je mjeri njihov sadržaj posvećen regulisanju krivičnog postupka, oni mogu biti glavni ili sporedni.1.Glavni unutrašnji izvor zakonskog ranga čine ZKPBiH,ZKPFBih,ZKPRS i ZKPFBiH.2.Glavni unutrašnji izvori podzakonskog ranga su brojni i ovdje,između ostalog spadaju: Uredba sa zakonskom snagom o izručenju po molbi Međunarodnog suda,Upotstvo o primjeni pravila u postupku ekstradicije za nadležne institucije BiH,FBiH,RS i BDBiH, itd.3.Glavni međunarodni izvori krivično procesnog prava su:EKLJP,MKGPP i Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka iz 1948.godine4.Sporedni unutrašnji izvori krivično procesnog prava u BiH mogu biti ustavnog(Ustavi BiH, FBiH, RS, kantona i Statut BDBiH) i zakonskog karaktera.5.Međunarodni sporedni izvori su:Evropska konvencija o suzbijanju terorizma, Međunarodna konvencija o suzbijanju finansiranja terorizma,Međunarodna konvencija o suzbijanju terorističkih bombaških napada itd.6.Krivično procesno pravo BiHUstav BiH,Ustav FBiH i Ustav RS uvode nekoliko novih ljudskih prava i sloboda,a neka od dosadašnjih znatno proširuju.Ustavom BiH(član II/1) izričito je utvrđeno da će BiH i oba entiteta osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda kao da će u tu svvvrhu postojati Komisija za ljudska prava za BiH na način kao što je to predviđeno u Aneksu 6 Opšteg okvirnog sporazuma.ZKPFBiH predstavlja novelu Zakona o krivičnom postupku SFRJ iz 1976.godine,koji je nakon osamostaljivanja BiH preuzet kao zakon Republike BiH.Nakon donošenja Ustava RS,28.02.1992. izvršene su brojne promjene u oblasti zakonke regulative koje se odnose na krivični postupak.Izmijenjen je sam Zakon o krivičnom postupku bivše SFRJ, koji se u RS primjenjivao do 1.jula 2003. kada je na snagu stupio novi ZKPRS. Zakonodavni odbor Narodne skupštine RS utvrdio je novi prečišćeni tekst ZKPRS u kojem je označen datum stupanja na snagu navedenog zakona (SL.GLASNIK BR.100/09,10.novembar 2009 god.)

7.VAŽENJE KRIVIČNOG PROCESNOG PRAVAKrivično procesno pravo je ograničeno i vremenski i prostorno, a moguća su i ograničenja njegovog važenja u pogledu lica i predmeta na koje se primjenjuje.Vremensko važenje krivičnog procesnog prava Tempus regit actum-zakoni se primjenjuju od momenta njihovog stupanja na snagu.Veoma je važno odrediti momenat u kome počinje i momenat u kome prestaje da važi krivično procesni zakon(abrogacijska klauzula). Krivični zakon počinje važi pravilo (tempus regit actium),odnosno zakoni se primjenjuju od momenta njihovog stupanja na snagu. Krivični postupak se vodi prema odredbama zakona koji je na snazi u času preduzimanja radnje.Zakon o krivičnom postupku važi od dana njegovog stupanja na snagu, ako drugačije nije propisano, a prestaje da važi donošenjem novog zakona, koji se donosi umjesto njega.Od ovog pravila najvažniji su izuzeci:1.za krivične predmete u kojima je optužnica stupila na pravnu snagu,postupci se nastavljaju po dosadašnjim propisima ako zakonom drugačije nije određeno

3


2.za krivične predmete koji su već presuđeni u drugom stepenu3.ako je na dan stupanja na snagu ZKP bio u toku neki rok on će se računati po dosadašnjem ZKP(ako je za stranke povoljnije)4.na ponavljanje krivičnog postupka pravosnažno dovršenog prije januara 1954 god. primjenjuju se još uvijek odredbe ZKP iz 1948. god.5.staro kpp primjenjuje se i u pogledu naknade štete neopravdano osuđenim i neosnovano lišenim slobode prije januara 1954.god.

Prostorno važenje krivično procesnog pravaU vezi prostornog važenja krivično procesnog prava, važi teritorijalni princip.Krivični postupak na domaćoj terittoriji vodi se po odredbama domaćih krivičnih procesnih propisa i sudovi i drugi organi koji učestvuju u krivičnom postupku smiju u tom postupku primjenjivati samo naše pravo, bez obzira da li se postupak vodi prema domaćem državljaninu ili strancu, da li je krivično djelo učinjeno u zemlji ili inostranstvu i bez obzira na to da li je krivično djelo izvršeno prema domaćem državljaninu ili prema strancu.Dejstvo domaćih krivičnih propisa može biti izuzetno isključeno ili ograničeno na domaćoj teritoriji u slijedećim slučajevima:1.kada se o tome sporazumiju dvije države2.u slučaju okupacije3.na mjestima gdje se nalaze diplomatske kancelarije (eksteritorijalna mjesta)4.ne primjenjuju se na strane ratne brodove koji se nalaze na našoj teritoriji.

Važenje krivičnog procesnog prava u pogledu licaKrivično procesno pravo važi za sva lica na koja se mogu primjenjivati krivični zakoni, a pritom nije važno da li se radi o domaćem ili stranom državljaninu..Od ovog pravila postoje izuzetci u pogledu jednog broja lica. To su lica koja uživaju krivični procesni imunitet (protiv njih se ne može vodiiti krivični postupak, ili može samo uz odobrenje određenog državnog organa).Krivično procesni imunitet isključuje krivično gonjenje određenog lica.Postoji više krivično procesnih imuniteta:-opšti (sprečava gonjenje za svako krivično djelo – pr. diplomatski ili poslanički);-relativan – funkcionalan (odnosi se samo na pojedina krivična djela koja se tiču funkcije zbog koje je -dat (imunitet sudija i tužioca);-privremen (prestaje istekom funkcije koja ga je opravdavala);-bezuslovan (ne može se oduzeti prije isteka funkcije);-uslovan (važi ako ga nadležan organ ne ukine bez obzira što funkcija još traje).Važenje krivičnog procesnog prava u pogledu predmetaKrivično procesno pravo važi za postupanje i odlučivanje o onome što može biti glavni predmet (causa criminalis) ili sporedni predmet (imovinsko-pravni zahtjev,troškovi postupka i sl).Krivično procesno pravo reguliše i postupak rješavanja pojedinih specijalnih i dopunskih procesnih predmeta koji nastaju u postupku po glavnom predmetu.

8.POJAM I VRSTE PROCESNIH SUBJEKATA?Pojam procesnih subjekataKrivičnoprocesni subjekti su procesno sposobna fizička ili pravna lica koja na osnovu zakonom predviđenih prava i dužnosti u krivčnom postupku, preduzimanjem određenih radnji stupaju u krivično pravni odnos, odnosno doprinose ostvarenju krivičnoprocesnog zadatka.Vrste procesnih subjekata

4


Procesni subjekti su samo ona lica koja su neophodna da bi se mogao zasnovati, teći ili okončati krivičnoprocesni odnos. Glavni ili osnovni procesni subjekti su:- sud (samostalan i nezavistan državni organ); - tužilac (vrši funkciju krivičnog gonjenja); - osumljičeni, odnosno optuženi (vrši funkciju odbrane). Tužilac i osumnjičeni su procesne stranke, tako da su procesni subjekti sud i stranke.Osim glavnih subjekata krivičnog procesnog odnosa (sud, tužilac i osumnjičeni), postoje i sporedni procesni subjekti koji imaju određena ograničena ovlašćenja u krivičnom postupku, a to su: -oštećeni – javlja se na strani tužioca, pravno ili fizičko lice – prema kojem treba izreći mjeru bezbjednosti oduzimanja imovinske koristi i organ starateljstva.

9.OSNOVNA PROCESNA NAČELA O PROCESNIM SUBJEKTIMA?Krivično procesno pravo je na svakoj stepenici svog razvoja dio organizacijske strukture određene države i kao takav rezultat ekonomskih, političkih i drugih društvenih uzoraka.

Posmatrano istorijski krivični postupak je bio:-optužni (akuzatorski),-istražni (inkvizitorski) i-savremeni (mješoviti, tj akuzatorsko-inkvizitorski).a) Optužno – akuzatorsko načeloOptužno-akuzatorsko načelo postoji u krivičnom postupku ako su osnovne procesne funkcije gonjenje, odbrana i presuđenje) povjerene odvojenim i nezavisnim subjektima.Kao stranke u postupku su tužilac i optuženi potpuno ravnopravni. Postupak se pokreće na zahtjev tužioca, koji ne mora biti državni organ.Optuženi koji vrši funkciju odbrane, samostalan je subjekt, a njegova obaveza sastoji se samo u tome da izjavi smatra li tužbu osnovanom. U čisto akuzatorskom postupku, ako tužilac ne dokaže osnovanost svoje tužbe, sud će optuženog osloboditi optužbe. Teret dokaza snosi tužilac.Uloga suda u ovom postupku je pasivna (uloga mu je veoma mala i vodi računa o zakonitosti postupka). Postupak je oblikovan kao spor između dvije stranke pred nepristrasnim sudom. Sud ne može započeti postupak po sopstvenoj inicijativi, nego samo aktom tužioca (nema postupka bez tužioca). Ispitivanje svjedoka i vještaka na glavnom pretresu prepušteno je strankama.Sud slobodno cijeni dokaze u skladu sa zakonom.Čisti akuzatorski postupak danas je rijetkost (postoji na pr. u Engleskoj).b) Istražno (inkvizitorko načelo)Ovaj postupak je sušta suprotnost akuzatorskom postupku.Osnovna karakteristika inkvizitorskog (istražnog) načela je u tome što u istražnom-inkvizitorskom postupku ne postoje stranke, te što su sve tri osnovne procesne funkcije gonjenje, odbrana i suđenje, povjerene sudu.Inkvizitorki postupak se dijeli na istragu i suđenje. Prebacivanjem težišta postupka u istragu, koju sprovodi posebni istražitelj (inkvirent), istražni postupak se zasnivao na načelu tajnosti i pismenosti.Prava optuženog su bila minimalna, a odbrana skoro nemoguća.Ako inkvirent-istražitelj nije bio u mogućnosti da pribavi onu količinu i kakvoću dokaza koja se zakonom tražila (sudije nije mogao da osudi ako nije prikupljena potrebna količina i kakvoća dokaza), to je postizao torturom /fizičko mučenje okrivljenog radi dobijanja dokaza/. Priznanje je bio najači dokaz. (tzv. kraljica dokaza).

5


Sud je u postupku u kojem nije imao pravo učestvovati inkvinent-istražitelj, donosio presudu isključivo na osnovu spisa.Zasnivanje postupka na inkvizatorskom načelu neprihvatljivo je, prije svega, zbog toga što se optuženog pretvara u objekat postupka. Sudija nije dovoljno objektivan u prikupljanju dokaza jer vodi postupak po sopstvenoj inicijativi.Elementi inkvizitorskog popstupka javljaju se krajem XII i početkom XIII vijeka (važnu ulogu imala je katolička crkva).

c) Savremeno (mješovito) načeloSavremeni krivični postupak evropskih kontinentalnih zemalja zasniva se na mješovitom načelu (uveden francuskim Zakonikom o krivičnom postupku iz 1808. godine, a uz izvjesne izmjene važio je do 1959. godine).Savremeni krivični postupak dijeli se na dva osnovna dijela:-pripremni postupak (istraga),-glavni pretres sa donošenjem i objavljivanjem odluke.-Pored ova dva osnova dijela postoji i treći prelazni dio (postupak optuženja, sa kontrolom ispravnosti optužbe).Osnovna karakteristika mješovitog postupka, preuzeta iz akuzatorskog postupka jeste da su funkcije optužbe, odbrana i suđenje odvojene i predate posebnim organima u čemu je sadržana garancija objektivnog suđenja. Gonjenje vrši tužilac i postupka nema bez tužioca.Sam optuženi ima neograničene mogućnosti odbrane (pravo na pomoć branioca, pravo da zna koje mu se djelo stavlja na teret, pravo na šutnju, pravo na predlaganje izvođenja dokaza i prisustvovanje njegovom izvođenju i dr. Na glavnom pretresu važe osnovna krivično pravna načela (javnosti, usmenosti, kontradikotornosti, neposrednosti) i u njemu, pored suda, učestvuju i stranke. Sud donosi presudu na osnovu dokaza.Mješoviti krivični postupak prihvata i neke elemente inkvizitorskog postupka, pa se može konstatovati da prihvata ono što je dobro iz predhodna dva načela.Sud određuje koji će se dokazi izvesti (dio preuzet iz istražnog načela), a dokaze izvodi sud, a ne stranke. Dokazi se izvode na glavnom pretresu jer se samo tu donosi odluka.Iz optužnog-akuzatorskog načela preuzeta je uloga stranaka.

10.POJAM I VRSTE KRIVIČNIH SUDOVA? Pojam krivičnog sudaSudovi su samostalni i nezavisni od zakonodavne i izvršne vlasti i njima pripada sudska vlast.U vršenju sudske vlasti sudovi su dužni da štite ljudska prava i slobode, utvrđena prava i interese pravnih subjekata i zakonitost.Sud je pravosudni držani organ koji vrši sudsku funkciju.Primjenu materijalnog krivičnog prava na konkretan slučaj može vršiti samo sud. Sud je jedinstven u okviru jedinstvene funkcije (kod nas ne postoje posebni krivični sudovi) i u njihovu nadležnost spada suđenje krivičnih građanskih i drugih stvari, u skladu sa zakonom.Pojam sud ima dva značenja. Sa ustavnog i organizacionog gledišta, sud je posebna vrsta organa u kojem se vrši pravosuđe.U procesnom smislu, sud je organ (vijeće i sudija pojedinac) koji je ovlašćen da raspravlja pojedinu kriivičnu stvar. Pojam suda u procesnom smislu podrazumijeva sud koji neposredno vrši funkciju, tj. nadležan je za rješavanje krivične, građanske i upravne stvari, dok je sud u ustavnom smislu izraz upravne i unutrašnje organizacije pravosuđa.

6


U okviru suda može postojati više različitih sudskih organa (sudija za predhodni postupak, sudija za predhpodno saslušanje, sudija pojedinac, vijeće za glavni pretres, žalbeno vijeće i sl).U sudu se obrazuju takođe i sudska odjeljenja prema suštini materije (krivično odjeljenje-obuhvata sva krivična vijeća i građansko odjeljenje-obuhvata sva građanska vijeća). Odjeljenje ne sudi u pojedinoj krivičnoj stvari, već vrši druge poslove određene poslovnikom (u njihov sastav ulaze vijeća, odnosno sudije koji odlučuju o stvarima iz pravne oblasti)Uređenje i organizacija sudova u BiH zasnivaju se na sledećim načelima:1.načelo izbornosti i razrješivosti sudija (rješava se pitanje sticanja svojstava sudije i prestanka tog svojstva);2.načelo zbornosti u vršenju sudske funkcije, 3.načelo višestepenog odlučivanja (o jednoj krivičnoj stvari odlućuje više nižih i viših sudova);4.načelo samostalnosti i nezavisnosti sudija (sudovi su u svom radu samostalni i nezavisni). Vrste krivičnih sudova uopšteU pogledu ovlašćenja koje imaju sudovi se dijele na:

a) redovne (organizacija i postupak su im redovni)b) vanredne (osnivaju se kao privremeni ili stalni, a u pogledu organizacije odstupaju od

redovnih)Redovni sudovi mogu biti:

a) sudovi opšte nadležnosti (sude za sva krivična djela i za sve optužene),b) specijalizovani sudovi (sude samo za određena krivična djela određenih ućinilaca – takvi su

ranije bili vojni sudovi)Sudovi mogu biti:

a) pozivni (bez građana),b) mješoviti (građani sude ravnopravno sa pozivnim sudijama),c) porotni (građani odlučuju o činjeničnom, a sudije o pravnim pitanjima).

Podjela sudova prema rangu i stepenu, odnosno instanci:a) sudovi višeg ranga (povjereno im je suđenje značajnijih i težiš krivičnih djela)b) sudovi nišeg ranga (povjereno im je suđenje lakših i manje značajnih krivičnih djela c) sud više instance (to je sud koji ispituje /podvrgava svojoj ocjeni/ odluku drugog suda i radi

eventualne izmjene)d) sud najniže (prve) instance (to je prvostepeni sud, a sudovi viših instanci su sudovi pravnih

lijekova)

Vrste krivičnih sudova u BiHSudovi se osnivaju i ukidaju zakonom. Osnivanjem suda BiH omogućeno je pružanje sudske zaštite u stvarima koje spadaju u nadležnost države BiH, što prema Ustavu BiH predstavlja preduslov za uspostavljanje vladavine prava u BiH.

Opštinski sudovi-osnovni sudovi Nadležni su da sprovode samo prvostepeni krivični postupak za krivična djela određene težine.Nadležan je za područje jedne ili više opština.Sudije osnovnog suda Visoko sudstvo ili tužilačko vijeće BIH.Sredstva za rad obezbjeđuju se iz budžeta RS.Osnovni sud BDBiH je nadležan da u prvom stepenu riješava sve krivične predmete .Može zasjedati van sjedišta suda.Kantonalni-okružni sudoviSude u prvom stepenu za krivične djela iz svoje stvarne nadležnosti i u drugom stepenu po žalbama stranaka protiv presuda opštinskog (osnovnog suda).Apelacioni sud BDBiH

7


To je dugostepeni sud u odnosu na Osnovni sud BDBiHVrhovni sud FBiH i Vrhovni sud RSPredstavljaju sudove treće instance tj. odlučuju o žalbama protiv drugostepenih odluka kantonalnih (okružnih) sudova.Sudije vrhovnih sudova biraju Visoko sudstvo tužilačko vijeće BIH.Odjeljenja van sjedišta sudaOsnivaju se i ukidaju zakonom i trajno su smještena u mjestu koje se nalazi na području suda, ali van njegovog sjedišta. U odjeljenju van sjedišta suda, sud u pravilu, obavlja sve poslove iz svoje nadležnosti za područje za koje je odjeljenje osnovano.

Sudska upravaPostoji u svim sudovima (opštinskim-osnovnim, Vrhovnim, Apelacionom sudu BDBiH), a na čelu sudske uprave je predsjednik suda koji je odgovoran za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom.Poslove iz djelokruga pravosudne uprave vrše Ministarstvo pravde RS.

11.NEZAVISNOST SUDA I SUDIJA?Načelo nazavisnosti suda i sudija znači da su sudovi, a time i sudije u svom radu nezavisni, tj. da na njihov rad ne može niko uticati. To je nazavisnost prema predstavnicima legislative i egzekutive, kao i prema svakom drugom uticaju.Sudska nezavisnost može biti shvaćena kao:stvarna nezavisnost (obezbjeđuje nezavisno vršenje sudske funkcije, tj. potčinjenosti prema zakonu);lična nezavisnost (štitit sudiju od kontrole i uticaja izvršne vlasti i obezbjeđuje njegovu podobnost da se odupre svakom drugom uticaju);kolektivna nezavisnost (nezavisnost suda kao državnog organa)interna nezavisnost (eliminiše uticaj drugih sudija, višeg autoriteta ili ranga na sudiju koji postupa u određenom slučaju).Faktička nezavisnost predstavlja samostalnost sudova od zakonodavne i izvršne vlasti.Lična nezavisnost sudije zavisi od načina, uslova i postupka imenovanja i razrješenja, odgovornosti i unapređenja, materijalne sigurnosti i sl. Posebno je značajna stalnost sudske funkcije (sudska funkcija je stalna ali ne i doživotna jer prestaje ispunjenjem uslova za penziju)Nazavisnost sudije treba da se obazbijedi i garantovanjem da on neće biti kažnjavan premještanjem iz jednog suda u drugi, a što se postiže ustanovom nepokretnosti (nepromjenljivosti) sudije. Sudiji se garantuje da ne može biti raspoređen na rad u drugi sud istog ili nižeg nivoa pod uslovom da na to pristana taj sudija.Odluku o privremenom upućivanju sudije na rad u drugi sud donosi Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH i to na zahtjev predsjednika suda koji želi da se sudija privremeno uputi u sud čiji je on predsjednik.Inkopatibilnost sudijske funkcije sa obavljanjem drugih finkcija, poslova i aktivnosti, reguliše opštu zabranu vršenja nespojivih funkcija, u koju spadaju:sudija ne može obavljati bilo kakvu dužnost koja je nespojiva sa njegovom dužnosti.Sudija ne smije biti član niti obavljati bilo kakvu dužnost u organima političkih stranaka;Sudija ne smije biti član bilo kakve organizacije koja vrši diskriminaciju na osnovu rase, boje, pola, polne opredjeljenosti, vjerske pripadnosti, ili etničkog porijekla ili nacionalne pripadnost i dr.Postoji i zabrana vršenja javnih dužnosti, dužnosti iz pravne oblasti i drugih dužnosti (advokat, notar i sl).Nezavisnost sudija obezbjeđuje se i raznim mjerama koje sprečavaju međusobni sticaj sudija u istom sudu. (ova nezavisnost se na pr. obezbjeđuje tako da predsjednik vijeća glasa poslednji). Sudija čije se mišljenje razlikuje od mišljenja ostalih sudija u vijeću ima pravo na zapisničko izdvajanje mišljenja.

8


Sudska nezavisnost obaznbjeđuje se i odvajanjem sudske od drugih vlasti, pri čemu je posebno značajno da se odvoji sudska od izvršne vlasti.

12.BROJNI SASTAV SUDA?Kao organ u postupku,sud može biti sastavljen od jednog sudije (sudija pojedinac) ili od više sudija (vijeće). Brojni sastav suda određen je zakonom na sljedeći način:U prvom stepenu sudovi sude u vijećima sastavljenim od trojice sudija za krivična djela za koja se po zakonu može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna.Sudija pojedinac u prvom stepenu sudi krivična djela za koja je propisana kao glavna novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina.U drugom stepenu sudovi sude u vijećima sastavljenim od trojice sudija.U trećem stepenu sudovi sude u vijećima sastavljenim od pet sudija (Vrhovni sud FBiH i Vrhovni sud RS)U vijeću sastavljenom od trojice sudija sud odlučuje o žalbama protiv rješenja kada je to određeno zakonom i donosi odluke van glavnog pretresa (vanraspravno vijeće);U prvostepenom sudu postoje i druge sudije koje nesude za razliku od sudije pojedinca koji sudi (sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, predsjednik suda i predsjednik vijeća).U vijeću sastavljenom od trojice sudija, sud odlučuje i o zahtjevu za ponavljanje postupka.Učešće građana u vršenju krivičnog postupkaKod obrazovanja suda kao vijeće postavlja se pitanje da li će se obrazovati sud isključivo od stalnih sudija (sudija po pozivu) kojima je to jedino zanimanje ili će se sastaviti mješoviti sud, od sudija po pozivu i građana, ili će sud biti sastavljen samo od sudija građana (bave se suđenjem samo povremeno, kao građanskom dužnošću).Pod sudijom po pozivu razumiju se oni koji kao sudije i koji pripadaju stalnom sudskom redu.Sudija građanin ne vrši funkciju stalno, nego povremeno, uz drugo glavno zanimanje.(ciljevi koji se žele postići učešćem građana u vršenju sudske funkcije su demokratizacija i otvaranje prema javnosti sudijske funkcije, jačanje nezavisnosti suda i nepristrasnosti sudija i unošenje socijalne realnosti u rad suda i dr)

13.SUBJEKTIVNA SPOSOBNOST SUDIJE?Subjektivna sposobnost sudije javlja se u dva vida:apstraktna (opšta) sposobnost (učestvovanje u bilo kom procesu) ikonkretna (relativna) sposobnost (sposobnost učestvovanja u postupku po određenoj krivičnoj stvari).Da bi neko lice bilo sudija i da bi moglo učestvovati u suđenju, mora biti imenovano za sudiju, u skladu sa zakonom i uvedeno u sudijsku dužnost od suda u kojeme je sudija. Uvođenje u dužnost postiže se stupanjem na dužnost, imenovani sudija daje svečanu izjavu usmeno pred predsjednikom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH. Imenovanje sudijaSudije se biraju i razrješavaju na način kojim se obezbjeđuje sposobnost za vršenje sudijske funkcije i nezavisnost izabranih sudija.Vršenje sudijske finkcije je, sa društvenog aspekta, veoma odgovorna dužnost, u zakonodavstvu se posebna pažnja posvećuje normiranju opštih uslova koje treba da ispunjav jedno lice da bi bilo sposobno za sticanje svojstva sudije.Mora da ispunjava pored opštih i posebne uslove za sticanje svojstva sudije određenog suda.Potrebni opšti uslovi su:

1) da je državljanin BiH,2) da je intelektualno i fizički sposoban da obavlja sudijsku dužnost,

9


3) da ima diplomu pravnog fakulteta iz BiH ili SFRJ ili nekog drugog pravnog fakulteta (da je nostrificirana u skladu sa zakonom);

4) da ima položen pravosudni ispit u BiH ili SFRJ;5) izuzetno, da ima položen pravosudni ispit u periodu od 6. aprila 1992. god. do marta 2004.

godine u nekoj od država koje su ranije bile dio SFRJ i da je vršio dužnost sudije ili tužioca u BiH u periodu od 6. aprila 1992. godine do 31. marta 2004. godine;

6) da se odlikuje profesionalnom nepristrasnošću, visokim moralnim kvalitetima i dokazanim stručnim sposobnostima i da ima odgovarajuću obuku i stručnu spremu.

Osim ovih opštih uslova, potrebno je i radno iskustvo na poslovima pravne struke, koje je različito i zavisno je od suda za koji se sudija bira.Za sudiju opštinskog, odnosno osnovnog suda potrebno je pored opštih uslova i najmanje 3 (tri) godine radnog iskustva na pravnim poslovima, nakon položenog pravosudnog ispuita;Za sudiju okružnog, odnosno kantonalnog suda potreban uslov je radno iskustvo od najmanje 5 (pet) godina.Za sudije Vrhovnog suda RS i Vrhovnog suda FbiH i Apelacionog suda BD BiH, najmanje 8 (osam) godina.

Izborni postupakImenovanju sudija predhodi javni konkurs za upražnjena njesta koji se objavljuje za cijelu teritoriju BiH i to na način koji odredi Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH.To vijeće ima podvijeće za predlaganje kandidata sastavljeno od pet članova (za sudijska mjesta u FbiH i RS) ili 3 člana (za sudijska mjesta na nivou BiH i BDBiH).Niko ne može biti izabran za sudiju ukoliko sa njim predhodno nije obavljen razgovor.Predsjednike i sudije, uključujući i dodatne sudije, bira i razrješava Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH, koje ima 15 članova. Članovi vijeća su lica visoko moralnih kvaliteta i profesionalne nepristrasnosti u obavljanju svojih dužnosti. Sastav vijeća odražava nacionalnu i polnu zastupljenost u BiH. Mandat članovima vijeća traje 4 godine, i mogu biti birani najviše dva puta za redom.Sudijska funkcija je stalna. Predsjednici sudova biraju se na šest godina (sud BiH, vrhovni sudovi entiteta, kantonalni-okružni sudovi) i mogu biti ponovo birani.

Odgovornost sudijeSudija je nezavistan, ali je u isto vrijeme i odgovoran za eventualne zloupotrebe sudijske funkcije. Sudijska odgovornost (krivična, građanska, disciplinska i politička), razlikuje se od odgovornosti drugih.Krivična odgovornost sudijeSudija odgovara samo za krivična djela učinjena u vršenju službene dužnosti sa unišljajem. Za krivičnu odgovornost sudije važe odredbe o krivičnoj odgovornosti drugih službenih lica.Sudija uživa materijalnopravne i procesnopravne imunitete i ne može biti krivično gonjen, uhapšen ili zadržan u pritvoru niti može odgovarati u građanskom postupku za mišjenje koje daje ili za odluku koju donese u okviru svojih službenih dužnosti.

Građanska odgovornost sudijeU tijesnoj je vezi sa instituom nezavisnosti sudije, tako da za štetu koju sudija učini svojim nezakonitim ili napravilnim radom građanima ili pravnim licima odgovara BiH, odnosno entitet ili Brčko distrikt koji finansiraju rad sudova.Oštećeni nikada ne može da traži naknadu štete od sudije neposredno.Prestanak mandata za vršenje dužnosti

10


Uslovi za prestanak mandata za vršenje dužnosti sudije sveden je na manji i određeni broj i isključena je mogućnost njegovog proširenja. Mandat mu prestaje:kad navrši starosnu dob propisanu za obavezan odlazak u penziju;za predsjednika suda kada istekne period za koji je imenovan;u slučaju podnošenja ostavke;u slučaju razrješenja od strane Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (eventualni disciplinski postupak);ako se dokaže, na osnovu medicinske dokumentacije, da je trajno izgubio radnu sposobnost za obavljanje sudijske funkcije.Udaljenje sudije sa dužnostiSudija se obavezno privremeno udaljava sa dužnosti dok se nalazi u pritvoru i takvo udaljenje traje dok je određen pritvor. Vijeće može produžiti udaljenje od vršenja dužnosti i kada pritvor sudiji bude ukinut.Fakultativno (diskreciono) udaljenje sudije od dužnosti moguće je u sledećim slučajevima:

1) ako je protiv njega pokrenuta istraga u krivičnom postupku,2) ako je protiv njega tužilac podigao optužnicu za krivično djelo,3) ako je protiv njega pokrenut postupak za razrešenje,4) ako je protiv njega pokrenut disciplinsaki postupak (Vijeće utvrdi da se disciplinska

odgovornost ne može utvrditi ako sudija nije udaljen sa dužnosti),5) ako je vršenje službenih dužnosti otežano zbog njegovog mentalnog, emocionalnog ili fizičkog

stanja.Odluku o suspenziji sudije donosi Prvostepena disciplinaks komisija Vijeća, i to po službenoj dužnosti, na zahtjev Ureda disciplinskog tužioca ili na zahtjev predsjdnika suda koji je nadređen tom sudiji.

14.KONKRETNA SPOSOBNOST SUDIJE?Apstraktno sposoban sudija koji to postaje izborom i uvođenjem u dužnost, mora biti i konkretno sposoban da bi učestvovao u postupku po jednoj krivičnoj stvari. Da bi mogao da sudi u konkretnom slučaju mora biti objektivan (nepristrasan). Konkretna sposobnost sudije obezbjeđuje se raznim oblicima izuzeća. Pojam i vrste izuzeća Izuzeće sudije je ustanova krivičnog procesnog prava putem koje se iz krivičnog postupka odstranjuju sudije u slučaju kada postoje razlozi koji ga čine nepodobnim za vršenje sudijske funkcije ili pobuđuju sumnju u njihovu nepristrasnost i na taj način se istovremeno doprinosi objektivnom i nepristrasnom ostvarivanju krivično procesnog zadatka. Zadatak ove krivičnopravne ustanove je da iz vršenja sudijske funkcije odstrani sudiju koji se javlja kao nepodoban za suđenje u konkretnoj krivičnoj stvari.Izuzeće je odstranjivanje sudije iz postupka zbog sumnje u njegovu nepristranost, koju izaziva određena veza između sudije i predmeta suđenja ili pojedinih učesnika u postupku.Ta veza predstavlja osnov izuzeća i mora biti konkretna.U nekim slučajevima, do izuzeća može doći i na zahtjev samog sudije, ako postoji neki od osnov za isključenje ili odstranjenje i tada se radi o uzdržanju.Osnovi izuzećaOsnovni razlozi isključenja, zbog kojih zbog kojih se sudija obavezno mora uzdržati od vršenja dužnosti u konkretnom slučaju, su:kada je oštećen krivičnim djelom koje je predmet postupka.Kada mu je osumnjičeni, odnosno, odnosno optuženi njegov branilac, tužilac, oštećeni, njegov zakonski zastupnik ili punomoćnik, bračni, odnosno vanbračni drug ili srodnik po krvi u prvoj liniji do bilo kog stepena, a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena, a po tazbini do drugog stepena;

11


Kada je sa osumnjičenim, odnosno optuženim, njegovim braniocem, tužiocem ili oštećenim u odnosu staraoca, staranika, usvojioca, usvojenika, hranioca ili hranjenika;Kada je u istom krivičnom predmetu učestvovao kao sudija za predhodni postupak, sudija za predhodno saslušanje ili je postupao kao branilac, zakonski zastupnik ili punomoćnik oštećenog odnosno tužioca ili je saslušan kao svjedok ili vještak;Kada je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom.Ako postoje druge okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu nepristrasnost.

Postupak izuzećaZahtjev za izuzeće mogu podnijeti i stranke i branilac. Izuzeće je u javnom interesu i zato ga može tražiti bilo koja stranka.Oštećeni nema pravo tražiti izuzeće, jer nije stranka.Izuzeće se ne može postaviti tako da se traži izuzimanje cijelog suda ili cijelog vijeća, već se može tražiti izuzeće poimenično određenog sudije koji u predmetu postupa tj. koji vrši sudijsku dužnost u određenom predmetu.Zahtjev za odstranjenje sudije (izuzeće sudije u konkretnom slučaju zbog sumnje u pristrasnost), stranka i branilac mogu podnijeti do početka glavnog pretresa.Zahtjev za isključenje sudije (sudija ne može učestvovati u radu po konkretnoj krivičnoj stvari jer je osnov te stvari takvog značaja da izaziva sam po sebi nepovjerenje u njegovu nepristrasnost), može biti podnijet u svim fazama i stadijumima postupka, ali poslije početka glavnog pretresa (u slučaju kada osnov za isključenje stranka sazna kasnije, a zahtijev za isključenje podnese odmah po saznanju, a najkasnije do završetka glavnog pretresa.Zahtjev za izuzeće za sudiju višeg suda stranka ili branilac može isticati u žalbi ili na odgovoru na žalbu.Postupak za izuzeće vodi se u okviru krivičnog postupka, ali je po svojoj prirodi neka vrsta posebnog upravnog postupka.Prije donošenja rješenja o izuzeću pribaviće se izjava sudije ili predsjednika suda čije se izuzeće traži., a po potrebi sprovešće se i drugi uviđaji.Sudija čim sazna za neke od osnova za isključenje dužan je da prekine svaki rad u predmetu. Sudija koji smatra da postoji razlog za njegovo odstranjenje obavještava o tome predsjednika suda, ali može preduzimati i dalje procesne radnje koje ne trpe odlaganje.

Druga izuzećaOdredbe o izuzeću sudija shodno se primjenjuju i na izuzeće tužilaca i lica koja su mu na osnovu zakona ovlašćena da tužioca zastupaju u postupku, zapisničare, sudske tumače, stručna lica, kao i vještakeTužilac je nadležan da odlučuje o izuzeću svih onih lica, a o izuzeću tužioca odlučuje kolegij tužilaštva.Svjedok je po prirodi nezamjenljiv pa tako i nema njegovog izuzeća.O izuzeću zapisničara, tumača, stručnog lica i vještaka, odlučuje sudija, predsjednik vijeća ili vijeće, zavisno od faze postupka.

15 -16 SPOLJAŠNJE UREĐENJE SUDOVA?Spoljašnje uređenje sudova svodi se uglavnom na pitanja sudskih nadležnosti i pravne pomoći. Razmatranje i rješavanje problematike nadležnosti tijesno je povezano sa prirodom i težinom krivičnih djela, kao i uređenjem krivičnog pravosuđa.

12


Radi se o raspodjeli krivičnih stvari na sudove po sadržini, tj. u nadležnosti u materiji (stvarna nadležnost)Zbog postojanja velikog broja istovrsnih sudova (opštinski-osnovni, kantonalni-okružni i dr) pojavljuju se zahtjevi za određivanje podrčja ili stvore kriterijumi druge vrste, po kojima će se odrediti koji od sudova treba da poresudi jednu stvar. To predstavlja mjesnu nadležnost.U krivičnom predmetu određeni poslovi mogu biti raspoređeni između raznih sudova, odnosno sudskih orgama, što čini funkcionalnu nadležnost. Sudske nadležnosti u krivičnim stvarimaNadležnost je pravo i dužnost jednog suda da rasvjetli i rješi određenu krivičnu stvar, u skladu sa zakonom. To je djelokrug suda, utvrđen unaprijed zakonskim propisima.Sudska nadležnost se ne može mijenjati dogovorom stranaka ili odlukom suda, već se to može raditi isključivo zakonom.Nadležnost u krivičnim stvarima može biti:redovna (stvarna, mjesna i funkcionalna) ivanredna (nadležnost po međusobnoj vezi kr.djela, delegirana i naređena).

15.REDOVNE NADLEŽNOSTI?

Stvarna nadležnostStvarna nadležnost predstavlja uopšte pravo i dužnost jednog suda prvog stepena da sudi određeno krivično djelo zbog njegove prirode, drugih njegovih osobina i svojstava njegovog izvršioca.Kriterijumi za određivanje stvarne nadležnosti dati su u zakonima o sudovima.Prvostepena suđenja za krivična djela pripadaju sudovima opšte nadležnosti (sud BiH, opštinski-osnovni, kantonalni-okružni sudovi).Sud BiH je stvarno nadležan za:

da sudi u prvom stepenu u krivičnim stvarima u granicama svoje stvarne nadležnosti određene zakonom;

da odlučuje o žalbama protiv odluka donesdenih u prvom stepenu; da odlučuje o ponavljanju krivičnog postupka u slučajevima propisanim zakonom; da rješava sukob nadležnosti u krivičnim stvarima između FBiH i RS; da odlučuje o pitanjima koja se tiču provođenja međunarodnih i međuentitetskih propisa; da obavlja i druge poslove propisane zakonom.

Sud BiH nadležan je za krivična djela: ugrožavanja suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti, nacionalne bezbjednosti, međunarodnog subjektiviteta BiH i td, za krivične stvari koje mogu imati štetne posljedice i ozbiljne reprekusije za privredu BiH i dr.Na teritoriji FBH i RS nadležnost prvostepenih krivičnih sudova regulisana je na istovjetan način, a stvarna nadležnost podijeljena je između dva suda pštinskog-osnovnog i kantonalnog-okružnog) i da osnovni kriterijum predstavlja težina krivičnih djela (kazna zatvora do 10, odnosno preko 10 godina).Opštinski odnosno osnovni sud nadležan je za:

u prvom stepenu sudi za krivična djela za koja je zakonom prediđena kao glavna novčana kazna ili kazna zatvora do 10 godina (ako posebnim zakonom nije određena nadležnost drugog suda), zatim za krivična djela za koja je sud BiH prenio nadležnost na opštinski odnosno kantonalni sud i u svim krivičnim postupcima prema maloljetnicima;

da postupa tokom istrage i nakon podizanja optužnice u skladu sa zakonom; da odlučuje o vanrednim pravnim ljekovima kada je to zakonom predviđeno.

Pored navedenih osnovnih nadležnosti navešćemo i dopunske nadležnosti kao: odlučivanje o brisanju osude i prestanku mjera bezbjednosti i pravnih posljedica osude na osnovu sudske odluke, vršenje

13


poslova međunarodne pravne pomoći, ako zakonom nije određeno da te poslove vrše kantonalni, odnosno okružni sudovi.Kantonalni odnosno okružni sudovi, u prvom stepenu su nadležni:

da sude za krivična djela za koja je zakonom predviđena kazna zatvora preko 10 godina ili dugotrajni zatvor, ako posebnim zakonom nije određena nadležnost drugog suda;

da postupaju tokom istrage i nakon podizanja optužnice u skladu sa zakonom; da sude za krivična djela za koja je sud BiH prenio nadležnost na okružni (kantonalni) sud.

Kao dopunsku nadležnost možemo navesti: odlučivanje o priznanju stranih sudskih odluka, odlučivanje o brisanju osude na osnovu sudske odluke i prestanka mjera bezbjednosti i pravnih posljedica osude na osnovu sudske odluke, rješavanje sukoba nadležnosti između opštinskih-osnovnih sudova sa svog područja, pružanje međunarodne pravne pomoći.

Vrhovni su FBiH i Vrhovni sud RS, kada je riječ o krivičnim predmetima, nadležan je i odlučuje: redovnim pravnim ljekovima protiv odluka kantonalnih, odnosno okružnih sudova, ako je to

zakonom predviđeno; vanrednim pravnim ljekovima protiv odluka svog vijeća; da rješava sukobe nadležnosti između sudova; odlučuje o premještanju mjesne nadležnosti s jednog suda na drugi, kad je to određeno

zakonom. obavlja i druge poslove određene zakonom.

Osnovni sud BDBiH Nadležan je da sudi u prvom stepenu za sve krivične predmete.

Apelacioni sud BDBiH, nadležan je da odlučuje: redovnim pravnim ljekovima izjavljenim na odluke Osnovnog suda, vanrednim pravnim ljekovima izjavljenim na pravosnažne sudske odluke.

Mjesna (teritorijalna) nadležnostMjesna nadležnost je pravo i dužnost stvarno nadležnog suda da presudi krivično djelo zbog teritorijalnog odnosa koji postoji između suda i krivičnog djela, odnosno njegovog izvršioca.

1. mjesna nadležnost po mjestu izvršenja krivičnih djelaPredstavlja određivanje mjesne nadležnosti u odnosu na područje ghdje je djelo učinjeno ili pokušano. Možemo razlikovati više situacija, obzirom na osobenost izvršenja pojedinih krivičnih djela. Za određivanje samog mjesta izvršenja krivičnog djela presudne su odredbe KZ BiH i KZ RS po kojima je djelo izvršeno kako u mjestu gdje je učinilac radio ili bio dužan da radi, tako i u mjestu gdje je posljedica nastala.Kod krivičnih djela koja su izvršena ili pokušana na područjima raznih sudova ili na granici tih područja, odnosno pokušana, nadležan je onaj sud koji je prvi primio optužnicu. (nadležnost po redu prvenstva).

2. mjesna nadležnost po prebivalištu ili boravištu osumnjičenog, odnosno optuženogOdređivanje ove nadležnosti posmatramo u dva slučaja, da se uspostavlja iz faktičkih ili pravnih razloga. Ovako određivanje nadležnosti predstavlja izuzetak od opšteg pravila da se mjesna nadležnost određuje prema mjestu izvršenja krivičnog djela..Faktički razlozi koji dovode do toga da se kao mjesno nadležan pojavi sud prebivališta ili boravišta osumnjičenog, odnosno optuženog jesu: ako nije poznato mjesto izvršenja kriivičnog djela ili ako je to mjesto van teritorije FBiH odnosno RS.

14


3. mjesna nadležnost po mjestu gdje je osumnjičeni, odnosno optuženi uhvaćen ili se sam prijavioPrimjenjuje se kada se ne zna mjesto izvršenja krivičnog djela ili je ono u inostranstvu, a osumnjičeni odnosno optuženi u FBiH, odnosno RS nema prebivalište i boravište.

Funkcionalna nadležnostFunkcionalna (poslovna) nadležnost je pravo i dužnost jednog suda, odnosno sudskog organa da obavi dio krivičnog postupka, dok drugi dio postupka u istoj stvari treba da obave drugi sudovi ili drugi sudski organi u sastavu istog suda.To je raspodjela poslova u postupku na više različitih sudskih organa, odnosno sudova. Ova nadležnost opravdava se potrebom specijalizacije sudskih organa i njihovog kvalitetnijeg suđenja.Cjelokupni krivični postupka dijeli se na više dijelova (faze, stadijumi i instance) koji imaju različitu sadržinu i procesne ciljeve.Prvostepeni krivični postupak spada u funkcionalnu nadležnost prvostepenog suda, a postupak pred sudom pravnog lijeka u funkcionalnu nadležnost viših sudova (drugog i trećeg stepena).Prvostepeni krivični postupak dijeli se na faze i stadijume, a koje spadaju u funkcionalnu nadležnost različiti organa prvog stepena ( u fazi istrage i postupku stavljanja pod optužbu učestvuju sudija za predhodni postupak i sudija za prethodno saslušanje; glavni pretres vode vijeće ili sudija pojedinac; maloljetnicima sudi sudija za maloljetnike itd.).Ovlašćenja sudije za prethodni postupakProtežu se na istragu i odnose se na zaštitu osnovnih ljudskih prava i sloboda i sudsko obezbjeđenje dokaza. Ovlašćenja se prije svega odnose na na izdavanje naredbe za pretresanje stana, prostorija, pokretnih stvari, i lica, naredbe za privremeno oduzimanje predmeta, naredbe za dostavljanje podataka o bankovnim depozitima i naredbe o privremenom oduzimanju finansijskih sredstava, naredbi o preduzimanju posebnih istražnih radnji, naredbi za dovođenje, određivanja mjera zabrane, određivanju pritvora, nadzor nad izvršenjem pritvora, nadzor nad komunikacijom priptvorenika sa spoljnim svijetom itd.U toku istrage sudija za prethodni postupak obavlja i one radnje koje se odnose na postavljanje branioca u slučaju obavezne odbrane odnosno u slučaju slabog imovnog stanja osumnjičenog, kao i razrješenju postavljenog branioca.Sudiji za prethodni postupak dostavljaju se i dokazi radi obavještavanja branioca.Sudija za prethodno saslušanjePojavljuje se nakon podizanja optužnice i ima ovlašćenja sudije za prethodni postupak.Sudija za prethodno saslušanje postavlja branioca u slučaju obavezne odbrane, te odlučuje o razrješenju branioca, zatim određuje pritvor nakon podizanja optužnice, ako osumnjičeni prije toga nije bio u pritvoru, kao i mjere zabrane, odnosno jemstva ako prije toga nisu bile određene.Sudija za prethodno saslušanje postupa i u slučajevima: preduzima radnje za sudsko obazbjeđenje dokaza, dostavlja optužnicu optuženom i odlučuje o optužnici u smislu njenog potvrđivanja, uzima izjavu o krivnji, razmatra sporazum osumnjičenog odnosno optuženog i njegovog branioca sa tužiocem o uslovima priznanja krivnje, dostavlja predmet sudiji odnosno vijeću radi zakazivanja glavnog pretresa i dr.

Glavni pretres Sud razlikuje funkciju suđenja u inokosnom i zbornom sastavu. Tako predsjednik veća:Odlučuje o izuzeću zapisničara, sudskog tumača, stručnog lica i vještaka, postavlja branioca zbog slabog imovnog stanja, rukovodi vijećanjem i glasanjem-glasa poslednji, odlučuje o povraćaju u pređašnje stanje, donosi rješenje o jemstvu i o njegovom ukidanju, odstupa od redovnog toka rasprave na glavnom pretresu ako je to potrebno, održava red u sudnici, kažnjava za narušavanje reda i procesne discipline, sačinjava poseban zapisnik o iskazu vještaka koji je dao lažni iskaz, otvara

15


zasjedanje i objavljuje predmet glavnog pretresa, naređuje da se optuženi na naredni pretres dovede prinudno, obezbjeđuje dokaze, može odrediti da glavni pretres počne iznova, kažnjava branioca zbog nedolaženja na glavni pretres, poučava oštećenog da može podnijeti imovinskopravni zahtjev do zaključenja glavnog pretresa, pita optuženog da li je razumio optužnicu, kontroliše način i redosljed ispitivanja svjedoka itd. itd. itd.

VijećeKao zborni sastav pojavljuje se u funkciji rukovodioca glavnog pretresa i odlučuje o: razdvajanju postupka, izuzeću zapisničara, sudskog tumača i vještaka, o isključenju javnosti i dr.Sudija pojedinacDonosi konačnu odluku o krivičnoj stvari u posatupku za izdavanje kaznenog naloga, kao i u postupku prema maloljetnicima.Sudovi pravnog lijekaOdlučuju o jedno krivičnoj stvari u inokosnom i zbornom sastavu.U inokosnom sastavu pojavljuje se predsjednik vijeća i sudija izvjestilac.U zbornom sastavu pojavljuje se vijeće od trojice sudija.Predsjednik sudaMože biti i predsjednik vijeća za odlučivanje na glavnom pretresu ili u sjednici vijeća, vrši nadzor nad izvršavanjem pritvora, određuje dopuinske sudija itd.

16.VANREDNE NADLEŽNOSTI?Vanredne nadležnosti, izuzimajući nadležnost po međusobnoj vezi krivičnih djela, ustanovljavaju se za pojedini krivični predmet.Vanredne nadležnosti su:

nadležnost po međusobnoj vezi krivičnih djela, prenesena nadležnost i naređena nadležnost.

1. Nadležnost po međusobnoj vezi krivičnih djelaU slučaju kada postoji veza između više krivičnih predmeta (koneksitet), moguće je njihovo spajanje i suđenje u jedinstvenom postupku pred istim sudom. To može imati uticaja na njihovu stvarnu i mjesnu nadležnost. Ta veza krivičnih djela može biti subjektivna (kada jedan osumnjičeni, odnosno optuženi odgovara za više krivičnih djela), objektivna (kada više oumnjičenih , odnosno optuženih odgovaraju za jedno zajedničko krivično djelo) ili mješovita (objektivni kokeksitet), kada jedan od osumnjičenih, odnosno optuženih odgovara za najmanje jedno svoje samostalno krivično djelo. Mješoviti (subjektivno-objektivni) koneksitet postoji u slučajevima kada je više lica optuženo za izvršenje jednog ili više krivičnih djela (objektivni koneksitet),a neko od tih lica je optuženo samo i za još neko drugo krivično djelo (subjektivni koneksitet).

U slučaju subjektivnog koneksiteta,ako neka krivična djela spadaju u stvarnu nadležnost nižeg,a druga u stvarnu nadležnog višeg suda,jedinstveni krivični postupak sprovešće sud stvarno nadležan za najteže krivično djelo,tj.viši sud.Mjesna nadležnost kod subjektivnog koneksiteta određuje se prema prvenstvu potvrđivanja optužnice,a ako optužnice nisu potvrđene – koji je prvi primio optužnicu na potvrđivanje.

Određivanje stvarne nadležnosti kod objektivnog koneksiteta se ne javlja,jer izvršioci i saučesnici o kojima se ovdje radi odgovaraju za isto krivično djelo,a stvarna nadležnost je određena prema krivičnom djelu.Kod mješovitog koneksiteta stvarna nadležnost određuje se prema najtežem krivičnom

16


djelu,a mjesna (ako su djela iste stvarne nadležnosti,a sa područja raznih sudova) prema prvenstvu potvrđivanja optužnice,odnosno prvenstvu otpočinjanja postupka.

2. Prenesena (delegirana) nadležnost

Prenošenje (delegiranje) nadležnosti postoji kada se iz razloga određenih u zakonu oduzima postupanje po jednom određenom krivičnom predmetu od mjesno nadležnog suda i predaje drugom, inače nenadležnom sudu. Riječ je,zapravo,o jednoj vrsti vanredne mjesne nadležnosti,kojom se ne može mijenjati stvarna nadležnost suda.Prema razlogu za prenošenje mjesne nadležnosti,postoje dvije vrste prenošenja.

Prema razlogu za prenošenje mjesne nadležnosti, postoje dvije vrste prenošenja:

-nužno prenošenje vrši se kada je mjesno nadležan sud spriječen iz pravnih i stvarnih razloga da postupa u pojedinom slučaju. To mogu biti situacije kada u sudu nema dovoljan broj sudija za obrazovanje vijeća (zbog izuzeća) i zbog spriječenosti sudije da prisustvuje suđenju,iz faktičkih razloga.Prenošenje se vrši samo s obzirom na konkretnu krivičnu stvar.

-prenošenje ako postoje važni razlozi (ovi razlozi nisu navedeni u zakonu, ali se podrazumijeva da ovdje nisu uključeni razlozi za nužno odlaganje).Prenošenje na drugi sud iz viših razloga vrši sud određen zakonom ili Vrhovni sud FBiH za vođenje postupka na području kantona, odnosno Vrhovni sud RS. Razlog za ovo delegiranje mjesne nadležnosti može da bude u opasnosti od nereda i nemira za vrijeme postupka pred nadležnim sudom ili u teškoćama da se obezbjedi nepristrasno i objektivno suđenje zbog prevelikog uzbuđenja mjesnog stanovništva ili nekog drugog uzroka koji stvara nepovoljnu atmosferu za normalno suđenje.Protiv rješenja o prenošenju nadležnosti žalba nije dozvoljena.Rješenje o prenošenju,protiv koga nije dozvoljena žalba,može se donijeti na prijedlog sudije za prethodni postupak,sudije za prethodno saslušanje,sudije ili predsjednika vijeća ili na prijedlog jedne od stranaka ili branioca.

3. Naređena nadležnostNaređena nadležnost (ordinacija nadležnosti), upotrebljava se kada se nadležnost ne može odrediti ni po kojem drugom kriterijumu. Ako se ne zna tačno mjesto izvršenja krivičnog djela ili je krivično djelo izvršeno u inostranstvu, osumnjičeni odnosno optuženi u BiH nema boravište i prebivalište ili na njenoj državnoj teritoriji nije uhvaćen, tada se prema odredbama zakona ne može utvrditi ko je nadležan. Vrhovni sud FBiH ili Vrhovni sud RS odrediće jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će se sprovesti postupak, vodeći računa o sličnim već spomenutim „važnim razlozima“.

17.SUKOB NADLEŽNOSTI?Sukob nadležnosti je slučaj u kojem se mišljenja više državnih organa, odnosno sudova koji nastupaju u krivičnom postupku razilaze oko pitanja koji od njih treba rješavati konkretni krivični predmet. Takva situacija nastupa obično kao posljedica različite pravne kvalifikacije krivičnog djela i tumačenja propisa o određivanju stvarne i mjesne nadležnosti.

Sukob nadležnosti (stvarne ili mjesne) može nastupiti između samih sudova ili između sudova i drugih državnih organa.Kada su u pitanju sudovi sukob nije moguć između unutrašnjih organizacionih jedica istog suda.U povodu sukoba nadležnosti mora se provesti poseban postupak za rješavanje sukoba nadležnosti,predviđen za slučajeve negativnog sukoba nadležnosti.Sud koji se smatra nenadležnim oglasit će se rješenjem nenadležnim,dostaviće rješenje strankama i braniocu i po pravosnažnosti tog rješenja ustupit će predmet nadležnom sudu.Protiv tog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu,u kom slučaju će drugostepeni sud svojim rješenjem utvrditi svoju nadležnost odgovarajućeg suda,pod uslovom da je drugostepeni sud u isto vrijeme i sdu nadležan da rješava sukob nadležnosti između tih

17


sudova.Ako žalbe nije bilo,sud kome je predmet ustupljen,ako smatra sebe nadležnim,neće donostiti rješenje o tome,veće će pokrenuti postupak za rješavanje sukoba nadležnosti.U ovom slučaju radi se o negativnom sukobu nadležnosti,koji,dakle,postoji kada se više sudova oglase nadležnim.Moguć je međutim,iako rijetko,i pozitivan sukob nadležnosti,koji postoji kada više sudova sebe smatraju nadležnim,odbijajući ustupanje predmeta na traženje drugog suda.Sukob nadležnosti između sudova rješava zajednički neposredno viši sud.

Sud koji rješava o sukobu nadležnosti traži prethodno mišljenje od stranaka i branioca.Svaki od sudova koji se spore o nadležnosti dužan je,dok se sukob ne riješi,poduzimati radnje za koje postoji opasnost od odlaganja.Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nadležnosti žalba nije dozvoljena.Odlučujući o sukobu nadležnosti,sud može po službenoj dužnosti donijeti odluku o prenošenju mjesne nadležnosti.

18.PRAVNA POMOĆ?Međusobni odnosi sudova, kao i sudova i drugih državnih organa, manifestuju se i kroz binstitut pravne pomoći. Procesne radnje krivičnog postupka svaki sud preduzima u okviru svoje nadležnosti i na svom području.Pravna pomoć može biti:unutrašnja (domaćem sudu pružaju pomoć domaći sudovi ili drugi državni organi) imeđunarodna (domaćem sudu pomoć ukazuju strani sudovi ili strani državni organi)Unutrašnja pravna pomoć može biti u užem (uzajamna pomoć jednog suda drugom) i u širem smislu (pomoć sudovima od drugih držanih organa)Ukazivanje pravne pomoći se, po pravilu vrši dostavljanjem pismene molbe sudu ili organu od kojeg se pomoć traži. Ako je to neophodno, uz zamolnicu se šalju i spisi. Zamoljeni organ obavlja pravnu pomoć po propisima koji važe za postupak koji se pred njim vodi i on može odbiti pružanje pomoći ako ocijeni da bi to bilo nezakonito ili da nije nadležan.Ostvarivanje pravne pomoći i službena saradnja u krivičnim procesima uređena je Zakonom o pravnoj pomoći i službenoj saradnji u krivičnim stvarima.Pod pojmom „pravna pomoć“ u smislu ovog zakona smatra se uzajamna pomoć sudova, a pod pojmom „službena saradnja“ – uzajaman saradnja organa za provođenje zakona, saradnja između sudova i organa za provođenje zakona, te saradnja između sudova, odnosno organa za provođenje zakona i drugih organa vlasti.

19.STRANAČKA I PROCESNA SPOSOBNOST_?Procesne stranke su tužilac i osumnjičeni odnosno optuženi. Branilac nije tsranka u krivičnom postupku. Na strani procesnih stranaka može se pojaviti više lica i to na strani ružioca – oštećeni. S druge strane na strani optuženog može postojati više saoptuženih – saizvršilaca ili saučesnika. U tim slučajevima postoji sticaj procesnih stranaka.1. STRANAČKA SPOSOBNOSTStranačka sposobnost je apstraktna procesno pravna mogućnost da se bude tužilac ili osumnjičeni, odnosno optuženi u postupku. Ova se sposobnost utvrđuje posebno za svaku stranaku.Tužilac ima sposobnost kao stranka u postupku samim tim što je državni organ. On je izabran u posebnom postupku i pod uslovima koji garantuju da samostalno obavlja krivičnoprocesne radnje. Ako iz nekog razloga naknadno tu sposobnost izgubi, o tome će se rješavati izvan krivičnog postupka.Svako lice prema kome se po odredbama materijalnokrivičnog prava mogu primjeniti krivične sankcije ima stranačku sposobnost osumnjičenog, odnosno optuženog u postupku. Osumnjičeni, odnosno optuženi ne može biti svaki izvršilac KD. Tako npr.: prema maloljetnom licu ispod 14 godina ne mogu se primjeniti nikakve sankcije. Tu dolaze i druga lica koja ne mogu odgovarati, npr. zastupnici, poslanici. Učinilac koji u momentu izvršenja KD nije bio uračunljiv, može biti optuženi u postupku. Kriv. odgovornost ovog lica će izostati ako se utvrdi da nije bio uračunljiv u vrijeme izvršenja djela.

18


2.PROCESNA SPOSOBNOSTProcesna sposobnost je mogućnost tužioca ili osumnjičenog ili optuženog koji ima stranačku sposobnost da obavlja radnje u procesu. Procesna sposobnost se ne mora uvijek podudarati sa stranačkom sposobnošću.Tužilac kao nosilac funkcije u državnom organu, uvjek ima procesnu sposobnost za preduzimanje procesnih radnji. Razlog tome je što je imenovan u državnu službu koje prema Zakonu jamče i garantuju pravilno preduzimanje tih radnji.Osumnjičeni, odnosno optuženi koji je sposoban da bude stranka u postupku, po pravilu sposoban je da vrši radnje u postupku. Ako je optuženi faktički nesposoban da vrši procesne radnje (gluv, slijep, umobolan,) obezbjeđuje mu se obavezna odbrana preko branioca. U krivičnom postupku isključeno je zastupanje osumnjičenog, odnosno optuženog, jer on odgovara lično. Pravna lica u krivičnom postupku nastupaju preko svojih zastupnika i branilaca.Uračunljivost osumnjičenog, odnosno optuženog cijeni se u momentu izvršenja KD, a ne u momentu suđenja.

20.PROCESNA NAČELA O STRANKAMA?

Načelo kontradiktornostiNačelo kontradiktornosti (raspravnosti) sastoji se u pružanju mogućnosti svakoj stranci da tokom postupka iznese sopstveni stav o pitanjima koja su predmet raspravljanja i da se po pravilu u neposrednoj diskusiji izjasni o stavovima protivne stranke i stavlja prijedloge radi rješavanja spornih pitanja i zaštite svojih prava.Ovim načelom se svakoj od stranaka pruža mogućnost da se izjasni u pogledu procesnih dejstava druge stranke (da im protivrječi) prije nego bude donesena odluka suda. Cilj ovog načela je da se doprinese ravnopravnosti stranaka i nj. efikasnijoj zaštiti prava.Kontradiktorno raspravljanje postiže se omogućavanjem prava stranaka da stavljaju svoje prijedloge, da postavljasju pitanja, iznose ssvoja mišljenja, te da izvode svoje dokaze. Da bi se prava vršila zakon garantuje fizičko prisustvo stranaka, blagovremeno upoznavanje stranaka sa materijalom postupka i vremenom poduzimanja procesnih radnji kao mogućnost davanja izjava i prijedloga.U istrazi ovo načelo dolazi do izražaja prilkom ispitivanja osumnjičenog. U fazi postupka optuživanja izjavu o krivnji optuženi daje sudiji za prethodno saslušanje u prisustvu tužioca i branioca. Pored toga osumnjičeni, odnosno optuženi i njegovo branilac mogu pregovarati sa tužiocem o uslovima priznavanja krivnje za djelo za koje se osumnjičeni tereti.Načelo kontradiktornosti dolazi u cjelosti do izražaja na glavnom pretresu u kojem stranke i branilac imaju pravo pozivati svjedoke i izvoditi dokaze. U toj fazi postupka stranke i branilac postavljaju pitanja svjedocima i vještacima, a u sluičaju više optuženih oni mogu postavljati pitanja jedni drugima. Na glavnom pretresu stranke usmeno i neposredno iznose svoje tvrdnje kojima potkrepljuju svoja stanovišta kao i one kojima negiraju navode suprotne stranke.U suštini načelo kontradiktornosti leži potreba da se strankama posebno optuženom i njegovom braniocu omogući da se izjasne o svim odlučnim činjenicama od kojih zavisi primjena prava u konkretnom slučaju. Time se omogućuje i ostvarivanje prava na odbranu. Stoga povreda ovog načela može dovesti do povrede prava na odbranu, što predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka zbog koje se presuda u postupku po žalbi, ako se na ovu povredu žalbom osnovano ukazuje, mora ukinuti.Načelo „ne bis idem“ (ne ponovo o istom)Niko ne može biti ponovno suđen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena pravomoćna sudska odluka.

19


Ovdje se radi o načelu neponovljivosti svojstava procesnih subjekata u istoj krivičnoj stvari.Princip neponovljivosti krivičnog procesnog subjekta dolazi do izražaja po pravilu upotrebom prigovora presuđene stvari, a u suštini predstavlja zabranu ponovnog suđenja o istoj krivičnoj stvari. Cilj je da se obazbjedi pravna sigurnost građana koji moraju biti lišeni neizvjesnosti i straha da će se protiv njih ponovo voditi krivični postupak zbog iste krivične stavri koja je pravosnažno rješena. Ovo načelo obuhvata dva kumulativna uslova, i da bi se primjenilo oba uslova moraju biti ispunjena: da je krivični postupak već vođen protiv određenog lica za određeno KD i da je donesena pravosnažna sudska odluka u tom krivičnom predmetu.

21.KRIVIČNA TUŽBA?

Pojam krivične tužbeKrivična tužba je procesna aktivnost ovlašćenog subjekta (tužioca) kojom se od suda traži da otvori krivični postupak i utvrdi postojanje krivičnopravnog zahtjeva u konkretnom slučaju i izrekne optuženom odgovarajuća zakonska sankcija. Krivična tužba nije samo optužnica-optužni akt, već i svaka druga radnja ovlaštenog tužioca kojoj je cilj otvaranje i održavanje u toku kriv. postupka (tužba u materijalnom smislu). Organizovanje krivične tužbeKriv. tužba se organizuje na taj način što se određuje organ ili lice koje će predstavljati tužilačku stranu kao procesni subjekt, pokretati postupak i podnositi zahtjev o kome sud treba da odluči. Bez tog organa, odnosno lica ne može se pokrenuti krivični postupak: sud ne vodi krivični postupak po službenoj dužnosti, nego samo na zahtjev ovlaštenog tužioca, a ako tužilac odustane od tog zahtjeva ne može se nastaviti kriv.postupak.Krivična tužba danas se u svijetu organizuje kao javna tužba koju u javnom interesu vrše posebni drž. organi (tužilaštva). U BiH, od donošenja novog Krivičnog zakona postoji samo jedna vrsta tužilaca: tužilac, koji gonjenje poduzima po služ. dužnosti.

OSNOVA PROCESNA NAČELA KOJA SE ODNOSE NA KRIV. TUŽBUNačelo oficijelnostiNačelo oficijelnosti krivičnog gonjenja istorijski potiče iz inkvizicijskog krivičnog postupka, prema kojem tužilac kao jedini subjekt jedini može dati inicijativu za krivično gonjenje, osim kada je to zakonom ograničenio.Suprotno oficijelnom načelu je neoficijelni-dispozuitivni postupak, prema kojem se pravo krivičnog gonjenja prepušta nahođenju oštećenog. Prijedlog sadrži saglasnost oštećenog da tužilac preduzme i vrši krivično gonjenje i predstavlja izuzetak od načela oficijelnosti. Po KZ ima više KD za koje tužilac preduzima gonjenje na prijedlog oštećenog, a to su: neovlašteno otkrivanje profesionalne tajne, utaja, oduzimanje tuđe sstvari, prevara, oštećenje tuđe stvari, itd.Prijedlog oštećenog za kriv. gonjenje treba da predstavlja procesnu pretpostavku koja je neophodna da bi tužilac mogao da pokrene kriv. postupak.Načelo legalitetaOvo načelo znači da tužilac mora preduzeti kriv. gonjenje čim se steknu uslovi predviđeni u zakonu, bez obzira na to da li postoje neki drugi razlozi koji bi mogli ukazivati da se gonjenje ne preduzme. Uslovi mogu biti pravne prirode ili stvarne prirode (postojanje osnovane sumnje da je određeno lice izvršilo KD), a to cijeni tužilac.Načelu legaliteta suprotno je načelo Oportuniteta. Ovo načelo označava to da se izbjegne gonjenje za KD koja nemaju veći društveni značaj, kada bi gonjenje njihovih učinilaca bilo beskorisno, a nekad i štetno. Razlozi oportiniteta mogu biti: obziri prema javnosti i učiniocu KD ili njegovoj porodici, beznačajnost učinjene štete, procesne ekonomije, itd.

20


Izuzeci od principa legaliteta kriv.gonjenja propisani su za: KD u kojima tužilac daje imunitet svjedoku, KD za koja se goni po odobrenju, KD za koja su predviđeni posebni uslovi za kriv.gonjenje, lakša KD čimji su izvršioci maloljetna lica, ekstradicije itd.Načelo mutabilitetaNačela oficijelnosti i legaliteta ustanovljavaju pravo nadležnog tužioca da raspolaže tužbenim zahtjevom prije pokrenutog kriv. postupka. Načelom mutabiliteta odnosno imutabiliteta rješava se pitanje raspolaganja tužbom u toku kriv. postupka. Suština je u tome da li tužilac može da u toku postupka mijenja svoj stav u pogledu krivičnog gonjenja ili je ta mogućnost isključena. U prvom slučaju rječ je o principu mutabiliteta, koji ostavlja punu slobodu ovlašćenom tužiocu da do završetka glavnog pretresa može odustati od krivičnog gonjenja. U drugom slučaju radi se o principu imutabilitetu koji onemogućava tužiocu koji je pokrenuo postupak da odustane od gonjenja.Tužilac može u svakom trenutku obustaviti istragu, i to naredbom o obustavi istrage, kada je dužan o tome obavjestiti oštećenog.

22.TUŽILAC?

Pojam, funkcije i pravna prirodaTužilac je stranka u kriv. postupku ali i državni organ, sa zadatkom da goni učinioce krivičnih djela. Unutrašnja organizacija, djelokrug i ustanovljenje tužilaštava u BiH propisani su zakonima o tužilaštvu. Tužilaštvo BiH je samostalni organ, osnovan u cilju osiguranja efikasnog ostvarivanja nadležnosti države BiH kao i poštovanja ljudskih prava i zakonitosti na njenoj teritoriji.Tužilaštva imaju pravo i dužnost da u okviru ostvarivanja svojih funkcija na vlastitu inicijativu ili na zahtjev, izvještavaju najviše državne organe o primjeni krivičnog zakona, kao i o svom radu. Isto tako putem sredstava javnog informisanja tužilaštva obavještavaju o stanju kriminaliteta na svom području.U pogledu svoje pravne prirode tužilaštvo se razlikuje od suda jer ne vrši sudsku funkciju i nije kao sud nezavistan organ. Tužilaštvo je nazvisno od sudstva i policije i nijedno lice niti organ nema pravo da naređuje ili utiče na tužilaštvo u toku vršenje njegove funkcije. Funkcija tužilaštva je upravna, ali tužilaštvo nije organ javne uprave već poseban upravni organ koji postupa u oblasti pravosuđa, pa se može reći da je tužilaštvo poseban upravno-pravosudni državni organ.Obaveza tužioca je objektivno i nepristrasno gonjenje.

Pravo i dužnosti tužioca Osnovno pravo i osnovna dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje učinioca krivičnih djela koja su u nadležnosti suda.Obaveze tužioca su da:

a) odmah po saznanju da postoji osnovana sumnja da je učinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i provođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih osoba vezanih za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza, b)sprovede istragu u skladu sa zakonom, c) daje imunitet u skladu s zakonom, d) zahtijeva dostavljanje informacija od državnih organa, preduzeća, pravnih i fizičkih lica u BiH e) izdaje pozive i naredbe i predlaže izdavanje poziva i naredbi u skladu sa zakonom, f) naredi ovlaštenoj službenoj osobi da izvrši naredbu izdatu od suda u skladu sa zakonom, g) predlaže izdavanje kaznenog naloga h) podiže i zastupa optužnicu pred sudom, i) podnosi pravne lijekove, j) obavlja i druge poslove određene zakonom.

21


U skladu sa zakonom svi organi koji učestvuju u istrazi dužni su da o svakoj preduzetoj radnji obavijeste tužioca i da postupe po svakom njegovom zahtjevu.

Organizacija tu ž ila š tava u BiH Organizacija tužilaštava u BiH postavljena je tako da postoje: Tužilaštvo BiH, Federalno tužilaštvo i Kantonalna tužilaštva, Republičko tužilaštvo i okružna tužilaštva(RS), i Javno tužilaštvo BD.Tužilaštvo se osniva i ukida Zakonom.Svako tužilaštvo ima jednog glavnog tužioca i jednog ili više zamjenika glavnog tužioca i tužioca.Poslove tužilaštva BiH obavljaju glavni tužilac, tri zamjenika, kao i određeni broj tužilaca.Glavne tužioce i njihove zamjenike imenuje i razrješava Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH. Tužioci moraju imati najmanje 8 godina iskustva kao sudije, advokati, položen pravosudni ispit, a imenuju se na mnadat od 6 godina i mogu biti ponovo imenovani.Stvarna i mjesna nadležnost tužilaštava podudara se sa stvarnom i mjesnom nadležnošću sudova uopšte.. Glavni federalni ili republički tužilac rješava sukob nadležnosti između kantonalnih, odnosno okružnih tužilaštava.Interna i eksterna organizacija tužilaštvaEksternu i funkcionalnu samostalnost tužilaštva treba razlikovati od sudske nezavisnosti koja je mnogo širi pojam, jer obuhvata i internu i svaku drugu samostalnost. Iako su i sudovi i tužilaštva pravosudni organi između njih postoji značajna razlika. Tužilaštva zahtjevaju stavljanje suda u pokret, za razliku od suda kome pripada pravo i dužnost da presuđuje. Sudovi su samostalni i nezavisni i sude na osnovu ustava i zakona.. Tužilaštva su samostalni državni organi koji gone učinioce KD i ulažu pravna sredstva radi zaštite zakonitosti.. Sud ne može preuzeti funkcije tužilaštva i obratno.Djelovanje tužilaštva zasniva se na monokratskom uređenju, hijerharhijskoj organizaciji, pravu supstitucije i pravu devolucije. Monokratsko uređenje, znači da je jedno lice u tužilaštvu nosilac državnotužilačkih funkcija. Hijerharhijska organizacija znači da postoji odnos podređenosti nižeg tužioca prema višem tužiocu, odnosno nadređenosti višeg tužioca nižem tužiocu. Iz hijerharhijske organizacije tužilaštva slijede pravo supstitucije i pravo devolucije. Pravo supstitucije jeste pravo višeg tužioca da predmet iz nadležnosti nižeg tužioca ustupi drugom nižem tužiocu. Pravo devolucije jeste pravo višeg tužioca da preuzme predmete iz nadležnosti nižeg tužioca i sam u njemu postupa.U pogledu odnosa između tužilaštava, glavni federalni, odnosno republički tužilac može davati opšta i pojedinačna uputstva nižim tužiocima, kantonalnim i okružnim.Glavni tužilac u svakoj fazi postupka može sam ući u postupak ili odlučiti da optužbu zasupa drugi zamjenik glavnog tužioca ili tužilac(unutrašnja supstitucija).Usvakom tužilaštvu postoji samo jedan glavni tužilac.Tužilaštvo jeuređeno monokratsk,jer u njemu samo jedno lice predstavlja ovaj državni organ i lično odgovara za njegov rad.I onda kada u tužilaštvu ima više zamjenika glavnog tužioca i tužilaca,uvijek odlučuje samo glavni tužilac.

23.OSUMNJIČENI, ODNOSNO OPTUŽENI ?Osumnjičeni, odnosno optuženi su procesni subjekti, fizičko lice, izuzetno pravno, za koje postoje osnovi sumnje da je izvršili KD ili prema kome se vodi kriv.postupak zbog osnovane sumnje da je izvršilo KD, s ciljem da se utvrdi da li je to lice krivično odgovorno, i uslučaju da su uslovi ispunjeni, da mu se izrekne odgovarajuća kriv. sankcija.Utvrđivanje ličnosti osumnjičenog, nije sporno jer je sadržano u aktu o krivičnom djelu. U slučaju da se to ne može utvrditi postupak se ne može pokrenuti. Identifikacija se vrši osnovni generalijskim podacima od te osobe.Osumnjičeni je osoba za koju postoji osnovana sumnja da je počinila krivično djelo.Optuženi je osoba protiv koje je jedna ili više tačaka u optužnici potvrđena.Osuđeni je osoba za koju je pravomoćnom odlukom utvrđeno da je krivično odgovorna za određeno krivično djelo.

22


Svojstvo Oslobođenog osuđeni dobija kada stupi na pravnu snagu izrečena mu oslobađajuća presuda. Svojstvo osuđenog prestaje pravosnažnim rješenjem o obustavi postupka, oslobađajuće presude kojom se optužba odbija.Lica koja mogu imati svojstvo osumnjičenog, odnosno optuženogPitanje ko može biti osumnjičeni, odnosno optuženi u kriv. postupku identično je sa pitanjem ko može biti kriv. odgovoran za izvršeno KDOva sposobnost se određuje po materijalnom krivičnom pravu i nju imaju i fizička i pravna lica, odnosno lica koja su KD izvršila u stanju neuračunljivosti i lica koja su KD izvršila kao maloljetnici. Pod osumnjičenom osobom podrazumjeva se ne samo izvršilac KD ili saizvršilac, već i podstrekač i pomagač. Izraz osumnjičeni se može koristiti i za lice koje ne može biti osumnjičeni u konkretnom kriv. postupku (maloljetnik, lice sa imunitetom).Osumnjičeni, odnosno optuženi kao subjekt krivičnog postupkaPoložaj osumnjičenog, odnosno optuženog u kriv. postupku zavisi od tipa kriv. postupka. Položaj osumnjičenog, odnosno optuženog u zakonu zavisi od stadijuma procesa, s tim da je on uvijek subjekt i stranka u postupku. Najpovoljniju poziciju osumnjičeni, odnosno optuženi ima na glavnom pretresu, gdje je ravnopravan sa tužiocem i uživa puno pravo odbrane. Iako je osumnjičeni, odnosno optuženi po pravilu ravnopravan sa drugom strankom u postupku njegov položaj je teži od pozicije tužioca, naroćito u istrazi. Prema osumnjičenom ili optuženom dolaze u obzir mjere procesne prinude uključujući i lišenje slobode i pritvor. Pored toga privilegije osumnjičenog, odnosno optuženog prema tužiocu ogledaju se i kroz propisivanje da žalba izjavljena zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kriv. zakona, a izjavljena u korist optuženog sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o krivičnoj sankciji i oduzimanju imovinske koristi.Upoznavanje ličnosti osumnjičenog, odnosno optuženogOtkrivanje i analiza ličnosti učinioca KD jedna je od presudnih mogućnosti u poznavanju i tumačenju složenih društvenih i psiholoških mehanizama koji izazivaju kriminalno ponašanje. Zbog toga da bi se moglo odlučiti da li osumnjičenog ili optuženog kazniti ili izreći kakvu drugu mjeru, mora uvjek raspolagati sa dovoljno informacija i podataka o nj. ličnosti. U vezi toga potrebno je rasvjetliti konkretne okolnosti i uslove koji su doveli do izvršenja KD, a samim tim i preduzimanje mjera za uklanjanje faktora koji ih stavraju. Te mjere i poznavanje učinilaca KD veoma su bitne i u praksi na suzbijanju i prevenciji kriminalu. Pribavljanje podataka o osumnjičenom traži se već u momentu donošenja naredbe o sprovođenju istrage, kada je sasvim jasno u kom smislu treba pribaviti ove podatke. Podatke o ličnosti osumnjičenog prikupljaju po pravilu ovlašteno službeno lice(OSL), policajci i tužilac. OSL te podatke moraju dostaviti tužiocu u posebnom izvještaju, a tu spadaju podaci o ponašanju osumnjičenog, socijalnoj sredini, podaci iz evidencija policije, i drugo što je bitno za krivični postupak.Prava i dužnosti osumnjičenog , odnosno optuženogOsnovno pravo koje pripada osumnjičenom odnosno optuženom je pravo na odbranu iz koga proističu sva ostala prava. Rječ je o pravu osumnjičenog, odnosno optuženog, a ne i njegovoj dužnosti. Pravo na materijalnu odbranu (pravo da se brani sam), kao i pravo na formalnu ili stručnu odbranu obranu( brani se uz pomoć branioca) sadrže ustavne odredbe i odredbe međunarodnog prava o pravima čovjeka.Prava osumnjičenog, odnosno optuženog, koja se izvode iz opšteg prava na odbranu, po svojoj suštini mogu biti pozitivna ili negativna.Pozitivno pravo odbrane predstavlja skup ovlašćenja osumnjičenog, odnosno optuženog da preduzima radnje u postupku i druge aktivnosti koje mu omogućuju da se brani od optužbe. Radi se o sledećim pravima:

Pravo da bude ispitan u prisustvu branioca koga sam izabere Pravo da već na prvom ispitu bude obvješten o djelu za koje se tereti i osnovima sumnje protiv

njega i da mu se omogući da se izjasni o djelu koje mu se stavlja na teret i iznese sve činjenice i 23


dokaze koji mu idu u korist. U tom cilju zakon omogućava da optuženi upotrebljava svoj jezik, da može pregledati sve spise i pribavljene predmete, i da ima prevodioce, itd...

Pravo da uzme branioca koji će mu pomagati u odbrani od optužbe uopšte i posebno u vršenju pojedinih procesnih radnji. To omogućuje nesmetan kontakt sa braniocem, razgovor, dopisivanje, itd.

Pravo preduzimanja radnji u postupku koje služe nj. odbrani. To podrazumjeva da optuženi i branilac imaju pravo da pregovaraju sa tužiocem o uslovima priznanja krivice, da podnesu prigovore, itd..

Pravo da u postupku uživa tretman dostojan čovjeku, a to znači da se poštuje nj. ličnost, da se ne mogu upotrijebiti prisila, prijetnja, prevara, izloženost drogama, itd.

Negativno pravo odbrane predstavljaju ovlaštenja osumnjičenog, odnosno optuženog da ne obavlja izvjesne procesne radnje, ako bi njihovo vršenje predstavljalo štetu za njegovu odbranu. Ovdje spadaju:

Pravo optuženog da ne iznese svoju odbranu niti odgovara na postavljena pitanja jer niko nije dužan da sam sebe izda. Ovdije se postavlja problem u vezi prava osumnjičenog na šutnju, jer tada sud nemože izvlačiti nepovoljne zaključke za optuženog ako on šuti.

Pravo osumnjičenog odnosno optuženog da odbije prijedlog tužioca za zaključenje sporazuma o priznanju krivnje

Optuženi ili osumnjičeni nije obavezan da na svome ispitu, govori istinu.Pravo da se odrekne prava na žalbu, odnosno da odustane od žalbe na već izjavljenu presudu.

Osumnjičeni, optuženi u krivičnom postupku ima sledeće dužnosti: Da stupi u postupak i omogući postupak protiv sebe, Mora poštovati zahtjeve tužioca da se nj.

slučaj rasvjetli u skladu sa zakonom i izvršiti naređenja tužioca i suda koja se tiču rukovođenja postupkom,

Da se odazove pozivu suda, a ako ne da svoj izostanak opravda, Da dopusti da bude predmet dokaza, a to se odnosi na njegov tjelesni pregled, lični pretres,

vještačenje, analizu DNKPravo osumnjičenog, odnosno optuženog na pravično suđenjeOvo pravo je potvrđeno i konvencijama o ljudskim pravima i zagarantovano je i ustavom BiH. Ovo pravo praktično znači obavezu državne vlasti da svakom pojedincu obezbjedi pristup sudu i zakonit pravičan tretman pred sudom, Bez obzira zbog čega se neko i protiv koga se sudi, čak i kada su u pitanju najteža KD.Pravo na zakonit i pravičan sudski postupak predviđa niz značajnih materijalnokrivičnih i procesnopravnih garancija koja se tiču pristupa sudu, karaktera, nadležnosti i kompletnosti suda, tretmana stranaka koje se sude, garancija optuženog, izvođenje dokaza, korišćenja pravnih lijekova i tretmana maloljetnih lica pred sudovima.Predviđeno je kao pravo optuženog da mu se sudi bez nepotrebnog odugovlačenja, kao pravo na saslušanje u razumnom roku ili pravo na raspravljanje slučaja u razumnom roku. (ekspeditivnost u suđenju kao međunarodni pravni standard, u kojem će se ostaviti dovoljno vremena da se pripremi i odbrana i optuženi).Pravo na suđenje bez odlaganja je pravo koje je u našem zakonu do skora nije bilo postavljeno na načelan način. Pravni osnov za ovo pravo postavljeno je u međunarodnim pravnim dokumentima. U svim zakonima ovo pravo istovremeno sadrži tri obaveze za organe koji učestvuju u postupku. Ono najprije predstavlja pravo osumnjičenog, odnosno optuženog da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odgađanja. Sledeća obaveza postoji za sud, a sastoji se u tome da je sud dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svakom zloupotrebu prava koja pripadju licima koja učestvuju u postupku. Najzad sud ima obavezu da trajanje pritvora svede na

24


najkraću moguće nužno vrijeme. Prema tom zakonu suđenje mora biti održano najkasnije u roku od godinu dana od dan potvrđivanja optužnice.

24.ODBRANA OSUMNJIČENOG ODNOSNO OPTUŽENOG?

Pojam opravdanje i vrste odbrane osumnjičenog odnosno optuženogOdbrana je procesna aktivnost kojom se vrši potpuno ili djelimično suprostavljanje optužbi. Ona je posledica procesnog položaja osumnjičenog, odnosno optuženog, kome se stavlja na teret da je izvršio KD i da je krivično odgovoran, pa mora imati mogućnost da se brani, ističući okolnosti suprotne elementima optužbe. Potreba za odbranom postoji i kada osumnjičeni nema šta izreći protiv optužbeOpravdanje odbrane u toku kriv. postupka je višestruko. Odbrana je garancija zakonitosti sudskih odluka i pravilnosti pravosuđa uopšte. To nije samo zahtjev osumnjičenog, odnosno optuženog, nego interes društvene zajednice u cjelini.MATERIJALNA ODBRANA OSUMNJIČENOG, OPTUŽENOGOdbrana koju vrši osumnjičeni, odnosno optuženi u vidu pobijanja optužbe u cjelini ili u pojedinim djelovima i obaveza državnih organa koji učestvuju u postupku, formulisana u zakonu, da idu na objektivno utvrđivanje stanja stvari i onda kada je ono u korist osumnjičenog, odnosno optuženog – čini materijalnu odbranu, koja je moguća i bez aktivnog držanja osumnjičenog odnosno optuženog.Ako materijalnu odbranu vrši sam osumnjičeni li optuženi onda je to lična odbrana.Ako materijalnu odbranu vrši sam osumnjičeni odnosno optuženi, koji je najviše zainteresovan da se brani i pobija optužbu, mogućnost za to pruža mu se već na prvom saslušanju kada mora biti obavješten o djelu za koje se tereti i o osnovima optužbe. Osumnjičenom mora biti omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist- a pored toga mora mu se osigurati dovoljno vremena da spremi odbranu.Pravo na vršenje materijalne odbrane zakon daje još nekim srodnicima i zakonskim zastupnicima (npr. bračni, vanbračni drug, krvni srodnik po prvoj liniji, usvojilac, usvojenik, brat, sestra) Žalbu u korist optuženog mogu podnijeti nj. zakonski zastupnik, bračni, vanbračni drug, brat, sestra, a ista ova lica mogu podnijeti zahtjev za ponavljanje kriv. postupka u korist osuđenog poslije njegove smrti.FORMALNA ODBRANA OSUMNJIČENOG, OPTUŽENOGFormalna odbrana koju osumnjičeni, optuženi vrši preko stručnog branioca, upotpunjava odbranu osumnjičenog, odnosno optuženog, služi zaštiti i ostvarivanju nj. prava i boljem funkcionisanju pravosuđa.Saradnja stručnog branioca u nekim slučajevima je samo dozvoljena /fakultativna formalna odbrana/, a u nekada se samo nalaže /obavezna formalna odbrana/.VRSTE FORMALNE ODBRANEZakon predviđa tri vrste formalne odbrane: Obavezna, fakultativna, i odbrana siromašnih.Obavezna odbrana; prema određivanju slučajeva obavezne odbrane zakonodavac je uzeo kao kriterijum težinu KD, svojstvo učinioca i stadij postupka. U slučajevima ako osumnjičeni ne uzme branioca, postaviće mu ga sud po službenoj dužnosti. To je obavezna formalna odbrana, a slučajevi te odbrane su sledeći:1.Ako je osumnjičeni nijem ili gluh ili ako je osumnjičen za KD za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora,2.Ako je osumnjičenom, odnosno optuženom određen pritvor, tj. mora imati branioca odmah nakon što mu je određen pritvor, za vrijeme dok pritvor traje.3.Ako se kriv. postupak vodi zbog KD zbog koga se po kriv. zakonu može izreći kazna od 10 godina zatvora ili teža kazna.5.Ako sud to utvrdi zbog mentalnog stanja osumnjičenog i složenosti predmeta6.U postupku prema maloljetnicima, mora imati brabioca od početka pripremnog postupka,

25


7.Ako je podignuta optužnica protiv osumnjičenog koji je izvršio KD u stanju neuračunljivosti. Branioca mora imati poslije podnođenja prijedloga sudu u optužnici od strane tužioca da se utvrdi da je osumnjičeni izvršio KD u stanju neuračunljivosti.

Fakultativna odbrana. Ako nije obavezna, odbrana osumnjičenog, odnosno optuženog je fakultativna. Fakultativna je ona formalna odbrana koju osumnjičeni, odnosno optuženi može slobodno koristiti ako to želi, što mu zakon ne nameće.Odbrana siromašnih. Ova odbrana se odnosi na postupak koji se vodi za KD za koje je propisana kazna zatvora tri godine ili teža kazna ili kada to zahtjevaju interesi pravičnosti bez obzira na propisanu kaznu, osumnjičenom, odnosno optuženom će se na njegov zahtjev, postaviti branilac, ako prema svom imovnom stanju ne može snositi troškove odbrane. Branioca tada postavlja sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, sudija, odnosno predsjednik vjeća, i to nakon što je osumnjičenom, optuženom, predočeno da sa predočene liste uzme advokata.ORGANIZOVANJE FORMALNE ODBRANEa) Ko može biti Branilac.Za branioca se može uzeti samo advokat. Branilac ne može biti neko ko nije advokat, čak i onda kada ima odgovarajuću stručnu spremu i u bliskom je odnosu sa osumnjičenim, optuženim.Advokatsku djelatnost, kao profesioonalnu, vrše advokati kao pojedinci u zajedničkoj advokatskoj kancelariji ili udruženi u advokatska društva.b) Ko ne može biti branilac. Branilac ne može biti oštećeni, bračni odnosno vanbračni drug oštećenog ili tužitelja, niti njihov srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili po tazbini do drugog stepena. Branilac koji je pozvan kao svjedok ne može biti branitelj u tom predmetu.Branilac ne može biti osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudija ili tužitelj. c) Izbor branioca. Osim kod odbrane siromašnih branioca potpuno slobodno bira osumnjičeni. odnosno optuženi kako u slučaju fakultativne, tako i kod obavezne odbrane. Taj branilac slobodno može da prihvati odbranu ili da je odbije. Branilac može biti uzet i za određene faze postupka ili pojedine procesne radnje ili za cijeli postupak.d) Postavljenje branioca.Pored branioca koga uzima sam osumnjičeni ili optuženi ili ovlaštena sl. lica postoji i branilac postavljen po službenoj dužnosti. Za postavljanje branioca po sl. dužnosti nije potrebna izjava osumnjičenog da ne želi da uzme branioca. Dovoljno je da nema branioca u vrijeme kada bi obavezno morao da ga ima.Ako osumnjičeni, odnosno optuženi u slučajevima obavezne odbrane ne uzme sam branioca ili ga ne angažujuu lica iz člana 39, stav 3, branioca će mu postaviti sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, sudija, vijeće. Osumnjičeni će sam sa predočene liste odabrti branioca. Drugi slučaj postavljanja branioca po službenoj dužnosti je kod odbrane siromašnih.e) Vrijeme nastupanja formalne odbrane.Osumnjičeni, odnosno optuženi može imati branioca u toku cjelog postupka, od nj. početka do kraja. Osumnjičeni se na to opominje na početku ispitivanja. To se čini i u prvom pozivu koji se šalje osumnjičenom. Isto tako lice lišeno slobode od policije mora se poučiti da ima pravo da uzme branioca.Ako pouka da se može imati branilac i da branilac može prisustvovati ispitu nije data, odnosno ako pouka i izjava osumnjičenog nisu unijetu u zapisnik, na iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska odluka.f) Broj branilaca.

26


Više osumnjičenih, odnosno optuženih mogu imati zajedničkog branioca, osim ako branioca postavlja sud, u skladu sa čl. 59. i 60. ovog zakona.Osumnjičeni, odnosno optuženi može imati više branioca (višestruka formalna odbrana), ali samo jedan od njih će imati status glavnog branioca o čemu će se osumnjičeni, odnosno optuženi izjasniti. Smatra se da je odbrana osigurana kada u postupku učestvuje jedan od branioca. Realne opasnosti od ove odbrane su odugovlačenje procesa, favorizovanje imućnih i sl., a zakon propisuje da se pismena koja se dostavljaju dovoljno da se dostavi samo jednom od njih.g) Procesni položaj branioca.Branilac sudjeluje u odbrani ali nije subjekt u krivičnom postupku, jer obavlja svoju aktivnost u tuđem procesnopravnom odnosu.On je pomagač osumnjičenom, odnosno optuženom, a ne njegov punomoćnik jer specifičnost krivične odgovornosti isključuje zastupanje. U vršenju svoje odbrane branilac je neovistan i samostalan i u odnosu na sud i u odnosu na tužioca, a u izvjesnoj mjeri i prema osumnjičenom ili optuženom.h) Prestanak branilačke dužnosti.Sporazum o formalnoj odbrani optuženog i branioca je vrsta građansko pravnog ugovora o punomoćstvu, mada branioc nije punomoćnik. Prava i dužnosti branioca ne prestaju u slučaju opoziva punomoćstva, sve dok sudija, odnosno vijeće ne razrješi branioca njegovih prava i dužnosti.PRAVA, DUŽNOSTI I ODGOVORNOSTI BRANIOCAPrava su sledeća:a)da u toku postupka razmatra spise i razgleda pribavljene predmete koji idu u korist osumnjičenom,b)da se dopisuje i razgovara sa osumnjićčenim, odnosno optuženim koji se nalazi u pritvoru,c)da prisustvuje ispitu osumnjičenog, odnosno optuženogd)da u svim fazama postupka preduzima neophodne radnje u cilju utvrđivanja činjenica i prikupljenih e)dokaza, radi odbrane osumnjičenogf)da prisustvuje glavnom pretresug)da u korist osumnjiočenog podnosi pravne lijekove protiv odluka koje se donose u toku postupka ili kojim se završava kriv. postupak,h)da zahtjeva naknadu za svoj rad i nadoknadu troškova koje je imao u toku odbrane.Dužnosti branioca jesu:a)da prihvati odbranu,b)da osumnjičenom, optuženom pruži stručnu pomoć u postupku.

Odgovornost branioca može biti krivična ili građanska, odnosno disciplinska ako se radi o advokatu. Razlog za isključenje branioca postoji i u pogledu lica koje zloupotrebljava kontakt s osumnjičenim, odnosno optuženim koje je u pritvoru kako bi osumnjičeni učinio KD ili ugrozio bezbjednost ustanove u kojoj se pritvor izvršava.Odluka o isključenju branioca donosi se na posebnom saslušanju kome prisustvuju tužilac, osumnjičeni, odnosno optuženi, branioc i predstavnik advokatske komore čiji je branioc član. Postupak isključenja se može provesti i bez branioca ako je uredno pozvan i ako je u pozivu za saslušanje bio upozoren da će se postupak voditi i u njegovoj odsutnosti. O saslušanju se sastavlja zapisnik. Rješenje o isključenju po zakonu prije početka glavnog pretresa donosi vanraspravno vijeće, a na glavnom pretresu sudija, odnosno vijeće. U postupku pred vijećem apelacionog odijeljenja rješenje o isključenju branioca donosi vijeće nadležno za odlučivanje u apelacionom postupku. Protiv rješenja žalba nije dopuštena. Ako je branilac isključen iz postupka može mu se narediti da snosi troškove nastale zbog prekida ili odlaganja postupka.

25.SPOREDNI PROCESNI SUBJEKTI?

27


Sporedni procesni subjekti imaju izvjesna ovlaštenja u kriv. postupku, osim prava procesnog raspolaganja. Javljajući se uz glavne procesne subjekte, u krivičnom postupku sporedni proc. subjekti su: Oštećeni (na strani tužioca), pravno ili fizičko lice (na strani optuženog, okrivljenog) i organ starateljstva (na strani suda).

1.OŠTEĆENITo je lice čije je imovinsko ili lično pravo povrijeđeno KD ili je ugroženo. Ovo pravo ne mora biti imovinsko, može biti i lično (čast, ugled, brak, očinstvo) i ne mora biti povrijeđeno, već je dovoljno da je ugroženo.Oštećeni može biti i pravno i fizičko lice. a li se najčešće pod oštećenim podrazumjevaju fizička lica.PRAVA I DUŽNOSTI OŠTEĆENOG U prava i dužnosti oštećenog spadaju:- kažnjavanje novčanom kaznom zbog uvrede suda,- čitanje zapisnika,- dostavlja mu se ovjeren prepis odluke kojom je odlučeno o imovinsko pravnom zahtjevu,- postavljanje imovinskopravnog zahtjeva,- u slučaju nepostupanja tužioca po prijavi o izvršenom KD, stiče pravo na ulaganje pritužbe uredu tužioca,- obavještava se kad tužilac obustavi istragu i tada ima pravo ulaganja pritužbe uredu tužioca,- obavještava ga sud o rezultatima pregovaranja o krivnji,- obavještava se o povlačenju optužnice,- da prisustvuje na glavnom pretresu,- ukoliko je prisutan na glavnom pretresu podnosi imovinskopravni zahtjev- da se obavjesti o vremenu i mjestu ispitivanja svjedoka van sudnice i izvođenju rekonstrukcije- da nakon završetka dakaznog postupka na glavnom pretresu bude pozvan od strane sudije ili vijeća radi davanja svoje završne riječi i to poslije tužioca,- da ga po objavljivanju presude sudija,odnosno predsjednik vijeća pouči o pravu na žalbu i pravo na odgovor na žalbu,- da mu se dostavi ovjeren prepis presude,- po završenom pretresu i donijetoj presudi oštećeni ima pravo žalbe protiv presude i to samo na odluku o troškovima kriv.postupka i o imovinskopravnom zahtjevu, ne i po drugim osnovima.OŠTEĆENI KAO SVJEDOKU zakonu postoje 4 takva slučaju:1. Kada se saslušava maloljetno lice, a naročito ako je oštećeno krivičnim djelom, tada se postupa pažljivo da ne bi uticalo na psihičko stanje maloljetnika i koristi se pomoć pedagoga ili drugog stručnog lica,2. Oštećenog KD-om nije dopušteno ispitivati o njegovom ranijem seksualnom životu prije izvršenog KD, a ako je tako ispitivanje obavljeno na njemu se ne može zasnivati sudska odluka3. U slučaju ako se radi o seksualnim dkliktima, u postupku se ne mogu koristiti kao dokazi činjenice koje se odnose na ranije seksualno ponašanje oštećene strane i njene seksualne predispozicije. Izuzetno u odnosu na ovu zabranu ispitivanja ranijeg seksualnog života oštećene strane, može se u postupku koristiti kao dokaz da sperma, medicinska dokumentacija o povredama ili drugi materijalni dokazi od drugog lica, a ne od optuženog.4. U slučaju ako se radi o KD protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićene međunarodnim pravom, pristanak žrtve se ne može upotrijebiti u prilog odbrane optuženog.

2. PRAVNO ILI FIZIČKO LICE

28


Pravno ili fizičko lice kao sporedni procesni subjekt na strani osumnjičenog, odnosno optuženog, javlja se u slučajevima KD kod kojih imovinska korist ostvarena izvršenjem KD ne pripada učiniocu KD, već nekom pravnom licu, najčešće preduzeću ili nekom drugom organu ili organizaciji učinioca ili licu na koje je imovinska korist prenesena, po pravilu njegovim srodnicima. Tada se imovinska korist ne može oduzeti osumnjičenom, jer nije njegova, pa se pravno lice kome je imovinska korist pripala mora uključiti u krivični postupak, da bi od osumnjičenog, odnosno okrivljenog bila oduzeta imovinska korist koju je stekao na protivpravan način.

3.ORGAN STARATELJSTVAOsnovna prava i dužnosti organa starateljstva kao sporednog procesnog subjekta na strani suda utvrđena su članom 347 o postupku prema maloljetnicima. Pored toga organ starateljstva pojavljuje se kao pomoćni organ suda, dostavljajući sudu na njegov zahtjev, izvještaj o svim okolnostima koje se tiču ličnosti maloljetnika, sredini i prilikama pod kojim maloljetnik živi, vršeći nadzor nad maloljetnicima u toku pripremnog postupka, davanje izvještaja sudu prije donošenja odluke.

26.OSTALI UČESNICI U POSTUPKU?Radi se o zastupnicima i pomoćnicima procesnih subjekata i trećim licima koja učestvuju u krivičnom postupku.1. ZASTUPNICI PROCESNIH SUBJEKATA1.1 Zakonski zastupniciZakonski zastupnici su lica koja u postupku preduzimaju procesne radnje u ime i za račun procesno nesposobne stranke koju zastupaju i sa dejstvom za tu stranku. Zakonski zastupnik ima prava i dužnosti kao i zastupana stranka, a radnje koje obavi zastupnik imaju istu važnost kao da ih je obavila sama stranaka. Preko zakonskih zastupnika u krivičnom postupku rade procesno nesposobna lica koja se u procesu mogu javiti kao oštećeni i pravna lica.Zakonski zastupnici maloljetnika su njegovi roditelji ili staratelji. Punoljetnicima kojima je privremeno ili stralno oduzeta poslovna sposobnost zakonski zastupnici su staratelji određeni u posebnom postupku. Staraoce određuje nadležni organ strateljstva a ne krivični sud.1.2 Procesni zamjenici (supstituti)Procesni zamjenici su lica koja po svojoj inicijativi i u svoje ime i za račun procesne stranke preduzimaju pojedine procesne radnje u interesu jednog procesnog subjekta, koji je i sam procesno sposoban. Ovlaštenje za preduzimanje pojedinih procesnih radnji daje se procesnim zamjenicima zbog pravne veze koja postoji između njih i procesnog subjekta u čijem interesu postupaju. Procesni zamjenici i lica u čijem interesu rade su uvijek u bliskom odnosu, najčešće srodničkom ali ih se može vezati i za procesni predmet u kome imaju zajednički interes.U našem zakonu utvrđeno je nekoliko slučajeva procesne zamjene. Lica srodna ili bliska osumnjičenom, odnosno optužwenom označena u članu 39, stav 3 (zakonski zastupnik, bračni ili vanbračni drug...) mogu osumnjičenom odnosno optuženom uzeti branioca.1.3 PunomoćniciPunomoćnik je lice koje je za vršenje procesnih radnji ovlastila procesno sposobna stranka ili zakonski zastupnik procesno nesposobne stranke, koje u njihovo ime i za njihov račun obavlja te radnje, koje se po zakonu ne moraju obavljati lično. Punopmoćnik radi u ime i u interesu vlastodavca koji je jedini subjekt procesnog odnosa, da bi se vlastodavac oslobodio tereta ličnog učešća u kriv. postupku ili da bi u tom postupku bio lično predstavljen. Osumnjičeni, odnosno optuženi može imati samo branioca koji mu pomaže, ali ne i punomoćnika, koji bi mjesto njega radio u procesu. Punomoćnik može biti svako fizičko lice koje uživa poslovnu sposobnost i on ne mora imati stručnu pravnu spremu.2.POMOĆNICI PROCESNIH SUBJEKATA

29


Pomoćnici procesnih subjekata (suda, tužioca i osumnjičenog, odnosno optuženog) pomažu tim subjektima, na njihov poziv ili po naredbi u vršenju njihove procesne aktivnosti.2.1 POMOĆNICI SUDA U ulozi pomoćnika suda mogu da se pojave:a) stručno lice koje pomaže organu kriv. postupka na osnovu svog posebnog stručnog znanja ili vještine, davanjem savjeta, instrukcija, ili drugih vidova pomoći u rješavanju pojedinih stručnih i tehničkih pitanja, ili na planu pružanja stručno-tehničke pomoći organu kriv. postupka i krivičnoprocesnim strankama. To mogu biti pojedinci odgovarajuće struke ili u slučaju potrebe stručne ustanove.Najbitnija suštinska razlika između vještaka i stručnog lica je u sadržini i prirodi njihove djelatnnosti u kriv. postupku. Naime, procesna djelatnost vještaka je uvijek usmijerena na dobijanje novog dokaza, a rezultat njegovoe djeltanosti se materalizuje kroz nalaz i mišljenje, tj. kroz iskaz vještaka koji je dokazno sredstvo. S druge strane djelatrnost stručnog lica, koja nema karakter dokaznog srdstva razlikuje se u iskazu koji može biti u formi savjeta ili mišljenja o nekom stručnom pitanju. Stručna lica pružaju pomoć pri pretresanju npr.: kompijutera ili sličnih uređaja.b) Zapisničar u kriv. postupku je lice koje procesne radnje pismeno utvrđuje i ozvaničava. O svakoj radnji preduzetoj u toku kriv. postupka sastavlja se zapisnik, a o radu na glavnom pretresu vodi se zapisnik o glavnom pretresu. Zapisničar može biti i izuzet iz istih razloga koji su predviđeni za izuzeće sudije.c) Tumači su lica koja na zahtjev tužioca ili suda prevode izjave pismeno ili usmeno, pojedinih učesnika postupka na jezik u službenoj upotrebi suda i obratno, kao i mimičke znakove kojima se prilikom davanja izjava služe gluvi, nijemi i gluvonijemi učesnici postupka.. Troškove za tumače ulaze u troškove krivičnog postupka.d) Stručni saradnici i pripravnici, to su lica koja imaju u sudu položen pravosudni ispit i pomaže sudiji u vršenju sudijske finkcije. Pored njih postoje i pripravnici, a to su diplomirani pravnici koji ispunjavaju opšte uslove za sticanje svojstva radnika u državnim organima.. On pod nadzorom sudije ili stručniok saradnika obavlja iste poslove kao i stručni saradnik, s tim što ne može donositi odluke o predmetima.Sudovi mogu primati na praksu i pripravnike-volonteree) Organi starteljstva,f) Ovlašteno službeno lice, je lice koja ima odgovarajuća ovlaštenja unutar državne granične službe, policijskih organa , sudske policije, kao i carinskih organa, organa finansijske policije, poreskih organa i organa vojne policije.Rječ je organima koji funkcionišu na raznim nivoima i u skladu sa zakonom i ustavom obavljeju poslove iz svog domena, a uz to međusobno sarađuju.2.2 POMOĆNICI PROCESNIH SUBJEKATAPomoćnici tužioca su OSL, organi starateljstva, dr. drž. organi od kojih može tražiti pravnu pomoć i stručni saradnici i pripravbnici u tužilaštvu.Stručni pomagač osumnjičenog, odnosno optuženog je branilac, čija je aktivnost formalna odbrana.3.TREĆA LICA U KRIVIČNOM POSTUPKUMeđu njima su najvažnije svjedoci i vještaci ili lica koja samo prisustvuju u postupku a to su novinari, nevladine organizacije, itd.. Za ishod postupka to su pravno nezainteresovana lica.

27.POJAM I VRSTE PREDMETA KRIVIČNOG POSTUPKA? Predmet kriv. postupka je materija o kojoj se raspravlja u postupku i o kojoj sud treba da donese odluku. Svaki krivični postupak mora imati makar jedan osnovni predmet uz koji mogu da se jave i jedan ili više sporednih (akcesornih, eventualnih) predmeta postupka.Osnovni predmet krivičnog postupka je raspravljanje jednog konkretnog krivičnopravnog odnosa nastalog izvršenjem KD između društvene zajednice predstavljene državom i osumnjičenog, odnosno

30


optuženog. Osnovni predmet kriv. postupka je krivična stvar (causa criminalis), odnosno ustanovljenje da je izvršeno KD, da li je optuženi kriv, i da li su ispunjeni zakonski uslovi za izricanje kriv. sankcije.Sporedni predmet krivičnog postupka pripada drugoj grani prava, a ne krivičnopravnoj, a u krivičnom postupku javlja se, eventualno, uz osnovni predmet postupka. U krivičnom postupku se o sporednom predmetu raspravlja i odlučuje zbog veze koja postoji između sporednog i osnovnog predmeta kriv. postupka, jer bi se o predmetima te vrste inače odlučivalo u dr. sudskim ili nesudskim postupcima.Predmet kriv. postupka su samo krivična dijela, ne i prekršaji, koji su regulisani zakonima o prekršajima. Ne postoji mogućnost spajanja u jedan postupak i suđenja pred jednim organom za KD i prekršaj.

28.KONEKSITET PREDMETA KRIVIČNOG POSTUPKA?Pojam koneksiteta odnosi se na uzajamnu vezu predmeta krivičnog postupka. Moguća je veza krivičnih stvari međusobno (homogeni koneksitet), ali i veza između krivičnih stvari i stvari nekrivične prirode (heterogeni koneksitet).

28.HOMOGENI KONEKSITET (veza krivičnih stvari međusobno)?Ovaj koneksitet postoji kada se u dva ili više krivičnih slučajeva podudaraju njihovi subjektivni ili objektivni elemnti, tj. u svakom od ovih slučajeva isti je osumnjičeni, odnosno optuženi ili KD. Prema vezi koja postoji između više KD, odnosno više učinilaca, ovaj koneksitet može biti:subjektivni, objektivni ili mješoviti.Subjektivni (personalni) koneksitet postoji kada je jedno lice optuženo za više KD. Koneksitet je subjektivan jer je veza između predmeta uspostavljena preko zajedničke ličnosti učinioca, a između samih KD nema nikakve veze.Objektivni (realni) koneksitet postoji kada je više lica koja su u međusobnoj vezi optuženi za isto tj. zajedničko KDMješoviti koneksitet postoji kada je više lica optuženo za izvršenje više KD ali samo ako između izvršenih KD postoji međusobna veza.Procesni uticaj koneksiteta nastupa po pravilu po diskrecionoj ocjeni suda. Ukoliko do toga uticaja dođe, on se manifestuje u spajanju krivičnih stvari u jedinstven postupak.Pitanje spajanja krivičnih stvari regulisano je u Zakonu ne propisujući ni u jednom slučaju obavezno spajanje predmeta u jedinstven postupak.Prijedlog za spajanje postupka mogu dati stranke i branilac, ali sud može i bez takvog prijedloga po službenoj dužnosti odlučiti da se izvrši objedinjavanje postupka i provede jedinstveni postupak.Ukoliko se u odvojenim postupcima vode glavni pretresi, rješenje o spajanju postupka donosi sudija, odnosno vijeće, a funkcionalna nadležnost za nj. donnošenje se određuje prema najtežem KD. Protiv rješenja o spajanju postupka nije dozvoljena žalba, ali se ono može pobijati u žalbi na presudu. Sud može iz važnih razloga, ili cjelishodnosti do završetka glavnog pretresa odlučiti da postupak za pojedina KD ili protiv pojedinih optuženih razdvoji i posebno dovrši. Sudija donosi rješenje o razdvajanju protiv kojeg nije dozvoljena žalba, ali branilac i optuženi to rješenje mogu pobijati u žalbi na presudu.

29. IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEV?KD, osim krivičnopravni proizvodi i druge najčešće građanskopravne posljedice. Prema pravnoj prirodi to je građanski predmet za koje vrijede pravila građanskog prava uz posebne odredbe zakona o krivičnom postupku.Mogućnost ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva u kriv.postupku ima višestruke prednosti. Prije svega, postupak je jeftiniji, jer umjesto dva odvojena postupka vodi se jedan jedinstven. Spajanje je

31


korisno i zbog manje mogućnosti pojave protivrječnosti u odlukama o krivičnoj i građanskoj stvari nego kada se postupak vodi odvojeno.Realizacija imovinskopravnog zahtjeva u kriv. postupku ima međutim i štetnih efekata na sam kriv. postupak. Zbog toga se propisuje niz ograničenja:a) Imovinskopravni zahtjev koji je nastao usljed vršenja KD raspraviće se na prijedlog ovlašćenog lica u kriv. postupku ako se time ne bi znatno odugovlačio postupakb) O podnesenom imovinskopravnom zahtjevu sud može odlučiti samo u presudi kojom se optuženi oglašava krivim. Ako se kriv. postupak završi rješenjem o obustavi postupka, oslobađajućom presudom ili presudom kojom se optužba odbija, uputiće se oštećeni da imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici.c) Ako podaci krivičnog postupka ne pružaju pouzdan osnov za potpuno ili djelomično presuđenje, sud će oštećenog uputizi da imovinskopravni zahtjev može da ostvaruje u parnici.d) Sud ne odlučuje o imovinskopravnom zahtjevu prema meloljetniku, osim ako nije prema njemu izrekao kaznu maloljetničkog zatvora.e) Odlučivanju o imovinskopravnom zahtjevu data je u formu koja omogućava da se postupak pravnih lijekova uprosti i isključi svaka žalba oštećenog protiv odluke o imovinskopravnom zahtjevu.Sud ne može odbiti postavljeni imovinskopravni zahtjev ni onda kada je on nesumljivo neosnovan, već samo podnosioca uputiti na parnicu u cjelini ili djelimično.f) Od svih mnogobrojnih imovinskopravnih zahtjeva koja bi se u slučajevima izvršenja KD mogla postaviti u kriv. postupku, dozvoljena su samo tri: za naknadu štete, povraćaj stvari ili poništaj određenog pravnog posla.

1.Predmet imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupkuPo zakonu samo su dozvoljena tri imovinskopravna zahtjeva: naknada štete, povraćaj stvari, poništaj određenog pravnog posla. Drugi imovinskopravni zahtjevi ne mogu se postavljati u krivičnom postupku. Imovinskopravni zahtjev koji je predmet pripojenog postupka mora da potiče iz KD i da ga postavi zakonom ovlašćeno lice, a njegovo ostvarivanje je moguće u parničnom postupku,a ne u nekom drugom postupku.Povraćaj stvariPovraćaj stvari se odnosi na svojinu, državinu ili detenciju stvari oduzetih krivičnim djelom i predstavlja neposredan i najpotpuniji oblik obeštećenja, da li u naturi ili po vrijednosti. Povraćaj stavri u korist ovlašćenog lica može se izreći samo ako je u krivičnom postupku postavljen zahtjev u tom smislu.Povraćaj stavri sud može narediti samo ako utvrdi da je stvar prije izvršenja bila kod oštećenog po nekom pravnom osnovu i da se u vrijeme dosuđenja nalazi kod optuženog ili kod nekog učesnika na glavnom pretresu ili kod lica kiome su je oni dali na čuvanje.U krivičnom postupku sud samo raspravlja o povraćaju stavri koja se tiče osumnjičenog, odnosno optuženog i oštećenog. Spor o predmetu između oštećenog i trećeg lica ili između trećih lica raspravlja se u parničnom postupku.Poništaj određenog pravnog poslaAko se imovinskopravni zahtjev odnosi na poništaj određenog pravnog posla, a sud nađe da je zahtjev osnovan, izreći će upresudi potpuni ili djelimični poništaj tog pravnog posla, sa posljedicama koje otuda proističu, ne dirajući u prava trećih lica. Poništaj pravnog posla u krivičnom postupku može se tražiti samo ako je on imovinskopravni, a nastao je usljed izvršenja KD.Poništaj pravnog posla može se zahtjevati ako je zbog KD nastao kakav pravni posao imovinskopravnog karaktera, npr. optuženi je silom naveo oštećenog na sklapanje ugovora o prodaji kuće.

32


U odnosu na treća lica poništaj pravnog posla može se postići samo u parnici, jer treća lica nisu učesnici u krivičnom postupku i njih se on ne dotiče.Krivični sud ne može u krivičnom postupku poništavati upravne akte zasnovane na KD. Povodom presude u kojoj je optuženi proglašen krivim, te akte poništava državni organ koji je nadležan, svojom odlukom ili drugim postupkom. Naknada šteteIzvršenjem KD u svakom slučaju nastaje štetna posljedica. U nekim slučajevima ta šteta pogađa ne samo ličnost, nego i imovinu, što daje pravo na njenu naknadu u kriv. postupku. Prema čl.155 Zakona o obligacijama, šteta je umanjenje društvenih sredstava ili nečije imovine (obična šteta), ili sprečavanje njihovog uvećanja koje se moglo osnovano očekivati (izmakla dobit). kao i nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola i straha (nematerijalna šteta)U pravnoj teoriji šteta se definiše kao negativna razlika između iznosa imovine koju ima oštećenik i iznosa imovine koju bi imao da ta imovina nije smanjena štetnim događajem, ili jednostavno kao umanjenje imovine.Oštećeni KD-om ima pravo na naknadu svih ovih šteta. Naknada neimovinske štete je specifična naknada koja se ne sastoji samo u uspostavljanju jednog ranijeg stanja, već u davanju imovinske satisfakcije koje treba da pruži oštećenom zadovoljenje koje će kompezirati trpljenja koja je imao ili koja još traju. Ova naknada dosuđuje se još za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove, povrede ugleda. časti, slobode i prava ličnosti, kao i za pretrpljeni strah.

2.SUBJEKTI IMOVINSKOPRAVNOG ODNOSAKada se u kriv. postupku postavi imovinskopravni zahtjev razvija se i poseban odnos između lica ovlašćenog za postavljanje imovinskopravnog zahtjeva i lica prema kome je taj zahtjev postavljen, u smislu procesne sposobnosti za raspravljanje imovinskopravnog zahtjeva koje prethodno mora da raspravi krivični sud.Lice ovlašćeno na podnošenje imovinskopravnog zahtjeva. Pravo na postavljanje ovog zahtjeva ima oštećeni. Imovinskopravni zahtjev u kriv. postupku ne može ostvariti oštećeni ako nije ovlašćen da takav zahtjev postavi u parnici i obratno – može ga postaviti lice koje nije oštećeni ako je ovlašćeno da takav zahtjev postavi u parnici.. Zbog toga se u zakonu govori o licu koje je ovlašćeno da podnošenje imovinskopravnog zahtjeva, a ne oštećenom kao subjektu imovinskopravnog odnosa. U svim slučajevima umjesto oštećenog pojavljuje se neko drugo lice sa ovlašćenjem da psotavi imovinskopravni zahtjev, oštećeni tada ima status sporednog procesnog subjekta.Lice prema kome se može postaviti imovinskopravni zahtjev. Prema našem zakonu imovinskopravni zahtjev može se postaviti samo prema osumnjičenom, odnosno optuženom. U slučajevima kada za štetu nastalu izvršenjem KD ne odgovara osumnjičeni, odnosno optuženi, nego neko treće lice, i to prema odredbama imovinskog prava, imovinskopravni zahtjev može se postaviti samo u parničnom postupkuStranačka i procesna sposobnost stranaka imovinskopravnog odnosa.Stranačku sposobnost za postavljanje imovinskopravnog zahtjeva u kriv. postupku ima lice sposobno da bude tužolac u parničnom postupku. Prema parničnom postupku, lica koja nemaju procesnu sposobnost moraju biti zastupana u preduzimanju procesnih radnji, putem zakonskih zastupnika. U pogledu sposobnosti osumnjičenog, on ima tu sposobnost ako je ima u krivičnom procesu, tj. da može da odgovara. Ako za štetu odgovara neko drugi, optuženi ne može biti stranka ni u krivičnom ni u parničnom postupku.

3.POSTUPAK ZA POSTAVLJANJE IMOVINSKOPRAVNOG ZAHTJEVAKao i u drugim sudskim postupcima, imovinskopravni odnos nastao izvršenjem KD ne mora se raspraviti ni u krivičnom postupku. Strankama je ostavlena mogućnost da svoje imovinskopravne

33


odnose uopšte, pa i one proistekle iz KD, rasprave sporazumno, bez učešća suda. Ako stranke odluče da takve imovinskopravne odnose traže sudskim putem, to mogu učiniti zasniovanjem imovinskopravnog spora pred parničnim sudom ili postavljanjem tog zahtjeva u krivičnom postupku, da bi bio on rješen uz glavnu krivičnu stvar ukoliko nije drugačije rješeno.Prijedlog za ostavrivanje imovinskopravnog zahtjeva u kriv. postupku podnosi se sudu. Može se podnijeti najkasnije do završetka glavnog pretresa, odnosno pretresa za izricanje krivičnopravne sankcije. Propuštanje ovog roka, za oštećenog znači da imovinskopravni zahtjev možwe tražiti samo kod nadležnog parničnog suda. Lice koje podnosi prijedlog dužno je da označi svoj zahtjev i da podnese dokaze. U pogledu stvarne i mjesne nadležnosti za raspravljanje o imovinskopravnom zahtjevu u kriv. postupku, važe odredbe zakona o kriv. postupku, kojima se određuje stvarna i mjesna nadležnost za glavnu krivičnu stvar.O imovinskopravnom zahtjevu odlučuje sud. U presudi kojom optuženog oglašava krivim sud može oštećenom dosudioti imovinskopravni zahtjev u cjelini, ili djelimično, a za ostatak ga uputiti na parnicu. U slučaju presude kojom se optuženi oslobađa od optužbe ili kojom se optužba odbija ili kada se rješenjem obustavi kriv. postupak, uputiće oštećenog da imovinskopravni zahtjev može ostvariti u pranici.

4.POSTUPAK MEDIJACIJESud može predložiti oštećenom i optuženom, odnosno braniocu sprovođenje postupka medijacije, putem medijatora. Prijedlog mogu dati i oštećeni ili optuženi, i to do završetka glavnog pretresa. U pitanju je jedan od alternativnih oblika formi rješavanja sporova, a koji doprinosi rasterećenju sudova, smanjenju broja predmeta u radu, sniženju troškova postupka, povećanju kvaliteta rješavanja sporova, itd. Iz sudskog ugla medijacija znači pomirenje i posredovanje. Poslove medijatora obavlja medijator pojedinac osim ako su se stranke dogovorile da spor vodi više medijatora. Medijatora bira oštećeni i optuženi sa liste koja im se dostavi. Cilj medijacije da stranke u sporu postignu sporazum, prije ili nakon pokretanja sudskog postupka i to do zaključenja glavbnog pretresa.Postupak medijacije je dobrovoljan i povjerljiv i sprovodi se bez odugovlačenjam, a pokreće se pismenim ugovorom između oštećenog, optuženog i medijatora. Stranke u sporu-fizička lica moraju biti prisutna medijaciji, a osim njih mogu biti prisutna i treća lica ali uz saglasnost stranaka.Postupak medijacije može se prekinuti ako bilo koja od strnaka to traži u bilo kom trenutku, ili medijator ocjeni da postupak nema svoju svrsishodnost. Ako se postigne rješenje spora stranke uz pomoć medijatora sastavljaju pismeni sporazum o nagodbi i odmah ga potpisuju.

5.OBEZBJEĐENJE I IZVRŠENJE IMOVINSKOPRAVNOG ZAHTJEVAObezbjeđenje se odobrava na prijedlog lica ovlašćenog da postavi imovinskopravni zahtjev. O trom zahtjevu rješava sud. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. Zahtjev za obezbjeđenje imovinskopravnog zahtjeva postavlja se u parničnom postupku ako se ostvaruje u tom postupku.Obezbjeđenje važi do donošenja pravosnažne odluke krivičnog suda i djeli sudbinu te odluke. Ako se postupak obustavi ili izrekne oslobađajuća presuda ili presuda kojom se optužba odbija, obezbjeđenje prestaje. Oštećeni tada može tražiti novo obezbjeđenje pred parničnim sudom u parničnom postupku. Ako se donese osuđujuća presuda, obezbjeđenje ostaje i služi izvršenju presude. Obezbjeđenje ostaje i ako se postupak prekine. Obezbjeđenje može prestati odricanjem od obezbjeđenja ovlašćenog lica, a obavezno prestaje ako ovlašćeno lice odustane od ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva u kriv. postupku ili se odrekne zahtjeva.Ako oštećeni ima zahtjev prema trećem licu sud može u krivičnom postupku na prijedlog ovlašćenih i po odredbama koje važe za izvršni postupak, odrediti privremene mjere obezbjeđenja i prema tom trećem licu.

34


Ukoliko se radi o stvarima koje ne služe kao dokaz, a pripadjau oštećenom te stvari će se mu predati i prije završetka postupka. U toku kriv.postupka sud može odrediti samo čuvanje stvari kao privremenu mjeru obezbjeđenja, ako se više oštećenih spore o svojini stvari. Ova mjera se određuje poslije nj. upućivanja na parnicu.

6 MEĐUSOBNI UTICAJ KRIVIČNOPRAVNE I GRAĐANSKOPRAVNE STVARIU našem pravu, kriv. postupak i građanska parnica koji potiču iz istog činjeničnog stanja mogu se pokrenuti, teći i okončati nezavisno jedno od drugog.Postoji međutim i međusobni uticaj krivične i građanske presude i to u djelovima koji su im zajednički. U parničnom postupku sud je u postojanju KD i krivične odgovornosti učinioca vezan za pravosnažnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi oglašava krivim. Ako takva presuda nije donešena parnični sud je slobodan da cijeni sva pitanja od značaja za nj. odluku. Ako je krivični sud donio presudu kojom se optuženi oglašava krivim, parnični sud može ako to ima značaja za pitanja postojanja štete i odgovornosti za štetu, utvrđivati postojanje okolnosti pos kojima je učinjeno KD Oslobađajuća presuda krivičnog suda ne vezuje parnični sud, jer ta presuda ne mora uvijek zančiti i oslobađanje od građanskopravne odgovornosti.

30. PREJUDICIJALNA PITANJA?Da bi neko pitanje bilo prejidicijalno, mora biti: 1) pravno, a ne činjenično 2)takvo da se odnosi na materijalno kriv.pravo i da od njegovog prethodnog rješavanja zavisi primjena mat.kriv.prava, ne i kriv. postupka,3)podobno za samostalno rješavanje u nekom dr. postupku.Prejidicijalna su pravna pitanja koja predstavljaju poseban element u zakonskom opisu određenog KD ili su poseban uslov krivične odgovornosti ili uslov za izricanje kriv. sankcije.Pred krivičnim sudom će se raspraviti prejudicijalno pitanje ako je njegovo raspravljanje pred nadležnim sudom ili nekim drugim organom nemoguće. Raspravljanje prejudicijalnog pitanja je raspravljanje sa gledišta logike, ne u cilju stvaranja obavezne odluke po tom pitanju. Raspravljanje krivični sud vrši po odredbama koje važe za dokazivanje u kriv. postupku. Ako je o takvom prethodnom pitanju donio odluku sud u kom drugom postupku ili neki drugi organ, takva odluka ne veže krivični sud u kom drugom postupku ili neki drugi organ, takva odluka ne veže krivični sud u pogledu ocjene da li je učinjeno određeno KD. To znači da ostale odluke o prejudicijalnim pitanjima, donijete od drugih organa i u drugom postupku, vežu krivični sud i one ne mogu biti izmjenjebne u krivičnom postupku.

31.TROŠKOVI KRIVIČNOG POSTUPKA? Pojam i vrsteSvaki krivični postupak izaziva određene materijalne izdatke, koji su neophodni da bi procesni subjekti i druga lica mogli vršiti radnje na koje su zakonom ovlašćena.Postupak kojim se određuje iznos troškova postupka mora da se sagledava kao sastavni dio postupka u cjelini i u skladu s tim, kao dio utvrđivanja gradjanskih prava i obaveza. Navedena prava su direktno ugrađena u zakon i koriste se pod uslovima predviđenim zakonom.Troškovi kriv.postupka su izdaci učinjeni od njegovog pokretanja do završetka.žTroškovi kriv. postupka ne obuhvataju troškove izvršenja krivičnih sankcija i policijskih radnji, putne troškove i naknade sudijama, održavanje sudskih zgrada, itd. Zakon je taksativno odredio šta spada u troškove krivičnog postupka:

35


1) Troškove za svjedoke, vještake, tumače, stručna lica, kao i troškove uviđaja, (naknade za ishranu prenoćište, naknade za pratioca, putni trošak..),2) Podvozne troškove osumnjičenog, odnosno optuženog, (spadaju izdaci za podvoz kopji je na slobodi od mjesta nj. prebivališta do sjedišta organa kod koga je pozvan)3) Izdatke za dovođenje osumnjičenog, odnosno optuženog ili lica lišenog slobode (snosi ih optuženi ako su prouzrokovani nj. krivicom)4) Podvozne troškove i putne troškove službenih lica, (troškovi za obavljanje procesnih radnji izvan sudske zgrade)5) Troškovi liječenja osumnjičenog, odnosno otuženog dok se nalazi u pritvoru, troškovi porođaja6) Troškovi tehničkog pregleda vozila, analize krvi i prevoza leša do mjesta obdukcije (ove troškove snosi sud)7) Pašalni iznos, (naknada za sitne sudske izdatke koji se ne mogu evidentirati i specifirati – kanc. materijal i sl.)8) Nagrada i nužni izdaci braniocu (po sl. dužnosti)9) Nužne izdatke oštećenog i nj. zakonskog zastupnika (oštećeni koji je pozvan kao svjedok ima pravo na naknadu troškova)Postoje i druge vrste troškova kao što je prevođenje na jezik učesnika u kriv.postupku i oni padaju na teret budžetskih sredstava.

PRETHODNO SNOŠENJE TROŠKOVA I NAKNADA UČINJENIH TROŠKOVADa bi se procesna radnja mogla uspješno obaviti, bilo je nužno zakonom propisati ko će troškove postupka snositi privremeno i unaprijed, tj. u toku postupka, te ko će definitivno platiti ove troškove. Naknada troškova određuje se na zahtjev lica koje ima pravo na naknadu a organ koji vodi postupak dužan je da to lice upozori na to pravo i to će se unijeti u zapisnik.Zakon utvrđuje da su troškove kriv. postupka dužni da naknade:

1) Optuženi koji je oglašen krivim, bez obzira da li je osuđen na kaznu2) Budžetska sredstva, u slučaju kada se obustavi kriv.postupak ili kada se donese presuda da se

optuženi oslobađa krivice ili kojom se optužba odbija.3) Lice koje je svjesno podnijelo lažnu prijavu.

ODLUKA O TROŠKOVIMAU svakoj presudi i rješenju kojom se obustavlja kriv.postupak odlučiće se ko će snositi troškove postupka i koliko oni iznose. Odluka o troškovima kriv.postupka donosi se po sl. dužnosti ukoliko su plaćeni unaprijed od organa koji vodi postupak i o paušalnom iznosu.Ako troškove treba da naknadi jedna stranka drugoj ili u budžet ili da ih snosi sama, o troškovima se odlučuje u presudi, a ako se postupak obustavlja ili je optužba odbijena tada se donosi posebno rješenje o troškovima.Ako sud ne može raspraviti o troškovima u presudi ono se u cjelini rješava posebnim rješenjem.

ŽALBA NA RJEŠENJE I IZVRŠENJE RJEŠENJA O TROŠKOVIMAAko je o troškovima kriv. postupka rješavano presudom dozvoljena je žalba na presudu, a ako je odlučeno posebnim rješenjem o žalbi protiv tog rješenja odlučuje vijeće drugosstepenog suda. Odluka se može pobijati zbog povrede zakona, a ne može osporavati i visina troškova.Izvršenje rješenja u pogledu troškova kriv.postupka vrši nadležni sud po odredbama koje važe za izvršni postupak. Prinudna naplata u korist budžeta vrši se po sl. dužnosti, a troškovi prinudne naplate prethodno isplaćuju iz budžetskih sredstava.

36


32. О PROCESNIM RADNJAMA UOPŠTE?Procesne radnje su vrsta pravnih radnji zbog toga što proizvode pravne posljedice i regulisane su pravom. Od drugih pravnih radnji one se razlikuju jer su procesnopravne – obavljaju se u procesu posredno ili neposredno , služe ciljevima procesa. Procesne radnje se preduzimaju na osnovu zakona utvrđenih prava i dužnosti procesnih subjekata, što znači da i za njihovo obavljanje važi princip zakonitosti kao garancija eventualnih zloupotreba.Da bi imalo procesno pravno dejstvo procesna radnja mora da bude voljno držanje procesnog subjekta da se ostvari ta radnja. Dovoljna je volja subjekata u odnosu na držanje (činjenje ili nečinjenje), a bez značaja je da li je postojala volja u odnosu na posljedicu (na procesno dejstvo radnje).U toku postupka mogu se pojaviti procesne činjenice (npr. smrt osumnjičenog), koje se razlikuju od proc.radnji time što nemaju karakter voljne djelatnosti procesnih subjekata, iako utiču na procesni odnos.Uzevši u obzir proc. subjekte koji ih vrše, procesne radnje se djele na: radnje suda i radnje stranaka. Proces.radnje suda su: dokazivanje, radnje procesne prinude, radnje odlučivanja, radnje rukoviđenja postupkom, radnje dostavljanja, itd.Procesne radnje stranaka su raznovrsne i mnogobrojne, a uglavnom je njihova podjela na radnje odbrane (koje vrše osumnjičeni, odnosno optuženi), i radnje optuženja (koje vrši tužilac)Procesne radnje se izvode i po formi i po sadržini na način propisan zakonom, međutim važnost procesne radnje ostaje i onda kada ona nije obavljena u skladu sa zakonom zbog čega zakon propisuje mjere da se na vrijeme spriječi njihovo nastajanje. S obzirom na taj kriterijum, procesne radnje u krivičnom procesu djele se na pravilne i nepravilne.Polazeći od stadijuma preduzimanja, procesne radnje suda mogu biti istražne i sudeće. S tim u vezi procesne radnje mogu biti i policijske preduzete u istrazi.

33. OSNOVNA NAČELA KRIVIČNOG POSTUPKA KOJA SE ODNOSE NA FORMU PROCESNIH RADNJI?Osnovna načela kriv.postupka koja se odnose na formu procesnih radnji su: Načelo usmenosti i načelo pismenosti, načelo javnosti, načelo neposrednosti, načelo procesne ekonomije i načelo lojalnosti.

1) NAČELO USMENOSTI I NAČELO PISMENOSTIOvo načelo postoji kada stranke i drugi učesnici svoje izjave, prijedloge i dokaznu građu daju usmeno sudu i pruža im se mogućnost da se o njoj usmeno izjasne. Po načelu usmenosti optužba se na pretresu mora iznijeti usmeno (pročitati), iako je podenesena u pismenom obliku. Načelo pismenosti postoji kada stranke izjave i prijedloge pismeno podnose sudu, a dokazna građa za sudsku odluku zasniva se na spisima predmeta. Načelo usmenosti vrijedi naročito za glavni pretres i pretres pred drugostepenim sudom. Usmeni pretres započinje otvaranjem glavnog pretresa. Usmenost je zastupljena i kada se čita optužnica od strane tužioca. Poslije toga dolazi ispitivanje svijedoka i vještaka.Izuzetak od načela usmenosti sadrži postupak za izdavanje kaznenog naloga čl. 334-339.

2) NAČELO JAVNOSTI Javnost kriv. postupka podrazumijeva prava građana da mogu neposredno prisustvovati izvođenju procesnih radnji, kao i da o preduzimanju radnji budu obavješteni putem sredstava javnog informisanja. Javnost glavnog pretresa

37


Javnost glavnog pretresa podrazumjeva da raspravljanju pred sudom mogu prisustvovati samo punoljetna lica čiji broj zavisi od raspoloživog prostora u sudnici. Maloljetrna lica ne mogum prisustvovati ako se ne saslušavaju kao svjedoci ili oštećeni. Lica koja prisustvuju glavnom pretresu ne smiju nositi oružje niti drugo oruđe za napad, osim čuvara zatvora ili optuženog kojima sudija to dozvoli. Takođe sudija zbog održavanja reda može neka lica da odstrani sa suđenja ali to ne znači da pretres to čini tajnim već u sudnicu mogu ući druga lica.U opštem postupku javnost može biti isključena, za cio pretres ili njegov dio. Osnovi za ovo su sledeći: interesi državne bezbjednosti, čuvanje državne tajne, vojne, poslovne, službnene, čuvanje javnog reda, zaštita morala u demokratskom društvu, ličnog i intimnog života optuženog. Odluku o isključenju javnosti vijeće može donijeti poslužbenoj dužnosti ili na osnovu prijedloga stranaka i branioca, po njihovom saslušanju i to počev od otvaranja zasjedanja pa do završetka glavanog pretresa. Odluka se donosi u formi rješenja. Takvo rješenje se može pobijati samo u žalbi na presudu.Osim isključenja javnosti sa glavnog pretresa, zakon poznaje i isključenje nekih tehničkih sredstava obavještavanja javnosti, kao što su npr.: snimanja, fotografisanja. Snimanje može biti i odobreno ali sudija može iz opravdanih razloga pojedine djelove pretresa ne dozvoliti da se snimaju.Presuda se uvijek saopštava javno pa i onda kada je javnost bila isključena.

3) NAČELO NEPOSREDNOSTISmisao ovog načela je da se dokazi na glavnom pretresu i pri donošenju presude moraju u načelu ocjenjivati u njihovom izvornom obliku a ne posredno iz drugih izvora u sekundarnom obliku (svjedoci po čuvenju, čitanje zapisnika umjesto neposrednog ispitivanja svjedoka). U užem smislu to načelo određuje da se dokazi moraju izvoditi pred sudom bez posredovanja drugog organa. Raspravni sud mora uvjek sam ostvariti kontakt s izvornim dokazom, ne smije izvođenje dokaza prepustiti nekom drugom organu, tzv formalna neposrednost ili neposrednost u užem smislu. Mora uvjek obezbjediti da se na pretresu pribavi i izvede taj izvorni dokaz tzv. materijalna neposrednost ili neposrednost u širem smislu.Sprovođenje nacela neposredne sudske ocjene dokaza čuva sud od opsnosti daocjenjuje dokaze u nestvarnoj formi. Neposredna ocjena dokaza omogućava ne samo logičku ocjenu dokaza već i psihološku ocjenu njihove uvjerljivosti. Sprovođenje neposredne ocjene dokaza omogućava ispitivanje osumnjičenog, odnosno optuženog, te svjedoka i vještaka.Neposrenost je u prethodnom postupku izuzetak, jer je u njemu u stvari ne može biti. Neposrednost zato dolazi do punog izražaja na glavnom pretresu, ali je to samo pravilo sa manjim ili većim brojem izuzetaka.PROCESNE USTANOVE ZA SPROVOĐENJE NAČELA NEPOSREDNOSTIU zakonu nečalo neposrednosti dolazi do izražaja u sledećim procesnim ustanovama:a) dokazi se na glavnom pretresu izvode po pravilu neposredno. Sud zasniva presudu na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. Izuzetak je ako izvođenje dokaza nije moguće i u slučajevima posebno predviđenim u zakonu, tako: 1) odstupanja od načela neposrednosti su u zakonu oprijedeljena i na one slučajeve gdje se na glavnom pretresu može dopustiti korištenje iskaza datih u istrazi i zapisnika o dokaznom materijalu. 2) sudija može narediti da se izjava uzme od svjedoka na prijedlog stranaka ili branioca, ako postoji mogućnost da svjedok ne bude dostupan sudu za vrijeme glavnog pretresa, i to u skladu sa članom 262, 223 stav 1.3) uslučajeve izuzetaka od načela neposrednosti zakon svrstava i one kojim sud smije odlagati i prekidati glavni pretres, član 250-252.b) Zabrana suđenja u odsustvu stranaka, posebno optuženog. Prisustvo stranaka je u prvom redu posledica optužnog načela i služi ostvarenju načela kontradiktornosti, a u izvjesnoj mjeri i načelu neposrednosti. Član 247 utvrđuje da se optuženom ne može suditi u odsustvu. Kada se kaže da se ne može suditi to ne znači da se ne mogu preduzimati neke radnje u istrazi. Istraga mora započeti da bi se

38


prikupili dokazi o KD. U slučajevima nedolaska optuženog glavni pretres se odlaže, a sudija odnosno predsjednik vjeća naređuje da se optuženi na glavni pretres prinudno dovede.c) Nezamjenjivost sudija u toku glavnog pretresa i pri donošenju odluka.Radi ostvarivanja načela neposrednosti i usmenosti, zahtjeva se da se na glavnom pretresu sud mora biti u stalno propisanom broju i sastavu i sa istinm sudijama, koji će na kraju donijeti odluku. Princip je da se sudije u toku pretresa ne mogu mjenjati i da svaka promjena sudija označava da se pretres mora započeti iznova.Zamjena je moguća ako je u izgledu da će glavni pretres duže trajati, odnosno ako se radi o složenim postupcima. Tada predsjednik vjeća mora zatražiti od prdesjednika suda da se odredi jedan ili dvojica sudija da prisustvuju glavnom pretresu, kako bi zamjenili članove vijeća ako koji član izostane. Ako cjeli pretres se završi a ne dođe do zamjene sudija, funkcija dopunskih sudija prestaje. Pri donošenju presude dopunske sudije tada ne učestvuju.d) Kontinuitet i koncentracija procesnih radnjiProcesne radnje glavnog pretresa postavljene su u zakonu tako da teku povezano, bez većeg i nepotrebnog vremenskog prekida, a presuda se izriče neposredno po završetku glavnog pretresa ili sa kratkim odlaganjem. Kontinuitet procesnih radnji znači da proces treba završiti tako da se ne odlaže i ne prekida, a da u slučaju prekidanja ili odlaganja započinje iznova. Zahtjev kontinuiteta može se u potpunosti samo na glavnom pretresu i tako je u načelu rješeno i u zakonu. Glavni pretres se odvija koliko je to moguće bez prekida, ali nužnih kraćih prekida mora biti, makar radi odnmora ili proteka radnog vremena.

4) NAČELO PROCESNE EKONOMIJENačelo procesne ekonomije izvodi se iz člana 13 stav 2 po kome je sud dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja. Ono se obezbeđuje i propisivanjem rokova u kojima sud mora donijeti odluku ili obaviti drugu procesnu radnju, najčešće u slučajevima kada je osumnjičeni, odnosno optuženi u pritvoru, a nekada uopšte. Zahtjev za sprovođenje ovog načela mora se dovesti u sklad sa drugim procesnim načelima, naročito načelom istine.

5) NAČELO LOJALNOSTI I POŠTENJA UČESNIKA POSTUPKA I SUZBIJANJA ZLOUPOTREBE NJIHOVIH PROCESNIH PRAVA

Načelo lojalnosti i poštenja učesnika postupka znači da su stranke i njihovi zastupnici dužni da u vršenju svojih procesnih aktivnosti postupaju ne samo ispravno, u skladu sa zakonom, nego i pošteno bez zloupotreba. Ovo načelo ima svoj osnov u članu 13 stav 2 u kome je formulisano da je sud dužan da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku. Procesne zloupotrebe u postuplu suzbija sud, sredstvima koja mu stoje na raspolaganju. Procesne zloupotrebe suzbijaju se i na taj način što sudija, odnosno predsjednik vjeća može odrediti pritvor radi obezbjeđenja prisustva optuženog na glavnom pretresu.

34.FORMA PROCESNIH RADNJI?Forma procesne radnje odnosi se na određivanje načina i mjesta njenog odvijanja. Zakon nema normi o formi koje bi se odnosile na sve procesne radnje, već posebne odredbe o formi za pojedine radnje (ispitivanje osumnjičenog, saslušanje svjedoka, pretresanje stana) U ovom slučaju rječ je o posebnom pravilu o formim procesnih radnji. Ako forma za neku procesnu radnu nije propisana, procesni subjekt u skladu sa opštim odredbama o formama vrši je na način za koji smatra da je najpogodniji za postizanje cilja. Značaj procesni formi je višestruk. Sa jedne strane procesne forme obezbjeđuju nesmetano vršenje prava procesnih subjekata, u skladu sa zakonom. S druge strane, kao rezultat višegodišnjeg iskustva kako treba obaviti procesnu radnju, sa nnajmanje napora, vremena i troškova omogućavaju najoptimalniji procesni efekat. To doprinosi da sudske odluke budu sigurnije, objektivnije i kvalitetnije.. Načelno, sud ne može oslobađati od procesnih formi koje određuje zakon. Ipak u nekim

39


slučajevima zakon je dao ovlaštenje sudu da odstupi od propisane forme (npr. u postupku sa maloljetnicima – čl.356 stav 1, 364 stav 1.UPOTREBA JEZIKA I PISMA U KRIVIČNOM POSTUPKUOvo pitanje upotrebe jezika i pisma u kriv.postuplu zakon raspravlja kroz tri grupe pitanja:1.Jezik na kome učesnici postupka upućuju tužbe, žalbe i druge podneske sudu i drugim organima koji učestvuju u postupku. To su službeni jezici iz člana 8 stav 1. Znači procesni subjekti u pismenoj komunikaciji sa sudom, tužilaštvom i drugim organima koji učestvuju u postupku koriste bosanski, hrvatski, ili srpski jezik.2.Jezik na kome se vodi postupak, član 8. U krivičnom postupku u ravnopravnoj su upotrebi službeni jezici BIH – bosanski, hrvatski i srpski, kao i oba pisma ćirilica i latinica. Uz to prema članu 65. stav 9 Zakona o sudu BIH, ovlašćenje da koriste engleski jezik u svim postupcima pred sudom imaju međunarodne sudije., To važi i za međunarodne tužioce. Ako lice ne razumije neki od jezika obezbjeduiće mu se usmeno prevođenje onoga što drugi iznose, kao i prevođenje isprava i drugog dokaznog materijala. Osumnjičenom ili optuženom koji ne zna jezik koji je u službenoj upotrebi ili ga ne poznaje dobro, mora se obezbjediti sudski tumač i tako omogućiti da prati tok postupka na jeziku koji razumije.3.Jezik otpravaka odluka i drugih pismena koje upućuju sud i drugi organi koji učestvuju u postupku na bosanskom, hrvatskom ili srpskom jeziku.

PODNESCIPodnesci su izjave i saopštenja koja stranke i drugi učesnici u postupku upućuju organima pred kojima se vodi postupak.To su optužnice, prijedlozi, pravni lijekovi i druge izjave i saopštenja. Izjave i saopštenja podnose se pismeno ili se daju usmeno na zapisnik. Pismeno sastavlčjeni podnesci predaju se organu ovlašćenom za prijem neposredno ili poštom ili nekim telekomunikacijskim sredstvom.Podnesci moraju biti razumljivi i sadržavatri sve što je potrebno da bi se po njima moglo postupati. Ako u zakonu nije drugčije određeno, sud će podnosioca nerazumljivog i nepotpunog podneska pozvati da podnesak ispravi, odnosno dopuni, a ako ovaj to ne učini u određenom roku, sud će podnesak odbaciti.

Z A P I S N I C IZapisnik je pismena isprava koju sastavlja nadležni državni organ radi ozvaničenja toka i sadržine procesne radnje obavljene u postupku. Za razliku od podnesaka koji su pismeni satavi procesnih učesnika koji se podnose pismeno ili se daju usmeno na zapisnik sudu, zapisnici su pisani sastavi koji imaju značajne javne isprave i satavljaju se prilikom obavljanja procesnih radnji. Po svojoj pravnoj prirodi zapisnik je javna isprava. Zapisnik se sastavlja o svakoj radnji preduzetoj u toku krivičnog postupka i to istovremeno kada se radnja vrši, a ako to nije moguće, onda neposredno poslije toga. Zapisnik može da posluži i kao zamjena za podnesak stranke. Za službene radnje koje nisu i procesne radnje može biti zamjenjen službenom bilješkom.Opšte odredbe o zapisnicima sadržane su u čl. 151-154. Posebne odredbe o specifičnim vrstama zapisnika odnose se na zapisnik o vježćanju i glasanju član 157, pretresanju stana ilica član 62, it.Sastavljanje zapisnika je dužnost sudije, a zapisnik, ali zapisnik piše zapisničar. Samo kod pretresanja stana i lica ili kada se procesna radnja obavlja vasn službenih prostorija organa, a nije moguće obezbjediti zapisničara, zapisnik može pisati i lice koje obavlja procesnu radnju. Kada zapisnik piše zapisničar, zapisnik se sastavlja na taj način što lice koje preduizima procesnu radnju kazuje glasno što će se unijeti u zapisnik. Lice koje se ispituje dozvoliće se da samo kazuje odgovore koji će se unijeti u zapisnik. Ako su prilikom procesne radnje oduzeti predmeti ili spisi, to će se navesti u zapisniku, a oduzete stvari će se priključiti zapisniku ili će se navesti gdje se čuvaju.Zapisnik se mora voditi uredno i u njemu ne smije ništa izostati, dodati ili mjenjati. Sva ispravke i promjene moraju se ovjeriti od strane lica koja potpisuju zapisnik.

40


Snimanje audio ili video zapisa uređuje član 155. Tužilac ili ice koje vodi postupak, odnosno službeno lice će prethodno obavjestiti lic e da se obavlja i snimanje, a na kraju će tom licu izvršiti reprodukciju snimka kako bi lice provjerilo svoju izjavu. Pri tome je potrebna saglasnost lica koje se saslušava i ispituje. Prilikom sačinjavanja tonskog zapisnika u njega tužilac ili ovlaštena osoba unosi podatke iz člana 152 stav1 a zatim podatke potrebne za identfikaciju lica koje se ispituje, i saslušava, kao i podatak u kom svojstvu to lice daje izjavu. Ako se snima više lica istovremeno, mora se obezbjediti da se razazna koje od tih lica daje izjavu.Uz tonski zapisnik posebno se vodi i pisani zapisnik u koji se unose sledeći podacui: o načinu registrovanja iskaza-da je izvršeno zvučno snimanje, o subjektu koji je iskaz registrovao-ko je izvršio snimanje, o obavještavanju lica koje daje iskaz-da je ispitano, odnosno saslužšano lice prethodno obavješteno o snimanju, da je snimak reprodukovan, i gdje se zvučni snimak čuva-ako nije priložen spisima predmeta.U praviloa koja regulišu snimanje spadaju i sledeća član 155, stav 6-9. a to su vrijeme čuvanja snimka, snimanje od lica koja imaju opravdani interes, mogućnost javnog emitovanja snimka, itd.Zapisnik o glavnom pretresuTo je u suštini podsjetnik o tome šta se događalo na glavnom pretresu. U njega se doslovno mora unijeti cjeli tok glavnog pretresa. Sudija ili predsjednik vjeća može narediti da se određeni dio zapisnika pročita ili reprodukuje, a pročitaće ga ili reprodukovati uvijek ako to zahtjevaju stranke, branilac ili lice čija se izjava unosi u zapisnik.Nevođenje zapisnika predstavlja povredu odredaba postupka iz člana 297 stav 2. Ako nije bilo ni zapisničara u sastavu vjeća postoji bitna povreda odredaba postupka iz člana 297 stav 1.Zapisnik o vjeću i glasanju sadrži tok glasanja pitanja o kojima se glasalo i donijeta odluka. Iz ovog zapisnika mora se vidjeti ko je i povodom čega glasao i tok vjećanja i glasanja, sa detaljima značajnim za ocjenu zakonitosti odluke. Ovaj zapisnik potpisuju svi članovi vjeća i zapisničar. Zatim se zatvara u poseban omot, a može ga razgledati samo viši sud kada rješava o pravnom lijeku i u tom slučaju dužan je da zapisnik ponovo zatvori u poseban omot i da na omotu naznači da je razgledao zapisnik.

S P I S ISpise postupka u jednom krivičnom predmetu čine podnesci stranaka, zapisnici o izvedenim procesnim radnjama, sudske odluke, pisani prilozi uz zapisnike i podneske i svi drugi pisani sastavi koji se odnose na predmet. Zakon navodi više oblika u kojima se mogu izraziti spisi i zabilješke. To su slova, riječi, brojke ili njihov ekvivlent, bez obzira na koji su način ostavili trag u vanjskom svijetu. Načini na koji pomenuti oblici mogu biti evidentirani su rukopis, upotreba pisaće mašine, štampanje, fotokopiranje, fotografisanje, itd.MJESTO PROCESNIH RADNJIMjestom procesne radnje označava se mjesto u kome se preduzima procesna radnja. To mjesto mogu biti, npr. određene prostorije (u sudskoj zgradi, stanu osumnjičenog, odnosno optuženog ili svjedoka) ili mjesto van prostorija, može biti umjestu kao naselju (ulica, dvorište), odnosno van naselja (željeznička pruga, šuma ili sluično), i ne može se proizvoljno određivati. Određivanje mjesta procesne radnje zavisi od prirode same radnje i omkolnosti slučaja. Uviđaj se vrši na mjestu događaja, ali se pojedine radnje mogu obaviti i u tužilaštvu. Pretres stana se po prirodi same radnje se uvijek obavlja van službenih prostorija.

35.VRIJEME PROCESNIH RADNJI?Da bi procesne radnje bile usklađene, prije svaega vremenski, obavljaju se svakog radnog dana, izuzetno i u neradne dane i praznikom, ako ne trpe odlaganje. U ovom kontekstu najveći značaj imaju rokovi i povraćaj u pređašnje stanje.R O K O V I

41


Rok je vremenski periood u kojem se određena procesna radnja mora preduzeti ili se ne smije preduzeti ili je treba preduzeti. Zajednički cilj svih rokova u krivičnom postupku je stvaranje uslova za efikasnije vršenje ovlašćenja koja pripadaju starankama.Odredbe zakona bave se procesnim rokovima, za razliku od materijalnih koji se odnose na materijalno krivično pravo (npr.rokovi za gonjenje ili izvršenje kazne, rokovi za rehabilitaciju i brisanje osude itd.) Materijalni rokovi su značajni i o njima se mora voditi računa u krivičnom postupku, jer proizvode određene posledice i stanja od kojih zavisi mogućnost vođenja krivičnog postupka. Procesni rokovi odnose se na procesne radnje stranaka.Polazeći od toga ko ih određuje, rokovi mogu biti zakonski i sudski. Sudski su oni rokovi koje sudija određuje na osnovu zakonskog ovlaštenja i to diskreciono, pri čemu se rukovodi okolnostima pojedinog slučaja. Pravi sudski rok postoji kad je određivanje roka u potpunosti prepušteno krivičnom sudu. Kod sudskog roka u nepravom smislu rječi procesne odredbe dopuštaju sudu da zakonom predviđeni rok, pod određenim uslovima, produži.Zakonski su oni rokovi čije je trajanje neposredno određeno u zakonu i oni se ne mogu produžiti, osim ako to zakon izričito dozvoljava.Zakonski rokovi mogu biti određenog (dan, mjesec dana) i neodređenog trajanja (pritvor zbog koluzijske opasnosti čl.132 stav 1 zbog mogućeg ometanja uticajem na svjedoke, vještake ili saučesnike.Rokovi dalje mogu biti: peremtorni, dilatorni, instrukcioni. Razlikovanje se vrši s obzirom na to da li je dejstvom roka procesna aktivnost zabranjena, obavezna ili dozvoljena. Dilatorni (suspezivni, odložni) sastoje se u razmaku u vremenu u kome je zabranjeno otkrivanje određene procesne radnje koja je pravno moguća tek po proteku tog vremena (npr. kada se optuženom mjenja branilac, ostavlja se zakonom rok od 15 dana da se on pripremi i za to vrijeme ne može se nastavitio glavni pretres).Peremptorni (finalni, prekluzivni) rokovi ograničavaju period vremena u kome se može obaviti određena procesna aktivnost, pod prijetnjiom prekluzije, kao procesne sankcije, koja sprečava naknadno preduzimanje procesne radnje. (npr. istekom ovog roka gubi se pravo na podnošenje prigovora)Instrukcioni (ordinatorni, monitorni, opominjući, upućujući) rokovi određuju period vremena u kome je dopušteno ili propisano izvršenje neke procesne radnje, ali nepoštovanje tih rokova ne povlači procesnu sankciju (jer se radnja može izvršiti i poslije isteka roka., nego prestanak nekih pogodnosti.U odnosu na mogućnost produžavanja rokovi mogu biti strogi (ne mogu se produžiti) i obični (mogu se produžiti).Sudski rokovi mogu se produžiti, ali samo u okviru određenom zakonom. Zakonski rokovi se isto tako izuzetno mogu i skraćivati.Od roka treba razlikovati ROČIŠTE (termin), koji predstasvlja određeni dan i čas predviđen za preduzimanje procesne radnje, po pravilu uz učešće više svjedoka. Za riočište je karakteristično istovremeno preduzimanje djelatnosti više subjekata na jednom mjestu. Npr. ročište na kome optuženi izjašnjava o krivnji ili je poriče ili je priznaje, ročište nma kome se razmatra izjava o priznanju krivnje, ročište za glavni pretres, itd. Ročište određuje sud i njegovo propuštanje ne sprečava održavanje novog.RAČUNANJE I TOK ROKOVARokovi se računaju na sate, dane, mjesece i godine. Zakonski na sate, dane, mjeseca i godine, dok se sudski određuju na DANE. Pri računanju rokova u jedan dan se računaju 24 sata, mjesec se računa po kalendarskom vremenu. Vrijeme u započetom satu ili danu, do početka roka, iako korisno za preduzimanje procesne radnje, ne računa se u rok. Zbog ovog načina obračunavanja rokova, rok od jednog dana nije isto što i rok od 24 sata, iako dan ima 24 sata.

42


Rokovi se završavaju ako su određeni po mjesecima, odnosno godinama, protekom onog dana kada je rok otpočeo.Ako toga dana nema u poslednjem mjesecu, rok se završava poslednjeg dana toga mjeseca.. Kod rokova određenih na mjesece, mjesec se računa po kalendarskom vremenu, što znači da rok ističe istekom onog dana poslednjeg mjeseca koji po svom broju odgovara broju onog , bez obzira koliko je dana imao poslednji mjesec koji ulazi u rok.Izjava vezana za rok smatra se datom u roku ako je prije nego što rok istekne predata onom ko je ovlašćen da je primiPosredan način upućivanja podnesaka i računanje rokova određuje stav 3 član 158 kada je izjava upućena preko pošte, preporučenom pošiljkom, telegrafom ili drugim telekomunikacijskim sredstvom, dan slanja ili predaje pošti smatra se kao dan predaje onome kome je upućena. Ako je podnesak koji je vezan za rok zbog neznaja ili očigledne omaške podnosioca, predat ili upućen nenadležnnom sudu prije isteka roka, pa nadležnom sudu stigne poslije isteka roka, uzeće se da je na vrijeme podnijet.POVRAĆAJ U PREĐAŠNJE STANJEPovraćaj u pređašnje stanje je pravno sredstvo kojim se odlukom suda otvara mogućnost obavljanja propuštene procesne radnje učesniku postupka kome je prekluzivni rok istekao bez njegove krivice. Povraćaj u pređašnje stanje opravdava se razlozima pravičnosti, ali je i pogodno sredstvo za odugovlačenje postupka i procesne zloupotrebe.Pravo na povraćaj u pređašnje stanje pripada optuženom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu žalbe na presudu ili na rješenje o primjeni mjere bezbjednosti ili vaspitne mjere o oduzimanju imovinske koristi. Za povraćaj u pređašnje stanje zakon propisuje dva uslova, i to materijalni i formalni.Materijalni uslov za povraćaj u pređašnje stanje jeste da je optuženi iz opravdanih razloga propustio rok za izjavu žalbe na pomenute sudske odluke. Opravdan je onaj razlog koji je nastao bez krivice optuženog i dovoljan je da posluži kao opravdanje za propuštanje roka.Formalni uslov za povraćaj u pređašnje stanje jeste: da optuženi molbu za povraćaj u pređašnje stanje podnese u roku od osam dana poslije prestanka uzroka zbog koga je propušten rok i da blagovremenom molbom preda žalbu ali se povraćaj u pređašnje stanje ne može tražiti ako je od dana propuštanja roka proteklo više od tri mjeseca. Osmodnevni rok je subjektivan, jer se računa od saznanja žalioca za propuštanje. Poslije isteka objektivnog roka ne može se tražiti i dobiti povraćaj u pređašnje stanje, čak i onda kada osmodnevi rok od saznanja za propuštanje još nije istekao ili ni počeo da teče.Postupak za povraćaj u pređašnje stanje pokreće se molbom optuženog. O povraćaju u pređašnje stanje odlučuje sudija ili predsjednik vijeća koje je donijelo presudu ili rješenje kojim se pobija žalbom. Protiv rješenja kojim se dozvoljava povraćaj u pređašnje stanje nije dozvoljena žalba.ž

36.NEPRAVILNE PROCESNE RADNJE?Propisujući formu, vrijeme i sadržinu procesnih radnji, zakon obavezuje procesne subjekte samo na radnje koje su izvršene saobrazno zakonu (perfektne procesne radnje), tj. koje nisu manjkave (nepravilne procesne radnje). Zato zakon propisuje mjere čiji je cilj s jedne strane sprečavanje nastupanja nepravilnih procesnih radnji (preventivne mjere), a s druge strane i mjere u pogledu nepravilnih procesnih radnji, eventualno i subjektima koji ih preduzimaju.

PREVENTIVNE MJERE I MJERE ZA OBEZBJEĐENJE VJERODOSTOJNOSTI PROCESNIH RADNJI

Tu spadaju: zakletva svjedoka, vještaka i tumača, svjedoci prisutni izvođenju procesne radnje, prepoznavanje lica i stvari, suočenje i rekonstrukcija događaja.Z A K L E T V AZakletva može biti data kao obećanje prije saslušanja da će se iskaz dati istinito (obećavajuća, promisorna) ili kao potvrda da je istinit iskaz koji je već dat (potvrdna, asertorna zakletva). Asertorna

43


zakletva omogućava da se utvrdi tačan tekst iskaza prije zakletve, uz mogućnost da se bolje sagleda potreba nametanja zakletve. Pored toga, asertornom zakletvom izbjegava se da zakletve polažu oni za koje se kasnije može utvrditi da su isključeni kao svjedoci ili oslobođeni dužnosti svjedočenja.Po našem pravu, od svjedoka se može zahtjevati da položi zakletvu, odnosno da da izjavu na svoj iskaz samo na glavnom pretresu. Prije glavnog pretresa, od svjedoka se može zahtjevati da položi zakletvu, odnosno da da izjavu, samo izuzetno, i to ako postoji bojazan da zbog bolesti ili drugih razloga neće moći doći na glavni pretres.Zakletva je u našem postupku uvijek promisorno i polaže se, odnosno daje se prije svjedočenja. Zakletva se daje usmeno a njen tekst je propisan u zakonu.Svjedik zakletvu daje usmeno čitanjem njebnog teksta ili potvrdnim odgovorom nakon saslušanja sadržaja teksta zakletve odnosno izjave koju je pročitao sudija, nijemi svjedoci ili koji ne znaju čitati daće je preko svog tumača. Zakon propisuje da se ne smiju zakleti lica koja nisu punoljetna ili koji zbog duševnog stanja ne mogu da shvate značaj zakletve.SVJEDOCI PRISUTNI PROCESNIM RADNJAMAU zakonu je predviđeno prisutno dva svjedoka kod procesnih radnji pretresanja lica, stana i ostalih prostorija i pri otvaranju zadržanih poštanskih pošiljki upućenih osumnjičenom, odnosno optuženom ili pošiljki koje on upućuje drugom. Razlozi za pretresanjem bez svjedoka moraju se naznačiti u zapisniku. Prisustvo ovih svjedoka je predviđeno kao posebno jemstvo i to polazeći od međunarodnog prava o pravima čovjeka. Tim pravom uređena je zaštita privatnog i porodičnog života, stana i prepiske, odnosno zaštićeno je pravo na privatnost.Pretresanju imapravo da prisustvuje lice čiji se stan ili prostorije pretresaju ili njegov zastupnik ili neko od odraslih članova domaćinstva ili susjeda, a pretresanje se može vršiti samo i prisustvu dva punoljetna građanina kao svjedoka. Prisutni svjedoci imaju pravo da pročitaju zapisnik o radnji kojoj prisustvuju ili da zahtjevaju da im se pročita. U izboru prisutnih svjedoka slobodan je organ koji vrši procesnu radnju. Zakon formalno obavezuje da se uzimaju kao svjedoci punoljetna lica i da su istog pola kao i ica koja se pretresaju.PREPOZNAVANJE LICA I STVARIPrepoznavanje se sastoji u posmatranju lica ili predmeta u formi određenoj zakonom, da bi se utvrdila njihova istovjetnost sa onim licima ili predmetima koji su ranije viđeni ili da bi se provjerio dati iskaz. Prepoznavanje se odnosi na lica ili predmete i može se zahtjevati od svjedoka. Ako je potrebno da se utvrdi da li svjedok poznaje lice ili predmete, tražiće se od njih prvo da ih opiše i da navede znakove po kojima se razlikuju, pa će mu se oni tek poslije pokazati radi prepoznavanja i to zajedno sa drugim njemu nepoznatim licima odnosno ako je to moguće sa predmetima iste vrste. Prepoznavanje je valjano onda kada su učesnici prepoznavanja izabrani između sličnih lica ili predmeta. U praksi se za prepoznavanje obezbjeđuje najmanje pet lica ili predmeta ali je moguće da njihov broj bude i veći.SUOČENJETo je procesna radnja koja se sastoji u neposrednoj raspravi dva lica, već saslušana i ispitana, da bi se u slučaju neslaganja njihovih iskaza u pogledu važnih činjenica i okolnosti, utvrdilo šta je istinito.Odjednom se mogu suočiti samo dva lica i to samo ako se neslaganje odnosi na važne činjenice. Po pravilu prvo će odgovarati lice za koje se došlo da je u većoj mjeri sklono istini. Suočenje nije obavezno za organ pred kojim se vodi postupak već se ocjenjuje po slobnodnoj procjeni. U zakonu se govori o sučenju svjedoka sa drugim svjedocima i suočenju svjedoka sa osumnjičenim, odnosno optuženim. Procesna radnja suočenja može se obaviti kao potopuno suočenje (kad se vrši u odnosu na cjeli iskaz) ili djelimično (kad se vrši na neke djelove iskaza koji sadrže kontradiktorne informacije ili objašnjenja). Uloga organa postupka u tome je da odredi pitanja o kojima će se izvršiti suočenje da po potrebi podsjeti lica koja se suočavaju na ranije date iskaze, da rukovodi postupkom i u zapisnik unese njegov tok i konačne izjave pri kojima su suočavana lica ostala.

44


REKONSTRUKCIJA DOGAĐAJATo je metod provjeravanja izvedenih dokaza ili utvrđivanja činjenica koje su od značaja za razrješenje stvari. Sastoji se u vještačkom ponavljanju radnji ili situacija koje su redmet suđenja, pod uslovima pod kojima se prema izvedenim dokazima događaj dogodio u prošlosti. Rječ je o simulaciji krivičnog događaja koja mora biti praćena uslovima mjesta i vremena sličnim onima koji su vladali u vrijeme izvršenja KD.Postoje dvije vrste rekonstrukcije: rekonstrukcija cjelokupnog događaja ili potpuna rekonstrukcija i rekonstrukcija pojedinih djelova krivičnog događaja ili djelimična rekonstrukcija.Za vršenje rekonstrukcije događaja u zakonu nisu propisane formalnostim izuzev što je određeno da će se u slučaju ako su iskazima pojedinih svjedoka ili osumnjičenih, odnosno optuženih radnje ili situacije različito prikazane – rekonstrukcija događaja posebno obaviti sa svakim od njih. Pri tome je važno da se sačuva anonimnost učesnika kriminalnog događaja; zakon nalaže da se rekonstrukcija ne smije vršiti na način kojim se vrijeđa javni red i moral ili dovodi u opasnost život ili zdravlje ljudi.Rekonstrukcija se može vršiti u toku cjelog postupka i to u istrazi, zatim u fazi glavnog pretresaa i pretresa pred vijećem drugostepenog suda. U tojku istrage rekonstrukciju preduzima tužilac nakon toga rekonstrukciju vrši sudija, a ukoliko je prvostepebna presuda ukinuta – predsjednik vijeća drugostepenog suda.MJERE U POGLEDU NEPRAVILNIH PROCESNIH RADNJITE su mjere mnogobrojne i mogu se podjeliti u dvije grupe: Mjere popravljanja procesnih radnji ( kojima je cilj da se nedostaci procesne radnje otkloneI i Mjere sankcija (koje umanjuju ili isključuju procesnu vrijednost ovih radnji i prouzrokuju štetne posledice za onoga ko je takvu radnju obavio) POPRAVLJANJE NEPRAVILNIH PROCESNIH RADNJIOvdje spadaju sledeće mjere: 1.Konvalidacija ili konsolidacija, koje predstavljaju naknadno osnaženje inače nepravilne procesne radnje, bez otklanjanja nepravilnosti, tj. njeno prosto pratvaranje u pravilnu procesnu radnju, kao izuzetak od pravila da ono što je nezakonito, vremenom ne postaje zakonito. Konvalidacija je moguća sa mo ako je zakon dopušta, uz u pravilu, saglasnost subjekta čiji interes pogađa nepravilna procesna radnja.2.Ispravka ili popravljanje. Na ovaj način otklanjaju se greške ili propuštanja u nepravilno izvršenoj procesnoj radnji, da bi ta radnja ostala na snazi. Npr.: optuženi koji krivicom dostavljača nije potpisao potvrdu o izvršenom dostavljanju pozvaće se da potpiše dostavnicu bez novog dostavljanja3.Opozivanje. Procesna radnja se opoziva kada organ koji ju je obavio naknadno ustanovi da je nepravilna ili procesno irelevantna. Ne može se opozvati izrečena presuda, da bi se time naknadno otklonio nedostatak koji ona sadrži.4.Preinačenje. Procesna radnja može biti i preinačena, npr.: naredba o zakazivanju glavnog pretresa može se izmjeniti i odrediti drugi datum glavnog pretresa može se izmjeniti i odrediti drugi datum glavnog pretresa.5.Ponavljanje. Nedostaci neke procesne radnje nekada se mogu otkloniti samo njenim ponovnim izvođenjem. Npr.: ako je osumnjičenog u istrazi ispitao pripravnik u tužilaštvu, ispitivanje će se ponoviti pred tužiocem.SANKCIJE ZA NEPRAVILNE PROCESNE RADNJESankcije za nepravilne procesne radnje su mnogobrojne i raznovrsne i obično se djele na:Sankckcije izvršenja. Ove sankcije se primjenjuju odlukom suda i obezbjeđuju prinudno izvršenje naređene radnje. Npr.: naredba od suda za dovođenje osumnjičenog, povlači sankciju ako isti se ne odazove pozivu a to ne opravda.Građanskopravne sankcije. Ovim sankcijama naknađuje se šteta prouzrokovana nepravilnim procesnim radnjama. Npr.: osumnjičeni, branilac, svjedok, vještak, snose troškove svog dovođenja i ostale troškove koje su sami prouzrokovali

45


Disciplinske sankcije. Ako prisutni ometa red na glavnom pretresu ili se ne pokorava naređenjima sudije, sudija će ga upozoriti, a ako upozorenje bude bezuspiješno može narediti da se lice udalji iz sudnice i kazni novčanom kaznom.Krivične sankcije. Povreda dispozicije procesne norme nekada je zaprijećena i krivičnim djelom. Npr.: svijedok, vještak, prevodilac ili tumač – za KD davanja lažnog iskaza, učesnik postupka koji neovlašteno otkrije ono što je saznao u postupku – za KD povrede tajnosti postupka iz čl. 237 KZ BiH.Procesne sankcije. Procesne sankcije se razlikuju od drugih po svojoj prirodi: imaju svoj uzrok u procesnoj aktivnosti, a njihovo dejstvo se kreće u okviru procesne aktivnosti. Sastoje se od zabrane da se sudska odluka zasnuje na nepravilnoj procesnoj radnji. Procesne sankcije su:a)Prekluzija; Sastoji se u zabrani da se izvrši određena procesna radnja koja nije obavljena u određenom roku ili da se kasnije izvrše radnje u postupku, ako prethodno nisu izvršene druge. Ova procesna sankcija povlači dvije posljedice: procesni subjekt gubi procesnu mogućnost u pitanju i više ne može da je ostvari, a radnje izvršene poslije određenog momenta nemaju pravne vrijednosti, tako da dejstvo nastupa, po pravilu, ipso yure (sud oglašava radnju bez vrijednosti i kada protivna strana ne prigovara).b)Oduzimanje ili umanjenje pravnog dejstva procesnim radnjama koje su izvršene povredom procesnih normi; Ako se takve radnje dese sud pravnog lijeka će im oduzeti ili umanjiti pravno dejstvo ukidanjem ili preinačenjem odluke nižeg suda i na taj način sankcionisati nedostatke odluke ili postupka u kome je ona donijeta.c)Nedopustivost; Nedopustivost je posledica neispunjenja propisanih uslova za podnošenje određenog zahtjeva, koja povlači odbacivanje postavljenog zahtjeva bez upuštanja u meritum, sa konstatacijom da se može raspravljati o zahtjevu jer ne postoje uslovi dopuštenosti. Nedopustivost je u nekim slučajevima posledica stava zauzetog u zakonu da izvođenje nekih procesnih radnji nije cjelishodno i opravdano a nekada posledica drugih procesnih sankcija (npr. prekluzije) Npr. žalba će se odbaciti rješenjem kao nedozvoljena ako se utvrdi da ju je izjavilo lice koje nije ovlašteno na podnošenje žalbe.d)Nepostojeće procesne radnje; Pravno nepostojeće su one procesne radnje koje se donose u odsustvu procesnih pretpostavki, tako da te radnje, iako faktički preduzete nemaju nikakvog pravnog značaja niti odluke zasnovane na njima mogu steći pravnu snagu. Zakon ne sadrži odredbe o nepostojećim procesnim radnjama jer tim radnjama nedostaju pravni elementi da bi mogle nastati i biti pravno uređene, tako da se onjihovom postojanju može zaključivati samo logičkim putem. Tako bi sse na osnovu iskustva iz prakse, procesnim radnjama bez ikakvog pravnog dejstva mogla tretiratio presuda koju je izreklo lice koje još nije sudija ili prestalo da bude sudija ili presuda suda koji još nije počeo sa radom.

37.DOKAZI I DOKAZIVANJE UOPŠTE?To su one radnje koje sud vrši da bi formirao svoje ubjeđenje o postojanju ili nepostojanju činjenica koje mogu biti od uticaja na njegovu odluku. Ovdje je rječ o dokazu u formalnom smislu koji se poklapa sa dokaznim postupanjem. Dokaz u materijalnom smislu je svaki dokazni osnov ili razlog sadržan u određenom dokaznom sredstvu koji govori o istinitosti neke činjenice važne za postupak.Djelatnost suda pri utvrđivanju činjeničnog stanja sastoji se u utvrđivanju odlučnih činjenica kako su se zaista odigrale u stvarnosti, odnosno kako postoje u stvarnosti (konkretno činjenično stanje) i u zaključivanju da li se tako utvrđeno činjenično stanje podudara sa apstraktnim stanjem opisanim u normi (apstraktno činjenično stanje).Pravilo utvrđivanja činjenica u krivičnom postupku je osnovni i najvažniji zadatak sudova, ali je teži nego u drugim sudskim postupcima.Iz definicije dokaza u materijalnom smislu može se zaključiti da se pojam dokaza sastoji iz tri elementa: Predmet dokaza, Dokazni osnov i Dokazna sredstav.

46


Činjenica koju treba dokazati je predmet dokaza. Predmet dokaza je Tvrdnja o postojanju, rjeđe nepostojanju činjenice. Činjenica koja je već utvrđena i iz koje se izvodi zaključak o istinitosti činjenice koju treba dokazati naziva se Dokazni osnov ili Razlog. Izvori iz kojih se dobivaju činjenice koje predstavljaju dokazbi osnov nazivaju se dokazna sredstva./npr.:ako u konkretnom slučaju treba da se utvrdi da li je osumnjičeni izvršio krađu za koju se optužuje, onda je činjenica oduzimanjua tuđe pokretne stvari iz tuđeg pritežanja u cilju pribavljanja protivpravne imovinske koristi sebi ili drugom predmet dokaza, iskaz svjedoka da je osumnjičenog zatekao pri uzimanju stvari je dokazni osnov, a sam svjedok je dokazno sredsdtvo/.Način dokaza je posebna karakteristika dokaza u krivičnom postuupku. Podobnost dokaznog sredstva da uvjeri sudiju u istinitost činjenice koja je predmet dokazivanja naziva se dokaznom snagom.Polazeći od dokazne snage dokazi se dijele na : Potpune i nepotpune dokaze. Potpun dokaz je onaj koji u cjeliosti potvrđuje istinitost ili neistinitost neke sporne činjenice, a nepotpun ili poludokaz čini to samo djelimično.Neposredne ili posredne. Neposredni dokazi zasnivaju se na neposrednom opažanju činjenica, a posredni na saznavanju činjenica posrednim putem, preko drugih izvora (svedok, veštak, itd).Dokaze u užem smislu (neposredno, direktno opažanje činjenica koje vrše organi krivičnog postupka o postojanju pravno relevantne činjenice) i dokaze širem smislu (Indicije), tj. činjenice koje nisu pravno relevntne, ali na osnovu kojeg pravnog postojanja se loguičkom argumentacijom dolazi8 do zaključka o postojanju pravnmo relevantne činjenice.Dokazi optužbe i dokazi odbrane. Osnov kvalifikacije je u vrijednosti dokaza, polazeći od prirode stranačkih zahtjeva u krivičnoj stvari. Dokazi optužbe potkrepljuju optužbu, a dokazi odbarane – odbranu.Stvarni (realni, materijalni) i personalni (verbalni) dokazi.Zakon propisuje da se dokazi izvode na glavnom pretresu i da sud presudu smije zasnivati samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu član 281, stav 1.

38.PREDMET DOKAZIVANJA?Činjenice koje se u postupku dokazujuPredmet dokazivanja u određenoj krivičnoj stvari su samo pravno relevantne činjenice ili odlučne činjenice, tj. one koje su od značaja za odlučivanje o toj stvari. Nazivaju se relevantnim činjenicama, zato što na ove činjenice pravo nadovezuje određene pravne posljedice. Dokazuje se samo činjenična, ne i pravna pitanja. Činjenice koje se dokazuju mogu se odnositi na krivično matgerijalno i krivično procesno pravo. Činjenice koje se tiču materijalno krivičnog prava odnose se samo na krivično djelo, krivičnu odgovornost i kažnjivost. To su činjenice koje se odnose na djuelo (objektivne) ili na ličnost učinioca djela (subjektivne). Objektivne činjenice tiču se opštih obilježja krivičnog djela zuajedničkih za sva krivična djela (radnja, predviđenost u zakonu, protivpravnost i krivixca) ili posebnih obilježja djela koje je predmet suđenja. Subjektivne činjenice odnose se na odluke o krivičnoj odgovornosti i kažnjivosti. Među činjenice koje se odnose na procesno pravo dolaze one koje su važne za rješavanja pitanja nadležnosti, izuzeće sudija, povraćaj u pređašnje stanje, priznavanja svojstva oštećenog.Činjenice čije je dokazivanje nepotrebnoTo su pravno relevantne činjenice koje sud u svojoj presudi koristi kao utvrđene iako ih u postupku posebno ne dokazuje, jer su dokazi sami po sebi, zbog svoje očiglednosti, notornosti ili drugih razloga. Po tom osnovu ne dokazujeu se:Očigledne činjenice. (npr. dokazivanje punoljetstva osobe koje može biti očigledno po izgledu te osobeNotorne (opštepoznate) činjenice. Notorne su one priroden, ljudske činjenice ili faktičke situacije iz prošlosti ili sadašnje o kojima je saznanje sa obilježjem istine rašireno u širem krugu ljudi, zbog načina na koji suse te činjenice ostvarile ili zbog načina na koji su se rasprostrle. Pri tom se „poznatost“ tumači kao mogućnost da svaki razuman čovjek prosječnog životnog iskustva može da zna takvu

47


činjenicu ili da se bez teškoće i bez potrebe posjedovanja posebnih stučnih znanja o njoj obavjesti iz pouzdanih svima poznatih izvora. Notornost nije identičnna sa mišljenjem većeg ili manjeg broja ljudi, tako da u pogledu ovih činjenica sudija mora da upotrijebi i svoje neposredno saznanje.Presumpcije. Presumpcije su ustanove kod kojih se na osnovu opšteg iskustva i prirodnog toka stvari ili na osnovu zakona uzima da pod određenim uslovima postoji jedno činjenično stanje, koje neposredno nije dokazno kao istinito i bez njegovog posebnog dokazivanja. Presumpcija oslobađa sudiju od dužnosti dokazivanja i ona može biti neoboriva, trajna i apsolutna, bez mogućnosti dokazivanja protivnog, tako da je suprotna situacija, i kada bi u konkretnom slučaju bila dokazna, bez značaja ili oboriva, relativna ili privremena, ako takve mogućnosti ima.Za razliku od presumpcija, fikcije (vještački konstruisano faktičko stanje), ne potiču iz iskustva praktične stvarnosi i za njih se, po pravilu, unaprijed zna da ne odgovaraju stavrnosti. Kao direktno suprotne materijalnoj istini, fikcije su isklojučene iz krivičnog postupka. Jedna takva presumpcija mat.kriv.prava jeste presumpcija čestitog čovjeka. U civiliziranoj državi čovjek ima pravo da ga smatraju časnim, pa se stoga, od onoga koji tvrdi protivno mora zahtjevati da svoju tvrdnju dokaže. Presumpcije postoje i u kriv.proc. pravu i cilj im je da olakšaju dokazivanje. Prirodna presumpcija postoji, primjera radi, u kriv.postupku u pogledu uračunljivosti (presumpcija uračunljivosti): smatra se da je svaki osumnjičeni duševno zdrav dok se suprotno ne dokaže. Presumpcija nevinosti se sastoji u tome što se osumnjičeni odnosno optuženi sve do pravosnažnosti osuđujuće presude dok se ne utvrdi njegova krivnja smatra nevinim. Pretpostavka nevinosti je u procesno pravni sistem BiH preuzeta iz čl.6 stav 2 EKLJP i njom se doprinosi opšti koncept pravedenog suđenja. Radi se o privremenoj pretpostavci koja vrijedi dok se suproto ne dokaže. Elementi presumpcije nevinosti su: svako je nevin i niko se ne može smatrati ktrivim za KD, dok se mu pravosnažnom presudom ne utvrdi krivnja, sumnja u pogledu činjenica rješava se na način najpovoljniji za osumnjičenog,. Iz toga proizilazi: osumnjičeni nije dužan da se brani, s tim da je obavezan da se odazove na poziv organa koji vodi krivični postupak; optuženi,osumnjičeni nije dužan dokazivati svoju neviniost i teret dokazivanja leži na suprotnoj strani, dakle tužiocu; sud mora donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je uvjeren u nevinost optuženog nego i u situaciji kada nije uvjeren u njegovu krivnju.Pravila iskustva. Radi se o definicijama, sudovima opšteg značaja stečenim iskustvom i izvedenim na osnovui posmatranja konkretnih slučajeva i njihovimuopštavanjem. Pravila iskustva obuhvataju i pravila nauke, struke kao što su određena matematička pravila, fizički zakoni i sl. Tako npr.: optuženi nije dužan da posebno dokazuje da nije bio na mjestu izvršenja KD, ako dokaže da je u to vrijeme bio na nekom drugom mjestu, zbog toga što nije moguće da u idto vrijeme neko bude na dva različita mjesta. Radi se o tzv. Alibiju. Alibi dokazuje odsustvo nekog lica sa jednog mjesta i prisustvo na drugom mjestu.Pravne norme. nisu po pravilu predmet dokazivanja jer je pretpostavka da sudije poznaju pravo. Izuzetno predmet dokazivanja mogu biti pravne norme, naročito inostranog prava, s tim da se nekada može dokazivati i sama sadržina normi domaćeg prava.Činjenice čije dokazivanje zabranjenoTakav slučaj predviđen je u članu 82, po kome se ne može saslušati svjedok: - lice koje bi svojim iskaziom povrijedilo dužnost čuvanja državne, vojne ili službene tajne, dok ga nadležni organ ne oslobodi te dužnosti; - branilac osumnjičenog u pogledu činjenica koje su mu postale poznate u svojstvu branioca; - lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dužnost čuvanja profesionalne tajne (vjerski službenik), i - maloljetno lice koje s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost nije sposobno shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti.

39.DOKAZNA SREDSTVA?Pojam i način određivanja dokaznih sredstava

48


Dokazna sredstva su izvori iz kojih se dobijaju dokazni osnovi, tj. izvori iz kojih se dobijaju činjenice koje služe kao podloga za izvođenje zaključaka o istinitosti ili neistinitosti onoga što je predmet dokaza. Naš zakon ne sadrži odredbe o sistemu dokaznih sredstvaa i uslovima njihove primjene, nego samo odredbe o izvođenju dokaza pojedinim radnjama dokazivanja (ispitivanje osumnjičenog, saslušanje svjedoka, uviđaj, vještačenje). Pored toga zakon sadrži odredbe o zabrani korištenja pojedinih dokaznih sredstava ili metoda za sticanje dokaza, ali to ne znači da je dozvoljena upotreba ostalih dokaznih sredstava, koja zakonom nisu isključena, a suprotna su pravnom poretku i osnovnim nasčelima postupka.NEDOZVOLJENA DOKAZNA SREDSTVANedozvoljena dokazna sredstva su ona koja su protivna pravnom poretku, načelima postupka, nekoj izričitoj zakonskoj odredbi ili društvenom moralu, iako bi inače, bila podobna za utvrđivanje činjenica koje su predmet dokazivanja. Zakon u nizu svojih odredaba propisuje da se na iskazima lica datim uz određene povrede postupka ne može zasnivati odluka suda, što praktično znači da se te izjave ne mogu koristiti kao dokaz. Tako, nije dozvoljeno da se prema osumnjičenom, odnosno optuženom ili svjedoku primjene medicinske intervencije ili da im se daju takva sredstva kojima bi se uticalo na njihovu volju pri davanju iskaza. Na iskazu osumnjičenog ili optužebnog ne može se zasnivati presuda ako se pribjeglo sili, narkoticima, prijevari, prijetnji, ili dr. sl. sredstvima, koja mogu uticati na slobodu odlučivanja i izražavanja volje prilikom davanja izjave i priznanja, ili ako je osumnjičeni, odnosno optuženi ispitan u odsustvu branioca. Na izjavi svjedoka ne može se zasnivati sudska odluka ako je kao svjedok saslušano lice koje se ne može saslušati u tome svojstvu ili lice koje nije obavezno svjedočiti, a nije na to upozoreno ili se nije izričito odreklo toga prava ili ako upozorenje ili odricanje nije ubilježeno u zapisnik. Na nalazu i mišljenju vještaka ne može se zasnivati sudska odluka ako je za vještaka uzeto lice koje ne može biti saslušano kao svjedok ili lice koje je oslobođeno dužnosti svjedočenja kao ni lice prema kome je krivično djelo učinjeno. Članom 10 stav 1 zabranjuje se od osumnjičenog, optuženog ili bilo kojeg drugog lica koje učestvuje u postupku iznuđivati priznanje ili kakvu drugu izjavu. Zabrana upotrebe nezakonitih dokaza vrijedi u cjelom krivičnom postupku, od njegovog započinjanja do završetka i odnosi se na sve predmete, odnosno na sve oblike postupka. Spoznajna vrijednost ovakvih dokaza ne može „konvalidirati“ nezakonitost.POJEDINA NEDOZVOLJENA DOKAZNA SREDSTVANarkoanaliza i lobotomijaNarkoanaliza (serum istine) predstavlja psihijatrijski terapeutski postupak koji se koristi u cilju liječenja različitih psihičkih poremećaja. Riječ je o metodi ispitivanja podsvijesti lica putem ubrizgavanja određenih narkotičkih sredstava (skopolamina, morfina, sodijum amitala, fenobarbitala, pentotala, eripana, muskarina i drugih alkaloida), koja dovode do slabljenja kontrolne funkcije nervnog sistema ispitanika. Usled spuištanja nivoa inhibicije do nivoa u kome se ne djeluje svjesna cenzura, stvara se mogućnost da se od ispitanika dobije obavještenje o izvršenom KD. Ova metoda se smatra modernim oblikom stavljanja ljudi na muke i može bitištetna za zdravlje i uzrokovati smrt ispitanika.Lobotomija predstavlja presjecanje nervnih puteva između frontalnog režnja mozga i talamusa i hipotalamusa, sa efektom smanjivanja ili otklanjanja teških poremećaja u ponašanju kod neizliječivih psihoza. Ona predstavlja neurohirurški zahvat na mozgu koji dovodi do promjena u psihičkom životu pacijenta, s ciljem da se on smiri, kako bi nakon operacije postao manje emocionalno napet, ravnodušniji prema okolini i prijemčiviji za korisne sugestije.Ovi metodi su u zakonu izričito zabranjeni. Prema odredbi člana 109, stav 3, nije dopušteno da se nad optuženim, osumnjičenim, svjedokom vrše medicinske intervencije ili da im se daju takva sredstva kojima bi se uticalo na njihovu volju pri davanju iskaza.Međutim ostale su neke druge dileme koje su tjesno povezane a radi se o narkodijagnozi, dijagnostičkom postupku koja se koristi kao jedna od standardnih metoda za utvrđivanje duševnog stanja osumnjičenog, odnosno optuženog, naročito u slučajevima simulacije. Narkodijagnoza je

49


primjena droga u svrhu da se vještačenjem utvrdi psihičko stanje osumnjičenog, odnosno optuženog. Mogućnost njene primjene nisu zakonski regulisane.Primjena aparata za otkrivanje lažiJedno od najkotraverznijih pitanja sa kojima se u poslednjih nekoliko decenija susretala praksa i teorija kriv.postupka jeste primjena aparata za otkrivanje laži, od kojih je najznačajniji poligraf.Poligraf prdstavlja savremen instrument i sadrži neke od najviših dometa elektronike, omogućavajući vrlo precizno bilježenje svih promjena u krvnom pritisku i pulsu, disanju i psihogalvanskom refleksu ispitanika. Dovođenje tih promjena u vezu sa postavljenim pitanjima i datim odgovorima dobija se osnova za formiranje i donošenje konačnog suda o povezanosti ispitanika i KD-a. Instrument bi morao „uhvatiti u laži“ osumnjičenog ili optuženog na osnovu uzbuđenja registrovanih za vrijeme ispitivanja.Argumenti koji se navode protiv upotrebe poligrafa uglavnom se odnose na ugržavanje slobode čovjeka , a druga grupa prigovora je koncentrisana na samu tehniku poligrafskog testiranja i instrument koji registruje psihofizičke reakcije čovjeka, ispitanika na postavljena pitanja. Tehnološka usavršenost poligrafa predstavlja dovoljnu garanciju da će na poligramu ostati tačno zabilježene sve promjene u fiziološkim reakcijama. Glavni nedostaci u primjeni poligrafa jesu intepretacija rezultata koje vrši poligrafski ispitivač. Pored njih moraju biti uzeti u obzir i svi drugi uslovi koji su nauka i praksa ukazale i koji mogu bitno uticati na ishof samog ispitivanja. Shvaćeno na ovaj način primjena poligrafa može postati dio ukupne strategije kojim se današnje društvo suprostavlja kriminalitetu. S toga dijagnoza dobijena upotrebom poligrafa o krivici osumnjičenog ili optuženog nije dovoljno pouzdana i ne može biti upotrebljena kao dokaz u krivičnom postupku.Posljedice upotrebe nedozvoljenih dokazaPošto su dokazi pribavljeni na zakonom zabranjen način ili kršenjem osnovnih ljudskih prava i sloboda, te bitniom povredama zakona, pravno nevaljani, to se i sudska odluka koja se temelji na takvim dokazima smatra nevaljanom i ukida se. Za razliku od ostalih slučajeva ovdje izvedeni dokaz sam za sebe nije nezakonit, međutim, on je nezakonit jer je pribavljen iz izvornog dokaza koji je nastao na nezakonit način. Kriterij za ocjenu zakonitosti dokaza je izvorni dokaz.

40. POSTUPAK SA DOKAZIMA?Postupak sa dokazima sastoji se iz nastupanja dokaza, izvođenje dokaza i ocjene dokaza.NASTUPANJE DOKAZAPredstavlja izjavu volje nadležnog organa da određeni dokaz treba izvesti u cilju utvrđivanja određene činjenice.Uloga suda u nastupanju dokaza zavisi od vrste krivičnog postupka. U savremenim krivičnim postupcima mješovitog tipa vlada načelo sudske odgovornosti, po kome se sudija, uporedo sa djelatnošću stranaka, stara o dokazivanju činjenica važnih za postupak. To se razlčikuje od načela odgovornosti stranaka. (gdje stranke snose terret ne i dužnost dokazivanja). Kada je u pitanju sudska odgovornost, zadatak suda je da sakzupi cio činjenični materijal o krivičnom slučaju i to po službenoj dužnosti.Sa nastupanjem dokaza stoji u vezi i načelo procesne akvizicije ( zajedničkog rezultata procesnih subjekata). Suština je u tome da je bez značaja činjenica od koga je potekao dokaz. Dokaz, unijet u postupsk odvaja se od subjekta koji ga je unio i smatra se akvizicijom (tekovinom), stečenom za proces i na raspolaganju je svim procesnim subjektima i može biti upotrebljen u svačijem interesu.IZVOĐENJE DOKAZAIzvođenje dokaza predstavlja korištenje, na način propisan zakonom, dokaznih sredstava, rado saznavanja činjenica koje su predmet dokazivanja. Izvođenje dokaza određeno je posebno za svako dokazno sredstvo. Izvođenje dokaza se u pravilu vrši u vrijeme kada on treba da bude upotrebljen, zajedno sa drugi elementima potrebnim za odluku suda, ali je moguće i prije toga. Izvođenje dokaza predstavlja sadržinu dokaznog postupka, kao posebne procesne faze, član 261-278.

50


OCJENA DOKAZAOcjena dokaza predstavlja posljednu završnu i najvažniju aktivnost suda kojom se postiže krajnji cilj dokazivanja. Ocjena dokaza mogu da vrše i stranke: tužilac (prilikom donošenja naredbe o sprovođenju istrage i donošenja odluke o podizanju optužnice), i optuženi (prilikom ulaganja prethodnih prigovora protiv optužnice i sl.). Pri ocjeni dokaza sudija se služi logičkim i tehničkim ispitivanjem. Princip je da se jedna činjenica dokazuje sa više dokaznih osnova. Ako više dokaznih osnova dokazuje neku činjenicu na isti način, u pitanju je sticaj dokaza.Kolizija dokaza postoji ako više dokaza predstavlja istu činjenicu različito.Sumnja je najniži stepen ubjeđenja u istinitost neke činjenice i postoji kada su razlozi koji govore „za i protiv“ istinitosti jednaki ili su, čak, razlozi „protiv“ jači od osnova „za“.Osnovana sumnja je viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim dokazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno KD. Uz osnovanu sumnju, zakon koristi pojmove: osnovi sumnje, dovoljno osnova za sumnju, i vjerovatnost.Osnovi sumnje su utvrđene činjenice i okolnosti koje posredno ukazuju na mogućnost postojanja KD, na određeno lice kao učinioca, kao i na određenu bližu ili dalju vezu između učinioca i KD-a.Vjerovatnoća se nalazi između izvjesnosti i sumnje i postoji kada sudija nije potpuno uvjeren u istinitost neke činjenice koju utvrđuje, tj. kada nije došao do izvjesnosti, ali su ipak razlozi koji govore za istinitost činjenice jači od razloga koji govore protiv istinitosti.Izvjesnost je postizanje takvog stepena uvjerenja u kome svi razlozi govore za istinitost relevantnih činjenica, tako da se u njih ne može posumnjati.

41.PROCESNA NAČELA KOJA SE ODNOSE NA RADNJE DOKAZIVANJA?To su: Načelo zakonske ocjene dokaza i ocjene dokaza po slobodnom uvjerenju, načelo istine i načelo „in dubio pro reo“.

1)ZAKONSKA OCJENA DOKAZA I OCJENA DOKAZA PO SLOBODNOM NAHOĐENJUZakonska ocjena dokaza može biti pozitivna i negativna. Prema pozitivnoj ocjeni dokaza sud mora uzeti u obzir da je određena odlučna činjenica dokazna, prema tome i da je djelo izvršeno i da je optuženi učinilac, kada nastupi ona količina i kakvoća dokaza određena zakonom. U slučaju negativne teorije zakonskih dokaza sud nije mogao uzeti u obzir da je određena činjenica dokazna ako se ne stekne ona količina i kakvoća dokaza propisana zakonom, ali ako se ta količina i kakvoća postigne, sudija je slobodan da po svom uvjerenju cijeni da li je činjenica dokazna.Ocjena dokaza po slobodnom uvjerenju dokaza postoji kada sudija vrši ocjenu o postojanju činjenica na osnovu sopstvene analize, ne po pravilima utvrđenim u zakonu. Svoje slobodno uvjerenje o vrijednosti izvedenih dokaza sud formira na osnovu logičke analize i psihološke ocjene dokaznog materijala, nevezan nikakvim zakonskim pravilima o ocjeni dokaza, jedino sa obavezom da o toj ocjeni položi račun u obrazloženju svoje odluke.Predmet ocjene dokaza po slobodnom uvjerenju je svaki dokaz za sebe i svi zajedno. Svaki dokaz se cijeni, ali ne izolovano od drugih dokaza. Sud je dužan da savjesno ocjeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i da na osnovu takve ocjene izvede zaključak da li je neka činjenica dokazana.

2)NAČELO ISTINENačelo istine izričito je ustanovljeno u članu 14, koji propisuje da su sud, tužilac i drugi organi koji učestvuju u krivičnom postupku dužni da s jednakom pažnjom ispituju i utvrđuju kako činjenice koje terete osumnjičenog, tako i one koje im idu u korist. Na ovaj način, u odnosu na same činjenice koje se

51


utvrđuju u postupku, ovim zakonskim rješenjem uvodi se standard „jednakog obzira“ koji važi u toku cjelog krivičnog postupka. Istina koja se utvrđuje nije apsolutna istina koja bi podrazumjevala potpunu podudarnost predstave suda o prošlim događajima ili o sadašnjem stanju nekog predmeta sa stavrnošću tog događaja, odnosno stanja i isključivala mogućnost suprotnog. Istina u krivičnom postupku je i subjektivna jer ista krivuična stvar ne mora odvesti do iste odluke raznih sudova. Ona je relativna jer su i svi elementi koji se koriste zanjeno utvrđivanje relativni.Među mnogim procesnim instrumentima koji služe pronalaženju istine najvažniji su:a) Prema čl.15 pravo suda, tužioca i drugih organa u krivičnom postupku da ocenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.b) Na glavnom pretresu se ne izvode samo dokazi koje su predložile steranke i branilac, već i dokazi čije je izvođenje naredio sudija, odnosno vijeće.c) Utvrđivanje istine dolazi do izražaja i u pravilu da pribavljanje dokaza u krivičnom postupku nije vezano ni za kakav rok.d) Optuženom i nj. braniocu se mora omogućiti da iznošenjem dokaza odbrane pobijaju optužbu. Zbog toga je zabranjeno suđenje u odsustvu optuženog.e) U cilju utvrđivanja istine,kriv.sud je ovlašten da rješava i prejudicijalna pitanja.f) Dokazi se cjene po slobodnom uvjerenju suije a ne po formalnim zakonskim principima.g) Kada je riječ o tužiocu,obaveza utvrđivanja kako činjenica koje terete osumnjičenog,odnosno optuženog,tako i činjenica koje im idu u koristje obaveza koju on ima kao državni organ,a ne kao stranka u postupku.h) Obaveza utvrđivanja činjenica in peius i in favorem osumnjičenog,odnosno optuženog lica veže se i za druge organe koji učestvuju u krivičnom postupku. i) Ostvarivanje istine služi i konkretizacija načela kontradiktornosti, usmenosti, javnosti, neposrednosti, a indirktno i sva ostala procesna načelaIzvjesna ostupanja od utvrđivanja istine konstituisana su radi zaštite indivuidualnih prava osumničnog i dr. lica i ne umanjuju vrijednost i značaj tog načela. takva odstupanja predstavljaju npr: pravo na šutnju, obligatorno i fakultativno oslobađanje od dužnosti svjedočenja,načelo zakonitih dokaza idr.3)NAČELO „in dubio pro reo“Pravilo nalaže da sudija kada se u pogledu pitanja da li postoji činjenica koja ide na štetu osumnjičenog nađe u neotklonjivoj sumnji, mora uzeti da ona nije utvrđena i obrnuto, za slučaj sumnje u pogledu činjenice koja ide u korist osumnjičenog, mora da uzme da je utvrđena. Radi se o pravilu koje je suprotno logici i opštem principu da činjenice važne za presudu moraju biti potpuno utvrđene. Načelo je jedna od pogodnosti koja se priznaje osumnjičenom, da bi se popravila njegova pozicija u postupku. Skup tih pogodnosti označava se kao prednost odbrane.Pravilo „in dubio pro reo“ propisano je u članu 3 stav 2 znači da se dilema oko postojanja svih činjenica koje idu u korist optuženog rješava tako da se u presudi utvrđuje njihovo postojanje, a dilema u postojanju činjenica koje idu na štetu optuženog rješava na način da se u presudi uzima njihovo nepostojanje. Odredba člana 284 tačka c, direktno predviđa izricanje oslobađajuće presude ako nije dokazano da je optuženi učinio KD za koje se optužuje.

42.PRETRESANJE STANA, PROSTORIJA I LICA?Pretresanje stana i ostalih prostorija osumnjičenog, odnosno optuženog i drugih osoba, kao i njihovih pokretnih stvari izvan stana može se preduzeti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da se kod njih nalaze učinitelj, saučesnik, tragovi krivičnog djela ili predmeti važni za postupak. Pretresanje pokretnih stvari, u smislu odredbe stava 1. ovog člana, obuhvaća i pretresanje kompjutera i sličnih uređaja za automatsku obradu podataka koji su s njima povezani. Na zahtjev suda, osobe koje se koriste ovim uređajima dužne su omogućiti pristup, predati diskete, trake ili neki drugi oblik na kome su pohranjeni podaci, kao i pružiti potrebna obavještenja za upotrebu tih uređaja.

52


Pretresanje kompjutera i sličnih uređaja iz stava 2. ovog člana, će se obaviti uz pomoć stručne osobe.Pretresanje Lica može se preduzeti kad je vjerovatno da je ta osoba počinila krivično djelo ili da će se pretresanjem pronaći predmeti ili tragovi važni za krivični postupak. Pretresanje osobe obavlja osoba istog spola. USLOVI ZA PRETRESANJEMaterijalni uslov za pretresanje mora uvijek postojati da bi se moglo sprovesti pretresanje. Pretresanje stana i drugih prostorija može se odrediti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da će se pri pretresanju: pronaći pretpostavljeni izvršilac KD ili njegov saučesnik, otkriti tragovi KD ili pronaći predmeti važni za kriv.postupak.Materijalnui uslov za pretresanje lica određen je alternativno kao vjerovatnoća da je to lice učinilo KD ili vjerovatnoća da će se pretresanjem pronaći predmeti ili tragovi važni za kriv.postupak. Ta radnja se može preduzeti prema osumnjičenom-optuženom, kao i svakom drugom licu koje nije izvršilac KD, niti nj. saučesnik ili saizvršilac.Formalni uslov za pretresanje je naredba suda koja mora biti pismena i obrazložena. Podrazumjeva da sud mora prethodno utvrditi postojanje zakonskih uslova za pretresanje koji su predviđeni čl. 51 i 52.Da bi se moglo poduzeti pretresanje potreban je zahtjev tužioca ili OSL koja su za sticanje takvog zahtjeva dobila odobrenje od tužioca.PRETRESANJE BEZ NAREDBEOvlaštena službena osoba može ući u stan i druge prostorije bez naredbe i bez svjedoka i, po potrebi, izvršiti pretresanje ako stanar tog stana to želi, ako neko zove u pomoć, ako je potrebno uhvatiti učinitelja krivičnog djela koji je zatečen na djelu ili radi sigurnosti ljudi i imovine, ako se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi osoba koja se po naredbi suda ima pritvoriti ili prinudno dovesti ili koja se tu sklonila od gonjenja. Ovlaštena službena osoba može pretresti osobu bez naredbe za pretresanje i bez prisutnosti svjedoka:a)pri izvršenju naredbe o dovođenju,b) prilikom lišenja slobode, c) ako postoji sumnja da ta osoba posjeduje vatreno ili hladno oružje,d) ako postoji sumnja da će sakriti, uništiti ili riješiti se predmeta koji se trebaju od njega oduzeti i upotrijebiti kao dokaz u krivičnom postupku.Nakon izvršenja pretresanja bez naredbe za pretresanje, ovlaštena službena osoba mora odmah podnijeti pisani izvještaj tužitelju koji će o tome obavijestiti sudiju za prethodni postupak. Izvještaj mora sadržavati razloge pretresanja bez naredbe. NAREDBA ZA PRETRESANJESud može izdati naredbu za pretresanje pod uvjetima propisanim ovim zakonom.Naredbu za pretresanje može izdati sud na zahtjev tužitelja ili na zahtjev ovlaštenih službenih osoba koje su dobile odobrenje od tužitelja. Forma:Zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti u pisanoj ili usmenoj formi. Ako se zahtjev podnosi u pisanoj formi mora biti sastavljen, potpisan i ovjeren na način kako je to određeno Zakonu. Pisani zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje Zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje mora sadržavati:a) naziv suda, kao i ime i funkciju podnositelja zahtjeva, b) činjenice koje ukazuju na vjerovatnost da će se osobe, odnosno tragovi i predmeti navedeni u zakonu naći na označenom ili opisanom mjestu ili kod određene osobe, c)zahtjev da sud izda naredbu za pretresanje radi pronalaženja osobe ili oduzimanja predmeta. U zahtjevu se može predložiti:

53


a) da se naredba za pretresanje izvrši u bilo koje vrijeme zato što postoji osnovana sumnja da pretresanje neće moći biti izvršeno u vremenskom periodu od 6 sati do 21 sata, da će se traženi predmeti skloniti ili uništiti ako se naredba ne izvrši odmah, kao i da će osoba koja se traži pobjeći ili počiniti drugo krivično djelo ili da može ugroziti sigurnost ovlaštene službene osobe ili druge osobe ako se naredba ne izvrši odmah ili u vremenskom periodu od 21 sata do 6 sati. b) da ovlaštena službena osoba izvrši naredbu bez prethodne predaje naredbe ako postoji osnovana sumnja da se traženi predmeti mogu lahko i brzo uništiti ako se odmah ne oduzmu, da predaja naredbe može ugroziti sigurnost ovlaštene službene ili druge osobe, kao i da će osoba koju se traži počiniti drugo krivično djelo ili ugroziti sigurnost ovlaštene službene ili druge osobe.Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje može se podnijeti kada postoji opasnost od odlaganja. Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju može se saopćiti neposredno sudiji za prethodni postupak ili telefonom, ili radio-vezom ili drugim sredstvom elektronske komunikacije.Kad je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje, sudija za prethodni postupak će daljnji tok razgovora zabilježiti. U slučaju kada se koristi zvučni ili stenografski zapisnik, sudija za prethodni postupak je dužan dati zapisnik na prijepis, ovjeriti istovjetnost prijepisa i predati originalni zapisnik i prijepis sudu u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. U slučaju doslovnog bilježenja razgovora sudija za prethodni postupak će potpisati kopiju zapisnika i predati je sudu u roku od 24 sata od izdavanja naredbe.Sadržaj naredbe za pretresanje Naredba za pretresanje sadrži: a) naziv suda koji izdaje naredbu, osim kada se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva i potpis sudije za prethodni postupak koji izdaje naredbu, b) ako se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva, to će se navesti uz naznačenje imena sudije za prethodni postupak koji izdaje naredbu i vremena i mjesta izdavanja, c) ime, odjel ili rang ovlaštene osobe na koju se naredba odnosi, d) svrha pretresanja, e) opis osobe koju treba pronaći ili opis stvari koje su predmet pretresanja, f) određivanje ili opis mjesta, prostorija ili osoba koje se traže, s navođenjem adrese, vlasništva, imena ili sličnog za sigurno utvrđivanje identiteta, g) uputstvo da se naredba ima izvršiti između 6 sati i 21 sata ili ovlaštenje da se naredba može izvršiti u bilo koje vrijeme ako to sud izričito odredi, h) ovlaštenje izvršitelju naredbe da može bez prethodne najave ući u prostorije koje se imaju pretresti, ako to sud izričito odredi, i) uputstvo da se naredba i oduzete stvari donesu u sud bez odlaganja, j) pouku da osumnjičeni ima pravo obavijestiti branitelja i da se pretresanje može izvršiti i bez prisustva branitelja, ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti.IZVRŠENJE NAREDBE O PRETRESANJU Izdavanje naredbe za pretresanje Ako sudija za prethodni postupak ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje opravdan, može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje.Kad sudija za prethodni postupak odluči da izda naredbu za pretresanje na osnovu usmenog zahtjeva, podnositelj takvog zahtjeva sam će sastaviti naredbu u skladu s odredbama zakona i pročitat će je u cjelini sudiji za prethodni postupak Vrijeme izvršenja naredbe za pretresanje Naredba za pretresanje mora se izvršiti najkasnije 15 dana od izdavanja naredbe nakon čega se, bez odlaganja, mora vratiti sudu.Naredba za pretresanje se može izvršiti bilo kojeg dana u sedmici. Naredba se može izvršiti samo u vremenskom periodu od 6 sati do 21 sata, osim ako u naredbi nije izričito dato ovlaštenje da se može izvršiti u bilo koje doba dana ili noći, u skladu odredbama zakona.

54


Postupak izvršenja naredbe za pretresanje Prije početka pretresanja ovlaštena službena osoba mora dati obavještenje o svojoj funkciji i razlogu dolaska i predati naredbu za pretresanje osobi kod koje će se ili na kojoj će se izvršiti pretresanje. Ako je nakon toga ovlaštenoj službenoj osobi pristup uskraćen, može upotrijebiti silu, u skladu sa zakonom Prilikom izvršavanja naredbe za pretresanje kojom se određuje pretresanje stana i drugih prostorija, ovlaštena službena osoba nije dužna obavijestiti bilo koga o svojoj funkciji i razlozima pretresanja, već može odmah ući u stan ili druge prostorije ako su prazni ili ako ovlaštena službena osoba opravdano smatra da su prazni ili ako je ovlaštena službena osoba naredbom izričito ovlaštena da uđe bez prethodne najave. Vlasnik odnosno korisnik stana i drugih prostorija pozvat će se da bude prisutan pretresanju, a ako je on odsutan - pozvat će se njegov zastupnik ili neko od odraslih članova domaćinstva ili susjeda. Ukoliko osoba kod koje se pretresanje ima izvršiti nije prisutna, naredba se ostavlja u prostoriji gdje se vrši pretresanje, a pretresanje se izvršava i bez njene prisutnosti.Pretresanju stana, ostalih prostorija ili osobe prisustvuju dva punoljetna građanina kao svjedoci. Pretresanju osobe prisustvuju svjedoci istog spola. Pretresanje osobe vrši osoba istog pola. Svjedoci će se prije početka pretresanja upozoriti da paze kako se pretresanje vrši, kao i da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore ako smatraju da sadržaj zapisnika nije tačan.Prilikom vršenja pretresanja službenih prostorija pozvat će se njihov starješina ili rukovoditelj da bude prisutan pretresanju.Ako se pretresanje mora preduzeti u vojnom objektu, pisana naredba o pretresanju dostavlja se vojnim vlastima, koje će odrediti najmanje jednu vojnu osobu da bude prisutna pretresanju. Izvršenje naredbe za pretresanje osoba Prilikom izvršenja naredbe za pretresanje osoba, ovlaštena službena osoba mora dati obavještenje o svojoj funkciji i predati naredbu za pretresanje osobi na kojoj će se pretresanje izvršiti. Ovlaštena službena osoba može upotrijebiti silu u skladu sa zakonom.POSEBNA PRAVILA ZA PRETRESANJEU posebna pravila za pretresanje spadaju:1. Odstupanje od pravila obavještavanja o funkciji aktivnog aktera pretresanja i razlozima za pretresanja (član 60, stav 2); prilikom izvršavanja naredbe pretresa OSL nije dužno obavjestiti „bilo koga“ o svojoj funkciji i razlozima pretresanja već može odmah ući u stan i druge prostorije ako postoji od nekih alternativnih propisanih uslova: ako su stan i dr. prostorije prazne, ako OSL opravdano smatra da su ove prostorije prazne, ako je OSL naredbom o pretresanju izričito ovlašćeno da uđe bez prethodne najave.2. Pretresanje u prisustvu korisnika stana i dr. prostorija, odnosno dr. lica odgovarajućeg svojstva, uz dozvoljavanje izuzetaka; radi osiguranja pravilnosti pozvaće se korisnik prostorija da prisustvuje pretresu, ako je odsutan pozvaće se nj. zastupnik ili neko od odraslih članova domaćinstva ili susjeda. Odbijanje ovih lica da prisustvuju pretresanju ne sprečava da se izvrši pretresanje, a naredba o izvršenom pretresu se ostavlja u prostoriji nakon izvršenog pretresa.3. Pretresanje u službenim prostorijama, kada se poziva njihov starješina da bude prisutan tokom pretresanja;4. Pretresanje advokatske kancelarije; u ovom slučaju pretresaju se arhive i to određuje nadležni sud, a pri tome se mora obavjestiti advokatska komora čiji predstavnik mora biti prisutan tokom pretresanja. Takođe ne smije se povrijediti tajnost isprava i dokumenata.5. Pretresanje vojnog objekta; naredba o pretresanju se prethodno dostavlja vojnim licima, tj. vlastima koji određuju najmanje jedno vojno lice koje će prisustvovati pretresu.

Postoji posebno pravilo za pretresanje lica. Pretresanje obavljaju lica istog spola. Pretresanje ne dopušta pregled tjelesniih šupljina, za njih važe posebni propisi.ZAPISNIK O PRETRESANJU

55


(1) O svakom pretresanju stana, prostorije ili osobe sastavit će se zapisnik koji potpisuje osoba kod koje se ili na kojoj se vrši pretresanje i osobe čija je prisutnost obavezna. Prilikom vršenja pretresanja oduzet će se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretresanja. U zapisnik će se unijeti i tačno opisati predmeti i isprave koje se oduzimaju, a to će se naznačiti i u potvrdi o oduzimanju predmeta koja će se odmah uručiti osobi kojoj su predmeti, odnosno isprave oduzete. (2) Ako se pri pretresanju stana, prostorije, odnosno osobe nađu predmeti koji nemaju veze s krivičnim djelom zbog kojeg je izdata naredba za pretresanje, ali upućuju na drugo krivično djelo, oni će se opisati u zapisniku i privremeno oduzeti, a o oduzimanju će se odmah izdati potvrda. O tome će se obavijestiti tužitelj. Ti će se predmeti odmah vratiti ako tužitelj ustanovi da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka, a ne postoji neki drugi zakonski osnov po kojem bi se ti predmeti imali oduzeti. (3) Predmeti upotrijebljeni kod pretresanja kompjutera i sličnih uređaja za automatsku obradu podataka vratit će se nakon pretresanja njihovim korisnicima, ako nisu potrebni za daljnje vođenje krivičnog postupka. Osobni podaci pribavljeni pretresanjem mogu se koristiti samo u svrhe krivičnog postupka i izbrisat će se, bez odlaganja, kad ta svrha prestane. Oduzimanje predmeta na osnovu naredbe za pretresanje (1) Nakon privremenog oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, ovlaštena službena osoba će napisati i potpisati potvrdu u kojoj će navesti oduzete predmete i naziv suda koji je izdao naredbu. (2) Ako je predmet privremeno oduzet od određene osobe, takva potvrda mora se uručiti toj osobi. Ako je predmet privremeno oduzet iz stana ili prostorije, takva potvrda mora se uručiti vlasniku, stanaru ili korisniku. (3) Nakon oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, ovlaštena službena osoba mora, bez odlaganja, vratiti sudu naredbu i predati predmete i spisak oduzetih predmeta. (4) Nakon prijema stvari oduzetih na osnovu naredbe za pretresanje, sud će zadržati predmete pod nadzorom suda do daljnje odluke ili odrediti da predmeti ostanu pod nadzorom podnositelja zahtjeva za izdavanje naredbe ili pod nadzorom ovlaštenog izvršitelja naredbe.

43.PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA I IMOVINE?Figurativno rečeno, privremeno oduzimanje predmeta i imovinen je pritvor prema imovini, odnosno svojevrsni oblik ograničavanja prava raspolaganja svojinom. Ova radnja je specifična za istragu, a može započeti i prije započinjanja istrage, kao hitne istražne radnje. Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se osigurati njihovo čuvanje. Ko drži takve predmete, dužan ih je predati po naredbi suda. Osoba koja ih odbije predati može se kazniti do 50.000 KM, a u slučaju daljnjeg odbijanja - može se zatvoriti. Zatvor traje do predaje predmeta ili do završetka krivičnog postupka, a najduže 90 dana. Na isti način postupit će se prema službenoj ili odgovornoj osobi u državnom organu ili pravnoj osobi. Formalni uslov za privremeno oduzimanje predmeta i imovineTo je postojanje sudske odluke u formi naredbe. Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje sud, na prijedlog tužitelja ili na prijedlog ovlaštene službene osobe koja je dobila odobrenje od tužitelja. Naredba za privremeno oduzimanje predmeta sadrži: naziv suda, pravni osnov za privremeno oduzimanje predmeta, naznaka predmeta koji podliježu oduzimanju, ime osobe od koje se oduzimaju predmeti, mjesto oduzimanja predmeta, rok u kojem se predmeti trebaju oduzeti i pouka o pravnom lijeku. Oduzimanje predmeta vrši ovlaštena službena osoba na osnovu izdate naredbe. Prilikom oduzimanja predmeta treba da budu ispunjene određene pretpostavke koje se odnose na: utvrđivanje mjesta pronalaska predmeta – naznačenje gdje su pronađeni, pripremu za identifikaciju predmeta, formalno potvrđivanje vlasniku da su mu predmeti oduzeti – za oduzete predmete izdaće mu se potvrda Postupak privremenog oduzimanja predmeta

56


Nakon privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije, u zapisniku će se popisati privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija i o tome izdati potvrda. Ako popis predmeta i dokumentacije nije moguć, predmeti i dokumentacija će se staviti u omot i zapečatiti. Predmet koji je oduzet od fizičke odnosno pravne osobe ne može se prodati, pokloniti ili na drugi način njim raspolagati. Pravo žalbe – mogućnost korišćenja pravnog lijeka (1) Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo žalbe. (2) Žalba ne odlaže privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije. (3) Protiv odluke suda kojom se vraćaju oduzeti predmeti ili dokumentacija tužitelj ima pravo podnijeti žalbu.Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje. Pravo uvida u ove predmete ima tužilac.Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac.Nj. dužnost je da o tome obavjesti lice od kojeg je oduzet predmet, sudiju za prethodni postupak i branioca. Odsustvo navedenih lica ne spriječava tužioca da izvrši pregled oduzetih stvari. U vezi toga tužilac će sačiniti zapisnik i navešće ko je sve bio prisutan prilikom pregleda.PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA BEZ NAREDBE Predmeti mogu se privremeno oduzeti i bez naredbe suda ukoliko postoji opasnost od odlaganja. Ukoliko se osoba koja se pretresa izričito usprotivi oduzimanju predmeta, tužitelj će u roku od 72 sata od izvršenog pretresanja podnijeti zahtjev sudiji za prethodni postupak za naknadno odobrenje oduzimanja predmeta.Ukoliko sudija za prethodni postupak odbije zahtjev tužitelja, oduzeti predmeti se ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. Privremeno oduzeti predmeti će se odmah vratiti osobi od koje su oduzeti.POSEBNI SLUČAJEVI PRIVREMENOG ODUZIMANJA PREDMETAPrivremeno oduzimanje pisama, telegrama, i drugih pošiljki Privremeno se mogu oduzeti pisma, telegrami i druge pošiljke upućene osumnjičenom, odnosno optuženom ili one koje on odašilje, a koje se nalaze kod preduzeća i osoba koje vrše poslove pošte i telekomunikacija. Pošiljke mogu se privremeno oduzeti ako postoje okolnosti zbog kojih se s osnovom može očekivati da će ove pošiljke poslužiti kao dokaz u postupku.Naredbu za privremeno oduzimanje pošiljki sudija za prethodni postupak, na prijedlog tužitelja. Naredbu za privremeno oduzimanje pošiljki može izdati i tužitelj ako postoji opasnost od odlaganja, s tim da ova naredba mora biti potvrđena od sudije za prethodni postupak u roku od 72 sata od privremenog oduzimanja pošiljki Ukoliko naredba ne bude potvrđena pošiljke se ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. Mjere preduzete u skladu s ovim članom ne mogu se primjenjivati na pisma, telegrame i druge pošiljke razmijenjene između osumnjičenog, odnosno optuženog i njegovog branitelja. Naredba sadrži: podatke o osumnjičenom, odnosno optuženom na kojeg se naredba odnosi, način izvršenja naredbe i vrijeme trajanja mjere, te preduzeće koje će izvršiti naređenu mjeru. Preduzete mjere mogu trajati najduže tri mjeseca, a iz važnih razloga sudija za prethodni postupak može produžiti trajanje ovih mjera za još tri mjeseca, s tim da će se preduzete mjere ukinuti čim prestanu razlozi za njihovo daljnje preduzimanje. Izdate pošiljke otvara tužitelj u prisutnosti dva svjedoka. Pri otvaranju će se paziti da se ne povrijedi pečat, a omoti i adresa će se sačuvati. O otvaranju će se sastaviti zapisnik. Sadržaj pošiljke ili dijela pošiljke će se saopćiti osumnjičenom, odnosno optuženom, odnosno osobi kojoj je upućena, a dio pošiljke ili pošiljka predat će se toj osobi, osim ako, izuzetno, tužitelj smatra da bi to imalo štetne posljedice za uspješno vođenje krivičnog postupka. Ako je osumnjičeni, odnosno optuženi odsutan, o upućenoj pošiljci obavijestit će se članovi njegove obitelji. Ako osumnjičeni, odnosno optuženi nakon toga ne zatraži predaju pošiljke, pošiljka će se

57


vratiti pošiljatelju. Naredba banci ili drugoj pravnoj osobi (1) Ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba počinila krivično djelo koje je povezano s dobivanjem imovinske koristi, sud može, na osnovu prijedloga tužitelja, narediti da banka ili druga pravna osoba koja vrši finansijsko poslovanje dostavi podatke o bankovnim depozitima i drugim finansijskim transakcijama i poslovima te osobe, kao i osoba za koje se osnovano vjeruje da su uključene u te finansijske transakcije ili poslove osumnjičenog, ako bi takvi podaci mogli biti dokaz u krivičnom postupku. (2) Sudija za prethodni postupak može, na prijedlog tužitelja, narediti preduzimanje i drugih potrebnih radnji kako bi se omogućilo utvrđivanje i pronalaženje nezakonito pribavljene imovine i prikupljanje dokaza o tome. (3) U hitnim slučajevima tužitelj može odrediti mjere iz stava 1. ovog člana na osnovu naredbe. O preduzetim mjerama tužitelj odmah obavještava sudiju za prethodni postupak koji može u roku od 72 sata izdati naredbu. Tužitelj će dobijene podatke zapečatiti dok ne bude izdata sudska naredba. U slučaju da sudija za prethodni postupak ne izda naredbu, tužitelj će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja. (4) Sud može rješenjem narediti pravnoj ili fizičkoj osobi da privremeno obustavi izvršenje finansijske transakcije za koju postoji sumnja da predstavlja krivično djelo, ili da je namijenjena učinjenju krivičnog djela, da služi prikrivanju krivičnog djela ili prikrivanju dobiti ostvarene krivičnim djelom. (5) Rješenjem sud će odrediti da se finansijska sredstva namijenjena za transakciju i gotovinski iznosi novca domaće i strane valute privremeno oduzmu prema zakonu, pohrane na poseban račun i čuvaju do okončanja postupka, odnosno dok se ne steknu uvjeti za njihovo vraćanje. (6) Protiv rješenja žalbu mogu podnijeti tužitelj, vlasnik finansijskih sredstava ili gotovinskog novca domaće i strane valute, osumnjičeni, odnosno optuženi, kao i pravna ili fizička osoba. Privremeno oduzimanje imovine (1) Sud može u bilo koje vrijeme u toku postupka donijeti na prijedlog tužitelja privremenu mjeru oduzimanja imovine koja se ima oduzeti po KZ, mjeru zaplijene ili drugu neophodnu privremenu mjeru kako bi se spriječilo korištenje, otuđenje ili raspolaganje tom imovinom. (2) Ovlaštena službena osoba može, kada postoji opasnost od odlaganja, privremeno oduzeti imovinu i zaplijeniti imovinu ili preduzeti druge neophodne privremene mjere kako bi se spriječilo bilo kakvo korištenje, otuđenje ili raspolaganje tom imovinom. O preduzetim mjerama ovlaštena službena osoba mora odmah obavijestiti tužitelja, a preduzete mjere moraju biti odobrene od sudije za prethodni postupak u roku od 72 sata od preduzimanja mjera. (3) U slučaju da sud uskrati odobrenje, preduzete mjere će se obustaviti, a oduzeti predmeti i imovina će biti odmah vraćeni osobi od koje su oduzeti. Vraćanje privremeno oduzetih predmeta Predmeti koji su u toku krivičnog postupka privremeno oduzeti vratit će se vlasniku, odnosno držatelju kada u toku postupka postane očigledno da njihovo zadržavanje nije u skladu s odredbama zakona, a ne postoje razlozi na njihovo oduzimanje. Postupak sa sumnjivim stvarima Nađe li se kod osumnjičenog, odnosno optuženog tuđa stvar, a ne zna se čija je, organ koji vodi postupak opisat će tu stvar i opis objaviti na oglasnoj tabli općine na čijem području osumnjičeni, odnosno optuženi ima prebivalište i na čijem je području krivično djelo učinjeno. U oglasu će se pozvati vlasnik da se javi organu koji vodi postupak u roku od jedne godine od dana objavljivanja oglasa jer će se inače stvar prodati. Novac dobijen prodajom je prihod budžeta. Ako se radi o stvarima veće vrijednosti objavljivanje se može izvršiti i putem dnevnog lista. Ako je stvar podložna kvarenju ili je njeno čuvanje vezano sa znatnim troškovima, ona će se prodati po odredbama koje važe za izvršni postupak, a novac predati na čuvanje u sudski depozit.

58


Po odredbi postupit će se i kad stvar pripada odbjeglom ili nepoznatom učinitelju krivičnog djela. Ako se u toku od jedne godine niko ne javi za stvari ili za novac dobijen od prodaje stvari, donijet će se rješenje da stvar postaje vlasništvo Federacije odnosno da je novac prihod budžeta Federacije. Vlasnik stvari ima pravo da u parnici traži povraćaj stvari ili novca dobijenog od prodaje stvari. Zastarijevanje ovog prava počinje teći od dana objavljivanja oglasa.

44.ISPITIVANJE OSUMNJIČENOG?Pojam, pravna priroda i vrste iskaza osumnjičenogIskaz osumnjičenog je izjava koju on daje u tom svojstvu o KD koje mu se stavlja na teret i drugim pitanjima krivične stvari koja je predmet suđenja. Iskaz osumnjičenog je , prije svega, sredstvo odbrane osumnjičenog, ali može da posluži i kao dokazno sredstvo.Iskaz osumnjičenog koristi se kao važno sredstvo ne samo zbog toga što u nekim slučajevima nikakvih drugih dokaza nema, već zbog toga što može korisno poslužiti za provjeru vjerodostojnosti i istinitosti drugih dokaza. Krivični postupak se ne može odreći upotrebe iskaza osumnjičenog kao dokaznog sredstva, jer je osumnjičenom, kao neposrednom učesniku događaja o kome se sudi, po pravilu, najbolje poznato da li je i kako djelo izvršeno. Sve dokazne elemente iskaza osumnjičenog tužilac je obavezan da provjerava drugim dokaznim sredstvima. Poseban značaj ima priznanje koje osumnjičeni može dati u svom iskazu. Priznanje predstavlja izjavu kojom osumnjičeni tereti sebe za izvršenje KD, odnosno djelimično ili potpuno prihvata navode optužbe kojima se označava kao učinilac. Priznanje je jedan od najspornijih dokaza u krivičnom postupku, prema kome u sudskoj praksi i nauci postoji dosta predrasuda i ekstremnih tumačenja.Priznanje može biti u užem smislu ako osumnjičeni potvrdi da je učinio KD, i u širem smislu kada je svaka izjava osumnjičenog koja je istinita važna činjenica koja se tiče nj. krivice, a za njega je nepovoljna.Priznanje može biti:a)Vansudsko i sudsko, znači da li je dato pred sudom ili van suda pred tužiocem, policijom,b)Prosto i kvlaifikovano, prosto postoji kada osumnjičeni priznaje ono zašto se optužuje, bez ikakvih ograničenja. Kvalifikovano priznanje postoji kada osumnjičeni priznajući izvršenje, u isto vrijeme priznaje i okolnosti koje isključuju KD ili bar umanjuju krivičnu odgovornost.c)Potpuno i nepotpuno, znači da osumnjičeni priznaje sve navode optužbe ili samo neke a druge odbija,d)Dobrovoljno i neizbježno, prema tome da li osumljičeni slobodno odlučuje da prizna ili to čini pod uticajem već otkrivenih činjenica i okolnosti.PROBLEMI U VEZI SA ISPITOM OSUMNJIČENOGSložena pitanja ispita osumnjičenog proizilaze iz činjenice da on najbolje zna činjenice o djelu koje mu se stavlja na teret, ali i da ima interes da ne govori istinu ako je to za njega nepovoljno.To je problem, gdje osumnjičeni aktivnim učešćem i davanjem iskaza omogućava saznanje istine, ali pri čemu se javlja i pitanje koliko tu saradnju danas treba koristiti, na koji način, koji metodi se treba da primjene da bi se osumnjičeni privolio na saradnju, itd.Savremeni mješoviti postupak isključuje prinudu nad osumnjičenim, radi dobijanja priznanja i istinitog iskaza, i osumnjičeni slobodno odlučuje da li će dati iskaz i da li će govoriti istinu. Osumnjičeni nije obavezan da daje istinit iskaz i on za lažni iskaz ne odgovara.FORMA I SADRŽINA ISPITA OSUMNJIČENOGČlanom 6 određuje se da osumnjičeni već na prvom ispitivanju:

a) mora biti obavješten o djelu za koje ga se teretib) zatim mu se mora omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete

da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist.

59


Ispitivanje osumnjičenog u istrazi vrši tužilac. Ispit je moguć u svako doba, danju, noću i u sve dane. Ciljevi ispitivanja osumnjičenog su predočavanje okrivljenja i pružanje mogućnosti za odbranu, kao i razrješenje subjektivnih i objektivnih okolnosti KD, kako bi se mogli potvditi ili odbaciti osnovi sumnje protiv njega.Kad se osumnjičeni prvi put ispituje pitaće se za:

1) osnovne identifikacione podatke, ime, prezime, nadimak, ime roditelja2) gdje je rođen, gdke stanuje, datum rođenja3) koje je narodnosti i čiji je državljanin4) JMB5) osnovne mikrosocijalne podatke, gdje je zaposlen, koju školu ima, da li je pismen, 6) podatke o vojnoj službi,gdje je i kad,odnosno da li je služio vojni rok7) kakvog je imovnog stanja8) eventualni recedivizam9) eventualni procesni koneksitet10) ako je maloljetan,ko mu je zakonski zastupnik

Odgovori na ova opšta pitanja uzimaju se samo kod prvog ispitivanja.Na početku prvog ispitivanja osumnjičenom će se saopštiti za koje se KD tereti i osnovi sumnje protiv njega, a poučiće se o sledećim pravima:

a) Da nije dužan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati na postavljena pitanjab) Da može uzeti branioca po svom izboru koji može biti prisutan njegovonm ispitivanju, kao i da

ima pravo na branioca bez naknade u slučajevima predviđenim zakonom,c) Da se može izjasniti o djelu koje mu se stavlja na teret i iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu

u korist, d) Da ima pravo u toku istrage razmatrati spise i razgledati pribavljene predmete koji mu idu u

korist,osim ako je rječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage,

e) Da ima pravo na besplatne usluge prevodioca ako ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi prilikom ispitivanja,

Zakonom se posebno regulišu situacije koje se odnose na dva slučaja odricanja osumnjičenog od prava koje mu pripadaju tokom ispitivanja. U prvom slučaju radi se o odricanju od branioca, a u drugom odricanju od prava da ne odgovara na postavljena pitanja.REGISTROVANJE ISKAZA OSUMNJIČENOGRegisttrovanje iskaza osumnjičenog predstavlja njegovo bilježenje koje, s jedne strane održava tok i rezultat procesne radnje ispitivanja osumnjičenog, a s druge strane služi kao izvor podataka o onome što je u vezi sa krivičnim događajem lice opažalo ili činilo i pred tužiocem o tome saopštilo. Registrovanje je moguće u dva oblika: obavezno (uformi zapisnika) i po pravilu (snimanjem na audio ili video traku).Klasični pisani zapisnik je nedovoljan, zbog čega je zakon utvrdio obavezu da se ispitivanje osumnjičenog u pravilu snima na audio ili video traku, a da bi bila dokaz u kriv. postupku moraju biti ispoštovana sva pravila, a to su: da je osumnjičeni obavješten na jeziku koji govori i razumije da se ispitivanje snima, ako se prekida ispitivanje, razlog i vrijeme prekida i da se to naznači u snimci, na kraju osumnjičeni dobija mogućnost da sve pojasni što je rekao i da doda što želi, da kopiju snimka dobija osumnjičeni, i da će se u prisustvu osumnjičenog zapečatiti jedna kopija snimka s ovjerom potpisa organa kriv.postupka i osumnjičenog. OCJENA ISKAZA OSUMNJIČENOGU našem zakonu prema ovom pitanju zauzet je sledeći stav: iskaz osumnjičenog, i kada sadrži priznanje, cjeni se kao svaki drugi dokaz. Za tu ocjenu, kao i uopšte ocjenu bilo kojeg dokaza u kriv.postupku, nema pravih razlika.

60


Iskaz osumnjičenog može biti pun dokaz ili nemati nikakve dokazne vrijednosti, tako da sud, s obzirom na cjelokupan dokazni materijal, može osloboditi optuženog koji je priznao, a osuditi optuženog koji nije priznao. U praksi se najčešće ne vjeruje odricanju, a vjeruje priznanju, zato što se polazi od pretpostavke da niko normalan neće iskazivati na svoju štetu. Priznanja dataa dobrovoljno mogu biti i pogrešna i lažna.Pogrešna priznanja nastaju iz zablude o okolnostima slučaja ili zbog halucinacija, dok su uzroci lažnih priznanja mnogobrojni – profesionalni optuženici (za nagradu), maloljetnici da bi spasili od odgovornosti roditelje i obratno.

45.ПОЈАМ СВЈЕДОКА И СВЈЕДОЧКОГ ИСКАЗА?Svjedočki iskaz je izjava lica koje nije glavni procesni subjekt, data sudiji u toku postupka o čulnom opažanju neke činjenice iz prošlosti koja ima značaja za konkretan predmet kriv. postupka u cilju dokazivanja te činjenice. Činjenice se mogu odnositi na izvršenja KD, tako i na ličnost učinioca i druge važne okolnosti – znači Svjedok je lice koje u postupku pred sudom daje takav iskaz.Predmet svjedočkog iskaza su čulna opažanja neke činjenice iz prošlosti, važne za kriv. postupak. Iskaz ili zjava svjedoka daje se u usmenoj formi. Sama opažanja mogu biti neposredna od svjedoka ili posredna preko drugog lica. (svjedočenje po čuvenju) Može da svjedoči o onome što se priča ili govori.Iskaz svjedoka treba da bude dat u toku postupka, i to tužiocu, odnosno sudu. Saopštenja data dr. orgnaima, policiji, OSL, uzeta i u formi zapisnika, nisu iskazi svjedoka u smislu kriv. postupka. OSL radi svojih zadataka uzimaju ove iskaze.Svjedok nije procesni subjekt i po pravilu nezainteresovan je za ishod postupka.

46. PRAVA I DUŽNOSTI SVJEDOKA I SANKCIJE ZA NEIZVRŠAVANJE DUŽNOSTI?Prava svjedokaSvjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i na naknadu za izgubljenu zaradu. Ne pripada mu nikakva nagrada za svjedočenje. Takođe ima pravo na zaštitu od vrijeđanja, prijetnji i napada. Tom pravu odgovara odgovarajuća dužnost sudije, odnosno predsjednika vjeća koji će upozoriti ili novčano kazniti učesnika u postupku ili bilo koje drugo lice koje ga vrijeđa, prijeti ili dovodi u opasnost bezbjednost svjedoka pred sudom.Dužnosti svjedokaSvjedočenje je opšta dužnost svih lica, domaćih i stranih državljana, koja borave na teritoriji BiH, ukoliko zakonom nisu oslobođena te obaveze. Zakon ne postavlja bilo kakve uslove u pogledu psihičkog ili fizičkog stanja ličnosti svjedoka.Svjedok ima obavezu svjedočenja prema tužiocu, odnosno sudu, a dužnost svjedočenja nastupa po odluci tužioca, odnosno suda. Svjedočenje obuhvata obavezu svjedoka da se odazove na poziv, zatim obavjesti o KD, učiniocu i drugim važnim okolnostima i da ukoliko su to ispunjeni uslovi – promisorno položi zakletvu, odnosno da izjavu.Obaveza odazivanja pozivuPoziv za svjedočenje dostavlja tužilac, odnosno sud. Svjedok je dužan da se odazove pozivu tužioca, odnosno suda i da lično dođe pred tužioca, odnosno sud koji ga poziva.Kao svjedoci pozivaju se lica za koja je vjerovatno da će moći dati obavještenja o KD, učiniocu i o drugim važnim okolnostima, o čemu odlučuje organ koji vodi postupak. Dužnost odazivanja pozivu postoji pod pretpostavkom da je dolazak pred tužioca, odnosno sud moguć. Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu, mogu se saslušati u svom stanu, bolnici ili na drugom mjestu.Obaveza davanja iskaza

61


Lice pozvano kao svijedok dužno je dati iskaz ako u zakonu nije drugčije određeno i dati ga istinito. U ovom iskazu svjedok mora da izloži sve što mu je o predmetu poznato, tj. da ništa što zna o toj stvari ne prećuti, a zatim će mu se postavljati pitanja radi provjeravanja, dopune i razrješenja. Svjedok će uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči. Svjedok je ispunio svoju obavezu iskaza i onda kada izjavi da o onome o čemu se pita ne zna ništa.Obaveza polaganja zakletve, odnosno davanja izjaveU zakonu je zakletva svjedoka, odnosno davanje izjave predviđeno samo kao mogućnost koju sud koristi kada smatra da će na taj način dobiti istiniti iskaz. Kada sud odluči da zakletvi, odnosno izjavi ima mjesta, svjedok je dužan da je položi, ali nije predviđena posebna sankcija za njeno odbijanje. Zakletva, odnosno izjava se izuzetno može dati i prije glavnog pretresa, i to samo ako postoji bojazan da svjedok zbog bolesti ili zbog drugih razloga neće moći doći na glavni pretres.Sankcije za nevršenje svjedočkih dužnostiAko se svjedok ne odazove pozivu, niti svoj izostanak opravda sud može izreći novčanu kaznu od 5.000 KM ili narediti prinudno dovođenje. Obje sankcije su fakultativne, a mogu se odrediti alternativno ili zbirno.Rješenje o novčanom kažnjavanju svjedoka i naredbu o njegovom privođenju u toku istrage donosi sudija za prethodni postupak. Izuzetno naredbu može izdati i tužilac ukoliko uredno pozvani svijedok ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, s tim da ovu naredbu mora odobriti sudija za prethodni postupak u roku 24 sata od izdavanja naredbe. Na glavnom pretresu rješenje o kažnjavanju svjedoka i naredbu o njegovom privođenju donosi sudija, odnosno predsjednik vijeća. Naredbu za dovođenje svijedoka izvršava sudska policija.Predviđena je mogućnost novčanog kažnjavanja do 30.000 KM svjedoka koji odbije da svjedoči. Za takvo novčano kažnjavanje potrebno je da su ispunjeni sledeći uslovi: da ne postoji neki zakonski osnov, zbog kojeg može da odbije svjedočenje da je svijedok upoznat za posljedice neopravdanog odbijanja da svijedoči,da je tužilac stavim prijedlog za novčano kažnjavanje svjedoka.

47.NESPOSOBNOST ZA SVJEDOĆENJE I ODBIJANJE SVJEDOČENJA?Isključenje svjedoka zbog nesposobnostiPošto je prihvaćeno načelo ocjene dokaza po slobodnom uvjerenju suda, pravilo je da svako sposoban u kriv. postupku može biti svjedok. U nekim slučajevima, međutim, kriv.proc. pravo isključuje neka lica svjedočenja, a to se zasniva na nesposobnosti određenih lica da vrše svjedočku dužnost u bilo kom procesu ili na nesposobnost da se kao svjedoci pojave u pojedinom krivičnom predmetu. Slučajevi apsolutne nesposobnosti svjedoka propisuju se zakonom, a relativna nesposobnost se podrazumjeva ili je izričito predviđena u zakonu.Apsolutna nesposobnost za svjedočenjeSvjedok može biti svako lice , bez obzira na uzrast, duševno stanje, fizičke nedostatke, itd., kao što su djeca, starci, gluvonijemi, pijani i sl. Sud može odbiti da sasluša ovakva lica kao svijedoke, ali ne po osnovu zakonske zabrane njihovog saslušanja kao svijedoka, već zbog činjenice da se kao svijedoci saslušavaju samo ona lica za koja je vjerovatno da će biti u stanju da pruže u postupku korisne podatke o predmetu suđenja.Relativna nesposobnost svijedokaTu dolaze lica za koja se podrazumjeva da su relativno nesposobna kao svijedoci i lica koja su izričito zakonom isključena kao svijedoci.Lica koja se podrazumjevaju isključenim kao svjedoci Iako ne postoji izričita zakonska odredba, podrazumjeva se da su isključena kao svjedoci lica koja u konkretnom postupku imaju neku drugu procesnu funkciju. Funkcija procesnih subjekata u određenoj

62


krivičnoj stvari nespojiva je sa funkcijom svjedoka u istoj krivičnoj stavri, a to važi i za zapisničara i tumača, odnosno i za vještaka.Lica po zakonu izričito isključena kao svjedociTa lica su:

a) lica koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja državne tajne, dok ih nadležni organ ne oslobodi te dužnosti;

b) branilac osumnjičenog, odnosno optuženog u pogledu činnjenica koje su mu postale poznate u svojstvu branioca

c) lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dužnost čuvanja profesionalne tajne, osim ako je oslobođeno te dužnosti posebnim propisom ili izjavom lica u čiju je korist ustanovljeno čuvanje tajne

d) maloljetno lice koje s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost nije sposobno shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti.

ODBIJANJE SVJEDOČENJASvjedočenje mogu odbniti sledeća lica, po članu 83, stav 1:

1) bračni ili vanbračni drug optuženog, odnosno osumnjičenog,2) roditelji ili dijete, usvojilac ili usvojenik osumnjičenog ili optužženog,

U oba slučaja organ koji vodi slučaj treba provjeriti da li se radi o licu koje spada u ovu kategoriju svjedoka. Odbijanje svjedočenja je mogućnost koja se ne mora koristiti.Pravo svjedoka da ne odgovara na pojedina pitanjaSvjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja ako bi ga istinit odgovor izložio krivičnom gonjenju. Treba naglasiti da zakon ne zabranjuje organu postupka da postavlja svjedoku ovlašćenje da na takva pitanja uskrati odgovor.Postoji mogućnost da svjedok ipak odgovara i na takva tzv. samooptužujuća pitanja, i to ukoliko mu se da imunitet. Imunitet se daje odlukom tužioca, a svjedok koji je dobio imunitet i koji je svjedočio neće se krivično goniti osim ako je dao lažni iskaz.S obzirom na ozbiljnost ove procesne ustanove i potrebu da se svjedoku obezbijede garancije da nakon što on ispuni svoje obaveze neće biti krivično gonjen, za vrijeme trajanja saslušanja svjedoku se određuje advokat savjetnik. Za postavljanje savjetnika svjedoku potrebno je da se ispune dva kumulativna uslova:1) da je očito da sam svjedok nije u stanju da koristi svoja prava u toku saslužanja,2) ako njegovi interesi ne mogu biti zaštićeni na drugi način.

48.POSTUPAK PRI DOKAZIVANJU SVJEDOCIMA?Postupak dokazivanjima svjedocima (kao i svaki dokazni postupak) sastoji se iz tri faze: nastupanje svjedoka, izvođenje dokaza svjedocima ( saslušanje svjedoka) i ocjena iskaza svjedoka.Nastupanje svjedokaKao svjedoci pozivaju se lica za koja je vjerovatno da će moći da daju obavještenja o kriv. dijelu i učiniocu i o drugim važnim okolnostima. Koji će svjedoci biti pozvani u postupak i u kom broju, odlučuju stranke i sud. Opšta pravila o nastupanju dokaza važe i za nastupanje dokaza svjedocima, ali se svjedok može i sam javiti organu koji vodi postupak.Izvođenje dokaza svjedocimaIskaz svjedoka pribavlja se njegovim saslušanjem. Propisana je dužnost svjedoka da odgovore daje usmeno, ali to nije moguće primjeniti na nijeme i gluhonijeme svjedoke, pa je zakonom posebno propisano saslušanje ove kategorije svjedoka.Nakon što je svjedok upoznat sa svojom osnovnom dužnošću i posljedicama njenog kršenja, od njega se uzimaju njegovi osnovni podaci, kao i podaci koji se odnose na prirodu i vrstu njegovog odnosa sa osumnjičenim, odnosno optuženim.

63


Poslije optih pitanja svjedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato, a zatim će mu se postavljati pitanja radi provjeravanja, dopune i razrješenje.Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči. Ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica, svjedoci se mogu suočiti.*Na saslušanje oštećenog – žrtve KD odnosi se posebna odredba zakona gdje je takvog svjedoka zabranjeno pitati o njegovom seksualnom životu prije učinjenog KD, ako je takvo ispitivanje obavljeno na takvom iskazu se ne može zasnivati sudska odluka.*S obzirom na životnu dob, tjelesno, duševno stanje ili druge opravdane interese, svjedok se može saslušati putem tehničkih uređaja za prijenos slike i zvuka, na način da mu stranke i branilac mogu postavljati pitanja bez prisustva u prostoriji gdje se svjedok nalazi, a za potrebe takvog ispitivanja može se odrediti stručno lice.Zakon dozvoljava mogućnost da se saslušanje svjedoka može snimati audiovizuelnim sredstvima u svim fazama postupka.Ocjena iskaza svjedokaIskaz svjedoka u praksi je najčešći dokaz u krivičnom postupku, ali je ocjena dokazne vrijednosti svjedočkog iskaza najteža od svih ocjena dokazne vrijednosti radnji dokazivanja.Osnovni problem pri ocjeni iskaza svjedoka jeste utvrditi u kojoj mjeri se izjava svjedoka o činjenicama podudara sa stvarnim stanjem.Osim istinitog iskaza, postoje i lažan i pogrešan. Iskaz je pogrešan kada postoji nepodudaranje iskaza svjedoka sa realnošću iz razloga koji su van volje i svijesti svjedoka. Pogrešan iskaz može nastati zbog grešaka prilikom primanja utisaka i njihovog pamćenja kao i zbog izlaganja onog što je svjedok primio. Nepodudaranje iskaza svjedoka sa realnošću može da nastupi iz razloga koji zavise od volje i svijesti svjedoka i tada je iskaz lažan.U pogledu obrazloženja sudske ocjene iskaza svjedoka, važe ista pravila i kao kod drugih dokaza. Sud mora određeno i potpuno iznijeti koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazne ili nedokazane, dajući pri tome naročito ocjenu vjerodostojnosti protivrječnih dokaza. Međutim činjenica da sud nije prihvatio iskaz nekog svijedoka, ne znači postojanje lažnog iskaza.

49.ZAŠTIĆENI SVJEDOK?

POJAM ZAŠTIĆENOG SVJEDOKAS obzirom da su svjedoci izloženi opasnosti od prijetnji i drugih osveta ukazala se potreba na ozakonjenje ovog instituta. Međunaroden preporuke potenciraju dvije oblasti u kojima je neophodna posebna zaštita svijedoka, a to su: organizovani kriminal i posebno osjetljivi svjedoci. U prvom slučaju to je u funkciji efikasnijeg suzbijanja savremenih oblika kriminaliteta, a u drugom slučaju to zahtjeva potreba posebne obazrivosti prema nekim kategorijama lica. Posebno osjetljivi svijedoci su lica koja su posebno traumatizovana krivičnim djelom zbog svoje starosti, pola zdravstvenog stanja, prirode izvršenog KD, njegovih posljedica. Tu spadaju npr. dijeca, starci, duševno oboljela lica i druga lica sa posebnim potrebama.Pitanja zaštićenog svjedoka reguliše poseban zakon o zaštiti svjedoka.Svijedok pod prijetnjom je onaj svijedok čija je lična bezbjednost ili bezbjednost njegove porodice dovedena u opasnost zbog njegovog učešća u kriv. postupku, kao rezultat prijetnji, zastrašivanja ili sličnih radnji koje su vezane za njegovo svjedočenje ili svjedoka koji smatra da postoji razuman osnov za bojazan da bi takva opasnost vjerovatno proistekla kao posljedica njegovog svjedočenja.Ugroženi svjedok je onaj svijedok koji je ozbiljno fizički ili psihički traumatizovan okolnostima pod kojima je izvršeno KD ili koji pati od ozbiljnih psihičkih poremećaja koji ga čine izuzetno osjetljivim, kao i dijete maloljetnik.

64


Zaštićeni svjedok je onaj svjedok koji se saslušava prema odredbama čl.14-23Zakona o zaštiti svjedoka.*Posljedice nepoštovanja zaštite identiteta svjedoka su krivičnopravnog karaktera. Tako KZBiH sadrži novo KD pod nazivom „Otkrivanje identiteta zaštićenog svjedoka“. Prema ovom članu onaj ko otkrije identitet svjedoka ili na neki drugi način ugrozi njegovu sigurnost ili sigurnost njegove porodice može odgovarati krivično za što sledi kazna zatvora od 3 mjeseca do tri godine. Ako sudija koji vodi postupak učini dostupnim podatke o zaštićenom svjedoku a koje ne smije po zakonu objaviti, sledi kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina, ili da na neki drugi način informaciju o zaštićenom svjedoku.

Mjere zaštite svjedokaSud može odrediti one mjere zaštite svjedoka koje smatra potrebnim, a koje su predviđene zakonom o zaštiti svjedoka uključujući primjenu više mjera istovremeno. Sud će prvo određivati mjeru koja je lakša za primjenu, a ako bude potrebe odrediće i težu mjeru. Obavještavanje svjedoka o mogućim mjerama zaštite odvija se po službenoj dužnosti od strane suda, tužioca i drugih organa koji učestvuju u postupku.Svijedok pod prijetnjom i ugroženi svijedok imaju pravo na pravnu pomoć i podršku organa za socijalno staranje u skladu sa zakonom.Zadatak sudije je da u odgovarajućoj mjeri kontroliše način saslušanja svijedoka kada se saslušava ugroženi svijedok, posebno u cilju zaštite svijedoka od uznemiravanja i zbunjivanja U odnosu na posebne kategorije svijedoka u kriv.postupku postoji i mogućnost njihovog saslušanja van prostorije u kojoj se održava postupak, pri čemu stranke i branilac mogu putem audi i vizuelnih uređaja postavljaju pitanja svijedoku a da nisu u istoj prostoriji, te se na taj način vodi briga da se obezbjedi zaštita svijedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka.Ukoliko je optuženi udaljen od sudnice njemu će se omogućiti da prati suđenje, tj. svjedočenje putem tehničkih uređaja, a može se svjedočenje snimiti pa mu se kasnije dostaviti. U oba ova slučaja svjedokova svjedočenja prisustvuje i branilac.Zakon o zaštiti svjedoka dozvoljava izuzetno i neka ograničenja prava optuženog i nj. branioca da pregleda spise i dokumentaciju. Ovo ograničenje se primenjuje onda kada bi otkrivanje nekih ili svih ličnih podataka svjedoka doprinijelo otkrivanju identiteta svjedoka i dovelo ga time u opasnost. Tada sudija za pret.postupak na prijedlog tužioca rješenjem može odrediti da neki ili svi lični podaci svjedoka ostanu povjerljivi i nakon podizanja optužnice.Posebna pravila o saslušanju zaštićenog svijedokaMaterijalni uslov za saslušanje zaštićenog svjedoka ogleda se u postojanju:

1) očigledne opasnosti za ličnu bezbjednost svjedoka ili njegove posljedice, a opasnost je toliko ozbiljna da postoje opravdani razlozi za vjerovanje da nije mmoguće tu opasnost umanjiti nakon što svjedok bude saslušan,

2) ako je vjerovatno da će se opasnost zbog davanja iskaza povećati.Formalni uslov za salsušanje zaštićenog svjedoka sadržan je u:

1) potrebe postojanja odgovarajućeg procesnog prijedloga za ovako saslušanje2) vođenja postupka po tom prijedlogu,3) odluci suda.

Ukoliko su ispunjeni ovi zakonski uslovi, svijedok će dobiti status zaštićenog svjedoka, jer zbog nj. ugroženosti samo tako može očekivati da će ispuniti svoje svjedočke obaveze. Nakon što svjedok dobije status zaštićenog svjedoka, može se saslušati po odredbama Zakona o zašt. svjedocima.Sud može utvrditi da je opravdano izvršiti saslušanje zašt. svjedoka po službenoj dužnosti ili na zahtjev tužioca, osumnjičenog, odnosno optuženog ili nj. branioca. Zakonom se utvrđuje obavezan sadržaj prijedloga za ovako saslušanje.

65


Prijedlog mora sadržavati:a) podatke koji utvrđuju identitet svjedoka i postupak u kojem će svjedok dati iskazb) činjenice koje ukazuju na to da je lična bezbjednost svjedoka ili njegove porodice ugrožena zbog

njegovog učešća u postupkuc) okolnosti o kojima svjedok treba biti ispitan.

Prijedlog mora biti podnesen sudu u zapečaćenoj koverti, a na spoljnoj strani koverte mora biti jasno naznačeno da se radi o prijedlog u za saslušanje zaštićenog svjedoka.Nakon prijema prijedloga sud će bez odlaganja, a najkasnije u roku od 15 dana prijema prijedloga utvrditi da li je takvo saslušanje opravdano.Nakon pravosnažnosti odluke da se održi saslušanje zašt. svjedoka sud zakazuje datum, vrijeme i mjesto saslušanja, čim to bude praktično izvodljivo. Saslušanje provodi sud u skladu sa odredbama ZKP-a koji se odnose na saslušanje svjedoka, osim ako nije drukčije određeno Zakonom o zaštiti svjedoka.Zapisnik o saslušanju zašt. svjedoka ne sadrži podatke o identitetu svjedoka. U njega se unosi pseudonim za svjedoka koji određuje sud, a koji će koristiti tokom krivičnog postupka i u odlukama suda. Sud je dužan da obezbjedi povjerljivost zapisnika o saslušanju zašt. svjedoka, što čini na sledeći način:

a) čuva zapisnik na bezbjednom mjestu i odvojeno od ostale dokumentacije kriv.predmeta,b) vraća zapisnik na bezbjedno mjestno nakon njegovog korišćenjac) obezbjeđuje arhiviranje zapisnika na 30 godina čuvanja nakon što odluka špostane pravosnažna.

50.UVIĐAJ I REKONSTRUKCIJA?

Uviđaj je neposredno i u zakonskoj formi preduzeto čulno opažanje organa koji vodi postupak, o činjenicama važnim za rješenje konkretnog krivičnopravnog slučaja i naknadu štete.Cilj uviđaja je otkrivanje i prikupljanje materijalnih dokaza ili indicija o postojanju i vrsti KD, koje mogu poslužiti pronalaženju i identifikaciji učinilaca djela ili o tome da se te činjenice razjasne ili da se utvrde tragovi i posljedice KD ili provjeri istinitost drugih dokaza.Predmet uviđaja mogu biti stvari (pokretne i nepokretne, mjesta gdje se god mogu pronaći predmeti i tragovi KD).Uviđaj lica može se vršiti nad osumnjičenim bez obzira na njegov pristanak ako je potrebno da se utvrde činjenice važne za kriv. postupak, a nad drugim licima, bez nj. pristanka samo ako se mora utvrditi da li se na nj. tjelu nalaze određeni tragovi ili posljedica KD.*Zakon ne propisuje neki formalnopravni osnov za obavljanje uviđaja kao što je zahtjev, naredba ili rješenje o uviđaju. Radi toga je za vršenja uviđaja dovoljan samo materijalan uslov, a to je da je za utvrđivanje određene činjenice potrebno neposredno materijalno opažanje. Tako se uz primjenu krim.tehnike i taktike pristupa vršenju uviđaja kako bi se pronašli ili utvrdili određeni predmeti i činjenice potrebne za krivični postupak.Rekonstrukcija Radi provjeravanja izvedenih dokaza ili utvrđivanja činjenica koje su od značaja za razjašnjenje stvari organ koji vodi postupak može odrediti rekonstrukciju događaja koja se vrši tako što se ponavljaju radnje ili situacije u uvjetima pod kojima se prema izvedenim dokazima događaj desio. Ako su u iskazima pojedinih svjedoka ili osumnjičenih, odnosno optuženih radnje ili situacije različito prikazane rekonstrukcija događaja će se, po pravilu, posebno izvršiti sa svakim od njih. Rekonstrukcija se ne smije vršiti na način kojim se vrijeđa javni red i moral ili se dovodi u opasnost život ili zdravlje ljudi. Prilikom rekonstrukcije mogu se, po potrebi, ponovno izvesti pojedini dokazi. Razlike uviđaja i rekonstrukicije je u tome što se u zapisnik o uviđaju ne mogu unositi stvari i zjave svjedoka ili vještaka kao u zapisniku o rekonstrukciji.Organizovanje uviđaja

66


Uviđaj u istrazi je primarno u nadležnosti tužioca koji sprovodi istragu, a sekundarno nakon obavještavanja tužioca, uviđaj u istrazi može izvršiti i OSL, a ako je tužilac prisutan na licu mjestaa u toku vršenja uviđaja od strane OSL, može tražiti da OSL izvrši određene radnje koje on smatra neophodniim, pri čemu se sve radnje preduzete prilikom uviđaja moraju dokumentovati i detaljno obrazložiti kako u zapisniku tako i u posebnom službvenom izvještaju. Nakon podizanja optužnice uviđaj obavlja sudija za prethodnosaslušanje, dalje na glavnom pretresu uviđaj vrši sudija, odnosno vijeće.Uviđaj se obavlja u prisustvu stručnog lica kriminalističke ili druge slične struke koja će pomoći u pronalaženju, osiguranju, opisivanju, fotodokumentaovanju tragova.Na uviđaj ili rekonstrukciju može se pozvati i vještak ako bi nj. prisustvo bilo od koristi radi davanja nalaza i mišljenja. Tom prilikom vještak može predložiti da se razjasne pojedine okolnosti ili da se licu koja se saslušava postave određena pitanja.Dokazna snaga uviđajaUviđaj je najpouzdaniji način utvrđivanja činjenica u kriv.postupku, jer organ koji ga sprovodi utvrđuje činjenice vlastitim opažanjem. Dokazni kredibilitet uviđaja proizilazi iz nj. heurističkog karaktera.Najveću dokaznu vrijednost ima uviđaj koji sud sprovodi na glavnom pretresu, neposredno opažajući relevantne činjenice. U svakom slučaju, stvarna dokazna vrijednost uviđaja bez obzira na to da li je sproveden prije ili na glavnom pretresu, zavisi od slobodne ocjene suda.

51. ISKAZ VJEŠTAKA?

POJAM VJEŠTAKA I NJEGOVOG ISKAZAIskaz vještaka je izjava procesno nezainteresovanih lica koje stranke i sud uzimaju na osnovu stručne spreme ili vještine stečene vršenjem poziva, da opaze činjenice, okolnosti ili pojave ili da o njima daju svoje mišljenje. Vještak kao posebna vrsta svjedoka nije potreban ako sud i stranke mogu razumjeti i vrijednovati dokaze bez pomoći stručnog lica koje ima znanje o nekom predmetu.Vještake obično pozivaju tzužilac ili branilac osumnjičenog, odnosno optuženog. U posebnim slučajevima ako sud ne razumije činjenice može pozvati svoje vlastite vještake.Vještačenje je djelatnost vještaka na prikupljanju nalaza i mišljenja. U nalazu vještak daje ono što je opazio i ispitivanjem utvrdio, a zančajno je za razrješavanje relevantnih činjenica. Vještačenje se danas proširuje i na kriminološko ispitivanje osumnjičenog.U odnosu na svjedoka vještak se razlikuje u tome što svjedok svjedoči o činjenicama iz prošlosti, van postupka, a vještak daje mišljenja o sadašnjim činjenicama u postupku. Svjedok se ne može zamjeniti i ne može biti zauzet, a vještak može. Međutim za vještaka se neće uzeti lice koje bude saslušano kao svjedok.Sposobnost vještakaVještak treba da raspolaže stručnom, tehničkom i pravnom sposobnošću za vještačenje. U pogledu stručne sposobnosti, podrazumjeva se određeno potrebno znanje (stručna sprema), koje će mu omogućiti da zapazi određene činjenice i da o njima da svoj sud.Zato se u pogledu pravne sposobnosti, smatra da su pravno nesposobna da vrše dužnost vještaka:

1) lica koja ne mogu biti saslušana kao svjedoci2) lica koja mogu odbiti svjedočenje,3) lica prema kome je KD učinjeno

Pored toga za vještaka se ne može odrediti lijekar koji je liječio umrlog. Međutim prilikom obdukcije leša, a radi davanja razjašnjenja o toku i okolnostima bolesti umrlog, lijekar koji je liječio umrlog može se saslušati kao svijedok.Prava i dužnosti vještakaVještak ima pravo:

67


1) da ostvari uvid u predmet vještačenja, da bi mogao da ga razmotri2) da kada je potrebno dobije određenu materiju na analizu,3) da dobije razjašnjenja i da mu se dopusti razgledanje spisa4) predložiti da se izvedu dokazi i pribave predmeti i podaci koji su od važnosti za davanje nalaza i

mišljenja5) predložiti da se razjasne okonosti ili svjedoku koji se saslušava postave pojedina pitanja6) ima pravo i naknadu troškova i izgubljene zarade, pošto nije dužan da vrši besplatno svoju

dužnost.

Vještak je dužan:1) da tužiocu, ili sudu dostavi izvještaj koji sadrži: dokaze koje je pregledao, obavljene testove, nalaz

i mišljenje do kojeg je došao i sve druge relevantne podatke koje vještak smatra potrebnim za pravednu i objektivnu analizu,

2) dostaviti nalaz i mišljenje kao i radni materijal, skice i zabilješke organu koji ga je odredio3) detaljno obrazložiti kako je došao do određenog mišljenja4) brižljivo razmotriti predmet vještačenja5) da se odazove pozivu, da podnese nalaz i mišljenje i da položi zakletvu.

Vještak je dužan da se odazove pozivu organa koji ga je pozvao, a ukoliko se ne odazove dužan je da svoj izostanak opravda, ili može biti prinudno doveden i kažnjen novčano. Vještakova obaveza je i da prije vještačenja položi zakletvu, ali za odbijanje ove obaveze nije predviđena sankcija. Zakletva vještaka je obavezna.Postupak vještačenjaProcesno regulisanje vještačenja odnosi se na spoljnu stranu vještačenja, tj. na postupak vještačenja, a unutrašnja, sadržajna strana vještačenja teče po pravilima odnosne nauke ili vještine i ne spada uopšte u pravno regulisanje.Nastupanje vještačenjaOsnovni formalni uslov za vještačenje je postojanje odluke o sprovođenju vještačenja. Vještačenje nastaje pošto organ kriv.postupka koji vodi postupak donese o tome pismenu naredbu u koj će navesti činjenice o kojima se vještačenje obavlja. Zakon odrđuje da se vještačenje određuje pismenom naredbom izdatom od strane tužioca ili suda. Međutim vještake mogu angažovati i osumnjičeni i njegov branilac.Takođe, vještačenje se može odrediti kao hitna anticipirana radnja dokazivanja, a tada je određuje OSL. To proizilazi iz procesnih odredbi prema kojima je OSL nakon obavještavanja tužioca, dužno izvršiti uviđaj i odrediti potrebna vještačenja, osim obdukcije i ekshumacije leša.Izvođenje vještačenjaIzvođenje vještačenja sastoji se iz tri faze: pripremanje vještačenja, vještačenje (operativna faza) i davanje iskaza.a)Pripremanje vještačenja. U ovoj fazi najvažnija dužnost organa koji rukovodi postupkom je da označi predmet koji vještaci treba da vještače i postavi pitanja na koja oni treba da daju odgovore. Vještak se poziva da predmet vještačenja brižljivo razmotri, tačno navede sve što zapaze i nađe i da svoje mišljenje iznese nepristrasno i u skladu sa pravilima nauke ili vještine. Vještak se posebno upozorava na posljedice davanja lažnog iskaza koje predstavlja KD. Vještaku se mogu davati razjašnjenja, a može mu se dozvoliti i da razmatra spise.b)Operativna faza. Vještačenje se neposredno obavlja u operativnoj fazi. Nju sprovodi lično vještak, primenjujući metode i sredstva u skladu sa strukom i pridržavajući se prilikom ispitivanja striktno postavljenih zahtjeva rukovodioca vještačenja. Uvođenja vještačenja preko stručnih ustanova ili državnih organa zahtjeva odgovarajuće zakonske odredbe. To znači da lice koje će vršiti vještačenje za tu ustanovu mora biti upozoreno na razloge izuzeća, na posledice davanja lažnog iskaza ili mišljenja.

68


Stručnoj ustanovi ili drž.organu povjeravaju se spisi i materijal koji treba vještačiti, a po završetku vještačenja stručna ustanova ili drž.organ dostavlja pismeni nalaz i mišljenje. Unalazu vještak upisuje materijal koji je vještačio, metode koje je primjenio i objektivne rezultate koje je postigao. U mišljenju iznosi svoje zaključke koji proizilaze iz objektivnog nalaza.c)Saslušanje vještaka. Pravilo je da se vještak na glavnom pretresu saslušava neposredno uz izuzetak predviđen odredbom ZKP-a. Prije saslušanja sudija ili predsjednik vjeća će ga upozoriti na davanje lažnog iskaza i da to predstavlja KD. Svoj nalaz vještak iznosi usmeno i u tom slučaju biće unakrsno ispitivan od obje stranke i branioca. Isto tako pisani nalaz i mišljenje biće prihvaćeni kao dokazni materijal samo ukoliko je taj vještak svjedočio na glavnom pretresu i bio ispitan od suprotnih strana.Sudska ocjena vještakovog iskazaSudija je slobodan da cjeni iskaz vještaka i može ga prihvatiti ili odbaciti. Ako ne prihvati vještakovo mišljenje, to neslaganje uvjerljivo mora oraspoložiti u presudi. Suprotno postupanje dovodi do bitne povrede krivičnog postupka, jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. U tom slučaju bi viši sud povodom žalbe morao ukinuti prvostepenu presudu. Druga rezerva je što sud, ako ne prihvati konačno mišljenje vještaka, ne može to mišljenje zamjeniti svojim mišljenjem. Sud isto tako, ne može vještakovo mišljenje midifikovati ili prilagoditi svom mišljenju.

POSEBNI SLUČAJEVI VJEŠTAČENJAA) Vještačenje u slučaju sumnje da je smrt prouzrokovana krivičnim djelom. U ovim sluačjevima obično se preduzima obdukcija leša i pregled, ako je leš zakopan-odrediće se eksuhumacija, s ciljem pregleda obdukcije, te će se ustanoviti identitet leša i u tom cilju opisaće se detaljno izgled i stanje leša. Pregled i obdukcija tjela oznaka su za sudskomedecinsko vještačenje razjašnjavanja nastupa smrti poznato kao autopsija. Kada se vještačenje ne vrši u specijalizovanoj medecinskoj ustanovi, pregled i obdukciju leša vrši lijekar specijalista sudske medicine. Tim vještačenjem rukovodni tužilac i u zapisnik unosi nalaz i mišljenje vještaka. Za vještaka se ne može odrediti ljekar koji je liječio umrlog. U svom mišljenju vještak sudske medicine će naročito navesti uzrok smrti i vrijeme kada je smrt nastupila, a ako je na lešu nađena bilo kakva povreda, utvrdiće se da li je ta povreda bila od ranije ili je nastupila usled KD, zatim da li je nastala nekom samopovredom za vrijeme života ili je nastala od lica koje je počinilo KD, zatim će ustanoviti da li je ta povreda uzrokovala smrtnu posljedicu. Ako ima više povreda utvrdiće se da li je svaka povreda nastala od istog predmeta i koja je ili koje su bile zajedbničke uzrokom smrti lica. Vještak je dužan da što je moguće preciznije odredi kauzalitet nastupa smrti, posebno u pogledu više konkretnih uzroka: a) kada je smrt prouzrokovana samom vrstom i opštom prirodom povrede, b) kada je smrt nastupila zbog ličnog svojstva ili naročitog stanja organizma povređenog, c) kad je smrt nastupila zbog slučajnih okolnosti, d) ili okolnosti pod kojim je povreda nanijeta. Pri pregledu i obdukciji začetka treba utvrditi njegovu starost, sposobnost za vanmaterični život i uzrok smrti, a pri pregledu i obdukciji leša novorođenčeta – da li je rođeno živo ili mrtvo, da li je bilo sposobno za život, koliko je dugo živjelo, kao vrijeme i uzrok smrti. Ako postoji sumnja na trovanje, sumnjive materije koje su nađene u lešu ili na drugom mjestu uputiće se na vještačenje državnom organu koji vrši toksikološka ispitivanja. Pri pregledu sumnjivih materija vještak će posebno utvrditi vrstu, količinu i dejstvo nađenog otrova, a ako se radi o pregledu materija uzetih iz leša, po mogućnosti i količinu upotrebljivog otrova. U slučajevima sumnje na trovanje praktično se pojavljuje potreba ostavljanja dijelova materije za potrebe eventualne naknade, odnosno dopunske analize, naravno ako ima dovoljno materije i ako je ona pogodna za čuvanje.B) Vještačenje tjelesnih povreda. Ovo vještačenje se vrši na tri načina: 1) po pravilu pregledom povrijeđenog, a ako to nije moguće a ako to nije moguće ili nije potrebno,

69


2) na osnovu medicinske dikumentacije ili, 3) drugih podataka u spisima. Povrijeđeni se ne može protiviti pregledu, a ako se i protivi pregled se može izvršiti i protiv nj. volje. Pošto tačno opiše povrede vještak će dati mišljenje naročito o vrsti i težini svale pojedine povrede i njihovom ukupnom dijelovanju s obzirom na njihovu prirodu ili posebne okonosti slučaja, o tome kakvo dejstvo te povrede obično proizvede, a kakvo su u konkretnom slučaju proizvele, čime su povrede izvršene i na koji način.C) Tjelesni pregled osumnjičenog, odnosno optuženog. Rječ je o posebnoj vrsti vještačenja, koje se preduzima i bez pristanka osumnjičenog, odnosno optuženog, ako je potrebno da se utvrde činjenice važne za krivični postupak. Osumnjičeni, odnosno optuženi se ne može usprotiviti traženju i uzimanju tragova (tjelesnom pregledu), a ako bi se protivio – onda se to može sprovesti i prinudno. Uzimanje krvi i druge lijekarske radnje, koje se po pravilima medicinske nauke uzimaju radi analize i utvrđivanja drugih važnih činjenica za kriv. postupak mogu se preduzeti i bez pristanka lica koje se pregleda, a ako zbog toga ne bi nastupila kakva šteta za njegovozdravlje. Preduzimanje ovih radnji naređuje sud, ili tužilac, a izuzetak je predviđen u odredbi zakona, čl.221. Takođe prema osumnjičenom nisu dozvoljena narkotička sredstva za iznuđivanje iskaza.D) Psihijatrijsko vještačenje. Ovo vještačenje je obavezno samo ako nastane sumnja da je uračunljivost osumnjičenog, odnosno optuženog isključena ili smanjena ili da je osumnjičeni, odnosno optuženi učinio KD zbog ovisnosti od alkohola ili opjnih droga ili zbog duševnih smetnji nije sposoban učestvovati u postupku. Vještačenje duševnog stanja može se izvršiti pred samim organom koji sprovodi kriv.postupak, analizom utvrđenih činjenica i neposrednim dodirom sa osumnjičenim, odnosno optuženim. Ako se u toku istrage osumnjičeni dobrovoljno ne podvrgne psihijatrijskom pregledu radi vještačenja ili je potrebno neko duže posmatranje, osumnjičeni će se poslati na psihijatrijski pregled, odnosno na posmatranje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu o čemu rješenje donosi sudija za prethodni postupak na prijedlog tužioca, a posmatranje ne može trajati duže od dva mjeseca. Ako vještaci ustanove da je duševno stanje osumnjičenog poremećeno njihov zadatak je sledeći: 1) da odrede prirodu, 2) vrstu, 3) stepen, 4) trajnost poremećaja i daju svoje mišljenje o tome kao i da li je taj poremećaj imao u vrijeme vršenja KD, ili da li je izvršenjem KD dobio poremećaj. U vezi upućivanja osobe u zdravstvenu ustanovu na ispitivanje i liječenje sudija će odrediti mjere pritvora i obezbjeđenje takve osobe u datoj ustanovi. Na liječenju najduže može se ostati do 2 mjeseca za koje donosi sudija posebno rješenje.E) Vještačenje poslovnih knjiga. Preduzima se kada organ pred kojim se vodi postupak, koji je dužan vještacima naznnačiti u kom pravcu i u kom obimu treba vršiti vještačenje i koje činjenice i okolnosti treba utvrditi. Ako je za preduzimanje vještačenja poslovnih knjiga preduzeća, drugih pravnih lica ili samostalnog privrednika nužno da se prethodno sredi nj. knjigovodstvo, troškovi sređivanja padaju na nj. teret. Naredbu za sređivanja knjigovodstva donosi organ koji vodi postupak, na osnovu obrazloženog pismenog izvještaja vještaka kojem je naloženo pismeno vještačenje poslovnih knjiga. U naredbi će se označiti iznos koje je pravno lice ili privrednik dužno da položi organu koji vodi postupak kao predujam za troškove oko sređivanja nj. knjigovodstva.F) Analiza DNK. Ovu analizu obavlja institucija koja posjeduje potrebnu stručnost u smislu osoblja i opreme, da obavlja forenzičku DNK analizu. Materijalni uslov za obavljanje analize DNK sastoji se u postojanju neophodne potrebe da se takvom analizopm odredi identitet ili činjenice da li tragovi materija koji su otkriveni potiču od osumnjičenog, odnosno optuženog. Formalni uslov za ovo vještačenje se u zakonu posebno ne utvrđuje. U cilju utvrđivanja identiteta osobe sanj. tjela se mogu uzeti ćelije radi analize DNK, a podaci uzeti ovim postupkom mogu se koristiti i u drugim postupcima protiv ovog lica. Zbog toga se ovi podaci pohranjuju na jednom mjestu i vode u posebnom registru pri ministarstvu bezbjednosti BiH. Ovlašćenja oko pravilnika o načinu prikupljanja i uzimanja biološkog

70


materijala za potrebe analize DNK u kriv.postupku, čuvanje, prikupljanje i obrada podataka i dobivenih rezulatata DNK u BiH ima ministar pravde BiH.

52. ISPRAVE?Isprava je predmet na kome se ljudskom djelatnošću grafički, figurativno, slikom ili zvučno utisnuti podaci o činjenicama koje su važne za pravne odnose i pravni saobraćaj. Isprave nisu samostalno dokazno sredstvo po svom sadržaju, jer sadrže uvijek neko drugo postojeće dokazno sredstvo (svjedodžbu, vještačenje, priznanje ili indicije), tj. specijalni su oblik u kome se javljaju ostala dokazna sredstva ili su predmet uviđaja tako da se javljaju kao posebno dokazno sredstvo.Pojam isprave ili dokumenta definiše član 1 stav 23 KZ BiH. Dokazna vrijednost fotgrafije, originala, kopije i telekomunikacijske adrese je u kriv.postupku veoma značajna. Fotografije su fotografski, digitalni i rendgenski snimci, video trake i filmovi. Snimci napravljeni za vrijeme uviđaja predstavljaju tzv. tehničko registrovanje činjenica. Original predstavlja spis, snimak ili sličan ekvivalent kojim se ostvaruje isto dejstvo od strane lica koje ga piše, snima ili izdaje. Kopija je preslikavanje originala ili matrice, uključujući uvećanja i umanjenja, mehaničkim ili elektronskim presnimavanjem, hemijskom reprodukcijom ili nekom drugom ekvivalentnom tehnikom kojom se precizno reprodukuje original. Telekomunikacijska adresa je svaki trelefonski broj, bez obzira da li je linijski ili mobilni, odnosno elektronska ili internet adresa.Isprave mogu biti javne i privatne. Javne su one koje su u propisanom obliku izdali javni ili državni organi vlasti u svojim granicama nadležnosti kao i isprave koje su izdala pravna lica u vršenju javnog ovlaštenja koje im je povjereno na osnovu zakona ili propisom zasnovanom na zakonu. Postupak dokazivanja ispravoma)Pribavljanje isprave. Da bi došao do isprava koje se nalaze kod javnih organa, ustanova, preduzeća ili građana pojedinaca, a mogu poslužiti kao dokazi u kriv. postupku, organ kriv.postupka je ovlašćen da zatraži od tih subjekata da mu te isprave predaju. Ko drži ovakve predmete dužan je da ih preda na zahtjev suda.b)Dokazivanje istinitosti isprave. Da bi neka isprava bila uzeta u ocjenu kao dokaz, prethodno se mora uitvrditi njeno svojstvo.Upotreba isprave. Isprave se u postupku koriste čitanjem, podnošenjem, prezentacijom i poznavanjem. Na taj način sadržaj isprave saznaju i sud i stranke, što omogućava upoznavanje sa činjenicama koje se utvrđuju u kriv. postupku. O čitanju isprava na glavnom pretresu, zakon sadrži opštu odredbu u članu 274. Zapisnici o uviđaju na licu mjesta, o pretresanju stana i ica o oduzimanju stvari, knjiga, zapisnika i ostalih dokaza iznijeće se na glavnom pretresu radi utvrđivanja njihove sadržine. c)Dokazna snaga isprave. Dokaznu vrijednost isprava sud cijeni po slobodnom uvjerenju. Prema tome ni javne ni privatne isprave nemaju obaveznu dokaznu snagu za sudiju. 53. INDICIJE?Indicije ili osnovi podozrenja su činjenice koje same nisu predmet dokaza čija je istinitost utvrđena, a iz kojih se može zaključiti, tj. posebno utvrditi da je jedna druga činjenica koja je predmet dokaza, odnosno koja treba da se dokaže, takođe istinita, jer ona prva stoji s njom u tjesnoj logičkoj vezi. Da bi jedna činjenica bila indicija, ona mora biti nesporno utvrđena i mora biti u neposrednoj vezi sa činjenicom koja je predmet dokazivanja.Za organe krivičnog postupka indicije predstavljaju izvor saznanja o pravno relevantnim činjenicama. One su posredni dokazi, jer se njima direktno ne utvrđuje ništa što je predmet dokaza. Zato se ti dokazi i zovu kritičkim i posrednim dokazima, dokazima rezonovanja ili sastavnim dokazima.Dokazivanje indicijama i dokazna snaga indicija

71


Pri ocjeni dokaza po slobodnom uvjerenju, dokazna snaga osnova podozrenja cijeni se kao dokazna snaga svakog drugog dokaza. Pošto jedna indicija obično pruža samo određenu vjerovatnoću da neka pravno značajna činjenica postoji ili nepostoji, a da bi to bilo sigurnije potrebno je, redovno, postojanje više indicija koje treba međusobno da se podudaraju. U nekim iznim slučajevima dovoljna je i samo jedna indicija O tome koliko je indicija potrebno da bi se dobio puni dokaz, zakon ne govori, niti je to mogao uređeivati, jer se radi o faktičkom pitanju.

54. POSEBNE ISTRAŽNE RADNJE?To su takve mjere kojima se koriste državni organi u borbi protiv organiziranog kriminala i terorizma, a u okvirima međunarodnih prihvaćenih standarda i EKLJP.Protiv osobe za koju postoji osnovana sumnja da je sama ili s drugim osobama učestvovala ili učestvuje u učinjenju krivičnog djela za koja se može izreći kazna zatvora najmanje tri godine ili teža kazna mogu se odrediti posebne istražne radnje ako se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama.Uslovi za primjenu posebnih istr.radnjiOsnovni uslovi za primjenu posebnih istražnih radnji vezana su za KD protiv integriteta BiH, protiv čovječnosti i međunarodnih vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, terorizma, i za djela za koja je predviđena i može se izreći kazna zatvora u trajanju najmanje tri(3) godinem ili teža kazna.Posebne istražne radnje mogu se odrediti samo ako se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo skopčano s nesrazmjernim teškoćama. To predstavlja materijalnopravni uslov i one neće biti dozvoljene ako se nekom drugom mjerom ili radnjom može postići svrha. To znači da se prilikom određivanja posebnih istražnih radnji zasniva na načelu supsidijarnosti. Ovo načelo je povezano sa načelom srazmjernosti, a to znači da se radnje neće primjenjivati kod KD za koje se može izreći blaža novčana kazna, pri čemu bi nastupio nesrazmjer između težine samog KD i inteziteta zahvata u ljudska prava i slobode prilikom prikupljanja dokaza.Posebne istražne radnje mogu se odrediti prema određenom licu uz postojanje određenih procesnopravnih razloga za njihovo preduzimanje:1) ako postoje osnovi sumnje protiv lica da je samo ili sa drugim licimja učestvovalo u vršenjuKD2) ako nadležni sudski oprgan odredi njihovu primjenu,3) trajanje posebnih istražnih radnji je ograničeno na mjesec dana, s tim što se taj rok može produžiti na rok od tri ili šest mjeseci na prijedlog tužioca, odnosno sudija za p.postupak može prekinuti istražne radnje ako one nemaju efekta.Formalni uslov za preduzimanje posebnih istražnih radnji jeste postojanje odgovarajuće odluke suda, kojoj prethodi inicijativa nadležnog organa. Tu naredbu sudija za prethodni postupak dostavlja na izvršenje policijskom organu koji ovisno o vrsti i trajanju određene posebne radnje, osigurava kadrovske i tehničke uslove nužne za njihovo efikasno provođenje. Izuzetno ako postoje dva kumulativna uslova, ako se pisana naredba ne može dobiti na vrijeme i ako postoji opasnost od odlaganja policijki organ na osnovu usmene naredbe može započeti sa izvršenjem mjereiz čl.116 i na osnovu usmene naredbe sudije za prethodni postupak. U tom slučaju pisana naredba mora biti dostavljena u roku 24 sata od izdavanja usmene naredbe. Vrste posebnih istražnih radnji1) nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija,2) pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka,3) nadzor i tehničko snimanje prostorija,4) tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta,5) prikriveni istražitelj i informator,6) simulirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine,7) nadzirani prijevoz i isporuka predmeta krivičnog djela.

72


Ovih sedam posebnih istražnih radnji možemo razvrstati na: mjere tajne operacije, mjere prodora u kriminalne grupe, mjere audio i video nadzora i mjere tajne opservacije.1)Nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija sastoji se u tajnom nadzoru i prisluškivanju i snimanju razgovora koji se vodi sredstvima komunikacije na daljinu i to nj. prestretanjem. Tom mjerom je obuhvaćen nadzor i tehničko snimanje svih sredstava za komuniciranje na daljinu, npr. telefaks, elektronska pošta...2)Pristup kompijuterskim sistemima i kompijutersko sravnjenje podataka odnosi se na upoređivanje ličnih podataka građana u bazama podataka i dr. registrima sa podacima sadržanim u policijskim evidencijama. Sravnjenje ličnih podataka građana je metoda kriminalistike pomoću koje se povezuju podaci određenog lica u kriterije za pretraživanje za identifikaciju lica. Kada se ti podaci usporede i poklope sličnosti to lice ulaze u krug sumnjivih za izvršenje KD.3)Nadzor i tehničko snimanje prostorija policija provosi primjenom tehničkih sredstava kako bi se postigla svrha određivanje ove radnje. Primjenom ove radnje mora se zahvatiti privatan život drugog lica, jer se ozvučenjem prostorija snima razgovor tih lica i onih koja su se tu zatekla bez obzira što za ta lica nije lično posebno izdata naredba.4)Tajno praćenje i tehničko snimanje lica i predmeta ima svrhu da se utvrdi krug lica s kojima se lice pod pratnjom susreće, koliko često, pravac kretanja i mjesta okupljanja. Provođenje ove radnje podliježe pravilima krim.taktike uz upotrebu tehničkih sredstava, posebno obučenog ljudstva i druge opreme, što zavisi od slučaja do slučaja, a može biti stacionirano, dinamično i kombinovano.5)Prikriveni istražitelj informator predstavlja najsloženiju posebnu istražnu radnju, čija primjena iziskuje ispunjenje najviše uslova nužnih za ostavrenje svrhe njenog određivanja. Osim toga primjenu ove radnje traži zaštitu tjelesnog integriteta lica koje se pojavljuje u ulozi prikrivenog istražitelja i informatora. Informator je lice koje policijskim organima povremeno ili trajno ali uvijek tajno dostavlja informacije. Primjenom informatora omogućuje se i prikupljanje dokaza koje je teško prikupiti na neki drugi način ili skoro nikako.6)Simulirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine omogućuje prodor u kriminalne grupe i važna je radnja za KD poput primanja i davanja dara ili poklona, te otkupa i prodaje narkotika. Cilj ove radnje je dokazati da se neko lice time bavi, odnosno da se bavi i da čini KD. Radnja se odvija ui principu između dvalica ili dvije strane a rijetko posredstvom trećih lica. Simulirani otkup predmeta i simulitrano davanje potkupnine ne smiju predstavljati podstrekavanje na izvršenje KD. Trajanje ove radnje je kratko i radnje se odnose na samo jedan akt ovog lica, tako da sve druge radnje koje lice preduzme mogu sadržavati razloge da se protiv tog lica preduzmu odgovarajuće druge mjere i radnje.7)Nadzirani prijevoz i isporuka predmeta KD u krim.teoriji se zove propuštanje a namjena je prevashodno istraživanju i dokazivanju narkokriminala. Sastoji se u nadziranju prevoza odnosno transporta droge, a policija ne reaguje odmah. Cilj ove radnje da se dođe do konkretnih podataka i dokaza o ilegalnom izvoru, skladištu, kuriru, glavnom kupcu ili prodavcu droge, itd. Trajanje posebnih istražnih radnjiIstražne radnje mogu trajati najduže do mjesec dana, a iz posebno važnih razloga mogu se, na obrazloženi prijedlog tužitelja, produžiti za još mjesec dana, s tim da mjere mogu trajati ukupno najduže šest mjeseci. Zahtjev za radnju se može odnositi samo na jednokratni akt, a zahtjev za svaku narednu radnju protiv iste osobe mora sadržavati razloge koji opravdavaju njenu upotrebu. Čuvanje prijedloga tužioca i naredbe sudije za prethodni postupakIz razloga tajnosti i efikasnosti, naredba sudije za p.postupak kojom se odobrava izvršenje posebne istražne radnje, kao i prijedlog tužioca čuvaju se u posebnom omotu. Izvještaj o posebnim istražnim radnjamaPo prestanku radnji policijski organi moraju sve informacije, podatke i predmete dobijene preduzetim radnjama, kao i izvještaj o tome predati tužitelju. Tužitelj je dužan dostaviti sudiji za prethodni

73


postupak pisani izvještaj o preduzetim radnjama. Na osnovu podnesenog izvještaja sudija za prethodni postupak provjerava da li je postupljeno po njegovoj naredbi. Ako tužitelj odustane od krivičnog gonjenja, odnosno ako informacije i podaci pribavljeni naređenim radnjama nisu potrebni za krivični postupak, uništit će se pod nadzorom sudije za prethodni postupak koji će o tome sastaviti posebni zapisnik. O preduzimanju radnji, razlozima za njihovo preduzimanje, informaciji da dobiveni materijal nije bio osnov za krivično gonjenje i da je uništen, pisano se obavještava osoba protiv koje je neka od radnji bila preduzeta.Sudija za prethodni postupak će, bez odlaganja, a nakon preduzimanja radnji, obavijestiti osobu protiv koje je radnja bila preduzeta. Osoba protiv koje je mjera bila preduzeta može od suda zatražiti ispitivanje zakonitosti naredbe i načina na koji je provedena mjera.Podaci i informacije dobijeni preduzimanjem mjera čuvaju se dok se čuva sudski spis. Korišćenje dokaza pribavljenih posebnim istražnim radnjamaIzričito se propisuje da se prikriveni istražitelj, informator, kao i druga lica koja su provela istražnu radnju simuliranog otkupa predmeta i simuliranog davanja potkupnine mogu saslušati kao svjedoci o toku provođenja ovih radnji. Zabrana korištenja dokazno zabranjenih podatakaTehničke snimke, isprave i predmeti pribavljeni pod uvjetima i na način propisan ovim zakonom mogu se koristiti kao dokazi u krivičnom postupku. Prikriveni istražitelj i informator, kao i osobe koje su provele istražne radnje mogu se saslušati kao svjedoci o toku provođenja radnjiSlučajni nalazi mogu se koristiti za krivično gonjenje i u odnosu na to slučajno otkriveno krivično djelo.

55.Mjere za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog, odnosno optuženog i uspješno vođenje krivičnog postupka?Radnje procesne prinude prema licima sastoje se, u većoj ili manjoj mjeri, u ograničavanju lične slobode osumnjičenog, odnosno optuženog, što ne znači uvijek lišenje slobode.Mjere koje se mogu preduzeti prema optuženom za osiguranje njegove prisutnosti i za uspješno vođenje krivičnog postupka jesu poziv, dovođenje, zabrana napuštanja boravišta, jamstvo i pritvor.Prilikom odlučivanja koju će od navedenih mjera primijeniti, nadležni organ pridržavat će se uvjeta određenih za primjenu pojedinih mjera, vodeći računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.Ove mjere ukinut će se i po službenoj dužnosti odmah kad prestanu razlozi koji su ih izazvali, odnosno zamijenit će se drugom blažom mjerom kad za to nastupe uslovi. Odredbe ove glave shodno se primjenjuju i na osumnjičenog.Pozivanje Poziv je prva i najblaža mjera za obezbjeđenje prisustva osumnjičenog, odnosno optuženog i drugih subjekata u kriv.postupku, odnosno prisutnost optuženog pri izvršenju radnji u krivičnom postupku osigurava se njegovim pozivanjem. Pozivanje je pod prijetnjom zakonske sankcije u slučaju nedolaska. U istrazi poziv može uputiti osumnjičenom tužilac a u izuzetnim slučajevima i OSL.Pozivanje se vrši pismenom naredbom a izuzetno i usmenom koje će se zabilježiti u zapisniku koji će pozvano lice potpisati. Sankcija za neodazivanje pozivu sadrži veći stepen prinude a to je dovođenje, pritvor i novčana kazna.Pozivanje se vrši dostavljanjem zatvorenog pisanog poziva koji sadrži: naziv organa koji poziva, ime i prezime optuženog, naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, mjesto gdje optuženi ima da dođe, dan i sat kad treba da dođe, označenje da se poziva u svojstvu optuženog i upozorenje da će u slučaju nedolaska biti prinudno doveden, da je dužan odmah obavijestiti tužitelja, odnosno sud o promjeni adrese, kao i o namjeri da promijeni boravište i službeni pečat i potpis tužitelja, odnosno sudije koji poziva.

74


Kad se optuženi prvi put poziva poučit će se u pozivu o pravu da uzme branitelja i da branitelj može biti prisutan njegovom saslušanju. Kad se osumnjičeni prvi put poziva, poučit će se u pozivu o njegovim pravima. Do podizanja optužnice poziv osumnjičenom upućuje tužitelj.Ako optuženi nije u stanju odazvati se pozivu usljed bolesti ili druge neotklonjive smetnje, ispitat će se u mjestu gdje se nalazi ili će se osigurati njegov prijevoz do zgrade suda ili drugog mjesta gdje se radnja preduzima. DovođenjeNaredbu da se optuženi dovede može izdati sud ako je donijeto rješenje o pritvoru ili ako uredno pozvani optuženi ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, ili ako se nije moglo izvršiti uredno dostavljanje poziva, a iz okolnosti očigledno proizlazi da optuženi izbjegava prijem poziva. Izuzetno, u hitnim slučajevima, naredbu iz stava 1. ovog člana može izdati i tužitelj ukoliko uredno pozvani osumnjičeni ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, s tim što ovu naredbu mora odobriti sudija za prethodni postupak u roku od 24 sata od izdavanja naredbe. Naredbu za dovođenje izvršava sudska policija. Naredba za dovođenje izdaje se pisano. Naredba sadržava: ime i prezime optuženog koji se ima dovesti, naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, uz navođenje odredbe krivičnog zakona, razlog zbog kojeg se naređuje dovođenje, službeni pečat i potpis sudije koji naređuje dovođenje. Osoba kojoj je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu optuženom i poziva ga da pođe s njom. Ako optuženi to odbije, dovest će ga prinudno. Mjerom dovođenja obezbjeđuje se prisustvo svjedoka, vještaka i stručnog lica, ako se iz neopravdanih razloga ne odazovu pozivu.Zabrana napuštanja boravištaU pitanju je mjera koja u potpunosti ne znači ni pritvor a ni potpuinu slobodu. Prinuda je u ograničenju kretanja bez lišavanja slobode. Ta zabrana je ralativnog karaktera, s obzirom da može napustiti mjesto boravišta ali samo ukoliko to odredi sud. Ova mjera se može zamjeniti drugom strožijom mjerom ako se prakrši.Mjera zabrane napuštanja boravišta je fakultativnog karaktera i može se odrediti obrazloženjem suda ukoliko postoje okolnosti koje alternativno ukazuju na to da bi osumnjičeni, odnosno optuženi mogao: pobjeći, sakriti se ili otići u nepoznato mjesto ili inostranstvo. Materijalni uslov je ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi optuženi mogao pobjeći, sakriti se, otići u nepoznato mjesto ili u inozemstvo, sud mu može obrazloženim rješenjem zabraniti da bez odobrenja napusti mjesto boravišta.Uz mjeru zabrane napuštanja boravišta optuženom može biti zabranjeno posjećivanje određenih mjesta ili sastajanje s određenim osobama ili naređeno da se povremeno javlja određenom organu ili privremeno oduzeta putna isprava ili vozačka dozvola, kao i zabranjeno preduzimanje određenih poslovnih aktivnosti. Ovim mjerama ne može se ograničiti pravo optuženog da komunicira sa svojim braniteljem.U toku istrage mjere zabrane napuštanja boravišta određuje i ukida sudija za prethodni postupak, poslije podizanja optužnice – sudija za prethodno saslušanje, a nakon dostavljanja predmeta sudiji, odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa – taj sudija, odnosno predsjednik vijeća.Mjere mogu trajati dok za to postoji potreba, a najduže do pravomoćnosti presude. Sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje ili sudija, odnosno predsjednik vijeća dužan je da svaka dva mjeseca ispita da li je primjenjena mjera još potrebna.

56. JEMSTVO?To je takva mjera koja predstavlja zamjenu za pritvor a cilj joj je da obezbjedi prisustvo osumnjičenog, odnosno optuženog tokom trajanja kriv.postupka.

75


Lice koje je dalo jemstvo može tražiti tokom postupka smanjenje ili ukidanje jemstva.Jemstvo je lično ili verbalno kada jedno ili više lica daju obećenje da će u slučaju bjekstva osumnjičenog platiti određeni iznos novca, ali taj novac unaprijed ne polažu niti za obećani iznos daju obezbjeđenje na svojoj imovini. Kod stvarnog jemstva novac se unaprijed polaže a kod verbalnog tek u slučaju bjekstva optuženog.Jemstvo uvijek glasi na novčani iznos, a iznos nije određen zakonom već ga po slobodnoj ocjeni odrđuje sud s obzirom na težinu KD, lične i porodične prilike osumnjičenog odnosno optuženog.Postupak određivanja jemstvaJemstvo može tražiti optuženi, odnosno osumnjičeni ili neko drugi za njega.Smatra se da se jemstvo može ponuditi u pismenoj formi ili izjavom na zapisnik. U toku istrage rješenje o jamstvu i o njegovom ukidanju donosi sudija za prethodni postupak, poslije podizanja optužnice – sudija za prethodno saslušanje, a nakon dostavljanja predmeta sudiji, odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa taj sudija, odnosno predsjednik vijeća. Rješenje kojim se određuje jamstvo i rješenje kojim se jamstvo ukida donosi se po saslušanju tužitelja. U vezi sa jemstvom sud donosi odluke u formi rješenja a izuzetno u obliku naredbe. Rješenje o jemstvu se dostavlja tužiocu, osumnjičenom, odnosno optuženom, nj. braniocu a odluku bi trebalo dostaviti i licu koje je ponudilo jemstvo.Prestanak jemstvaPrestaje na dva načina: Propašću ili oslobađanjem od jemstva.Jemstvo propada ako osumnjičeni, odnosno optuženi pobjegne, vrijednost jemstva pripada budžetu iz koga se finansira sud koji vodi postupak. Rješenje se dostavlja braniocu odbjeglog osumnjičenog, a ako branioca nema onda se ističe na oglasnoj ploči ili tabli suda. Propalo jemstvo će se vratiti ako se kriv.postupak završi obustavom postupka ili oslobađajućom presudom.Jemstvo postaje slobodno tj. ukida se: A) Ako ne postoje razlozi za pritvor koje jemstvo zamjenjuje ili ako se jemstvo može zamjeniti blažom mjerom zabrane napuštanja boravišta, B) Ako se prema osumnjičenom odredi pritvor, jemstvo prestaje i zamjenjuje se pritvorom (ako osumnjičeni ne dođe na poziv, a izostanak ne opravda, ako se sprema za bjekstvo, ako se protiv njega ne pojavi drugi zakonski osnov pošto je na slobodi).C) Donošenjem pravosnažne odluke kojom se postupak protiv optuženog okončavaD) Kada lice koje je dalo jemstvo odustane od tog jemstva.

57. PRITVOR?Preventivno lišavanje slobode i negovi oblici uopšteRadi se o najtežoj procesnoj mjeri prinude, koja dolazi u obzir ako interesi kriv.postupka ne mogu zaštiti nekom drugom blažom mjerom procesne prinude, a preventivno lišenje slobode je garancija za uspješno vođenje postupka i za izvršenje presude, jer će osigurati fizičku prisutnost osumnjičenog, odnosno optuženog. Takođe ova mjera onemogućava osumnjičenom dalje činjenje započetog KD, zatim uznemiravanje javnosti, uticaj na svjedoke, itd.Pojam i vrste pritvoraPritvor je preventivno lišavanje slobode lica za koje postoji osnovana sumnja da je izvršilo KD koje određuje sud kada postoje zakonom propisani uslovi. To je jedna odm mjera za obezbjeđenje fizičkog prisustva osumnjičenog i uspješno vođenje postupka. Izdvaja se od ostalih mjera po sadržaju kao najteža mjera i po mjerama koje se njim postižu. Zakon je ustanovio samo jednu vrstu pritvora – fakultativni (mogući) i ne poznaje obavezni (obligatorni) pritvor.

76


Osnovi za određivanje pritvoraOpšti materijalnopravni osnov za određivanje pritvora je postojanje osnovane sumnje da je učinjeno KD. A pritvor je fakultativan ako protiv lica postoji pored osnovane sumnje da je učinilo KD i neki od posebnih uslova za utvrđivanje pritvora koji su određeni u zakonu. Osnovi za pritvor su slijedeći:a)Pritvor radi obezbjeđenja prisustva optuženog u kriv.postupku. Ako postoje osnovi da se osumnjičeni krije ili postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva određuje se pritvor.b)Koluzijska opsnost kao osnov za određivanje pritvora. Određuje se ako postoji bojazan da žće osumnjičeni izmjeniti, uništiti, falsifikovati dokaze ili tragove koji su važni za kriv.postupak, ili da će uticati na svjedoke, saučesnike ili prikrivače.c)Pritvor zbog iteracijaske opasnosti. Određivanje ovog pritvora ovisi o dva pravna standarda: prvo potrebno je da je ispunjen opšti uslov za određivanje pritvora (postojanje osnova sumnje), te bojazan da će osumnjičeni ponoviti KD ili dovršiti započeto KD a za to dijelo se može izreći kazna zatvora 5 i više godina.d)Pritvor zbog potrebe sigurnosti građana ili imovine. Određuje se ako se radi o KD zbog kojeg se može izreći kazna zatvora 10 i više godina, a uslijed načina i izvršenja ili posljedica KD-a određivanje pritvora je neophodno za dalju sigurnost.e)U zakonu postoji još jedan uslov – osnov za određivanje pritvora: ako optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava da dođe na glavni pretres i ako prinudno dovođenje nije uspijelo.Slučajevi lišenja slobode, osim pritvoraOd pritvora treba razlikovati druga lišavanja slobode osumnjičenog, bez učešća suda, bez zatvaranja i rješenja. Ti slučajevi su sledeći:1)Lišenje slobode i zadržavanje. Policijski organ može osobu lišiti slobode ako postoji osnovana sumnja da je ta osoba počinila krivično djelo i ako postoji ma koji razlog predviđen u zakonu, ali je policijski organ dužan da takvu osobu bez odlaganja, a najkasnije u roku od 6 sata sprovede tužitelju. Prilikom dovođenja policijski organ će obavijestiti tužitelja o razlozima i o vremenu lišenja slobode. Upotreba sile prilikom dovođenja dopuštena je u skladu sa zakonom. Osoba lišena slobode mora biti poučena o svojim pravima, tzv. moraju joj se pročitati nj. prava. Ako osoba lišena slobode ne bude sprovedena tužitelju u roku pustit će se na slobodu. Tužitelj je dužan osobu lišenu slobode ispitati bez odlaganja, a najkasnije u roku od 24 sata i u tom roku odlučiti da li će osobu lišenu slobode pustiti na slobodu ili će sudiji za prethodni postupak postaviti prijedlog za određivanje pritvora. Sudija za prethodni postupak će odmah, a najkasnije u roku od 24 sata donijeti odluku o određivanju pritvora ili o puštanju na slobodu. 2)Opšte pravo zadržavanja. Zadržati lice koje je zatečeno u vršenju KD može svaki građanin, ali pri tome da se obavjesti najbliži policijski organ ili tužitelj. Zadržano lice mora se predati sudu, tužiocu ili policiji. Građanin je dužan držati to lice dok ne dođu navedeni organi na licu mjesta ili nekom pogodnijem mjestu za predupređenje bjekstva ili zaštite građanina od napada tog lica. Svako išenje van ovih okvira i zakona je KD protivpravnog lišenja slobode.3)Zadržavanje na mjestu izvršenja KD. Suština je u tome da se OSL daje ta mogućnost da mogu u skladu sa zakonom na određenom mjestu ili prostoru ograničiti kretanje, odnosno zadržati lica na mjestu izvršenja KD, radi prikupljanja određenih dokaza, informavija i drugog. O svemu ovome obavještava se tužilac, a zadržavanje može trajati najduže 6 sati. Zadržana lica se mogu fotografisati, uzimati otisci prstiju i vršiti druge radnje u cilju identifikacije.4)Lišenje slobode stranaca. U postupku ekstradicije kada postoji opasnost da će stranac pobjeći ili da će se skriti, a strana država je zatražila pritvaranje stranca, nadležni policijski organ može lišiti slobode radi privođenja sudiji za p.postupak i to na osnovu molbe inostranog organa, bez obzira kako je molba upućena.

77


Nadležnost za određivanje pritvoraa)Pritvor u istrazi. Nadležnost za određivanje pritvora u istrazi pripada sudiji za p.postupak koji će prije donošenja rješenja preispitati osnovanost zahtjeva za određivanje pritvora. Nadležnost može pripasti i vanraspravnom vijeću ako sudija ne prihvati prijedlog tužioca, tada će zatražiti da vijeće donese odluku. Ukoliko i vijeće ne donese rješenje o pritvoru tužilac nema pravo žalbe.b)Pritvor nakon potvrđivanja optužnice.O određivanju pritvora odlučuje sudija za prethodno saslušanje, a o produženju pritvora vijeće. Ako se sudija za p.saslušanje ne složi sa prijedlogom tužioca odluku donosi vijeće. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru.c)Pritvor poslije izricanja prvostepene presude. Ovaj pritvor je moguć kada sud izrekne presudu na kaznu zatvora, a postoje razlozi za određivanje pritvora. Pritvor određuje sudija, tj. vijeće koje je izreklo presudu.Odluka o pritvoruPritvor se određzuje rješenjem suda. Propisano je da rješenje sadrži: ime i prezime osobe koja se lišava slobode, krivično djelo koje joj se stavlja na teret, zakonski osnov za pritvor, obrazloženje, pouku o pravu na žalbu, službeni pečat i potpis sudije koji određuje pritvor. Rješenje o pritvoru predaje se osobi na koju se odnosi u času pritvaranja. U spisima se mora naznačiti sat lišenja slobode i sat predaje rješenja. Protiv rješenja o pritvoru pritvorena osoba može podnijeti žalbu vijeću u roku od 24 sata od prijema rješenja. Ako se pritvorena osoba prvi put ispituje po isteku ovog roka, može podnijeti žalbu prilikom tog ispitivanja. Žalba s prijepisom zapisnika o ispitivanju, ako je pritvorena osoba ispitana i rješenje o pritvoru dostavljaju se odmah vijeću. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja. Ako sudija za prethodni postupak, odnosno sudija za prethodno saslušanje ne prihvati prijedlog tužitelja o određivanju pritvora, zatražit će da o tome odluči vijeće. Protiv rješenja vijeća kojim se određuje pritvor pritvorena osoba može podnijeti žalbu koja ne zadržava izvršenje rješenja.Vijeće koje odlučuje o žalbi dužno je donijeti odluku u roku od 48 sati. Trajanje pritvoraa) Trajanje pritvora u istrazi Prije donošenja rješenja o određivanju pritvora sudija za prethodni postupak će preispitati osnovanost zahtjeva za određivanje pritvora. Po rješenju sudije za prethodni postupak pritvor može trajati najduže mjesec dana od dana lišenja slobode. Poslije tog roka osumnjičeni se može zadržati u pritvoru samo na osnovu rješenja o produženju pritvora. Pritvor se odlukom vijeća po obrazloženom prijedlogu tužitelja, može produžiti za najviše dva mjeseca. Protiv rješenja vijeća dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. Ako se postupak vodi za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora 10 godina ili teža kazna i ako postoje naročito važni razlozi, vijeće Vrhovnog suda može, po obrazloženom prijedlogu tužitelja, produžiti pritvor za još najviše tri mjeseca. Protiv rješenja vijeća dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje rješenja. Tako da pritvor može trajati najduže 6 mjeseci. Ako se do isteka rokova ne potvrdi optužnica, osumnjičeni će se pustiti na slobodu. b) Trajanje pritvora nakon potvrđivanja optužnice Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje. Nakon potvrđivanja optužnice pritvor može trajati najduže jednu godinu. Ako za to vrijeme ne bude izrečena prvostepena presuda pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. Poslije izricanja prvostepene presude pritvor može trajati najduže još šest mjeseci. Ako za to vrijeme ne bude izrečena drugostepena presuda kojom se prvostepena presuda preinačuje ili potvrđuje, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. Ako u roku od šest mjeseci bude izrečena drugostepena

78


odluka kojom se prvostepena presuda ukida, pritvor može trajati najduže još jednu godinu od izricanja drugostepene odluke. Pritvor se uvijek ukida istekom izrečene kazne. c) Pritvor poslije izricanja prvostepene presude Poslije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati još najduže 6 mjeseci. Ako za to vrijeme ne bude izrečena drugostepena presuda kojom se prvostepena presuda preinačuje ili potvrđuje, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu. Ako u roku od 6 mjeseci bude izrečena drugostepena odluka kojom se prvostepena presuda ukida, pritvor može trajati još najduže jednu godinu od izricanja drugostepene odluke.Ukidanje pritvoraO ukidanju pritvora mora se donijeti rješenje, bez obzira po kom se osnovu pritvor ukida. Pritvor može biti ukinut na prijedlog stranaka branioca ili po službenoj dužnosti. Stranke i branilac mogu staviti na prijedlog za ukidanje pritvora uvijek i ponavljati ga neograničeno.U toku istrage, a prije isteka roka trajanja pritvora, sudija za prethodni postupak može rješenjem ukinuti pritvor po prethodnom saslušanju tužitelja. Protiv tog rješenja tužitelj može podnijeti žalbu vijeću iz člana 25. stav 6. ovog zakona koje je dužno donijeti odluku u roku od 48 sati. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za ukidanje pritvora žalba nije dopuštena. Izvršenje pritvora i postupak sa pritvorenicimaOsnovni stav zakonodavca u postupku sa pritvorenicima sastoji se u tome da se u toku izdržavanja pritvora ne smije vrijeđati ličnost i dostojanstvo pritvorenika, te da se prava i slobode pritvorenika mogu ograničiti samo u mjeri potrebnoj da se ostvari svrha radi koje je određen pritvor, spriječi bjekstvo i izvršenje KD i otkloni opasnost po život i zdravlje ljudi. Isto tako sudska policija i zatvorska straža mogu upotrijebiti sredstva prinude samo u skladu i granicama određenim u zakonu. Pritvorenicima treba nametnuti samo ona ograničenja koja zahtjeva naznačena svrha pritvora.Posebna pravila o postupanju sa pritvorenicimaU posebna pravila ulaze sledeća:1) Smještaj pritvorenikaPritvorenici se smještaju u prostorije odgovarajuće veličine koje udovoljavaju potrebnim zdravstvenim uvjetima. U istu prostoriju ne smiju biti smještene osobe različita spola. U pravilu, pritvorenici se neće smjestiti u istu prostoriju s osobama koje izdržavaju kaznu zatvora. Pritvorenik se neće smjestiti zajedno s osobama koje bi na njega mogle štetno djelovati ili s osobama s kojima bi druženje moglo štetno uticati na vođenje postupka. 2) Pravila o životu i radu pritvorenika- pravo od 8 sati na neprekidni dnevni odmor i kretanje na otvorenom prostoru najmanje 2 sata tokom dana. Neprekidni odmor treba da se obezbjedi noću jer noćana ispitivanja nisu u skladu sa duhom naše krivične procedure.- Privatnost pritvorenika mora biti poštovana, jer tokom boravka u pritvoru kod sebe može imati predmete za ličnu upotrebu, higijenu, o svom trošku nabavlja knjige, novine i drugu štampu, te može imati i druge predmete koji ne remete kućni red u pritvoru.Pravo na komunikaciju pritvorenika sa braniocem i drugim licimaPo odobrenju sudije za prethodni postupak, odnosno sudije za prethodno saslušanje i pod njegovim nadzorom ili nadzorom osobe koju on odredi, pritvorenika imaju pravo posjećivati, u okviru kućnog reda, bračni, odnosno vanbračni drug i njegovi srodnici, a na njegov zahtjev liječnik i druge osobe. Pojedine posjete se mogu zabraniti ako bi zbog toga mogla nastati šteta za vođenje postupka.Sudija za prethodni postupak, odnosno sudija za prethodno saslušanje će odobriti konzularnom službeniku strane zemlje posjetu pritvoreniku koji je državljanin te zemlje, u skladu s kućnim redom pritvora. Pritvorenik se smije dopisivati s osobama izvan zatvora sa znanjem i pod nadzorom sudije za prethodni postupak, odnosno sudije za prethodno saslušanje i sudije, odnosno predsjednika vijeća. Pritvoreniku se može zabraniti odašiljanje i primanje pisama i drugih pošiljaka, ali ne i odašiljanje molbe, pritužbe ili

79


žalbe.Pritvorenik ne može koristiti mobitel, ali ima pravo, u skladu s kućnim redom a pod nadzorom uprave pritvora, o svom trošku obavljati telefonske razgovore. Uprava pritvora u tu svrhu pritvorenicima osigurava potreban broj javnih telefonskih priključaka. Sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, sudija ili predsjednik vijeća mogu zbog razloga sigurnosti ili postojanja nekog od razloga rješenjem ograničiti ili zabraniti pritvoreniku korištenje telefona. Pritvorenik ima pravo slobodne i neometane veze s braniteljemObilazak pritvorenikaPredsjednik suda,sudija za predhodni postupak ili sudija odnosno predjsjednik vjeća mogu u svako doba obilaziti pritvorenike, s njima razgovarati i od njih primati pritužbe. Tužilac ne može prisustvovati obilascima predsjednika suda ili sudije, a ne može pritvorenike obilaziti ni samostalno. Kućni red u ustanovama za izdržavanje pritvora Upostupanju s pritvorenicima primenjuju se odredbe ZKBiH i Zakona BiH o izvršenju krivičnih sankcija, a koje regulišu pitanja smještaja, ishrane, zdravstvene zaštite, upotrebe sredstava prinude i drugog za vrijeme izdržavanja pritvora. U tom postupanju ne smije biti nikakvih diskriminacija ni po kom osnovu, znači moraju se poštovati osnovna ljudska prava. U nadležnu instituciju za izdržavanje pritvora može biti smješteno samo lice za koje je sud donio rješenje da taj zavod primi to lice.

58.POJAM,VRSTE I STRUKTURE SUDSKIH ODLUKA?

Sudske odluke označavaju sve oblike odlučivanja sudskih organa u krivičnom postupku. Njime se, u stvari, izražava volja suda o promjeni zakona na konkretan slučaj koji je predmet odlučivanja.Prema svojoj formi, sudske odluke donijete u kriv.postupku mogu imati obili ili formu presude, rješenja i naredbe.1)Presuda. To je najvažnija odluka u kriv.postupku. To je takva sudska odluka kojom se konkretni krivičnoprocesni odnos, koji je predmet postupka, raspravlja za tu instancu. Drugi državni organi ne mogu nikada donositi presudu, ali presuda nije poslednja odluka koja se ne može donijeti u postupku. Naime, poslije prvostepene presude, moguća je i presuda suda drugog stepena, a nekada i suda trećeg stepena. Presuda postaje konačna samo onda kada se više ne može pobijati reddovnim pravnim lijekovima. Glavni pretres se po pravilu završava presudom. Presuda prema maloljetnicima se može izreći samo kada se oni osuđuju na kaznu maloljetničkog zatvora, a u postupku prema pravnim licima se izriče presuda.2)Rješenje. To je odluka kojom se po pravilu ne raspravlja glavni predmet postupka, nego rješavaju pojedina procesna pitanja u toku ili, eventualno, po završetku postupka. Iako služe donošenju presude, postoje i neka rješenja kojima se krivična stavr definitivno razrješava i postupak okončava. Glavni postupak se okončava rješenjem: ako optuženi umre, ako se maloljetniku izrekne vaspitna mjera, ako vijeće obustavi postupak prema maloljetniku, ako optuženi nakon izvršenog KD duševno oboli. Procesne situacije u kojima se u zakonu odlučuje rješenjem mnogobrojne su i raznovrsne (npr.: o izuzeću sudije, određivanju jemstva, određivanju pritvora, odlaganju gl.pretresa, itd.) Forma i sadržaj rješenja u zakonu su određeni za određene slučajeve (rješenje o određivanju pritvora), rj. o sudskoj opomeni, itd), Protiv rješenja je žalba uvijek dozvoljena ako zakonom nije drugčije određeno.3)Naredba. To je svaka odluka koja u zakonu nije označena kao presuda ili rješenje. To su odluke kojima se određuje primjena nekog sredstva procesne prinude (npr.: naredba za pretresanje, dovođenje, itd). Naredbe najčešće izdaje tužilac, odnosno sudija pojedinac (za p.postupak, i za p.saslušanje, te sudija predsjednik vijeća). Naredbom se upravlja tokom čitavog procesa ili odlučuje o preduzimanju pojedinih radnji. Naredbe su operativne odluke koje mogu biti prema svim učesnicima u kriv.postupku, a i icima van tužilaštva i suda, odnosno prema licima zaposlenim u tužilaštvu i sudu. Ako se odnose na zaposlene u sudu ili tužilaštvu naredbe su internog karaktera, a to znači da su razumljive bez obzira na

80


skraćenu formulaciju i pojednostavljenje. U odnosu na lica van suda i tužilaštva bitno je da se nikada ne mogu pobijati žalbom. Naredbe su obično bez pismenog obrazloženja.Struktura sudskih odlukaKakvu će formu imati akt pojedinih sudskih odluka i kako izgleda njegova sadržina u zakonu je propisano samo za presudu. U pogledu sadržine rješenja i naredbi, zakon nema opšte odredbe, već za pojedine slučajeve određuje šta treba da sadrže i kako izgledaju. Pravilo je da sve sudske odluke sastoje od uvoda, izreke (dispozitiva), obrazloženja, pouke o pravnom lijeku i djela za ozvaničenje. Sve ove dijelove moraju imati presuda i neka rješenja, a druga rješenja i naredbe samo neke od tih djelova.1)Uvod ili rubrum (“glava odluke”). Služi individualizaciji i identifikaciji odluke. Uvod presude sadrži: naznačenje da se presuda izriče u ime BiH, naziv suda,ime i prezime predsjednika i članova vijeća i zapisničara, ime i prezime optuženog, KD za koje je optužen, kao i to da li je bio prisutan glavnom pretresu, dan glavnog pretresa, da li je gl.pretres bio javan, ime i prezime tužioca, branioca, zakonskog zastupnika i punomoćnika koji su bikli prisutni na gl.pretresu i dan obajvljivanja izrečene presude.2)Izreka (dispozitiv). To je najvažniji dio odluke. Njome se u najsažetijem obliku izražava odlukasuda o pitanju koje je predmet odlučivanja, s određenim ravnim posljedicama za stranke i učesnike u postupku. Zbog takvog značenja, njen je sadržaj za pojedine odluke, naročito za presude, zakonom više ili manje određen. Ako je optuženi oglašen krivim, izreka mora obuhvatiti i podatke navedene u članu285 ZKP-a.3)Obrazloženje. To je dio odluke koji sadrži prikaz logičkog postupka kojim je sud došao do činjeničnih utvrđenja i na njima zasnovanih pravnih zaključaka. Ono mora sadržavati razloge iz kojih je sud uzeo pravno relavantne činjenice utvrđenim, kao pravna shavatanja koja su uslovila rješenje pravnih pitanja u uvodu. U sadržaj obrazloženja prvostepene presude sud će unijeti razloge za svaku tačku presude i određeno i potpuno iznijeti činjenice i iz kojih razloga uzima kao doakzane ili nedokazane, dajući pri tome, naročito ocjenu vjerodostojnosti protivrječnih dokaza, navodeći iz kojih razloga nije uvažio pojedine prijedloge stranaka, kojim razlozima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, , a naročito da li postoji KD i krivična odgovornost optuženog. Ako je optuženom izrečena kazna, u obrazloženju će se navesti koje je okolnosti sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne. Posebno će se sud obrazložiti kojim se razlozima rukovodio pri odluci da kaznu treba ublažiti ili optuženog osloboditi od kazne ili izreći uslovnu osudu ili oduzimanje imovinske koristi. Ako se osptuženi oslobađa u obrazloženju će se navesti iz kojih razloga, a ako sud odbija optužbu ograničava se samo na razloge odbijanja optužbe.4)Pouka o pravnom lijeku. Takođe je sastavni dio svih sudskih odluka protiv kojih je dopuštena žalba. Ta pouka sadrži uputstvo kakav je pravni lijek dopušten, u kom roku, te kome i kolikom broju primjeraka može nezadovoljna stranka podnijeti pravni lijek.5)Svaka odluka mora sadržavati dio koji služi ozvaničenju odluke. Prema zakonu presudu potpisuje sudija, odnosno predsjednik vijeća i zapisničar. Ostali članovi samo potpisuju zapisnik o glavnom pretresu.

59.POSTUPAK ODLUČIVANJA?

Kod odlučivanja treba razlikovati tri faze: Izricanje (donošenje, formiranje) odluke, saopštavanje izrečene odluke, i pismena izrada odluke.Izricanje odlukeIzricanje ili donošenje odluka podrazumjeva postupak njihovog nastanka i formiranja i on zavisi od toga da li odluku donosi sudija pojedinac ili vijeće. Odluke vijeća donosi se poslije vijećanja i glasanja. U donošenju učestvuju samo sudije, ne i zapisničar, iako on ulazi u sastav vijeća. Vijećanje je diskusija (savjetovanje) i izmjena mišljenja između članova vijeća o tome kakvu odluku donijeti u

81


predmetu koji se raspravlja. Da bise odluka donijela u vijeću, u tome mora da učestvuje svaki član vijeća za određenu odluku (od više mogućih) o pojedinom pitanju o kome se odlučuje. Vijećanjem i glasanjem rukovodi predsjednik vijeća, koji glasa poslednji i dužan je da se stara da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre. Zadatak je predsjednika vijeća da odredi pitanja o kojima će se glasati i utvrditi rezultat glasanja. Redoslijed pitanja kojim se glasa u vijeću određen je Zakonom član 165. Redoslijed je sledeći: Prvo se glasa da li je sud nadležan i da li je potrebna dopuna postupka, kao i o drugim prethodnim pitanjima, pa se zatim prelazi o rješavanjima o glavnoj stvari. Pri odlučivanju o glavnoj stvari, ukoliko se radi o presudi, najprije se glasa da li je optuženi učinio KD i da li je krivično odgovoran. Poslije toga i prema rezultatu glasanja, odlučuje se i o eventualnoj primjeni kazni i drugih krivičnih sankcija, troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnim zahtjevima i ostalim pitanjima o kojima treba donijeti odluku. Negativan odgovor na bilo koje od postavljenih pitanja čini nepotrebnim dalje vijećanje i glasanje. Vijećanje i glasanje vrši se u tajnom zasjedanju, u prostoriji gdje mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar što je garancija slobodnog odlučivanja suda. Zapisnik koji se sačinjava o tajnom vijećanju i glasanju odvojen je od zapisnika o glavnom pretrresu, i čuva se u posebnom omotu koji može otvoriti viši sud prilikom odlučivanja o pravnom lijeku. Svaki sudija član vijeća obavezan je da javnim glasanjem u vijeću izrazi svoje mišljenje o svim pitanjima koja su predmet odlučivanja. Izuzetak postoji kod vijećanja i glasanja o presudi, pri čemu član koji je glasao da se optuženi oslobi ili da se presuda ukine i ostao u manjini, nije obavezan da glasa o sankciji, uzima se da je pristao za glas koji je za optuženog najpolvoljniji.Za odluku se traži većina glasova svih članova vijeća, tj. apsolutna većina, a svi glasovi jednako vrijede. Većine nema ako se glasovi podijele na više različitih mišljenja, tada se pitanja razdvajaju i glasanje ponavlja dok se ne postigne većina. Ako se i tada ne postigne većina, odluka će se donijeti tako što glasovi koji su najnepovoljniji za optuženog pribrajaju glasovima koji su za njega manje nepovoljni sve dok se ne dobije potrebna većina, u tom slučaju radi se o pravilu in dubio pro reo.Saopštavanje odlukeSaopštavanje odluke je upoznavanje sa njenom sadržinom lica koja treba da budu upoznata i maju interes da je saznaju. Odluke se saopštavaju objavljivanjem ili dostavljanjem ili oboje. Objavljivanje odluke je njeno usmeno saopštavanje prisutnim zainteresovanim licima. Dostavljanje se sastoji u predaji ovjerenog prepisa odluke zainteresovanim licima kojima se ona po zakonu mora saopštiti. Presude se saopštavaju objavljivanjem i dostavljanjem, a druge sudske odluke samo objavljivanjem ili samo dostavljanjem.Presuda se objavljuje odmah pooslije izricanja i to čini sudija, odnosno predsjednik vijeća. Ako sud nije u mogućnosti da istog dana po završetku glavnog pretresa izrekne presudu, odložiće objavljivanje presude najviše za tri dana i odrediće vrijeme i mjesto objavljivanja presude. Objavljivanje se sastoji u javnom čitanju izreke i kratkom saopštavanju razloga presude u prisustvu stranaka i branioca, njihovih zakonskih zastupnika, punomoćnika. Objavljivanje se vrši i kada neko od njih nije prisutan. Objavljivanje je uvijek javno, a ako je javnost na glavnom pretresu bila iskuljučena, izreka presude će se uvijek pročitati u javnom zasjedanju.Pismena izrada sudskih odlukaPoslije izricanja, odluka se sastavlja i pismeno po pravilu odmah poslije objavljivanja. Svaka pismeno izrađena odluka ima svoj prvi primjerak (izvornik) i ostale primjerke (prepise, otpravke). Presuda se mora pismeno izraditi u roku 15 dana o dana objavljivanja a u složenijim stvarima i u roku od 30 dana. Ako to nije učinjeno u predviđenim rokovima sudija ili predsjednik vijeća dužan je obavjestiti predsjednika suda zbog čega to nije učinjeno, i on preduzima mjere da se ti što prije uradi.Ako odluku donosi vijeće ono to čini nakon vijećanja i glasanja u tajnom zasjedanju, a potom se takva odluka potpisuje od članova i zapisničara, i taj zapisnik se naziva originalom.

82


60.VRSTE PRESUDA?

Krivičnom presudom rješavaju se tri osnovna pitanja. Prije svega u svakoj krivičnoj stvari mora se utvrditi da li su ispunjeni uslovi za vođenje postupka, odnosno postoje li smetnje za njegovo vođenje. Ako tih uslova nema ili se smetnje ne mogu otkloniti, sud će bez upuštanja u suštinu krivičnopravnog zahtjeva, donijeti presudu kojom se optužba odbija. Presuda kojom se optužba odbija je formalna, jer se njome konstatuje da nisu ispunjene pretpostavke da bi se odlučivalo o samoj stvari.Sledeće pitanje je da li je optuženi učinio KD i da li je kriv. odgovoran, i ako od ovih pitanja jedno je negativno, sud dodnosi Oslobađajuću presudu. Ako na ova pitanjaodgovori potvrdno sud donosi presudu kojom se optuženi oglašava krivim, i poslije toga se upušta u treće osnovno pitanje, tj. odlučivanje o krivičnoj sankciji.Oslobađajućom presudom i presudom kojom se optuženi oglašava krivim rješava se predmet suđenja u suštini i utvrđuje postojanje ili nepostojanje prava države na kažnjavanje optuženog. Te se presude nazivaju suštinskim (materijalnim, meritornim, supstancijalnim).(1) Presuda kojom se optužba odbija.Ovom presudom sud se ne upušta u meriorno raspracvljanje stvari koja je predmet suđenja, nego samo utvrđuje da postoje određene pravne smetnje da se o toj stvari sudi ili da tj sud o toj stvari sudi. O ovim procesnim dužnostim sud vodi računa po službenoj dužnosti, a obrazloženje ove presude ograničava se samo na razloge za odbijanje optužbe. Presuda kojom se optužba odbija sud donosi u slučajevima predviđenim odredbama KZP, a ti slučajevi su slijedeći:a) Ako sud nije stvarno nadležan za presuđenjeb) Ako je postupak vođen bez zahtjeva tužioca,c) Ako je tužilac od završetka glavnog pretresa odustao od optužniced) Ako je bilo posebnog odobrenja ili ako je nadležni organ odustao od odobrenjae) Ako je optuženi za isto KD osuđen, oslobođen od optužnice ili je postupak protiv njega rješenjem pravosnažno obustavljen,f)Ako je optuženi aktom amnestije ili pomilovanja oslobođen od gonjenja ili se krivično gonjenje ne može preduzeti zbog zastarjelosti ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.(2) Presuda kojom se optuženi oglašava krivimIzriče se kada sud nađe da je osnovan krivični zahtjev tužioca, uz određene sankcije koja odgovara odgovornosti optuženog ili bez toga. Presuda kojom se optuženi oglašava krivim ne mora uvijek glasiti na kaznu, kao što je slučaj kod osuđujuće presude. Presuda kojom se optuženi oglašava krivim mora sadržavati podatke: a) Za koje je dijelo optuženi oglašava krivim, uz naznačenje činjenica i okolnosti koje čine obilježje KD kao i one od kojih zavisi primjena određene odredbe krivičnog zakona,b) Zakonski naziv KD i koje su odredbe KZ primjenjene,c) Kakva se kazna izriče optuženom ili da li se on po odredbama KZ-a oslobađa od kazne,d) Odluku o uslovnoj osudi, ako je sud izriče umjesto kaznee) Odluku omjerama bezbjednosti, o oduzimanju imovinske koristi i odluku o vraćanju predmeta, ako predmeti do tada nisu vraćeni vlasniku,f) Odluku o uračunavanju pritvora ili već izdržane kazne, ukoliko je optuženi bio u pritvoru ili na izdržavanju kazne za to KDg) Odluku o troškovima krivičnog postupka, o imovinskopravnom zahtjevu, kao i to da se pravosnažna presuda ima objaviti u sr.javnog informisanja.Ako je izrečena novčana kazna, u presudi će se odrediti rok u kojem se ima platiti i način zamjene novčane kazne u slučaju da se ne može platiti.

83


(3) Presuda kojom se optuženi oslobađa od optužbe (oslobađajuća presuda).Ovom presudom sud poriče osnovanost kriv. zahtjeva tužioca koji je predmet optužbe i zbog toga utvrđuje da nema mjesta izricanju presude kojom se optuženi oglašava krivim. Razlozi zbog koji sud može osloboditi optuženog od optužbe nabrojani su u članu 284, i ti slučajevi su sledeći:

a) Ako djelo za koje se optuženi optužuje nije zakonom propisano kao KD,b) Ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost optuženogc) Ako nije dokazano da je optuženi učinio KD za koje se optužuje.

61. ODNOS PRESUDE I OPTUŽBE?

Optužba se odnosi na određeno lice i određeno KD, koji su predmet optužbe. Oni su činjenična osnovica optužbe za razliku od pravne osnovice optužbe, u kojoj tužilac daje svoje mišljenje o pravnoj kvalifikaciji KD koje je izvršio optuženi. Predmet mora rješiti optužbu, tako da između predmeta optužbe i predmeta presude mora da postoji podudarnost, i to u pogledu i obima i sadržine.Ne postoji nit je neophodna formalna podudarnost između optužbe i presude, koja bi značila obavezu suda da po svakoj optužnici donese posebnu presudu, još manje da se za svako KD i svakog optuženog, obuhvaćene jednom optužnicom mora donijeti posebna presuda. Isto tako sud nije vezan optužnim aktom koji se odnosi na tužiočevu ocjenu nadležnosti. Međutim presuda se mora podudarati sa optužbom u pogledu činjeničnog stanja. Mora postojati identitet činjenične osnovice optužbe i presude i to kao subjektivni (u pogledu optuženog), tako i objektivni identitet ( upogledu nj. djela). Ovaj identitet znači da sud svoju presudu može izreći samo prema onom licu i samo za ono dijelo koje su navedeni u optužnici, odnosno optužbi tužioca. Sud znači ne može presudom obuhvatiti drugo lice ili drugo dijelo, osim ako tužilac u zakonom predviđenim uslovima izmjeni svoju optužbu, ili je proširi.Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. Činjenični identitet ili identitet djela sačinjava određenje djela i lica kojem se sudi, Identitet u širem smislu obuhvata osim identiteta djela i pravni idnetitet, odnosno uključuje pravnu kvlaifikaciju KD.Objektivni idenitet postoji ako je i u optužbi i u presudi riječ o istom djelu, odnosno događaju. Identitet je sačuvan i ako je djelo drugačije, ali je u suštini, ostalo isto, sa nekim promjenama u pogledu pojedinih okolnosti slučaja. Tada se presuda može donijeti bez izmjene optužbe. Nasuprot tome identitet je narušen ako je u pitanju drugo djelo, u odnosu na ono koje je predmet optužbe. Obavezu identiteta između činjenične osnovice optužbe i presude utvrđuje i zakon. Presuda se mora odnositi na lice koje je optuženo i samo na dijelo koje je u podnesenoj optužnici. Presuda suda preko toga je prekoračenje optužbe, a presuda ispod toga je nepotpuno rješavanje predmeta optužbe. Ove situacije predstavljaju apsolutnu povredu krivičnog postupka zbog koje se presuda u žalbenom postupku ukida.

62.NEDOSTACI U PRESUDI I NJIHOVO OTKLANJANJE?

Ispravljanje presudeRazlozi za ispravljanje presude jesu pogreške:

1) u imenima i brojevima2) druge pogreške u pisanju i računanju,3) nedstaci u obliku,4) nesaglasnost izrađene presude s izvornikom presude.

Ovo su formalne ili tehničke pogrške.84


Ispravku formalnih grešaka i neslaganja vrši sud koji je donio presudu. On na taj način ne mjenja presudu, nego vrši očigledne ispravke, što koristi strankama. Nedostatke ispravlja sudija, predsjednik vjeća, onaj koji je donio presudu, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti. Ispravka se vrši posebnim rješenjem, a protiv koga je moguća žalba o kojoj odlučuje viši sud.Dopuna presudeKada sud propusti da u presudi nešto odluči o nekom pitanju o kojem je trebalo odlučiti, on tada o tome odlučuje naknadno. To odlučivanje predstavlja dopunu presude, a to je moguće ako to i zakon dozvoljava. Npr: o troškovima kriv.postupka se odlučuje posebnim rješenjem. Posebno rješenje donosi sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, sudija, odnosno predsjednik vijeća i protiv njega je žalba dozvoljena.Činjenične greške i povrede zakona u presudi otklanjaju se upotrebom pravnih lijekova.Do pravosnažnosti presude mogu se koristiti redovni pravni lijekovi,a poslije pravosnažnosti-vanredni.

85

Documents

Krivično procesno pravo-opšti dio