kruti otpad

Embed Size (px)

Citation preview

UVODOtpad je kroz vrijeme predstavljao problem, prije svega komunalni koji je rjeavan na najjednostavniji mogui nain, odlaganjem to dalje od urbanih sredina . Porast koliine otpada u posljednje vrijeme izaziva jedan od najveih problema ovjeanstva , tako da ni Bosna i hercegovina nije imuna na navedenu pojavu. Obzirom na navedeni problem, razvijene zemlje su jo prije dvadesetak godina poele razraivati programe koji bi mogli rijeiti probleme vezane za otpad , to se za nau zemlju nije sluaj i gledajui realno rjeenje se ne nazire u blioj budunosti. Definicije otpada su interesantne sa vie stajalita , iz razloga to sam pojam otpad se odnosi i na zrak i vodu i tlo,tj. pojavljuje se u svim agregatnim stanjima. Uopteno sve to se bilo kada proizvede u perspektivi predstavlja otpad. Definicije otpada moemo podjeliti u tradicionalne i savremene i savremene nam govore: -o zakonski utemeljenoj obavezi saniranja otpada - o efikasnom tretmanu ve stvorenog otpada

Uticaj otpada na okoli Uticaji otpada na okoli su viestruki. predstavlja gubitak materije i energije otpad zahtijeva dodatnu energiju za sakupljanje, tretman i odlaganje Odlaganje otpada prouzrokuje degradaciju zemljita i zagaenje vazduha i vode.

Uticaji otpada na okoli su viestruki. Otpad, sam po sebi, predstavlja gubitak materije i energije. Nadalje, otpad zahtijeva dodatnu energiju za sakupljanje, tretman i odlaganje. Odlaganje otpada prouzrokuje degradaciju zemljita i zagaenje vazduha i vode. Mnoge materije koje zagauju vazduh oslobaaju se za vrijeme rukovanja otpadom i pri njegovom spaljivanju, na primjer: kiseli gasovi, policiklini aromatski ugljikovodici, dioksini, furani, praina i teki metali. Emisije zagaujuih materija u vazduh za vrijeme spaljivanja otpada mogu se reducirati poveanjem temperature sagorijevanja i uvoenjem istijih sistema. Komunalne deponije emituju metan, kao nus-produkt pri degradaciji deponovanih organskih materija. Emisije metana iz deponija mogu se smanjiti ukoliko se izbjegava odlaganje organskih materija ili ako se proizvedeni metan sakuplja i koristi. Deponije takoe dovode do oticanja zagaivaa u podzemne vode. Ovo zagaenje je vrlo postojano zato to se veina podzemnih voda nadopunjava veoma sporo.

Zagaenje podzemnih voda moe se smanjiti prethodnim tretmanom procjednih voda ili otpada spaljivanjem, ime se uklanjaju tetne materije. Do zagaenja podzemnih voda moe doi i kroz okolno tlo koje je kontaminirano curenjem zagaujuih materija iz deponija. Dodatni problem je da zagaenje tla nije lokalnog karaktera, nego esto dovodi do zagaenja okolnog tla i podzemnih voda. Remedijacija degradiranog zemljita traje dugo i iziskuje znaajne finansijske resurse. Politika Europske unije u odnosu na zatitu okolia i prirodnih izvora dobiva od 1980. godine sve vee znaenje. Razlog tome lei u injenici to je saniranje teta i pustoenja okolia daleko od toga da bude pod kontrolom. Sreom, mnogi su ljudi sve vie svjesni skrivenih opasnosti i zahtijevaju snaniju akciju da se zatiti okoli na nacionalnoj i to, naroito, na europskoj razini. Kao rezultat toga, niz mjera koje nam stoje na raspolaganju za voenje politike zatite okolia, od zakona do financijskih instrumenata, jako je osnaio. Naroito je Amsterdamski skup postavio principe odrivog razvoja i visoki stupanj zatite okolia kao jedan od najvanijih prioriteta. Naa politika takoer je postala sveobuhvatna i sve vie diverzificirana, pokrivajui sve sektore drutva, ukljuujui irok spektar instrumenata. Neki ciljevi tiu se mnogih evropskih graana. Jedan od njih je nastojanje da se smanji produkcija otpada. EU proizvodi svake godine oko 2.000 milijuna tona otpada. Vie od 40 milijuna tona je klasificirano kao opasni otpad. Zadnjih est godina koliina proizvedenog otpada raste 10% godinje. Jasno je da moramo zaustaviti i obrnuti taj trend ako elimo sprijeiti da nas zatrpa smee. EU je definirala i prati strategiju koja treba to sprijeiti. Ta strategija se prikazuje usljedeem, a to je da se eli informirati lokalne i regionalne aktere, NVO-e, politiare svih razina, socijalne partnere i potroae, dakle sve graane. Nadamo se da e te informacije inicirati ideje kako mi moemo sami pridonijeti rjeavanju problema okolia.

2. KRUTI OTPAD NOVI IZVOR ILI PROBLEM OVJEANSTVASmee u Europi - problem Pitanje: to sadri jedan kilogram koji uzrokuje tolike probleme u okoliu, a kojeg dnevno proizvede svaki Europljanin?

Odgovor: komunalni kruti otpad.

Deponije smea

Termin kruti otpad oznaava bilo kakvo smee, ostatke, kart,otpadni materijal (mulj) iz postrojenja za tretman otpada ,vode, ili zraka kao i bilo koji drugi odloni materijal kruti , teni , materijal koji sadri plinove nastale u industrijskim procesima ,ali ne otpad nastao u kanalizacionom otpadu iz domainstva ,vodi ili nuklearni materijal. Jedan od primjera definicija usmjeren u cilju efikasnog tretmana ve stvorenog otpada ,je da je kruti otpad, otpad drugaiji od tekuina i plinova ,a za kojeg vlasnik smatra da je bezvrijedan i zato ga odbacuje. Kada govorimo o otpadu neizbjean je termin rizini otpad tj. kruti otpad , ili kombinaciju krutih otpada , koji zbog svoje koliine , koncentracije ili fizikih i hemijskih osobina mogu predstaviti potencijalni rizik po ljudsko zdravlje ili okolinu te doprinjeti porastu smrtnosti ili pojavi teko izljeivih bolesti . Zbog toga je i aktuelna definicija odlaganje krutog otpada, a kae da je to istovaranje , polaganje, prosipanje bilo kakvog krutog otpada u ili na tlo ili bilo kakvu vrstu tla, tako da on moe ui u prirodnu sredinu , biti emitiran u zrak ili isputen u vodu. Drugi primjer definicije predstavlja skladitenje i kontrolni

tretman , tj . ustanovljen postupak odlaganja , prerade i iskoritavanja krutog otpada . Naravno postoji i ona najgora varijanta odlaganja otpada bez kontrole koa posljedica ljudskog nemara ili neodgovornosti.

Primjer oiglednog ljudskog nemara

Kada govorimo o gospodarenju otpadom , govorimo o odlaganju ,rukovanju,koritenju ili ponovnoj upotrebi tj. smanjenju koliina krutog otpada . Za uspjenost procesa potrebno je definisati njegov izvor , a to je u svakom sluaju ovjek. Naini proizvodnje otpada se definiraju uticajem ovjeka na okolinua to su: - otpad proizveden procesom ivljenjau prostoru - procesom djelovanja u prostoru Otpad proizveden procesom ivljenja u prostoru podrazumjeva gradski otpad , koji se moe okarakterizirati uglavnom kao nerizian po ljudsko zdravlje,a otpad proizveden procesom djelovanja u prostoru ,kao industrijski otpad, uglavnom rizian za ljudsko zdravlje.

Sa tog aspekta mogu se definisati ove vrste otpada ka gradski otpad i industrijski otpad , gdje je gradski otpad predstavlja bilo kakav otpad nastao u domainstvima , javnim povrinama i ustanovama koji se moe bez posebne obrade sanitarno deponirati.

Otpad iz domainstva

Iz ovoga proizilazi da je krajnji cilj uspjenog gospodarenja otpadm zatita zdravlja ljudi, a usputni zadovoljeni ciljevi su zatita okoline i ivotne sredine. Kada govorimo o odgovarajuoj obradi i skladitenju otpada moramo poi od injenice da postoje razliiti kriteriji za dijelovanje razliitih vrsta otpada.

Prevoz i skladitenje otpada iz domainstva svakidanja je pojava i vri se na poznate naine ,odvozom specijalnim vozilima na deponije smea.

Jedno takvo vozilo prikazano je na slici.

Specijalno vozilo za transport otpada Medicinski i bio otpad smo uvijek smatrali opasnijim od otpada iz domainstva, tako da se uslovi skladitenja i obrade otpada bitno razlikuje u zavisnosti od vrste otpada Sa aspekta djelovanja otpada i zbog nemogunosti prcjene otpada, te problematike graevinskih rjeenja skladitenja , govoriti e mo o specifinim nainima postupamja sa otpadom. Industrijski otpad je otpad koji zbog svoje koliine ,koncentracije ,te fizikih,hemijskih ,toksikolokih karakteristika moe prouzrokovati porast smrtnosti ili biti potencijalna prijetnja za ljudsko zdravljeili prirodnu sredinu.

Glomaznim otpadom smatraju se kruti otpaci koji nastaju u stanovima, zajednikim prostorijama stambenih zgrada i poslovnim prostorijama koji se po svojoj veliini, koliini ili postanku ne smatra kunim otpadom, a naroito kuanski aparati, pokustvo, sanitarni ureaji, kartonska ambalaa u veim koliinama ili dimenzijama, olupine vozila i slino, te njihovi dijelovi. Komunalni otpad je otpad iz kuanstva, otpad koji nastaje ienjem javnih i prometnih povrina, otpad slian otpadu iz kuanstva koji nastaje u gospodarstvu, ustanovama i uslunim djelatnostima. U posude za komunalni otpad zabranjeno je odlagati: tekue i polutekue tvari, ar, leine ivotinja, elektrine baterije, akumulatore, auto-gume, otpad iz klaonica, mesnica i ribarnica, zeleni otpad, gradevinski otpad, opasni otpad, ambalani otpad.Posudu za komunalni otpad korisnici trebaju na dan odvoza po rasporedu, iznijeti na javnu povrinu, 2 m od ruba kolnika. Zeleni otpad je otpad nastao konjom trave, obrezivanjem drvea, ienjem korova, lia, otpad iz vrtova, vonjaka i vinograda i drugi otpad biljnog porijekla podesan za kompostiranje. Gradevinski otpad je otpad od iskopa, otpad s gradilita, otpad od ruenja, lomljeni materijal od razgradnje i rekonstrukcije cesta i slino Elektroniki otpad je najbre rastui problem otpada danas u svijetu pa emo s tim razlogom njemu posvetiti najveu panju. Problem je ne samo u njegovoj koliini nego i u toksinosti njegovih sastojaka kao to su olovo, berilij, iva, i kadmij koji predstavljaju veliku opasnost za okoli i zdravlje ljudi. Unato tome, industrija, vlade i potroai do danas su poduzeli tek male korake u rjeavanju tog gorueg problema. Sjedinjene Amerike Drave kao i ostale ekonomski napredne zemlje koriste veinu proizvedenih elektronkih proizvoda i stvaraju veinu elektronikog otpada, no umjesto iskrenog sueljavanja s problemom otpada okrenute su pogodnom i do sada tajnom rjeenju izvozu

elektronikog otpada u azijske zemlje u razvoju. Elektroniki otpad se sastoji od irokog i rastueg spektra elektronikih naprava. U to spadaju veliki kuanski aparati kao to su hladnjaci i klima ureaji, mobiteli, hi-fi ureaji, TV ureaji, raunala i dr. E-otpad je postao problem velikih razmjera zbog dvije najglavnije karakteristike: e-otpad je opasan E-otpad sadri preko 1000 razliitih tvari, od kojih su mnoge otrovne, i stvara ozbiljno zagaenje prilikom odlaganja. e-otpad se stvara u alarmantnim koliinama zbog brze zastare proizvoda Potroai u dananje vrijeme rijetko kad odnose pokvarenu elektroniku na popravak nego je jednostavno zamijenjuju novom jer je to jednostavnije i vrlo esto jeftinije. Prosjeni ivotni vijek raunala se smanjio sa etiri do pet godina na samo dvije. Jedan od uzroka tome je vrlo brzi razvoj tehnologije.

Elektroniki otpad

Procijenjeno je da je 1998. godine 20 milijuna raunala zastarilo i postalo nepotrebno samo

u Sjedinjenim Dravama, a ukupna koliina e-otpada je procijenjena na 5 to 7 milijuna tona. Brojke su danas puno vee i ubrzano rastu. Europske studije pokazuju da koliina eotpada raste 3% - 5% godinje, to je tri puta bre nego kuanski otpad openito. Danas elektroniki otpad zauzima 5% svog kuanskog vrstog otpada; to je vie od limenki i otprilike isto kao plastina ambalaa. Stvari e se jo pogorati jer agencije za otpad oekuju veliki porast u koliini raunala i televizora koji e biti baeni u sljedeih 5 godina. Kako e CRT monitori biti zamijenjeni LCD-ovima doi e i do masovnog odbacivanja CRT monitora u jo veim razmjerima. Istraivanje provedeno od strane Stanford Resources, Inc. pretpostavlja da je 2001. godine 41 milijun raunala postalo nepotrebno u Sjedinjenim Dravama te da se samo u Kaliforniji dnevno odbacuje 6000 raunala. Strunjaci procijenjuju da e izmeu 1997. i 2007. godine u Sjedinjenim Dravama 500 milijuna raunala postati otpad. Na slijedeem dijagramu prikazan je sastav po teini sastojaka sadranih u elekronikom otpadu u koliini od 500 miliona raunla.

Plastika Olovo Kadmij Krom iva

2.84 milijuna tona 0.75 milijuna tona 1.5 milijuna tona 0.9 milijuna tona 300 000 kilograma

Raunala e nas sigurno stajati glave. Ali ne ba onako kako smo zamiljali: umjesto pomahnitalog robota upravljanog umjetnom inteligencijom koji ubija sve bipedalno, uguit e nas govna tehnolokog otpada i stari PC-ji

Ako ipak izbije mir, zemaljsku kuglu promai komet, a globalno zatopljavanje ne poplavi i ovo malo kopna to nam je ostalo, zavrit emo zatrpani pod gomilom vlastitog elektrotehnikog smea, to je neusporedivo odvratniji konac ljudske rase! Ve se neko vrijeme s kraja dugake liste toksinih i opasnih svinjarija koje svakodnevno odbacujemo polako prema vrhu pomie nova vrsta otpada. Elektroniki otpad, nastao od stvarica koje vam lifestyle asopisi guraju pod nos svakog mjeseca (pih, tuite nas!) te od raunala za koje vjerujemo da su nositelji napretka, mogao bi nas pokopati. Dakako, kao i za veinu zlih stvari, za ovo je odgovorna u najveoj mjeri SAD, to uostalom priznaje i njihova Environmental Protection Agency, ekvivalent domaem Banevu Ministarstvu zatite okolia i istraivanja ruda. Prema procjenama koliina godinje proizvedenog elektronikog otpada u SAD-u trenutno se mjeri u desecima tona i gotovo se udvostruava iz godine u godinu. Amere zapravo eotpad vrlo malo brine, jer veinu (od 50 do 80 posto) starih raunala i elektrotehnikog smea izvoze u Indiju, Pakistan i Kinu, gdje ga ekipa od 100.000 domicilnih radnika trga golim rukama za 1,50 dolara dnevno, bez ikakvih zatitnih sredstava! Isti posao mogue je obaviti u SAD-u, no tada bi sve stajalo desetak puta vie, a i tko e to radit?! Primjera radi, u Kaliforniji je prilikom izglasavanja stavljen veto na zakon o e-otpadu kojim se trailo od kalifornijskih proizvoaa elektronike da dodaju mizernih 10 dolara naknade za recikliranje na cijenu svakog prodanog raunala ili televizora Sam sastav elektronikog otpada baziran je na masi otrovnih materija koje izazivaju pojedina teka oboljenja a prikazati u ih pojedinano. Olovo uzrokuje oteenje centralnog i perifernog ivanog sustava, krvoilnog sustava, bubrega i reproduktivnih organa. Nalazi se u monitorima (1,5 4,0 kg po monitoru) i tiskanim ploicama.

Kadmij uzrokuje nepovratne posljedice na ljudsko tijelo jer se taloi na bubrezima. Moemo ga nai u raznim ipovima, a takoer je i stabilizator za plastiku. iva moe uzrokovati oteenja raznih organa ukljuujui mozak i bubrege, kao i fetus. Najopasnije je zagaenje vode ivom koja se lako taloi u ivim organizmima kroz hranidbeni lanac, najee preko ribe. Procjenjuje se da se 22% svjetske potronje ive

koristi u elektronikoj opremi. Koristi se u termostatima, senzorima, relejima, mobilnim ureajima, baterijama i LCD ekranima. Heksavalentni krom koristi se u zatiti od kororzije i kao ukras ili uvriva eljeznih kuita. Lako se absorbira u stanicama i moe uzrokovati oteenja DNA. Plastika ukljuujui PVC u prosjenom raunalu je ima oko 7 kg. Najvie koriteni oblik plastike je PVC (poli-vinil-klorid). Prilikom izgaranja moe stvarati dioksin. Brominirani inhibitori gorenja koriste se u plastinim kuitima radi sprjeavanja zapaljivosti.

Barij je mekani srebrno-bijeli metal koji se koristi u CRT monitorima da bi zatitio korisnike od zraenja. Studije su pokazale da kratka izloenost bariju uzrokuje oticanje mozga, oslabljivanje miia, oteenje srca, jetre i slezene. Berilij je vrlo lagani metal, tvrd, dobar vodi, i nemagnetian. Zbog ovih svojstava koristi se u matinim ploama. Nedavno je klasificiran kao kancerogen jer uzrokuje rak plua. Toneri - Glavni sastojak crnog tonera je pigment. Udisanje je primarni nain izlaganja to moe dovesti do iritacije dinih puteva. Klasificiran je kao kancerogen. Fosfor se koristi kao premaz na CRT monitorima. Utjee na rezoluciju i na svjetlinu slike. Vrlo je otrovan te nakon dolaska u doticaj s njim treba hitno potraiti lijeniku pomo

3. ZBRINJAVANJE I ISKORITAVANJE KRUTOG OTPADA

to je svijet savreniji stvara se sve vie otpada ukljuujui i kruti otpad. Sve vie bacamo ,grade se nove deponije, spalionicei sakupljalita otpada. Premda svijest o potrebi reciklae raste jo uvjek ona ne dri korak sa porastom proizvodnje smea. U meuvremenu dragocjene sirovine zavravaju na deponijama a energija se troi na proizvodnju novih proizvoda , potencijalnog novog otpada . . Ono to je kod nas pravilo, u Europi je stvar prljave prolosti. Deponiranje neobraenog otpada u Europi se - zabranjuje. Gledajui realno s take gledita iskoritenja iskoritenja moguih korisnih elemenata iz otpada moemo rei da smo moda na putu pravilnog razmiljanja , ali gledajui sa aspekta zagaenja okoline daleko smo od normalnog, kada gledamo kopno I more . More je za ovjeka postao jedan veliki otpad , a ovjek nee da zna injenicu da se jedna plastina boca razgrauje pola milenija. Proces je razgradnje krute tvari u moru jako dugotrajan. Za razgradnju autobusne karte potrebno je dva do etiri tjedna, pamune tkanine od jednog do pet mjeseci, konopca "manila" od 3-14 mjeseci, vune - godinu dana, komadia obojenog drveta 13 godina, pokositrene limenke 100 godina, aluminijske limenke od 200-500 godina, plastine boce 450 godina, a za staklenu bocu nije odreeno vrijeme razgradnje. Polazite suvremenog gospodarenja s otpadom je odvojeno prikupljanje otpada. Otpad treba odvojeno prikupljati i odloiti u po vrstama u za to predviene spremnik. Ambalaa, staklo, papir i karton, biootpad, metal, plastika, automobilski i graevinski otpad, opasni otpad,....... nisu otpad ve dragocjena sirovina

Zbog poveanja standarda i promjene navika, koliina otpada je u stalnom porastu . Odvojenim sakupljanjem otpada moemo bitno smanjiti koliinu otpada koji se odlae, a sa druge strane iskoristiti brojne vrijedne sastojke otpada koji su do sada nepovratno zavravali na odlagalitima. . . Otpad nije smee ! Uzavisnosti od vrste otpada razlikujemo slijedee tretmane zbrinjavanja: - smetljita - deponije -biotermika metoda obrade smea - fiziko hemijska metoda obrade smea - hemijska metoda obrade smea - termika metoda obrade smea Smetljita su najjeftiniji oblik zbrinjavanja vrstog otpadaali I najnesavreniji u sanitarnom smislu, jer se otpaci bez nekog rada bacaju u jame ili na tlo,te se ne prikrivaju zemljom I izazivaju zaraze. Biotermika metoda se zasniva na biolokom procesuraspadanja organskih materija pod dejstvom mikroorganizama, sa konanim produktom kompostom koj se koristi u poljoprivredi. Hemijska metoda zbog visokih investicija se nije nala u primjeni u znaajnoj mjeri . Deponije predstavljaju kontrolisani nain odlaganja otpada koje obezbjeuju potpunu zatitu ivotne sredine od zagaenja , a uzimajui u obzir da su ekonomski potpuno prihvatljive , onda je sasvim razumljiva procjena da e u budunosti 50% gradova odlagati otpadke u deponije, tim vie to u svakoj metodi prerade postoji koliina otpadaka koja se nemoe preraditi te se mora pohraniti u deponiju.

3.1.RECIKLAAOtpad moramo smanjivati ve u samom procesu proizvodnje. Ne treba proizvoditi nepotrebnu ambalau, proizvode koji su namijenjeni jednokratnom koritenju, koji se ne

mogu reciklirati i iji se otpad ne moe ponovno koristiti u proizvodnji. Drava, lokalne i regionalne vlasti moraju osmisliti kvalitetne poticaje i programe za razvoj industrije na odrivim osnovama posebice razvoj preduzea koja obavljaju djelatnosti reciklae i koja koriste sekundarne sirovine u proizvodnji. Potroai mogu djelovati na smanjenju otpada tako to ne kupuju proizvode koji su pakirani u nepotrebnu ambalau i time daju svoj doprinos istom okoliu.

3.2. SEKUNDARNA UPOTREBA ISTROENIH MATERIJALA Koritenje dotrajalih, istroenih proizvoda u proizvodnji novih je idealan primjer zbrinjavanja otpada. Iako je mali broj poduzea koja to primjenjuju u svojoj djelatnosti, vjerujemo da e se stvari s vremenom mijenjati. Proizvoai moraju uvidjeti prednost ovakve proizvodnje jer time smanjiti trokove proizvodnog procesa. Trend koritenja otpada u proizvodnji e se proiriti tek kad dravne institucije poduzmu odgovarajue gospodarske poticajne mjere.

Prema propisima Europske zajednice do 2005. odnosno 2008. godine sve europske zemlje morati ce odlaganje otpada na otvorenim deponijama zamjeniti nekom prihvatljivijom metodom uklanjanja otpada iz okolia: recikliranjem, spaljivanjem ili utiskivanjem u duboke geoloke formacije.Danas niti jedan grad u BIH nema ureeno odlagalite otpada u skladu sa standardima Europske zajednice. Tehnologija odlaganja smea se u najboljim sluajevima svodi na organizirano prikupljanje otpada i njegovo odbacivanje na za to, odlukom vodstva lokalne zajednice, predvienu lokaciju u blizini gradova i veih mjesta.

3.3. BSU TEHNOLOGIJE ZBRINJAVANJA OTPADA

Hrvatski strunjaci su jedni od prvih u svijetu osmislili tehnologiju kojom potpuno uklanjaju otpad iz biosfere kompilacijom ve poznatih ali i potpuno inovativnih tehnolokih postupaka, nazvavi je BSU tehnologijom: baliranje, spaljivanje i utiskivanje. Baliranje je predpostupak sanacije otpada sa otvorenih deponija , koji se danas upotrebljava u veini razvijenih zemalja svijeta poput Sjedinjenih Amerikih Drava, Japana, June Koreje, Tajvana, gotovo svih zemalja Europske zajednice i nama susjednoj Sloveniji. To je veoma jednostavan tehnoloki postupak kojim se dosadanji deponiji smea pretvaraju u skladita otpada. Nakon prikupljanja otpada, odvaja se koristan otpad koji se reciklira dok se ostali otpad pod veoma velikim pritiskom sabija u bale i umata u plastine folije, pri emu se razvija i vrlo visoka temperatura koja inaktivira mikroorganizme u otpadu. Budui je smee u balama hermetiki zatvoreno nema opasnosti od izbijanja poara i eksplozija,a takoder nema ni izvora zaraznih bolesti.Ovakva odlagalita su najee puno manjih povrina od dosadanjih odlagalita. Na takvim odlagalitima otpad moe godinama ekati daljnju preradu kroz postupke recikliranja ili se spaljuje u spalionicama jer balirano smee ne gubi svoj energetski potencijal. Sljedei postupak u BSU tehnologiji pri obradi krutog otpada jest postupak spaljivanja... U Zagrebu e se uskoro raditi nova spalionica koja e koristiti otpad kao svoj energent a sama proizvoditi i energiju po uzoru na mnoge europske zemlje (primjerice grad Be, 20 % svojih energetskih potreba vec pokriva spaljivanjem otpada). Nova pe se gradi prema najnovijim svjetskim tehnologijama koje su ve u primjeni u Republici Njemakoj. Nezini filteri bi proputali potpuno ist zrak, a sav pepeo i filterski kola (ostatak na oneienim filterima) bi se utisnuo u pogodne geoloke formacije. Tehnologija odlaganja otpada u pogodne duboke geoloke formacije, pri emu tu mogu biti iskoritene naftne buotine zavrni je postupak BSU tehnologije kojom se iz okolia potpuno uklanjaju opasne tekuine: ulja, kiseline i luine te ostaci prerade spaljivanjem, poput pepela i filterskog kolaa s tekim metalima. Osnova ove tehnologije je utiskivanje kae otpada pod odgovarajuim tlakom na velike dubine, u mjesta iz kojih se nekada crpila nafta. Za primjenu ove, nove tehnologije odlaganja otpada potrebno je prvenstveno odabrati pogodne naslage stijena s odgovarajuim fizikalno kemijskim osobinama. Odabrane naslage stijena predstavljaju zatvorenu hidrodinamiku cjelinu, u kojoj utisnuti otpad ostaje trajno zbrinut. Ovaj tehnoloki postupak je potpuno neopasan po okolinu jer se

otpad odlae na dubine od 5000 do 6000 metara. Ako nafta koje se tu nalazila milenijima nije nikada izbila na povrinu nee niti otpad koji e ju zamijeniti. Uostalom, buotine koje godinama stoje neiskoritene, a njihovo odravanje je stalni financijski troak, ovim tehnolokim postupkom ponovno postaju profitabilne.

3.4. ULOGA I ZNAAJ RECIKLAE ELEKTRONIKOG OTPADA

Brzi razvoj tehnologija reciklae utemeljen je u ekolokoj i ekonomskoj opravdanosti ovog naina zbrinjavanja otpada. Sve vei pritisak javnosti glede zatite okolia utjecao je na poveanje trokova zbrinjavanja otpada, potiui na taj nain i razvoj tehnologija reciklae. Tome je pogodovala i spoznaja o konanim zalihama neobnovljivih sirovina i potrebi njihove racionalne potronje. Samo neupuene moe zauditi da bogate i razvijene zemlje svijeta prednjae u razvoju i primjeni reciklae. Zbog svoje rastrone potronje one su prve spoznale problem zbrinjavanja prekomjernog otpada i opasnosti "proizvedi-upotrijebiodbaci") nisu bili prikladni za reciklau, tonije reciklaa je nerijetko bila skupa, a reciklati slabe kvalitete. To je usporavalo poetak primjene reciklae. Ogranienja moda najbolje opisuje uspostavljeno naelo: "Reciklirati koliko je to tehnoloki mogue, ekoloki potrebno i gospodarski razumno." S vremenom je zbrinjavanje dotrajalih proizvoda prihvaeno kao sastavni dio ivotnog ciklusa proizvoda. To je otklonilo svaku dvojbu o perspektivi reciklae, nakon ega je teite njenog razvoja pomaknuto na sniavanje trokova i proirenje primjene. Razvoj tehnologije reciklae odvija se u pravcima: identifikacije: usavravanje metoda prepoznavanja vrste i sastava materijala (poglavito plastike) sortiranja: razvoj mehanikih/fizikalnih metoda izdvajanja s poveanom istoom separata razvoja materijala: utvrivanje svojstava (znaajki materijala) koja opisuju prikladnost Najvei udio u otpadu pripada metalima (40 do 70%). Kablovi i vodovi se, bez spaljivanja, razdvajaju na metal i plastiku. Elektroniki sitni otpad, koji sudjeluje u ukupnoj masi ureaja od 15 do 30%, sadri u prosjeku 30% metala i 70% plastike. Prerada ove vrste otpada obavlja se automatiziranim postupkom mehanikog usitnjavanja, a zatim razdvajanja pojedinih vrsta materijala (magnetski, elektrostatski, indukcijski, zranom

strujom, prosijavanjem, ispiranjem itd.). Metalni granulat istoe do 98% slui za ponovno dobijanje metala (taljenjem, elektrolizom, kemijskim ili elektrokemijskim postupcima). Reciklinost metalnih materijala je dobra i danas se uspjeno prerauju eljezo, bakar, aluminij, cink, kositar, plemeniti metali, krom, kobalt, selen, telur, galij, germanij, indij, silicij i drugi. Materijalno recikliranje plastinih materijala zahtjeva izdvojenost po vrstama, pri emu se javlja problem razvrstvanje i identifikacija plastike. Rjeenje se nazire primjenom propisa o oznaavanju vrste polimera na izradcima. Dodatni problem stvara oko 2000 raznih dodataka u polimerima (punila, omekivai, boje i pigmenti, stabilizatori), zatim ojaala (npr. staklena vlakna kod elektroploa), ali i opasnih tvari (npr. halogena vatrootporna sredstva). Od plastinih materijala najvie se recikliraju kuita. Za recikliranje su posebno neprikladni vezani (sloeni, kompozitni) materijali, ija izmjeanost nekada dosee i mikroskopske razmjere, to onemoguava izdvajanje komponenti. Kod malih elektrinih ureaja ne odvajaju se pojedinano dijelovi nego se cijeli ureaj drobi i usitnjava. Nakon odvajanja metalnih frakcija preostala mjeavina plastinih materijala moe se iskoristiti samo kemijskim (npr. hidriranjem) ili energetskim recikliranjem. Vana zadaa zbrinjavanja otpada je i izdvajanje opasnih tvari. To su npr. poliklorirani bifenil (PCB) koji se koristi(o) kao dielektrik u kondenzatorima, klorofluorougljikovodik (CFC) u toplinskoj izolaciji ili kao rashladno sredstvo, teki metali u baterijama (iva, kadmij, mangan, nikal, olovo i dr.), dijelovi tekuih kristala (LCD), opasne tvari u premazima ekranskih cijevi i drugi. Kod prerade otpada osobito je vano izdvajanje elemenata koji sadre opasne tvari i njihovo zbrinjavanju na propisani nain. Pri zbrinjavanju starih hladnjaka, dobija se prah od tvrde poliuretanske pjene koji se preanjem prerauje u graevinarske ploe. U nekoliko posljenjih godina sve je jai pritisak na proizvoae da poveaju prikladnost recikliranju (reciklinost) svojih proizvoda odgovarajuim izborom materijala, konstrukcijskom izvedbom i tehnologijom izrade.

Ustrojstvo reciklae Problemi koji se javljaju u preradi elektrootpada proizlaze iz rasprenosti proizvoda na tritu (oteano prikupljanje), raznovrsnosti tipova i proizvoaa istovrsnih proizvoda, te neprikladnosti proizvoda za recikliranje. Uredbe i preporuke o zbrinjavanju elektrootpada postoje u nizu razvijenih zemalja (Njemaka, Francuska, Austrija, vicarska, SAD, Japan i

dr.). Provoenje i primjenu propisa preuzela su udruenja koje povezuju proizvoae, trgovce i preraivae otpada. U Njemakoj se uvoenjem Propisa o zbrinjavanje elektrootpada ustrojava sustav prerade elektrootpada iji je cilj postii to vei stupanj kruenja materijala, odnosno ostvariti cjelovitu preradu prema jednakim normama kvalitete, koje su usaglaene sa svim sudionicima u krunom toku materijala. Kako bi osiguralo uinkovito prikupljanje i preradu elektrootpada osnovano je Udruenje za recikliraje materijala koje se bavi unaprijeenjem zbrinjavanja otpada. Uspostavljena je gusta mrea od oko 160 prikupljakih mjesta (u svim mjestima s 50 000 stanovnika), rasklapanje ureaja se obavlja na vie mjesta, a jami se prerada na visokoj tehnikoj razini. Poduzetnici koji se bave preradom otpada moraju posjedovati certifikat koji obuhvaa tehniku opremljenost mjesta za prijem otpada (strojevi, osigurano i zatieno skladitenje, strunost osoblja), rasklapanje i razdvajanje prema propisima Udruenja (ime se jami kvaliteta frakcija otpada vana za daljnju preradu) i plasman obraenog otpada (npr. nije doputeno samostalno plasiranje ureaja, dijelova ili frakcija otpada ve iskljuivo preko Udruenje za recikliranje materijala ili njihovog ovlatenog poduzea). Cijena zbrinjavanja elektrootpada (za ureaje ili pojedine frakcije) utvruje se paualno ili test-rastavljanjem, a pokriva trokove prijema, prijevoza, rastavljanja, iskoritavanja, odnosno uklanjanja otpada (Tablica 3). Protokol test-rastavljanja sadri pregled radnih zahvata kod rastavljanje i njihovo trajanje, bilancu materijala, trokove uklanjanja odnosno daljnje prerade materijala, trokove reciklae i logistike. Trokovi prerade elektootpada prema grupama proizvoda GRUPA PROIZVODA Ekranski ureaji, kom Elektronika raunala, kg Zabavna elektronika, kg Ostala informatika oprema, kg CIJENA, EUR 12,00 - 30,00 0,25 - 0,50 0,30 - 1,25 0,40 - 0,90

Tipino rastavljanje e-otpada na ulici. Pomou ekia i dlijeta radnici odvajaju otpad u aluminij, eljezo, bakar, plastiku i tiskane ploe.

Od 1995. godine Guiyu je od siromane i ruralne zajednice postao ogromni obraivaki centar za e-otpad.

Prema saznanjima kineskog tiska ukupni broj zaposlenih u sektoru e-otpada u Guiy u prelazi brojku od 100 000.

Sastav vode u mjestu reciklae elektronikog otpada

Elektroniki otpad ima jako negativan uticaj po okolinu a to nam jako slikovito prikazuje sastav vode u Guiyu . Meutim ne obazirujui se na te teke injenice trgovina elektronikim-otpadom u New Delhiju je u procvatu. Indijski trgovci e-otpadom aukcijom prodaju otpad najboljem ponuau koji ga kasnije sortira i preprodaje, to nas vrti u krug i ide u prilog navedenoj injenici da e nas elektroniki otpad kotati glave.

"Zlatar" u procesu koji se zove "adda" topi zlatne dijelove nakon to je koristei kiselinu doao do njih.

New Delhi, Indija

4. PRIMJENA TERMIKIH METODA RECIKLAE KRUTOG OTPADA U RAZVIJENIM ZEMLJAMATermika obrarada gradskog otpada razvija se u svijetu preko 120 godina, biljei uspone i padove za vrijeme ratova ,a danas zauzima nezaobilazno mjesto u sistemima gospodarenja krutog otpada . Razlozi za za njenu primjenu lee u slijedeem: maksimalno smanjuje vilumen ostatka otpada nakon obrada higijenizacija i inertizacija ostatka otpada u najveem moguem stepenu povoljan uticaj na klimatske promjene smanjenjem emisija toksikih komponenti i plinova proizvodnja elektrine i toplinske energije za gradske potrebe.Obzirom da je mogunost smanjenja tetnosti i koliine otpada recikliranjem i biokompostiranjem dosta mala , neminovan je prelaz na termiku obradu otpada prije odlaganja. U svijetu je 1995 godine radilo preko 2700 postrojenja termike obrade krutog otpada . 99% dananjih postrojenja termike obrade gradskog otpada se modernizuju rade na temelju izgaranja bilo u posebnim postrojenjima za izgaranje, ili zajedno sa fosilnim gorivima u industrijskim peima (cementare). Postrojenja za spaljivanje otpada su uglavnom mala stara postrojenja koja ne koriste energiju otpada a zovu se jo i energane za otpad, i danas su preovladavajui oblik termike obrade krutog otpada. Postrojenja za zajedniko izgaranje u cementarama industrijskim peima , termoelektranama razvija se u posljednji 20 godina i predstavlja povoljniju varijantu prerade otpada sa stanovita ekologije. Dva su osnovna smjera razvoja ovog naina tretmana otpada: - suizgaranje odvojeno prikupljenog otpada autogume, otpadna ulja, karton, papir, plastika, itd. Suizgaranje goriva iz komunalnog otpada Kao razloge koji opravdavaju ili ne postupak spaljivanja navesti u slijedee:

izgradnjom postrojenja zanemariti e se napori usmjereni zaspreavanje stvaranja otpada , druginaini prerade bolja su alternativa , postrojenja iziskuju iznimno visoka ulaganja , za vrijeme gradnje i rada nastaje puno vie otpada nego je mogue spaliti za vrijeme pogona , iz postrojenja izlazi puno tetnih tvari koje zagauju okolinu, a argumenti za su ta postrojenja mjera za zatitu okoline kao i nepodnoljivost irenja otpada koji se nepreraen odlae na deponije. Glavna stvar je to to spaljeni otpad gubi tetne komponemte i time ne naruava ekoloko okruenje ,kao i iskoritenje toplote spaljivanja u korisnu energiju. U postrojenjima za spaljivanje kunog smea tehnika loenja podeena je za spaljivanje smea iz naselja koje sadrava mnoge vrste materijala , tako da ona moraju biti univerzalna . Ovaj postupak nam omoguava da se mjeani postupci prevedu u takav bioloki neaktivni oblik koji e imati manje tetnosti po okolinu. U Njemakoj je 34% stanovnitva prikljueno na postrojenja spaljivanja otpada , a godinje se preradi oko 200000 tona otpada. Sva postrojenja imaju veliki procenat iskoritenja (75-80%) i jako su sigurni. Razlikujemo dvije vrste postrojenja centralno i decentralizovano postrojenje . Produkti koji ostaju poslije procesa spaljivanja su ljaka iz loita praina iz filtera produkti nastali preiavanjem izlanih plinova . ljaka iz loita sastoji se iz mineralnih dijelova ,eljeznog otpada i u manjem dijelu iz nepotpuno sagorivih dijelova . Iz jedne tone ljake dobija se klasificiranjem oko 80 % upotrebljive ljake i magnetskim odvajanjem 15% eljeznog otpada . ljaka iz loita se uglavnom odlae na deponije Kao posljedica ienja izlaznih plinova nastaju prema tehnici ienja i sredstvima za neutralizaciju , kuhinjska sol hlorkalcij i gips u razliitim smjesama. Sagorijevanje niskokalorinog i otpada sa velikom koliinom pepela odvija se u postrojenjima slijedeih tipova: mala postrojenja za za specijalni otpad velika postrojenja za odstranjivanje kunog smea ,industrijskog ili trgovakog otpada slinog kunom sa dodacima specijalnog otpada predvienog za toplinsko iskoritenje (50t/h) specijalna postrojenja za kruti ,teni ,tjestasti specijalni otpad postrojenja za sagorijevanje ostataka iz ostalih postrojenja za iskoritenje otpada , kao kompostiranje , recikliranje , odmuljivanje . Na slijedeim slikama biti e prikazano postrojenje za spaljivanje krutog otpada ,koje je projektovano za spaljivanje 400000t na godinu . Energija iz procesa se koristi za proizvodnjuel. Energije od 170000MWh na godinu, kao i proizvodnju topline u koliini 1000000MWh na godinu.

ema postrojenja za spaljivanje otpada

4.1 OSTALI TERMIKI POSTUPCI

Kao alternativni postupci prerade otpadaosim spaljivanja navode se : - piroliza - rasplinjavanje - tinjajue gorui postupak Pod pirolizom se podrazumjeva termiko razlaganje organskih spojeva bez dovoenja kisika i stvaranje kondenzirajuih produkata plinova i krutog ostatka koji sadri ugljik . Organski spojevi u otpadu postaju zagrijavanjem nestabilni i razlau se na proste isparljive produkte i koks . Kod temperature 500stepeni C piroliza daje najvee iskoritenjetenih produkata razgradnje kao ulja i katran, a pri veim temperaturama uglavnom se radi o plinovima sa velikom kalorinom vrijednou. Podizanjem temperature preko 1400 stepeni , Omoguava se oodvajanje krutog ostatka u stanju rastopa , i time oduzimanje ljake, koja je sa boljim karakteristikama ponovo upotrebljiva. Prednosti pirolize u odnosu na spaljivanje je u manjoj koliini izlaznih plinova, te manje isputanje plinova u atmosferu. Pirolizom dobijamo regenerativni gorivi materijal koji se moe ponovo koristiti na nekom drugom mjestu. U samom pristupu razrade procesa pirolize govorilo se o nekih pedeset postupaka , istrauje ih se svega nekoliko, a postoji razlika u varijantama postupaka ,tj jedna treba za preradu pripremljeni otpad, a druge varijante predviene su samo za odreene frakcije otpada.

Rasplinjavanje je postupak koji podrazumjeva pretvaranje dijelova krutog otpada koji sadre ugljik ,u plinovite sagorive spojeve na visokim temperaturama. Nosioci rasplinjavanja su kisik, zrak, dimni plinovi , vodena para, ugljen dioksid i vodik. Kruti otpad se sui ,otplinjava pri emu se javlja reakcija pirolize i potom koksuje . Reakcija rasplinjavanja C je zavisna od temperature. U komori za rasplinjavamje reagiraju predgrijani zrak i gorivi materijal , staro ulje ugljena praina na temp. 1600 stepeni i formiraju plinove.Nakon prolaza kroz ciklon i meuhlaenja otpad se otprauje u elektro filteru i viestepenim apsorpcionim preistaima oslobaa tetnih sastojaka , izdvaja se niskokalorini plin za energetsko iskoritenje (3100 kJ/ m3).

ema postrojenja za rasplinjavanje krutog otpada

Jo emo navesti neke postupke prerade krutog otpada koje se manje primjenjuju u Praksi: tinjue gorui postupak niskotemperaturna konverzija spaljivanje u vrtlonim slojevima proizvodnja goriva iz smea (BRAM)

5. UPRAVLJANJE KRUTIM OTPADOM U BIH

Glavni trendovi u BIH

Postojea mjesta za odlaganje otpada su nedovoljna u poreenju sa koliinom proizvedenog otpada. Kao posljedica toga, znaajne koliine otpada odlau se na nedozvoljena mjesta, kao to su rubovi cesta, seoska smetljita, rijeke ili naputeni rudnici. Prikupljanje otpada u gradskim podrujima je uglavnom zadovoljavajue (blizu 45% optina). Seoska podruja, meutim, nemaju organizovano prikupljanje otpada, tako da odlau svoj otpad na nedozvoljena smetljita, to predstavlja veliku opasnost po zdravlje ljudi i po okoli. Nedavno je zavrena Nacionalna strategija za upravljanje vrstim otpadom. U centru Strategije je upravljanje otpadom iz domainstava. Strategija sugerie osnivanje multikomunalnih distrikta za upravljanje otpadom, od kojih bi svaki opsluivao 200.000 stanovnika.

Naknadu za prikupljanje otpada naplauju komunalna preduzea. Najee ta naknada obuhvata u jednom raunu prikupljanje otpada, isporuku vode i ienje ulica. U Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Tenju i jo nekim gradovima, stepen naplate je zadovoljavajui. Meutim, u drugim optinama, stepen je ispod 40%, to dovodi komunalna preduzea u situaciju da ne mogu finansirati svoje vlastito odravanje i investirati u novu opremu. Velike koliine otpada akumulirane su tokom rata, a znaajan dio njih je farmaceutski otpad. BIH nema kapacitete za preradu tog otpada (Svjetska Banka, 2002).

Upravljanje otpadom u Bosni i Hercegovini Tani podaci o koliinama proizvedenog otpada u BIH ne postoje. Mogue je, meutim, predpostaviti da je opti trend poveanja koliine otpada isti kao i u veini zemalja svijeta. Ogromne koliine otpada su akumulirane tokom rata, ukljuujui jednim dijelom i farmaceutski otpad koji je doao u vidu humanitarne pomoi. U BIH ne postoje postrojenja za preradu te vrste otpada. Inventar opasnog otpada postoji samo u Sarajevskom kantonu. Recikliranje i ponovna upotreba otpada su vrlo rijetki (REC, 2000). Postojea mjesta za odlaganje otpada su nedovoljna u poreenju sa koliinom proizvedenog otpada. Kao posljedica toga, znaajne koliine otpada su odloene na nedozvoljenim mjestima - pored puteva, na seoskim smetljitima, rijenim koritima ili naputenim rudnicima. Ova mjesta predstavljaju opasnost za podzemne vode koje obezbjeuju pitku vodu za stanovnitvo, a samimi tim i rizik za ljudsko zdravlje usljed spiranja i curenja zagaujuih materija. Smetljita esto gore, proizvodei materije koje zagauju vazduh; smetljita su esto neograena, tako da ljudi i ivotinje ulaze i time poveavaju rizik od irenja infektivnih bolesti (REC, 2000). U Federaciji Bosne i Hercegovine, tijelo koje je nadleno za Federalnu politiku upravljanja otpadom je Federalno ministarstvo prostornog ureenja i okolia. Odgovarajua kantonalna ministarstva su odgovorna za istu politiku na kantonalnom nivou. U Republici Srpskoj, odgovornosti su sline kao u Federaciji: Ministarstvo za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, graevinarstvo i ekologiju je odgovorno za Republiku politiku i zakonodavstvo. Ne postoje kantoni, ali je optinska organizacija slina onoj u Federaciji. Prikupljanje i odlaganje otpada, kao i naplata usluga od potroaa su zadatak lokalnih komunalnih preduzea. Prikupljanje otpada u urbanim podrujima je uglavnom zadovoljavajue (u oko 45% naselja). Seoske oblasti, meutim, nemaju organizovano prikupljanje otpada, tako da ga odlau na nedozvoljena mjesta koja predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi i okoli (World Bank, 2002).

U veini sluajeva raun za komunalne usluge ukljuuje upravljanje otpadom, snabdijevanje vodom i ienje ulica. U Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru i Tenju, kao i nekim drugim gradovima, stope naplate su zadovoljavajue. U drugim optinama, meutim, stope su ispod 40%, to dovodi do situacije u kojoj su komunalna preduzea u nemogunosti da finansiraju sopstveno odravanje i da ulau u novu opremu. Dugoroni cilj ovih preduzea je da se sama finansiraju, kao to je to sluaj u Sarajevu i Tenju (World Bank, 2002). Dravna vlada je identifikovala problem upravljanja otpadom kao jedan od prioriteta u razvoju drave. Nedavno je zavrena Nacionalna strategija za upravljanje otpadom. Glavni fokus strategije je upravljanje otpadom iz domainstava. Strategija predlae da se formiraju distrikti za upavljanje otpadom koje e koristiti vie optina (minimum 200.000 ljudi). Otpad bi se odlagao na velike deponije koje bi takoe dijelilo vie optina meusobno. Prema tome, nekoliko gradskih i seoskih optina bi imalo jednu deponiju. Ova preporuka je bazirana na procjeni da bi odravanje vie manjih deponija kotalo vie nego odravanje manjeg broja vrlo velikih deponija (World Bank, 2002). Implementacija Strategije je pod znakom pitanja, zbog ogranienih fondova. Stoga je Vlada odluila da implementira Strategiju u tri faze, od kojih e svaka trajati pet godina. Prvu fazu (2001-2005) e finansirati Svjetska banka, a ciljevi su uglavnom rehabilitacija postojeih deponija, programi za podizanje svijesti stanovnitva, kao i uvoenje prikupljanja otpada u naselja gdje ono trenutno ne postoji. Projekat Svjetke banke bi trebalo da se implementira tokom 2002-2006. finansijske godine pod nadzorom Federalnog ministarstva za prostorno ureenje i okoli (World Bank, 2002). Upravljanje otpadom u zemljama OECD-a Zemlje OECD-a su orjentisane ka minimiziranju koliina otpada, ali ta politika jo nije stvarno efikasna (koliina proizvedenog otpada i dalje raste). Recikliranje, kompostiranje organskog otpada i spaljivanje iroko se primjenjuju u mnogim zemljama. OECD podstie minimiziranje proizvodnje otpada i poveanje stope povrata materijala iz otpada. Takoe postoje prijedlozi da se smanji odlaganje na deponije mijeanog otpada kako bi se uklonile sve tetne materije (organski otpad) iz deponija i smanjile emisije zagaujuih materija u vazduh i vodu (OECD, 2001). Tehnoloki razvoj doprinosi smanjenju koliina otpada: razvoj manjih proizvoda (elektronska industrija); produenje ivotnog ciklusa proizvoda; upotreba biotehnologije za tretman otpada (uklanjanje toksinih materija iz otpada - bioremedijacija) (OECD, 2001). Striktniji standardi za emisije sa deponija i iz spalionica otpada mogu takoe imati pozitivan efekat na upravljanje otpadom. Poveanje cijena rauna za prikupljanje otpada i taksi za deponovanje, stimulisanje promjena u nainu potronje, tako to e se potroai stimulisati da kupuju proizvode koji se mogu ili reciklirati ili ponovo upotrebljavati (pakovanja za pie, baterije, automobilske gume), su samo neki od naina koji se koriste u zemljama OECD-a da bi se smanjio negativan uticaj otpada na okoli (OECD, 2001).

Globalni trendovi i projekcije

ZAKLJUAK Otpad je jedan od najveih problema zatite okolia u Bosni i Hercegovini. Trenutno se otpad prikuplja u pola gradskih optina. Seoske optine uglavnom nisu ukljuenje u sakupljanje otpada. Velike koliine otpada odlau se uz ceste, rijeke, u naputene rudnike i slina mjesta, pretstavljajui opasnost po ljudsko zdravlje i okoli. Strategija upravljanja vrstim otpadom sugerie formiranje multikomunalnih distrikta za upravljanje otpadom.

U naelu potrebno je izbjegavati stvaranje otpada, a i ako je ve stvoren treba raditi na tome da se izvri povrat vrijednih materijalaiz otpada.Do sada se u praksi od svih pomenutih metoda jedino se pokazala termika metoda prerade krutog otpada, dok su ostale u fazi razvoja . Otpad koji se nemoe izbjei obrauje se s ciljem iskoritavanja odreenih komponenti ili se mineralizira sa ciljem smanjenja broja spojeva i otpadnih materija radi smanjenja zagaenja okoline. Oteavajue okolnosti koje se javljaju kod ove problematike nesmiju biti konica odrivom razvoju sistema zbrinjavanja krutog otpada ,nego poticaj da se na uspjeno implementiranim rjeenjima razvija mehanizam zbrinjavanja i iskoritavanja moguih pozitivnih komponenti iz otpada i nainimo ga moguim altrnativnim izvorom energije , umjesto trajnom potencijalnom prijetnjom za zdravlje ovjeka i za njegovu okolinu

U OECD zemljama, proizvodnja komunalnog otpada je porasla 40% izmeu 1980. i 1997. (540 miliona tona u 1997.). Oekuje se da e koliina komunalnog otpada i dalje rasti u skladu sa privrednim rastom, tako da e 2020. dostii 770 miliona tona godinje (rast od 43%). U 1997. godini, 64% otpada je odloeno na deponije. Oekuje se da e, do 2020, taj procenat pasti na 50%. Porast proizvodnje otpada u OECD zemljama bit e bri nego porast GDP-a. Taj porast e biti prvenstveno uzrokovan promjenama u nainu potronje i u veliini domainstva (OECD, 2001).

Krajnje je vrijeme dase okrenemo zdravom razumu i zaustavimo ovaj zabrinjavajui trend jer ovjek nema alternativno mjesto za ivot,a otpad nije definitivno pejza koji elimo svakodnevno da gledamo oko sebe , naalost takva nam je perspektiva.