19
KRUNINO DUHOVNO RUHO Krunoslav Zuji je prosvjetni radnik, povjesniar, pjesnik, dramatiar, humorist, scenarist, scenograf, glazbenik, skladatelj, novinar, karikaturist, kazališni djelatnik, knjižniar… Jednom rijeju - ovjek. Humanist, svestrani i samozatajni kulturni pregalac, dobri duh imotske kulture. Kruno s najdražim glazbenikom Kvirinom Smodayom 1970. Roen je 19. kolovoza 1929. u imotskim Poljicima, umro je 7. sijenja 2009. u Imotskom, pokopan je 8. sijenja 2009. na groblju svoje rodne Župe svete Ane u Poljicima. S pet godina ostaje bez oca. Puku školu pohaao je u Krivodolu i Splitu. U partizane odlazi 1944. godine, 5

KRUNINO DUHOVNO RUHO - imotski.in · prebacuje na Medicinski fakultet, koji tako #er ubrzo napušta. U #a!kom domu kradu mu novac i «to !kice» za prehranu te se vra a u Split gdje

  • Upload
    others

  • View
    2

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

KRUNINO DUHOVNO RUHO

Krunoslav Zuji je prosvjetni radnik, povjesni!ar, pjesnik, dramati!ar, humorist, scenarist, scenograf, glazbenik, skladatelj, novinar, karikaturist, kazališni djelatnik, knjižni!ar… Jednom rije!ju - "ovjek. Humanist, svestrani i samozatajni kulturni pregalac, dobri duh imotske kulture.

Kruno s najdražim glazbenikom Kvirinom Smodayom 1970.

Ro#en je 19. kolovoza 1929. u imotskim Poljicima, umro je 7. sije!nja 2009. u Imotskom, pokopan je 8. sije!nja 2009. na groblju svoje rodne Župe svete Ane u Poljicima. S pet godina ostaje bez oca. Pu!ku školu poha#ao je u Krivodolu i Splitu. U partizane odlazi 1944. godine,

5

gdje je bio !lan Agit-propa Okružnog odbora USAOH-a za podru!je Biokovo-Neretva. Po završetku rata poha#a partizansku gimnaziju u Hvaru (dva razreda u jednoj godini) te dva razreda u Zagrebu, gdje je i maturirao. Želio je upisati dramski studij u Zagrebu, ali ga zbog vida (i debelih nao!ala) nisu primili pa upisuje još dva fakulteta. Na Pravnom fakultetu iz inata polaže najteži ispit - Rimsko pravo, zatim se prebacuje na Medicinski fakultet, koji tako#er ubrzo napušta. U #a!kom domu kradu mu novac i «to!kice» za prehranu te se vra a u Split gdje upisuje trogodišnju Višu pedagošku školu, na kojoj je 1955. diplomirao hrvatski jezik i književnost te povijest. Od tada do mirovine radi u Osnovnoj školi Imotski. Uz rad, upisao je i izvanredni studij tih predmeta na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje je apsolvirao, ali nije i diplomirao.

Predavao je hrvatski jezik i povijest i u imotskoj gimnaziji, a nekoliko godina i ruski jezik. Bio je svestranog duha, osim redovitog posla bavio se kazališnom i glazbenom umjetnoš u, ponajviše novinarstvom te je ostavio neizbrisiv pe!at u kulturnom životu grada Imotskoga u desetlje ima nakon Drugog svjetskog rata.

Vatrogasci i glazbenici – Zuji i Mijo Nikoli u Aržanu

6

Publicist i povjesni ar Sudjeluju i u narodno-oslobodila!koj borbi kraj rata Zuji je

do!ekao na pobjedni!koj antifašisti!koj strani. Stoga je razumljivo s koliko se mara i dara upustio u prikupljanje gra#e o ratnim doga#anjima u Imotskoj krajini. U svim župnim uredima u Imotskoj krajini prepisao je mati!ne knjige ro#enih i umrlih od 1941. do 1945. godine i podatke o umrlim, ubijenim ili nestalim osobama uspore#ivao s podacima iz raznih drugih izvora i memoara, slagao u mozaik istine krvavog rata u kojem su mnoga bra a zbog ideologije pogibali na suprotnim stranama. O tim je ratnim temama Zuji objavio više feljtona u listu Imotskoj krajini i drugim listovima. Zapaženi su mu i tekstovi o dva ameri!ka bombardera B-24 Liberator koja su upala u Crveno jezero (vjerojatno s petnaestak !lanova posade) nakon što su ih njema!ki topnici oborili 13. travnja 1944. godine.

Zuji eva ratna kronika Kako je bila rije! o totalitarnom jugoslavenskom režimu,

službeno se moglo pisati uglavnom o partizanskom pokretu, ustaška i domobranska imena i njihovi grobovi su se prešu ivali. Tek dolaskom

7

demokracije i suverene Republike Hrvatske devedesetih godina (nažalost kroz novi krvavi rat, ali zahvaljuju i pomirbi sinova ustaša i partizana izborena je neovisna Hrvatska), otvoreni su arhivi (još ne svi!), širom su otkrivene rane Bleiburga i Križnog puta. U novom ratnom bezumlju uglavnom su porušeni ili ošte eni i imotski antifašisti!ki spomenici, župni uredi objavljuju „kona!ne“ cjelovite popise svih žrtava rata i pora a, !esto nekriti!ki sastavljane iz neprovjerljivih navoda, ipak do pune povijesne istine još je daleko.1

Stoga je hvale vrijedan Zuji ev dugogodišnji rad u kriti!kom pisanju ratne povijesti te je u vlastitoj nakladi i uz potporu rijetkih donatora objavio knjigu povijesnih dokumenata Imo ani i Imotska krajina u virovima nevremena 1941. – 1945. (prvo izdanje, Imotski, 2006., drugo dopunjeno izdanje, Imotski, 2007.). Na 231 stranici gustog teksta velikog A4 formata zapisao je kronologiju doga#anja 1600 dana rata u Imotskoj krajini, gdje su se tako#er na krvav na!in prelamale putanje svjetskog rata i borbe protiv doma eg i stranog fašizma. Kao pravi povjesni!ar, Krunoslav je najviše konzultirao povijesna vrela, dokumente i arhive, citirao brojne izvore i knjige, su!elio suprotstavljene navode i tvrdnje tako da je dao uvjerljivu

1 Plodove Zuji eva mukotrpnog rada na prikupljanju povijesne gra!e preuzimali su drugi bez zahvale. O imotskim vojnim i civilnim žrtvama Drugog svjetskog rata objavljene se dvije monografije: Nedjeljko Kujundži , Imotska krajina u narodnooslobodila koj borbi 1941-1945, Imotski, 1981., Gordana Turi , U temelju kamen - spomenica žrtvama idealu hrvatske države - Imotska krajina, sv. 1, 2, Zagreb, 2000. Po Kujundži evoj knjizi ukupno je 986 boraca i žrtava fašisti"kog terora, dok se stradali „s druge strane barikade“ uop e ne spominju. Po Turi kinoj knjizi u svjetskom ratu je ukupno 2.821 poginulih i stradalih Hrvata (nema podataka za druge nacionalnosti, koji nisu bili "lanovi katoli"kih župa u Imotskoj krajini), a s razdobljem pora a do 1991. ukupno je 3.670 žrtava Hrvata – rimokatolika. Nažalost, dio popisa iz tekstova Krunoslava Zuji a (i negdašnjeg) SUBNOR-a Imotski, zloporabio je Jasenovac Research Institut, koji su u New Yorku 1998. godine osnovale Židovska i Srpska zajednica. Tako su se kao žrtve koje su skon"ale život u ustaškom logoru u Jasenovcu (njih ukupno 646.177!) našli cjeloviti popisi žrtava iz El Shatta, Dalmacije, pa time i iz Imotske krajine! Podaci su objavljeni i na internetskoj stranici www.jasenovac.org. Nakon brojnih prosvjeda potomaka žrtava i njihovih zahtjeva da se s tog popisa uklone barem ona imena koja su "etnici ubili u Dalmaciji, navedena internetska stranica je krajem sije"nja 2009. godine zatvorena i vjerojatno se do daljnjega – nadajmo se - preure!uje prema istinitim podacima. Zuji ev rad neka bude poticaj da se ispiše i kronika Domovinskog rata iz dana u dan, dok nismo po"eli zaboravljati. Simptomati"no je da u lokalnom listu Imotskoj krajini nije zabilježen datum kada su zrakoplovi JNA bacili tri bombe „krma"e“ kod Agrokoke u Imotsko polje. Jedna fotografija kratera u zemlji popra ena je samo šaljivom crticom, a neka se upamti da je to bilo 8. svibnja 1992. u 11:45.

8

sliku povijesnih tokova sredinom prošlog stolje a u našim krajevima. Ali ni tu nije stavljena to!ka, jer je uz neke neobi!ne, upitne i !udne podatke i navode stavljao i po tri interpunkcijska znaka (???)!

Nacrtani plakat za Zagor!ev“ ples 1951.

Svestrani glazbenik Svirao je deset glazbala – saksofon, klarinet, harmoniku, klavir,

gitaru, mandolinu, trubu, berdu, bra! i bubanj. Pisao je i aranžmane za Imotsku limenu glazbu i više zabavnih grupa. Po!etkom pedesetih svirao je u sastavu TA BU. 1955. godine osnovan je sedmero!lani jazz sastav DVD pri imotskim vatrogascima koji je nastupao svakog tjedna diljem Imotske krajine (Imotski, Runovi i, Aržano, Proložac…), a dio prihoda upla ivan je za kupnju glazbala pa je tako nabavljen bubanj, truba, saksofon, harmonika, klarinet i dvije gitare.

Prema Kruninim bilješkama, od oslobo#enja Imotskoga 1944. do 1956. u raznim imotskim sastavima svirali su Sloven Šoi , Ton i Dunda, Sveto Dunda, Ante Penovi , Branko Penovi , Krunoslav Zuji , Mihovil Nikoli , Vlado Kusi , Mile Mihaljevi , a povremeno Karlo Tissengruber i Tildo.

9

Saksofonist Kruno na derneku 27. srpnja 1953. g.

Po!etkom 1956. do šezdesetih godina uz stalne !lanove jazz skupina Svetu Dundu, Kusi a, Mihaljevi a, Nikoli a, Šoi a i Zuji a u Jazz DVD glazbi sviraju i Senko Leko, Rafo Aljinovi , Ivan Oluji , Kvirin Smoday, Branko Tomi , Josip Zen, Teo Cari , Sveto Ostoji , Ivan Gudelj, Luka Rai!, Vinko Vu!emilovi , Miro Meter, Ante Meter, Josip Mrši , Slavko Nikoli , Slobodan Kosanovi , Sre ko Težulat, Davor Meštrovi , Ton i Dunda, Luka Raji , Ante i Branko Penovi i (sin) Ante Zuji .

10

Na repertoaru su bile i skladbe Imo ana Krune Zuji a, Slovena Šoi a i Mihovila Nikoli a, a hitovi su bili Uvelo cvije e (koja je bila pripremljena i za izdavanje na gramofonskoj plo!i), Sniježi, Tiho pada snijeg… Te je napjeve maestro Ivo Glibota obradio 2005. u pjesmi Imotski marš na drugom nosa!u zvuka Hrvatskoga puha!kog orkestra – Gradske glazbe Imotski.

Glazbari u sastavu DVD Imotski

Organizirao je i maskenbale, društvene plesove gimnasti!arskog društva Zagorac, DVD-a i druge zabavne programe, za koje je sam crtao plakate, u pomanjkanju tehni!kih pomagala projicirao ih na bijelim lancunima…

11

Nastup imotske glazbe 1964. godine

Sre ko Težulat, Ante Zuji , Kruno Zuji i "oni Nui u „Pionirci“ 1970.

12

Imotski glazbari 1970. godine

Kazališni ovjek Kruno se po!eo baviti glumom još tijekom rata, kada je kao

šesnaestogodišnji partizan crtao karikature svojih suboraca, zapisivao ratne dogodovštine i ske!eve te u predasima borbi na improviziranim pozornicama borce uveseljavao ske!evima i recitacijama. Glumom se nastavio baviti i u srednjoškolskim danima pa je s #acima gimnazije Vladimir Nazor u Hvaru 1947. nastupao u jedno!inki Pravi put autora i redatelja Davora Mladinova. Glumio je u hvarskom Arsenalu, najstarijem komunalnom kazalištu u Europi (iz 1612. godine), a s tom su predstavom gostovali 20. srpnja 1947. i u splitskom Teatrinu u sklopu Festivala Narodne omladine, a gostovali su i u "apljini u susjednoj BiH.

13

Imotski kazališni amateri iz KUD Biokovo na sceni 1950. godine Po povratku u zavi!aj Zuji je tri godine vodio imotsku

dramsku grupu okupljenu pri Kulturno-umjetni!kom društvu Biokovo, za koju je radio niz poslova, od scenografije, režije, glume, izrade plakata… Da s Krunom ne ode u zaborav i još nenapisana imotska kazališna povijest, ovom prigodom navedimo da su istaknutiji !lanovi KUD Biokovo bili Antun Vrdoljak, Mijo Nikoli , Milivoj Zuji , Sloven Šoi , Branko Leko, Ljubo Tonkovi , Jelenka i Zora Zen, Mila Marendi , Ana Nikoli , Nikola Vlaj!i , Ton i, Milena i Sveto Dunda, Mile Vilenica, Boško i Stipe $osi , Senka Dubravac, Davorka-Seka, Dalibor i Šime Rako, Luka "elan, Vesna Korbel i drugi. Zuji je glumio i režirao dramu Prijevara slovenskog pisca Lojzeta Štandekera 1951. godine te spomenutu Mladinovu dramu Pravi put.

U povodu smrti Petra Petrovi a Pecije, 1955. godine postavio je na imotsku scenu njegovu komediju Pljusak.

1957. godine piše i režira veselu ratnu jedno!inku Iskušenja, a !etiri godine kasnije premijerno je izvedena Zuji eva komi!na jedno!inka Odrpanci.

1962. godine napisao je kratki roman Razapeta žica, koji ostaje u rukopisu.

14

Sveto Dunda, Milivoj Zuji i Kruno Zuji u „Odrpancima“ 1961. g.

1972. godine adaptirao je, izradio scenografiju i igrao glavnu ulogu Kotoranina u tro!inskoj komediji Trip!e de Utol!e dum Marina Drži a Vidre, !ime se i imotsko glumište dotaknulo veliki opus našega slavnog renesansnog komediografa !ija je 500. obljetnica ro#enja upravo proslavljena 2008. godine. Tom premijerom u kino dvorani Kazališne družine pri Sekciji za kulturu Imotski 25. svibnja 1972. po!eo je XII. Festival dramskih amatera Hrvatske koji se održao u Imotskom, Sinju i Splitu. Za režiju i naslovnu ulogu Trip!eta Krunoslav Zuji je dobio Pohvale Odbora za scensku kulturu Prosvjetnog sabora Hrvatske, a u predstavi su još igrali Nives Bili , Marijana Rebi , Mario Tonkovi , Josip Braco Zen, Anka Aleri , Alenka Buljan, Ivan Juroš, Viktor Barbi , Željko Lon!ar, Ivan "agalj, Josip Šaki , Željko Lelas i Branko Milardovi .

Za u!enike Osnovne škole Imotski 1977. je preradio i režirao predstavu Bijeli jelen Vladimira Nazora.

Napisao je ratnu dramu u tri !ina Ljudi smo ipak,2 koju je pod imenom Kamenjar u režiji Ilije Zovka 21. prosinca 1979. premijerno

2 Drama je tiskana u "asopisu Zadarska revija, br. 5-6, Zadar, 1981.

15

izveo novoosnovani Klub 19 pri Narodnom sveu!ilištu Imotski. „Kamenjar je simbolika: kamen oko !ovjeka, kamen u !ovjeku. I srce – široko, ljudsko – raspeto izme#u sumnji, ljubavi, mržnji, samoodricanja i sebi!nosti, kukavi!luka i hrabrosti, pobjeda i poraza… Pri!a o vremenu o kojemu se još mnogo mora re i, o vremenu koje živi s nama, s našom ju!erašnjicom, današnjicom i sutrašnjicom, s nama kakvi smo bili, kakvi jesmo i kakvi želimo biti“ – re i e autor o svojim nadahnu ima.

Izradio je 1980. godine scenografiju za predstavu Spomenik Joze Lauši a u režiji Vida Fijana, glumili su Ilija Zovko i Ante Šu ur.

Pisao je i dramski tekst Morella, krvava Morella posve en stricu Mati koji je skon!ao u španjolskom gra#anskom ratu, to je njegovo vi#enje Imo anina na svim barikadama svijeta.

U ulozi clowna u filmu „Ljubav i poneka psovka“

16

Filmski i TV radnik Kao student u Zagrebu 1951. godine napisao je filmski scenarij

za ratnu dramu Pri!a jedne no i s doga#ajem iz 1942. godine. Film nije snimljen, ali je neke motive iz scenarija koristio u kasnijim radovima. Zapo!eo je mnoge tekstove pa tako i sinopsis za filmsku komediju Pogled kroz klju!anicu 1958. godine. Napisao je i scenarij za TV komediju po romanu Ljubav grofa Belflora Alaina Renea Lesagea.

Glumio je klauna u filmu Ljubav i poneka psovka redatelja Antuna Vrdoljaka koji je snimljen po!etkom sedamdesetih godina u Imotskom.

TV Zagreb 1980. godine prikazuje Zuji evu monodramu Neka vrata stoje otvorena.3 Tu psihološku dramu o «bijeloj udovici» imotskog gastarbajtera, na kojoj ostaju sve !etiri oše ku e, režirao je Ladislav Vindakijevi , urednik Nedjeljko Fabrio, a glavnu je ulogu tuma!ila Slavica Juki , glumica ZKM-a. Bio je to svojevrsni „ženski“ odgovor na tada popularnu „mušku“ gastarbajtersku monodramu I dajem ti do znanja Frane Juri a u izvedbi Ilije Zovka, pisana na autorovu jeziku djetinjstva. „Pred o!ima sam imao svoju mater koja je veoma mlada ostala udovicom. Zamislite koliko je dugo petnaest godina ženi koja samuje s djecom dok joj muž radi u tu#ini. Prije nekoliko godina u školi sam vodio razred s trideset i dvoje djece, a dvadeset i šest ih je imalo roditelje, jednog ili oba, u Njema!koj. To je tog !asa postao i moj ljudski problem iz kojega je, možda, i nastao ovaj rukopis. U biti je rije! o doga#anju kojemu je teško sagledati posljedice. Svaka je naša žena drama za sebe. "itava je drama osnovana na kontrastu svjetla i tame, a rezultat je sivilo i sumornost“ – kazao je Krunoslav Zuji .

1980. godine javlja se na natje!aj Televizije Zagreb napisavši scenarij i knjigu snimanja za TV seriju Kletva po romanu Augusta Šenoe, no urednik Ivo Štivi!i nije se izborio za snimanje. Devedesetih godina prošlog stolje a taj scenarij ponovno šalje novim urednicima Hrvatske televizije, ali bez rezultata.

U sklopu Školskog programa TV Zagreb 1989. godine prikazuje polusatni dokumentarni film Putovi kao sudbina o iseljeni!kim sudbinama imotskog !ovjeka u burnom 20. stolje u. Po scenariju Krunoslava Zuji a (s dijelom teksta pjesnika Petra Gudelja) film je režirao Dominik Zen, urednik Marijan Buši .

3 Monodrama je tiskana u "asopisu Zadarska revija, br. 2-3, Zadar, 1980. Tiskana je i u polji"kom župnom listu Žedan kamen na studencu, br. 5, srpanj 1998.

17

Ivan Raos i Kruno Zuji u jesen 1986. u Medovu Docu

Novinar i karikaturist Još za vrijeme rata, kao borac Biokovskog odreda u pozadini, po

oslobo#enju Splita 1944. završava Tanjugov te!aj novinarstva i postaje prvim i najmla#im dopisnikom iz Imotskoga, javljaju i uglavnom vijesti iz kulture.

Od studentskih dana karikature je objavljivao u tjedniku Pometu od prvih brojeva 1952. godine, kada je samostalno izlazio, a od 1956. godine postao subotnjim prilogom Slobodne Dalmacije. Od tih je honorara poboljšao svoj studentski status, a karikature je objavljivao do 1958. godine potpisuju i se kao Mate iz Imotskoga. Nagra#en je za karikaturu „Suvišna pitanja“ iz 1953. godine.

Druženje s karikaturom nastavio je u listu Imotska krajina, gdje je crtao brojne portrete, ilustrirao svoje i tu#e literarne priloge. Od 1. sije!nja 1973. godine je !lanom Uredništva obnovljenog dvotjednika Imotske krajine (koja je po!ela izlaziti 1. ožujka 1970. godine, ali je zbog obra!una s Hrvatskim prolje em prestala izlaziti tijekom deset mjeseci 1972. godine). Pod pseudonimom Stric Luka, Kruno je na zadnjoj stranici objavljivao popularnu šaljivu rubriku „Stri!evu besidu“. Kroz likove trojice imotskih muževa, strica Luke, Ante Jovušina i kuma Vrane, na humoristi!an i satiri!an naslov jezikom imotske ikavice komentirao je sva društvena, kulturna i sportska doga#anja u Imotskoj

18

i široj okolici. Rubrika je bila popularna i rado !itana pa su se mnogi !itatelji iz Krajine, studenti, vojnici i gastarbajteri sa svih strana svijeta javljali svojim duhovitim umotvorinama i stihovima.4 U skoro 300 nastavaka bilježio je sve zavi!ajne rije!i, izreke i lokalizme, anegdote, humoreske, pu!ke zgode, pjesme za djecu i mudrolije.

Izborom aforizama s još petero autora zastupljen je u knjizi aforizama Kristalna šestica 1 (KIZ Tin Ujevi , Split, 1996.).

U Imotskom zborniku5 objavio je tekst o imotskim prezimenima i porodi!nim nadimcima, posebno zanimljiv jer je u župnim knjigama popisao u!estalost prezimena u svakom mjestu.

Ovoj je knjizi priložen izbor Kruninih stihova, zdravica, kruna Krunovih (Stri!evih) besida, mudrolija i karikatura koje su nadživjele svoje efemerne povode, nadamo se da e nasmijati i današnje !itatelje. Tu je i prilog zavi!ajnom rje!niku s mnoštvom neobi!nih lokalizama koje je kao jezikoslovac zapisivao iz pu!kih razgovora.

Novinari Josip Jovi , Ivan Brko Gudelj i Zuji

4 Iz politi"kih ili drugih razloga u tom komunisti"kom režimu, neki su se autori javljali i objavljivali pod pseudonimima ili inicijalima. I autor ovih redaka kao gimnazijalac svoje prve tekstove objavio je u Stri evoj besidi 1973. godine potpisan – Royteman iz Grubina. 5 Prezimena i porodi"ni nadimci u Imotskoj krajini, Imotski zbornik, br. 3, str. 45-133, MH Imotski, 1995. Tekst Prezimena i porodi"ni nadimci u Župi sv. Ane Poljica objavljen je u župnom listu Žedan kamen na studencu br. 1, srpanj 1996.

19

Osobno sam šest godina bio urednikom Zuji evim tekstovima (1984. - 1990.) i pamtim da su tjedni sastanci Uredništva bili mala sve!anost jer bi ih Kruno uvijek za!inio kojom svježom šalom i vicem. Uvijek je u roku, ili me#u prvima, donio Stri!evu besidu (u kojoj smo ranijih godina, dok sam bio student, znali i „polemizirati“) prekucanu u !istopisu pa smo to morali proslaviti jednim pi encem.

Kruno je zaslužan i za promicanje imotskih prirodnih ljepota jer je 1950. godine nacrtao Modro jezero koje je otisnuto na taksenoj marki za biljege Narodnog odbora kotara Imotski (tzv. „bul“). Taksena marka od 10 dinara bila je u plavoj, od 20 dinara u crvenoj, 30 dinara u zelenoj i 50 dinara u sme#oj boji.

Knjižni ar Kruno je volio knjige, imao je pe!at «Ex libris» svoje knjižnice

u kojoj je po pravilima knjižni!arske struke popisao sve knjige u ku noj knjižnici koja ima više od 2.000 naslova. Popis knjiga je vodio do 2. lipnja 1987. godine, kada je imao tešku operaciju uklanjanja tumorom zahva enog plu nog krila. Nove, osobito zavi!ajne knjige oboga ivale su bogatu knjižnicu u Kruninoj radnoj sobi i u proteklih dvadesetak godina.

Krunoslav je nau!io i knjigoveza!ki posao pa je obnavljao stare i rijetke knjige, uvezivao razne dokumente u korice, a tako je primjerice uvezao u komplet i prva godišta humoristi!nog lista Pometa, kakve uveze nemaju ni sve sveu!ilišne knjižnice u nas.

Sa zavidnom upornoš u zapisivao je razne podatke o prastaroj Imoti prekrasnim rukopisom, skoro na granici umjetni!ke kaligrafije. Treba pogledati njegov doma i diplomski rad o prozi Ive Andri a (budu eg Nobelovca)

ispisan krasopisom, jer tih siromaških pedesetih godina za studente nije bio mogu strojopis.

20

Kruno humanist Kao dobrotvorac neiscrpnih izvora Krunoslav je svima

razdavao sebe, to sretniji što su ga više slušali i upijali njegovu melemnu i pou!nu rije!. Nau!io je svirati i svoju djecu, nastupao i sa sinom Antom. Djeci, unucima i prijateljima pri!ao je vazda vedre zgode iz djetinjstva i mladosti, anegdote o bratu Milivoju, koje su zbog šaljivosti i uvjerljivosti unuci voljeli uvijek iznova slušati. I na školskim satovima kao zanimljiv pripovjeda! znao je utišati u!eni!ki žamor, posti i najve i mogu i stupanj pozornosti. I u zbornici su kolege slušali njegove viceve kao da ih pri!a prvi put i ponovno se sve orilo od gromkog smijeha. Iznimno na!itan duh uvijek mu je pronalazio sugovornike o znanstvenim, umjetni!kim i drugim podru!jima, svoje je teze argumentirano potvr#ivao. Svakoga je dobronamjerno ispravljao u govoru i pravopisu, !esto politi!arima sastavljao uvodne govore koje je i !itao svojom savršenom dikcijom. Održao je niz nekroloških govora prijateljima i kolegama, pamti se njegov oproštaj od tragi!no preminulog glazbenika Kvirina Smodaya.

Dirljiv oproštaj od prijatelja Kvirina Smodaya 26. rujna 1971.

21

Osim sporta, gotovo da i nema podru!ja u koja nije zalazila njegova intelektualna radoznalost. Bio je neumorni kreativac, kada bi se uhvatio nekog zadatka, nije odustajao dok ne bi ugledao rezultat svog rada. Još od studentskih dana znao je raditi do kasno u no , a ujutro opet u 7 sati ustati i krenuti na studij, posao, školu… Koliko li je puta do!ekao radno zoru, umio se s cigaretom u ruci i krenuo na posao. Iako u mirovini, me#u prvima je napustio „pisa u makinju“ i kupio osobno ra!unalo, brzo stekao sve osnovne vještine te je sve svoje tekstove digitalizirao, zahvaljuju i tom ra!unalnom slogu pripomogao je i u ra#anju ove knjige. Nije gubio vrijeme, vazda je ponešto prekrajao, ustrajno je !itao, istraživao, provjeravao, pisao, brusio… Znao je i osvanuti za kompjutorom. Pomagao je i drugima pa je Kruno uradio i ra!unalni prijelom za svoju, ali i desetak drugih tiskanih knjiga imotskih autora, lektorirao i ra!unalno prelomio brojne u!eni!ke i studentske maturalne i diplomske radnje, školske listove, dva magisterija... Pripremio je brojne pozivnice i press materijale za imotske kulturne programe, tako i za Raosove dane u po!etku te srpanjske priredbe.

Sve potrebne tiskanice, zamolnice, dopise, iskaznice, plakate i pozivnice izradio je za imotsku humanitarnu udrugu „Žene Imotske krajine“, koja mu je javno zahvalila 2002. godine. Isplatilo se, mnogo je života spašeno!

Za svoj plodni kulturni i povjesni!arsko-publicisti!ki rad Krunoslav Zuji odlikovan je Ordenom za zasluge za narod sa srebrnom zvijezdom 1968. godine, dobio je Nagradu komune Op ine Imotski 1980. godine kao i niz drugih priznanja.

Da je ostao živjeti i stvarati u Splitu ili Zagrebu, Zuji bi zasigurno polu!io još zapaženije uspjehe, njegova ambicioznost, poticajnost i kreativnost imale bi daleko bolje društvene uvjete za još plodnije stvaralaštvo nego što ih odvajkada nadarenim „prorocima u svom selu“ mogu ponuditi male sredine. Ipak, Zuji je beskrajno volio svoj Imotski, poklanjao mu svu svoju ljubav, radno i slobodno vrijeme, za!eo i nastavio je novinarsku i kulturnu povjesnicu prastare Imote i „grada na gori“.

Svojom plemenitoš u skovao je širok krug prijatelja kojima je uvijek bio na raspolaganju, nudio im vedrinu i ljekovite razgovore duše. Širok krug prijatelja pamtit e tu Krunovu tinovsku „kristalnu kocku vedrine“. Iako je bio samozatajni stvaratelj, bio je pravi

22

intelaktualac bez kojega se ništa zna!ajnije nije moglo uraditi sredinom prošlog stolje a u Imotskom. Kao dobri duh u kulturnom životu grada Imotskoga ostavio je neizbrisiv trag, Krunovo duhovno ruho koje svi baštinimo.

Hvala Ti, dobri i veliki Krunoslave! Mladen Vukovi

xxx

Krunoslavu Zuji u Osrebri vijugu što u mozgu ti je Ima još trave sikavice I ima još koviljastih slova I dan i no - no uj povazdan Tako ti mlika materina I tako ti zare!ene kletve moje Skrši tu#icu i zvekir u jezik svoj Jer nisu nejaka pastor!ad njegova Pelin je što ti dajem O grdna je rana nemilo pala Skidam travnja!u - poganicu s ok a tvoga Korijenjem se može do jezgre Valja smo i trava ljekovitih (Umišaj medikov glas) Ako se zemlja trese I ako iz vedra neba opali grom To besjedom - Svitlica - pradjed tvoj Na materinjem jeziku popravlja nebesa

Ante Žužul Marinovi

23