- 1 -

Ivan Pavoković – Bajo

KUFER PUN ZBRKA

Rijeka, 2010.

- 2 -

Tog dijela dana gradska ulica Hrvatskih kraljeva djelovala je uspavljujuće.Za razliku od inače, malo je automobila prolazilo njome.Iz jednog od stanova smještenih u toj ulici pomicala se korpulentna gospođa Mira. Upravo je u kuhinji prala suđe, kad se oglasi zvono. Gospođa Mira prilazi vratima, otvara ih i pred sobom ugleda svoju sestru Jasnu. Obje žene bile su si slične i već na prvi pogled svatko bi u njima zaključio da su sestre. Nisu bile iznenađene što se vide jer je ovaj susret najavljen

-Bog Miro, evo me stigla sam !Reci mi o čemu se radi da sam morala tako hitno doći?- Bog Jasna, uđi da ne raspravljamo na vratima. U našoj kući i zidovi imaju uši a ja ne volim svoje probleme isticati javno ni preko radija ni TV.

-Što je to tako problematično da sam morala odmah doći?-Ma nije ništa tako važno, mada se ipak radi o hitnosti. No prije uđi pa ću ti

unutra sve objasniti.Nestrpljivost Jasna pretvori se u oduševljenje kad na kuhinjskom stolu ugleda vazu sa cvijećem.- O vidi ti to- ushićeno će Jasna. Tvoj se Mate počeo popravljati dočim ti u kuću donosi tako lijepe ruže.

-Ma kakav Mate. Jučer sam posjetila prijateljicu i to ubrala u njenom vrtu. Po mom Mati u kući ne bi bilo ni trnja.

-A ja već pomislila da slavite kakvu godišnjicu pa me zbog toga zoveš.-Slavimo kvar a ne godišnjicu.-Otkad se to i kvar slavi?-Ma to sam rekla samo kao razlog zašto sam te pozvala.-Govori onda, kakav je to kvar? Snuždeno će Jasna.-Pokvarila nam se perilica rublja a toga rublja nagomilalo se za čitav kufer i

sad mi ne preostaje drugo nego da tebe zamolim uslugu. Ponesi to doma i riješi u svojoj perilici. Nadam se da će ovih dana doći i majstor da popravi našu. Dotle sam u brizi i palo mi je na pamet da se ipak obratim tebi za uslugu.

-Hajde Miro ne brini. Pa sestre smo i kako si onda ne bi pomagale jedna drugoj. A i to što tražiš prava je sitnica. Ako želiš mogu ti ga i ispeglati.

-Baš si srce. Ipak peglanje prepusti meni, ti mi samo donesi oprano rublje. -Nema problema, reci samo gdje ti je to rublje pa da pođem.-Vani je u hodniku već spakirano u onom tvom kuferu. No, prije nego pođeš

popit ćemo kavu. Evo još mali i voda će zavrijeti, daj sjedni.-Vražja kava, potuži se Jasna. Jučer sam izgubila cijelo dopodne za malo

kave a uz to i tako je skupa. Zato sutra možda pođem i do Trsta. Kupit ću bar dva kilograma. Ne samo da je imaju koliko god hoćeš ,već je i upola jeftinija. A danas čovjek mora gledati na svaku kunu. Ako želiš mogu kupiti i tebi?

-Ne hvala, imam je još dovoljno. Mogu prepustiti dio i tebi. Podsjeti me kad pođeš da ti dam.

-Ne trebaš mi ništa davati, uz to sutra ću i to riješiti pa ako želiš bilo šta iz Trsta samo reci.

- 3 -

-Hvala ti lijepo ali za sad mi ne treba ništa. Na koncu i ja bih trebala poći do Trsta. Već godinama nisam bila u njemu. Valjda će moj Mate naći načina da me tamo odvede. Mi se zapričale a ja zaboravila na kavu. Evo voda vrije i sad ću ja i to obaviti. Kava nam je za sada još jedino zadovoljstvo kojeg imamo.

-Što ćeš kad je došlo takvo vrijeme. Nekad smo si mogli priuštiti i skupe restorane a danas smo osuđeni samo na golo preživljavanje.

-Možda se nešto uskoro i promijeni.-Samo da bude na bolje.-Doći će i to bolje samo bojim se da opet ne dođe za one zbrinute. Kad

krepam više me nije briga za bolje sutra. Ja želim živjeti danas a ne sutra. Ovi su nam dali državu ali su zato uzeli blagostanje. Pa ti sada živi. Tvoj ive bar zarađuje i nešto pored plaće a moj Mate samo misli na prijatelje pa i on što dobije spiska na njih. A tu je i Jelica kojoj treba slati sve dok je na studijama u Zagrebu. I kako se god uzme samo mi ostaje briga.

-Ne sekiraj se Miro, bit će bolje, vidjet ćeš. Popijmo tu kavu i sekiracija će nestati. Radije mi reci da li si donijela onu haljinu od krojačice. Pričala si mi o tome, sjećaš li se.

-Svakako da se sjećam. Ako je želiš pogledati popijmo kavu pa pođimo u sobu. Za par sekundi nestale su iza sobnih vrata.

XUpravo kad su Mira i Jasna izašle iz kuhinje u nju se vraća Mate u pratnji

prijatelja Jure. Mate je bio snažan čovjek srednjih godina mada je djelovao iscrpljen. Dokaz je to dugotrajnog rada ali i napora kojeg je ulagao u svoj posao. Nasuprot njega Jure je djelovao svježe. Glatko obrijano lice svjetlilo se poput proćelave glave na kojoj se isticao dugi nos.Dočim su ušli u kuhinju Mate se dade u potragu. Tražio je po policama bocu s rakijom. Za to vrijeme Jure je i dalje stajao u mjestu držeći kufer u ruci.Nekoliko puta Mate je glasno opsovao a onda oduševljeno usklikne. Evo je konačno. Već sam se pobojao da ona moja škorpija nije imala i tu svoje prste. U protivno danas ne bi okusio ovaj nektar. Čvrsto držeći bocu s rakijom Mate nastavlja.

-Ovakve rakije sigurno još nisi pio. Dobra je kao da je rađena za bogove.Istog časa Mate pogleda prema Juri koji još uvijek stoji na istom mjestu držeći kufer u ruci.

-Ama čovječe, ostavi taj kufer u hodnik i sjedaj ovamo da ispijemo ovaj nektar.

-Mate, pa znaš da žurim.-Minut prije ili kasnije neće ti poremetiti planove. Ostavi već jednom taj

kufer i prihvati se ove čašice božjeg pića. Odloživši kufer u hodniku Jure sjeda i prinosi čašu ustima. Nakon što je srknuo gutljaj izusti pun ushićenja. Zbilja ti ova rakija vrijedi.

-I te kako vrijedi. Sigurno ima više od 40 gradi.-Pa gdje nabavljaš tako dobro piće?- E to je tajna ali kao dobrom prijatelju mogu i tebi nabaviti koju litricu.

Reci samo ako želiš. -Svakako da želim samo reci koja je cijena.

- 4 -

-Litra je po 40 kuna.-Čovječe božji, pa svi rakiju prodaju po 20 a ti tražiš 40.-Ne tražim ja nego gazda. Razlika je od tih koji je nude i ove očita. Ovo nije

samo rakija. To je i lijek. Ovako što ne možeš kupiti svugdje. Oni okolo prodaju bućkuriš, čak i šljivovicu koja se nije ni dotakla šljive mada ima njen ukus, ali ova se ne nalazi svugdje i svaki dan.

-Znam samo to je ipak malo preskupo. Ne skoro nego upravo duplo. Upravo zato ja se okrećem drugoj soluciji.

-Radi kako hoćeš samo nemoj poslije reći da si se predomislio. Čovjek koji to prodaja ima samo određenu količinu i ograničene mušterije.

-Mate, ne želim te povrijediti, no baš trenutni i nisam pri novcu. Možda kasnije.

-Jure, pa ne prodajem to ja. Ja sam samo kupac, a preporuka samo ti može koristiti. Radije iskapi to da ti ulijem još jednu čašicu.Jure je već od prve čašice osjetio toplinu tog nektara i shvati da je možda bolje odustati od druge, ali Mate je bio uporan. Dočim ju prinese ustima popije sadržaj na eks a potom reče: Zbilja je prava, no sad moram poći. Čeka me posao i najmanji poremećaj reda stvorio bi mi kaos a to moram spriječiti. Reci radije koliko je sati.

-Evo ti sata iznad glave. Sad je pola devet.-Onda je vrijeme da idem..Obaveze i poslovi, ta znaš kako je to.-Dobro , da te onda ispratim do ulice.

XU kuhinju se vračaju Mira i Jasna.- Za čudo što se sve može izvesti od jedne krpe u koliko si dobar majstor, a

ova tvoja šilica pravi je majstor. Reci mi Miro po čijoj je ideji to šila?Mira je na prvi pogled iskazala zbunjenost, da li istinitu ili samo glumu što se teško uočilo a onda odlučno odgovori.

-Ideja je moja.-Zbilja, tko bi rekao da i za to imaš smisla. U svakom slučaju haljina je

prekrasna.-Ali me i prekrasno košta. Da moj Mate zna koju sam cijenu platila pao bi na

tur.-Kako ga obrađuješ kada ti treba novac.-Ta budala vjeruje sve što mu kažem. Prije toga malo ga napadnem za bilo

što. Kažu da je napad najbolja obrana. Nakon tog on klone i to je to.-Mog Ivu ne da se tako lako obraditi, a da ne govorim prevariti. Neki dan

donijela sam jednu bluzu i rekla mu da sam ju platila 70 kuna. Na to je on dodao: A onih 63 do pune cijene sigurno je dao prodavač.Mira iznenada trepne očima a onda doda. Moj to nikad ne bi primijetio, koliko je bistar.

-Ti si onda sretnica.-Samo to mi malo vrijedi.-Zašto?- Pa ne misliš valjda da si ja haljinu mogu kupiti svaki mjesec. Znaš da ja

nisam te sreće.

- 5 -

-Ama nisam ni ja.-Ipak je razlika u primanju tvog Ive i mog Mate. Očituje se to ko noć i dan.-Bit će bolje sestro i da mi više ne lupamo glave oko te rasprave. Ništa time

nećemo si pomoći, jedino si možemo navući još više sekiracije. Radije mi reci koliko je sati?

-Prošlo je pola devet.-Joj, onda moram poći. Danas još imam posla preko glave. Daj mi taj kufer i

da idem.-Kufer je u hodniku. Sve je spremljeno samo ga trebaš uzeti.

Dočim su došle u hodnik Mira zbunjeno gleda u kufer prislonjen ispred ormara.-Čudno što sve može učiniti čudo. Znam da sam ga stavila u ormar a sada je

vani. Nije mi jasno otkud se samo tu stvori.-Kako, pa zar ga nisi ti tu stavila?- Ne, nisam. Nije vrag da me napušta sjećanje. Prije bih rekla da je onaj moj

smetenjak tu imao svoje prste.-Kako kad ga tu nije bilo. Izgleda da si preopterećena poslom i sad se više ne

sjećaš ni što si učinila pred par minuta.-Možda je i tako. Za sad pustimo nagađanja. Uzmi kufer i dočim opereš

rublje donesi ga jer tebi je lakše autom nego meni po autobusima. Da ti ga pomognem nositi do auta.

-Ne treba, mogu to i sama. Još imam toliko snage. Bog sestro i pozdravi Jelicu i Matu.

XDok je Mira bezvoljno pospremala kuhinju oglasi se zvono.-Otvoreno je, glasno poviče vjerujući da se to Jasna vratila jer je nešto

zaboravila.Kako se opet oglasi zvono Mira pođe do vrata. Otvara ih i iznenađeno gleda u Persu koja tu stoji sa kuferom u ruci.

-Pobogu Perso, otkud ti u ovo doba do mene i još s tim kuferom. Što to ima da znači?Persa, ambiciozna žena i kako bi muškarci rekli u poodmaklim godinama, mada po izgledu mlada, imala je i mnoštvo prijatelja, ipak je još uvijek neudata. Njeno ljepuškasto lice privlačilo je muškarce ali njeno ophođenje čini se nije zadovoljavalo očekivanja, a to je valjda i razlog da je ostala usidjelica. Njoj to nije smetalo pa je i dalje kontaktirala sa prijateljima. Od svega najveća joj je želja bila da uspije popeti se visoko na ljestvicu uspješnih prodavača. Kako to u Rijeci nije mogla ostvariti , prebacila se na Trst. Zbog toga je često i putovala.

-Idem u Trst, reče Persa. Autobus mi polazi za jedan sat pa da si skratim vrijeme po mislim da dođem do tebe i kako vidiš evo me.

-Baš mi je drago, uđi. Kufer ostavi tu u hodniku pa idemo u kuhinju. Zanima me i koje mi novosti donosiš.Dočim su se smjestile Persa primjeti: Imam osjećaj da si prethodno imala goste u kući dočim toliko miriši po kavi.

-Jest, bila mi je tu sestra.-Kako je Jasna?

- 6 -

-Dobro.Brujanje motora na ulici za nekoliko trenutaka onemogući njihov razgovor.Za to vrijeme Mira usipa ostatak kave u šoljicu i prinosi Persi. –To je još ostalo ali ako želiš mogu još skuhati?

-Ne hvala, ovo mi je sasvim dovoljno.-Perso, još mi nisi rekla što ima novoga. Ti znaš na što ja mislim.-Nema ništa.

Mira je i dalje pokazivala znatiželju u tom pravcu ali Persa, da li zbog nelagode, ili drugog razloga pokušava razgovor skrenuti na drugu temu.

-Ovo je vrijeme kad svatko mora gledati kako će što bolje iskoristiti svoj radni vijek jer kada dođe mirovina, pitanje će biti hoćeš li još imati za kruh. U to se možeš uvjeriti gledajući današnje penzionere.

-Imaš pravo, reče Mira. Upravo sam prije i sa Jasnom govorila o tome. No što mi to vrijedi kad moj Mate na sve to ne gleda tako. Sinoć je opet lumpovao sa društvom, a ja jadna doma se dosađujem i sve mirno podnosim. I onda neka mi netko kaže da je bolje biti u braku. Ti bar imaš slobodu. Ideš gdje hoćeš i kada hoćeš i nitko ti ne soli pamet da li si uradila dobro ili loše a ja?

-Ne Miro, nije baš tako. Ti se bar imaš kome požaliti i izjadati kad imaš kakav problem. U najgorem trenutku ima ti tko i pomoći, a ja...Ako se razbolim nema mi tko ni čaja skuhati a kamo li što drugo. Brak ima puno svojih mala ali još više prednosti , na koncu zato se ljudi i žene kako bi sve to i ostvarili. Zar misliš da i ja ne želim svoju obitelj pa bila ona uspješna ili ne. Kakva da je obitelj je obitelj. Osjećaš bar da nekome pripadaš, a ovako?

-Mlada si, a uz to i zgodna i još uvijek i za to imaš vremena. Ne znam samo zašto još čekaš. Nađi si nekoga i riješi to već jednom.

-Upravo to i je razlog što ne mogu naći nikoga tko mi odgovara. Uz to ovo poslijeratno vrijeme je još uvijek i nesigurno. Ta vidiš da se danas svašta događa. Prošle noći u mom susjedstvu ubijena je djevojka.Na te riječi Mira se trže. Iz usta joj poteče slina.

-Prestrašila si me s tim događajem. Ipak ne prepisuj sve i na svoju adresu. Kad bi svi tako mislili i sa zebnjom očekivali susret sa muškarcem ni jedna cura više ne bi stupila u vezu s njima. U slučaju kojeg si navela možda se radi o ljubomori, ali i o stresnoj situaciji kao posljedici rata. No, ne uzimaj sve za zlo.

-Ne znam šta da kažem. Činjenice govore da je djevojka mrtva život joj više nitko ne može vratiti.

-Pobogu Perso, nemoj na život gledati kroz lošu prizmu. Postoji i lijepih strana i zato uvijek gledaj na stranu koja pokazuje bolje , a nada sve zapamti da za udaju nikad nije kasno. Moja se baka udavala četiri puta a posljednji put kad su joj bile 63 godine. Na žalost nema je više, Bog da joj dušu oprosti. Uvjerena sam da će i tebi jednog dana pristupiti princ iz bajke a tada ćemo valja to i proslaviti. Za sada se opusti pa popijmo čašicu rakije umjesto slavlja.

-Ne hvala Miro, poslije toga samo bi morala trčati do WC-a. Znaš da idem na put i ne bi bilo u redu da zbog mene staje pred svaku gostionicu. Pitanje je bi li mogla trpjeti toliko do stanice gdje inače zaustavlja .

-Baš mi je drago da si malo svratila.-Čuj, ako ti šta treba iz Trsta, samo reci.

- 7 -

-Ne hvala. Od kad su uveli taj PDV iz inozemstva ne smiješ u nositi veću vrijednost od 300 kuna inače plaćaš carinu. Ne bih htjela da se zbog mene daješ u taj izdatak.

-Daj Miro, pa jedna sitnica ne znači ništa, a tamo gdje se može smjestiti moja roba, može i tvoja. Jedino je važno da mi daš novac u naprijed. Ja sam ponijela samo toliko koliko je potrebno za moje potrebe.

-Pa ako baš hoćeš donesi mi kilogram kave. U Trstu je upola jeftinija, a danas moramo misliti na svaku lipu koju želimo potrošiti.

-To što tražiš zbilja je sitnica. Večeras dočim se vratim donosim ti i kavu.-Pustimo sad to. Nadam se da još imaš toliko vremena da pogledaš što sam si

kupila. Uvjerena sam da će te zanimati, zato pođi sa mnom do sobe.

XDočim su Mira i Persa zašle iza sobnih vrata u kuhinju ulaze Mate i Jure.

Prvo što su u hodniku zagledali bio je Persin kufer.-Vražji kufer, bjesnio je Jure. Da ga nisam zaboravio već bih bio na pola

puta do Trsta.Mate smireno skine sako i objesi ga na vješalicu a potom prilazi do Jure i reče: Jure, smiri živce. Sada kad popijemo po jednu čašicu zaboravit ćeš na sve jade pa čak i na tu zaboravnost zbog koje se sada ljutiš. Daj sjedi tu a ja ću potražiti tu bocu. I zapamti da će sve biti dobro.

-Vraga dobro. Pitanje je i hoću li sada naći mjesto gdje ću moći sjesti ili ću do Trsta morati stajati.

-Ljutnjom nećeš ništa postići.- Isti si ko moj otac. Taj sve viđa u blještavilu pa makar to bilo i crno. Ma

vidi koliko je to već sati. Pa više nemam vremena ni za tu čašicu. Žurim da mi i drugi autobus ne pobjegne.

-Čekaj, a rakija?-Ma nemam vremena. Svaki minut mi je dragocjen.-Učini kako želi samo ti još jednom ponavljam da gubitkom gutljaja ove

svete vodice gubiš ne samo okrepljenje već i smirenje a snizila bi ti i tlak koji je vjerujem zbog bijesa skočio i na 200.A znaš da je u našim godinama visok tlak najpogubnija stvar koja nas može doseći.

-Mate, puno ti hvala a sad zbila moram žuriti. Čujemo se kad se vratim iz Trsata.Uzima Persin kufer i odlazi.Dočim je ostao sam Mate sjeda za stol . Već iz navike skida s police zidnog ormarića novine i začne ih čitati. Prelistavajući stranice zaustavi se na stranici koja izvještava o današnjoj političkoj situaciji u zemlji i svijetu. Dok je i dalje smireno listao stranice Novog lista u kuhinju se vračaju Mira i Persa.

-Dobar dan gospon Mate.-Dobar dan , odgovori ne ljubazno Mate ni ne pogledavši u Persu, već i dalje

lista novine.Persa je prikrivala nelagodu. U tom momentu osjećala je i suvišnost zbog koje bi najradije bila na drugom mjestu. I prije je s Matom imala nelagodnih kontakata i nije joj bilo jasno razlog.

- 8 -

Nelagodnu atmosferu prekine Mira svojom upadicom.-Onda, što kažeš za haljinu?-Lijepa je nama što. Kad ju čovjek gleda prosto ne možeš oka skinuti s nje.

Koliko se Persa htjela pokazati ljubaznija, Mate ju je i dalje ignorirao pa čak i onda kad se Mira veselo smijala.Zbilja bih željela znati zašto me Mate toliko mrzi, pitala se u sebi Persa. Svaki put kad dođem pokazuje neprijateljstvo a ja mu nikada nisam pokazala ničim porugu ni uvredu. I drugi muškarci baš me ne prihvaćaju sa simpatijama, no ipak ne toliko koliko Mate. Koji je samo razlog?

-Perso, jesi li za još jednu kavu?-Ne, hvala. Koliko je sati?-Prošlo je devet.-Joj, onda moram hitno poći.

Dok su njih dvije izlazile prema vratima Mate okreće novu stranicu novina.-Doviđenja gospon Mate!-Doviđenja!

Dočim su došle u hodnik zbunjena Mira proprati pogledom cjelokupni prostor hodnika.

-Gdje mi je kufer, u mislima ju prekine glas Perse.-Upravo se to i ja pitam. Izgleda da ga je ovaj moj klipan stavio u ormar.

Otvara vrata. Pa da, tako je kako sam mislila. Kad god ja u ovoj kući nešto stavim na mjesto ovaj moj to premješta drugamo. O gospode, još ću poludjeti uz njega. Evo ti kufera Perso i sretno putovanje.

-Hvala ti za kavu, a kad se vratim eto me ponovo do tebe s kavom. Bog.Čim se Mira vrati u kuhinju, Mate odlaže novine te se podiže sa stolice.

-Da li je ona alapača konačno otišla?-Kako to oslovljavaš moje prijateljice – ljutila se Mira.-Sigurno je opet došla na ogovaranje. Ta drugo i ne zna osim spletkariti a ti

je još braniš.-Nije došla nikoga ogovarati. Došla je samo sa mnom malo popričati prije

puta u Trst. A kad smo već kod Trsta i ja želim da sada popričamo malo o tome.-Ama ženo božja, kakve veze imam ja s njenim odlaskom u Trst.-Ne sa njenim. Nego sa našim.-Pa nismo mi išli u Trst već ona.-Jasno da nismo i to već nekoliko godina. To je i razlog da konačno i ja

pođem.-Nije problem poći ,već novac. I sama znaš kako stojimo sa novcem.-Upravo zbog novca ti i govorim da trebamo poći u Trst. Tamo su cijene ulja,

kave, pašte a da ne govorim mesa upola jeftinije. Ovdje me kilogram pilećeg batka košta 32 kune a u Trstu ga dobijem za 12. Ne ide mi u glavu da su im plaće duplo veće od naših a cijene upola manje. Gledam druge ljude koji za svaki drek idu u Trst a mi ni jednom godišnje. Jedino0 što sam do sada imala s njim veze to je produženje putovnice, ma i to košta.

-Pa više ti ne treba putovnica. Sada možeš na taj put i sa osobnom kartom.

- 9 -

-Ma ti se izgleda šegačiš sa mnom. Ne uviđaš da ja taj put i te kakva ušteda. Pa svi ljudi gledaju da prođu bolje jedino je tebi stalo da se novac troši u svojoj zemlji samo zato da bi ga oni u vlasti imali još više. Za koga sam se ja to udala?

-Dobro, ne pričaj dalje. Dočim dobijem plaću idemo i mi. Za sada do slijedeće plaće imam još svega 200 kuna a s tim novcem pola bi išlo samo za put a drugom polovicom bi jedino mogli kupiti prazan kufer i sa njime se vratiti natrag.

-Pa i kufer nam treba. I to posuđujem od Jasne. Da u Rijeci nemam sestru u kući pored tebe ne bi imala ništa. Tih tuđih stvari mi je već zbilja dosta. Valjda sam nakon tolikih godina braka zaslužila svoje kao sav drugi svijet.

-Dobro, dobro – uzdahne Mate bijesan što se ovaj razgovor malo oduljio više nego je pretpostavljao. Da ga prekine dodaje: Čim dobijem plaću idemo gdje želiš samo sad mi je zbilja dosta tog tvog kukanja.

-Ne nije dobro. Ne misliš valjda da ćemo u Trst ići samo zbog hrane.-Pa sada si rekla da trebamo tamo zbog hrane. Ne znam što bi još trebali

drugo. Ne misliš valjda da uz put kupim i auto.-Jest, i auto nam itekako treba, ali za sad će to malo sačekati jer ima prečih

stvari.-Koje su to preče stvari , začuđeno će Mate.-Preče su za sad moje haljine.-Ma koje te haljine spopale ženo božja. Iznenađeno je gleda Mate.-Druge žene oblače se robom iz Pariza, a pogledaj mene. Sve što imam samo

su stare štrace da me sramota u njima poći na ulicu.Mate ju s čuđenjem sluša. Njegove hladne oči usmjerene prema Miri činile su se kao da će je progutati. Šake su mu se stiskale u pesnice a zubi od naprezanja utjerivali su krv u lice. Zato više nego bijesan progovori: Jesi li konačno gotova s tim zahtjevima?

-Što, pa tek sam pčela, nonšalantno odgovori Mira.-Pobogu Miro – histerično će Mate, kako možeš reći da nosiš same štrace.Zar

ti nije jasno da kad uplatimo režije, troškove za hranu, Jelici za studij u Zagrebu ono malo što nam ostane utrošiš na svoju šminku i što nam ostane, a ti još kukaš. Pogledaj mene. Jedno odijelo nosim već dvadeset godina i šutim a ti ko vodenica samo melješ i melješ. Reci dokle?Mira se ironično nasmije, ruke položi na bokove i zagleda se u Matu te reče:

-Zar ti ovo nazivaš haljinama. Pa te su haljine nosile još naše bake a polovicu koliko ih imam više ne mogu ni obući jer su mi pretijesne.

-Što se tiče ovog drugog, tu si u pravu ali za to ja ti nisam kriv. Ako se ugledavaš u druge osobe u vezi oblačenja onda si se mogla i u vezi ishrane pa bi imala liniju.

-Ne pričaj koješta, uvrijeđeno će Mira. Kilogrami kod žena moje dobi dolaze s godinama. Radije mi reci kada si mi posljednji put dao novac za haljinu.

-Ti od mene drugo i ne tražiš osim novca kao da sam ja mlin koji ga melje i usitnjenog rasipa po tebi. Valjda ti je znano da još uvijek otplaćujem kredit koji se odnosi na tvoju kupnju.Mira mu prilazi bliže i svoj pogled usmjeri u njegove oči. – Imao bi ti samo kad ne bi častio svoje prijatelje po gostionici. U bijesu nastavlja – Upravo zato što tamo završava naš novac ja hodam gola i bosa.

- 10 -

Mate odstupi korak natrag te joj uzvrati pogledom iz kojeg je sijevao jaz. Suzdržavajući bijes u sebi je pokušavao pokazati smirenost.

-Ženo božja, kako možeš samo tako govoriti. Već me sramota da mi prijatelji vječno plaćaju piče . Žalosno je da me oni časte a ti mi uzimaš novac. Da se u mom džepu nađe i lipa u taj čas bi ju pronašla. Je li to u redu? I kako onda imaš obraza da tražiš još. Pa ne pada novac sa neba. A kad smo već kod prevrtanja tih džepova znaj da bi ti drugi da ti je muž za to polomio kosti, a ja sve samo mirno podnosim i trpim i pitam se dokle.Umjesto bijesa kojeg je od Mire očekivao ugleda smirenost što ga iznenadi.

-Ne znam samo odakle ti i pomisao da ja rasturam tvoje džepove. O bože, svašta!Otkud ti samo te optužbe. Pa novac ni ne donosiš kući već sve zapiješ u gostioni. To i je razlog da kupujemo na kredit. Kad već govorimo o kupnji valja naglasiti da je kvaliteta nikakva. Jednom obučeš haljinu i već drugi dan popucali svi konci po šavovima. A o modi da i ne govorim pa te štrace koje kupujem na meni djeluju kao da sam obukla vreću od krumpira. Čak mislim da bi mi i ta vreća bolje stajala od te haljine. I dok ja nosim štrace , moje prijateljice nose robu koja stiže iz inozemstva i to kao posljednja moda.

-Daj Miro ne bulazni. Zar misliš da Dior snabdijeva Ponte rosu u Trstu gdje kupuju te tvoje prijateljice. Mada ni u samom Trstu nećeš naći bolju robu nego kod nas.

-Ne samo da je bolja već i kvalitetnija. A što je najvažnije ne puca po šavovima.

-Zadnji put kad smo boravili u Trstu kupila si haljine za koje si rekla da su po posljednjoj modi. Glava me zabolila kad sam pogledao cijenu. I kad smo došli kući na robi je pisalo: Made in Croatia.

-Ako su me prevarili jednom to ne znači da će opet. Uostalom nisam bila u Trstu već sigurno pet godina. Danas više tamo i nema naše robe.

-Ne zanima me više ni roba ni Trst. Ogladnio sam i i red bi bio da mi daš nešto za pojesti.

-Samo na jelo i misliš. A kad razgovaramo o kupnji uvijek prelaziš na drugu temu.

-Pa šta sad hoćeš od mene? Kad budem dobio plaću poći ćemo i u taj Trst i zato prekini već jednom sa tim zanovijetanjem. Želim samo mir a toga u ovoj kući najviše nedostaje.

-Puštam te ja na miru i previše pa zato i jesi takav. Da je umjesto mene neka druga sigurno se ne bi tako ponašao.

-I šta hoćeš da oblijećem oko tebe ko leptirić i pri tome stalno udovoljavam tvojim hirovima?

-Da si pravi muž i te kako bi mi udovoljavao i oblijetao oko mene, ali tebi je jedina preokupacija jelo, piče i čitanje tih novina, a dočim to obaviš hitaš u gostionicu prijateljima .Prema meni se ponašaš kao da i nemaš žene.

Mate je sluša i u čudu se pita: Ma je li ona to zbilja i misli?Mira nije stala sa razgovorom. I dalje nastavlja s upornošću kao i do sada.

-Drugi muževi u slobodno vrijeme bar rade prekovremeno gdje zarađuju dodatno za život, dok je tvoje slobodno vrijeme pretplaćeno za gostionicu.

- 11 -

- Ma je li tebi jasno da u mom poduzeću nema dovoljno posla ni za redovno vrijeme a ti zapela još za prekovremeni rad. Svoj posao obavim za pet sati i ostatak vremena pravim se kao da radim samo da šefovi to ne primijete, a ti bi još i prekovremeno.

- Nije tvoje poduzeće jedino koje daje prekovremeni rad. Drugi se muževi snalaze na raznim stranama. Pogledaj samo oko sebe. Svi su nešto postigli. Evo i Jure si gradi kuću na otoku, Perica gradi već drugu vikendicu, a tvoj direktor već posjeduje toliko toga da ni sam ne zna koje sve bogatstvo ima. Zar misliš da su oni sve to stekli na pošten način radom samo za svoju plaću?

-Ne miješam se u njihove poslove, a pogotovo ne u te prekovremene. Ja svoj posao radim savjesno i pošteno i za njega sam i plaćen. Jest da je ta plaća nikakva, ali kad pomislim na onih tristo tisuća nezaposlenih, onda sam sretan da imam i to pa dok mogu radit ću kako bi imali za kruh.

-Zar ti misliš da danas čovjek mora raditi samo zato da bi imao za kruh?-Danas se moramo zadovoljiti i sa tim a nadam se da će sutra krenuti na

bolje.-Hoće vraga. I u socijalizmu su govorili da moramo 50 godina stezati remen

pa će nam biti bolje. Doživjeli smo ne bolje već isto kako smo imali onda. Ništa se nije promijenilo a po ovima izgleda neće ni za narednih 50 godina. I hoću li ja doživjeti još tih 50 godina. Ja hoću da živim danas a ne za 50 godina.

-Ženo božja, što ti hoćeš od mene? Dočim smo sami stalno mi prebacuješ sad ovo, sad ono i uvijek ideš sa tvojim ludim prohtjevima. Danas je na redu haljina a što je sutra? Uvijek započinješ raspravu bez razloga.

- Nemam ja što započinjati. Davno je to započelo i red je da jednom već završi.

- Ma o čemu sad ponovo želiš razglabati?-Danas svaka šuša ima i svoju vikendicu a mi još nemamo ni auto.- Ama sa čime da ga kupim? Bar tri godine bi se morao odreći hrane i svega

drugog a ti zapela i na to.-Kako mogu drugi.? Pogledaj samo ulicu. Više ni nju od silnih automobila ne

možeš preći. Najgore je što više ni po nogostupu nema mjesta za hodanje jer su parkirani automobili. Evo ti primjera tvoj prijatelj Jure. Ne samo da gradi kuću već posjeduje i automobil.

-Prvo Jure nema tako rasipnu ženu, a drugo i ta je krntija stara već oko 15 godina.Mira se opet cinično nasmije. – Zar smo Jure ima auto? Uvjerena sam da smo mi jedini u gradu bez automobila, kao da se držimo tradicije da pješačenje jedino čuva zdravlje. O Bože, jadna li sam ja! Da sam se udala za najvećeg propalicu sigurno bi već imala i auto i vikendicu a uz tebe kako mi se čini to se nikad neće ostvariti.Mati se usne razvukle u kiseli osmijeh. I baš u tom momentu oglasi se zvono na ulaznim vratima. Mira je samo stajala i pratila reakciju Mate čekajući da pogleda tko to dolazi. Dočim Mate otvara vrata ugleda Jasnu. U ruci je držala kufer bijesna što je došla. No, nije ništa rekla. Njemu tišinu prekinu Mate.

-Što je Jasna, kamo to putuješ da sobom nosiš kufer?-Gdje je Mira,- nervozno upita Jasna.

- 12 -

Ne obazirući se na pitanje Mate govori: -Hvala bogu da si došla. Sada bar više neću morati slušati predike one tvoj lajave sestre. Sad si bar mogu poći u dućan kupiti cigarete a vas dvije nastavite odatle gdje smo mi stali. Bog i ostaj mi dobro.Sigurno ćakula imate na pretek ?

-Što je Mati da se toliko duri- upita Jasna dočim je stupila pred Miru.-Mani ga, uvijek je takav. Nije vrag da si već oprala i osušila sve rublje.

Lijepo od tebe, hajde sjedni.-Donijela sam kufer samo mi nije jasno koju to šalu izvodiš sa mnom?-O čemu to govoriš- iznenađeno ju upita Mira.

Jasna spusti kufer na tlo i sjeda za stol.Mira ju i dalje sa zanimanjem gleda. –Reci mi Jasna što je sa kuferom dočim se žališ? Zar ga nisi mogla otvoriti?

-Otvorila sam ga sa lakoćom. Reci mi radije što si mi dala da ti operem?-Ne zafrkavaj me. Dala sam ti prljavo rublje. Što bih drugo.

Jasna se podiže i otvara kufer. – Pogledaj i sama pa se uvjeri je li to unutra prljavo rublje.

-Gospode, što je ovo! Izbezumljena pogleda ne skida oči sa kufera. –Otkud to u kuferu? Pa to su dijelovi nekog starog automobila. Otkud oni tu?

-Upravo to i ja tebe pitam.-Pa znaš da mi nemamo auto i što bi to radilo kod nas. Čekaj, a da to nije

onaj moj prodao prljavo rublje kako bi imao za čašicu rakije. O bože, što ću ja sa njim?

-Sve je moguće, ali zašto bi onda u kuću donio tu starudiju? Još da to nečemu služi, ali za ovo nitko ne bi dao ni lipe a kamo li čašu rakije.

-To i mene brine i nikako mi ne ide u glavu što će to u kuferu.- Ja pogotovo ne znam, jedino žalim što sam tu kramu morala nosati do kuće

i natrag.-Pa trebala si to baciti u smeće dočim si vidjela o čemu se radi.-Kako da bacim kad ne znam čemu to služi. I što da ga moram tražiti poslije

u smeću.-Možda imaš pravo. No brine me otkud to tu i gdje je onda naše rublje.-Da to odgonetneš moraš pričekati Matu. On valjda jedini ima odgovor.

Dok su njih dvije raspravljale o sadržaju kufera na vratima se začuje zvono.-Mi o vuku a on na vrata. Reče jasna.-E sad će on dobiti svoje, vražji skot. Sad ću mu ja pokazati.

Ponovo se oglasi zvono.-Ma još me i zafrkava zlotvor jedan. Mira ljutito pođe da otvori vrata.

Umjesto Mate, ugleda Persu. – Pobogu Perso, otkud se tako rano vračaš iz Trsta?-Ma koji Trst. Vračam se sa granice zbog ovoga kufera. Do sada me

slovenski carinici nisu nikada pregledavali, ali danas na moju nesreću jesu i umjesto moje robe ugledali ovo prljavo rublje. Umrla sam od stida kad su carinici vadili gaće. Bilo me je toliko sram da sam skoro u zemlju propala.

Umjesto ljutnje Mira je uvodi u kuhinju i veselo reče. Konačno smo riješili i taj problem. Hajde Perso sjedi sad ću nam ja skuhati kavu.

-Izgleda da je došlo do neke zamjene, primijeti Jasna.-Nije mi jasno otkud se to rublje našlo kod tebe a znam da sam da dala Jasni.

- 13 -

-To ja i tebe pitam, uvrijeđeno će Persa.-A mi se toliko brinule za njega, reče Jasna.-Vi ste to riješili, a gdje je moja roba?-Evo tu u ovom drugom kuferu.

Persa pohiti da provjeri sadržaj kufera. Dočim da otvori izbezumljena pogleda govori povišenim tonom: -Šta je ovo, kakva je to starudija?

-Zar to nije tvoje, iznenađena upita Mira.-Moje! Šta je tebi Miro! Što će meni ova stara krama. Rekla bi da su to

dijelovi auta koje je netko nosio na otpad. To sa mnom nema nikakve veze. Mene zanima jedino gdje je moja roba?

-Pa čije je onda ovo? Srdito će Mira mijenjajući boje lica. Izgledala je kao da će pući od bijesa.

-To ja ne znam, odgovori Persa ozbiljni tonom.Mira se na moment zamisli a potom zagleda u Persu.

-Kakvu si to robu imala u kuferu?-Slike umjetničke vrijednosti, vrijedne bar nekoliko tisuća maraka.-Hm, kažeš slike?-Da slike i to sve unikati priznatog majstora.-A da nije Mate, umiješa se Jasna.- Ja zbilja ne znam tko bi drugi. Osim vas dvije nitko mi u kuću nije dolazio.

Vražji skot. Da taj nije? Ne, ne smijem ni pomisliti. O Bože, taj će me čovjek otjerati u grob.

-Ne brini sestro, sve će se objasniti i srediti kad dođe Mate. Uz tješenje Jasna ju tapka po ramenu.

-Ona se ne treba brinuti, ali ja se itekako brinem što je s mojom robom, ljutito reče Persa.

-Bez obzira na sve ipak moramo sačekati Matu , reče Jasna. Sjednite vas dvije a ja ću nam pripraviti kavu.

-Danas sam popila i previše kave a čeka me i put za Trst, govori Persa.-Zar unatoč što nisi našla svoju robu ideš u Trst? Primijeti Jasna.-Ah, kako sam smušena. Više ni ne znam gdje mi je glava niti što govorim.

Što ću ako mi se roba izgubila. Tko će mi nadoknaditi taj novac kojeg sam trebala dobiti za slike.Miri kao da se vratila krv u glavu dočim je ćula te riječi. Hitro se podiže sa stolice i prilazi Persi unoseći joj se u lice.

-Ne misliš valjda da sam ti ja uzela robu?-Više ni sama ne znam što da mislim. Činjenice ipak govore da robe nema.-Cure, ne sekirajte se zbog toga. Sačekajmo dok se ne vrati Mate i onda će

svaki nesporazum nestati a dotle popijmo kavu. Evo gotova je.Još nisu pravo ni sjele a u kuhinju ulazi Mate.Dočim ga ugleda Mira poleti na njega da ga udari. U namjeri da ju spriječi postavi se među njih dvoje Jasna.

-Stigao si propalice! Gdje su Persine slike?Iznenađen upitom i prijetnjama Mate zbunjeno gleda. Uči uprte u žene tražile su izlaz iz situacije.

- 14 -

-Kakve slike? Ja nemam pojma o nikakvim Persinim slikama. I zašto uvijek svu krivicu svaljuješ na mene a ja ni kriv ni dužan.

-Ne laži nego reci kome si ih prodao i gdje je novac koji si za to dobio, bjesnila je Mira.

- Niti sam ja što prodao, niti znam o kakvim to slikama govoriš.-Ne znaš, je li! A otkud se onda stvorio u kući ovaj kufer sa kramom nekog

starog auta.Dok je Mate zbunjen gledao u kufer, Mira je bjesnila a ostale dvije samo su znatiželjno promatrale i čekale ishod.

-Ubit ću te propalice, bjesnila je i dalje Mira.-Smiri se sestro. Možda Mate ipak nije kriv. Radije sjedni i i trezveno

razmisli. Možda ti padne na pamet kako se je to desilo.Mira sjedne i malo se zamisli a potom podiže glavu i pogled usmjerava prema Persi.-Da tebi nije netko u autobusu zamijenio kufer i uvalio ti ovu kramu a uzeo onaj sa slikama.

-Šta je tebi Miro. Ne misliš li valjda da sam čaknuta. Da je to i učinio sigurno mi u kufer ne bi utrapio onda tvoje prljavo rublje koga je uzeo Jasni.

-Da, imaš pravo. Više ni sama ne znam što da mislim.-Tu nemamo više što misliti već jedino treba pozvati policiju, smireno reče

Persa.-Zašto policiju treba uplitati u to? Možda se ipak negdje nađu. –Mate, trkom

pođi i pogledaj u svaku ladicu po kući. Ako su tu odmah ćeš ih dobiti.-Ma zašto da ih tražim kad dobro znam da ih ja nisam ni vidio niti gdje

spremio.-Ama ušuti već jednom i trkom da pogledaš u svaki kutak ne bi li ih

pronašao.-Dobro, idem, samo ne galami.- Gdje si ti stavila svoje prljavo rublje prije nego si ga dala Jasni?-Stavila sam ga u kufer.-Jesi li poslije što vadila iz tog kufera?-Ne, zašto bi to činila.-Znači da je onda rublje ostalo u kuferu.-Jeste.-Jesi li iz mog kufera dok je bio tu vadila slike?-Zašto bi to radila. Pobogu Perso, kako me uopće to možeš i pitati. Pa ja

nikad ne bi ništa što je tvoje prisvojila pa makar umirali od gladi.-Reci mi onda jesi li bar vidjela moje slike?-Kako bi ih vidjela kad nisam ni pipnula tvoj kufer.-Ako ih nisi vidjela ti a nije ni Mate onda znači da je netko drugi tu imao

svoje prste i zato treba policija.-Čekajte, evo ga Mato. Možda je nešto našao.-Ništa nisam našao, odgovori Mate.-Onda trkom po policiju.-Zašto, što će nam policija u kući?-Još imaš obraza da pitaš propalico jedna. Trkom i da si tu čim prije.

Mate nije čekao da mu se to dva puta kaže. Žurno odlazi.

- 15 -

-I ja moram poći. Tu sam se već jako dugo zadržala. Uskoro mi dolazi i muž a ja još nisam ni ručak skuhala. Miro, uzet ću kufer sa rubljem i čim se opere eto me natrag.

-Jasna, oprosti što je ovako ispalo.-Ne brini, mislim da će se sve srediti kad dođe policija. Bog!

Dočim je Jasna otišla Mira i Persa posjedaše na stolice ali svaka okreće glavu u suprotnom pravcu. Nelagodnu tišinu prekida ulazak Mate.

-Policajac je na putu ovamo. Njih dvije ne odgovaraju već i dalje samo šuteći gledaju. Ni on ne kaže ništa. Uze stolicu i sjedne a potom začne prelistavati novine.Tajac u kuhinji prekida zvono na ulaznim vratima.Mate se podiže i uvodi policajca.Dočim ugleda žene policajac najprije odmjeri jednu pa drugu a na kraju se zagleda u Matu.

-Da čujem, zbog čega vam treba naša intervencija?-One su rekle da vas zovem zbog nekakve zamjene...-Došlo je do zabune u vezi.. prekinu ga Mira a nju Persa.-Uzeli su moju robu iz kufera a umjesto toga ubacili ovu staru kramu.-Dosta, neka s amo jedan govori a ne svi istovremeno. –stišava ih policajac.

Pomaknuo je svoju kapu a potom pogled usmjeri na Persu.Najprije zbunjena a dočim osjeti da stoji na čvrstom uporištu reče:

-Mogu li ja...-Izvolite gospođo, zapovjedno ju prekine policajac.-Došla sam u ovu kuću s kuferom kojeg sam odložila tu u hodniku, i dok sam

boravila u kuhinji netko mi je otuđio slike a u kufer ostavio prljavo rublje.-Gospodine, što vi imate reći na sve ovo- upita Matu.-Ništa ja o tome ne znam.-A vi gospođo, da li vi što znate?

Mira prvo načini snuždeno grimasu a potom reče: - Ja zbilja ne znam kako se je to desilo.

-Tko je bio kod vas još danas u kući?-Osim nas troje bila je i moja sestra .Upravo je malo prije otišla.-Zašto je niste zadržali kad ste znali da ja dolazim. Ljutio se policajac.-Čovječe božji, pa nećete valjda sumnjati u moju sestru koja nema nikakve

veze sa ovime.-Ni u koga ja ne sumnjam, a opet sumnjam na svakoga. Takav je naš posao.

Ponovo se zagleda u Persu.-Gospođo, što ste imali u kuferu?-Vrijedna umjetnička djela.-Dobro! Vadi notes i upisuje. –Da li je tko vidio vašu robu da bi to mogao

posvjedočiti?-Ne, nije nitko vidio. I zašto bi trebao vidjeti?-A da tebi nije već kod kuće netko uzeo te slike pa umjesto njih ubacio tu

staru kramu koju si donijela tu?-Sad krivicu bacaš na mene i želiš se na jeftin način izvući. Ali nećeš pa

makar išla do suda. Hoću da mi moju robu vratiš i to sa kamatama i nije me briga kako ćeš smoći taj novac. Zapamti da ću tražiti sve do zadnje lipe.

- 16 -

Mira je pogleda iskosa. Njen izraz u licu toliko se promijenio da bi najradije skočila na Persu poput krvoločne zvijeri. Još se malo suzdrži a potom reče:

-Evo ti tvojih kamata u tom kuferu. Nosi ih sobom iz moje kuće.-E nećemo tako, najprije ćeš ti meni vratiti moju robu , u protivnom počupat

ću ti svu kosu.-Štaaa!- Dreknu Mira. Podboči se rukama o bokove a potom pogleda u

policajca pa u Persu.- Sad ću ja tebi pokazati kome ti misliš počupati kosu. Prije nego se pomakne bliže Persi između njih dvije stvori se policajac.Zmijskog pogleda, puna bijesa djelovala je Mira. Persin izraz lica pokazivao je najprije hrabrost ali ne za dugo. Zamijenio ga je strah i spas je vidjela jedino u policajcu.

-Dosta, ili ću vas obje uhapsiti i sprovesti u stanicu! Je li jasno?-Jasno- odgovoriše obje u isti glas.-Od sada ćete govoriti jedino na moj upit a dotle da ne čujem ni riječ.

Dok je pred policajcem lebdio zaplašen pogled obje žene odjednom se oglasi zvono.Mate pođe da otvori vrata iza kojih ugleda Juru.

-Jure, otkud ti tako rano iz Trsta?-Ma kakav Trst. Dolazim pravo sa granice.-Prvo uđi pa ćeš mi potom reći što te snašlo.

Jure se zbuni kad ugleda društvo u kući ne znajući što se zbiva i smije li nastaviti dijalog. Svi su buljili u njega kao da će on riješiti rasplet.

-Nisi rekao što je bilo, nastavi Mate.-Jedva sam se izvukao iz nastale situacije dok su me pregledavali carinici. U

Trst sam nosio stare dijelove auta kako bi mi poslužili kao uzor za kupnju novih. Znaš da ti danas u dućanu daju rog za svijeću ako ne paziš. Zato sam to i ponio sobom. Ali kad smo otvorili kufer, umjesto toga u njemu neke slike s kojima ja ne bih ni ptice plašio a kamo li stavljao na zid. Srećom su to zaključili i carinici pa su me pustili. Da nije toga možda bi me osudili i kao švercera. To je razlog da sam se vratio kako bi te upitao znaš li ti možda gdje je završila moja roba.

-Kažeš slike, uzdahne veselo Mate. Pa onda je sve riješeno .Najprije nastade muk a potom se oglasi Persa.

-O Hvala Bogu da se je pronašao moj kufer-Gospođo Perso, evo vašeg kufera, a evo i tebi Jure tvog. Ne ide mi u glavu

kako je došlo do te zamjene. Kuferi su isti ali opet. No važno je da je sada sve u redu.Oboje provjeravaju sadržaj i veseli što je sve tu gledaju se.

-Kad je tako u podne imam slijedeći autobus za Trst i zato moram poći.-Pa i ja idem u Trst, oglasi se Jure.-Bit će mi drago ako mi pravite društvo.-Uz ovako šarmantnu damu to će biti pravo zadovoljstvo.

Persa se malo zasrami a potom okreće oči kako bi prikrila zadovoljni smiješak na tu laskavost. Potom se okreće prema Miri.

-Miro, oprosti što sa bila malo gruba i ako sam te uvrijedila.-Ništa zato, izvini ako sam i ja tebe.-Želimo li stići na taj autobus moramo požuriti. Znate da on ne čeka ,

nestrpljiv je bio Jure.

- 17 -

Uzimaju kufere i idu prema vratima.-Dozvolite da vam ponesem kufer do ceste, reče Jure.- O baš ste kavalir. Bog ljudi.

Dok se u hodniku čulo još samo tapkanje njihovih koraka, policajac još uvijek smireno stoji i čeka. Očito još ne shvaća što se tu događalo. Persa i Jure otišli su a nisu mu postavljali nikakva pitanja.Mate uzdahne ali ne reče ništa.

-Ja ovdje ništa ne razumijem, oglasi se policajac. –Zašto sam bio pozvan?-Sve je u redu, sad možete i vi poći.-A ne! To kod nas ne ide tako.-Kako ne ide, pa vidite da je sve u redu – nestrpljivo će Mate. Kuferi su

zamijenjeni, stvari su u njima i sad više nemate što istraživati.-Upravo je to i razlog o čemu moramo raspraviti.- Tko je mene pozvao?-Pa ja.-Onda gospodine za bezrazložni poziv organa vlasti morate platiti kaznu

koja iznosi sto kuna.-Ma kojih sto kuna – u čudu se pita Mate.

Obrisavši znoj sa svog oznojenog čela policajac vadi notes i olovku te gleda u Matu.-No gospodine, hoćete li platiti kaznu ili ne?-Ama zašto da je platim, bunio se Mate.-Za poziv gospodine.-Pa to je vaš poziv da dolazite. Ne mislite li valjda da vas za to treba još i

dodatno nagraditi pa bio poziv i bezrazložan.-Upravo za bezrazložni poziv i naplaćujemo .-Ne, neću platiti, ljutito će Mate. Iz njegovih očiju iskrio je ljutit pogled

upućen policajcu. On se na to nije obazirao već nastavlja.-Gospodine, dajte mi vašu osobnu kartu.-Ama zašto?-Gospodine, izvršavajte moje naredbe – strogo će policajac.

Dok je Mate iz novčanika vadio traženi dokument obuze ga bijes koji mu načini i crveno lice. Znojni dlanovi jedva su primili osobnu kartu koju uručuje policajcu.

-Kako se zovete?-Pa valjda znate čitati?-Molim vas da odgovarate na moja pitanja.-Mate Matić.-Gdje stanujete?-Čovječe božji, u mom ste stanu a pitate gdje stanujem.-Hoćete li mi odgovoriti ili moramo razgovor nastaviti u policijskoj stanici?-Ulica Hrvatskih kraljeva broj13. Treba li i kat?

Dok je policajac prevrtao osobnu kartu po svojim rukama i upisivao podatke u svoj notes Mate je nervozno premještao težinu tijela s noge na nogu. Velika vrućina dodatno je povećavala nervozu i otežavala nastalu situaciju.Već po svojoj naravi Mate je bio čovjek koji voli pravdu pa je zato još više mrzio nepravdu. Najviše su mu smetali tvrdoglavi ljudi koji nisu imali razumijevanja prema drugima, a sada je kako mu se čini upravo naišao na takvoga. Gušeći u sebi bijes nije znao kako da postupi. I ovo malo novca kojeg mu je preostalo u novčaniku

- 18 -

sada bi morao dati policajcu, a zašto? To ga je boljelo više nego da je taj novac izgubio. Zato čvrsto odluči da ga neće dati. U mislima prenu ga policajčev glas.

-Još vas jednom pitam, hoćete li platiti kaznu ili ne?-Ne- odlučno reče Mate.- Dobro, onda ćete dobiti poziv suca za prekršaje. Moram vas upozoriti da se

tamo plaća daleko više.-Ništa ja neću plaćati.-srdito će Mate.-Izvolite vašu osobnu kartu. Bilo mi je zadovoljstvo gospođo – obraća se Miri

koja je do sada samo stajala na mjestu i nijemo zurila u njih dvojicu.Dočim se policajac udaljio Mira prilazi Mati i bijesno mu se unosi u oči.Prijetećim izazovom u želji da istakne svoje nezadovoljstvo obraća mu se riječima:

-Vidiš li budalo što si opet uradio. Umjesto da to riješiš na licu mjesta dovodiš nas na sud. Zašto nisi dao čovjeku novac kojeg ti je tražio?

-A zašto da mu dam i posljednji novac kojeg posjedujem? Na koncu, zašto da ja plaćam. Ničime nisam povrijedio zakon a to znači da nisam kriv. Zakon nalaže da ceh namiruju krivci, oni koji krše zakon, a ja ga nisam prekršio i šta još hoćeš?

-Zbog tebe je i nastala sva ova zbrka.-Kako zbog mene. Pa ti si dovela u stan Jasnu i Persu. A ti si i tražila da

zovem policajca.-Crni vraže, a tko je doveo Juru?-Valjda i ja imam pravo primati u stan prijatelje jednako kao i ti. Stan je

moj koliko i tvoj.-Tvoj je stan u gostionici u kojoj provodiš vrijeme po cijeli dan a tu dolaziš

jedino da prespavaš.-Kad je tako onda i idem u gostionicu. Mate ljutit pođe prema vratima.-Stani! Zapovjednim tonom poviče Mira. Nećeš ti nikuda iz kuće. Ovaj put ja

idem u gostionicu.-O hvala Bogu, bar ću se malo odmoriti.

Mira ga ljutito pogleda i pođe u sobu da se presvuče. Mate sjeda za stol i prihvaća novine. Psujući na naslove stranica Novog lista iskaljivao je svoju zlovolju na članke u njima. Nije imao iluzija da mijenja svijet. Ta čovjek ne može čitajući dobiti sve ono što želi. Postoji stvarnost koja se ne može mijenjati okretanjem šaltera.Nemoguće je povjerovati u sve o no što piše a istina u sebi i skriva osjećaj onog što novinar želi istaknuti, svaku pojedinost sa svog gledišta, a ne onakvu kakva bi trebala biti. Na sreću on je uvijek čitao sa geslom:" Nije nepismen onaj koji ne zna čitati, već onaj koji vjeruje u sve ono što piše." I dok je okretao stranice novina trgne ga zvuk zvona na vratima. Iznenađen ugleda Jasnu.

-Zar opet kufer?-Donijela sam ga natrag jer mi je Mira rekla da će joj zatrebati.-I šta je u njemu?- Ništa, prazan je.-Da neće u njega staviti pamet iz prazne glave.

Jasna ga mrko pogleda i upita.- Gdje je Mira?-Eno je u sobi, sigurno se uređuje za izlazak u koliko ne leži. A ta kad se

uređuje treba joj bar dva sata. Hoćeš li da ju pozovem ili ideš do nje da joj pomogneš. Ulazi i ostavu tu taj kufer.

- 19 -

- Ne, nemoj da joj poremetimo namjere. Ostavit ću kufer i odlazim jer žurim. Dočim obavim posao navratit ću opet. A sad moram poći.

-Čekaj., idem i ja. Sjedni samo na moment da si nešto uzmem i onda idemo zajedno.Dok je Jasna u miru sjedila i čekala Mate je bijesan u drugoj sobi prevrtao ladice ormara i glasno psovao. Jasna se na to nije obazirala. Jedino je u mislima pravila planove kuda mora poći. Njeno razmišljanje prekine ulazak Mate.kad god nešto tražim moram prevrnuti cijelu kuću da bi to pronašao. Nije mi jasno kako ona svaki put pronađe novac kojeg ja ostavim na skrivenom mjestu.

-Idemo li? Moju ženi ni najbolji pas ne bi nadmašio u tome. Jasna ga je samo smireno slušala i pratila njegove korake.

XUpravo kad su zašli iza kuće sa gornjeg kata spuštaju se dvije osobe.

Muškarac se nervozno okretao na sve strane, a onda usporava korak i zaustavlja se pred Matinim stanom. Iza njega zaustavlja se i žena. Njegove oči još jednom prate ima li koga u hodniku a potom pruža ruku i hvata kvaku.Istovremeno iz susjednog stana odzvanja grleni smjeh što na moment prisili muškarca da ispusti kvaku. Dočim se smijeh utišao muškarac ponovo hvata kvaku i lakom kretnjom otvara vrata koja Mate u brzini nije ni zaključao.

-Slutio sam da taj mamlaz neće zaključavati vrata. Ma vidi, ovaj kufer ko da je tu ostavljen zbog nas. Upravo nam takav treba za naš poduhvat.

-Kad smo već tu, pogledajmo ima li u kući i što vrijedno da usput uzmemo, reče žena.

-Šteta je da gubimo vrijeme. A treba nam jedino prazan kufer a to nam je tu. Za krađo ostalog doći ćemo poslije. Kad smo već tu nešto mi govori da ovaj tip ima rakije, a jedna čašica sad bi mi baš dobro došla.

-Kada kradeš ne bi smio piti. Jedna čašica ti je i malo a dvije su previše. Bojim se da zbog te pohlepe jedno dana ne padneš policiji u ruke. Što bih ja poslije sama bez tebe?

-Daj ne brini o tome. Malo ću pogledati po policama i možda nađem što a ti za to vrijeme pogledaj po sobama. Uzmi samo ako je što vrijedno. Znaš da nam treba prazan kufer za robu koja dolazi poslije.

-Što da se vrati onaj tip, uplašeno će žena.-Kad se nekuda izlazi sa ženskom znaj da ju se ne ostavlja samu već se prati

od trgovine do trgovine a to traje.Žena ga nije puno slušala već lagano otvara sobna vrata. Istovremeno ih naglo zatvara i obraća se muškarcu.

-U sobi je neka žena. Na sebe je navlačila haljinu pa me nije vidjela.-Onda se više tu ne smijemo zadržavati. Uzmimo kufer i brišimo. Žao mi je

samo da nisam pronašao rakiju. Gdje je samo smjesti?Dočim su otišli u kuhinju ulazi Mira. Ljutito pogleda prostor ne bi li gdje

ugledala Matu. Obišla je i drugu sobu i kupaonicu ali od njega ni traga ni glasa. Novine su još uvijek stajale na stolu pa Mira sjeda i začne listati.Nije to dugo trajalo kad se odjednom otvaraju vrata na kojima se pojavi Jasna.

-Što je sestro da si se tako uzdisala dolaskom ovamo.

- 20 -

-Ma sva sam smušena. Bila sam malo prije tu sa Matom ali nisam te htjela uznemirivati jer mi se žurilo.

-Ama, zašto bi me uznemirivala. Tvoja me prisutnost uvijek veseli-Možda bi ti se i javila ali Mate me smutio i pošla sam sa njim i tom prilikom zaboravila uzeti potvrdu za kemijsku čistionu, a ona je ostala u kuferu kojeg sam ti praznog donijela. Još sam mislila tu potvrdu staviti u svoju torbu i zaboravila.Sad kad sam se vratila da to uzmem primjećujem da kufer više nije tamo gdje sam ga ostavila.

-Sigurno ga je Mate premjestio u ormar.-Nemoguće jer sam stalno bila uz njega i to bi uočila.-Pogledaj za svaki slučaj još jednom. Zaviri i u ormar.

Nakon par sekundi vraća se Jasna.-Ne nema ga više.

Te riječi uzbudiše Miru te i sama pođe da provjeri. -Da li je bilo unutra što još osim te cedulje.-Ne, samo to.-Kome bi to trebalo i tko je znao daj je to unutra?-Bez te potvrde ne znam hoće li mi dati robu ?-Da ipak moj Mate tu nije kimao svoje prste, zlotvor jedan.-Što bi samo s praznim kuferom.-Taj bi ga dao i za čašu rakije koliko je lud. I ko zna gdje je sada taj gad?- Zajedno smo izašli. Uza se nije nosio ništa. Rekao je da ide kupiti cigarete i

vraća se kući.-Kako je onda mogao nestati kufer. Ubit ću ga dočim da ugledam. Samo mi

zadaje brige. Gospode, što me snađe da se udam za takvoga.-Smiri se sestro, sve će biti dobro. Skuhaj nam kavu pa u miru sačekajmo

dok se vrati.-Vražja periferija. U njoj nema ni jedne trgovine gdje bi se mogao snabdjeti

svime što ti treba. Za svaki drek moraš u grad. Zar naše vlasti ne bi mogle izgraditi kojekakve trgovačke centre gdje bi mogao čovjek kupiti sve što mu je potrebno. Vani je tih centara ko pljeve. A mi smo uvijek u zaostatku. Na što idu te pare poreznih obveznika?-Da to urade onda bi radnici Autotroleja ostali bez posla. Ovako i oni rade i žive od svog rada.

- Treba i to ali i nas treba razumjeti.Ova bi polemika trajala još dugo da ju ne prekine ulazak Mate.

-Govori gdje je kufer - bijesno poviče Mira.-Misliš li na taj što ga je malo prije donijela Jasna.-Upravo na taj i mislim.-Pa zar nije tamo gdje ga je ostavila?-Da je ne bih te pitala za njega.-Ostao je tu iza vrata kad sam odlazio i ja ga nisam ni pipnuo. Ako ga više

nema ja zbilja ne znam gdje bi mogao biti. Da ga nisi ti gdje premjestila i sada optužuješ mene bez razloga.

-Marš bitango jedna, sigurno si ga ponio i prodao za čašu pića.-Daj ženo, ne bulazni koješta. Kako ti samo i padne takva misao u glavu.

- 21 -

-Znam te ptico dok si jaje bila. I neka znaš da mene ne možeš žednu preveslati preko vode. Te tvoje fore ostavi za nekog drugog i zapamti; ne vratiš li taj kufer ubit ću boga u tebi, skoro vrišteći izgovori Mira.

- Kako da ga vratim kad ga nisam ja uzeo.-Ne sekiraj se Miro – uskoči u raspravu Jasna. Možda ipak uspijem i bez te

potvrde dobiti robu. Moram provjeriti. Ovi u kemijskoj čistionici me poznaju. Ako ne dobijem neću ni žaliti. Bar ću onda kupiti novo.

-Nije važno hoćeš li dobiti robu ili ne, važno je da se nađe kufer. Uz to hoću i da znam gdje ga je ovaj zlotvor posijao.

-Zašto uvijek bacaš krivicu na mene, uvrijeđeno će Mate. Ostao je tu a što ga sada nema nije moja krivica i nemam pojma gdje bi mogao biti.

-Nemaš pojma, je li, još se praviš lud. Sad ću ti ja pokazati pa ćeš se odmah sjetiti gdje si s njim... Pođe da ga udari ali ju prepriječi Jasna.

-Stani sestro za boga miloga. Daj se urazumi. Ta ne vrijedi taj kufer toliko sekiracije. Pusti to i priđi da popijemo kavu. Ona će te i smiriti.

-Oh, jadna ja. Ovaj će me zlotvor u grob otjerati. Uzmi kavu pa ćemo je popiti u drugoj sobi. Ne mogu se smiriti dok je on kraj mene.Nakon što su se udaljile Mate ponovo prihvaća novine i začne ih listati. Toliko se udubio u čitanje da nije ni primijetio kad su se kraj njega stvorili Persa i Jure.

-Zar si zaspao nad tim novinama pa ni ne čuješ da su ti ušli gosti. Zvonimo a nitko ne otvara i ušli smo nenadano jer su vrata bila otključana.

-Ma nisam spavao , ali pustimo to. Drago mi je da vas vidim. Sjednite i ispričajte mi kako je bilo u Trstu.

-Ne, prvo ćeš ti nama reći što je to s tobom. Djeluješ potišteno kao da ti je netko ukrao cijelu mjesečnu plaću.

-Nije ništa strašno, samo sam se malo s Mirom pokeckao. Ali to je kod nas naša svakodnevnica.

-Znam, no šta se tu može. Tako je u svim brakovima i da nije svađe ne bi bilo ni mirenja a mirenje nas i zbližava i to ide u krug. Nema ti drugog nego da zaboraviš i malo potrpiš.

-Trpim ja i te kako već dugo i zato sam se na to navikao. Pustimo to i reci konačno kako je bilo u Trstu .Otkud da ste se tako rano vratili.

-Ma kakav Trst. Nismo ga ni vidjeli. U 15 sati uveli neki vražji depozit i sad tko želi preko granice prvo mora uplatiti 100 maraka a mi toga nismo imali i zato nam je put propao.

XRiječko Korzo i ako je zatvoreno za promet vozilima, najprometniji je dio

grada. Poslije završetka nastave u školama skoro polovica učenik sruči se na njega. Tu su i svakodnevni posjeti radnika , pogotovo za vrijeme marende, ali i domaćica i onih koji više nisu u radnom odnosu , pa i turista jer su na Korzu smještene brojne trgovine, banke i druge institucije koje uz mnoštvo ugostiteljskih objekata predstavljaju životne potrebe građana. Opločeno granitnim kockama uz ukrašenje suvremenih svjetiljki i po danu i noći pruža sliku suvremenog grada pa zato i vrijedi doći do njega. Ako i nemaš što kupovati tu ćeš barem vidjeti mnoštvo zgodnih djevojaka s kojima se Rijeka ponosi. A lijepo je i pogledati izloge koji ti

- 22 -

nude pregršt artikala , danas jednako takvih kojih možeš naći svugdje u inozemstvu. Osim trgovina na Korzu su smješteni i kiosci za prodaju suvenira, brze hrane ili pića i novina.Prodavač jednog takvog kioska stoji ispred pulta pretrpanog brojnim časopisima i svojim gromoglasnim pozivom zove kupce - Novine, najnovije vijesti, Novi list, Večernji list, Globus... novine, kupite novine!Do prodavača stiže žena srednjih godina, nama poznatog lica jer se radi o osobi koja je uz partnera ukrala Mati kufer.

-Imaš li Burzu? Obraća se prodavaču.-To sam već prodao.-Imaš li onda Butigu?

- I to sam prodao.-Pa što onda imaš čovječe božji?

Prodavač je mrko gleda a onda nastavi svojom ponudom i dalje pozivati kupce.Dok je žena razgledavala novine kraj svojih nogu odloži kufer.Istovremeno kiosku prilazi mališa star oko 15 godina, raspuštene duge kose s rinčicom u lijevom uhu. Vidjevši odložen kufer hitro ga prihvaća u ruku i u trenu nestaje iza prvog ugla.Prodavač koji je jednim okom gledao prolaznike a drugom pratio ženu kako prevrće novine prilazi joj i upita:- Koje novine želite gospođo? Pred vama su brojni časopisi, samo izaberite.

-Kad nema ono što tražim daj mi Novi list i Nacional.-Svakako, želite li i Arenu. Najnoviji broj koji posjeduje mnoštvo

interesantnih tema.-Ne, hvala, samo ću ovo dvoje.-Gospođo, i u Globusu ima interesantnih stvari.-Ama čovječe. Što je tebi. Rekla sam da ću samo to dvoje i ne navaljuj više.

Dok je iz torbe tražila sitniš za plaćanje novina iznenada pogled joj skliznu u pod. Očekivala je da će njen kufer biti na mjestu gdje ga je ostavila. Kako ga nije vidjela usplahireno se obraća prodavaču.

-Moj kufer, gdje mi je nestao kufer?-Ama kakav vas kufer spopao. Nisam ja vidio nikakav kufer.- začuđeno će

prodavač.-Lopovi, vratite mi moj kufer. Policijaaaa...

Oko njih se odmah okupiše brojni znatiželjnici. Komentirali su svako na svoj način a kufer kao da je u zemlju propao. Među promatračima našli su se i Mira sa Matom.

-Idemo Mate! Neka te krađe rješavaju nadležni a mi tu samo gubimo vrijeme.

-Zanima me hoće li se pojaviti policajac i kako će na to reagirati i ako dođe hoće li pronaći lopova.

- Kakve to gluposti pričaš. Tako šta se kod nas ne može dogoditi. Ne zadržavajmo se više tu. Radije mi reci koliko si novca ponio sobom?

-Pa zar ga ti nemaš?-Ma otkud bi imala budalo jedna.-Ja još imam samo onu novčanicu od sto kuna.

- 23 -

-Dat ćeš mi onda to. Ako nešto nađem možda će mi i biti dosta.-A što to namjeravaš kupiti ako smijem znati?-Još ni sama ne znam, no nije ni važno , a u planu je i više toga.-Htio bi da i meni ostaviš koji sitniš, da imam bar za novine.-Daj ne lupetaj koješta. Tražiš to kako bi zapio u gostionici. Znam te već

odavno.-Ja za piće trošim znatno manje nego ti za šminku i ništa ne prebacujem a ti

stalno mi nabacuješ na nos to piče i prijatelje.Mira mu se nakon te primjedbe unese u lice. Pa zar ti želiš imati kraj sebe ružnu i staru ženu. Pogledaj samo kako izgledaju druge a ja kao da sam izašla iz logora i još imaš obraza da mi to nabijaš na nos. Druge žene na šminku i uljepšavanje troše i deset puta više od mene i njihovi muževi im to ne zamjeraju a ti vječno trabunjaš da na to puno trošim. Da si pravi muškarac malo bi se i žrtvovao i pored plaće zaradio još nešto kako bi si mogla kupiti barem ono osnovno. U ostalom, ako želiš kraj sebe imati mladu i zgodnu ženicu bar više ne prebacuj.

-Pa sad, da si baš u cvijetu mladosti ne bih rekao a mislim da ti ni šminka cijelog svijeta više ne može povratiti godine koje su već odavno iza tebe.

-Ma vidi tko mi se javlja za godine. Izgledaš ko olinjali starac. A i ponašaš se da već mjesecima i ne znam da imam muža kraj sebe a spavam tik uz njega. Drugi muškarac uz ovako poželjnu ženi čitave noći ne bi oka sklopio a ti ko panj. Gdje ga staviš, odatle se ne miče. Pa da si onda bar jak na novcu nego i to što zaradiš potrošiš sa prijateljima u gostionici.

-Dobro, dobro..-Šta dobro! Kad god ja hoću s tobom porazgovarati o toj temi ti uvijek

prelaziš na drugo.-Ama ženo, je li smo to izašli u grad da se svađamo ili si me dovela tu radi

kupnje. Svađati smo se mogli i kod kuće.- Dobro, nećemo se svađati. Ja odoh u dućan a ti da me tu kraj vrata čekaš

dok se ne vratim.-Ne brini , tu ću stajati ko panj, ovaj ko ukopan samo požuri da ne pustim

korijenje.Mira ga još jednom mrko pogleda a potom nestaje iza vrata trgovine. Mate se naslanja na zid kuće i istovremeno ruku stavlja u džep.

-Ma vidi vraga, ova otišla u dućan a da nije uzela novac. Dan je bio ugodan ali kao i svakog dana puhao je laki maestral a to je bio i razlog da mu istrgne novčanicu iz ruke. Mate potrči da ju sustigne i prihvati. Istoga časa mališa koji je otuđio kufer one žene našao se tu. Bio je brži i u svoju ruku uhvati novčanicu. Mate se nije dvoumio. Hvata mališu za ruku i poviče:-Vračaj moj novac dok ti nisam uši natego.

-Pomoć, vikao je mališa. Hoće da mi ukrade novac.-Vračaj taj novac jer ću ti polomiti i ruku, lopove jedan.

U tren se oko njih okupi mnoštvo promatrača. Opet su padali komentari. Jedni su optuživali Matu a drugi mališu.Prvi koji se obraća mališi bio je starac u društvu starice.

-Što je mali, zašto te ovaj čovjek optužuje?-Hoće mi ukrasti novac.

- 24 -

-Ma koji novac, to je moj novac – bjesnio je Mate.-Nije istina, to su mojih sto kuna. U džepu je i uplatnica koju mi je mama

dala da uplatim trošak za struju. U trku novac mi je ispao i ovaj ga čovjek želi prisvojiti sebi. Srećom sam bio brži inače bi sad ostao bez svojih sto kuna.

-Nije istina. To je moj novac. Dok sam vadio ruku iz džepa ispao je i umjesto da ga dohvatim ovaj me preteče i sad ga prisvaja sebi.

-Pusti dijete! Kako te nije sramota krasti njegov novac grubijane jedan – vikao je starac.Prolaznica koja je do tada samo promatrala a njena uočljivost sastojala se u manjku jednog prednjeg zuba reče:- Zar ne uviđate da je taj čovjek pijan. Sigurno je htio popiti još koju čašu i zato se okomio na jadno dijete.Mate je u prvi tren samo mirno slušao i s bijesom promatrao ženu a onda poviče:

-Ova žena je u zabludi. Novac je moj.Istog časa Mate se osjećao kao da je u tunelu bez izlaza. Nije shvaćao nerazumijevanje ljudi oko njega. Na sebi je osjećao samo blago strujanje vjetra. U očima tih promatrača ispada krivac što nije mogao podnijeti.

-Ama ljudi, kako možete biti tako nerazumni, vapio je Mate. –On je lopov a ne ja. Taj novac trebao sam dati ženi za kupnju ali ušla je u dućan a zaboravila ga uzeti. Uvjeravam vas da je to moj novac samo ga je ovaj mališa prisvojio.

-Kakav naivan štos- oglasi se starica. –Htio je djetetu uzeti novac kako bi imao za piče.

-Na njemu se i vidi da je lopov, nadoda prolaznica bez zuba. –Čitala sam u knjizi o ovakvim tipovima. Pogledajte samo njegove crte lica i odmah ćete se uvjeriti da je lopov, pravi kriminalac.Mate užasnut tom primjedbom još više pocrveni. Obje šake nesvjesno su se grčile a taj stisak najbolnije je osjetio mališa.

-Kako možete tako govoriti,- reče Mate nakon što se malo pribrao.- Ovaj mališa je lopov a novčanica je moja.

-To neka riješi policija, doda jedan od promatrača.-Evo ga upravo stiže, dodaje drugi.-Šta se tu dešava – službeno će policajac dočim je stigao..-Gospodine policajče, ovaj je čovjek pokušao otuđiti sto kuna od mališe, reče

žena bez zuba.-Ma što je vama ženo božja., bjesnio je Mate.-Mališa je meni htio ukrasti taj

novac.-Ma vidjeste li te drskosti. Čak i pred policajcem laže , nadoda starica.-Bez komentara sa strane molim lijepo, reče policajac, a onda se obraća

Mati.-Vašu osobnu kartu molim gospodine.

Dok Mate vadi kartu pušta mališe ruku .-Kako se zovete gospodine? Smirenim glasom obraća mu se policajac.

-Matić Mate.Dok policajac upisuje podatke u svoj notes Mate težinu tijela premješta s noge na nogu. To pisanje mu se odužilo pa dok je gledao kretanje olovke po papiru nije zamijetio da je tog trena mališa pobjegao. Uočivši to bijesan reče policajcu.

- 25 -

-Gdje je sada? Zbrisao mi je s novčanicom a ti još uvijek zuriš u tu vražju kartu. Sad sam zbog tebe ostao i bez posljednjih sto kuna i što ću reći ženi kad ih bude tražila. Ah, jadan ja.Policajac ga samo oštro pogleda a potom opet smireno bilježi podatke u svoj notes što Matu dovodi do još većeg bijesa. Promatrači kojih je bilo dosta sad su se svi razbježali.

-Gle, nema više ni tih koji su mene optuživali bez razloga a ti na to uopće ne reagiraš. Tko će meni sada vratiti moj novac? Umjesto da loviš lopova ti se još uvijek baviš tim piskaranjem. Čovječe, zašto ne radiš svoj posao?

Još uvijek policajac smireno samo upisuje . Mate se i dalje vrpolji i s nestrpljenjem očekuje kada će tomu biti kraj. Škripeći zubima samo je čekao da mu policajac vrati osobnu karti i da pođe. Uskoro to se i dogodilo.

-Izvolite vašu kartu uz uplatnicu na sto kuna zbog vrijeđanja predstavnika zakona na javnom mjestu.

-Šta, plane Mate. Zar još da i plaćam? Dozvolio si onom balavcu da me pokrade i sad se još i ti pridružuješ u toj krađi samo uz dodatak od sto kuna. Pa čovječe, jesi li ti lud?

-Gospodine, budete li i dalje vrijeđali predstavnika zakona morat ću vas sprovesti u policijsku postaju.

-Ma o kojem to vrijeđanju govoriš? Ovdje sam ja uvrijeđen, ali i okraden. Tome si najviše upravo ti pridonio.

-Gospodine, želite li platiti ili ne? Ako nećete onda ću vas prijaviti sucu za prekršaje a tamo se daleko više plaća.

-Ama otkud da platim kad više nemam ni lipe kraj sebe.-Dobro, onda čekajte poziv suca za prekršaje. Pozdravlja i ode.

Mate zabezeknuto gleda i s nevjericom prati odlazak policajca. Još je malo stajao a potom pođe do mjesta gdje ga čeka Mira.

-Čim se ja odmaknem od tebe ti odmah vrijeme koristiš da skokneš do gostionice. Sigurno si opet častio cjelokupno društvo i potrošio sav novac, pijanduro jedna.

-Što je tebi? Nisam bio ni blizu gostione a ti me optužuješ ni kriva ni dužna.-Dobro onda, ako nisi daj mi onih sto kuna koje si rekao da imaš. Račun mi

je već blokiran i trebam ga platiti.-Ja više nemam tog novca jer su mi ga ukrali.-Šta, izdere se Mira. Izbuljivši oči gleda u Matu. – Znači, ipak sam bila u

pravu kad sam rekla da si častio sve prisutne u gostionici. Prokleta glupa pijanduro.-Nisam se maknuo od ovog mjesta.-Ma vidi bezobraznika, još se usuđuje da me laže, samo to neće olako

završiti.Dok mu je prilazila sve bliže mrak mu pada na oči. A kad ih ponovo otvori pred sob om gleda svoju ženu Od tog pogleda nije uočio da su se oko njih okupili promatrači. Jedino što je osjetio bila je Mirina ruka koja je nakon zamaha završila na njegovoj glavi. Dok je lamatala rukama i dalje frcajući od bijesa vikala je na njega.

-Vucibatino jedna, dokle misliš tako?-Što se ovdje dešava? Bile su to riječi policajca koji prekida ovaj nemili čin.

Mira na čas ustukne a Mato nakon što popravlja odjeću smireno prilazi policajcu.

- 26 -

-Otkud se ti ponovo stvoriš? To je moja žena i u naše bračne razmijerice ne trebaš se miješati.

-Vašu osobnu kartu molim, službeno će policajac.-Zar opet, bjesnio je Mate.-Gospodine, hoćete li dati tu kartu ili ne?-Ama ljudi, pa to je da čovjek pukne od bijesa. Pitam se samo čemu u

Hrvatskoj i treba policija.-Još vas jednom pitam hoćete li dati tu kartu?

Ovaj put Mate bez riječi uručuje kartu.-Kako se zovete?

Htio je ponovo izreći primjedbu ali se predomisli jer zna da je to bez svrhe. Zato reče: Matić Mate.Nakon toga policajac se obraća Miri.

-Gospođo, što ste vi ovom gospodinu?-Supruga.

Nakon što policajac i dalje sve zapisuje po dovršetku ponovo se obraća Miri.-Kako se vi zovete gospođo?-Mira Matić.-Gdje stanujete?-Pa bio si nam u stanu i opet to pitaš? Ljutito se ubacuje Mate.-Hoćete li reći gospođo ili ne?-Ulica Hrvatskih kraljeva broj 13.

Prolaznici koji su do sada bili promatrači udaljavaju se iz straha da policajac ne potraži i njih podatke radi svjedočenja.Matino raspoloženje nakon svega potpuno mu je otupilo i bilo mu je svejedno što će na kraju ispasti. Nestrpljiv samo je čekao kad će da se ova zavrzlama što prije riješi. Sad bi mu i te kako prijala čašica rakije za smirenje, ali s čime da j kupi kad više nema ni lipe u džepu. Ovo se pisanje sve više odužilo i zato Mate plane.

-Hoćeš li konačno završiti s tom beskorisnom urgencijom pa da idemo svojim putem? Imamo danas i drugog posla a ne da samo s tobom gubimo vrijeme gledajući te kako s mukom tražiš slova kako bi ih unio u svoj notes. Više mi je muka ovog ukletog mjesta.

-Evo vam vaše karte uz uplatnicu od sto kuna s kojom vas teretimo zbog remećenja mira na javnom mjestu.

-Šta, zar opet da plaćam? Pa valjda si već jednom spoznao da više nemam ni lipe a ti i dalje tražiš.

-Gospodine, onda ćete dobiti poziv sucu za prekršaje a tamo se plaća daleko više.Samo što je policajac odstupio nekoliko koraka Mati prilazi Mira.

-Vidiš li ti zlotvore da si nam ponovo natovario sud na glavu. Jadna ja s tobom Moram srediti i račune u dućanu ali kako? Idem unutra da vidim što ću a ti da me tu čekaš i da se nisi maknuo sa tog mjesta.

-Ne brini, bit ću tu dok se ne vratiš.-Nemoj da ti slučajno na pamet padne da ponovo pođeš do gostionice.-Ama kakve gostionice. Pa nemam ni lipe a ti me osuđuješ unaprijed.

- 27 -

Kad se Mira udaljila cupkao je u mjestu i snuždenog pogleda promatrao oko sebe. Odjednom se ispred njega pojavi elegantni čovjek s kuferom u ruci. Ugledavši ga Mate zastane ali prije nego ga što upita oglasi se čovjek.- Oprostite gospodine što vam smetam. Smatram da nekoga čekate pa sam pomislio da bi vi mogli biti taj koji će mi učiniti uslugu.Mate ga odmjeri od glave do pete a potom reče: -što želite od mene?

-Ništa strašno. Išao bi u trgovinu nešto još kupiti a nezgodno mi je obilaziti police sa ovim kuferom pa bi ga ostavio vama na čuvanje dok to obavim. Brzo ću se vratiti a bio bih vam neizmjerno zahvalan ako mi učinite tu uslugu.

-Dobro, samo vas molim da se brzo vratite. Čekam ženu a ne bih htio da se ona pojavi tu prije vas.

-Ne brinite, za čas sam natrag. Hvala vam unaprijed.Dočim se čovjek udaljio ušavši u dućan Mate i dalje nastavlja s cupkanjem, ovaj put oko kufera. Nakon nekoliko trenutaka ko da je s neba pala pred njim se stvori žena lopov. Čvrsto je stiskala usne a potom odmakla kosu a onda se sijevajući od bijesa unese u Matino lice.

-Ipak sam te sustigla, lopove jedan. Vračaj moj kufer!Ne shvaćajući što se to zbiva Mate ju samo tupo gleda a onda reče:

-Vi ste gospođo u zabludi. To nije vaš kufer. Njega mi je povjerio jedan gospodin na čuvanje i uskoro će se vratiti iz dućana pa ćete se uvjeriti da govorim istinu.

-Tako znači, imaš i suučesnika u krađi, samo ovaj put ste dolijali obojica. Policija, lopov, policija ... vikala je žena.

-Ama ženo božja, ne viči ovdje, ja nisam nikakav lopov. Dobio sam samo kufer na čuvanje i u to ćete se uskoro uvjeriti dočim se vrati gospodin iz trgovine.

-Policija, lopov..- vikala je žena i dalje.-Ta ne derite se toliko, čut će vas cijelo Korzo.-Briga me za Korzo, ja hoću svoj kufer. Policija...

Mate se još nije pribrao od proteklog šoka kojeg mu je počinio policajac i zato ne želi da se opet nađe tu sa njim radi ove žene koja tvrdi neistinu.

-Hoćete li se već jednom urazumiti i prestati s tom galamom – reče joj ljutito.Brojni promatrači već su se okupili oko njih. Među njima moglo se uočiti i onih koji su bili malo prije. Ko iz rukava pljuštili su komentari čiji je kufer.Prva se javila žena bez zuba: - ma vidite ljudi gdje smo to dospjeli. Kud se god okreneš oko tebe sami lopovi . Sad su počeli krasti i kufere. Neće proći još dugoi u cilju krađe počet će sa tebe skidati i odjeću. Zamislite da me cijelu skine.

-Ljudi bi se odmah razbježali kad bi vidjeli takvu grdobu.-dobaci jedan.Žena ga mrko pogleda i nastavlja: - Ako ga policija i uhvati naplaćuje samo kaznu od sto kuna.

-Lopova koji se okomio na jednu nejaku ženu trebalo bi staviti pred zid i strijeljati ga.- oglasi se starica.

-A policija mu naplaćuje samo skromnu kaznu – nastavlja žena bez zuba.-Po mome takve bi trebalo držati doživotno na robiji – nadoda starica.-Ama ljudi, što je vama? Preplašenog pogleda obraća im se Mate. –To nije

njen kufer već jednog čovjeka koji me je zamolio da mu ga pričuvam, samo dotle

- 28 -

dok ne obavi kupovinu u dućanu. Evo tu je unutra i svaki čas treba da se vrati i tada ćete se uvjeriti da govorim istinu.

-Da je taj čovjek u dućanu već bi odavno izašao i razjasnio situaciju , a za tebe je bolje da svoje štosove pričaš nekome drugom a ne nama – govori starac.

-Nije istina! Ona laže – bunio se Mate.-Ma vidi ti bezobraznika, kud je lopov tu još i laže – govori žena lopov.-Idem ja unutra da potražim tog navodnog vlasnika kufera – oglasi se mladić

iz grupe.Napori Mate da na moment uvjeri ovu rulju sada mu se učiniše da su pri kraju.

Dočim je mladić nestao oglasi se žena bez zuba.- Sigurno su zajedno krali i sad je jedan pobjegao a ovaj drugi sad se vadi na njega.

-Toga sam uvjerenja i ja – reče se starac.-Vidjet ćete da će se onaj mladić uskoro vratiti bez rezultata jer je onaj prvi

već odavno nestao- reče žena bez zuba.-Strpite se ljudi pa ćete se uvjeriti da sam govorio istinu – vapio je za

pravdom Mate.-Laže vam sve što govori! Javlja se žena lopov. – Dok sam kupovala novine

na kiosku ovaj mi je ukrao kufer. Srce mi je skoro puklo dok ga nisam dostigla. Samo mogu zahvaliti bogu da sam sada dobila svoj kufer natrag.

-Pa to je nečuveno šta može tvrditi jedna osoba koja meni hoće ukrasti kufer. Ona laže a ne ja – ljutito će Mate.

-Kako su ti današnji ljudi pokvareni. Lažu te u oči a da pri tome ni ne trepnu.-reče starica.

-Ono što ja govorim je istina a ne što govori ova žena – viče Mate. –To će vam potvrditi i čovjek koji je trenutno u trgovini.

-Rekla sam ja da ima suučesnika u krađi – govori žena bez zuba.-Nisam ja ništa ukrao niti imam suučesnika. Kako možete optuživati bez

razloga?-Sad će to riješiti policajac, evo ga upravo stiže..- dodaje jedan promatrač.-Što se to tu dešava? –službeno će policajac.-Ovaj čovjek mi je ukrao kufer!-Nije istina, ona laže! – usklikne Mate.-Ama vidi ti bezobraznika, kud je lopov tu još i vrijeđa. Molim vas gospon

policajac da ga odmah uhapsite.-Polako gospođo, sve u svoje vrijeme. –Gospodine, dajte mi svoju osobnu

kartu.-Zar opet! Uvrijeđeno će Mate. Zar nećeš prije ispitati sve što se je tu desilo i

tek onda donijeti svoj sud?-Gospodine! Ja znam svoj posao i ne želim da me nitko uči što da radim. –

Uvrijeđeno će policajac. – Dajte mi vašu kartu ili idemo u policijsku stanicu.Tražiti od tvrdoglavog policajca da se promijeni bilo bi uzaludno., zato Mate vadi kartu.Kako je vrijeme sporo odmicalo to je još više brinulo Matu, pogotovo zato što se još ne pojavljuje vlasnik kufera. U mislima se pitao je li to čuvanje bila neka smicalica ili je stvarno želio uslugu. Eto što znači biti dobar. Sad će ga ta usluga skupo koštati. Koji sam ja baksuz! Uz to još sam i okružen ovom masom luđaka koji mene

- 29 -

optužuju ni kriva ni dužna. K tome je tu još i taj policajac. Iz misli trgne ga policajčev glas.

-Kako se zovete gospodine?-Nije vrag da još nisi zapamtio moje ime. Koliko si me danas to već puta

pitao. -Čovječe, šta ti imaš u toj svojoj glavi?-Gospodine, odgovarajte na pitanje ili...-Mate Matić.

Dok je policajac upisivao podatke masa oko njih brzo se je razbježala. Svi se odjednom uklopili u kolotečinu šetača po Korzu i djelovalo je kao da za njih više nitko nije zainteresiran za ovaj slučaj. Jedini koji su pratili radnju policajca bili su žena lopov i Mate.

-Čiji je to kufer – konačno zapita policajac.-Moj- javi se žena. –Ovaj čovjek mi ga je ukrao dok sam kupovala novine.-Nisam ja nikome ukrao kufer. Ova me žena krivo optužuje.-Da li je to vaš kufer gospodine?-Ne nije već je od ...-Znači da je to kufer ove gospođe?-Prekine ga policajac.-Ne, nije njen...-Da nije možda pao s neba pod vaše noge?-Stalno pokušavam da vam objasnim a vi mi ne dajete da dođem do riječi.-Dobro, onda da čujemo to objašnjenje.-Jedan me čovjek zamolio da mu pričuvam taj kufer samo dok on ne obavi

kupnju tu u dućanu. U međuvremenu naišla je ova gospođa s tvrdnjom da sam joj ja to ukrao.

-I gdje je sada taj čovjek?-Sigurno je još unutra.-Nema tu nikakvog čovjeka, to je varka kojom on želi dobiti na vremenu –

reče žena lopov.-Tako znači. Uz krađu još ide i obmana.-Ma koja obmana? Ja sam samo pričuvao čovjeku kufer.-A njegov vlasnik nije se vratio iz dućana i sigurno ni neće. Ako tvrdite da

niste lopov onda ste suučesnik u krađi , a to mu dođe isto – smireno govori policajac.-Ma ja sam potpuno nedužan. Svi me krivo optužujete i zbog čega: zbog

moje dobrote.-Sve mi je jasno. Završimo sa tom farsom. –Gospođo, uzmite svoj kufer i

molim vas da se odmah udaljite kako više ne bi skretali na sebe pozornost građana, a vi gospodine za sada ćete platiti samo kaznu od sto kuna, ali vas upozoravam : Neka vam to bude pouka da se ubuduće ne uplićete u prisvajanje tuđe imovine.Napori da Mate dokaže svoju nevinost završili su njemu na neshvatljiv način. Još se jednom okomio na policajca u želji da mu dokaže svoju nevinost, ali uzalud.

-Onda gospodine, želite li platiti kaznu ili...?-Zašto da ja plaćam za tuđu imovinu? –Što će biti kad se pojavi vlasnik i tada

zatraži svoj kufer? Tko će mu onda namiriti novac za kupnju drugog takvog?-Da je vlasnik kako tvrdite tu već bi odavno izašao i prišao ovamo, ali kako

to nisu čista posla dao si je petama vjetra. Svjesno ili nesvjesno vi ste suučesnik u

- 30 -

krađi i zbog toga vas kažnjavam samo sa sto kuna inače bi završili u zatvoru. Dakle, hoćete li platiti ili ne?

-Ama odakle mi sto kuna! Prije si dozvolio onom mališi da me pokrade, a sad si to ponovio i sa ovom ženom i na kraju još me i sam želiš pokrasti za sto kuna. Jesi li ti čovječe lud?

-Da više o tome ne raspravljamo, dobit ćete poziv sucu za prekršaje, a kako znate tamo se plaća daleko više.Dok je Mate sređivao misli, obuzela ga je paklena vrućina. No, ona nije dolazila odPrekrasnog sunčanog dana kakvi su u Rijeci svakodnevni, već od bijesa. Mada nestrpljiv zbog nastalog događaja, pa i onog što će poslije uslijediti nije ni primijetio kad se policajac udaljio. Pokraj njega prolazile su kolone šetača među kojima se zapažalo i zgodne djevojke. Mate taj prizor nije zapažao jer su ga morile druge misli. Postao je nemiran i dok se vrpoljio na mjestu od brige odjednom ispred sebe zapazi svoju suprugu Miru. Držala je kufer u ruci.

-Onda, što kažeš? Da li ti se dopada ovaj kufer?Mate je izbezumljeno promatra još ne shvaćajući da je to Mira ispred njega. Tek kad mu se vrati mogućnost samostalnog rasuđivanja upita ju.- Otkud ti taj kufer?

-Kako od kud, pa kupila sam ga.-A novac?-Posudila mi je jedna prijateljica.-O gospode, što si to išla kupovati?-Što je tebi čovječe? Zar ti misliš da ću ja svoje intimno prljavo rublje nositi

do Jasne u džepovima. Drugi ljudi kupuju kožne kufere i to od prave kože a ne one imitacije a ja da ne smijem ni takav. Na koncu, valjda je vrijeme da i mi imamo svoj vlastiti kufer a ne da ga posuđujemo. Uostalom, ako si ti mogao zapiti sto kuna dok si me čekao i ja si mogu valjda kupiti nešto što je korisno.

-Ali zašto?-Ne želim više raspravljati o tome. Drži taj kufer i da me tu čekaš dok se ne

vratim, jesi li razumio?Mate je tupo gleda i prosto ne vjeruje što se to s njim događa. Dočim okreće pogled vidi nju kako bijesno reagira.

-Čuješ li ti mene? – izdere se Mira.-Čujem! Što hoćeš od mene?-Hoću da me tu čekaš.-A gdje bi jadan i bio nego tu. Čekat ću te ne brini!

Svojim pogledom ispratio je udaljavanje Mire a potom se trgne kad kraj sebe ugleda čovjeka koji mu je povjerio kufer na čuvanje.Mate još jedan pogled usmjeri na pridošlicu kojeg to ni malo ne zbuni već mirno reče:

-Konačno da sam našao ono što sam tražio. Ti prodavači uopće ne poznaju robu koju prodaju. Oprostite što vam to govorim. Možda vas to i ne zanima ali to je razlog mog kašnjenja. Nadam se da se ne ljutite što ste me morali malo duže čekati. Baš vam hvala što ste bili tako ljubazni i sačuvali mi kufer. Htio bih da vam se za to odužim kakvim pićem ako ste spreman poći sa mnom do bifea. Tu je u blizini i brzo ćete se moći vratiti natrag.

- 31 -

Čovjek mu prilazi bliže i smireno ga hvata pod ruku da bi ga odveo na piče, dok drugom rukom prihvaća kufer.Mate trže ruku i uz grimasu ljutnje reče:

-E nećeš ti dobiti nikakav kufer, lopove jedan! Zar si mislio da mene možeš nasamariti?Začuđena pogleda vlasnik kufera zastane a potom iznenađen reče:

-Oprostite gospodine, o kakvom to lopovu govorite? Doveli ste me u neugodan položaj time što me okrivljujete kao lopova pa više ni ne znam kako dalje da postupim. Recite mi bar razlog te optužbe i vaše ljutnje?

- Ma vidi ti lopova. Još se pravi lud. Čekaj, čekaj, sada ćemo mi to riješiti po hitnom postupku samo da naiđe kakav policajac, samo ovog puta više mi nećeš pobjeći, ja ti to kažem.

-Ali zašto da bježim? Još mi tu ništa nije jasno. Nisam nikome načinio nikakvo zlo a najmanje vama. Nije mi jasno kuda to vodi pa vas još jednom molim da mi objasnite razlog te ljutnje.-ogorčeno će čovjek.-Je li, nije ti jasno! A mene si uvalio u suučesnika te krađe. Varaš se ako misliš da sam ja takav naivko koji prelazi preko svega. Budi siguran da ćeš mi to sve platiti a platit ćeš i za svoja nedjela dočim se pojavi policajac.

-Gospodine, ja pojma nemam o tome što vi navodite i vjerujem da će to riješiti bar policajac i zato ću biti sretan da se što prije pojavi tu.

-Veliš policajac, ama vidi ti njega. Isti štosovi kao i kod one žene. Ne sekiraj se za policiju. Dočim pristigne odvest će te na mjesto gdje već odavno pripadaš.

-Gdje ja to pripadam?-Pa u zatvoru valjda lopove jedan.-Zašto da dalje raspravljamo o tome, neka to riješi policajac pa ćemo vidjeti

tko je u pravu.-Ma vidi tko mi to priča o nekakvom pravu. Čekaj samo da dođe policajac

pa ćeš vidjeti svoje pravo, a ono će te odvesti iza brave na duže vrijeme i to će biti ono što je već odavno trebalo biti pravo. Samo znaj da mi ovoga puta nećeš pobjeći pa makar te ja morao loviti i do kraja svijeta.

-Nemam potrebe za nikim bježanjem i ne znam zašto bi to morao . Nema ni potrebe da o ovome dalje raspravljamo jer evo dolazi policajac pa neka on riješi tko je u pravu.

-Gospon policajac! Prosim vas da malo dođete do nas – ljubazno se čovjek obraća policajcu.

-Molim lijepo, recite o čemu se radi?-Ovaj lopov... – započne Mate.-Dozvolite gospodina da ja prvo objasnim što je po srijedi.-Ama, zar lopov pa da... opet u ljutnji govori Mate.-Dosta! Ljutito ga prekine policajac. Neka gospodin kaže to što ima a potom

ćete vi reći svoje. Izvolite gospodine, slušam vas- obraća se vlasniku kufera.-Ja sam zamolio ovog gospodina da mi pričuva kufer samo toliko dok u

dućanu obavim neku kupnju. Kad sam se vratio i zahvalio mu na njegovoj usluzi, optužio me je da sam lopov. Pitam se otkud sad najednom to? Zbilja mi nije jasno zašto me optužuje kao lopova?

- 32 -

-On je uistinu lopov. On i žena ukrali su kufer kojeg je on dao meni a potom policija njoj da bi sad on ponovo od mene tražio kufer koji nije njegov. Zbog te krađe trebate ga odvesti u zatvor gospon policajac.Policajac ga pogleda, tada pogled usmjerava na kufer pa na gospodina. Trebalo je proći neko vrijeme dok ne progovori.

-Gospodine, je li to kufer ovog gospodina?-Ne, nije – odlučno reče Mate.-Ako nije njegov, čiji je onda?-To je kufer moje supruge.-Kako sad na jednom vaše supruge? I gdje je onda gospodinov kufer?-Sad se praviš lud, a i sam znaš da ga je odnijela ona žena koja je suučesnik

ovoga lopova. Tome si i ti kumovao i još me opeljušio za sto kuna koje ću kod suca za prekršaje nadoplatiti daleko više. Tko je onda tu lopov?Policajac ga samo mrko pogleda ali ne reče ništa.Mate je uzalud iskaljivao bijes na dosadašnje optužbe koje su se poput crva uvukle u njega. Zdrav mu razum govori da je u pravu ali zli ljudi nikako da to shvate a on iz jedne optužbe nailazi na drugu i svaki put sa krivnjom , mada nikada nije kriv. Ipak to ne uspijeva dokazati pa se sve pravdanje odrazilo uzalud. Bio je uvjeren da će bar u ovom slučaju izvojevati pravdu jer je očito ovaj čovjek lopov. Umjesto toga uviđa da je u očima policajca čovjek nevin i to ga još više dovodi do bijesa.

-Moram se smiriti – Mate govori sam sebi. U mislima ga prekida glas policajca.

-Koja je vaša uloga bila u tome?-Ja sam samo čuvao kufer i ništa više. Kufer mi je on dao.-Sada mi je sve jasno.-I treba da vam je jasno. Sad valjda konačno shvaćate da je on lopov.-Izvinite, ali ja više ne mogu podnositi te uvrede s kojima me optužujete da

sam lopov. Gospodine policajče, evo vam moje osobne karte u kojoj stoji da sam ja inženjer Petar Pirić, direktor firme "Gladis". Evo vam i računa za kupnju kufera što mogu potvrditi i prodavačice u dućanu koje me uz to i poznaju pa kod njih možete provjeriti da je kufer moj i ne znam što bih još trebao učiniti da dokažem svoju tvrdnju.

-I ja mogu reći da sam predsjednik grada, samo se pitam koja će budala to povjerovati. –Uzbuđeno će Mate.

-Vama sigurno neće nitko povjerovati ali gospodinu Piriću svakako hoće, a to mogu i ja reći jer ga osobno poznajem. –Gospodine Piriću molim vas da još jednom odgovorite je li to vaš kufer?

-Jeste, moj je.

-Kako njegov, to je kufer one žene, zapravo ne njen već moje žene, zapravo ...-Dosta! -Strogo će policajac. – Gospodine Piriću, uzmite svoj kufer i izvinite

na ovom incidentu.Nakon što se Pirić udaljio policajac vadi notes i prilazi Mati.Mate ga tupo gleda ne mogavši vjerovati da se to događa. Malo prije bio je uvjeren da pravda na njegovoj strani a ono ponovo je ostao kratkih rukava. Da se pogledao

- 33 -

u ogledalo uočio bi da su mu se žile nabrekle od jada. Umjesto pravde doživio je ponovo poraz a to ga je dotuklo. Žarnih očiju zagleda se u policajca.

-Zašto ste tom čovjeku dali moj kufer?-Malo prije ste rekli da je to kufer one žene, pa vaše žene, pa njegov i što da

ja na kraju da zaključim nego da pravite sa mnom šegu, a šegačiti se sa predstavnikom zakona kod nas je kažnjivo. Upravo zato više ne želim ćuti ni riječi, je li jasno?

-Jeste! –Snuždeno će Mate.-Vašu osobnu kartu molim!-Kažeš kartu, pa čovječe što je s tobom?-Gospodine, hoćete li mi dati kartu ili vas moram sprovesti u policiju?

Poučen dosadašnjim iskustvom Mate predaje kartu.-Kako se zovete?-Matić Mate.-Gdje stanujete?-Ulica Hrvatskih kraljeva 13.

Policajac sve to sporo upisuje u svoj notes a na kraju svega reče:-Zato što ste na javnom mjestu optužili nevinog čovjeka i uz to vrijeđali

predstavnika zakona morate platiti kaznu sto kuna.-Šta! Bijesno poviče Mate. Pa ti si čovječe zbilja lud. Kud si mu dao moj

kufer još da ti za to i platim, a tko će meni vratiti moj kufer, moj novac, moj trud, moje patnje, moj bijes bedače u uniformi?

-Gospodine, za vrijeđanje policajca slijedi dupla kazna pa u koliko ne platite morat ću vas dati sucu za prekršaje a...

-Tamo se plaća daleko više. Znam već tu pjesmu.-Još vas jednom pitam hoćete li platiti ili ne?-Čovječe božji, opeljušio si me do gole kože i još tražiš. Pa ne misliš li valjda

da sam ja Erste banka koja pruža svima uslugu.-Dobro, onda slijedi prijava a to smo već razjasnili.

Nakon što se policajac udaljio Mate je neodlučan. Više nije siguran d li da i dalje čeka Miru ili da potraži mjesto gdje bi našao smirenje poslije svih tih neugodnih događanja. U tom razmišljanju odjednom među svjetinom na Korzu ugleda Juru.I Jure je njega zapazio te mu prilazi.

-Bog Mate, što radiš ovdje? – sa veselim osmjehom prilazi još bliže.-To se i ja pitam –snuždeno će Mate.-Pa kad je tako idemo na jedno piće. U gostioni će ti se valjda razbistriti

glava pa se više nećeš pitati , već ćeš znati odgovor.-Žao mi je, ali moram tu ostati jer čekam ženu. Ipak dobro je da si naišao. U

gadnoj sam nevolji zbog kufera. Najprije sam ga dobio pa su mi ga uzeli , pa sam ga opet dobio i ponovo mi ga uzeli, pa sam ga...

-Stani zaboga Mate. Ja te tu ništa ne razumijem. Kakav te to kufer spopao? Da nisi možda malo odviše popio pa te zbog toga sada hvataju halucinacije. Možda ti je od toga i zlo?

-Ma nije mi ništa, čak danas nisam ništa ni popio, ali kad mi dođe žena a tu ne nađe kufer bit će svega. Zato da ne duljim, posudi mi sto kuna i čim dobijem plaću vratit ću ti.

- 34 -

-Čekaj malo, hoćeš da ti posudim sto kuna, je li tako? Što to odmah ne kažeš nego mi trabunjaš o nekakvom kuferu. Evo ti novac i vratit ćeš mi kad budeš mogao.

-Jure, puno ti hvala. Spasio si mi život. Sad moram da žurim po drugi kufer. Bog!Jure zbunjen promatra. U prvi mah nije mu jasno kako da se Mate toliko žurno udaljio. Zaključuje da je skrenuo s umom. Sav je zaokupljen sa nekakvim kuferom. Uostalom, to je njegova briga. Idem i ja da više ne razbijam glavu oko toga.Osjećaj nelagode našao se na licu Mire u trenutku kada se vratila na mjesto gdje ju je trebao čekati Mate. Dok je njen pogled lutao okolo ne bi li ga ipak gdje ugledala odjednom zapazi Persu.

-Perso! –zovne je Mira.-Bog Miro, što radiš tu?-Pomalo kupujem, nego reci mi jesi li slučajno gdje u toj svjetini vidjela mog

Matu?-Nisam baš sigurna, ali ipak mi se čini da je to bio on Malo prije išao je s

nekom ženom noseći joj kufer.-Kažeš kufer, pa jasno da je to onda on. Tako znači? Zaprepaštena Mira

odjednom je djelovala kao da ju je netko maljem udario po glavi. To se odrazilo i na njenom tijelu. Najprije je osjetila neku vrućinu a potom hladnoću. Promjena se mogla vidjeti i golim okom na njenom licu koje je od crvene dobilo bijelu boju.

-Tako znači! Sada se je začeo i švalerisati. Do sada je išao samo po gostionicama, ali neće to više tako. Pokazat ću ja njemu koga će on varati. Samo da mi dospije šaka i vidjet će svoje- bjesnila je i dalje Mira.

Persa nije bila iznenađena Mirinom reakcijom. Dobro je poznavala taj bračni par. Svojom primjedbom htjela je samo ukazati na činjenicu za koju je smatrala da je istinita, ali nije ni slutila da će nakon što je čuje Mira tako reagirati. Još nesvjesna posljedica nastavlja:

-Danas više ne možeš imati povjerenja ni u vlastitog muža. Čak i ako ga držiš na uzdi prevarit će te u tren oka. Znaš li Miro da je moja susjeda neki dan zatekla svog muža u sobi s njenom najboljom prijateljicom i to u njenom stanu. On se kleo da je došao samo potražiti kakav ključ jer je svoj negdje izgubio.Mira ju nije slušala niti je obraćala pažnju na događanja oko njih. Jedino je i dalje bjesnila. –Joj, kad mi taj zlotvor padne šaka što ću napraviti od njega.Uvidjevši da bi daljnjim upadicama samo još više potpaljivala vatru koja je već i onako dosegla kulminaciju , Persa odluči da smiri Miru.

-Miro, otiđimo negdje na kavu. Tamo ćeš se sigurno smiriti.-Imaš pravo, idemo bilo kuda samo da više ne mislim o tome jer kad mi taj

padne šaka , joj, što ću mu sve napraviti.

XU namjeri da se stiša od bijesa Mate je dospio do Rječine gdje sjeda na klupu

a kufer odlaže kraj sebe. Vodostaj Rječine u to vrijeme bio je nizak pa se šum vode koja se prelijevala preko kamenja čuo kao ugodan šum. Taj ugođaj bio je popraćen i cvrkutom mnogobrojnih galebova koji su nadlijetali taj dio grada. Sve je to bilo do voljno da mu nakratko odagna misli koje su se stalno vračale u glavu. Boli ga je to

- 35 -

što je doživio i što nastalu situaciju nije mogao riješiti u svoju korist. Ipak ostaje optimista s nadom da će to sve uskoro zaboraviti. Sada kad je kupio novi kufer nada se da će i žena biti zadovoljna a on će već naći način da zaradi sto kuna i povrati ih Juri. Brinulo ga je još i to što će kod suca za prekršaje plaćati sve te troškove i kako će na to reagirati Mira. Pri spomeni Mirinog imena sjeti se da ga ona možda čeka na dogovorenom mjestu. A onda zaključi da se zbog toga ne treba sekirati. Pa i on je nju čekao prilično dugo. Neka sada i sama uvidi kako to izgleda pa će valjda drugi put imati više obzira oka od njega ponovo to zatraži. To je bio i razlog da još malo posjedi uz uživanje prizora ispred sebe. Odjednom se ova idila prekida. Ispred sebe ugleda muškarca i ženu. Sobom su nosili dvije kartonske kutije napunjene nekim paketićima. To što ih vidi ne bi ga iznenadilo jer ljudi kupuju svašta i nose to na svaki način. Iznenađenje je bilo u tome što je uz paket u muškarčevoj ruci bio i pištolj. Odmah zaključi da to nisu čista posla. Mate protrne još više kad osjeti da prilaze baš do njega.- Čuvaj se da ne učiniš neku nepromišljenu kretnju kojom bi mogao izazvati te lopove na drastičan čin- govori sam sebi. Srce mu je snažno udaralo kad su lopovi stupili kraj njega.

-Ej, vidi taj kufer! Ako u njega stavimo tu kavu lakše ćemo ju nositi a bit ćemo manje upadljivi – reče muškarac.

-Šta onda čekaš? Uzimaj ga i brišimo dok ne naiđe policajac.Mate u ženi odmah prepozna osobu koja mu je uz pomoć policajca otuđila kufer. Htjede nešto reći ali mu glas zastane u grlu dočim zapazi da se muškarčeva ruka kreće prema njegovom kuferu. Refleksno i njegova ruka poleti ka kuferu ali zastane jer ga trže strogi muškarčev glas.

-Vračaj ruku natrag i stavljaj je sa drugom iza vrata jer ću ti u protivnom ovom stvarčicom načiniti još jednu rupu u toj praznoj glavi.Sporom kretnjom Mate ga posluša. Dok su pridošlice iz kutija premještali sadržaj u kufer samo je mirno gledao. Dočim su kufer zatvorili muškarac ga prihvaća da ga ponese . Istovremeno i Matina ruka ponovo se prihvaća kufera. Pri tome reče skoro plačljivim glasom:- Ne kufer, samo mi njega ne uzimajte! On je moj i nikome ga ne dam.

-Ama bolan ušuti dok te ovom stvarčicom nisam odalamio po toj praznoj glavi. Tada koricom pištolja udara po Matinoj ruci. Mate jaukne od boli i ispušta kufer. Odmah zatim ruku prinosu ustima i pljuvačkom pokušava spriječiti oticanje bolnog mjesta. Pri tome je stiskao očne kapke iza kojih su svjetlucale na tisuće zvijezda. Kada je nakon svega otvorio oči još je jedino gledao mnoštvo galebova iznad svoje glave u letu. Od lopova više nije bilo ni traga ni glasa.

-Uh jadan ja, što će sada biti kad se bez kufera pojavim pred Mirom? Tko će toj tvrdoglavoj mazgi sad dokazati da su mi opet ukrali kufer. Dok je koračao prema mjestu gdje ga čeka Mira, tisuće misli vrzmale su mu se u glavi. –Zar od svih ljudi na ovome svijetu uvijek baš ja moram izvući deblji kraj? Kad će konačno i mene obasjati sunce pa da svim ljudima ovoga svijeta mogu reći: -moja slika gleda vas sa smiješkom!Istina je međutim sasvim drugačija. U to se upravo i uvjerio dočim je pred dućanom ugledao Miru. Nestrpljivo se vrpoljila i bijesno zurila u njega. Odmah je zapazio taj izgled i sa strahom očekivao kletvu koja će uslijediti.

- 36 -

-A tako ti probisvijetu jedan. Prvo gostionica a potom švalerisanje. Za mene tobože nemaš ni kune a švalerki možeš poklanjati i cijelu plaću. Čekaj, čekaj platit ćeš ti to. Sreća tvoja da smo na Korzu inače bi već ovdje dobio svoje.

-Ama što je tebi ženo božja? Kakvo te je to švalerisanje sad spopalo? Ja pojma nemam o čemu to govoriš.

-Ma vidi ti pokvarenjaka, još se pravi i lud. Koristiš gužvu dok mene nema i odlaziš s drugom a kad se vračaš izigravaš nevinašce. Tobože poštenjačina, kao da nije bilo ničega.

-Što bi ja to izigravao? Oni su došli , ukrali ga i to je sve.-Što su ti to ukrali?-Pa kufer!-Štoooo, nemaš ni kufer? A tako znači vucibatino jedna. Da bi počastio

švalerku nekome si utrapio kufer za bagatelu. E nećemo tako, glumit ćeš ti kavalira kad dođemo kući. Čekaj, čekaj!

-Daj Miro, o čemu ti to pričaš. Valjda znaš da se nisam nikuda maknuo odavde.

-Tako znači, nisi bio u gostionici a to znači da si onda kufer ostavio toj bjelosvjetskoj drolji koju si malo prije otpratio njenoj kući. Dasa se tom prilikom htio pokazati velikodušnim gentlemenom. Ono što si još radio s njom u kući mogu samo pretpostavljati, pokvarenjače jedan. Od mene tražiš da po cijeli dan rintam za tebe ali sad je i tome kraj. Među nama je sve gotovo. Sad ćeš se lijepo odseliti k njoj a u mojoj kući ti više nema mjesta, jesi li me čuo propalice jedan?

-Daj ženo , čekaj da ti objasnim.-Od danas ja više nisam tvoja žena i ti za mene više ne postojiš, a ako se želiš

s kime objašnjavati, tamo ti je ona tvoja drolja.-Miro, za boga miloga, stani malo. Kako možeš biti takva?-Šuti i da te više ne čujem – Zbogom.

Mate uistinu nije bi loše biće. Bio je zapravo proizvod svoje okoline, ustvari čovjek koji reagira ko i svi drugi. Ovaj put u njemu se pojaviše strahovi popraćeni nemilim događanjima u kojima je on uvijek ispadao krivac. U sebi je osjećao gnušanje i ogorčenje zbog nemogućnosti dokazivanja prave istine. Znao je da se zbog toga ne mora pucati iz vatrenog oružja samo zato da bi mogao ostvariti to pravo. Ali zašto ga unatoč toga nitko ne sluša? Svi ga tjeraju da si sam kopa grob a on to nije zaslužio. Pa i on je čovjek od krvi i mesa, ljudsko biće sa osjećajima i zato ne zaslužuje sve te osude. Zdrav mu razum govori da su svi na pogrešnom putu a da je samo njegov ispravan, pa ipak ispada da je on stalni mamac o kojeg se ogrizuju svi pohlepnici. Pravda jednom ipak mora pobijediti i za nju će se boriti makar ga to koštalo života. Dok je tako hodajući razmišljao o svemu stigao je i do klupe na obali Rječine, iste one klupe sa koje se malo prije digao, i sa koje su mu ukrali kufer.Oko njega odzvanjali su samo krici galebova u letu, šum vode i buka prolaznika. Sjeo je na klupu i glavu položio na naslon kako bi bar na kratko odagnao brige i uz put pratio galebove u letu. Prekrasan dan uslovio je da na kratko zatvori oči. Ne može reći koliko je to trajalo, no dočim otvara oči pred njim se ukazaše dvije njemu itekako poznate ali neugodne spodobe kako mu prilaze sve bliže. Matini strahovi u tom momentu iznikoše iz novog uzbuđenja. Na kratko ih poluotvorenim očima gleda a potom razmišlja, treba li se dati u bijeg ili bez straha sačekati i utvrditi koji

- 37 -

ih razlog navodi da se ponovo okome na njega. Na kraju zaključuje da je najbolje da se napravi kao da spava. Možda ga lopovi ostave tada na miru. U protivnom bi zaradio koju novu modricu a i ovih koje ima već su suvišne.Dočim su stigli do njega oglasi se muškarac.

-Svugdje oko nas vrve cajkani. Ako nas zateknu s kuferom bojim se da ne provjere sadržaj a tada nam ne gine čuza. Slušaj me ženo, bavim se mišlju da na kratko ostavim kufer kraj ovoga tipa. I onako spava pa neće ni znati što se oko njega dešava. Dočim se smiri situacija vračamo se po kufer a dotle možemo obaviti još jedan posao.

-A što da se ta budala probudi?-Daj ne budali! Zar ne vidiš da spava ko top a spavat će još barem jedan sat.-Po čemu to zaključuješ?-Pa to je bar logično. Čovjek se malo napio i sad blaženo sniva dok alkohol

polako iz njega hlapi. A ishlapit će tek za jedan sat.-Učinimo onda tako i brišimo odavde jer cajkan samo što nije tu došao.

Mate još nekoliko trenutaka nije otvarao oči iz straha da su lopovi u blizini. U prvi tren pomišlja da mu je Bog poslao lopove kako bi mu vratili kufer a time bi i Miri dokazao da nije bila u pravu i da ga je neopravdano optuživala, a onda se opet prisjeti muškarca sa pištoljem. Na tu pomisao bljedilo mu pokrije do tada ožareno od sunca lice. Ipak svi strahovi nestadoše kad kraj sebe ugleda kufer. Lopovima više ni traga ni glasa. Prihvaća svoj kufer i začne ga grliti kao da je to njegovo najmilije živo biće.

-Moj kufer, - veselo će Mate i još ga više privlači sebi. Srce mu je od veselja tuklo ko lokomotiva a ubrzano disanje nadmašilo je čak i šum Rječine. A tada otvara kufer kako bi provjerio sadržaj kojeg su ostavili lopovi. Ponovo je unutrašnjost bila ispunjena paketićima kave. Natopljena znojem njegova ruka opipava paketiće ne bi li utvrdio je li unutra samo kava.

-O gospode, što da radim s tolikom kavom? Jesu li lopovi to ukrali ili su to kupili s namjerom da skuplje prodaju ili je nešto drugo po sredi. Uostalom, kufer je moj a sadržaj u njemu je naplata za modrice koje su mi nanijeli. Zato ću uzeti ne samo kufer već ću i prisvojiti sadržaj u njemu. U tom razmišljanju Mate ustaje, uzima kufer i upućuje se prema Korzu. Dočim je stigao do prodavača novina zastane.Da bi se olakšao tereta pokušat će mu prodati kavu. Time će ne samo zaraditi novac već će si omogućiti i lakše kretanje a ono mu bar za sada s ovom težino itekako predstavlja problem jer još uvijek osjeća bol kao posljedicu batinanja.Ne obračajući prisutnost Mate, prodavač viče: Novine, kupite novine!

-Šta se toliko dereš kraj mene? Ja ne želim kupiti te tvoje novine.-Pa što onda tražiš tu?-Želim ti prodati kavu.-Ne prodajem ja ovdje kavu već samo novine.-Daj ne pravi se lud. Zato je piješ ali i švercaš a to je razlog da ti ju nudim

upola jeftinije nego je njena cijena u trgovini.-Znam koja je cijena u trgovini, no još uvijek nisam čuo koja je tvoja cijena?-Ako si pravi kupac lako ćemo se dogovoriti o cijeni kod pogodbe.-I kažeš kava. Je li uistinu riječ o kavi?

- 38 -

-Pa ne bi ti valjda nudio stari papir na prodaju. Toga tu imaš u izobilju.-Koliko imaš te kave?-Koliko želiš. Ako baš hoćeš da znaš – pun kufer.-Pa sad, nekoliko kilograma rado bi uzeo samo da je kava prava a ne da su

splačine.-Ma rekao sam da je prava i preporučio bih ti da uzmeš sve. Isplatit će ti se.

Njihov razgovor prekida žena koja je tu došla također sa kuferom. Dočim ga odloži neposredno kraj Matinog zagledava novine a tada se obraća prodavaču:

-Možete li mi reći gospodine kako se najlakše dolazi do trga Riječke rezolucije?

-Idite pravo do križanja ulice a onda skrenite desno. Hoćete li kupiti i koje novine?

-Ne, hvala. Bili ste ljubazni – doviđenja.Dok je razgledavala novine dospjela je na drugu stranu i zato nenamjerno umjesto svog ,uzima Matin kufer. Mate je za to vrijeme listao časopise i nije zapazio tu radnju zamjene kufera od strane žene. U tom času začuje glas prodavača.

-Rekao si da je kava prava?-Jasno da je prava, ne bih ti nudio splačine.-A je li od Minasa?-Ne poznajem tog Minasa. Na svim paketićima piše Franck. Koliko mi je

poznato Franckova kava je najbolja ne samo kod nas već i daleko dalje.-Tu si u pravu ako je to uistinu Franckova.-Garantiram ti da je to ta.-Jest da danas ima kave po trgovinama koliko ti srce želi no ako je

Franckova kupit ću ti onda sve.-Rekao sam ja da nećeš pogriješiti.-Reci onda koja je tvoja cijena i koliko je kave u kuferu?-Kave je tu oko 30 kilograma ali koja je njena cijena u trgovinama to zbilja

ne znam. To ćeš mi morati ti reći.-Prodavač se najprije zagledava u Matu kao da ga mjeri od glave do pete a

potom se okreće kako bi utvrdio je li to ima posla s kakvom budalom ili s nekim prefrigancem koji od njega želi iznuditi što veću zaradu. Na kraju zaključi da pred sobom ima glupana kojeg će s lakoćom žednog preveslati preko vode. Znao je da se kava prodaje po 80 kuna za kilogram. Još jednom se zagleda u Matu a onda reče:

-Cijena kilograma u dućanu je 40 kuna. Rekao si da ju daješ upola cijene i zato ti dajem 15 kuna po kilogramu ako uzimam sve. Odlučiš se na tu cijenu evo ti novac i zadovoljan možeš poći.

-Vidim da si pošten čovjek pa neka ti bude. Reci u što da ti istovarim kavu iz kufera?

-Tu pod pultom imaš praznu kutiju. Prebaci sve u nju. Ako su paketi po kilogram brzo ćemo doći do broja i cijene. Obavimo to čim prije da ne naiđe netko nepozvan. Znaš i sam gdje bi završili da nas toj preprodaji uhvate nadležni.

-Ta znam, nema problema. Evo sad ću ja to obaviti na brzinu. Mate prihvaća kufer i stavlja ga na stol a potom ga otvara. Istog časa izbezumljena pogleda zuri u unutrašnjost.

- 39 -

-Šta je sad ovo? Malo prije kufer je bio pun kave a gle sada, u njemu samo neki stari papir. Otkud se to stvori ? Znam da je bila kava i kako da je on isparila a ostale novine. Pa to je da čovjek ne po vjeruje. Užurbanom nervozom Mate prevrće po papiru ne bi li ispod bar našao koji paket kave. Uzalud, samo novine.Prodavač ga još jednom mrko pogleda a zatim okreće glavu i zaviče: - Novine,, kupite novine!Nakon što je napustio prodavača Mate polazi do mjesta gdje je ostavio Miru u nadi da će ju tu negdje i ugledati. Kako ju nije našao pognute glave upućuje se prema neboderu. Zamišljen okreće glavu na desno kad odjednom u tu glavu osjeti tako snažan udarac da od boli ispušta kufer. Došavši k sebi ispred ugleda žensku osobu. I ona se držala za glavu. Bila je to Irma, žena koja je kod prodavača zamijenila kufere.

-Gospodine, kako to glupo hodate i ne gledate kuda koračate. Imate tako tvrdu glavu da sam u prvi tren pomislila da sam se udarila sa bikom.

-Baš vam hvala na komplimentu. A to o tvrdoći i ja bih mogao reći za vas.Pogled na dva kufera u prvi moment Mati se učini da sada vidi duplo. Trajalo je to samo trenutno. Mate potom hvata jedan kufer koji je bio njemu bliže . Dok se udaljavao Irma ga samo pogledom prati a tada i ona uzima drugi kufer i polazi bez riječi u suprotnom pravcu. Došavši do prodavača novina Irma zastane.

-Jeste li onda našli trg Riječke rezolucije? – upita je prodavač.-Vratila sam se do vas samo ne znam da li smijem.?

Prodavač je prekine u izlaganju i smireno reče – Slobodno recite što vas tišti a ja sam tu da vam pomognem. Svaku vašu želju rado ću ispuniti.

-Je li to znači da vam se mogu povjeriti?-Ama rekao sam vam da se ne ustručavate. Recite slobodno što vam je na

duši a ja sam tu da to sredim i da vas utješim, ne brinite.-Jeste li voljni kupiti kavu?

Iznenađen prodavač mrko ju pogleda a potom odmjeri od glave do pete. Potom će:-Imate li vi uistinu kave za prodati?-Pa ne bih vam nudila da je nemam – uvrijeđeno će Irma.- Dobro, dobro! Nemojte se odmah ljutiti. Recite mi gdje ste nabavili tu

kavu?-Zar mislite da sam toliko luda pa da vam i to kažem. Moje je da ju prodam

a vaše je da ju kupite u koliko želite i to je to.-Nisam rekao da ju ne želim kupiti no ipak hoću da znam o kakvoj se kavi

radi a ne da uzimam neke splačine.-O kvaliteti ne treba da brinete. Ona je prvoklasna. Prava Franckova a to je

garancija da vrijedi.-Koliko imate te kave?-Vjerujem da je unutra 30 kilograma. U ostalom kava je tu i pogledajte sami

pa ćete se uvjeriti u sve što navodim.-Niste rekli koja je njena cijena?-U dućanu je njena cijena 80 a ja ću vam dati za 40.

-Računate li vi da bi na njoj i ja morao nešto zaraditi i zato smatram da je 40 malo suviše. Da se pogodimo za 30 i zadovoljni i vi i ja.

-Neka onda bude 35 i sklopili smo posao. To je moja zadnja.

- 40 -

-Važi, onda neka bude 35. Da sada utvrdimo njenu količinu. Obavit ćemo to ispod pulta kako ne bi na sebe skrenuli poglede policije.

-Sve mi je jasno. Irma otvara kufer a potom krikne od užasa. Umjesto kave u kuferu su bile samo stare novine. – ma kako je to samo moguće! Znam da je unutra malo prije bila kava. Otkuda sad tu te novine? O bože, pa ovaj je kufer uklet.Prodavač je i dalje samo glupo gleda. Rekao bi joj on – Glupačo jedna, gubi se odavde. –Ipak se ne usuđuje. Ostavlja ju tu a zatim se okreće prolaznicima na Korzu

-Novine, novine, kupite novine. Najnovije vijesti, novine!

XKako nije našao Miru mada je dva puta obišao Korzo, Mate se ponovo vraća

do klupe na Rječini. Odlaže kraj sebe kufer a potom sjeda i glavu naslanja na naslon klupe. Ponovo zatvara oči i prepušta se mislima. I dok je zaokupljen time nije ni primijetio da se kraj njega zaustavila žena. Otvara oči jer ga trgne njen glas:

-Je li slobodno?-Da, slobodno je, samo izvolite ako želite sjesti.-Baš je danas lijep dan –veselo reče žena, nakon čega odlaže svoj kufer kraj

Matinog i sjeda do njega.-Putujete li negdje? Mate je pita te se zagledava čas na nju a čas na kufer.-Ne, ja sam odavde! A da li vi kamo putujete?-Ne, i ja sam odavde.-Imam osjećaj kao da vas od nekuda poznajem.-Upravo ste mi iz usta oteli te riječi. Mate se lupi dlanom po čelu a onda se

još jednom malo bolje zagleda u Irmu jer to je bila ona. – Prije pola sata sudario sam se glavom s nekom ženom. Još mi uvijek u glavi tutnji, no toliko se još nije pomutila da ne mogu zaključivati. A zaključujem da ste to bili vi?

-Tako znači, vi ste taj tvrdoglavac s glavom bika. I meni još uvijek odzvanja ko da sam se sudarila sa brzim vlakom.

-Nadam se da mi opraštate i da se zbog toga više ne ljutite. Valjda ste uočili da nije bilo namjerno?

-Ni govora, zašto bi se ljutila. To se događa i drugim ljudima pa zašto ne bi i nama.

-Tu ste u pravu, a da ispravim grešku koju sam vam nanio hodajući bez cilja, sada predlažem cilj a on je tu u susjednoj ulici. Ako pristajete poveo bih vas na jedno piće.

-Baš vam hvala ali ovog momenta baš i nisam za piće, no ako me želite počastiti mogli bi to i sa jednim sladoledom.

-Kažete sladoledom ? A gdje da tu nađem sladoleda?-tupo je gleda Mate.-Na onom uglu je slastičarnica.-Kako da ju nisam uočio a toliko sam puta prošao kraj nje – čudi se Mate.-Sada kad to znate valjda ćete poći do tamo i kupiti ne samo za mene već i za

vas. U ovoj vrućini sigurno će i vama prijati da se malo rashladite.-Ne kažem da mi ne bi prijao ali nešto je uskrslo što sam tek sada zapazio,

zapravo sjetio se toga.-Da nije u pitanju neka bolest?- bila je znatiželjna Irma.

- 41 -

-Nije bolest, ali kao da i je.-Čovječe božji, recite onda o čemu se radi?-Neugodno mi je, znate...-Hajde, ne bulaznite već se izjasnite?-Kako da počnem?-Kako, valjda otvoreno.-Onda ću biti otvoren. Malo prije sam se sjetio da su mi iz džepa uzeli i

posljednju lipu, a to znači da i hoću, ne mogu vas častiti.-Ah, sad mi je pao kamen sa srca. A ja se uplašila ko da vam je ne znam šta.

Ja ću dati novac i o tome više ne brinite. Evo vam sto kuna i kupite nam dva sladoleda.

-Baš ste ljubazni, ali neugodno mi je da mi povjeravate čak sto kuna . I što da se ne vratim?

-Ma vi ste zbilja smiješan čovjek .Kao da je danas sto kuna neki novac. Pa vaš kufer sigurno vrijedi više, pogotovo ono što je u njemu, je li tako?Mate joj ne želi reći da se u kuferu nalaze stare novine. Što bi pomislila o njemu kad bi joj rekao da sobom okolo nosa stati papir. To bi bila još jedna nova neugodnost a i ovih do sada mu je već previše. Njegove misli uz komentar prekida Irma.

-Danas muškarci na s svakom koraku glume kavalira, ali u stvari pravi kavaliri su žene. Isto tako danas naći muškarca koji poštuje ženu jednako je kao naći iglu u plastu sijena..

-Varate se ako smatrate da vas ja ne poštujem. Upravo sam se zbog toga i ustručavao poći po sladoled kako vas ne bi doveo u sumnju.

-Čovječe božji, otkud vam to? Kako da sumnjam kad vam je tu kufer.-Joj oprostite, ja skoro zaboravio na njega.-Hoćete li onda poći po sladoled ili nećete?-Idem, evo odmah odlazim! Dok u jednoj ruci drži novčanicu Mate drugom

hvata za svoj kufer i odlazi prema slastičarnici.-Gospodine, gospodine! – viče za njim Irma.

Mate se vraća.-Izvolite, jesam li šta zaboravio?-Zaboravili ste ostaviti svoj kufer.-Ma koji kufer?-Pa taj što ga držite u ruci.-Pazi zbilja. Otkud da sam to uzeo. Ma jesam danas smušen do kraja da više

ne znam ni gdje mi je glava.-Da vama nije ostala posljedica na glavi od onoga sudara s mojom glavom?-Ni govora, razlog je prisutnost žene. Dočim sam kraj kakve ja poludim od

ushićenja. Sigurno je to po srijedi.-A ja već pomislila da ste malo šenuli.

Mate ostavlja kufer ali na drugu stranu od prije i uputi se prema slastičarnici.Irma ga samo prati pogledom ali ništa ne govori. I dok se zamišljeno zagledala u galebove prateći njihov let trgne ju glas Mate. Začuđena gleda ga kako joj pruža natrag novčanicu.Očekivao je da će Irma s bijesom osuti paljbu na njega zato što nije donio sladoled. No, ona ga samo smireno upita: - Zar je nastao kakav problem oko sladoleda?

- 42 -

-Ako se to može nazvati problemom onda je smrtni slučaj u familiji uzrokovao danas zatvaranje slastičarnice.Mate ponovo sjeda na klupu i očekuje što će reći Irma.

-Imam osjećaj da ste vi više razočarani zbog toga nego ja, je li tako?-Ne, ali htio sam vam udovoljiti a ispalo je drugačije.-Ne sekirajte se zbog toga, ta bit će još prilike.-Imate pravo, a sad kad nema sladoleda da ipak pođemo do neke gostionice

pa da uz piće još malo popričamo?-Vi stalno navaljujete na to piće. Ako vam se toliko pije dat ću vam novac i

pođite sami, a ja kako sam rekla ne želim piće. Uz to moram i poći. Pošla sam do nećaka da mu donesem neke stare novine iz kojih će on potražiti članke za svoju diplomsku radnju. Sve je to u mom kuferu i trebam mu to predati. On me očekuje i zato moram poći.

-Niste mi rekli hoćemo li se još koji put vidjeti?-Ako me put nanese do vas bit će mi drago da ponovo malo popričamo. Samo

dok mi prilazite pripazite da sklonite glavu u stranu kako se ne bi ponovo sudarili. Još jedan takav udarac za mene bi bio više nego suvišan. Irma uzima kufer do sebe i odlazi. Mate se opušteno zavali na klupi i nastavlja s promatranjem galebova. U blagoj tišinu u kojoj se mogao čuti i otkucaj srca na susjednoj klupi sjedilo je dvoje mladih. U zanosu ljubavi zaneseni samo sobom ne bi zapazili ni kordon tenkova da je prošao kraj njih. Ne zanima ga ovo dvoje mladih. Radije se prepušta i dalje gledanju galebova. Odjednom okreće glavu i zabezeknuto bulji u pridošlice koji mu se sve više približavaju. Uočivši ih raspoloženje mu splasne ko guma koja se ispuhala zato što je naletjela na čavao. Osjeća da mu odjednom srce udara jednako ko atletičaru nakon što je stigao na cilj trčeći u sprintu sto metara u najjačoj konkurenciji vrsnih trkača. Mada oko njega i dalje vlada tišina u glavi mu bruji ko u kovačnici u toku najintenzivnijih radova. Razlog tome bili su ono dvoje lopova koji su mu ukrali kufer.Dočim su došli do njega pogled im pada na kufer.

-Jesi li dirao taj kufer dok nas nije bilo ?–upita ga žena.Nikoga nije bilo u blizini da bi ga dozvao i zatražio pomoć. A da zove ono dvoje ljubavnika na susjednoj klupi, ni do sudnjeg dana ih ne bi dozvao. Unatoč tome ovaj put im neće dati kufer pa makar ga ponovo pretukli. Tom odlukom zagleda se u ženu onda reče: -Ne, nisam ga dirao.

-Fato, da li da mu vjerujemo? – oglasi se muškarac.-Mislim da nema razloga da nas laže – reče Fata . -Huso -uzimaj kufer u ruke

pa idemo jer sam ovog tipa već sita.Huso prilazi ali ga preduhitri Mate obuhvativši kufer kojeg privlači sve do prsa.

-Ne dam kufer! Više mi ga nitko neće uzeti.Unatoč što je Huso bio snažniji od Mate nije uspio istrgnuti kufer.

-Huso, zar ćeš mu dopustiti da nas i dalje zadržava tu. Što da naleti policajac? Zbog njega smo već izgubili toliko vremena. Sredi ga pa da pođemo.Na ženin poticaj Huso nekoliko puta udara Matu ali kako to nije djelovalo uzima pištolj i njime ga lupi u ruku a potom u glavu. Mate zajaukne a onda se sruši na tlo.Nakon par minuta dolazi k sebi .Polako se podiže na koljena a potom sjeda na klupu. Pred svojim očima još je jedino mogao gledati obrise grada, tok vode koja

- 43 -

struji u Rječini i galebove u letu iznad svoje glave. Ono dvoje zaljubljenih da je i htio gledati bilo bi uzaludno jer lete u oblacima ,ko zna gdje. I oni su nestali s klupe. Nestali su i Fata i Huso zajedno sa Matinim kuferom.

X-Novine, novine, kupite današnje novine! – glasna vika odzvanjala je iz usta

prodavača novina na Korzu.-Ne deri se toliko, uši ćeš mi probiti s tom galamom. - reče mu Huso.-A stigli ste! Jeste li donijeli robu kako smo se dogovorili?-Ne brini, sve je tu u kuferu.-Dobro, samo bih ja ipak prije volio da provjerim. Znate da ne želim kupiti

mačka u vreći.-Ne misliš valjda da bi ti htjeli podvaliti stare novine umjesto kave?-Ne mislim, ali znate kako je to danas?-Vadi radije novac i uzimaj si tu robu koju ti dajemo još i uz taj bezvrijedni

kufer.-Rekao sam da za novac ne brinite, ali prije nego ga dam pokažite mi tu

robu. Hoću kavu a ne splačine. Kad već plaćam da znam da je to ona prava.-Daj Huso, pokaži mu onda pa da ga više ne slušam s tim dosadnim

zanovijetanjem.Dočim Huso otvara kufer svi zabezeknuto zure u njega.

-Otkud sad tu ovi stari papiri. A gdje je kava? – vrištala je Fata.-Kad samo brže primjeni kavu za ovaj stari papir? Idemo brzo natrag da ga

pronađemo dok nam još nije zbrisao.-Zar misliš da ćemo ga tamo naći? Taj je već sigurno odavno otpirio bez

traga i sada još samo možemo fićukati za kavom.-Ne vjerujem. Poslije onih udaraca koje sam mu zadao bojim se da bi to

mogao samo puzeći. A to znači da nije daleko. Zato požurimo da ga uhvatimo. A kad ga uhvatimo, ubit ću Boga u njemu dok nam ne vrati kavu.Huso prihvaća kufer i odlazi.Za njim kaska i Fata. Prodavač i dalje viče:

-Novine, novine, kupite današnje novine.

XDok je Mate u grobnoj tišini stenjao i previjao se od boli uz tiho kukanje

ponovo mu prilazi Irma. U ruci je držala kufer.Iznenađen Mate kad ju ugleda zapita:- Otkud vi ponovo ovdje?

-Prolazila sam mimo drugom ulicom i učinilo mi se da čujem neko zapomaganje i zato sam se vratila. No čini mi se da sam zakasnila. Joj bože kako to izgledate! Puni ste modrica. – Prestrašeno će Irma. –Tko vas je to tako sredio?

-Neki kriminalni tipovi.-Sigurno vas jako boli?-Itekako boli ali boli više nemoć da im se nisam mogao oduprijeti.-O Gospode, što to učiniše od vas? Vjerojatno vam je i neka kost

polomljena.? Morate odmah na prvu pomoć kako bi vas previli, a po mome sigurno će vas i zadržati u bolnici.

- 44 -

-Da, poći ću, no kosti su mi nadam se sve na mjestu dok će modrice nadam se za koji dan iščeznuti.

-Mogu li bar znati koji je razlog da su vas istukli?-Radi kufera.-Vidi, sad tek uviđam da ste ostali bez njega. A je li u njemu bar bila kakva

vrijednost kad su posegnuli batinama kako bi ga se domogli?-U tomu i je stvar. Osim starog bezvrijednog papira nije bilo ničeg drugog.-Jeste li bar prepoznali lopove kako bi ih poslije mogli identificirati kod

policije.-Što mi to sad vrijedi kad su pobjegli.-O Bože, danas čovjek ne smije sam ni na ulicu. Zbog bezvrijednog kufera

možeš i glavu izgubiti.. Sreća vaša da u njemu niste imali ništa vrijedno jer bi patnja bila to veća.

-Ama koja sreća? Pa patnju ću osjećati bar mjesec dana.-Ako ste se malo pribrali, da mi ipak pođemo do kakve ambulante.-Pođimo, samo ne znam hoću li moći sam toliko hodati.-Ne brinite, ta zato sam ja tu da vam pomognem. Morate doći što prije do

doktora. Zbilja strašno izgledate.Mate se lagano podiže sa klupe i naslanja na Irmu. Zahvalno ju pogleda pa upita:-- Hoćete li moći s jedne strane držati mene a sa druge kufer. Čini mi se da je i on težak baš kao i ja.

-Ne brinite za to. Cijeli ga dan nosam po gradu i već sam se na njega privikla. Neće mi praviti teškoća samo ipak ima neku kilu manje od vas.

-Kako bi bilo da ja nosim kufer a vi da držite samo mene?-Ni govora. Vi ne možete još nositi ni samog sebe a kako bi još i kufer.-Vjerojatno ste u pravu. Ja kad sam u društvu neke žene, pogotovo ako je

tako poželjna poput vas, po koji put pričam gluposti. Možda je zato bolje da vas poslušam.Nakon par minuta Mati se povratila snaga i zato je počeo samostalno hodati. Dok je razgovarao sa Irmom zaboravio je i na bolove. Uskoro su stigli i do Korza. Odjednom zastaju. Kao da je pao iz vedra neba pred njima se ukaže policajac.

-Dobar dan –pozdravi ih policajac.-Dobar dan – skoro istovremeno oglase se njih dvoje.-Želite li nešto? – nadoda Mate.-Vaše osobne karte.-Što će ti naše osobne karte?- u čudu ga gleda Mate.-Nismo načinili ništa loše i nema razloga da nas legitimirate – ljuti se Irma.-Dobio sam prijavu da se bavite švercom.-O bože, šta bi to mi mogli švercati. Zbilja s tim nemamo ništa. Otkud vam

samo to?-Čiji je to kufer ?- strogo će policajac.-Moj- odlučno reče Irma.-Otvorite ga onda molim – naređuje policajac.-Nema problema. Evo sad ću ja to učiniti pa ćete se uvjeriti da u njemu nema

nikakve vrijednosti osim starih novina koje nosim nećaku radi korištenja materijala za svoju diplomsku radnju.

- 45 -

-Gospođo, ne opravdavajte se unaprijed i ne zadržavajte me kojekakvim izjavama. Otvorite kufer pa da načinim zapisnik.

-Dobro, evo sad ću ja to. Ne morate se zbog toga uzrujavati.Irma otvara ali ne gleda u njegov sadržaj već okolo u ljude koji su se okupili oko njih.

-I kažete da unutra nema ničega vrijednog. A što je ovo?Irma iskolači oči kad umjesto papira u kuferu ugleda kavu. – Isuse dragi, pa šta je ovo. Malo prije unutra je bio papir a sada opet kava. Ovo zbilja ne mogu shvatiti.Kad Mate zagleda u kufer htjede viknuti:-Pa ovo je moj kufer! U zadnji čas se zaustavi i samo tupo gleda i ćudi se kako je dospio u Irmine ruke. Na kraju zaključuje da je sada o tome razbijati glavu suvišno.

-Što ste vi ovoj gospođi ?– prenu ga policajčev glas.-Ništa, slučajno smo se sreli i to je sve.-Imate li vi kakvog udjela u sadržaju ovog kufera?-Otkud bi imao ja nešto sa njenim kuferom?-Gospon policajac, sad sam se sjetila. Ovo nije moj kufer već njegov.-Gospodine, čujete li vi to?-Ne, to nije istina. Ovo je njen kufer.-Gospođo, još jednom želim da čujem vas - strogo će policajac.-Kufer je njegov. Moj sigurno nije.

Mate nije znao što da kaže. Ova žena svu krivnju želi nabaciti na njega jer se zbog šverca kave odgovara pred zakonom. Do sada je mislio da mu čini dobro ali s ovom optužbom mogao bi završiti i u zatvoru. To je razlog da mora ustrajati u svojoj nevinosti. Zato reče: - Ja sam sa njom došao dovde bez kufera a kad ste je pitali čiji je, odgovorila je odmah da je njen.

-Sada ona tvrdi da je vaš. Onda je li vaš ili njen?-Njen.-Izgleda da se ovdje netko sa mnom šegači. Ali nećemo tako. Osobne karte

molim!Dok je policajac upisivao podatke iz osobnih karata masa promatrača se sve više povećavala. Među prisutnim moglo se zapaziti Husu i Fatu. Kako je Mate bio zaposlen oko policajčeva istraživanja krivca, nije mogao da je i htio ovo dvoje vidjeti.

-Huso, sad vidiš gdje je završila naša kava.-Vidim, ali što mi koristi kad je kraj kufera policajac.-Možda upravo to i koristi. Dok je on zaokupljen sa pisanjem zamijenit ćeš

kufere. Budi brz i učini to neprimjetno jer u protivnom znaš što te čeka.-Ma ne brini, učinit ću to odmah a ti me samo tu čekaj.

U toj gužvi nitko nije zamijetio što je učinio Huso niti kada su se njih dvoje udaljili.-Još jedno želim ćuti tko govori istinu od vas dvoje a tko me obmanjuje.-

strogo ih upita policajac.-On laže, ja sam mu samo nosila kufer.-Kufer je njen, a mog su ukrali lopovi i još me uz to i pretukli. To može

potvrditi i ona a i ne treba. Valjda to govori moj izgled. Umjesto da lovite prave lopove vi se okomili na nas.

-Gdje su vas to lopovi pretukli i uzeli vam kufer?

- 46 -

-Dolje uz Rječinu.-Žalim, to nije moje područje i u koliko želite koga optužiti potražite

policajca koji je tamo za to nadležan. Mene sada zanima tko mi laže a tko me obmanjuje?

-On laže!-Ona laže!-Imam dojam da se oboje sa mnom šegačite pa ću vas oboje sprovesti na

stanicu-Ali to je istina što ja govorim.-Ne, istina je što ja govorim.-Dosta, recite gospođo koliko je kave u kuferu?-Ja ni ne znam da je kava u kuferu.

Policajac ju mrko pogleda a potom se obraća Mati.-Gospodine, koliko je kave u kuferu?-Pojma nema niti ja znam da je kava unutra.-Tako znači, vi ne znate a ni ona ne zna , ali trebate znati da je šegačenje sa

predstavnikom vlasti kažnjivo.-Zašto da nas kažnjavate kad nismo ništa loše učinili – tuži se Irma.-O tome ću odlučiti ja. Otvorite još jednom kufer pa ćemo to obaviti na licu

mjesta. To moramo i zato jer će vam kavu uzeti policija sve dok se ne izvrši istraga.-Gospođo, rekao sam vam da otvorite kufer.-Moje dostojanstvo ne dozvoljava da diram tuđi kufer.-Gospodine, onda ga otvorite vi – obraća se Mati.-I pored najbolje volje ne bih mogao. Pa zar ne uviđate koliko sam pretučen?-Gospođo, otvarajte taj kufer jer u protivnom će uslijediti službena palica. A

tada ćete biti u gorjem stanju od gospodina.-Evo odmah, sad ću ja to – uplašeno Irma prilazi kuferu.

Gotovo u isti čas iz grla prisutnih začuje se glas iznenađenja.-Kako je to moguće, opet stare novine.-Uplašeno će Irma kad pogleda u kufer.Pogledavši u sadržaj kufera policajac do sada blijed odjednom je crven ko rak uzviknuo:- Ma je li su to uistinu novine ili se opet netko šegači sa mnom. Govorite kakvu to smicalicu činite sa mnom?

-Ovo je kufer sablazan i više ne želim sa njim imati posla – reče Irma-Pa gdje najednom nestade kava – javlja se Mate.-Gospode, ovo nikako da shvatim – tuži se Irma. Prvo kava pa nov ine pa

opet kava pa opet novine. Ovo je ukleti kufer. Ovo ne može biti bez vraga a gdje je upleten vrag tu ne može biti ništa dobrog.

-Kako u kuferu nema kave onda ni nas ne možete za nju optuživati – javlja se Mate.Policajac ga mrko gleda a potom vadi notes i iz njega istrgne stranicu te je s bijesom rastrga a potom poviče : - Razlaz!U tren oka više nije bilo ni jednog promatrača oko njih.

-Ja više ne želim imati posla sa tim kuferom jer je u njemu vrag a sa vragom se ne valja šaliti.- govori Irma.I policajac se bijesan žurno udalji. Jedini koji je ostao tu na mjestu bio je Mate i kraj njega kufer pun starih novina.

- 47 -

X

-Novine, novine, kupite novine, najnovije vijesti!- čulo se glasno vikanje prodavača novina na Korzu.

-Što se toliko dereš, ja sigurno neću kupiti te tvoje novine.-Moram se derati. Takav je moj posao .Ako se ne derem ljudi me neće čuti a

tada ni kupiti novine.-I ovako nitko ti ne kupuje ništa pa ti je onda bolje da bar sačuvaš glasnice

za nešto drugo, daleko korisnije. Kao na primjer izderavanje na ženu. Ovdje ti čak nitko i ne prilazi.

-Pa ti si prišao.-Ma ne zbog novina.-Misliš li i ponovo nuditi kavu, ne dolazi u obzir-Ma koju kavu? Nemam ja više nikakve kave.-I što onda nosaš sobom u tom kuferu?-Stare novine – odgovori Mate.

Prodavač ga mrko pogleda a potom se okrene od njega i stade ponovo vikati: novine, novine!

-Ma ne deri se. Radije me usluži kad sam već došao tu do tebe.-Što ti treba ako ne želiš novine?-Konop.-Pa da, za drugo i nisi nego da se objesiš dočim sobom nosaš stare novine.-Imaš li kakav konop ili nemaš?-Pa ne prodajem ja konop već novine. Valjda nisi ćorav pa da sam to ne

uočavaš.-Ne mora se konop prodavati da bi ga imao. Konopom se vežu i te tvoje

novine. Možda ti je još ostalo šta pod tezgom.-Dobro čovječe, da li se ti to sa mnom šegačiš ili zbilja tražiš konop.-Da ga ne trebam ne bih ga ni tražio.-Nešto konopa imam ali su prekratki. Jedino ako ih vežeš jedan za drugi

možeš ga upotrijebiti za nešto.-Hoćeš li mi onda to što imaš prodati?-Šta ću ti to prodavati. I onako sam ih mislio baciti. Dat ću ti sve što imam.

Mate uzima konop i pregledava a onda zaključuje da kad se vežu jedan za drugi da će biti dobri.

-Reci mi bar zbog čega ti trebaju ti konopčići? –znatiželjan je bio trafikant.-Želim se objesiti.-Pa ti si čovječe totalno poludio. Ja sam mislio da si samo malo udaren, ali

kako vidim ti potpuno skrenuo.-Što mi drugo preostaje nego suicid. Žena me ostavila, nemam ni lipe u

džepu, bez stana gdje da živim i zašto onda da uopće živim?-O Bože, oslobodi me grijeha. Što mi to ovaj govori? Pa beno luda, pogledaj

malo samo oko sebe pa ćeš uvidjeti da je na tisuće ljudi u daleko goroj situaciju nego je tvoja a i dalje žive i bore se za život. Nikome od njih nije želja da si oduzimaju živote. A što se tiče žene, trebao bi skakati od sreće što si je se riješio a ne

- 48 -

kukati za njom. Uostalom, što ja to gubim vrijeme sa budalom. Nosi sobom taj konop i da mi više ne dolaziš na oči sve dok se ne opametiš. Prodavač se okrene i začne vikati: Novine, novine, najnovije vijesti.Mate se vraća do klupe na Rječini. Dočim se smjestio vadi konop i nadovezuje jedan za drugi. Kad je sve poslagao kraj sebe jedan kraj konopa veže za drvo u blizini a nakon toga začne plesti konop kako bi bio jači. Dok je bio zanesen poslom nije ni primijetio da mu se žurno približava mališa koji mu je nedavno ukrao sto kuna. U ruci je nosio kufer. Iza njega trčala je žena u kojoj Mate prepozna Fatu. Mališa je teško nosio kufer i zato se rastojanje između njega i Fate sve više smanjivalo. Izbezumljen mališa od straha da ga ne stigne sve je teže disao. Razlog je bio i težina Kufera. Umorilo ga je i trčanje pa nije ni zamijetio konop kojeg je Mate razapeo.

-Lopov, držite lopova, - vikala ja Fata kad je zapazila Matu na klupi.Još uvijek skrhan od boli Mate da je i htio nije se mogao podiči i uhvatiti mališu Nije mu to ni trebalo. Mališa se zaplete o konop i pade. Kufer odleti na drugu stranu. Istovremeno sustiže ga i žena i odmah se baca na mališu. Čvrsto ga je držala obuhvativši ga rukama.

-Ovaj te put imam mali gade. Više mi nećeš pobjeći. Konop, dajte taj konop da vežem tog lopova.Mati nije trebalo dva puta to reći. Istog časa uzima konop i prilazi ovima dvojima a potom začne sa vezanjem. Dočim je bio gotov podiže ženu i dovlači je do klupe. Istovremeno i mališa se dade u bijeg.

-Budalo jedna, rekla sam da vežeš lopova a ti vezao mene.- bjesnila je Fata.-Odvezuj me smjesta ili ćeš mi platiti za to.-Bojim se da to neće ići.-Ma glupane jedan, odvezuj me. Zbog tebe mi je i mališa pobjegao. Srećom

da opet nije sobom uzeo kufer inače bi ti platio za njega. Šta čekaš, odvezuj!-Rekao sam da neće ići.-Što to stalno ponavljaš ko papagaj. Što to neće ići?-Upravo to neće ići.-Pa ti si totalno poludio.-Ne, ovaj put sam i te kako pametan. Izgleda da te sam Bog poslao u moje

naručje. Sad će konačno pravda izaći na vidjelo. Dva puta si onog svog partnera natjerala da me pretuče. Ovaj put to ti se vrača.-Pazi, pa ti li si onaj glupan . O gospode, u prvi mah te nisam zbog uzrujanosti ni prepoznala. U koliko želiš da te moj Huso i po treći put izmlati brzo me odvezuj. On samo što nije stigao tu. Ako me nađe ovako vezanu bojim se da ti ne uradi i ono najgore. Zato ne čekaj već odvezuj.

-Ovaj put se ne plašim ni tebe ni tvog Huse. A jedino tko nam može prići to je policajac. Evo ga upravo dolazi.

-O bože, kakav sam ja to danas baksuz – kukala je Fata.-Gospodine policajče, možete li malo doći do nas ? – doziva ga Mate.-Što se to dešava? Zašto je ova žena zavezana?-Gospon policajac, pogledajte što mi uradi ova budala.-Ovaj put uradio sam to dobro.-Gospodine, objasnite mi svoj postupak jer još ne razumijem zašto ste vezali

tu ženu.

- 49 -

-Zato da bi velikodušno pomogao hrvatskoj policiji.-Još uvijek ne razumijem o čemu se radi?-Razumjet će vaši pretpostavljeni kad ju predate njima i kad pročitaju njen

dosje. To je razlog da ju odmah odvedete u policijsku stanicu ili još bolje u zatvor.-Još mi niste rekli zašto?-Zato što mi je par puta ukrala kufer i zato što me je njen partner dva puta

toliko pretukao da ću se morati liječiti u bolnici, i zato što je ona lopov nad lopovima.

-To je laž – planu Fata . Želim da mene odmah oslobodite a da uhapsite tog manijaka.

-Dosta! – Gospodine imate li vi kakav dokaz svoje optužbe?-Ne jedan nego nekoliko. Prvo su moje modrice a zatim slijedi sadržaj njenog

kufera. Eno ga kraj klupe.-I što se nalazi u tom kuferu?-Pogledajte pa ćete se uvjeriti.-Koliko vidim tu su dva kufera potpuno slična.-Lijevi je moj a desni njen.-Nije istina, moj je lijevi a njegov desni. –poviče Fata.

Policajac prvo otvara Matin kufer i kad ugleda novine u njemu smrkne se. Potom prilazi do Fatinog. Izbezumljen gleda u sadržaj.

-Ta kava ne samo da služi za šverc već je i ukradena, vjerojatno u susjednom dućanu a to možete provjeriti kod trgovca. Ukrali su ju ova žena i njen partner.

-To nije istina –viče Fata. Kufer sa kavom je njegov a ovaj drugi je moj.-Gospodine, što vi na to kažete?-Kažem da bi brzo došli do zaključka samo da ste malo pametniji. Ovako

možemo raspravljati do sudnjeg dana i nećemo doći do rješenja.-E sad je zbilja dosta. Oboje idete sa mnom u stanicu.-Pa već je i vrijeme. Konačno da i od vas čujem jednu pametnu riječ.-Ja ću se žaliti – vikala je Fata.

Njene vapaje više nije nitko slušao. Još se jedino moglo slušati cijukanje galebova i šum vode u Rječini. Sunce se polako primicalo zatonu iznad Učke. Uz ovu buku još se moglo čuti jedino uzdahe zaljubljenih na okolnim klupama. Oni pak nisu oko sebe ništa čuli a pogotovo zapažali jer su i onako bili u oblacima.

XNakon što je u policijskoj postaji proveo nekoliko sati na ispitivanju, Mate je

pušten, dok su oba kufera uz Fatu još ostali tamo. Skrhan od umora smjestio se na svoju klupu i tu dočekao jutro. Žali što mu nije bio tu i kufer jer bi se po noći pokrio sa novinama i bilo bi mu toplije. Ovako osjeća želju za snom i zato odluči da ponovo legne . Grijat će ga sunce a njemu upravo i fali te topline. Da mu sunce ne udari u glavu preko lica stavi maramicu i u trenu utone u san.

Klupi na kojoj je Mate spavao istovremeno prilaze dvije osobe. Bili su to Huso i Fata. Huso je u ruci nosio kufer. Dočim su prišli zastanu.

- 50 -

-Da ne vučemo sobom taj kufer ostavimo ga kraj ovoga spavaća.. Kufer sam i onako mislila baciti jer u njemu nema ničega osim starih novina. Uzela sam ga na policiji zato što su me prisilili da se ja riješim tog smeća.

-Dobro da ga nisi bacila. Ovaj put nam je dobro došao jer sam u njega stavio novac od krađe.

-Ama jesi li ti lud. Što da nas uhvati policija. Dok sam bila tamo prelistali su svaki papirić. Zar da to ponovi čine?

-Neće jer imam ideju.-Kakva te to ideja spopala?-Kufer ćemo ostaviti kraj ovoga na klupi. Uzet ćemo ga kad se vratimo.-Ma jesi li ti lud. Kufer pun love ti bi ostavio tom skitnici?-Čekaj da ti objasnim do kraja.-Ovaj spava ko zaklan. Izgleda da se dobro naroljao. Čuj ga samo kako hrče.

Kufer ćemo staviti kraj njega ali otvoren da se unutra već iz daleka vidi kako je pun novina. Onaj tko to pogleda mislit će da ih je netko odložio za smeće. Zato nema bojazni da ga tko uzme jer nitko kod nas ne krade smeće. Pa i ovaj da se probudi nije toliko lud da sobom ponese i smeće.

-Rekao si da je unutra sav novac od krađe.-Jeste, ali poslagan na dnu tako da ga nitko živ ne bi pronašao. Dočim

obavimo posao vračamo se po njega .-Što ako se ovaj dotle probudi.-Pa koliko puta ti moram ponavljati da nitko živ ne krade smeće. Tako neće

ni on.-Učinimo onda tako.

Dočim su se udaljili Mate se budi i pokušava okrenuti na stranu. Za vrijeme te radnje otvorio je oči. Istog časa razbudi se od veselja kad kraj sebe ugleda kufer.

-Ko bi rekao da su naši policajci toliko uviđavni. Ne da su mi vratili kufer već su me pustili da i dalje spavam. Kufer su ostavili otvoren kako bi me podsjetili da je moj.Mate hvata kufer, zatvara ga i prinosi u zagrljaj. – Blaženi moj kufer. Sada se bar neću trebati bojati zime po noći. Tu je papira u izobilju. Ustaje i sa kuferom odlazi do ambulante.

Ambulantna čekaonica bila je ispunjena brojnim bolesnicima . Sa lijeve strane zubna ambulanta a nasuprot njoj kirurgija. Hodnik koji je predstavljao čekaonicu bio je prostran , sa obje strane ispunjen klupama ili stolicama na kojima su sjedili oni kojima treba liječnička usluga.Dva pacijenta u tom čekanju da bi prikratila vrijeme razgovaraju:

-Svi krive nas šofere – govori Marko. – a nitko ne kaže da je krivac upravo onaj koji prelazi cestu.

-Slavko, koji sjedi do njega odgovara: - Tu bi trebalo mijenjati zakon. Zbilja su ti pješaci pretjerali svojom bezglavom jurnjavom po cesti. Mislim da je Sabor taj koji bi trebao tu načiniti reda. Umjesto da se svađaju oko Bosne istovremeno u Hrvatskoj dopuštaju anarhiju. A upravo sa ceste anarhija se prenosi u sve sfere našega društva i ako ovako nastavi opet će nas dovesti do rata.

- 51 -

Istog časa u prostor gdje čekaju pacijenti za pregled ulazi Mate. U ruci drži kufer. Dočim načini prvi korak sudara se sa gospođom Marom.

-Zar ti misliš da sam ti ja bokserska vreća pa me možeš udarati kako želiš i još da to činiš sa tijelom , već sa tim kuferom. Nosi se dalje od mene, konju jedan!

-Izvinite gospođo, nisam htio. Uz to bi rekao da ste vi naletjeli na mene a ne ja na vas .I ne znam zašto me toliko vrijeđate i govorite mi ti kao da smo skupa ovce pasli.

-Ne, nismo ih pasli jer ja nikada nisam pasla ovce, čobanu jedan. Čisti se već jednom ispred mene dok te ja nisam počistila.Da ju ne bi i dalje iritirao Mate se polako povlači i zastane kraj osobe na klupi. Istog časa dotični jaukne. Mate odskoči.

-Joj slone jedan, zar ti moraš gaziti po nogama ljude na klupi. Kako ne znaš paziti kuda stavljaš svoje noge već hodaš natraške ko konj.

-Oprostite, nisam htio. –pravda se Mate.-Kažeš da nisi htio –govori nagaženi čovjek imenom Livijo. – Ama ljudi,

čujete li vi ovoga? Kaže nisam htio . Pa da si htio ja bi ti poslije polomio obje tvoje noge.Mate ga mrko pogleda ali ne reče ništa. Istog trena zapazi na klupi jedno slobodno mjesto. Pođe da sjedne na njega ali ga preduhitri mališa, onaj koji mu je ukrao sto kuna. Dočim je mališa sjeo obraća se Mati:

-Što buljiš u mene ko tele u šarena vrata? Da možda ne tražiš pljugu za uslugu što si mi ustupio mjesto.

-Mislio sam da je današnja mladež malo uljudnija.-Da ne očekuješ i poljubac u ruku u znak poštovanja?

Tog časa iz ordinacije izlazi zubarica. –Tko je na redu –upita glasno.Prilaze joj gospođa Mara i Petra, a njima se pridružuje i Mate.

-Mogu li ja ? –javlja se Mate.-Ama čovječe, tek si ušao i ti bi već sada htio biti prvi na redu, a ja koja sam

tu na čekanju tri sata da i dalje čekam. Čisti se odavde klokane jedan dok te ja nisam počistila i bez metle.Mate pokunjen odlazi i sjeda na mjesto gdje je do sada sjedila Petra.Zubarica dočim ugleda Petru , obraća joj se: - Vi ste došli zbog proteze, je li tako?

-Da doktorice i nadam se da ćete danas imati razumijevanja pa me uzeti u rad. Ovo je već peti put kako dolazim nakon četiri uzaludna posjeta.

-Ja znam samo za prvi posjet. A to što vi gubite vrijeme na uzaludna čekanja vaša je briga.

-Upravo to i jeste razlog brige. – ljutila se Petra. Nakon dva sata što sam provela pred ambulantom otišli ste na neki sastanak i propao mi je posjet. Drugi put ponovo jer ste rekli da nemate struje. Slijedilo je novo čekanje koje nisam dočekala jer ste nekuda žurno otišli a ni zadnji put nisam dočekala red i zato se nadam da ćete me bar danas uzeti u rad.

-Žao mi je ali nećemo danas moći ništa uraditi jer je termin popunjen poput šipka. No samo da pogledam u notes. Da evo, doći ćete petnaestog rujna.

-Valjda ste mislili petnaestog lipnja jer danas je trinaesti lipanj.-Ne, nisam mislila na lipanj već na rujan. Javit ćete se u devet sati.-Ali to je tek za tri mjeseca - žalosno reče Petra.

- 52 -

-Budite sretni da sam našla taj termin slobodnim inače bi vas mogla primiti tek za dvije godine. Neki čekaju i dulje a vi se žalite samo za tri mjeseca.

-Doktorice, shvaćate li vi da ja sve to vrijeme čekanja jedem samo tekuću hranu. Što će biti od mene za tri mjeseca? Osušit ću se ko bakalar.

-Neke žene plaćaju skupe novce kako bi izgubile samo koji kilogram, a vi ćete postići to uz besplatan tretman i umjesto da nam se za to zahvalite, još se i bunite. Uostalom ja nemam vremena da se s vama tu objašnjavam, javite se tog datuma i ne zadržavajte me više.

-Što je s vama gospođo ?– obraća se gospođi Mari-Boli me zub.-Kod mene se za drugo i ne dolazi. Recite jeste li bilo kada kod nas?- Ne, ovo mi je prvi put.-Onda ćete se morati javiti u sobu broj tri. Mi ovdje primamo samo naručene

pacijente.-Ali zašto? Dva sata sam čekala pred sobom jedan i kad sam došla na red

poslali su me k vama, a sad opet nakon dva sata vi kažete da pođem u sobu tri. Doktorice, pa ja sam u radnom odnosu i tko će mi platiti za sve ovo izgubljeno radno vrijeme?

-Zar vi mislite da mi nismo u radnom odnosu. I mi itekako radimo ali zbog vas i takvih koji nas bespotrebno zadržavaju ne stignemo obaviti ni sve naručeno na vrijeme. Zato se i stvara tolika gužva. Pođite u sobu tri i pustite nas da radimo dalje svoj posao. –Tko je sada na redu?Mate se podiže i prilazi do zubarice – Ja bih samo htio...

-Šta bi ti htio da uđeš prije mene? E, taj film nećeš gledati. Briši da ja prođem. Govori mališa.Dočim je ušao u ambulantu za njim ulazi i zubarica. Mate se ponovo vrača na svoje mjesto. Samo što je sjeo prilazi mu jedna korpulentna žena. U njoj je bilo bar 130 kilograma žive vage. Sjela je na mjesto tik do Mate ne pitajući ni da li je slobodno.

-Vi bi gospođo morali sobom donositi bar dva stolca jer vama treba više nego toliko mjesta, uz ovo koje ste zaposjeli.

-Ma vidi ti magarca neotesanog kako on meni govori. Ma zucni još samo jednu riječ i ima da te odalamim preko nosa tako da ćeš odletjeti kroz prozor poput vrapca.Mate ugleda slobodno mjesto na klupi ispred .Podiže se i premješta se na to mjesto.

Istog časa javlja se Livijo:- Ljudi moji, gledajte vi ovo. Prije su kod liječnika bolesnici dolazili samo s plavim kovertama , a gledajte danas. Dolaze čak sa punim kuferom.

-Da, vremena se mijenjaju,-javlja se Marko. Od kad je u Hrvatsku došla nova vlast i liječnici su postali pohlepniji. Sada traže daleko više.

-Ja bih rekao da je za to kriv naš Sabor – reče Slavko. Zastupnici umjesto da raspravljaju o unutrašnjim problemima, stalno se diraju oko Bosne. A pogledajte kako se zbog toga nagomilava smeće kod nas.

-Ne znam kako ću ja liječniku kad mu nisam donio ništa – žali se Marko.-Zašto brinuti o tome – tješi ga Slavko. Liječnik će vas naručivati sve dotle

dok se na kraju ne pojavite s punim kuferom.Tog časa iz kirurške ambulante izlazi sestra.

- 53 -

Mate se odmah podiže sa klupe i prilazi joj.-Sestro, mogu li ja ?...-Čekajte pobogu čovječe. Zar ne vidite da sam pošla do WC-a. O gospode što

da danas sve ne doživim. Ni popišat se ne možeš a da te ne salijeću dosadnjakovići.-Kud si ti toliko navro ko gladan na kazan – Matu upita Livijo. Zar ti ne

uviđaš da tu čekaju i drugi ili si ti mislio da na jednoj strani umjesto sebe na čekanje staviš taj svoj kufer a da na drugoj ti staneš. To tu ne ide tako. Prvo se čeka na jedan red , pa kad ga obaviš onda tek možeš na drugi. Tako je bilo i u komunizmu pa zašto bi u demokraciji bilo drugačije. Ljudi , da li sam dobro rekao demokracija ili se to danas zove drugačije. Kažu da to još nije kapitalizam, a nije ni fašizam, još manje komunizam. Možda bi se to trebalo zvati sirotinjizam. Jednako smo tako siromašni kao i do sada i čemu onda mijenjati nazive sistema.

-Demokracija je to – javlja se Slavko.- Samo kakva demokracija kad je u njoj više anarhije nego svega drugog. A gdje je anarhija tu je i terora.

-Ne treba kriviti demokraciju. Anarhija je nastala zbog rata. Mi se žalim o a ona još nije ni blizu takva kakva je u drugim tako zvanim naprednim zemljama. Tamo ima svega.

-Kako nije, - reče Slavko. Pogledajte samo te minđušare, dugokose, tetovirane i kako već izgledaju kao da su došli iz najprimitivnijih plemena, direktor TV upravo takve konstantno plasira na televiziji umjesto da se bori protiv droge.

-I ja sam to primijetio, -javlja se Mate. Najgore je što je što je ta anarhija zahvatila mlade. Jeste li vidjeli onog mališu koji je završio kod zubarice. Nema ni šesnaest godina a već na svakom uhu nosi po nekoliko rinčica. Tu dugu kosu vezao je u kravlji rep a više smrdi od prljavštine nego kravlja guzica.

-Lijepo je čuti da ima još istomišljenika poput mene – reče Slavko. Što vam je nudio taj balavac?

-Nudio mi je pljugu. Ne znam šta mu je to.-Droga, eto što je. Govorio sam ja da će nam ta demokracija donijeti samo

nevolje i tko zna što će nas još sve snaći. A za sve ovo kriv je Sabor – ljutiti će Slavko. Da oni raspravljaju unutrašnje probleme sve bi se već odavno moglo riješiti, ali oni zapeli za Bosnu i zato hrvatska propada. Za sad je samo 90% siromašnih u Hrvatskoj. Ako ovako nastave gdje ćemo dospjeti?

-Što ste vi toliko zapeli za taj Sabor i za tu Bosnu – požali se Livijo.-Ništa nisam zapeo. Samo želim da ju ostave na miru jer je to druga država i nije nas briga što će biti sa njima. I bez njih imamo svojih problema i suviše.

-Vi zaboravljate da danas u Bosni živi i preko pola milijuna Hrvata. Nije tako daleko kad je tamo živjelo 60% Hrvata od cjelokupnog stanovništva. Ne bi bio red da se i ovo što je ostalo odseli- javi se Mate. Danas ih je jedva 20%

-Ma nemojte, a gdje su nestali?-Neki raseljeni, neki i potjerani, neki zbog neimaštine napustili zemlju, neki zbog rata i još niz razloga. Ako muslimanski pop kaže da žene moraju roditi deset djece, one će ga poslušati. Srpskog popa poslušat će samo polovica njih, dok će hrvatskog za taj zahtjev žene poslati k vragu. Eto to je razlog da se moramo miješati u Bosnu kako bi pitanje opstanka Hrvata održali na tom području.

-Ljudi moji, pa ja do sada nisam znao da je takva situacija u Bosni-reče Slavko.

- 54 -

-Je li čovječe, otkuda ti to sve znaš? –javlja se Livijo.-Učio sam u školi.-Ma nemoj mi reći. A izgledaš tako glup, bar na prvi pogled.-Hvala lijepo.

Do Mate prilazi pacijent Boro i sjeda na klupu. Potom vadi kup slika i pokazuje ih Mati.

-Ovo mi je žena a ovo kćerka. Jesu li dobre, a što kažete?-Da, zgodne su – reče Mate.-To i ja stalno tvrdim ali nitko mi ne vjeruje.-Ma ja vam vjerujem čovječe.-Zar mi zbilja vjerujete?-Rekao sam da vjerujem.-Onda da vas poljubim. Boro mu prilazi bliže ali Mate se naglo odmakne.-Ne, samo to ne. Još bi nas mogli optužiti da smo pederi.-Onda ću vam opet pokazati njihove slike. Evo ovo mi je žena a ovo kćer.-Ma vidio sam dosta, spremite ih sada...-Možda ih niste vidjeli dobro.-Jesam i te kako, ne trudite se više s tim pokazivanjem.-Dobro, onda ću ih spremiti pa ću vam ih pokazati kasnije.-Što je s vama – Slavko se obraća Marku. –Zbog čega ste vi došli u

ambulantu?-Nesreća me zadesila i to teška nesreća.-Da vas nisu pretukli huligani – uzbuđeno upita Slavko.-Ma još gorje. Mislim da bi bilo bolje da sam naletio i na huligane nego na

vraga.-Kakvog to vraga spominjete. Da vi niste skrenuli pa od udaraca sada

zamišljate da ste dospjeli u pakao umjesto u ambulantu i zato viđate vraga.-Ne, nije to. Drugo je po srijedi.-Onda progovorite. Sad ste me doveli u stanje da jedva čekam da čujem vašu

priču i razlog dolaska tu.-Jučer sam pošao sa ženom u Gorski Kotar. U Fužinama imamo malu

vikendicu sa svega sedam soba. Zapravo je žena navalila da ju posjetimo. Veli da se želi malo osloboditi gradske gužve a u području gdje je ta vikendica vlada blaženi mir. Ma takav nije ni u raju. A tek da vidite okolinu. U takvom ambijentu čovjek poludi od sreće. I ja sam zato zamišljao da ću dok sam tamo biti sretan.Pred polazak taman da sjednem za upravljačko mjesto u automobilu, preduhitri me žena.- Ovaj put ja ću sjesti na mjesto vozača. Moje protivljenje nije pomoglo ni kad sam joj rekao da je položila vozački tek nakon osmog pokušaja a ja od prvoga. –Auto je moj koliko i tvoj , tvrdi ona a u knjižici i ne piše kako ni koji put si položio vozački. Kako nam je u braku sve zajedničko, jedino su dužnosti moje a prava njena , morao sam popustiti. U protivnom zna se što mi slijedi. Zato sam joj i dao volan u ruke. Vozi ona malo nesigurno ali ipak se krećemo. Dočim smo došli na prvi zavoj za dlaku smo izbjegli sudar. Nisam čuo sve psovke drugog vozača ali sam zato vidio njegove prijeteće prijetnje i bljedilo u licu poput pokajnika.-Zašto nisi stala kad si imala znak stop – upitam je ja.

- 55 -

-Nije li on muško, -veli ona. On je morao stati dočim je vidio ženu ispred sebe. Pravi kavalir uvijek pušta damu prvu. Gdje su danas ona vremena kad su muškarci poštovali žene. Nakon petsto metara daljnje vožnje opet ću ja: -Ženo božja, sad si opet pogriješila. Prošla si kroz crveni semafor. Na to će ona: Tko danas još gleda na takve sitnice u ovoj gužvi. Poslije nepunih prijeđenih kilometar puta nađosmo se na nogostupu. Na našu sreću tu je ostala rupa koju su radnici zaboravili zatrpati nakon postavljanja vodovodne cijevi. Ta nas je rupa zaustavila inače bi raspolovili banderu koja se nalazila neposredno iza rupe.-Zašto si skrenula na nogostup- upitam je ja.-Zar nisi vidio fiću ispred nas?-Vidio sam ga, no mogla si zakočiti.-Pa to sam i pokušala samo sam kako mi se čini zamijenila papučicu.Jedva smo se pomoću dizalice izvukli iz te rupe. Šteta na autu i nije bila velika. Osim udubljenja na braniku otišao je samo jedan amortizer.Poslije toga zatražio sam da mi prepusti volan kako bi živi dospjeli do cilja. Odbila me je riječima:- Ne brini, na dalje je cesta ravna a tu sam zato sigurna. I bila je sigurna do prve prepreke. Neki čoban tjerao je ovce preko ceste baš u vrijeme kad smo mi naišli. Moja žena umjesto da zakoči i uspori kretanje automobila ona pušta volan i rukama prekriva oči. Na žalost nije nogu skinula sa papučice gasa. Još prošli mjesec namjeravao sam kupiti škrinju za zamrzavanje namirnica, ali mi je žena novac potrošila na svoju šminku i neke bezvezne haljine. Da sam je barem preduhitrio i kupio tu škrinju imao bi ovčjeg mesa za par godina. Ovako tih par godina ne samo da neću jesti meso već ču sve to vrijeme plaćati za pregažene ovce. Na kraju svega ja sam ispao najveći ovan. I dobro da smo nakon skretanja ostali živi , bar mi se tako čini. Jedina je korist što se više nećemo prepirati tko će voziti i čiji je auto jer od njega je ostala s amo olupina za staro gvožđe.

-A kako je prošla vaša supruga? –upita Slavko.-Mada je auto totalno uništen ona je prošla bez i jedne ogrebotine.-Čini mi se da nas dvojica imamo nešto zajedničko- ozbiljno komentira

Slavko.-Da niste i vi dali svojoj ženi da vozi?-U tome i je problem. I ona je položila vozački samo ne poslije osmog već

devetog pokušaja. I mi u braku imamo sve zajedničko pa sam mislio da su prava i na mojoj strani a ne samo na njenoj. To je i razlog da joj nisam dao da ona vozi pa je došlo najprije do verbalnog delikta, nakon toga do vrijeđanja a poslije do tuče. Posljedice toga uviđate i sami a ja ću ih osjećati sigurno još barem mjesec dana.

Boro se ponovo obraća Mati.-Što kažete za moju ženu i kćer? Jesu li dobre? Pogledajte samo kako su

zgodne.-Ama čovječe, već sam vam sve rekao i sad me pustite na miru.

Da prekine taj dosadni zahtjev Bore, Marko upita Matu.-Zašto ste vi došli u ambulantu?-Sredili su me lopovi. Polomili su mi jedan zub a imam osjećaj da su mi

slomili i jedno rebro. Druge masnice i bolna mjesta ne smijem ni spominjati.-Koji im je bio motiv da vas toliko pretuku?-Kufer. Htjeli su mi uzeti ovaj kufer.-Kako vidim suprotstavili ste im se dobro .-Jeste fige. Nisam im se uopće suprotstavio i zato i izgledam ovako.

- 56 -

-Važno je da ste sačuvali kufer a rane će prije ili kasnije zacijeliti.-I sad kad ste kufer sačuvali red bi bio da jednu šunku podijelite sa nama a

ne da sve to darujete liječnicima – javlja se Livijo. –Ovi današnji liječnici toliko su pohlepni da sve hoće samo za sebe. Ne vide da i nama treba.

-O kakvim to šunkama pričate?-Tima što su u kuferu.-U kuferu nemam ničeg drugog do starih novi na.-Daj ne pričaj koješta. Koja budala bi danas sobom nosala okolo stari papir

kad ga okolo nas po svuda ima na tone. Ljudi da se ovaj tip ne šegači sa nama?-I meni se to čini. Odmah sam uočio da nešto nije sa njim u redu.-govori

Marko. Možda je od tih batina malo skrenuo.-Dozvolite da vam objasnim – uporan je bio Mate.-Tu se nema šta objašnjavati. Kad nekoga pipneš a on lud, pa ga ponovo

pipneš a on i dalje lud, onda se zna gdje spada.-Mogu li samo da kažem – uporan je Mate.-Ama rekao si ti toga i previše i sad je red da zaključak prepustiš nama.-Pusti ga da se izjasni – javi se Marko. - Možda nam otkrije i nešto

zanimljivo. Danas ljudi imaju različite hobije. Možda je njegov hobi nošenje starog papira u kuferu.

-Ne, taj sam papir namjeravao baciti ali kad sam došao do kuće jednog prijatelja , njemu je istovremenu stigao krumpir pa sam kufer ostavio kraj kamiona a pomogao sam krumpir odnesti do podruma. Kad sam se vratio kufera više nije bilo. Nakon dva sata lutanja po gradu ispred jednog dućana ugledam svoj kufer. Nije mi bilo poznato tko ga je tu ostavio. Uzeo sam ga i pošao ali su me u ulici presrela dva lopova. Počeli su me tući i otimati kufer. Na moju sreću naišao je neki automobil sa četiri putnika i kad su to lopovi vidjeli dali su se u bijeg. Tako je kufer ostao kod mene i evo s njim sam došao do ambulante. –Ma nije htio reći pravu istinu jer se pobojao da mu ovi neće povjerovati. Zato je izmislio ovu priču.

-A ja se već pobojao da će me liječnik odbiti danas jer mu nisam ništa donio. No, sad mi je laknulo.- govori Marko.

-Pogledajte sliku moje žene i kćerke. Što kažete, jesu li zgodne – govori Mati.-Vidio sam ih već i rekao da su zgodne, zato me ne gnjavite više sa time.-Htio sam samo ćuti vaše mišljenje.-reče Boro.-Dobro čovječe, jeste li vi bolesni ili ste tu samo zbog tuđeg mišljenja.-Ne, ja nisam bolestan i zašto bi to morao biti?-Pa onda nemate što tražiti u ambulanti.-Mislio sam da je on taj.

- Tko on?-Pa doktor.-Ali što će vam doktor ako niste bolesni?-Ja sam se prvo obratio svojoj ženi a ona mi govori da se moram za to javiti

direktoru. Poslušao sam je i dva dana sam čekao da bude slobodan kako bi me primio. Prije nego sam ušao u njegovu kancelariju smišljao sam što ću mu reći. Pa on je glavni šef i red je da sve zna. Međutim ništa od toga. Nije me htio ni slušati već me odmah uputio do kadrovika, Hajde, on je pravnik i čovjek koji poznaje zakon pa računam da će on bar slušati. Mislite da je? Odmah me šalje šefu pogona, ovaj pak

- 57 -

da on za to nije nadležan i neka se javim predstavniku sindikata. Taj me opet vraća direktoru. Nakon dva kruga obilazeći ih sve po redu na kraju sam se našao na ulici a ja ne budi lijen pa dođem u ambulantu.

-Sve ja to razumijem ali što će vam onda ambulanta ako niste bolesni?-Mislio da će me bar liječnik saslušati.

U taj čas vrača se sestra u ordinaciju. Mate se podiže i obraća joj se: -Sestro, mogu li ja...

-Ama čovječe što je vama? Zar ja ne mogu ni do svoje ambulante, Pustite me na miru bar dok ne uđem u ordinaciju.

-Ali ja sam mislio samo.-Nema ti šta da misliš. Sjedni na mjesto i čekaj kao i svi drugi. Ma jesi mi ti

neki nasilni tip. Zar ti ne znaš da tu postoji red i toga treba da se pridržavaš –govori mu Livijo.

-To je ono što ja govorim svaki dan. Samo red nas može spasiti. A tko da načini red nego Sabor – govori Slavko. I kad već znaju kakva je situacija s Bosnom, umjesto da je ostave na miru oni i dalje raspravljaju o njoj, a za to vrijeme u Hrvatskoj sve više raste anarhija. Ako se ovako nastavi zavladat će teror da više nećeš biti siguran doći ni do ambulante.

-Još se ne moramo plašiti jer stanje nije tako opasno kako se predviđa.-reče Marko.

-Ja sam htio samo sestru upitati...-javlja se Mate.-Briga nas što si ti htio. Ostani tu sjediti i čekaj na red a kad se to ostvari

tada pitaj do mile volje. Dotle ne dosađuj sa tvojim pitanjima.Tog časa iz zubne ambulante izlazi Mališa. Pogleda prema Mati a potom mu isplazi jezik i u tren nestane iza vrata. Mate nije reagirao jer se oglasila zubarica.

-Tko je sada na redu molit ću lijepo?-Ja bih samo htio ...-javi se Mate.-Zar opet ti? Pa čovječe ti si uporan ko mazga. Tebe bi zbilja trebalo strpati

u neki popravni dom za preodgoj jer za drugo i nisi. –strogo će Livijo.-Zar je došlo do toga da sada i matorce stavljaju u dom za preodgoj? O

gospode, što nam to donese ta demokracija . I što ćemo još doživjeti u toj demokraciji. A jedna smo čekali da se izvučemo iz komunizma i da pređemo na ovaj sistem. Svemu je tome kriv naš Sabor. Umjesto da rješavaju pitanje Bosne i da se uhvate stanja u Hrvatskoj oni i dalje udaraju po Bosni. Pa to je da poludiš. Nastave li tako tražit ćemo da se opet vrati komunizam. – govori Slavko.

-Ma koji komunizam? Jednih lopova smo se jedva riješili i ti bi sada da se ponovo vrate. I kud bi nas onda to dovelo, u još veće siromaštvo ako vlast preuzmu komunisti. Ne, to ne dolazi više u obzir.- reče Marko.

-Pa u Saboru nema ni jednog ko nije bio komunist. Jedino mlađi ali su zato njihovi očevi bili komunisti. –javlja se Mate.

-Eto što ja kažem. Sabor je kriv za sve. Sve to treba mijenjati. Tada se valjda ne bi više raspravljalo o Bosni već o Hrvatskoj. –reče Slavko.

-Vrati li nam se komunizam bar ćemo svi biti jednako siromašni. Čak i oni bogati morali bi se odreći svog bogatstva. Pa bi i oni bili sirotinja kao što smo svi mi.-reče Marko.

- 58 -

-To što tvrdite je utopija. Bogatih je uvijek bilo i uvijek će ih biti a bit će sve dotle dok je narod glup. A narod se nikada neće opametiti jer će uvijek biti takvih koji će pljeskati idolima ne vodeći računa da ih ti idoli obmanjuju. Mi se moramo zato što prije opismeniti i samo kao takvi unaprijedit ćemo zemlju a time i dovesti je u stanje da će biti u njoj standard bolji nego u Švicarskoj.-reče Mate.

-Ja na to već čekam 60 godina – javlja se Livijo.-A dokle ja da čekam da mi kažete tko je sada na redu – govori zubarica.-Ja sam doktorice – prilazi Mira.-Kako vi, pa sad ste tek ušli u ambulantu koliko sam vidjela a tu neki čekaju

i preko dva sata.-Jest u pravu ste doktorice, evo i ja sam tu već dva sata.- javi se Mate.-Valjda ja znam kada sam na redu a na tebi je da šutiš dok te nisam ja

ušutila.-Doktorice, ja sam samo htio...-Ama kušuj budalo jedna jer ako te dohvatim zlo ti se piše –bijesno reče

Mira.Mate se povlači a doktorica upita Miru: -Zar vi niste bili kod nas neki dan?

-Jesam i evo me ponovo. A da sam tek ušla nije točno. Tu sam već dugo.-Da, sad vas se sjećam, stavili smo vam nove zube. Vjerojatno ste došli da se

zahvalite na kvalitetnoj i brzoj usluzi. A to što ste bili vani mislili ste da će umjesto vas čekati ovaj kufer. I gospođo niste trebali sobom donijeti u znak zahvale pun kufer. Dovoljna bi bila i samo plava koverta.

-Pa nije to moj kufer. Možda je njegov?-Ako nije vaš kufer već njegov onda je i on sada na redu a ne vi.-E ne može. Sada sam ja na redu i nitko drugi.-Dobro gospođo, samo se ne uzrujavajte. Zahvalu ste mogli izraziti i na

konkretniji način a ne samo riječima.-Koja zahvala. Nisam došla da se zahvaljujem već da se žalim.-Zašto, pa stavili smo vam tako slatke i lijepe zube a vi bi se žalili.-Kako da se ne žalim kada sa ovim zubima u opće ne mogu jesti. Kud me

žuljaju, tu mi i ispadaju iz usta a od njih me boli ne samo glava već i cijelo tijelo.-Zinite da malo pogledam – obraća joj se zubarica.-Au, pa to vam je sve upaljeno. Izgleda da ćemo morati raditi novu protezu.-To je već treća i svaki put ste govorili da će sada biti bolje a kako vidite

meni je sve gore.-Nema potrebe da se tužite. Učinit ćemo sve da se to sredi. Poslije ćete za svog

dragog izgledati ko prava ljepotica.-Ako je ona ljepotica onda sam ja Radovan Karadžić.-javlja se Mate.-Konju jedan, još si ružniji od njega.-Ta smirite se gospođo. Idemo u ordinaciju i tamo ćemo nastaviti sa

razgovorom bez upadica sa strane. Dočim su zašle iza vrata Mate ponovo sjeda na svoje mjesto.

-Što kažete da ja dođem ponovo sutra, možda me doktor primi. –reče Boro Mati.

-Zašto bi dolazili ako vam nije ništa.-Pa i jučer sam tako došao.

- 59 -

-Onda je možda i dobro da dođete sutra.-A da vam prije pokažem slike moje žene i kćerke.-Ne, nosite i njih sobom i pokazat ćete ih sutra.-Onda ja idem. Bog.-Što ovi u kirurgiji rade toliko dugo. Onaj što je ušao ne izlazi već tri sata.-

javlja se Marko.-Da taj nije na stolu odapeo pa sad smišljaju kako da ga se riješe – javlja se

Slavko.-Onda bi možda bilo dobro da se i ja izgubim odavde jer tko zna što me čeka

tamo unutra.-Ja ću riskirati pa šta bude – govori Slavko.-Danas je čovjek sigurniji na frontu nego u ambulanti –reče Marko.

U ambulantu utrčava djevojka od oko osamnaest godina. Za njom ulazi malo stariji mladić. Dočim je došla do klupe obraća se Mati: Molim vas da me zaštitite od dečka. Nakanio me istući.

-Sjedi djevojko i smiri se, sve će biti dobro. –tješi ju Mate.U to prilazi do njih i dečko i tu zastaje.

-Nemoj misliti da ćeš se samo tako izvući.-Mladiću, shvati da si u ambulanti gdje nije mjesto da se obračunavaš i to još

sa djevojkom.-reče mu Mate.-Vi gledajte svoja posla i ne miješajte se tamo gdje vam nije mjesto.-Ja se i ne miješam ali ne želim nasilje.-To je ono što ja stalno govorim. Demokracija nam je donijela samo nasilje i

anarhiju a sve to vodi ka teroru. I da su pustili Bosnu na miru pa da su rješavali stanje u Hrvatskoj ostala bi samo demokracija. Ovako sve se nastavlja prema teroru i doći će uskoro vrijeme da se nećemo smjeti pojaviti ni na ulici. A njih u Saboru nije briga. – govori Slavko.

-Zašto vas ovaj momak želi tući –Mate pita djevojku.-Nemam pojma. Još je do jučer stalno tvrdio da me voli a evo danas se sve

preokrenulo.-Nisam ja kriv već ti – buni se mladić.-Pa nisam ništa učinila i sve što tvrdiš samo je tvoja fantazija.-Ti si ta koja fantazira. Od kad sam te upoznao stalno to i činiš i evo sad to i

ostvaruješ.-Ama ti si zbilja lud. Tebi treba pregled kod psihijatra. Uostalom sad kad

smo već u ambulanti bilo bi dobro da to i učiniš.-Pregled treba tebi i to kod ginekologa. I ne zaboravi mu reći da ti usput

načini i test na HIV.-Sad si zbilja pretjerao. Zaslužio si da te čovjek ubije. Djevojka se podiže i

pođe da udari mladića. Mate se podiže i zastaje između njih dvoje.-Pobogu ljudi, što je vama dvojma? Zar vi ne možete svoje ljubavne

probleme rješavati kao i sav drugi svijet a ne se raspravljati pred tolikim ljudima i još u ambulanti .Hajde djevojko sjedni i opusti se a i ti mladiću sjedni pa kad se smirite onda ćete nastaviti svojom raspravom ali tiho i na ljudski način. Važi.

-Ja sam se opustila i smirila – reče djevojka.-I ja sam – nadoda mladić.

- 60 -

-Onda pustite da se sve još malo slegne a dotle mirujte.- reče Mate.Iz ordinacije kirurga izlazi sestra. –Ima li koga za kirurgiju.?Istovremeno se podiže puno pacijenata.Mate odmah prilazi sestri. – Htio sam samo ....

-Ma vidi ti ovoga, taj zapeo ko maksim po diviziji. Pa čovječe, ovdje postoji red kojeg se svi moraju pridržavati. Zna se tko je prvi a tko je iza i ako se to ne poštuje nastaje anarhija.

-I ja to stalno govorim ali nitko me ne sluša. A da me poslušaju oni u Saboru danas bi u Hrvatskoj bilo blagostanje da nam ni ambulante ne bi trebale jer bi svi bili zdravi. A evo što napravi anarhija i miješanje u Bosnu. Nastavi li se tako ponovo ćemo imati rat sa Bosnom. – ljutito će Slavko.

-Ne trebamo se toga plašiti jer je Zamet drugi glavni grad B osne –govori Marko.

-Kako to mislite – znatiželjno će Mate.-Pa više je Bosanaca na Zametu nego u cijeloj Hrvatskoj.-Šta, zar je već počela konfederacija? -pita Slavko.-Ma nije i ne brini za to –tješi ga Marko.-A ja se uplašio da neću morati ponovo na front.-Kad stupi na snagu konfederacija više neće biti nikakve potrebe za front.-

reče Marko.-To vi mislite, a ne znate što misle oni u Saboru. Budu li i dalje tako

indolentni nastat će anarhija koja prelazi u teror a on dovodi upravo do rata i evo opet fronte.

-Kakav rat? O čemu to vi pričate? –pita sestra.-Malo prije skoro je i ovdje došlo do rata – javlja se Slavko.-Ja ne vidim da je itko stradao niti se ćula pucnjava.-Kad je čujete bit će vam to posljednje što ste čuli.-Slušajte vi mene i ne šegačite se sa mnom jer ako ja zaratim s vama bit će

vas svugdje ne samo po Zametu već i po Bosni. I dosta više o tom ratu. Hoću da znam tko je sada na redu?

-Ja sam samo htio...-javlja se Mate.-Stani čovječe. Ovaj put sam ja na redu.-Ali kako pa malo prije ste ušli u čekaonicu.-Što se tebe tiče kad sam ja ušla, Utihni jer ako te ja dohvatim neće te spasiti

ni Jelcin.-Ako ste vi na redu onda uđite gospođo – govori sestra.

Nakon što su pošle u ordinaciju Mate opet sjeda na svoje mjesto.-Uh, što je ova gadna. Radije bi za ženu imao vješticu nego nju – govori

Livijo.-Zašto vi ne ulazite, pa vi ste već odavno na redu – Mate govori Liviju.-Zašto da ulazim?-Pa valjda zato što ste bolesni.-Koja ti je to budala rekla da sam ja bolestan?-Ako niste bolesni zašto onda tu čekate na red?-Ma ja ne čekam na nikakav red.

-Što onda radite ovdje?

- 61 -

-Ženi došla nekakva prijateljica u posjet i da im ne smetam u njihovom ogovaranju ja se iskrao iz kuće i evo me tu da ubijem vrijeme.

Mate ga mrko pogleda i okreće se prema djevojci. – Nije moje da se miješam. Ipak bih volio da od tebe čujem koje imaš probleme. Ne misli da i drugi nemaju svojih briga i ako ih drže u sebi dolazi do depresije i time do šteta za organizam. Zato se ne trebaš ustručavati. Čovjek od drugog bar dobiva utjehu, a možda ona i pomogne.

-Možda ste u pravu.-Ako si uvjerena u to onda se izjasni pa će ti biti lakše.-Sa njim sam u vezi već dvije godine. Do sada smo živjeli u sreći i slozi. On je

iz dobe obitelji , materijalno zbrinut, a ni moji nisu sirotinja pa nam ni novca nije manjkalo, bar za najnužnije potrebe. Ali od kad sam se ja zaposlila on je postao strahovito ljubomoran. To ga kopka ko crv sumnje, ali kunem vam se da nema za to nikakvog povoda. Ja ga volim i trudim se normalnom ponašanju .Željela bih da nam brak bude idealan i da odgajamo zdravu djecu u ljubavi ali njegova me ljubomora izjeda i ako ovako nastavi strah me je da će naša veza puknuti.

-Svi mi imamo prokletu nesreću da stalno strahujemo hoće li nam sreća biti naklonjena. Ako te on voli imaš razlog očekivati i sreću i nemoj taj razlog kvariti neugodnim razmišljanjem. Pomozi mu da savlada svoju nesigurnost pa da prihvati tvoje povjerenje i to će biti najveći izraz tvoje ljubavi prema njemu. Daruj mu toplinu i prisnost i u trenutku njegove sumnjičavosti. Ne požuruj ga da to prekine odmah. Budite jedan prema drugome stvoreni pa će vam i vrata raja zauvijek biti otvorena.

-Vi ste tako plemeniti. Nikada mi još nitko nije tako govorio. Svi moji prijatelji odvraćaju me od njega a ja ga još uvijek volim

-Moraš shvatiti da si još zgodna i mlada a to je razlog zašto te prijatelji odvode na krivi put. Do sada si se povjeravala krivim ljudima koji su ili zavidni na tvoju sreću ili žele od te sreće nešto prigrabiti sebi u korist za svoje požude. Imaš dobrog dečka i u buduće o vašoj sreći odlučujte samo vas dvoje a kloni se savjeta prijatelja jer oni to nisu.

-Hvala vam. A primit ću vaš savjet, samo ne znam hoće li ga i on primiti.-To ovisi samo o tebi.

Djevojka se podiže i pri tom Matu poljubi u lice a potom pođe do dečka.-Sad si počela i starkelje ljubiti.-Nije to ono što ti misliš.-Ne treba tu ništa misliti. Dovoljno je to što sam vidio.-Jesam li vam rekla da se on neće promijeniti – govori djevojka Mati.-Budi smirena i prilazi polako. Sve ovisi o tebi. Sjednite negdje gdje vas nitko

neće ometati i u smirenom dijalogu riješite sve ono što smatraš da vodi ka dobrom.U čekaonicu ulazi nonica. Zastaje do Mate i upita: -Da li je slobodno?

-Slobodno je nonice. Koje vas dobro dovodi ovdje – upita ju veselo Mate.-Nije dobro dočim se dolazi ovamo.-Što vas to boli da se toliko žalite?-Boli me sve ali nisam došla zbog boli već zbog drugog razloga. Ma da je

vani ljetno sunce koje neumorno grije, ja ipak osjećam hladnoću. Kod kuće da bi se

- 62 -

i htjela ugrijati ne bih mogla jer nemam ni peć. Ovdje je uvijek toplo i možda mi se povrati toplina u tijelu.

-Ali ovdje možete zaraditi i kakovu klicu koja bi vam još više oduzela te topline da vas poslije ne samo peć nego ni krevet ne bi mogli zagrijati.

-Sine dragi, ja sam već u godinama koje su na izmaku i još jedino mogu čekati kad će me sveti Petar pozvati sebi, zato se više ne plašim ni klica ni ičega drugog.

-Niste još tako stari . Možete vi još dugo poživjeti i za to vrijeme biti od koristi svojim unucima ali i cjelokupnoj našoj zajednici.

-Iz tvojih usta u božje uši.-Jeste li preko Karitasa pokušali dobiti kakvu pećnicu. Rekli ste da je nemate

u kući. Drva si uvijek možete toliko naći po parkovima i šumarcima. Srećom da je kod nas klima takva da se ne mora ložiti po cijeli dan.

-Nisam se nikome obraćala. Hvala na savjetu.-Kod nas su se neki na račun Karitasa i obogatili. Znam jednog čija

primanja dosižu dnevno do tisuću kuna ali kako to dobiva na crno, to se prijavio i Zavodu kao nezaposlen a kao takav koristi se i sa Karitasom pa dobivenu robu šverca i još toliko zarađuje. Taj se kod kuće razbacuje hranom i pićem a izigrava sirotinju. Njegova žena uz to još i dobiva talijansku penziju koja je tri puta veća od moje. Nije mi jasno kako to da naše Socijalne službe ne vrše provjeru tih ljudi već im i dalje daju kapom i šakom, dok nama koji smo daleko veći bijednici od tog mog susjeda ne daju ni mrvice.

-Moja žena i ja zajedno dobivamo 1700 kuna mirovine. Od tog iznosa 800 kuna samo plaćamo na režije i šta nam ostaje a još dajemo i kćerki za studij. – javlja se Livijo. Ni mi nemamo pravo na nikakvu pomoć, dok se neki na račun te pomoći bogate a čak ni nisu Hrvati.

-Od čega onda živite? – upita Marko.-Koji život. Životarimo i to je to.-Oni u Saboru su za to krivi. Da su ostavili Bosnu na miru i posvetili se

Hrvatskoj danas bi svi dobro živjeli - govori Slavko.-Dobri čovječe. Rekao sam vam da su i u Bosni žitelji Hrvati.-Ali oni su ipak Bosanci. Drugi ljudi, drugi dijalekt.-Naši Dalmatinci, Zagorci, Slavonci razlikuju se i po dijalektu i običajima pa

su ipak svi Hrvati. Zašto i oni iz Bosne ne bi bili Hrvati?-Zato što su državljani druge države.-Možda je boljke da o tome više ne raspravljamo jer nećemo nikuda stići.-To i ja stalno govorim. Nigdje nećemo stići a ko je za to kriv nego Sabor.-

ljuti se Slavko. –Sve njih treba izmijeniti.-Uskoro će se i to desiti. Još par mjeseci dolaze izbori.

U tom momentu pojavi se opet sestra pred vratima ordinacije.- Tko je sada na redu?

-Ja sam na redu.-Kako se zovete?-Marko.-I još kako?-Marković.

- 63 -

-Ja se ne sjećam da u kartoteci imamo kakvog Markovića. Imate li kakvu zdravstvenu knjižicu?

-Evo je sestro.-Gospodine dragi, pa ova vam knjižica nije uopće potvrđena a uz to niste se

javili na šalter broj tri, niste se ni naručili za današnji pregled. Zar vi mislite da mi pacijente primamo samo tako. Direktno sa ulice i na posao. E ne može to tako. Postoji procedura koju se mora poštovati. U protivnom sve se plaća.

-Ako treba ja ću i platiti. Bojim se da mi nije što polomljeno i zato mi treba taj pregled.

-Želite li platiti onda pođite u privatnu ambulantu a nas pustite da radimo i ne zadržavajte me više.

-Mogu li bar znati hoćete li me unatoč svega primiti?-Počekajte kraj pa ako bude vremena i malo ljudi pokušat ćemo vas ugurati

u red. Prije toga sredite sve na broju tri.Tog momenta stiže pred sestru jedna dama.

-Sestro, mogu li ja samo...- javlja se Mate-Strpite se čovječe, zar ne vidite da i drugi čekaju. Okreće se dami.

-Izvolite gospođo, samo uđite. Vaš muž je upravo telefonirao i najavio vaš dolazak.-Kako ona, pa tek je stigla i već ima prednost a ja koji čekam već preko dva

sata i dalje moram a želim samo da...-Ma prestanite već jednom sa tim dosađivanjem. Zar vi ne uviđate da nas tim

vašim upadicama s amo zadržavate a još imamo toliko posla.-Ako već plaćam Socijalno bar onda imam pravo da....-Ma ste vi čudan čovjek. Ako vam nešto nije pravo za to plaćanje žalite se

Socijalnom a ne meni .. Uostalom što se ja tu s vama raspravljam a toliko me još posla čeka. Ona odlazi a pojavljuje se zubarica.

-Mogu li vas samo...- obraća joj se Mate.-Ne možete, sada je marenda i želim to vrijeme provesti bez pitanja. Odlazi.-Od kad sam začeo obilaziti liječnike bolesniji sam nego dok sam najviše

bolovao.Iz kiruške ordinacije izlazi sestra i doziva zubaricu.

-Doktorice, vratite se!-O čemu se radi? Znatiželjno upita zubarica kad stiže do sestre.-Pozivamo vas na kavu. Uz nju imamo i dobre delicije pa nećete požaliti ako

nam se pridružite na marendi.-Kad je tako onda ne smijem odbiti poziv.-Ovi ne pitaju da li i nama treba kava uz dobar odmor bar dok traje

marenda.- govori Slavko.-Ja se ovdje najbolje odmorim. Kod kuće ona moja vještica gnjavi me od

jutra do sutra. Još kad joj se prilijepi i ona lajava susjeda dođe mi da poludim. Ovdje me bar ne zanovijeta za ovo ili ono a najgore mi je kad izvuče iz mene i posljednji novčić.

-Dokle traje ta marenda – upita Slavko.-Koji put i sat pa i više, ovisi o raspoloženju dok se odmaraju. Pa i koliko

imaju pića. – odgovori mu Livijo.

- 64 -

-Ljudi, imam prijedlog. Da nam ne bude dosadno čekanje dok traje marenda kako bi bilo da si upriličimo igranje tombole. – predlaže Mate.

-Gdje smijemo to sprovesti tu u ambulanti – javi se Marko.-Kod nas se sve može. Čak na pozornicu mogu doći i gologuzi muškarci pa i

oni koji se do gola skidaju i poslije toga pišaju po publici a da ne govorim oni za koje se ne zna jesu li muškarci ili ženske.- reče Livijo.

-Sabor je kriv za to. Da rade svoj posao a da puste Bosnu na miru to se ne bi dopuštalo.- govori Slavko.

-Kako misliš sprovesti tu tombolu – upita Marko.-Ja ću prirediti cedulje i svatko će dobiti svoj broj. Na kraju čiji broj bude

izvučen uzima sve. Ulog za broj je 20 kuna. Ja dajem 500 kuna za svoj. Pitate zašto ja toliko a vi samo 20. To zato jer dok sam išao ovamo na putu sam našao taj novac. Kako ne znam tko je gazda i kako da mu vratim evo dajem ga u fond za nagradu ove tombole.

-Kad je tako to je pošteno. Evo ja sam prvi spreman za igru.-Evo ja ću dotle načiniti listu brojeva i čim to obavim slijedi kupovina.

Dočim je Mate bio gotov prilaze mu pacijenti i otkupljuju listić sa brojem.-Daj meni broj jedan – govori Marko.-Prvi sam se prijavio.-Meni je svejedno koji je broj samo da je u igri.-Evo vam onda sedam – reče Mate.-Mogu li i ja dobiti broj – upita dečko koji je htio tući curu.-Svakako da možeš ali poslije toga pridruži se svojoj curi. Ona te nestrpljivo

čeka i ne muči je bezrazložno svojim sumnjama. U ljubomori je više sebičnosti nego ljubavi. Zato ne budi sebičan i vjerujte jedno drugome pa neće ni biti sumnje.Kad je dečko pošao do cure Mate upita: Mogu li ja sebi uzeti broj 13.

-Svatko si bira broj po želji, zašto ne bi i ti.Uskoro je prodana i posljednja cedulja.

-Sad kad je sve obavljeno evo sve brojeve ćemo staviti u ovu kovertu a nju ćemo ostaviti kod nonice u džep. Najbolje je da broj izvuče prva koja uđe u čekaonicu a dotle ćemo čekati. Važi!Svi su s nestrpljenjem gledali na vrata koja će se to osoba pojaviti i hoće li im ona donijeti sreću.Nakon nekoliko minuta u čekaonicu ulazi Fata. Na glavi je imala vlasulju, a lice našminkano tako da ju ni Mate nije prepoznao. Dočim se pojavila svi začnu pljeskati.

-Kakav je to svečani doček. Zar se danas svi ovako dočekuju kad dolaze u ambulantu? Da tu odluku nije donio Sabor?

-Ma koji Sabor. Ti ništa ne rade osim što dižu ruke prilikom glasovanja, a sve što kaže vođa stranke poslušno odobravaju.

-Što onda znači ovaj doček?-Vi ste izabrani da izvučete broj sretnog dobitnika na lutriji.-Ako je samo to rado ću to učiniti.

Mate iz džepa nonice izvlači kovertu i stavlja ju pred Fatu. – Izvucite samo jednu ceduljicu. Druge ostavite unutra.-govori Mate.Fata uzima jednu cedulju.Svi sa nestrpljenjem čekaju da pročita koji je broj.

- 65 -

-Evo, to je broj 13.Neki od bijesa bacaju cedulju na pod , neki se samo nasmiju i zaplješću a javlja se Mate. –Hvala bogu da i mene jednom sreća obdari.

-Zašto baš ti da dobiješ kad nas je tu toliko drugih kojima treba taj novac.-Ovaj put mislim da sabor tu nije imao svoje prste – govori Slavko.-Pošteno je da netko dobije i tu nema prigovora – reče Marko.-Zahvaljujem na sreći no novac ipak neću uzeti sebi već ću ga pokloniti našoj

nonici. Za te kune možete si kupiti novu peć. Evo nonice. To je doprinos od svih nas.-Hvala vam lijepo ali ipak ne mogu uzeti taj novac jer on pripada vama. Vi

ste doživjeli tu sreću da je vaš broj dobiven. A ja nisam ni igrala jer nisam imala tih 20 kuna.

-Sada ćete imati za u buduće ali peć si morate kupiti. To je skupljeno upravo za vas.

-Pa hvala vam onda. Samo mi još uvijek nije jasno zašto to.-Da sam tražio dobrovoljni prilog od svih njih za kupnju peći nitko mi ne bi dao ni lipe. Ovako smo skupili upravo toliko koliko vama treba možda na malo nepošten način. No valjda to nitko neće zamjeriti. Ljudi su takvi da gledaju samo sebe i svoju korist. To je ono što ih je ponukalo da ulažu novac. Sada je on vaš i više ne govorimo o tome.

-Otkud ovdje moj kufer? – skoro vrišteći javlja se Fata. Svi je gledaju sa čuđenjem.

-Govorite tko mi je od vas ukrao kufer?-Što je vama gospođo. Kakve to krađe spominjete? –pita ju Mate.-Recite mi tko0 mi je ukrao kufer?-Nitko vam ga nije ukrao, to nije vaš kufer.-Moj je i te kako je moj .Prepoznala bih ga između njih tisuću.-Nemoguće, taj kufer pripada meni a ne vama – buni se Mate.-Ma nemoj mi reći. Znači da si ti taj lopov? Ja itekako poznajem svoje stvari

i nitko me neće od toga okrenuti. U kuferu je sigurno još uvijek stari papir kojeg sam spremila za odlagalište. Ako ga nisi bacio otvori pa ćeš se uvjeriti u to.

-Izgleda da je kufer ipak njen, jer otkud bi znala da je unutra stari papir –govori Marko.

-I ja tako mislim – javlja se Slavko.-Ja sam odmah znao da je ovaj tip sumnjiv. Već na prvi pogled vidi se da je

lopov.-Ama ljudi, kako možete njoj vjerovati. Kufer je moj unatoč njenoj tvrdnji

da zna što je unutra. – žali se Mate.-Ne laži lopove. Meni si ukrao taj kufer a sada ovdje glumiš poštenjaka.-Nikome ja nisam ukrao kufer. Kufer su ukrali zapravo meni a ja sam ga

vratio.-Ukrali njoj ukrali njemu. Tko da se snađe u ovoj zavrzlami. Meni se čini da

će tu svoje prste uplesti i Sabor.-javlja se Slavko.-Ako to policija ne sredi bojim se da još ne završi i na sudu –reče Marko.-Tu ne treba ni sud ni policija. Očito je da je ovaj tip lopov. Ja sam odmah

posumnjao u njega čim je stupio u ambulantu. Očito da tu nisu čista posla dočim se sa kuferom dolazi liječniku. Ljudi a da nas on nije prevario i sa tombolom?

- 66 -

Ovakvima nikad ne smiješ vjerovati.- govori Livijo.-Ne, tu niste u pravu. Svi smo bili svjedoci da je tombola obavljena pošteno.

Dokaz je da je i novac umjesto u svoj džep dao nonici – reče Marko.-A da oni nisu u ....-javlja se Slavko.-Ne, nismo u nikakvoj vezi ako ste na to mislili. Danas ga prvi put vidim i

bilo bi mi drago da ga još koji put sretnem što za vas ne mogu reći. Ruku bi stavila u vatru da je kufer njegov.

-Najbolje je da onda pozovemo policiju i neka oni riješe tu zavrzlamu – predlaže Marko.

-Meni ne treba nikakva policija već samo moj kufer. Uzet ću ga pa makar i na silu – javlja se Fata.

-Ako vama ne treba policija treba meni jer želim dokazati da sam ja u pravu.-Ma vidi ti lopova. Kako su ti današnji lopovi samo tako smjeli. Neće mu

valjda policajac pomoći u krađi. A i nije to više ona milicija koju smo imali nekada. Danas je to hrvatska policija u koju moraš imati povjerenja. A ta policija ne može biti na usluzi lopovima.Marko se obraća djevojci: - Budi dobra i skokni do telefona i pozovi policiju.

-Učinio je to već moj dečko. Dočim smo uvidjeli da ova žena nešto muti on je pošao do telefona. Ne mogu vjerovati da je on lopov.

-Ta žena tvrdi suprotno – govori Marko.-U vrijeme ni rata ni mira lopovi su se toliko osilili da kradu na

najbeskrupulozniji način. Još mogu da shvatim one ratne profitere, velike lopove i one lopove koji su se domogli položaja i sad nas kradu na naše oči a mi im ne možemo ništa. Ali nikako da shvatim da još netko krade kufer pun starog papira čija ukupna vrijednost nije ni 20 kuna.

-Evo ga ulazi policajac i sad ćemo vidjeti tko je tu u pravu –reče Marko.-Dobar dan, tko je tu pokraden molit ću lijepo – smirenim glasom pita

policajac.-Ja sam pokradena – javlja se Fata.-Ne, ona želi da mene pokrade – govori Mate.-Legitimacije molim – službeno se pred njih postavlja policajac.

Mate predaje svoju dok Fata i dalje mirno stoji.-Šta je s vašom legitimacijom gospođo.-Ostala mi je doma.-Dajte mi onda zdravstvenu knjižicu.-I ona je ostala doma.-I kako ste onda mislili obaviti pregled bez toga?-Poznaju me svi ovdje.-Provjerit ćemo i to.

-Nije čudo da u Hrvatskoj vlada anarhija dočim policija odmah ne stavlja lisice na ruke lopovima. Svemu je tome kriv Sabor – govori Slavko.

-Gospodine, svoje primjedbe zadržite za sebe a nas ostavite da radimo svoj posao onako kako nam to nalaže zakon. – A vi gospođo s čime potkrepljujete tvrdnju da je kufer vaš?

-Prepoznala bih ga među tisućama. Unutra je stari papir kojeg sam namjeravala baciti u smeće.

- 67 -

-Istina je da je unutra stari papir. To nam je i on tvrdio – ubacuje se Marko u razgovor.

-Eto vidite da je istina to što sam rekla. Sad valjda vjerujete da je kufer moj.-Što vi na to kažete gospodine Mate.-Nije mi poznato otkud je doznala što je u kuferu ali on je moj i nikome ga ja

ne dajem.-Kufer je moja draga uspomena i zato ga želim mada mu nije nikakva

vrijednost.-Meni se čini da ćemo ipak morati do stanice kako bi tamo riješili ovu

zavrzlamu.-Dok sam sjedio na klupi iz kufera sam uzeo neki časopis i ispunjavao

križaljku. Istovremeno sam napisao i svoje ima.-I to ćemo provjeriti.-Nemate što provjeravati, kufer je moj –javlja se Fata. A on je mogao to

učiniti i ovdje dok je sjedio i čekao na red.-Da je svi bi to vidjeli.- javlja se Marko.-Kad je kufer već pun novina mogao bi i meni dati jedan stari časopis da ga

prelistam i time utičem vrijeme. – javlja se Slavko.-Dat ću vam koliko god hoćete. Mate otvara kufer i sa dna izvlači jedan

časopis. Istovremeno je povukao i nekoliko novčanica koje se rasipaju po poduDočim to policajac uvidi skoči od iznenađenja. I ostali pacijenti zainteresiranozure u sadržaj kufera. Najveća promjena uočava se na licu Fate.

-Šta je ovo ? Otkud taj novac kuferu? Otvara ga i podiže papir a ono ispod njega još čitav kup novčanica.

-Gospodine je li to vaš kufer?-upita policajac.-Jeste ali mi nije poznato otkud tu taj novac.-Gospođo je li još uvijek tvrdite da je to vaš kufer?-Ne, nije moj. Izgleda da sam se ipak prevarila.

Tog časa u ambulantu ulazi trgovac. Odmah stupa do policajca.-Da vi možda niste vlasnik tog novca – upita ga policajac.-Jesam i upravo zato sam došao do vas. Jutros su me dva lopova orobila i pri

tom mi uzeli sto tisuća kuna. Na moju sreću jedan moj poznanik ih je vidio kraj ambulante kako se vrzmaju i odmah mi telefonom dojavio i zato sam došao tu. Kako vidim jedan od lopova ovdje je i prisutan. Drugi sigurno čeka vani.

-Preko tog jednog doznat ćemo i za drugog. Uskoro će i on pasti u naše ruke.-Ipak sam ja bio u pravu kad sam govorio da je on lopov. A tko bi rekao na

njemu. Izgleda mi tako glup. – dobacuje Livijo.-Nemoguće da smo se u njemu prevarili. Pa ovo je tako zagonetno da ne

znam što bih rekla. – govori djevojka.-Ja još uvijek mislim da on nije lopov – javlja se nonica.-Tko govori da je on lopov? – pita trgovac.-Zar niste vi to rekli? – reče djevojka.-Ne, lopov je ova žena.

Istog časa Fata pokušava pobjeći ali ju hvataju mladić i Marko. Tom prilikom mladić ju je primio za kosu i time skinuo periku. Mate odmah u njoj prepoznaje Fatu.

- 68 -

-Ona je lopov, sad sam ju prepoznao. Zbog nje sam i dospio u ambulantu jer su me ona i njen partner pretukli.- viče Mate.

-I mene su najprije izmlatili a potom vezali za stolac. Dok je ona gledala kroz vrata da tko ne naiđe njen partner je trpao novac u kufer i stavljao ga na dno ispod starog papira. Njeno lice tako je upečatljivo da ga ne bih zaboravio ni za sto godina. Ona je lopov a ne ovaj gospodin.-Meni nikada još ni jedan lopov nije pobjegao pa neće ni ova. Sada ću joj staviti lisice, a onda ćemo provjeriti je li sav novac unutra.-ponositi će policajac.Dočim je utvrđeno da je sve tu policajac odvodi Fatu. I trgovac pokuša otići sa kuferom ali ga spriječi Mate.

-Ne, neću da mi sad vi odnosite moj kufer.-Vratit ću vam ga ne brinite.-Nas brine zašto mu niste dali nagradu koja ga slijedi – govori Marko.-To sam mislio kasnije.- pravda se trgovac.-Poslije boja kopljem u trnje. Dajte mu sada.-Pa dobro kad vi kažete. Odbrojava pet tisuća kuna i pruža ih Mati..-Ne hvala, ne treba mi nikakav novac. Hoću samo svoj kufer.-I to ćemo riješiti samo da premjestim novac iz njega i zamotam u ove

novine.Dočim je i to urađeno trgovac ponovo želi otići ali ga zaustavlja Marko.

-Hej čovječe, valjda nećete ići samo tako, a novac? – govori mu Marko.-Pa rekao je da mu ne treba novac već samo kufer.-Ipak vi ostavite novac.

Obzirom da smo svi zahvalni za hvatanje lopova onda ću vas sve častiti u obližnjem restoranu za taj novac – govori Mate.Svi odlaze. Jedino je još tu ostala nonica. Gura ruku u desni džep i vadi kovertu u koju je Mate stavio cedulje za tombolu. Provjerava i na svakoj piše broj 13.Istovremeno vadi kovertu iz drugog džepa a na njoj su upisani svi brojevi koji su bili uključeni u igru.

-Ma kad mi je stavio obje koverte u džep a da to nisam primijetila. I vidi ti mangupa., ali poštenog mangupa.Tog časa izlazi sestra iz ambulante.

-Gdje pobježe sav taj narod? – upita nonicu.-Gospodin Mate časti sve pacijente i osoblje u susjednom restoranu.-Onda ćemo i mi tamo. Poziva doktora i zubaricu i svi zajedno sa nonicom

odlaze do restorana.

X

Sit i zadovoljan nakon uspješnog objeda kojeg je proveo sa pacijentima i osobljem u restoranu, Mate se ponovo nađe na svojoj klupi. Sad mu je žao da nije ostavio i sebi toliko novaca kako bi si mogao platiti hotel. Od uvijek je imao želju da bar jednom u svom životu prespava u elitnom hotelu sa pet zvjezdica. Takav hotel po nazivu Bonavia tu mu je tako reći pod nosom a opet tako daleko jer nema novaca. To je razlog da se i večeras mora zadovoljiti snom na ovoj klupi.

- 69 -

Dočim je sjeo na nju daje se u razmišljanje. Istovremeno promatra grad koji po svom geografskom položaju predstavlja posebnost. Najprije zbog velike luke a onda zbog predivne okolice. Učka i Velebit sa jedne a Kvarnerski otoci sa druge strane okružuju ovaj drevni grad sa preko dvjesto tisuća stanovnika , pružajući i mnoga obilježja koja ga uvrštavaju u posebnost pa to navodi brojne goste da tu potraženačin kako da ga bolje upoznaju.Od doba svog nastanka mnogi brodovi iz cijeloga svijeta dolazili su u Riječku luku dovodeći sobom putnike željne obilaženja mnoštva trgovina, muzeja i drugih obilježja umjetničke vrijednosti ,te uz to i način kako bi mogli pronaći i zadovoljstvo razgledavanja svega onog što pruža ovaj grad.Jednako kao nekada i danas građani Rijeke sa ponosom dočekuju svoje goste koji tu borave povodom vjerskih ili društvenih prigoda skupljajući utiske zadovoljstva.A nekada ,ne i tako davno kroz povijest mnogi osvajači pokušavali su Rijeku prisvojiti kao svoje područje. Tom prilikom uz uzajamnu toleranciju i poštivanje građana podigli su i razna zdanja kao obilježje kulture svoga kraja. Zgrade koje su tada nikle unaprijedili su grad. Ipak unatoč želje da ga i posvoje ni jednom osvajaču to nije uspjelo jer je Rijeka ne samo po svom položaju Hrvatska već i zato što u njoj žive Hrvati , a i po tome što je u okruženju hrvatskih granica. Čak i danas ima tih stranaca koji je svojataju kao svoj grad . Uzalud im to jer je ona Hrvatska i kao takva će uvijek i biti Hrvatska.I danas ovaj grad meka je brojnih turista ne samo zbog svojih znamenitih zdanja koji obiluju bogatstvom razne kulture, već i bogatstva ljudi koji žive u njoj. Naročito se u tome ističu riječke žene, a posebno prelijepe djevojke za koje možemo reći da predstavljaju posebnu dragocjenost grada. One su dragulj ne samo Hrvatske već i cijelog svijeta, naročito po svojim zanosnim guzama na kojima bi im mogla pozavidjeti i Jenifer Lopez, danas najpoznatija upravo po ljepoti svoje pozadine.Uz lijepe žene u Rijeci očito postoje i brojni objekti koji mame svojom ljepotom.Zanimanje za njih posjetiocu će otkriti i drugu stranu onoga što vrijedi vidjeti;Trsatska gradina, Guvernerova palača, Korzo, samo se neka od mjesta koja su nekada predstavljala jezgro grada. Turiste privlači posebno i riječka okolina koja obiluje zelenilom, bogatim biljnim i životinjskim svijetom, izvorima i vodopadima koje krase okolne planine. Dodamo li tome i okolna mjesta poznata po turizmu i turističkim uslugama kao što su Lovran, Opatija, Crikvenica, Krk i drugi, dobiva se obećanje da je vrijedno ovdje provesti ugodan boravak, a to obećavaju ne samo domaćini već i ugodna klima koju pruža ovaj raj na Mediteranu , uz ugodu uživanja.

Jasno da u svakom gradu uz one koji uživaju žive i oni koji nemaju mogućnost tog uživanja. Dok drugi zavaljeni u svoje fotelje uživaju gledajući TV program ili uz piće provode ugodne trenutke zabavljajući se sa lijepim riječkim ženama, Mate će i ovu noć biti prisiljen provesti noć sam na klupi, izložen vremenu za kojeg nema garancije da će i ovu noć ostati vedro. Srećom da je uz njega kufer pun starih novina, pa neće morati strahovati od zime. Poslije mirne noćiuz jutarnje zrake sunca i on se budi svjež. Uočava da je i kufer tu. Vrača papir kojim se pokrivao u njega a potom se upućuje do gostione gdje je znao zalaziti sa

- 70 -

prijateljima. Možda susretne nekog poznanika koji će ga počastiti bar sa jednim pićem.Gostiona u kojoj je često obitavao bila je uvijek ispunjena pridošlicama. Većinom su to bili muškarci koji su uz čašicu i ćakulu tu nalazili i ispušni ventil bijega iz kuće zbog svojih žena. Kažu da postoje dvije vrste žena. Jedne su one koje stalno govore i druge one koje nikad ne prestaju govoriti. A tu u ovoj gostioni muški su lišeni tog pa zadovoljno ispijaju sadržaj kojeg im ulijeva prelijepa konobarica.Iznad šanka na slobodnom zidu visi slika predsjednika države a do njega i državni grb. Veliki lusteri osvjetljavaju ovaj prostor, čak i usred dana mada bespotrebno. Po svemu sudeći gazda gostionice ima toliki prihod da mu investicija za struju ne predstavlja problem. Njegov je cilj i želja udovoljiti gostima. Uz to on i nabavlja piće kojega tu nikad ne manjka mada se izlijeva u žedna grla na hektolitre.Dočim je pristupio do šanka Mate sa zebnjom gleda u pridošlice kako ispijaju svoje čaše. Nada se da će ga koji od njih prepoznati i ponuditi mu bar gutljaj. I dok na to čeka odjednom osjeti blagi udarac po svom ramenu. Oko njega tiskalo se više ljudi pa nije odmah uočio tko ga je to dotakao. A tada iza sebe začuje glas.

-Pobogu Mate, pa gdje si ti kad te nema? – javlja se Jure.-Ti si to Jure. Baš mi je drago da te vidim, mada baš nisam dobre volje.-Daj Mate, što to pričaš? Pa cijeli grad bruji o tvom poduhvatu hvatanja

lopova i umjesto da se time ponosiš ti se žališ.-Govorim ti da sam bez volje.-Gdje si se uputio sa tim kuferom? Sudeći po težini imam osjećaj da u njemu

nosiš pravo bogatstvo. Da to nije od nagrade hvatanja lopova. Reci koliko je novca u njemu?

-Daj Jure, šta to pričaš. U kuferu nema ničeg drugog osim starih novina.-Ne pravi me bedakom. Pa tko još danas sobom nosa stare novine kad je

papira oko nas na sve strane u izobilju.-Kad nemaš ništa drugo onda bar moraš na taj način prekriti siromaštvo.-Što to pričaš? Kod nas je danas čak 90 % siromašnih i nitko se zbog toga ne

žali sve dok imaju kruha i igara. Jedino čujem tebe.-Da, ali oni nisu doživjeli to što sam ja.-I što te je to spopalo da se tužiš?-Žena me najurila i sad više nemam ni postelje već noć provodim na klupi

kraj Rječine. Rado bih popio bar jedno piće. A evo nemam ni za to.-To što govoriš je zbilja užas. Da te utješim, za piće ne brini jer ja te častim.-Lijepo od tebe, no to nije dosta jer ja trebam i spavati i jesti a bez novca to

ne ide. Znaš da sam bio čak u situaciji i da se ubijem.-Mate moj, pa ti si skroz na skroz pobenavio. Umjesto da se veseliš kako si se

riješio žene i sad kao slobodnjak možeš uživati po svom nahođenju onako kako sam želiš ti se žališ. Umjesto da lunjaš okolo potraži si dodatni posao i uživaj u samoći a ne to što činiš. Imam dojam da tebi još samo treba liječenje. Reci mi kako je došlo do toga?

-Misliš li kako to da me je žena potjerala.-Ama ne to, već kako je došlo do toga da si pobenavio.

Mate ga mrko pogleda ali ne reče ništa. Nakon nekog vremena šutnje opet se javlja.

- 71 -

-Ti se sa mnom šegačiš, ali vjeruj i da mi u ovoj situaciji baš i nije po volji ništa.

-To je ono što kod tebe ne valja. Da se samo malo opametiš bilo bi ti drugačije. Možda bi ti pomoglo da glavom lupiš o zid, samo pripazi da ga ne srušiš. Poslije možda shvatiš da sam ja u pravu.

-Lako je tebi, ali ja sam bez lipe u džepu i ni sam ne znam kojim putem da pođem da promijenim ovo gdje sam sada.

-Ja ću ti posuditi stoticu. Dao bih ti i više ali to je sve što imam u džepu. I za spavanje ne brini.Za to ću se ja pobrinuti. Brini se jedino možeš li ispiti još koju čašicu ovog dobrog pića. Hajde da nazdravimo u to ime pa da zovemo još jednu rundu.

-Jure, zbilja si pravi prijatelj i puno ti hvala na svemu.-Daj ne pričaj već pij. Poslije možemo poći i na spavanje.-Koje spavanje, pa tek smo se ustali.-Onda nazdravimo ustajanju, živjeli.-A kažeš da su u tom kuferu samo stare novine.-Da. -Čovječe božji, što se ne riješiš tog balasta?-One mi dobro dođu dok spavam na klupi. Koristim ih umjesto jastuka a

kad je zima s njima se i pokrivam.-Svašta, ja bih ih bacio i prodao nekome kufer a ne nosao to po gradu bez

veze.-Za kufer ne bih dobio više od 20 kuna a s tim novcem mogu kupiti najviše

dvije boce piva.-Imaš ti pravo. Gucnimo još po jedno piće i u to ime.-Da nam ne bude malo previše?-Ne brini, ta i onako za danas imaš gdje spavati.-Da, još mi nisi rekao gdje ću to noćas spavati.-Kud si već navalio na spavanje ko žedan kad ga voze preko vode. Poslije

ćemo o tome a sad gucni to piće pa da naručimo novu rundu.-Jure, pa ne ide mi to na gladan stomak. Sada mi je zbilja već dosta.-Kako ti kažeš. Onda da pođemo na spavanje.-Opet ti o spavanju a tek smo se ustali.-Da imaš pravo, pa da onda u to ime nešto popijemo.-Jure, dosta smo pili. Reci mi radije gdje ću to noćas spavati?-Kad izađeš iz gostionice, druga ulica desno na broju dva prizemno žive moj

stric sa ženom. Malo su konzervativni i čudni. I nerado primaju stranca u kuću mada imaju veliki stan. Budeš li se držao mojih uputa sve će teći bez problema. Sada ih počuj....Bitno je da tako postupiš kako sam ti rekao.

-Koliko će me koštati to spavanje?-Pa ti si ponovo skrenuo. Sve ću to ja srediti. Ti ništa ne brini. – tješi ga Jure.-Kako bi bilo da mi ipak daš tih sto kuna koje si obećao.-Ne mogu ti dati sto jer sa njima moram platiti piće koje smo konzumirali.

Konobarice, daj nam to naplati – doziva je Jure.-Evo što mi je vratila. Upravo toliko koliko mi još treba za autobus.

- 72 -

-Znači da od obećanja sto kuna nema ništa.?-Kako nema, pa ispili smo to i zato nema.-Dobro, neće mi biti ništa ako još jedan dan gladujem.-Kad više nemamo za još jednu rundu onda je najbolje da pođemo- predlaže

Jure.-Znaš da jedva čekam svježi zrak. Unutra mi je već postalo vruće.-Mene grije ne samo izvana već i iznutra – govori Jure.-Kod mene u želucu nema ničega pa ni ne znam je li me to grije ovo vrijeme

ili je po srijedi ipak glad.Nakon što je ispratio Juru do autobusa Mate je lunjao po gradu obilazeći trgovine kako bi si skratio vrijeme. Trajalo je to sve do mraka, a onda je pošao ne odredište za koje mu je upute dao Jure.

XBlještava gipsana bjelina prostrane sobe mogla se nazirati već na samom

ulazu. Među mnoštvom slika koje su ispunjavale njezine stijene isticala se i slika riječke luke, rad u ulju na platnu akademskog slikara Miomira Miloševića.Suprotno od slike visi već skoro izblijedjelo raspelo bdijući nad ostalim starinskim namještajem. U koritu udobne fotelje osiguravajući si dovoljno štampe oko sebe sjedio je starac čitajući današnji Novi list. Nasuprot njega također u udobnoj fotelji sjedi starica koja s iglom u ruci porubljuje jastučnicu.Oboje ovih ljudi poznati su nam sa Korza gdje su prisustvovali u raspravi Mate oko svog kufera.Sve u svemu soba u kojoj oni sada obitavaju ne razlikuje se od drugih soba. Da se zaviri u neki drugi stan ovakvih idila bilo bi na pretek.Ovo dvoje staraca živjelo je u zajedničkom suživotu samo od svoje mirovine. Kako im je boravak u kući često bio monoton, dokolicu su ispunjavali odlaskom na Korzo. I mada im je kupovna moć bila nedostupna svoje zadovoljstvo nalazili su u promatranju ljudi i izloga brojnih dućana, a kupovali samo ono što im je za život nužno. Utjehu su tome nalazili uspoređujući se sa ostalim penzionerima.Odloživši novine na stol starac se laća čaše iz koje ispije poveći gutljaj vina a potom se ponovo hvata nastavka daljnjeg čitanja.Njegova šutnja starici nije bila baš od volje pa ga svako toliko porine riječima:

-Koliko je vremena prošlo od kad si se zadnji put ispovijedao?Starac odlaže novine i s čuđenjem promatra staricu.

-Zašto me sada najednom to pitaš?-Pitam te tako i šta je čudno u tom pitanju?-Zašto bih se ja morao ići ispovijedati. Pa nisam ništa zgriješio.-Zar ti beno jedna ne znaš da se svakim danom sve više i više približavaš

vremenu kad ćeš poći u pakao, ali ako se ispovijedaš možda ti se put okrene pa te povede bar do čistilišta.

-Ti si stara i sijeda budala koja na drugo i ne misli već samo na gluposti.-Varaš se, mislim ja i na lijepe stvari koje bih još željela proživjeti za ovih

par godina koliko mi još preostaje, ali na žalost nisam si u mogućnosti to i ostvariti jer si ti spiskao novac na druge stvari, pa sada s ovom mirovinom nismo u stanju ni poći do Zagreba kako bi posjetili unuke a kamo li nekamo drugamo.

- 73 -

Vlažeći usne novim gutljajem vina starac shvaća da ostatak dana neće proći onako kako je on želio. Premda mu je za njegove pojmove žena bila dobra, a to je pokazalo i vrijeme zajedničkog suživota u kome je izdržao tolike godine ipak mu nije bilo po volji slušati svakodnevno prebacivanje na račun njegove pogreške. Starica je uvijek bila uporna sve dok je nije prekidao odlazeći do obližnje gostionice. Obzirom na već poodmaklo vrijeme nije mogao i sada poći do gostionice i zato se odlučuje poći do kreveta. U protivnom bit će prisiljen da je i dalje sluša, ili da se bar pravi kao da je sluša. Na njegovu sreću na vratima se začuje snažno kucanje.

-Matori, zar ti ne čuješ da netko kuca na našim ulaznim vratima?-Ma čujem samo mi nije jasno tko bi to mogao biti u to doba.-Pa zato pogledaj budalo. Kako ćeš znati ako nisi otvorio vrata.-A da prvo pitam tko je?-Pitaj , uradi što hoćeš samo da prestane to lupanje koje me drži u

neizvjesnosti.-Tko je – uzvikne starac.-Dobro veće, ja sam putnik. Mogu li ući?-Što to tražite kod nas?-Tražim prenoćište.

Starac pogleda staricu i pri tom raširene dlanove pokazuje prema vratima.Ona uzvraća istim pokretima a onda mašući prstom lijevo desno daje znak da ne otvara.

-Ne izdajemo mi nikakva prenoćišta. Laku noć – uzvraća starac.-Dolazim iz Njemačke a tu sam na proputovanju i vi ste mi prvi na koje sam

naišao. Možda bi mi mogli pomoći bar savjetom ako već nemate postelju za mene.Volio bih da mi bar kažete gdje bih mogao prenoćiti. – vapio je muški glas izvana.

-Što ste radili u Njemačkoj ?- upita starica.-Tamo sam radio petnaest godina i evo sad se vraćam kući sa nešto

ušteđevine.-Žao nam je ali mi nemamo sobu za iznajmljivanje i ne znamo gdje bi vas se

moglo smjestiti – govori starac.-Ama budalo stara, kuda to žuriš? Zar bi pustio čovjeka da se potuca po

nepoznatom gradu. Pusti ga već jednom u kuću.-Šta je tebi ženo božja. Zar samo tako nepoznatog čovjeka pustiti u kuću? I

što da ga netko vidi pa da nas prijavi.-Ako ja kažem da ga pustiš onda to i učini i ne zapitkuj više da li ili ne.-Kad tako kažeš neka ti bude samo poslije ne krivi mene.

Starac otvara vrata i u sobu ulazi Mate. Na ponudu starice sjeda na fotelju. Prije toga do vrata odlaže kufer. Starica odmah prilazi do kufera i pomjera ga na drugu stranu. Zadovoljna njegovom težinom pogleda u Matu.

-Velite da dolazite iz Njemačke?-Da tamo sam proveo u radu petnaest godina.-A odakle ste?-Iz Delnica.-I kad mislite poći u Delnice?-Sutra.-Imate li tamo štogod od imanja?

- 74 -

-Kupio sam si kuću a želim otvoriti i malenu tvornicu za preradu drva i proizvodnju namještaja uz desetak radnika za početak.

-Hoćete li mati toliko novca kako kažete za početak.-Skupio sam nešto ušteđevine i nadam se da će već nakon par godina teći

priliv novca od proizvoda a dotle ćemo koristiti postojeće.-Imate pravo. Najteže je nešto započeti a poslije zarada se samo gomila.-Da li u Delnicama imate i kakve rodbine?-Tu i tamo kojeg daljnjeg rođaka, ali kako se odavno već nismo ni ćuli a

pogotovo ne vidjeli pitanje je hoće li me itko od njih i prepoznati.-Znaju li oni da vi dolazite?-Ni govora. Nitko za mene ne zna. Ja i volim da je tako, a želim ih i

iznenaditi.-Jeste li u Rijeci s kime stupili u kontakt od kad ste došli?-Ne, jedino sam evo sada sa vama i to je sve.-Dobro. Smjestite se udobno.-U ovoj mi je fotelji zaista udobno.-I vi bi da prespavate kod nas?-Ako me primite veselio bih se tome.-Pa onda se veselite, noćas ćete biti naš gost.-Ženo božja, zar ne znaš da ne smijemo samo tako primati ljude u kuću. Što

da nas tko prijavi . Ta valjda znaš koje su kazne za to.-Daj ne benavi budalo. Tko da nas prijavi? Čuo si da ga nije nitko vidio i

zato ne pravi paniku.-ljuti se starica.-Je li mladiću, da li je istina da vas nitko nije vidio kad ste dolazili ovamo?-Sigurno nije. Ta vi ste prvi kome sam se obratio.-Eto vidiš budalo stara. Ako ga nije nitko vidio znači da nitko i ne zna da je

tu pa tako ni nadležni neće doznati za to i više od toga ne pravi problem.-Ja sam samo mislio....-Nemaš ti šta da misliš. Ako čovjeku treba pomoć mi ćemo mu pomoći i sad

dosta o tome.-Mladiću, vi se samo raskomotite i ne brinite za spavanje. Sigurno ste i

gladni?-Pa pokoji zalogaj mi i ne bi naškodio.-Eto vidite da ja znam što vama treba. Sad ću vam ja spremiti nešto za jelo.

Nego imam dojam da sam vas i prije viđala. Šta ti na to kažeš matori?-Da i meni se čini kao da smo se već negdje sreli.-Nemoguće, nakon petnaest godina prvi put sam u Rijeci. Uplašeno govori

Mate. Nada se da se to ne primjećuje i na njegovom licu.-Možda imate pravo. Danas je puno ljudi sličnog izgleda. Uostalom to nije ni

važno. Važno je da se vi udobno smjestite u tu fotelju – reče starica.-Ma udobno mi je, rekao sam vam to već.-Recite nam onda kako vam je bilo u Njemačkoj?-Tamo se puno radi ali se zato i zaradi pa se može nešto i uštedjeti.

Interesantno da su unatoč puno veće plaće nego u Hrvatskoj troškovi života upola manji što je apsurd.

-Da to je čudno. No šta se može. Kakav narod, takva država.

- 75 -

Starac koji je do sada samo mirno promatrao i slušao ovo dvoje sada se ubacuje u razgovor.

-Neki dan čitam da se kod nas radi četiri sata a plaćeni smo za osam.-U Njemačkoj toga nema. Ili radi osam sati ili ti slijedi otkaz. –reče Mate.-Samo se vi udobno smjestite a ja idem da spremim nešto za večeru.-E da su naše vlasti samo malo bolje pa da primjenjuju zakon umjesto što

dopuštaju anarhiju i Hrvatska bi uskoro procvjetala. Imamo potencijala kojeg nema ni Njemačka ali nemamo pravog upravljača a to je greška. Uz pravog gospodara bili bi bogatiji i od Švicarske. – nastavlja starac.

-Da tu ste u pravu. Samo zakon i njegova primjena mogu uvesti red jer ako zavlada anarhija jadan je narod.

-To i ja stalno govorim svojoj babi a ona me uvijek udara s kontrom. Pogledajte samo kuda danas idu mladi: Droga, kriminal, prostitucija, sveopći kaos a znate što mi ona na to kaže. Veli da si mladi moraju dati i malo oduška. Šta bi vi rekli na to? Ona me izluđuje svojim stavovima. A to što ona govori na žalost slušam i od naših političara. I onda se čudimo da nam je tako. Ako moja baba nastavi i dalje tako završit će i ona u politici a onda jao meni.

-Ne sekirajte se. Ima i gorih žena od vaše. Čak ima i takvih koje svog muža istjeraju na ulicu.

-Ma što to govorite. A ja mislio da je moja baba najgora.-Vaša je još zlato u odnosu na druge.-Gdje je to zlato? O kakvom to zlatu razgovarate? – oglasi se iza njih starica

donoseći na pladnju hranu.-Ne, to mi samo tako pričamo. – uplašeno će starac.-Evo ja donijela malo hrane da prezalogajite. Nije baš bog zna što ali nadam

se da će vam prijati. A ti starino, skloni onaj čovjekov kufer sa vrata da tamo ne smeta. Sigurno i vama smeta, je li tako mladiću?

-Ne, meni ne smeta. Jedino ako vama.-Uh, što je težak . Što je to u njemu? – upita starac.-To je sve moje bogatstvo.-E neka ga na drugom mjestu gdje će biti sigurniji. Vi samo jedite a ti starče

pođi i donesi iz ostave bocu vina za našeg gosta. Da vi ste noćas naš gost, je li tako matori?

-Da, tako je kako ti kažeš.-Šta onda čekaš, trkom po vino!

Dok se je povlačio prema ostavi starac se pita:- Što je ovo odjednom mojoj glupoj babi. Kud se razbacuje sa hranom sada traži da se to čini i sa vinom. Očekivao sam da će ga primiti na spavanje i na brzinu smjestiti u krevet a gle, ona mu priređuje pravu gozbu. Dočim je donio piće i postavio bocu na stol starica ulijeva vino u čašu.

-Pijte mladiću, vino je odlično. A ti matori više se ne bi trebao laćati čaše. Danas si i previše popio.

-Kako previše...-Ušuti, valjda ja znam što je previše i da te više ne vidim da se takneš čaše.

U želji da se pridruži Mati starac se okreće i u sebi opsuje što ne može izvršiti naum. Ne učini li to po volji starice ona će nasrnuti na njega a nije mu do toga , pogotovo ne i zato što je u kući stranac. To je bio i razlog da se povukao.

- 76 -

-A vi mladiću samo pijte i ne ustručavajte se jer toga ima još, ne brinite. –veselo govori starica., te mu natoči i četvrtu čašu.

-Hajde matori , donesi novu bocu.-Ali zašto kad još ni ovu nije ispraznio do kraja.-Kad ja nešto kažem tvoje je da slušaš i ne čekaj tu već idi tamo kamo sam ti

rekla.Starac se opet povlači s čuđenjem. Promatra ju kako bi dobio odgovor zašto to čini ali ona ga niti ne gleda.

-Pijte mladiću. Pri tom ulijeva mu ponovo vino.-I kažete da vas nitko nije vidio kad ste dolazili ovamo?-Ne, nije, rekao sam vam to već.-Dobro, onda je sve u redu. Samo vi pijte i ne ustručavajte se. Vina ima još

ne brinite.-Kad vi tako kažete da onda popijem ovo u vaše zdravlje. Živjeli vi meni još

puno godina.Još nije pravo ni spustio čašu a starica već ulijeva novi sadržaj.

-Ovo vam je vino zaista dobro. Samo sad bi morao poći tamo gdje i car ide pješice.

-Neka vas, neka. To je druga vrata desno u hodniku.Dočim se Mate udaljio starac prilazi bliže starici.

-Luda ženo, što je tebi? Koji je razlog da ga toliko častiš? Zar ti ne uviđaš da nam polako odlazi sva zaliha vina za ovaj mjesec. A i hrane si mu dala da bi ju mi imali bar dva dana. Reci da nisi pobenavila? Još da je to neki naš rođak nego nepoznati stranac kojeg danas viđaš i možda više nikada.

-Jesi li čuo što želi uraditi u Delnicama?-Čovjek želi podići malu tvornicu. Ima novac i zašto to ne bi uradio.-Glupane jedan! Zar ti ne shvaćaš što to znači?-Što se tu ima shvatiti. Stvorit će si mogućnost za rad i zaradu što bi svatko

tako uradio da je na njegovom mjestu.-Mamlaze jedan – ljutila se starica.- Ništa ti ne shvaćaš.-Ama šta ima da se tu shvati?- starac ju gleda izbuljenim očima kao da će u

njima ugledati odgovor.-O bože, kakav si ti glupan. Nije čudo da zato i ništa nisi stvorio. Dok su

drugi krađom i prijevarom stjecali bogatstvo kad je za to bilo vrijeme i kad se to uistinu i moglo, ti si uvijek izigravao poštenjačinu i zato si i ostao glupan a kao takav ćeš i umrijeti. A tako mi i treba kad sam se za glupaka udala.Starac obriše oznojeno čelo. Želio se spasiti od ubojitih primjedbi. Njegov život prepun događanja i uzbuđenja sada bi trebao teći u miru i uživanju zaslužne mirovine, a on je i dalje isprepleten trnjem i svakodnevnim prijekorima i to od one koja bi mu trebala dati utjehu i olakšanje za tih još par godina koje su pred njim i koje mu preostaju. Želio se osloboditi dalje prepirke i zato donosi odluku da pođe u krevet, a onda se sjeti da je u kući nepoznat čovjek i bilo bi nepristojno ostaviti ga. Ostane li opet će uslijediti novi prigovor starice.

-Što hoćeš od mene – upita je.-Hoću da malo mučneš sa tom svojom šupljom glavom.

Starac je čudno gleda. Tada mučne glavom u jednu pa u drugu stranu.

- 77 -

-Evo mučnuo sam u obje strane ali ne uviđam nikakvu promjenu.-Nikada nisi bio ni za što a kako vidim ni nećeš. Od glupana se nikad i ne

može stvoriti pametnog.-Kad već misliš da si toliko pametnija od mene onda mi reci o čemu se radi i

što si sad to naumila?-Da li ti znaš što je u tom kuferu?-Čovjek je rekao da je u njemu svo njegovo bogatstvo.-A što bogatstvo predstavlja nego novac. A taj novac nalazi se u ovom

kuferu.-Neka ga, ta njegov je.-Njegov je za sada, no pitanje je dokle?-O luda babo, pa ne misliš valjda ukrasti njegov novac? Ne samo da bi on to

odmah uočio već bi s time sebi navukli sramotu za čitav život, a to mi za ovih par godina koliko mi još preostaje nikako nije potrebno.

-Ništa ti ne shvaćaš glupane jedan.Mada starica na prvi pogled izgleda ko umiljata mačka, nije tako. Poslije toliko godina provedenih zajedno starac nije shvaćao u kakvu ga to urotu uvlači.Bilo bi mu milije da čovjeku nije ni otvorio vrata i on bi otišao dalje svojim putem a starac u krevet. Ovako, navukao je na sebe brigu koja bi mogla završiti i kobno. Koračajući tamo amo po sobi djelićem oka pratio je i kretnje starice. Ne zna šta boi joj kazao. Njegovo razmišljanje prekida njen glas.

-Slušaj me dobro. Nitko ne zna da je on tu. To je mogućnost da ga se možemo lako riješiti i sebi osigurati pristojna sredstva do kraja života.

-Ludo stara, pa ti si skroz naskroz skrenula. Ti bi da ga ...-Da, upravo to. Kad i ovu bocu dokrajči poći ćeš po još jednu.-Ne misliš li valjda da ću mu dati i posljednje piče koje još imam u kući –reče

ljutito.-Ama ušuti beno jedna i slušaj.-Neću da slušam. Tu bocu ne dam i gotovo!-Itekako ćeš je dati. A sada slušaj! –strogo će starica.-U ostavi se nalazi jedna bočica. Vidjet ćeš je na gornjoj polici. Moraš paziti

jer su dvije bočice. Uzet ćeš onu lijevu i sadržaj iz nje izliti u vino.-A šta je u toj bočici?-Otrov budalo.-O gospode, što ću još danas čuti od tebe.-Čuo si dosta, čak i previše. Zato hoću da uradiš onako kako sam ti rekla.-Kako ću usuti sadržaj bočice u bocu koja je puna vina? Znaš da bi se to sve

izlilo.-O glupana blesavog. Pa valjda ćeš malo ispiti.-Šta, zar otrova?-Ma kojeg otrova, vina glupane stari. Mada si više zaslužio da ispiješ otrov.-Ja to ne mogu učiniti – snuždeno govori starac.-Moći ćeš i ne samo moći nego ćeš i učiniti .U protivnom čuvaj me se.-Samo ja....-Ušuti, evo ga dolazi.-Prekine ga starica.

- 78 -

Ulazeći u sobu Mate malo zastane. Starica je i dalje pokazivala ljubazno lice dok je starac samo skrušeno stajao i promatrao.

-Hajde mladiću, sjedite samo i raskomotite se na toj fotelji. Osjećajte se kao kod svoje kuće. Nesumnjivo je da ste na putu dovde imali naporno putovanje i da ste već pomalo umorni. Zato ćemo još kratko posjediti dok se mi ne pobrinemo da dobijete ono što vam pripada. Zato se smjestite udobno i popijte još koju čašicu. Poslije ćete lakše zaspati.Dočim se Mate prihvaća čaše starac ga zavidno gleda..

-Da li vam se dopada naš grad ?– upita ga starica.-Ono malo što sam vidio u prolazi jako mi se dopalo Zamjeram jedino na

prljavštini koju sam zamijetio na nekim mjestima. Odbačenih papira koliko vas je volja. Vlasnici umjesto da ih odlažu u nekakve kutije ili kufer oni ih ostavljaju na nemilost vjetru pa ih je svugdje. U Njemačkoj bi se takve strogo kažnjavalo.

-Da, tu ste u pravu. Sjećam se Borova naselja, grada moje mladosti. Nekada je to bio raj na zemlji. Duž ulica i oko svih kuća jedino ste mogli gledati ukrasno cviječe. A tek parkovi? Imali ste osjećaj da se nalazite u botaničkom vrtu kakvog nema nigdje u svijetu. Slušam od jednog poznanika koji je nedavno posjetio Borovo da je danas tamo jednako kao i u Rijeci. No, zaboravimo ružne stvari. Radije mislimo na budućnost. Popijte u to ime a s vinom i život je ljepši.

-Dobro vam je ovo vino. Gdje ga nabavljate?-To moj matori kupuje od nekog svog poznanika. A taj švercer kupuje ga

jeftino a nama prodaje skupo.-Što ćete, danas je tako svugdje. Važno je da je vino pravo, a dobro vino i

zaslužuje svoju cijenu.-I ja to kažem – umiješa se starac.- Samo ova moja sve gleda kroz novac. Ako

vino nije skupo onda je to bućkuriš. Zato ja radije volim jednu bocu dobrog nego dvije lošeg. A flaširano nije nikada takvo kao domaće. Od ovoga ne boli vas glava. Čak bi se moglo reći da je pravi nektar.

-Da tu ste u pravu. Dočim se skučim i ja ću zasaditi trsje kako bi uvijek imao dobrog vina. Tako ću bar znati što pijem.

-Kad vam se to vino toliko dopada pijte ga onda. Ima ga još, ne brinite. Matori! Skokni do ostave i donesi novu bocu.

-Zar ne vidiš da još nije ni ovu dokosurio. Mislim da prvo treba...-Ama idi kad ti kažem i ne zanovijetaj budalo stara.

Pokunjene glave starac se udaljava.-Ovaj moj matorko već je skroz pošašavio. Svaki put mu moram bar tri puta

ponoviti ono što od njega tražim, da bi to zapamtio.-To su i godine pa morate razumjeti.-Kakve godine. Taj je od uvijek takav. Gdje ga staviš tu i ostane ko panj.-Ja znam još jednoga za koga njegova žena to isto govori.

Starac se vraća sa bocom u ruci. Još nije pravo ni zakoračio u sobu s javlja se starica. –Jesi li me poslušao i učinio to što sam rekla?

-Pa valjda i sama vidiš da jesam. Evo boca je tu.-Vidim da je tu i zato te pitam jesi li me poslušao?-Rekao sam ti da jesam.-Onda dobro. Daj ovamo tu bocu.

- 79 -

Nakon što je usula još jednu čašu reče:-Pijte mladiću ako vam se sviđa.Mate nagne i tu čašu a kad je odloži malo gleda u nju a potom reče:

-Ovo kao da nije isto vino od malo prije?-Kako da nije. Pa iz istog je bureta. – uplašeno reče starica.-Da, ali ovo mi izgleda nekako malo vodenasto.-Ma to vam se sigurno samo pričinjava. Popijte još jednu čašu pa ćete se

uvjeriti da govorim istinu.Kad i tu čašu ispije Mate reče. –Ipak sam bio u pravu, no nema veze. Vidi se da je i ovo pravo vino makar je malo vodenastije. Glavno je da se može popiti Danas sam ga popio malo i previše pa me začeo hvatati san. Rado bi ispraznio i cijelu bocu ali san me sve više savlađuje da... –Pri tome ruku stavlja pod glavu i zaspe za stolom.

-Uh, ali ga ovaj može da izloči. Pa gdje mu samo stane toliko?-reče starac.-Izgleda da je zaspao.-Pa vidiš i sama da spava.-Nije mu dugo trebalo da otrov počne djelovati. Deder matori, priskoči mu

bliže i poslušaj da li još diše.-Kako ne diše. Zar ne čuješ da diše ko konj. Ja aga čujem odavde a ti koja si

bliže to me pitaš.-Ne brini, još će malo a potom će zauvijek prestati a onda mi možemo plivati

u bogatstvu. Pođi u ostavu i donesi ovamo onaj veliki pleteni kufer da ga smjestimo u njega dok se još nije ukočio.

-Ne misliš valjda ....zapanjeno je gleda starac.-Ništa ja ne mislim već ti govorim i poslušaj to što ti kažem.-Dobro, dobro, evo idem.

Blještavilo svijetla osvjetljavalo je prostor velike sobe u kojoj je muklu tišinu nakon starčevog odlaska nadjačavalo jedino Matino disanje.

-Ovaj nam e oduzeo previše našeg dragocjenog vremena a da ne govorim da nas je doveo i u nepotrebne troškove. Sada ćemo mu to skupo naplatiti – mislila je to starica u sebi gledajući Matu.

-Čemu sve to – govori za sebe starac nakon što u ruku hvata veliki pleteni kufer i donosi ga u sobu

-Kad ćeš već jednom naučiti da mi ne soliš pamet, glupane stari. Dođi sad tu da ga probamo ugurati u taj kufer, jer ako se ukoči onda nam ni dva takva kufera ne bi bila dosta.

-Kako da se ukoči kad je još živ! Zar ga ne čuješ kako hrče ko konj.-Upravo ga zato i treba sada staviti unutra jer kad prestane disati onda će

već možda biti kasno.-Pa ne koči se čovjek istog momenta kad prestane disati. Ja koliko znam

treba da prođe bar dva sata.-Ama, hoćeš li ti mene poslušati ili mi kaniš tu držati kojekakve prodike i

čekati do sutra. Hvataj ga i stavljaj u kufer ili ću ti ja pokazati.-Dobro, evo hvatam ga.

Nakon što su ga smjestili u kufer starac odahne – Uh, ala je ovaj težak.-Ne pričaj više već zatvaraj taj kufer.-Čuj me babo. Meni se čini da si nešto zaboravila?-Što to ja imam da zaboravljam?

- 80 -

-Kako što, a novac kojeg ima u džepovima.-O hvala Bogu da i od tebe konačno čujem jednu pametnu. Ne znam samo

kako se ja toga nisam ranije sjetila. Nema veza, vadimo ga natrag i pretražimo mu džepove.Učinili su to s mukom a potom ga opet vratili u kufer.

-Gol ko crkveni miš. Taj uza se nema ni prebijene pare. O Bože, što nam je trebalo to. Što sada luda babo?

-Budalo nedokazana, ušuti već jednom i ne kukaj stalno. Zar ga nisi čuo kad je rekao da je u kuferu svo njegovo bogatstvo i zašto bi onda novac trebao držati po džepovima.

-Možda si u pravu, no ja još uvijek smatran da nam to nije trebalo. I do sada smo živjeli mada skromno ali zadovoljno.

-Ma šta pričaš budalo stara. Dat ću ja tebi zadovoljstvo sam o da ovo obavimo. Hajde uzmi taj kufer i po nesi ga tamo iza vrata.

-Zašto tamo?- sa čuđenjem pita starac.-Opet se on protivi. Ma nosi ga kad ti kažem!-Evo idem, nosim ga ne brini. Ama vidi kako je sad odjednom postao tako

lagan.-Budalo blesava, zar ne uviđaš da u ruci držiš samo kufer bez dna a da je na

puknutom mjestu ostao i ovaj tip.-O gospode, ode nam i ovaj kufer. Pa koliko ćemo štete još pretrpjeti danas?-Ne raspravljaj sada o tome već iz ormara u hodniku donesi onu veliku

vreću.-Što će nam sada ta vreća. Ne misliš li valjda odmah prebaciti njegovo

bogatstvo u tu vreću'-O glupana, vreća nam treba da ga smjestimo u nju.-A tako – sa olakšanjem reče starac. Gdje si ono rekla da je vreća?-U ormaru.-Dobro, ne moraš toliko da vičeš, sad ću ja to.

Moguće posljedice ovog nedjela starica nije osjećala niti je predviđala da bi moglo doći do kakve zapreke izvršenja. U svemu je gledala samo ostvarenje svoje životne želje da postane bogata. Sada kad joj se ta želja ostvarila može se samo veseliti. To je i bio razlog da se ugodno osjećala. Jedino što ju je ljutilo to je bilo sporo izvršenje njenih naredbi starcu. Cilj joj je bio i da se što prije riješe trupla. Brinulo ju je i kako da još nije prestao disati. Nada se da će i to uskoro uslijediti a onda dolazi na red kufer i svo bogatstvo koje će naći unutra. Pita se hoće li taj novac moći potrošiti za svog života. Rekao je da želi otvoriti tvornicu a to košta. Znači da ga ima toliko da će moći razgledati čitav svijet. To će i učiniti a ne držati ga u čarapi pod madracem. Taman se zanijela u mislima na uživanje koje ju čeka na obilasku svjetskim metropolama kad se začuje starčev glas.

-Evo vreća je tu i što sada?-Kako što sada? Navuci je na tipa i veži jedan kraj pa ga ponesi tamo iza

vrata.-Evo sad ću ne brini. –Dočim je to uradio obraća joj se ponovo:-Kako bi bilo da mi pomogneš .zajedno ćemo to lakše.

- 81 -

-Zašto da ti pomažem kad to s lakoćom možeš sam. Stavi si ga na rame već jednom i čisti se odavde.

-Pa dobro, evo idem. –Dočim je pošao starac reče: -Pa ovaj je sada još lakši nego je prije bio.

-Glupane, zar ne vidiš da je vreća pukla i tip ispao iz nje.-Pazi, pa zbilja si u pravu. O Bože, što ćemo sada?-Ne pravi problem oko toga. Moramo ga skloniti odavde jer ako tko naiđe tu

i nađe ga jao si a nama. U ovom momentu ne mogu da smislim bolje rješenje, zato ga primi i stavljaj u ovaj ormar iza sebe. Neka u ormaru ostane do sutra a onda ćemo vidjeti što dalje.

-Ja sam mislio...-Ti nemaš što da misliš. Za to sam ja tu a tvoje je da slušaš i učini to što

kažem.-Dobro, ali sad si mi bar mogla pomoći, hoćeš li?-Jasno da neću. Stavi si ga na leđa i novi ga već jednom.-Zašto uvijek ja sve moram sam?-Ušuti beno i uradi već jednom to što te tražim.

Starac ga stavlja na leđa i nosi do ormara ali taman kad je stigao u blizinu poklekne i zajedno sa Matom pada na ormar. Pri tome polomi vrata.Dočim se podiže reče: -Ovo mi nije trebalo. Evo još jedne štete.

-Što trabunjaš budalo stara. Prestani da ne razbudiš koga u susjedstvu. Taj je ormar i onako bio već star i kupit ćemo drugi. Sad bar imamo s čime. A ti drugi put pripazi malo kako hodaš.

-Nisam ja to namjerno pao.-Nisi, jasno da nisi ali nisi smio ni razbit vrata. Kud da ga sada stavimo.-Otkud ja da to nam. Znam jedino da sam pogriješio dočim slušam islapjelu

staricu.-Prestani već jednom sa tim tvojim kukanjem i pođi u ostavu i donesi ono

veliko bure. Stavit ćemo ga u to bure.-Kako, a tu smo namjeravali na jesen staviti kupus. Ne misliš valjda na

čovjeka staviti poslije kupus i pustiti ih da se skupa kisele?-Ne brini za to.-kako da ne brinem, tko će poslije jesti taj kupus? Što da se poslije bure

usmrdi i gdje da nađem novo? Znaš li koliko nas je samo ovo koštalo?-Opet ti sa svojim glupim predikama i kukanjem umjesto da požuriš po bure

i staviš ga unutra. Što da netko zbilja naiđe a on još ovdje? Želiš li da netko dođe?-Ne, zašto bih želio?-Onda idi po bure i ne čekaj da ti to opet ponovim.-Evo idem, ne brini.-Jasno da ideš. Nećemo sada valjda dopustiti da nam propadne sav trud. Ja

se više ne mogu pomiriti s činjenicom da ponovo postanemo siromašni. Zato ne zadržavaj već uradi onako kako ti kažem.

-Što nam vrijedi bilo kakvo bogatstvo kad nam poslije ostaje teret na duši kojeg ćemo nositi do kraja života.

-Zar opet sa predikama? Idi već jednom.

- 82 -

Nakon kraćeg vremena starac dogura bure u sobu i izvrne ga spremnog da primi Matu.

-Stavi ga sada unutra .-A da prije malo odahnem.-Odahnut ćeš u grobu zajedno sa njim ako i dalje budeš kukao i odugovlačio.

Starac ponovo polaže bure i ugurava Matu u njega. Kad to obavi okreće ga i ostavlja a potom odlazi do fotelje gdje sjeda opruživši noge i ruke –Hvala Bogu da je sada i tome došao kraj.

-Koji kraj. Tek sada započinjemo. Diži se.-Ali zašto, pa tek sam sjeo? Pusti me da se malo odmorim.-Kakav te odmor sada spopao. Odmarat ćeš se na morskoj obali u nekom

luksuznom brodu okružen slugama. Sada treba još raditi.-Što još treba, pa sve sam učinio.-A kufer?-Kakav kufer?-Valjda njegov, budalo jedna.-On je još uvijek iza vrata i nitko ga nije dirao pa ne pravi problem oko toga.-Ma problem si ti glupane. Kufer treba otvoriti i prebrojiti koliko je novca u

njemu.-Koliko je da je, neće nikuda pobjeći.-Ali ja hoću da znam i zato ga otvaraj odmah.-Dobro, evo idem, ne moram valjda i to žuriti. Samo polako.-Ne polako već brzo. Ja više ovo ne mogu dočekati. Izjeda me nestrpljenje.

Požuri se i donesi ga već jednom ovamo.Starac donosi kufer i stavlja ga na stol te pokušava otvoriti ga ali ne ide.

-Nespretnjakoviću jedan, za ništa nisi. Makni se da ja probam.Kad ni njoj to ne uspijeva pogled usmjerava na starca. On uzvraća dižući ruke i šireći dlanove kao da time želi reći: ja nisam kriv.

-Što kažeš da mu u džepovima potražimo ključ od kufera.-Ti si skroz posenilio. Zar si zaboravio da smo mu pretraživali džepove i

unutra nismo našli ništa.-Onda smo tražili novac a ne ključ.-Da je ključ bio tamo našli bi ga kad smo tražili novac.-Gdje da nađemo onda drugi ključ?-Što će ti ključ, razvali bravu.-Ženo božja, pa ako to učinim uništit ću kufer.-Baš si budala. Unutra je toliko novaca da ćeš si moći kupiti stotine takvih

kufera i to od kože a ne kartona kao što je ovaj a ti kukaš.-Dobro kad ti tako kažeš.-I šta sada čekaš?-Kako što čekam, otkud znam što sada hoćeš.-Hoću da razvališ bravu.-Dobro, ne trebaš mi to dva puta ponavljati.-Nije dobro, ne misliš li valjda to učiniti zubima koji još i nisu tvoji. Ne bi ti

pomoglo ni da ih izvadiš iz usta.-Nisam to ni mislio.

- 83 -

-Jasno da nisi, zato trk po kliješta i izvijač.Kad se starac udaljio ona govori za sebe: -Nikakve pomoći od njega. Sav teret u kući pada na moja leđa. Bez mene ne bi proživio ni jedan sat koliko je blesav. O Bože, koga sam si ja to odabrala za muža. Izgleda da zato i jesam završila među sirotinjom, a mogla sam se već sto puta udati za nekog bogataša. Pa da me je još zanijela ljubav pomirila bi se sa sudbinom. A zanijelo me sažaljenje i sad ću ga morati trpjeti do kraja života. Na sreću došlo je do promjene. Sad ću si život okrenuti za sto stupnjeva, samo se bojim da ovaj moj klipan neće naći ni kliješta koliko je pametan i da ću i to morati potražiti sama. –Hajde matori, pokreni se već jednom –viče starica.

-Evo idem, ne brini.-Kako da ne brinem. Kad te nekamo pošaljem ne vraćaš se po tri sata.-Evo me vratio sam se.-To i sama vidim , no zanima me jesi li našao kliješta i izvijač.-Jesam.-Ako jesi onda se daj u posao i razvaljuj već jednom tu bravu.-Jesi li već odlučila u što ćemo sve potrošiti taj novac.-Čemu treba brinuti još i o tome. Sad kad ga imamo u izobilju možemo si

priuštiti sve što nam srce poželi.-Ja bih sebi prvo kupio jednu kašetu šampanjca. Više se i ne sjećam kada

smo ga zadnji put pili. Mislim da je to bilo na našem vjenčanju.-O luda glavo. Pa sada ćeš se moći i kupati u šampanjcu. A što se tiče

šampanjca pio si ga i te kako samo si zaboravio. Ma ja nisam jer su s tobom bile druge. O tome još nismo raspravljali. Sada je red da raspravljamo o drugom.

-O čemu drugom, zar o zlatu. Što bih ja s njime. Više nisam ni mlad niti bi se kitio njime a da mi stoji u ormaru ne bi bilo nikakve koristi od njega. Meni je još jedino stalo da imam što pojesti i popiti i da si konačno kupim novi televizor a ne da gledam na ovaj koji se stalno kvari.

-Ja bih htjela da vidim Istanbul. Od uvijek sam sanjala kako ću posjetiti njegove džamije, muzeje i druge ljepote.

-Baš je za nas starce dobro ići u tuđu zemlju. Na putu možeš i umrijeti a više volim da me sahrane u svojoj zemlji nego u tuđini.

-Kad imaš novac od svugdje te dovezu kući.-Ako je tako kako kažeš pa da onda vidimo i taj Istanbul ili kako se već zove.

Jesi li čula kako je ovaj zahrkao?-Izgleda da je tek sada izdahnuo. -Zbilja mu je dugo trebalo. Šteta je samo onog dobrog vina kojeg j popio. Uh,

ala taj može da loče.-Ti izgleda drugo i ne znaš već samo kukati. Umjesto toga radije se lati posla

i otvaraj već jednom taj kufer.-Dobro, idem i ne trebaš me požurivati.-Itekako trebam. Da nije mene ti bi odugovlačio još barem dva sata.-Da nije tebe ja bih sada imao mir a ovako ću se pojedati i sutra i tko zna sve

dokle.-Još se nije ni ohladio a ti već postavljaš probleme. Ušuti već jednom i

otvaraj taj kufer jer ću te ja...

- 84 -

-Slušaj –prekine je starac. –Kao da netko lupa po našim vratima.Starica stavlja ruku na uho i osluškuje. Gleda u starca a potom na vrata.

-Tko je –javi se starac.-Ja sam – odazove se glas sa druge strane.-Ma budalo jedna što si se javio. Mogli smo se napraviti kao da nismo kod

kuće. Uvijek ti sve uprskaš mamlaze jedan.-Pa vidio bi svijetlo.-Svijetlo se može i zaboraviti isključiti.-Ne znam zašto se sada najednom ljutiš. Nisam znao da ćeš mi to prebaciti.-Ništa ti ne znaš. Trebao si prije toga mene pitati a ne uvijek da plaziš taj

jezik i kad mu nije potrebno. Sad kad si se izlajao bar upitaj, tko je – kako ne bi opet ušao kakav uljez.

-Evo sad ću . Tko je?-Ja, Jure!-To je Jure – veselo će starac.-Šta onda čekaš, otvaraj ta vrata .Otkud on u ovo doba?

Ugledavši Juru starac se obradova. –Jure koje te dobro donosi kod nas u tako kasno doba?

-Nije kasno i zato sam svratio. Znam da nikada ne liježete rano a kako vidim još ste nogama. Dobro veće strino, kako ste? Jeste li dobro?

-kako da budem dobro uz ovog bedaka.-Ne sekirajte se, bit će bolje. Nego ne viđam Matu, što je s njim. Da već nije

pošao u krevet?-Koji Mate? – Skoro u istovremeno oglase se starac i starica. Pri tome se

ispitivački pogledaše. U njihovim očima izražavalo se čuđenje ali i bojazan zbog tog pitanja. Da im je netko stavio ruke na noge osjetio bi i drhtanje.

-Pa onaj koji je došao kod vas da potraži prenoćište.-Ne znajući što da kažu samo se pogledavaju kao da jedan od drugog traže

savjet što dalje. Starica je pri tome od bijesa stiskala zube i u sebi govori: -Bio ti i sto puta naš rođak ali bogatstvo koje smo uzeli ovom tipu u buretu ne dijelimo sa nikime. To je moje i nikome ga ne dam.

-Opet netko kuca – oglasi se starac.-Jasno da kuca glupane jedan. I šta čekaš ? Otvaraj već jednom ta vrata.-Evo me idem, zašto se odmah ljutiš.

Dočim se otvore vrata u sobu stupi Mira. Ne gledajući u prisutne zastane na sred sobe. Najprije pogleda staricu a potom i ostale.

-Gdje je ta propalica? I prije nego je dobila odgovor u njenim očima očitavala se prijetnja i ljutnja koja iznenađuje ukućane. Mira nastavlja.

-Sigurno je s njom u krevetuPrva se pribere starica te ju upita.- O kome to govorite gospođo? I recite prije svega tko ste i što tražite kod nas.

-Hoću da vidim svog zlotvora. – Tada još jednom pogleda oko sebe a potom svoj pogled usmjerava na kufer.

-Vidim da je i kufer tu. Govorite gdje je on?-Nema tu nikakvog zlotvora. Tu smo samo ja i Jure a moja stara...

- 85 -

-Nećete vi mene farbati – prekine ga Mira. Naći ću ga pa makar morala pretražiti svaki kutak ove kuće.Opet se začuje kucanje na vratima.

-Izgleda da je opet netko došao do naših vrata. Hajde matori otvori i pogledaj tko je.Starac se gegajući upućuje vratima i u sebi mrmlja .- Šta je ovo danas? Čitava procesija došljaka. Potom se oglasi:- Tko je?

-Policija, otvorite.Starac protrne. Noge mu se začnu klecati a znoj mu obli tijelo. – Tako mi i treba kad slušam onu svoju glupu staricu.

-Što čekao, otvaraj već jednom ta vrata – javlja se starica.-Dobro veće – oglasi se policajac dočim uđe u sobu noseći sobom kufer.

Svi ga nijemo promatraju ali nitko ne kaže ni riječ. Nijemu tišinu prekida on.-Gdje je gospodin koji je došao kod vas zbog prenoćišta?-O Bože, što ćemo sada! Vidiš li ženo u što si me uvalila. Znao sam ja da ovo

neće ispasti dobro.-Gospodine policajac. Ja nisam za ništa kriv. Ona me je navela na ovo.

-Sad se vadiš na mene bitango jedna a dobro znaš da smo radili sve zajedno.Iznenađeni policajac gleda jednog pa drugog ne znajući o čemu se radi.

-Ništa ja tu ne razumijem. Tko je kriv i zašto.-Nisam ja već ti. Ti si mu donosio piće.-Ti si mu sipala u čašu.-Dosta! Kome ste to dali piće?-Pa onome u buretu –pokazuje rukom starac sav u strahu.-Ispičutoro jedna – javlja se Mira. Nije mu dosta što je ispio sve ove boce

koje su ostale na stolu već se zavukao i u bure da ga dokrajči., crko da Bog da.Iz bureta izviruje najprije Matina glava a potom i tijelo. Dočim ga ugleda starica žurno odlazi u ostavu. Nekoliko trenutaka je tamo izbivala a potom se vraća i gleda živog Matu te u sebi govori: -Znala sam ja da moje namjere nisu tako drastične mada se to više ne može izbrisati. Nitko nije mogao predvidjeti da će do toga doći i sad kad je trebamo biti zadovoljni. Onaj moj glupan u stanju je pogriješiti i to je učinio i ovaj put mada nesvjesno ali je zato dobro što vjerojatno ni sam ne zna. Zamijenio je bočice pa je u bocu s vinom usuo svetu vodu umjesto otrova i time nas spasio od loših posljedica. U razmišljanju trgne je Mirin glas.

-Izlazi van iz tog bureta, pijanduro jedna.Policajac i Jure prilaze da Mati pomognu. Dočim je stao na tlo Mira nastavlja:

-Znala sam ja da ovaj moj smetenjak nije sa drugom. Ona glupača Persa dojavila mi je da ga je vidjela kako ulazi u ovu kuću i zato sam odmah došla.Svoj oštar pogled usmjerila je na Matu.

-Je li da ti svoju dragu ženicu ne bi nikad ostavio zbog druge?-Da, tako je. –snuždeno odgovara Mate.-Persa misli da su svi muževi varalice. Neka si ona nađe takvog koji će nju

varati na svakom koraku, ali mog Matu neće više nitko odvajati od njegove voljene Mire, je li tako Mate?

-Da tako je.-Idemo onda kući. Jedva čekam da te zagrlim u krevetu.

- 86 -

Mate je još uvijek osjećao posljedice pijanstva. U glavi mu je tutnjilo a ni noge mu nisu bile stabilne. Ipak je smogao snage do dođe do vrata.

-Gospodine Mate - zaustavi ga policajac. Dozvolite da vam u ime svojih nadležnih prenesem zahvalnost za učinjeno djelo za koje zaslužujete i orden. Samo vama možemo zahvaliti da smo na kraju uhapsili dva okorjela lopova. A vlasnik dućana kome su lopovi ukrali novac u znak zahvalnosti šalje vam ovaj kožni kufer sa paketom kave. Evo izvolite i potpišite tu da ste ga primili.Mate prihvaća kufer. Svi ostali prate pogledom koji potvrđuje odobravanje zasluge. Istog časa Mira od njega otima kufer i otvara ga.

-Ne trebaš ga otimati i onako sam ga htio dati tebi jer on je od uvijek i bio namijenjen tebi.

-Ovaj trgovac se baš i nije razmetao darom. Umjesto da ti da kufer od prave kože on ti daje ovaj od umjetne. Uz to ni kava nije Franckova već Minas. Tko na kakva je ta.

-Dobra je – javlja se Jure.-To ćemo ocijeniti kad ju začnemo piti. –govori Mira.-Strina –govori Mate. Vama ne mogu naći riječi hvale za vaše dobro koje ste

mi u ovo vrijeme učinili. Još me nitko u životu nije tako ugostio kao vi , a vašu dobrotu ne bi mogao platiti nikakvim novcem i zato vam još jednom želim reći jedno veliko hvala. Umjesto još jedne zahvale ostavljam vam svoj kufer i neka vas on podsjeća na mene i na današnji dan kojeg neću nikad zaboraviti. I svima vama veliko hvala . Neka vas Bog čuva. –Miro idemo sada. Ideš li i ti Jure?

-I ja vas napuštam – govori policajac. Laku noć.Ostavši sami starci se samo nijemo pogledaše. A onda kao po dogovoru oboje pogled usmjeravaju na kufer..

-Pa ovaj nam je ostavio sve svoje bogatstvo a mi tako nečovječno postupili prema njemu. – tuži se starac.

-Ma prestani opet kukati glupane jedan, radije otvaraj taj kufer pa da konačno utvrdimo koliko je novca u njemu.Kad je otvorio kufer starac izbuljena pogleda zuri u njega pa u staricu.

-Što si tako blenuo, govori već jednom koliko je novca unutra, a ne da me gledaš kao da si u kuferu ugledao sablast.

-I jesam. U ovom kuferu je samo sablast.-Daj ne budali, već govori koliko je novca unutra a sablast ostavi sebi za

poslije. Drugo i ne zaslužuješ već da te ponese sablast. No, koliko je novca unutra?-Nema nikakvog novca.-Kako nema. Nije ga valjda sablast odnijela. Dobro, a što je unutra?-Samo stari papir.

- 87 -

X

Dok je Mira prala suđe u kuhinju sav zadihan ulazi Mate. Dočim sjeda za stol na njega odlaže kožnu poslovnu torbu. Opruži noge i odahne. Kad je smatrao da se dovoljno opustio pogleda u Miru .

-Jedva sam stigao. Ti današnji liječnici prava su gospoda. Zamisli samo to; došao sam u ambulantu u osam kako su me i naručili a u jedanaest sati još je bilo šestero ispred mene. Pa to je da čovjek poludi. Nije mi jasno zašto onda naručuju tako rano. Zašto ne kažu – vas pet dođite u osam, drugih pet u devet i tako dalje ali ovako da nas sve poziva u osam to je ipak svinjarija. Otkad smo dobili novu zdravstvenu stanicu stanje je sada još i gorje. A zamisli ti to, ako ne dođeš tada kad si naručen sestra te više neće upisati u knjigu i onda ponovo moraš čekati za novi red a taj može biti i za mjesec dana pa i duže. Pa to je Bogu za plakati od našeg zdravstva. Oni ne pitaju kako je nama, koliko je to izgubljenih radnih sati koliko je to gubitak za društvo i onda se čude zašto je zemlja dospjela u krizu. Ako se ovako nastavi morat ćemo uvesti i mjere stabilizacije i gdje ćemo onda dospjeti. Još bi bilo dobro da me ne bole ta prokleta leđa pa od boli ne mogu ni hodati. Da me barem to prođe. Dao mi je neke lijekove samo ne znam koliko će ovi djelovati. Od onih prošlih nije bilo nikakvog poboljšanja.

-Sve ideš nekako naokolo. Ne bi li gospodin konačno prešao na ono konkretno –reče Mira.

-Da, imaš ti pravo. Prije ručka mogao bi sručiti i nešto konkretno. Od tog čekanja čovjek zbilja i ožedni. Kako bi bilo da doneseš onu bocu rakije pa da malo pokvasim grlo.

-Ne pravi se lud – uvrijeđeno će Mira. –Dobro ti znaš što ja mislim za konkretno a rakija i ručak mogu i malo sačekati. Ako si već toliko mogao čekati za jedan obični liječnički pregled, onda možeš još i toliko da mi izložiš kad ću i ja konačno doći na red.

-Kakav te to red spopao. Uz to ja nisam ni medicinska sestra da o tome odlučujem. Čekaj, pa ja ni ne znam da si ti bolesna i da ti je potreban liječnički pregled. – čudi se Mate.

-Ne fantaziraj. Meni nije potreban nikakav liječnički pregled. Mene zanima jedino kad ću i ja konačno doći na red da tada i meni udovoljiš.

-O Bože, pa udovoljavam ti sve tvoje prohtjeve , hirove i posebne želje i šta bi više htjela.

-Vidim ja koliko mi udovoljavaš. Godinama te već moljakam novac kako bi si kupila pravu torbu i sada smatram da je konačno došlo vrijeme da mi odgovoriš i kada će se to ostvariti.Mate ju zagledava s čuđenjem ne znajući što da joj odgovori.

-Kako da ti odgovorim kad i sama vidiš u kakvoj smo stisci. Od kad sam na bolovanju dobivam i umanjenu plaću. Pa i dok radim umanjuju mi plaću zato što uzimaju za neke poreze, prireze, namete, harače i ko zna šta sve samo da nas osiromaše. Valjda smatraju da se sa sirotinjom bolje manipulira. Od ovoga što ti svaki mjesec donesem ne pitaš koliko ide na hranu. Više od polovice ide samo na režije. A tu slijedi i ostalo. Da još nije tog prokletog kredita možda bi se i nešto moglo dodatno kupiti, ali dok je god ovako ja zbilja ne znam otkud da smognem

- 88 -

sredstva i za tvoju torbu. Nismo ni trebali kupiti novu perilicu. Stara se je mogla popraviti i još bi neko vrijeme poslužila.

-Zbog te stare perilice ja sam morala opterećivati svoju sestru koja nije dužna rintati za nas. A sada kad se je odselila u Zagreb ni to više ne mogu. Zbog te stare perilice ja sam i gulila svoje ruke da mi sada izgledaju kao u neke starice. Možda bi gospodin htio da i dalje perem prljavo rublje na ruke –bjesnila je Mira.

-Što bi ti falilo da i to po koji put učiniš. Kako su prije prale naše bake i sve su ostale žive. I nije bilo nikakve perilice.

-Ma je li,- uvrijeđeno će Mira. –Druge žene maju perilice i za suđe, mašine za peglanje, sušenje i još koješta a ti bi me vratio natrag za sto godina. Dat ću ti da opereš samo jedanput pa ću te onda pitati boli li te u leđima ili ima još mjesta na koje se tužiš.

-Dobro Miro, ne motaš se odmah uzrujavati za sve što ti kažem, pa da od toga odmah praviš svađu. Smatram da još neko vrijeme moramo štedjeti, bar dotle dok Jelica ne nađe kakav posao. Poslije će nam biti svakako lakše.

-Da si ti malo okretniji odavno bi si ona našla posao i ne bi se već dvije godine nakon završenog fakulteta potucala od firme do firme uzaludno tražeći da ju prime. Za to vrijeme mogla je već završiti i magisterij, a ovako dočekat će starost a još se neće zaposliti. I što treba osim da se malo angažiraš. Kako vidim tebi je više stalo do gostionice i prijatelja nego do kćerkine egzistencije.

-Znaš i sama da sam ja u firmi samo mali činovnik koji u politici zapošljavanja ima udjela jednako kao gledalac na tribinama stadiona za vrijeme utakmice. Danas u Zavodu za zapošljavanje za svako radno mjesto čeka ih i po trideset kandidata. A da od nekoga tražiš uslugu moraš mu i vratiti. Sa čime?Još d sam neki zanatlija. Ovako mogu mu još jedino napisati neki akt na pisaćoj mašini. Samo kome to treba kad danas svaka obitelj ima uz tu mašinu još i kompjuter, štampače i još koješta. Danas se jedino možeš nekomu odužiti novcem, a odakle meni novac. Onaj što mi je prošli put popravljao televizor naplatio je 300 kuna a nije na njemu radio ni dvije minute. I što je uradio; promijenio je samo osigurač. Vidiš, danas takvi zarađuju a ne ovakvi bijednici kakav sam ja.

-Kad je to tako zašto onda i ti ne pođeš za nekog zanatliju?-Daj ne budali. Ne misliš li da je to samo tako. Kažeš britva i već si brijač.-U ono vrijeme kad si pohađao školu imao si prilike i da si biraš zanimanje.

Da si tada odabrao pravu struku bar bi solidno živjeli a ne životarili ko sad.-U ono vrijeme kada sam ja birao struku, moje je zanimanje bilo na cijeni.

Po tome uviđaš kako se vremena mijenjanu. Možda će opet doći do promjene kada ću i ja sa svojom plaćom moći ti kupiti i tu torbu za kojom toliko žudiš, ali za sada moraš se još malo strpjeti i čekati ta bolja vremena, a ona će valjda jednog dana i doći.

-Ma nemoj! Ja da se strpim a ti da izigravaš direktora.-Ama ženo, što je tebi. Šta to bulazniš?-Ništa ja ne bulaznim već uviđam. Do sada ti nikada nije bila potrebna torba

za posao a gle danas. Gospodin se sigurno sprema za neki simpozij ili kongres i zato si kupuje poslovnu torbu i to još od prave kože, diplomatsku kakve nose samo ministri i veliki državnici, a ja da ti po gradu hodam sa ovom mojom otrcanom koja je starija i od naše kćeri.

- 89 -

-O čemu to govoriš –Mate je začuđeno gleda. Šta to lupetaš o simpoziju, kongresu i šta još. Tamo idu samo buđovani a ne ovako sitne ribe kakav sam ja. I šta trabunjaš o torbi. Radije se uozbilji i prestani već jednom sa zanovijetanjem.

-A šta ti je to na stolu? Zar misliš da sam slijepa.-Ovo, skoro sam već i zaboravio na nju. To sam danas našao.

Mira se podupre rukama o bokove, priđe mu bliže i stane raširenim nogama a potom mu se unese u lice. Mate ustukne kao da očekuje dvoboj. Ona mu se ponovo približi ali sada ga gleda smirenije.

-Veliš da si ju našao. Da još nećeš reći i kako je puna novaca.-Neću to reći ali zbilja sam je našao. Kad sam se vraćao kući izašavši iz

ambulante skrenuo sam putem preko parka. Tu je manji promet, hladovina i mada je malo duži put htio sam i da malo protegnem noge. Dugo sjedenje u toj prokletoj ambulanti dosadi i zamori te. Dok sam se približavao središtu parka, na jednoj klupi zapazim muškarca i ženu. Nije mi jasno šta im bi. Dočim su me ugledali kako im prilazim, naglo su se podigli i žurnim koracima potrčali u pravcu grada. Pri tome su zaboravili sobom ponijeti i ovu torbu. Ja sam je uzeo i potrčao za njima da im je vratim ali zbog bolova u mojim leđima bio sam prespor da ih dostignem. Nakon toga pošao sam ponovo do klupe da torbu ostavim tu ali pobojao sam se da netko drugi ne naiđe i da ju prisvoji. Zato sam ju donio kući.

-Jesi li pogledao šta ima u torbi?-Kako smijem gledati. Pa nije to moja torba. Dočim ručam odnijet ću je na

policiju i neka oni dalje brinu kako da potraže vlasnika.-Ti si zbilja lud – uvrijeđeno reče Mira. – Je li te tko vidio da si uzeo tu

torbu?-Nije, ali to ne mijenja stvar.-Čovječe božji i ovako nemaš torbe pa bi to ova mogla koristiti. U koliko je

ne želiš, prodajmo je onda i za novac kupimo drugu. Sad je za to uskrsla prilika koja ne traži nikakav izdatak.

-Ne, to ne dolazi u obzir. Mada smo siromašni ja sam od uvijek bio pošten a takav želim ostati i dalje.Mira ga prodorno pogleda a onda se okreće prema prozoru koji gleda na ulicu. Nakon što udahne duboko opet se obraća Mati.

-Znaš li ti budalo da ludi dobar jedno je te isto. Pogledaj samo malo oko sebe i uvidjet ćeš da oni koji bi trebali biti najpošteniji najveći su lopovi. To dokazuje i njihovo bogatstvo kojeg su stekli na mutan način. Kule i dvorove uz jahte i skupe automobile koje posjeduju nisu mogli kupiti samo od svoje plaće. Pa i sam govoriš da nam tvoja plaća jedva dostaje za režije i hranu a gdje je drugo. Koliko znam i drugi bi trebali živjeti samo od svoje plaće a gle koja je tu razlika. A ti i dalje izigravaj poštenjaka pa da vidimo dokle ćeš doći.Mati je bilo krivo da ga žena ne razumije i ne daje mu za pravo. Dvoumio se zato što da joj kaže a onda donosi odluku da će ustrajati u svojoj odluci.

-Ja ne odustajem od svog uvjerenja i kako sam ti rekao tako će i biti.-Ako već nećeš da me poslušaš barem otvori torbu da vidimo što je unutra.-Koliko ti puta moram reći da to nije moje i ne zanovijetaj da ju otvaram.-Zanima me samo šta ja unutra. Time nećemo učiniti ništa loše ako

pogledamo. Možda nam nešto i kaže čija je torba.

- 90 -

-Kog si vraga toliko znatiželjna. Pođi radije po onu rakiju. Grlo mi se već osušilo od rasprave s tobom., a da ne govorim od čekanja u ambulanti.

-Ništa ti neću donijeti dok ne vidim što je u torbi.Uvidjevši da s njom neće izaći na kraj Mate popusti.

-Kad si već toliko navalila evo ti je pa si sama pogledaj, samo da nisi ništa dirala, u protivnom ću se gadno naljutiti.Mira sjeda za stol i prihvaća torbu.

-Ne brini, neću ništa dirati. Želim samo da pogledam sadržaj. Možda je unutra i neka stvarčica koju vrijedi pogledati a koju je vlasnik nosio ljubavnici na poklon.

-O kakvoj to ljubavnici govoriš. Pa bili su zajedno. Unutra su sigurno neki službeni akti koje su koristili na sjednici ili još bolje kojekakve skripte jer su mi ono dvoje izgledali kao neki studenti koji uče u parku, a kako su žurili na predavanje to su otišli žurno i tako zaboravili torbu.Mira ga zbog nestrpljivosti nije ni slušala. Pokušava ju otvoriti ali kako nije uspjela obraća se Mati.

-Ma kakva je ovo vražja brava da se ne da otvoriti. Pokušaj ti Mate.-Polako, neće ti nikuda pobjeći. Mate prihvaća torbu i nakon razgledavanja

pokušava otvoriti. Dočim je to učinio izbezumljena pogleda zuri u torbu. Osjeća da mu srce snažno udara a koljena klecaju. Osušena usta jedva izgovaraju. –Gospode, što je ovo?Istovremeno prilazi Mira bliže i čim zagleda sadržaj torbe veselo kliče.

-Au, koja je to lova. Tu je sigurno i više nego milijun. Ali to nije naš novac. To je neki strani. Znaš li čiji je?

-To su euri.-Euri kažeš. Pa onda smo mi itekako bogati.-Kako bogati. O čemu to pričaš?- prekori ju Mate.-Jesi li rekao da te nije nitko vidio kad si uzeo torbu. I što to onda znači nego

da je novac naš.Mate se na tren zamisli. Malo se dvoumio a onda donosi odluku.

-Rekao sam da me nije nitko vidio, ali nisam rekao da je novac naš ni da će ostati kod nas. Taj novac pripada drugom i zato će ostati u torbi dok ga ne predam policiji a oni neka poslije traže vlasnika. – Mate se na to podiže te zatvara torbu a potom ju prima u ruku i polazi prema vratima.Mira ga sa čuđenjem gleda kao da ne vjeruje svojim očima. Pita se da li se on to pravi lud ili je uistinu tolika budala koja od sebe samo tako odbacuje toliko bogatstvo. Sebe je već vidjela okružena slugama u najluksuznijem hotelu a onda se to sve odjednom pretvara u zrak poput balona od sapnice kad pukne. Malo se snebiva a onda donosi odluku: U ovoj kući i ja imam svoju riječ i bit će onako kako ja kažem. Pogleda Matu a potom vikne: -Stani! Torba ostaje ovdje.Mate se prepade od njenog glasa. Ponovo prilazi stolu gdje polaže torbu. Pogled na Mirine oči iz kojih je sijevao bijes uplaši ga više nego da se našao sam u kavezu sa tigrom. Nije ništa govorio, samo je nijemo zurio čekajući ishod njene ljutnje. Kako se to još nije odrazilo dolazi do zaključka da joj objasni.

- 91 -

-Zadržati taj novac bilo bi isto što i krađa. Možda su ono dvoje kradljivci pa kad bi i mi to prisvojili bili bi njihovi suučesnici a time i na meti policiji što ne želim ni tebi ni sebi.Mira mu se ponovo nosi u lice. Njeno nezadovoljstvo sad je stiglo do kulminacije. Kipjela je od bijesa što mora slušati Matine pravdanje. I dalje je bila u uvjerenju da njegova namjera graniči sa maloumnošću. Još jednom pogleda na Matu koji od straha samo nijemo promatra i čeka ishod.

-O bože, kakvog sam ja to luđaka dobila za muža. Novac mu padne s neba a on neće da ga uzme već ga velikodušno vraća vlasniku koji to možda i nije i pitanje je da li uopće i postoji a ako postoji možda je još veći lopov od ovo dvoje koji su ostavili torbu.Postoji li on ili ne ja ipak idem do policije jer ne želim da me poslije grize savjest –odlučan je bio Mate.Mira se zagleda u jednu točku na stropu. Mate još ne shvaća što sada smjera.Ona i dalje tupo zuri a onda ga pogleda.

-Kad već za muža imam bedaka koji nema mozga u glavi pa da iskoristi ono što mu je palo s grane, učinimo onda to da si uzmemo ono što nam kao nalazniku pripada. I inače, od tolike sume novca nitko živ neće primijetiti da ga dio fali, a nama će to itekako dobro doći. Kao prvo sad ćemo moći nekoga potplatiti da Jelici nađe posao, a kao drugo, u kući još treba mnoštvo sitnica. Ovakva prilika se ne ukazuje i drugi put i zato je odmah iskoristimo.

-Ne dolazi u obzir da uzmem i centa i ja od toga ne odstupam.Mira je kipjela od bijesa. Šake su joj se stiskale u pesnice, a zbog jakog grča i pjena joj je pošla na usta. Mate ju je uplašeno gledao ali i dalje sve je propratio sa mirom i ustrojstvom.

-Da gospodina možda nije strah – posprdno upita Mira.-Jeste, strah me je jer ne želim poslije da ispaštam kaznu zbog tvoje pohlepe.-Kako mogu shvatiti taj strah, prosto ne znam zašto?-Svaki pošten čovjek na mom mjestu bi se plašio učiniti nešto što je

protuzakonito.-Uvijek si bio kukavica, a sada si se pokazao u punom izdanju.-Nije vrag da se ti baš ničega ne plašiš.-Nemam se ja čega plašiti jer me nikad u životu i nije bilo strah.-E Miro moja, tu griješiš. Svi mi živimo u svakodnevnom strahu. Da nije

straha nitko i ne bi radio. Tada bi svi krali i uzimali od drugih. Zbog straha od lopova zaključavamo vrata stana, na ulici majka strahuje za svoje dijete da ga ne pregazi auto, čak i u bračnoj postelji žena strahuje da ne zatrudni. Strah nas je zakasniti na posao da ne dobijemo otkaz. Većina žena upravo zbog straha ostaje vjerna mužu i obratno. Oni u vlasti strahuju za svoje položaje i zato poduzimaju sve kako bi sačuvali fotelje. Pa i država stalno strahuje od svojih susjeda i zato se naoružava. Tih strahova ima još u nedogled i nije vrijeme da ti o tome i dalje pričam. Kako vidiš u nama je strahova na pretek, a upravo zbog strahova svi živimo u miru i poštenju. To je razlog zašto novac želim dati policiji a ne zadržati ga sebi.Mate se podiže sa stolice i polazi prema vratima. Mira u prvi tren ne reagira, ali dočim je zašao u hodnik potrči za njim.

-Stani Mate, kuda ideš – viče za njim.

- 92 -

Kako odgovor nije uslijedio i ona odlazi.

XKada su se Mira i Mate našli na ulici , nisu ni shvatili da je za njima stan

ostao nezaključan. Da i nije bilo tako, osobama koje su se tu našle ne bi bio problem otvoriti vrata.

-Već sam izgubio strpljenje toliko dugo čekati pred vratima da ovo dvoje izađe iz stana – govori Huso. – Još samo par trenutaka i nasrnuo bih kroz vrata te oboje klepnuo po glavi makar ih i dotukao. Ulazimo unutra a ti Fato odmah razgledaj sobe da vidiš ima li još koga u kući.Dočim su stupili u kuhinju Huso bijesan poviče: -Ma gdje su samo stavili tu torbu?

-Zar je ne vidiš na stolu glupane jedan.-Zbilja sam glup kad se sekiram zbog ovo dvoje, a torba samo što me nije

ubola u oči.-Umjesto toga radije pogledaj da li je novac još unutra.-Izgleda da je sve tu kako smo ga ostavili – primjećuje Huso nakon što je

otvorio torbu.Fata prilazi i bijesno i bijesno mu se unosi u lice . – Ovo nam nije trebalo! Zbog tebe smo skoro ostali bez plijena. D ja nisam bila pribrana i tražila da ga pratimo ostali bi praznih ruku a znaš i sam s kakvom smo mukom došli do tog novca.

-Dok smo sjedili u parku na klupi on ja direktno išao prema nama. Lijevo na suprotnoj strani stajao je policajac a do njega još jedan u civilu. Što sam drugo i mogao pomisliti nego da su nas otkrili i zato sam ti i rekao da se odmah pokupimo odatle. U toj brzini zaboravio sam na torbu. Dočim je prišao do nje ovaj tip ju je odmah uzeo te još i potrčao za nama. I tko bi rekao tada da to nije policajac u civilu.

-Ne lupaj više tom šupljom glavom o zid. Moglo bi iz nje iscuriti i ono malo zraka što je ostalo unutra. Ako je u glavi još i trunke pameti bar to sačuvaj za slučaj da nam ponovo ustreba. Sad kad smo našli torbu brišimo odavde što prije kako se ne bi opet nešto zakompliciralo.

-Počekaj samo da nešto provjerim. –Huso otvara vrata ormara i pretražuje po kuhinji.

-Ama luđaće, što sada opet tražiš? Ne misliš li valjda da ovaj jadnik ima još novca u kući.

-Ma kojeg novca, tražim rakiju. Grlo mi se osušilo i jedan gutljaj bi mi i te kako dobro došao, ali izgleda da je ovaj tip neki trezvenjak.

-Pusti sad piče budalo jedna. Imaš toliko novca da si možeš kupiti i nekoliko bačvi a ti zapeo baš sada za jedan gutljaj.

-Kada već nema rakije da onda potražimo nešto drugo. Možda u kući ima nečeg zanimljivog da i to ukrademo.

-O budale, ti si i bez rakije već pobenavio. A što da si još nešto i popio. Zbog te starudije koju ovdje gledam oko sebe ne želim više gubiti vrijeme. Znaš da još moramo svratiti i do Bajre.

-Htio sam samo jedan gutljaj da me to bar malo smiri ali kad si toliko navalila pođimo onda.

- 93 -

XDočim su se Mira i Mate vratili u svoj stan , Mate traži torbu.-Toliko si me uzrujala da sam na policiju pošao bez torbe. Gdje si ju brže

bolje sakrila da ju sada ne vidim?Mira ga začuđeno gleda i ne usuđuje se da išta kaže.

-Kako, pa ja je nisam ni pipnula. Ostala je tu na stolu onako kako si ju ostavio. Za tobom sam pošla bez nje.

-Ne pričaj budalaštine. Ti si izašla iz kuće zadnja a unutra osim nas dvoje nije bilo nikoga i kuda bi onda mogla nestati?

-Ni meni ovo nije jasno. Uvjeravam te da je torba ostala na stolu. Na Miri se jasno ocrtavala bljedoća u licu. Za razliku od nje Mate je bio crven u licu zbog bijesa.

-Cijelo vrijeme ti me praviš za budalu i sad je toga već dosta. Vadi torbu iz mjesta gdje si ju sakrila inače ću se ozbiljno naljutiti. –još je više bjesnio Mate.

-Da se nije u kuću vratila Jelica pa ju je ona odnijela?-Nemoguće! Valjda znaš i sama da ona nikad ne dolazi u to vrijeme. Torba

nije mogla sama nekuda poći a nije mogla ni propasti u zemlju. Ovo mi više liči na tvoje zavitlavanje. Prvo si htjela sav novac, pa onda dio novca, pa onda nagradu a na kraju si odlučila da ju sakriješ i da si poslije uzmeš sve, nije li tako?

-Mate, pa zar je među nama došlo dotle da više jedan u drugoga nemamo povjerenja ni toliko koliko stane pod nokat.

-Kada se radi o tolikom novcu čovjek se mijenja. Zato ne znam mogu li ti vjerovati ili ne.

-Misli o meni što god hoćeš ali znaj da ja torbu nisam ni pipnula.-Ako je to istina što onda meni preostaje. Zar da sada pođem do policije i

kažem im: Ja sam našao novac ali kako došao, tako je i otišao. Pao sa neba i propao u zemlju.

-Tko zna za taj novac i zašto bi onda morao ići na policiju?-Zbog savjesti – začuđeno će Mate.-Zbog te tvoje savjesti mi smo i dalje ostali sirotinja a mogli smo se i te kako

obogatiti...Mirine riječi prekine zvuk zvona na vanjskim vratima.

-Tko je baš sada izabrao da nas posjećuje – ljutio se Mate.-Umjesto da se ljutiš, radije pođi i pogledaj.

Mira protrne kad poslije ugleda Matu koji se vrača u pratnji policajca i još dvoje.-Dobar dan gospođo – obraća joj se policajac. _ Malo prije ovo dvoje izašlo je

iz vašeg stana. A kako su mi bili sumnjivi doveo sam ih natrag da utvrdimo jesu li vam što oduzeli. Sumnjiva mi je i ova poslovna torba koju imaju uza se pa sam mislio...

-O bože, otkuda kod njih naša torba –ushićeno će Mira.-Znači da sam ipak bio u pravu kad sam posumnjao u njih. Velite da je to

vaša torba?-Ne moja već moga muža. Prepoznala bih je među tisućama.-Zapravo nije moja – javlja se Mate.-Kako , sad je vaša, sad nije –ljutito će policajac.

- 94 -

-Ma je, moja je samo, ovaj ja...snebivao se Mate što da kaže kad u ovo dvoje prepozna Husu i Fatu. Bio je uvjeren da su i oni prepoznali njega. Dok ih je gledao pitao se začuđen kako da su na slobodi a ne iza rešetaka. Možda su i odslužili svoju kaznu, ali otkud ova torba kod njih? Da li ju je on uzeo od njih u parku ili se tamo radi o drugim osobama. Ako su to ipak bili oni, otkud im onda toliko novac? Ako su ga ukrali još bi mogao postati i sukrivac. I što će na to reći Mira. Sve je to tog trena proletjelo kroz Matinu glavu. Zato ga i brine što da kaže policajcu. Plaši se da ponovo ne izvuče kraći kraj. Zbog toga pogled usmjeri prema Miri koja ga samo nijemo promatra.

-Pa je, torba je moja – odgovori snuždeno.-Dobro je onda, znači da sam ipak bio u pravu kad sam posumnjao u njih.

Recite mi jeste li ih vi pozvali u goste ili su došli nepozvani bez vašeg prisustva?-Ni govora, nikad ih ja do sada nisam vidjela – javlja se Mira.-To sam i mislio. Znači da sam ipak bio u pravu kad sam pomislio da su

lopovi. Sve više dolazim do zaključka da sam pravi policajac. I sad kad smo utvrdili da su vam oni tu torbu otuđili za njih ćemo se pobrinuti mi a vi preuzmite torbu i tu na licu mjesta provjerite je li sadržaj u njoj onakav kakav je bio prije nego su je ukrali. Ne bih htio da nešto nedostaje. Zato odmah to provjerimo.

-Smatram da nije potrebno provjeravati jer nisu u tako kratkom roku imali vremena da što iz nje ostave na drugi mjesto. – javlja se Mate.

-A ne, ne može to tako. Ja to moram konstatirati i unijeti u zapisnik. Zato vas molim da torbu sada otvorite i tu pred mnom provjerite je li u njoj sve ili što fali. Kada se radi o lopovima uvijek postoji sumnja i zbog toga mora biti provjere.

-Ponovo vam govorim da nisu imali vremena išta uzeti i zato smatram da ne treba nikakva provjera. –govori Mate.

-Vjerujem vam ali kako mi propisi nalažu moramo se držati toga i obavimo to što prije kako bih ovo dvoje poslije mogao sprovesti u stanicu.

-Zar zbilja to moram?-Gospodine, izvršite već jednom moje naređenje –nestrpljivo će policajac.

Mate uplašeno podiže poklopac torbe. Izbezumljena pogleda policajac zuri u njenu unutrašnjost.

-Au, šta je ovo? Je li to vaš novac?-Ne, nije moj.-Kako nije, pa malo prije ste rekli da je torba vaša.-To je rekla moja žena.-Ali i vi ste to potvrdili.-Jesam, ali nisam rekao da je moj novac.-Ako je torba vaša, logično je da je i novac vaš.

Zbunjeni policajac bjesnio je zbog Matine izjave. Gleda u Matu pa u Miru a potom vikne – Čiji je to onda novac?

-Ne znam, valjda njihov.-Ma što je sad ovo. Da se to vi sa mnom ne šegačite? Da nećete još reći da su

ovo dvoje došli kod vas kako bi uzeli torbu i stavili novac u nju.-Ne, neću zato što je novac već bio u njoj a ja sam upravo pošao na policiju

da ga predam, ali žena me omela svojom smutnjom i tako sam zaboravio uzeti torbu. U međuvremenu došli su u stan ovo dvoje te otuđili torbu i s njom novac.

- 95 -

-Otkud vama taj novac?-Uzeo sam ga njima. A kako im ga nisam mogao vratiti jer su pobjegli to sam

zato pošao na policiju da ga ostavim tamo pa da oni potraže ovo dvoje i vrate im novac.Policajcu uzavre krv u žilama. Njegovo lice poprimi izraz bijesnog lava koji je stiješten u kavezu gdje trpi maltretiranje ali zbog ograde ne može ga spriječiti. Kad bi tko provjeravao odmah bi uočio ubrzani rad srca, disanja i promjene boje na licu koja se mijenjala sad u bijelu, sad u crvenu. Jadno pogleda u Matu.

-Čovječe, vi me dovodite do ludila. Sad kažete da je novac njihov a malo prije toga da je vaš . Sve mi je to zagonetno i prosto ne znam što da prihvatim ko istinu.

-Rekao sam da sam novac uzeo od njih zajedno sa torbom.-Pa tko je onda tu lopov?-Po svojoj prilici ovo dvoje.

Policajac opet odmjerava pogledom najprije Matu, potom Miru a onda i ovo dvoje. Na kraju se zagledava malo duže u Husu.

-Je li to vaš novac?-Otkud bi bio moj. Prvi put ga u životu vidim.-pravi se naivan Huso.-Ako nije ni vaš, čiji je onda?-Njegov, čiji bi mogao biti nego njegov.-Sad mi je svega dosta, da li i vi tvrdite isto gospođo – obraća se Fati.-Svakako da je njegov a ne naš.-Ovo zbilja ne mogu podnijeti niti zamisliti da bih mogao doživjeti. Nije

njegov, nije vaš a opet je i njegov i vaš . Ja to ne mogu razbistriti. Svi troje poći ćete sa mnom na stanicu i tamo ćemo riješiti stvar s mojima pretpostavljenima. Dočim su u vlasti valjda su i pametniji. Idemo!

XVeć je i treću kavu za redom ispijala Mira sjedeći za stolom svoje kuhinje uz

prolongiranje beskonačnih misli. Njenu kosu boje kestena obasjavale su sunčane zrake koje su se probijale kroz krošnja drveća ispred kuće. Više ni sama ne zna po koji put se propitivala zašto je došlo do završetka takvog kakvog ni u snu nije željela. Zašto se to upravo njoj događa i zašto ju sreća napušta. Tu sreću skoro je imala u ruci a onda odjednom se rasplinjuje ko para koja odlazi u eter. Cijelo to vrijeme dok sjedi pita se je li Mate zadržan u zatvoru ili će ovaj put ipak dokazati svoju nevinost te se ubrzo vratiti. Njeno razmišljanje prekine ulazak kćerke Jelice.Ambiciozna i razmažena Jelica po završetku srednje škole nastavlja studij i sa diplomom vraća se u Rijeku. Do sada je imala širok krug znanaca i prijatelja ali bez obzira na poznanstvo nitko joj nije mogao pružiti potporu da si nađe kakav posao. Zbog toga je sve slobodno vrijeme provodila po Korzu ili kavanama. A ta lijepa cura kao i njena mama imala je svoje planove koji su graničili ambicijama boljeg života, ali okrutna stvarnost sputavala je realnost.Ušavši u kuhinju prilazi mami i ljubi je u obraz.

-Mama, što je to s tatom? Vidjela sam ga u pratnji policajca i još dvoje ljudi. Kamo je to išao i jesi li zbog toga tako zabrinuta i tužna ? –S nostalgijom u očima nadvila se nad Mirom.

- 96 -

-Kako i ne bih. Tvoj je otac pobenavio. Imao je milijune u rukama i umjesto da postane bogataš, sada će završiti u zatvoru kao lopov.

-Kakav lopov, kakvi milijuni. O čemu to pričaš?-čudi se Jelica.-Bolje da ne govorim o tome, jer kad se sjetim kakvu smo mogli imati

budućnost, dođe mi da plačem.-Ma daj ne bulazni. Odakle njemu milijuni? Pričaš koješta.-Pali s neba i propali u zemlju. O Bože, što još neću doživjeti u ovoj kući i to

sada pred starost. Tko zna koliko će ga samo godina držati u zatvoru. Što ćemo mi jadne bez njega, ti bez posla a ni ja ne radim. Od čega ćemo živjeti?Mira odjednom se podiže sa stolice i unosi u lice Jelice.

-I da znaš da je sada konačno došao kraj tvog skitanja. Ima da nađeš bilo kakav posao pa makar bila i čistačica.Uvrijeđena Jelica sjedne za stol , nogu prekriži preko druge i pogleda Miru.

-A zašto se i ti ne zaposliš?-Tko bi me primio ovako staru i što bih ja mogla raditi kad nisam završila do

kraja ni srednju školu.-Isti taj posao koji i meni nudiš. Za to barem ne treba nikakve škole. -E nećeš se ti više izvlačiti samo zato da bi po noći mogla lumpovati a po

danu spavati. Sutra idemo zajedno na Zavod i prihvatit ćeš bilo kakav posao koji ti ponude. Dosta sad te dosada služila i dodvoravala ti te udovoljavala u svemu. Sad je konačno došlo vrijeme da i tu doprinosiš nešto za ovu kuću.

-Daj mama smiri se. Zar ti misliš da se posao ubire ko kruška sa grane. Još da sam nekakva miss, znala bih kako da stvar riješim i sama, ali ovako bez da nekoga podmitiš masnim parama nemaš šanse dobiti ni mjesto čistačice a kamo li onaj tvoje struke. A ti bi još išla sa mnom. Zar tebi nije jasno da bi mi time još samo odmogla u i onako bezizlaznoj situaciji.Mira ponovo sjedne te ispije još jedan gutljaj kave. I dalje je očajna i bijesna sama na sebe jednako kao i na Jelicu a pogotovo Matu.

-Gospode, što da radimo dok on čami u zatvoru?-Otkud znaš da su ga zatvorili. Možda je samo na ispitivanju.-Sam mi je govorio o tome ali ja na to nisam pridavala važnost, a i policajac

je rekao. No, da je mene slušao, sve bi ispalo drugačije. Mogli smo putovati po cijelom svijetu, uživati blagodati prirode i napajati se luksuzom. Već sam sebe vidjela u najelitnijim luksuznim hotelima okružena slugama a gle kako se čovjek odjednom prevari. Kao da je to bio balon koga je netko bocnuo iglom i puf, sve ode u nepovrat.

-I ja se koji put zamišljam u ulozi bogate djevojke okružene udvaračima i obožavateljima pa biram i biram, neću ovog, niti ovog a sve jedan ljepši od drugog.

-A da li kad maštaš o tome da sebe vidiš u ulozi zaposlene djevojke.-Ista si kao otac – naljuti se Jelica. Uvijek sve pokvariš a tako smo se lijepo

unijele u maštanje.-Čeka nas puno posla u kući. Više nema ni ulja, šećera, praška za rublje,

frižider je tako reći prazan a onaj zlotvor nije m i ostavio ni centa. Joj, koja je to bila lova! Nikad u životu toliko nisam ni vidjela a kamo li imala u ruci.

-Reci mi konačno odakle njemu toliki novac?

- 97 -

-Našao ga u parku. Kako je lud, to se moglo samo njemu dogoditi. Netko pametan taj bi novac lijepo iskoristio ali tvoj blesavi otac pošao da ga preda policiji kako bi ga oni vratili vlasniku.

-Ako ga je htio predati policiji a nije već je policija došla po njega, kako ga je onda mogao zadržati za sebe.

-Nije policija došla zbog novca već zato što je dovela lopove.-Ništa ja tu ne razumijem. Ispada da je tata bio suučesnik tih lopova u krađi

a za to bi mogao biti osuđen najmanje deset godina robije.Mira se trgne i oštro pogleda Jelicu.

-Ma nemoj mi reći.-Jedna moja prijateljica radi u trgovini i zato što je otuđila dvije tisuće kuna

dobila je četiri godine zatvora.-Nemoguće! Kako je onda Persin direktor zato što je otuđio dvjesto tisuća

kuna dobio samo dvije godine kazne zatvora.-Hm, to ne bih znala. To je valjda zato što je za dvije tisuće i dvjesto tisuća

ista kazna po zakonu.-Kako ista kad je ona dobila četiri a on samo dvije godine.

Jelica slegne ramenima, raširi dlanove te snuždeno pogleda mamu.-I meni nije jasno kakve to zakone mi imamo.Za veću krađu dobiva se manja

kazna nego za manju.-Po tome onda bi on morao dobiti samo minimalnu kaznu, čak možda i

uslovnu. –Mira skoči od veselja.-Koliko je bilo novca u torbi?-Sigurno dva milijuna eura.-Što, zar toliko?-čudila se Jelica.-Znači da onda neće biti dugo u zatvoru a ja se već pobojala da će se to

odužiti i na deset.-No, vidiš mama da je opet sve lijepo završilo.-Kako završilo, pa još nije ni počelo.-uzbuđeno će Mira. Zaboravljaš da smo

bez kune u kući a uz to i bez posla. Kako dalje? Sutra nećemo imati više ni za kruh.Mira se podigne, pođe u sobu gdje se počešlja, namaže usne a potom se ponovo vraća do Jelice. Jelica ju samo znatiželjno gleda i koliko se god trudila da odgonetne ovo mamino lickanje nije mogla zaključiti o čemu se radi. Još ju više brine šta će biti sa ocem.Mira joj priđe sa leđa i polaže ruke na ramena. Jelica okreče glavu.

-Idemo zlato da riješimo dilemu.-Kuda da idemo? –začuđeno će Jelica.-Idemo kod Perse.-Zašto kod Perse?-Ona ima novac, a kome da se obratimo nego prijateljima.

Jelica se malo dvoumila a onda se podiže sa stolice i njih dvije odlaze.

XSat koji je otkucavao vrijeme jedini je bio glas kojeg je Mate mogao ćuti kad

se od policije vratio u kuću. Uzalud je pretraživao sobe ne bi li koga našao. Bojazan da se Jelici i Miri nije što desilo prošla ga je kad se osvježio pod hladnim tušem.

- 98 -

Umoran od napornog provedenog dana odluči poći u krevet. Težak dan i protekla događanja toliko su ga iscrpili da je jedva čekao kada će se opružiti u krevetu.

X-Vražja Persa! Kud je baš sada morala poći? –ljutita je bila Mira kad se sa

Jelicom vratila kući.-Danas nam je izgleda baksuzan dan. –Što ćemo sada? – Zabrinuto zapita

Jelica.-Ne znam ni sama. Svi su izgledi da ćemo se morati strpiti do sutra. Možda je

najbolje da pođem malo prileći. A i ti bi Jelice to mogla. Ja sam nakon svega toliko umorna da jedva gledam. U krevetu možemo i još malo razmišljati. Ideš li i ti?

-Ne, meni se ne spava. Ostat ću tu i pročitati knjigu, a ti mama samo pođi i odmori se.

-Jelice –zlato, ne zaboravi zaključati vrata prije nego pođeš na spavanje. I ugasi sva svijetla za sobom. Došlo je vrijeme da ćemo morati jako štedjeti gdje je to god moguće.

-Ne brini mama, sve će biti u redu.-Moram da brinem. Ta vidiš što nas je snašlo, a od brige ni ne znam da li ću

moći zaspati.-Hoćeš mama, samo ti pođi.-Ja onda idem, Bog kćeri!-Bog mama!

Nadolazeći vikend bio je za radnike dan opuštanja. Jelici je naprotiv bio kao i svaki drugi dan. Nedjelju je prepoznavala jedino ako je pogledala u kalendar. Sav posao u kući jedino je obavljala mama. –Hoće li i dalje biti tako? – pita se Jelica. Da li od sada u kući i njoj predstoji rad? Koliko joj se to činilo privlačnim, smatra da bi joj i zaposlenje dobro došlo jer bi raspolagala sa svojim novcem. Ipak to bi joj i oduzelo slobodu u kojoj je do sada uživala u izobilju. Što ako dobije posao koji se njoj ne dopada? Te misli vrzmale su joj se po glavi pa nije ni čitala knjigu koja joj se našla u ruci. Stalno ju mori briga – šta će biti sutra. Taman kad je odagnala sve te misli i konačno prihvatila knjigu kako bi ju i čitala, u kuhinju uleti Mira. Ugledavši ju zaplašenu i uzbuđenu i Jelica se zapanji i uplaši.

-Mama, zaboga miloga, što ti je, sva si problijedila, reci već jednom što ti je? -Vode, daj mi vode. Joj srce mi je stalo kako sam se uplašila.

Njene riječi još više zaplaše Jelicu. Već se pobojala da ju nije pogodila kakva kap, što bi značilo nove probleme kojima u ovoj situaciji i u ovoj kući za sada nije mjesto.Zagleda se u Miru dok ispija vodu. Bojala se da joj samo ta voda neće puno pomoći a napustiti stan da potraži pomoć i pri tom mamu ostavi samu bilo bi rizično, pogotovo sada u situaciji u kojoj se našla. Još se nije pravo ni pribrala a javlja se glas Mire.

-Jelice, idi po policiju.-Valjda si htjela reći po doktora, reci već jednom što ti se dogodilo da si se

odjednom tako izmijenila. –uplašena je bila Jelica.-Ne treba mi nikakav doktor već policija.-Daj mama ne bulazni. Što će nam sada u kući još i policija? Izgleda da te

ovo sve toliko smutilo da više ni sama ne znaš što želiš. Sad ću ja poći potražiti

- 99 -

doktora i poslije ćeš se valjda smiriti a dotle ćeš se morati sama snaći u stanu. Ne brini jer ću se brzo vratiti.

-Rekla sam ti da mi ne treba doktor već policija. Idi po policiju zato što je neki nepoznati muškarac u mom krevetu. Joj skoro me kap potrefila kad sam ga ugledala. Brzo dovedi policiju.

-Otkud muškarac u našoj kući i još k tome u tvom krevetu? Daj mama ne bulazni. Od ovog svega što si danas proživjela valjda ti se pričinjava i sad vidiš čak i ono što ne postoji. Popij još jednu čašu vode pa će ti poslije toga sigurno biti malo bolje.

-Kažem ti da je muškarac u mom krevetu –govori uzbuđeno Mira drhteći od straha.

-Znaš li mama tko bi to mogao biti? Jelica usmjeri uplašeni pogled u mamu.-Ne znam tko je to a nisam ga ni vidjela, no zato sam ga čula i te kako. Taj

hrče ko konj. Brzo zovo policiju dok se nije probudio. Tko zna tko bi to mogao biti i zašto je došao u našu kuću. Prokleti muškarci, čim doznaju da ti nema muža u kući odmah ti se uvlače u krevet.

-Kako ja nemam te sreće pa i mene zadesi ta sudbina?-Jelice, što bulazniš gluposti. Nije to ono što ti misliš. Idi po policiju i ne

fantaziraj više.-Dobro, idem kad toliko navaljuješ. Evo odlazim. Jelica pođe ka vratima.-Stani! Nikuda ti ne ideš. Zar misliš da bih ja smjela ostati sama u kući sa

nepoznatim muškarcem. Što da se u međuvremenu probudi?-I što onda moram uraditi?-Ni sama ne znam. A da pođeš po nekog drugog u kući pa da dovedeš njega

umjesto policajca. Da je barem doma Persa pa da nju dovedeš ovamo. U ovim okolnostima imati posla sa policijom malo je i rizično.

-Zar misliš da bi gospođa Persa tog tipa bolje sredila od policajca.-Pa nisam to mislila ali opet mislim da bi možda nas tri ili se ipak varam.-Što, zar misliš da bi nas tri mogle svladati tog tipa? Ne to ne dolazi u obzir.

Za to ipak treba pozvati nekoga muškog.-Pozovi koga hoćeš ali pođi već jednom i brzo se vrati.

Jelica polazi prema vratima i taman kad ih otvara ugleda Persu.-O hvala bogu da ste došli. Sada vas je baš spominjala mama, a u ovom času

potrebni ste nam ko kruh.-veselo će Jelica.-Što je zaboga, da nije kakvo zlo u pitanju. –uzbuđeno će Persa.-Uđite samo, nije ništa strašno.

Persa odahne i ulazi te prilazi Miri.-Što je to s tobom Miro. Koje te zlo snašlo da si tako blijeda?-Još gorje od toga Muža su mi odveli u zatvor a neki uljez uvukao mi se u

krevet.-Kakav zatvor, kakav uljez? O čemu to govoriš.-Persa se zagleda u Miru ne

bi li ustanovila da možda nije pijana. U svakom slučaju pobenavila jeste. I što sad?-Kažem ti da je netko u mojoj sobi. Dok smo Jelica i ja pošle do tebe a nismo

te našle i vratile smo se doma, dotle je uljez ušao u kuću i legao u moj krevet. Ne znam samo kako je ušao kad je sve bilo zaključano, a nismo odsustvovale ni pola sata.

- 100 -

-Zašto niste pozvale policiju?-To smo namjeravali ali ja sam se bojala ostati u kući sama.-Sad sam ja s tobom i neka Jelica pođe po policajca. Dobro da sam došla.

Znam jedan slučaj gdje su dvojica nepozvanih provalili u kuću. Žena je bila sama. I zamisli, ne samo da su je pokrali već su je i silovali i to obojica čak po dva puta.

-Oh, jadna ja. Zar da mi se to desi dok mi je muž u zatvoru?Na Miri se uoči još veća uplašenost.

-Ako se ti bojiš, ja ću se umjesto tebe žrtvovati.-dobaci Jelica.-Još si tu- bijesno poviče Mira. Gubi se već jedno po tog policajca.-Evo idem, ne brini.

Persa duboko udahne, zrak malo zadrži u plućima a onda izdahne , potom sjeda na stolicu.- Nježno hvata ruku Mire.

-Ne brini Miro, sve će biti dobro. Reci mi je li taj uljez u krevetu mlad ili star?

-Nisam ga vidjela ali sam ga zato čula. Joj kako taj hrče, ko konj . Čak jače od zvuka tenka.

-A gdje je drugi?Mira ju uplašeno zagledava i čudi se tom pitanju.

-Koji drugi, pa u krevetu je samo jedan.-E Miro moja, ti ne shvaćaš da takvi tipovi nikada ne djeluju sami. Uvijek je

jedan na straži dok drugi operira. Upravo zato je ovaj i legao jer zna da onaj drugi vodi brigu o njemu. Zanima me gdje bi se taj samo mogao smjestiti.Mira ne mogavši izdržati napetost straha ponovo se počne tresti. Persa na to nije obraćala pažnju već nastavlja.

-Možda nas taj drugi cijelo ovo vrijeme promatra iz nekog prikrajka. Da sam znala da ću ih tu zateći bar bi se malo dotjerala. Miro, možeš mi malo posuditi ruž za usne?

-Zaboga miloga Perso, što će ti sada u ovom momentu ruž za usne?-Žena si nikada ne smije dopustiti zapuštenost pa da zbog toga muški o njoj

steknu loš utisak. Mislim da bi se i ti morala malo dotjerati.-Ma za koga da se dotjeram?-Pa za ovu dvojicu. Nikada ne znaš što se sve može dogoditi. Ako čekaju

trenutak da nas zgrabe, već znaš zašto, poslije više nećeš imati prilike za dotjerivanje.

-O bože, što to pričaš Perso? Onog mog zlotvora još nisu pravo ni uhapsili i smjestili iza brave a već se stvori drugi da ga zamjeni.

-Još mi nisi rekla zbog čega su ga odveli u zatvor.-Mani ga, to je opet priča za sebe i drugi put ćemo o tome a sad me jedino

brine gdje je Jelica tako dugo. Hoće li uspjeti dovesti kakvog policajca.-Ne budi toliko nestrpljiva.-Kako da ne budem a dva uljeza u kući.-Doći će ona, ne brini. Tko zna u koju je policijsku stanicu pošla. – Ah, evo

je. Da ju nismo spomenuli još je ne bi bilo.-Dobar dan – javlja se policajac dočim je došao pred ove dvije. –Gdje je

uljez?-Ima ih više – nadoda Persa.

- 101 -

-Kako više, pa gospođica je rekla da je samo jedan. I što ja sada da uradim? Da je odmah rekla za više njih doveo bih i pojačanje, ovako ni sam e znam hoću li moći išta sam učiniti.

-Ja sam vidjela samo jednoga – uplašena se javlja Mira. –Nisam znala da nas gleda onaj iz prikrajka.Policajac se na te riječi trže, vadi pištolj i zagledava po sobi. Zidni sat upravo se ponovo oglasio zvonjavom što uplaši žene koje se stisnu jedna uz drugu.

-Uh, da sam barem sobom poveo kolegu. No sada je kasno. Ipak ne brinite, već ću ih ja srediti jednog po jednog. Recite mi samo gdje je soba pa da prvo sredim onoga koji spava . Da se nije već probudio?

-Ne, nije. Ova vrata iz hodnika desno.-Vi se samo strpite još malo i tu me pričekajte dok ja ne dovedem tog

pospanca. A možda bi ipak bilo dobro da za to vrijeme legnete na pod. Što da slučajno zapuca. Vi djevojko lezite tu do vrata i u koliko čujete pucnjavu odmah pođite po pomoć.

-A što da se vama što desi –uplašeno će Mira.-Ne brinite vi za mene. Ja se znam i sam obraniti a ovo dvoje prije ili kasnije

već ću srediti. Na kraju u svakom filmu pobjeđuje pravda a lopovi dolijaju pa će tako biti i sada. Vi samo lezite na pod i čekajte.

-Zar baš moramo? –pobuni se Persa.-Molim vas samo bez prigovora izvršavajte moje naredbe.

Žene su se i dalje snebivale bi li legle na pod ili ne.-Lezi! –zavikne strogo policajac.

U trenu se sve tri nađoše na podu. Mira se stisne uz Persu i zatvori oči očekujući da će doći zlo u koliko se zapuca. Policajac se udalji a u kuhinji nastaje grobna tišina. Jedino se čulo kucanje sata. Trenuci su prolazili ko vječnost. Grobnu tišinu odjednom prekine Matin glas.

-Kakav to cirkus izvodite na podu?Sve tri podigoše glavu i pogled usmjeravaju na Matu iza koje stoji policajac.

-Otkud sad ti ovdje, zar nisi ...oglasi se Mira ali odmah ušuti kad ugleda da se druge dvije podižu.

-Jasno da nisam –reče Mate.-Gdje je onaj drugi? – prekine ga policajac.-Kakav drugi? – u čudu ga pogleda Mate.-Nemoj ti meni da vrdaš, odavno ja poznajem takve ptičice. Govori gdje je

dok te nisam sredio?Mate ne zna što da kaže pa ga i dalje bezumno gleda.

-Ne znam o čemu to govorite i što bi to trebao da još kažem. Došao sam kući sam i kako nije bilo nikoga u njoj to sam pošao malo leći u svoj krevet. Valjda na to imam pravo jer ja tu živim.Policajac znatiželjno pogleda Matu, pa Miru i Persu a onda se obraća Jelici.

-Gospođice, što ovo ima da znači?Jelica samo nijemo zuri ali ništa ne odgovara.

-Zar sam ja morao doći ovamo samo zato da vam dignem muža iz kreveta- obraća se Miri sav ljutit i crven zbog bijesa.

- 102 -

-Zabunili smo se. Valjda nam nećete to zamjeriti – javi se Jelica uz obvezno koketiranje i šepurenje oko njega.

-Za ovo bi vas trebalo kazniti, ali opominjem vas da se to nikada više ne ponovi, inače vam neće pomoći ni vaša ljepota ni nikakvo opravdanje, jel jasno?

-Jasno ljepotane – veselo mu se unese u lice Jelica.Uz skriven osmjeh policajac odlazi. Mira za njim upućuje prezriv pogled a onda nadoda:

-Ovaj pun nas nije kaznio niti uputio sucu za prekršaje jer se zanio u Jeličin osmjeh.

-A tebi je krivo što si sačuvala sto kuna. – reče Mate.Mira ga mrko pogleda te sjeda za stol.

-Joj, pa i ja moram ići. Večeras imam još jedan sastanak. Kako sam to samo smela s uma – javi se Persa.

-I ja moram ići jer ako zakasnim propadne mi stvar – reče Jelica.-Što je to sada najednom da svi odlazite – pobuni se Mira.-Mogla bi i ti nekamo poći ako se i tebi žuri. Danas čovjek ni u vlastitoj kući

ne može naći ni djelić mira kako bi se bar nekoliko trenutaka odmorio.Mira ga samo mrko pogleda. Potom isprati Persu i Jelicu a kad se ponovo vrati nakon par časaka tišine prilazi Mati.

-Tebi je samo stalo do spavanja a ja neka si mislim kako ćemo do kraja mjeseca. Ostali smo bez kune u kući a ti velikodušno poklanjaš svoje milijune policiji i još pore toga smireno odlaziš u krevet. Pitam se samo kako to uspijevaš?

-Idem smireno zato jer mi je savjest čista. Da sam slušao tebe sad bih i ja spavao u vlastitoj samici i tko zna kad bi izašao iz nje.

-Da si slušao mene sad bi živjeli ko gospoda i ne bi morali razbijati glavu zbog brige kako ćemo preživjeti do slijedeće tvoje plaće. Čovječe, je li tebi jasno da ja više nemam ni za kruh a kamo li za ostalo.

-Umjesto da toliko pričaš radije pođi otvoriti vrata. Zar ne čuješ da netko zvoni.

-Bog Mate – javlja se Jure kad ga Mira uvede u kuhinju. Već sam na Miri uočio da se nekako kiselo držite oboje, što vam se to desilo?

-Mani me Jure, uvijek su kod nas problemi kad su u pitanju novci. Da ih imam ko pljeve opet ih ne bi bilo dosta. Zbog toga i dolazi do svađe jer ova moja nikako da shvati da ja nisam Erste banka.

-Ako je samo novac u pitanju ne trebaš ići do banke. Sve ćemo već srediti na obostrano zadovoljstvo. Ti znaš da ja dajem povoljne kredite uz minimalne kamate, svega 30% i to kao za vas. Inače su svu gdje 40%. To nigdje nećete dobiti. Kao starom prijatelju mogu te kreditirati sa deset tisuća kuna. Za tri mjeseca vratit ćeš mi samo trinaest tisuća., a o ni će tada vrijediti manje nego ovih deset sada. Ta i sami vidite kako cijene rastu, kao korov. A ovo što vam ja nudim itekako vam se isplati.

-Jure moj, od kada si otvorio privatnu firmu tebe čovjek više ne može ni prepoznati. Ne znam samo otkuda je došla tolika promjena. Više nikakva posudba ne dolazi u obzir. Prošli put posudio sam od tebe tri tisuće a morao sam vratiti pet. Ja sam to poslije itekako osjetio na svojoj koži.

- 103 -

-Mate moj, pa nisam ja kriv što se danas tečaj valute stalno mijenja. Zbog inflacije još malo doći će do toga da ćemo na tržnicu morati sobom nositi kufer pun love a kući ćemo za to ponijeti vrećicu namirnica. Ali pustimo na miru politiku cijena. Valjda znaš da se sada bavim i sa trgovinom i k tebi sam došao kao trgovac. Ako si zainteresiran imam povoljnu priliku koja je kao stvorena za tebe.

-Da mi opet ne misliš uvaliti rog za svijeću?-Daj Mate, što pričaš – ljuti se Jure.-Što ovaj put nudiš?-Imam auto, skoro nov a cijena samo 5000 eura. To tebi nudim kao starom

prijatelju inače drugima bi zaračunao duplo. Uz to još ću ti ga dati na kredit. Rok otplate čak pet godina. Godišnje ne trebaš davati više od dvije tisuće. To ti je prava bagatela u odnosu na vrijednost. Ovo ti je šansa kakvu nećeš imati dok si živ u koliko je sada ne iskoristiš.

-Nemam ja sada taj novac a s mojom plaćom izgleda da ga neću nikada ni imati.

-Upravo ti zato i dajem na kredit. Zar ne vidiš da cijene samo rastu. Za pet godina bit će skuplji bar četiri puta. Reci što je danas dvije tisuće eura. Sitnica koja nije vrijedna ni spomena. Ovo ti je prilika koju moraš iskoristiti. Auto je skoro nov.Star tek par godina. Vlasnik ga nije tako reći ni vozio. Više vremena bio je u garaži nego na ulici. Uzmeš li ga, odmah dobivaš dokumente i cijelu obitelj možeš provoziti gdje ti je god volja.

-Svi naši susjedi već imaju automobile. Neki i po dva a mi jedini moramo se gurati po smrdljivim autobusima – ubaci se Mira u razgovor.

-Bravo Miro, tako treba govoriti. Vidi se da si suvremena žena koja zna potrebe suverenog čovjeka. Danas auto više nije luksuz. To je neminovna potreba svakog kulturnog čovjeka. To je ušteda i vremena a vrijeme je novac. Poslušaj ženu Mate i evo tu potpiši i auto je tvoj.

-Ne dolazi u obzir.-Kajat ćeš se jer se ovakva šansa ne ukazuje dva puta.-Kajao se je on već tisuću puta samo je tvrdoglav i ne priznaje. A tko na

kraju ispašta nego ja – govori Mira.Razgovor prekida ulazak Jelice.

-Što je kćeri, kako to da si se tako brzo vratila – pita Mira.Uzbuđena Jelica pogleda svih troje a potom reče:

-Vratila sam se jer sam našla ovu torbu.-Zar i ti sine Brute! – pogrdno reče Mira – Ima li šta unutra?-Ima a to je i razlog zašto sam se vratila.-Koliko kćeri, daj brzo da prebrojimo ako to već nisi sama uradila. –

uzbuđeno će Mira.-Nema unutra to što ti misliš. U njoj je samo jedna cedulja.

Mira je srdito pogleda. Zbog trenutne slabosti prilazi stolici i sjeda. Tada se ponovo okreče Jelici. Dvojica muškaraca samo prate događanje. Jelica osjeti prijekor i shvaća da je pogriješila što se povjerila svojima. Na to se oglasi Mira.

-Donosiš kući tu otrcanu torbu i praviš paniku samo zbog jedne pišljive cedulje.

-Donijela sam je kući zbog sadržaja na cedulji.-Ljuti se Jelica.

- 104 -

-Šta piše na njoj? – upita Mate.-Evo pročitaj – Jelica mu predaje cedulju."Drže me zatvorena bez mog pristanka – pomozite"-pročita Mate.-To je netko koga su kidnapirali –reče Jure.-Joj Bože, tko zna tko bi to mogao biti –dobaci Mira i nastavi – trebalo bi

odmah pozvati policiju da spasi tog jadnika.-I ja sam to odmah htjela a onda sam se predomislila i odlučila da se prvo

posavjetujem sa vama. –veselo će Jelica.-Bravo kćeri moja, baš lijepo što si se prvo nama obratila.-Činjenice govore da je taj čovjek u nevolji i da mu treba pomoći. Problem je

jedino što ne znamo radi li se o ženi ili muškarcu, mladom ili starom, koliko osoba ga čuva i jesu li naoružani, koliko su zli. Zato da i hoćemo što učiniti, bez policije to je uludo. –govori Jure.

-To i ja kažem i upravo zato treba obavijestiti policiju. Na koncu to im je i posao za kojeg su plaćeni. Jelice, zlato mamino. Bi li ti pošla po policiju.

-Dobro mama, evo idem.-Ne trebaš nikuda poći samo zbog toga. Ja i onako odlazim pa ću uz put

skrenuti do policijske stanice i poslati policajca do vas – reče Jure.-Bravo Jure, to ti je najbolje da uradiš tako, samo reci policajcu da požuri.-

reče Mira.-Idem ja sada. –Pogleda u Matu –Reci mi jesi li se odlučio za auto?-Ne dolazi u obzir nikakva kupnja – odgovori snuždeno Mate.-Kad ti tako kažeš neka ti bude, samo znaj da propuštaš izvanrednu priliku.

Ja sad idem i ne brinite za policajca. Bog.Ukućani posjedaše oko stola. U njihovim očima uviđa se želja da pomognu tom jadniku koji čami otet i tko zna u kakvoj patnji. Njemu tišinu prekida Mira.

-Taj je sigurno sin nekog bogataša. Danas se samo takvi kidnapiraju a kriminalci na njima zgrću milijune.

-Zar nije žalosno da u našoj zemlji deset posto bogatih na najelegantniji način ubiru danak od sirotinje i još im u tome pomaže država. A mi, umjesto da se bunimo još im i plješćemo , a time osiguravamo da i dalje to čine. –reče Jelica.

-Ne miješaj politiku u ovo. I tvoj je otac mogao biti danas jedan od tih deset posto, a glupan i dalje želi živjeti u siromaštvu. Mogli smo uživati u luksuzu na jahtama, boraviti u najskupljim hotelima, imati raskalašenu vilu sa terenom za golf i tenis te nadasve voziti se u skupocjenom automobilu, a zbog njegove glupe odluke mi ćemo se i dalje gurati u smrdljivim autobusima i živjeti sirotinjski kao i do sada.

-Zar ti Miro ne možeš bar malo prestati. Cijelo vrijeme od mene tražiš da izigravam nekog bogataša. Ako ti je toliko stalo do takvog, zašto si se onda udala za mene siromaha. Tvoja težnja za nekim prestižem u društvu već me počela nasmijavati. Ne želim se rugati tvojim željama i nastojanjima, ali neke stvari nikako ne mogu prihvatiti. Ja nisam nikakvo nadnaravno biče i osoba koja se mijenja ko zastave na jarbolu – danas ovakav, sutra onakav. Ako ti je i dalje stalo do mene, želim da me prihvatiš ovakvog kakav sam, a ovakav ću i ostati. Ako ti to nije pravo reci.

-Bojiš se priznati da si kukavica bez i malo odgovornosti ali i osjećaja za nas dvije.

- 105 -

Mate ju samo strogo pogleda a tada prihvaća bocu i usipa čašu rakije.-Ne skrivaj kukavičluk u čašici rakije. To ti neće pomoći sve dok ne začneš

misliti svojom glavom. Bolje se ugledaj u druge pa ćeš znati razlikovati što je vruče a što hladno. Znam da ti teško pada razgovarati o toj temi, ali čovjek dok god ne uvidi da griješi, mora si svaki dan ulijevati u glavu istinu, a istina je da si rođen ko glupan i da ćeš kao takav i umrijeti – ljutito će Mira.

-Zaista ne znam u čemu viđaš toliki problem. Živimo kao tisuće drugih ljudi i umjesto da u miru kročimo prema starosti koja će ubrzo doći, ti stalno podmećeš klipove i otežavaš nam i onako otežanu situaciju.Mira ga sluša i pri tom lomi prste ne bi li utažila bijes. Mada je sve što je rekao bila istina, a njegov stav korektan, ona je sve to smatrala pogrešnim. Osjeća da je sa njim mogla provesti bolje trenutke. Solidnu sreću mogla je naći kao mlada i u drugim muškarcu , ali ljubav je bila ta karika koja je prevagnula. Uz to i obostrano prijateljstvo bili su razlog da je baš njega odabrala za muža. Nada da će im život poteći bolje u njoj je postojala od prvog dana. Gledajući druge kako se na nepošten način snalaze i time bogate potakao ju je da nagovori Matu istom poslu. Na žalost čini joj se da se to nikad neće ostvariti, a ako i bi, na to bi morala još dugo čekati. Za to vrijeme njihove rasprave Jelica je i dalje sjedila prekriženih nogu i samo nijemo promatrala.Dočim se oglasilo zvono na ulaznim vratima Jelica poskoči i uvede policajca.

-Dobro veće. Koji je to problem ponovo uskrsnuo ? –smireno reče policajac-Izvolite sjesti. Jeste li za čašicu rakije? Prava domaća, zapravo nektar a ne

rakija. Hoćete li probati – nudi ga Mate.-Najljepša hvala, ali ja na dužnosti ne konzumiram alkohol. Recite mi o

kakvoj je to cedulji riječ?-Ja sam našla torbu i u njoj cedulju. Izvolite pogledati –javlja se Jelica.-Kako se zovete gospođice?-Ali zašto, pa ja nisam ništa skrivila –uplašeno će Jelica.-Nitko vas ne optužuje ali dužnost mi je da sve podatke unesem u zapisnik a

tu spada i vaše ime kao svjedoka i nadam se da se zbog toga ne ljutite.-Ako je tako oprostite. Zovem se Jelica Matić.-Gdje ste pronašli tu torbu u kojoj je bila cedulja?-Bilo je to u via Roma 5. Baš sam išla sa prijateljicom, kad zapazim tu torbu.-Morat ćete mi dati torbu i cedulju koje ću priložiti uz zapisnik. No prije

svega moram vas sve upozoriti da o ovome više nikome ne govorite ni riječi. Nemate pojma kako su ti kriminalci danas organizirani. Da im bilo što dođe do ušiju , sav trud kojeg bi uložili u oslobođenje tog jadnika bio bi uzaludan.

-Šutjet ćemo ko ribe, ne brinite – reče Mira.-Onda je sve u redu. Ostalo je naša briga, a vi se i dalje ponašajte kao da se

nije ništa dogodilo, sve dok vas ne pozovemo. Ja sada idem da pokrenem akciju oslobađanja tog jadnika a vi kako sam rekao.Nakon što je ispratila policajca Jelica po ovo sjeda za stol. Sve troje ponašaju se kao da čekaju konobara koji će ih uslužiti na pladnju izvještajem rezultata akcije oslobađanja taoca.

-Tko bi rekao da će taj čovjek biti tako brzo oslobođen i to zahvaljujući samo tebi, kćeri moja. Dobro da je policajac zabilježio tvoje ime. Taj milijunaš koji čami

- 106 -

kod otmičara čim bude oslobođen pitat će tko mu je pomogao u tome. A znaš li ti kćeri moja što iza toga slijedi?

-Princ će donijeti cipelu i od Pepeljuge zatražiti ruku – posprdno reče Mate.-Ti odmah iz svega praviš šegu, a ne znaš da su bogataši puni love. Ne mora

on odmah doći i od Jelice zatražiti ruku, ali zato Jelici može pružiti svoju ruku iz koje će da kapne i pokoji eur.

-Od kuda ti znaš da je to baš nekakav milijunaš?-Zar ti misliš da otmičari ugrabe takvog bogca kakav si ti. Za tvoj otkup

nitko živ ne bi dao ni jedne lipe.-Ma je li to istina. Kad bi tebe netko ugrabio ja bih mu još platio samo da te

ne vrati.-Zlobniče jedan!

Mira još uvijek nije iz sebe mogla istresti bijes i zato polazi do štednjaka da si skuha kavu. –Taj me moj Mate stalno drži na vatri i već zbilja ne znam što da uradim sa njim –govori sama sebi.-Uvijek je protiv.Ni Mate se više nije htio raspravljati te odluči da pođe na počinak.

Slijedeće jutro opet se svih troje nađoše zajedno oko stola. Upravo kad su započeli sa doručkom oglasi se zvono.

-Tko bi to mogao biti ovako rano – uplašena glasa reče Mira.-Ako si znatiželjna digni se i pogledaj.

Mira se bijesna podiže i nakon par trenutaka uvodi u kuhinju nepoznatog gosta.-Dobro jutro. Nadam se da vas nisam omeo u doručku. Samo vi nastavite a ja

ću lako počekati dok ne završite.-Ako niste doručkovali izvolite nam se pridružiti – ponudi ga Mate.-Hvala lijepo, ali to sam već obavio.-Onda bar sjednite i popijte jednu rakiju. To valjda još možete.-Hvala lijepo ali i za to mi je malo prerano.-Onda nam valjda možete reći što vas je navelo ovoj posjeti i koji je razlog

da ste tu tako rano. –oglasi se Mira.-Oprostite što se nisam odmah predstavio. Prije toga moram vas upitati jeste

li vi gospodin Mate Matić.-Da, jesam. Zašto to pitate?-Baš mi je drago što sam vas zatekao kod kuće jer bih inače morao ponovo

dolaziti. Onda da se predstavim. Ja sam općinski službenik, naime njihov izvršni i dolazim do vas zbog nagrade.

-Kakve nagrade? –zbunjeno će Mate.-Pa nagrade koju ste dobili.-Vi ste se sigurno zabunili. Nikakvu nagradu ja nisam dobio. Vi ste to

sigurno mislili na drugu osobu.-Vidim ja da ste neupućeni i da vam moram to malo bolje objasniti. Ja sam

došao da vam uručim nagradu a ne da vas obavještavam o njoj.-Ne pravite šegu sa mnom. Tko bi mene nagrađivao? To je valjda nekakva

šala a sada mi baš i nije do šale.-Ne čovječe, nije nikakva šala. Donosim vam ček na sto tisuća eura i ovu

čekovnu knjižicu a novac je deponiran u Erste banci i sa njim možete raspolagati čim potpišete ovdje. Banka garantira za njega i još vam daje kamate.

- 107 -

Mate ga još uvijek zbunjeno gleda i u čudu se pita je li to istina. Osjeća da bi od njega bilo nepošteno uzeti to ako mu ne pripada i zato upita:

-Tko mi šalje tu nagradu?-Ah, oprostite, mislio sam da vi to znate. No kako vidim moram vam iznijeti

sve detalje. Firma kojoj su lopovi otuđili novac , a koji je zahvaljujući vama vraćen i krivci predani pravdi daje vam to kao nagradu koja vas i po zakonu pripada. I evo ona je sada tu samo čeka vaš potpis.

-Da li ja to sanjam? Miro, uštipni me da se uvjerim da je to istina.-Sto tisuća eura –govori Mira u zanosu ne slušajući želju Mate. Gospode, pa

mi smo sada bogati. Ipak moram primijetiti da se ovi iz firme baš i nisu pretrgli. U torbi je bilo bar dva milijuna a nagrada koliko znam iznosi deset posto. Mogli su dati još nešto pa da budemo milijunaši, a ovako smo samo polumilijunaši.

-Oprostite gospođo, ali o tome ne odlučujem ja već oni u firmi. Ja sam ovlašten samo da uručim čekovnu knjižicu i to je sve.

-Uh, što ću si sada sve kupiti. Prvo je na redu da si kupim trideset haljina.-I ja već vidim trideset haljina koje će visjeti u mom ormaru – ushićeno će

Jelica.-Evo Miro, sad valjda uviđaš da se isplatilo biti pošten. –javi se Mate.-Da, poštenje se uvijek nagrađuje. Najbolji primjer za to navodi i vaš slučaj –

javlja se općinski službenik.-Ja to govorim svaki dan svojoj ženi ali ona tvrdoglava to ne može shvatiti. A

vama gospodine kao donosiocu ove nagrade ne znam kako da zahvalim.-Kad baš želite onda ispunite jedan ček. Napišite samo iznos i stavite svoj

potpis, ostalo ću sve ja.Dočim to Mate uradi opet se javlja službenik.

-Hvala vam, samo za toliku nagradu baš se i niste pretrgli. – Bijesan službenik demonstrativno napušta stan.Još više bijesan nakon ovoga Mate prilazi stolu. Mira i Jelica samo nijemo zure u njega ne znajući o čemu se radi.

-Ma vidjeste li vi ovog pokvarenjaka. Za te novce koje sam mu poklonio ja moram rintati bar pet dana, a on se buni da mu je to malo, a tu nije bio ni pet minuta. I što je najžalosnije za taj posao dobiva i plaću od općine.

-Što se sada za to sekiraš? Umjesto da sjedneš sa nama za stol i da zajedno donesemo odluku na što ćemo potrošiti novac ti razbijaš glavu o općinskom službeniku.

-Ma jesi li ga vidjela. Pohlepa mu sja iz očiju, a za svoj posao trostruko je više plaćen nego ja.

-Ama pusti sad tog čovjeka na miru. Sjedni tu i pridruži se nama dvjema u rješavanju problema oko trošenja tog novca.

-Nije problem u tome kako potrošiti novac već kako da ga racionalno iskoristimo. Zato ja smatram da ga je najbolje oročiti u Erste banci. Oni su sigurni za ulaganje a i kamate su im pristojne.

-Ma jesi li ti lud čovječe? Zar ti ne uviđaš da smo nas dvije obučene ko prosjakinje. Zato prvo moramo riješiti pitanje odječe. Iza toga dolazi na red automobil pa opet niz sitnica, a red je da se malo i provedemo. Nikada nisam izlazila

- 108 -

u luksuzne hotele, pa da bi sada ne mogu ići ovakva. Trebam i ja izgledati ko dama. Na koncu, valjda sam i ja zaslužila da budem zapažena u društvu. Zašto se i ja ne bih usporedila sa ženom gradonačelnika. Možda kao mlađa vrijedim i više. –reče Mira.

-Za mnom će sada trčati svi momci u gradu i znani i neznani –javlja se Jelica.-Više nećeš morati tražiti ni posao. Sada ćeš moći potplatiti svakoga za posao

koji želiš.-Mama, što će mi sada posao kad smo puni novca.-Zar ti misliš da će novac trajati vječno?- ljuti se Mira.-Kad ga ne bude onda ću si potražiti posao, a sada još malo želim da poživim

i da se provedem.-Hm, možda si u pravu kćeri moja. Pustimo sada sve i nas dvije idemo u

trgovinu. Jedva čekam da vidim robu koju želim kupiti, te da konačno i ja začnem trošiti a ne samo štedjeti.

-A što ja ovdje predstavljam. Zar se mene nitko ništa ne pita? – uvrijeđeno će Mate.

-Šta se to ima tebe pitati. Ti bi se u trgovini samo dosađivao kao što si uvijek a i onako se ne razumiješ u modu i samo bi nam bio suvišan. Uz to kao muž i otac dužan si nam priuštiti to što tražimo a tvoje je samo da potpisuješ čekove. Za iznos ne navodi svotu. To je naša briga. Učini to brzo pa da već jednom krenemo.

Mate se malo snebivao ali onda shvati da bi odugovlačenjem samo izazvao svađu. Nekoliko tisuća kuna koje će utrošiti na sebe neće biti nikakav problem a novac je i onako samo papir. Kad je konačno ostao sam začne razmišljati. Najviše ga brine Jeličino zaposlenje. Već je u godinama kada bi trebala imati svoju obitelj, odgajati djecu. Od djetinjstva uvijek je bila mažena i nikada joj ništa nisu uskratili, ali sada je već zrela žena koja se treba osamostaliti. Ovaj novac daje priliku da se to ostvari i da si osigura budućnost onakvu kakvu zaslužuje.Njegove misli prekine zvuk zvona na vratima. Kad ih otvori iznenadi se dočim ugleda policajca. Njegovo crveno lice i bijesni izraz iznenadi Matu.

-Uđite – reče mu Mate snuždeno.-Gdje je ona koja mi utrapi cedulju sa porukom da ga drže zatvorenog bez

njegovog pristanka.-Mislite li to na moju kćerku?-Da, upravo na nju. Što mi ga ta podvali. To će me koštati najmanje pet

godina gubitka unapređenja, a da ne govorim o bruci koju sam doživio.Sad je i Matu bijes policajca ispunio nemirom. Jeličin poziv za pomoć kidnapiranom čovjeku smatrao je časnom dužnošću i plemenitim djelom, stoga ga čudi zašto bi to bila pogreška. Dosada nikada nije viđao policajca u takvom raspoloženju pa zato upita:

-Objasnite mi molim vas što je po srijedi da se ...-Još pitate – prekinu ga policajac – puno toga je posrijedi. Angažirao sam pet

kolega kako bi mi pomogli u oslobađanju kidnapiranog čovjeka, a taj kidnapirani nije nitko drugi već zatvorenik koji čami u gradskom zatvoru u via Romi 5. i to zbog krivičnog djela krađe i nasilja, osuđen na pet godina robije.

-Joj, tko bi to znao. Sve je upućivalo na to da jadnik traži pomoć. Zbilja je njegov gest za svaku osudu. Zbog obmane bi mu trebalo prikrpiti još pet godina.

- 109 -

-O tome ne odlučujem ja, ali zato ne mogu zaboraviti niti si mogu dozvoliti da se netko poigrava sa mnom na način kakav mi je priuštila vaša kćerka.

-Ne ljutite se, molim vas. Sve se dade urediti na smiren način. Evo ja sam spreman platiti iznos kojeg zatražite za pretrpljenu sramotu. Recite samo cifru i odmah ćete biti isplaćeni.

-Šta, zar vi mislite da se hrvatsku policiju može potplatiti. Za to bi vas trebalo kazniti, čak i zatvoriti.Mate ga zaplašeno pogleda.

-Oprostite, ali ja nisam mislio to. Danas sam dobio nagradu. Sigurno ste već upoznati sa time, pa sam mislio samo policiji dati prilog kao naknadu za vrijeme koje ste utrošili u akciju spašavanja tog kidnapiranog čovjeka.

-Pa rekao sam vam da nitko nije kidnapiran i zato nikakva nagrada ne dolazi u obzir. Mi smo narodna policija i naša je dužnost da služimo narodu, a za naš rad plaćeni smo od države.

-Onda taj dar zadržite za sebe. Rekli ste da će vas to koštati pet godina bez napredovanja.

-To nikako. Kad bi naša policija to činila ljudi bi nas poistovjećivali sa kriminalcima a mi to nismo. Mi smo hrvatska policija i imamo svoje dostojanstvo.

-Imate li djece?-Da, imam kćerku staru 13. godina.-Kad bi ja njoj nešto poklonio, bi li to bio prekršaj?-Ne, pa ona je još maloljetna.-Onda će joj stric Mate pokloniti nešto lijepoga za njeno daljnje školovanje i

to ne treba nitko znati osim nas dvoje. Što kažete na to?-Ako se radi o takvom poklonu, to je onda nešto sasvim drugo.

Mate ispisuje ček na deset tisuća eura. –Ugledavši iznos policajac samo što ne poskoči od zadovoljstva.

-Vidi se da ste pošten čovjek. I što da drugo rečem nego hvala, a što se tiče one cedulje navodnog kidnapiranog, recite kćerki neka zaboravi kao da ga nije ni bilo.

-Jeste li za čašicu rakije?-Ne hvala, na dužnosti nikad ne konzumiram alkohol. Uz to još mi se i žuri.

Služba je to a i sami znate kako to ide.-Znam, svratite onda drugi put na piće kad ne budete u službi.-Hoću. Ostajte mi dobro.

Dočim je policajac otišao u Matinu kuću stiže Jure.-Dobre vijesti brzo se šire. Čestitam Mate. Znaš li ti da ćeš jednog dana u

našem gradu postati i velika ličnost. Zaslužio si to i ne samo ovu nagradu već i odlikovanje uz dostojno priznanje jer je tvoj podvig pouka ljudima koja ukazuje da se poštenje itekako isplati.

-Jure moj, lijepo to govoriš, no ja nisam ni za nagrade ni pohvale. Želim samo da do kraja svog radnog vijeka imam plaću za dostojan život, a ne ovakvu kakva je bila do sada. Veliki novac samo kvari čovjeka, ali pristojna plaća bi ga ne samo usrećila već bi omogućila život u sreći i blagostanju u kojoj bi se zadovoljavao i sa sitnicama.

- 110 -

-Ne trebaš biti toliko skroman. Pa ti si junak. Ne može svatko čak dva puta nadmudriti lopove. Uzeti im plijen, vratiti ga vlasniku a da pri tom ne manjka ni lipe.

-Pa nije baš sve to bilo tako.-Hajde, nećemo sada raspravljati detalje. Glavno je da si ti načinio podvig i

da si za to dobio priznanje. Da to sada proslavimo, donesi onu rakiju koju skrivaš u ormaru.Kada su ispili svako po dvije čašice Jure nastavlja:

-Čuj me Mate, ja sam ti opet došao sa dobrom ponudom. Sada kad si pun love sigurno želiš kupiti i dobar auto. Nudim ti zato priliku kakva se ukazuje samo jednom u životu.

-Skrati malo tu priču jer mi je već odavno poznata.-imam Bemvejca, upravo izašao iz kalupa, posljednja riječ tehnike a cijena

prava bagatela, samo deset tisuća eura. Trebaš samo na ovaj dokument staviti svoj potpis i auto je tvoj. Što kažeš da u to ime ispijemo još po jednu čašicu tog tvog nektara za odličnu pogodbu.

-Uzeo bih ja i auto ali mislim da se prije toga ipak moram posavjetovati sa ženom i kćerkom. O svim većim akcijama kupnje u kući želim da to zajednički odlučimo.

-Daj Mate, gdje ti živiš. Dok se ti sa svojom obitelji odlučuješ na kupnju cijena auta porast će na petnaest tisuća, a to nije sitnica. Danas čovjek mora misliti što će biti sutra. Zato i je moje geslo; što možeš učiniti danas, ne ostavljaj za sutra. Deset tisuća za tebe je prava sitnica. Poslušaj starog prijatelja i nećeš pogriješiti.

-Kažeš BMW.-Nov novcat, ove godine proizveden, a vozi ko raketa i to za samo deset

tisuća. Pa to je prosto smiješna suma. Ako ga usporedimo sa Fijatom kojeg si namjeravao kupiti, razlika je ko dan i noć. Njega ćeš naći i za bescijenje ali ovaj, to ti je auto za čitav život a kao tebi dajem ti ga u pola cijene, a to ti ne bi učinio ni vlastiti brat.Mate se i dalje snebivao što da učini. BMW je cijenjen auto i na cijeni a ova cijena koju nudi Jure više je nego pristupačna.

-Ako je istina to što kažeš onda si me ubjedio. Možeš li malo spustiti tu cijenu.Jure ga mrko pogleda. Okrene se kao da želi otići a onda se ponovo vraća do Mate i zagledava mu se u lice.

-Da li se ti to sa mnom šališ?-Ne, mislio sam samo...-Ne budi smiješan. Pa ovo je cijena više nego simbolična.-Uostalom taj novac sam dobio ja a ne žena. Prije nego je otišla napomenula

je da ćemo kupiti i auto. Novac će i onako brzo izvjetriti, zato je bolje da u kući imamo nešto vrijedno i korisno a do sada sam o auto mogao samo sanjati. Evo ti ček i reci kada mogu auto preuzeti?

-Bravo Mate, znao sam da si razuman čovjek. Već sutra taj auto možeš prodati za duplo veću sumu ali bilo bi glupo da to učiniš. Ta auto je danas potreba a ne luksuz. Evo ti dokumenti i sutra radi sa njim što te volja.

-Jeli li za još jednu rakiju da zalijemo pogodbu?

- 111 -

-Pa još jedna ne bi nam škodila. No poslije zbilja moram poći jer me čeka još puno posla, a muči me i ta prokleta žgaravica.

-A mene muče leđa. Možda je dobro da poslije i ja malo prošećem kako bi time rasterao krv po tijelu. Uz put ću i pogledati auto.

-Imaš pravo Mate. Čovjek ne smije stalno sjediti u kući makar bio i bolestan. Dnevno moraš prošetati bar tri kilometra, a za naše godine to je i najbolje za zdravlje. Ja se od kad imam tu firmu našetam i previše. Nadmašujem čak i poštara. Unatoč toga još me uvijek vuče želja da koji put i potrčim Ipak godine čine svoje.

-Pravo imaš Jure. Hodanje je za nas sasvim dovoljno a i ne košta. Hodanje održava ravnotežu svih organa a to nam je itekako potrebno. U to ime ispijmo još po jednu čašicu.

X-Toliko paketa nismo imali u kući ni prilikom svadbe. A koliko ih će još doći

i kud ćemo staviti sve te stvari? –govori Mira Jelici.-Možda bi bilo dobro da sada kupimo i nov namještaj. Ovaj je već i onako i

star i ne suvremen i ne ekonomičan.-Pustimo sad to nego ovo treba da vidiš. -Mira vadi iz paketa jednu haljinu i

prislanja je na tijelo. Iz očiju joj sijevaju iskre od zadovoljstva kad se okreće prema Jelici. – Onda, što kažeš na ovo?

-Prekrasna je. Šteta da nosiš veći broj od mene jer bi ju inače i ja mogla koji put obući.

-Imam osjećaj da mi je za ovaj model stomak malo prevelik, što kažeš?-U prvu si mama, ali i za to ima lijeka.-Kakav lijek, brzo reci kćeri.-U tvojim godinama žene nose steznik.-Možda si u pravu, samo u njemu bi se osjećala nelagodno. A što misliš na

masažu ili možda toplice? Sad si barem mogu i to priuštiti.-Što bi išla tako daleko kad u gradu imaš na stotine salona za ljepotu.-Zbilja, reci mi što će mi oni uraditi?-Imat ćeš uz masažu i saunu, dizat ćeš i utege...-A ne, to ne dolazi u obzir. Ne želim imati mišiće poput onih bildera. Utezi su

za muškarce a za dame treba nešto nježno.Jelica se na to nasmije a onda reče:

-mama, pričaš koješta. Još ni jedna žena nije dobila mišiće dizanjem utega u salonima za ljepotu. Mi smo drugačije građene od muškaraca a utezima možemo dobiti samo ljepotu. Najbolji ti je primjer kad gledaš ljepotice iz Holivuda. Što više vježbaju sve su više privlačnije, a na njima se ni malo ne uočavaju nabildani mišići.

-Zašto su onda bilderi toliko mišićavi?-Zato što vježbaju s ciljem a uz to polažu i na prehranu. Sa ishranom u sebe

unose i mnoštvo vitamina, bjelančevina i još koješta što utiče na povećanje mase. Veliku ulogu imaju i sintetički proteini. Učinak možeš ogledati i na piletu. Ono koje se hrani sintetičkom hranom za mjesec dana doseže težinu odrasle kokoši. Za razliku od njega pile koje se hrani prirodnom hranom nije veće od šake. Tako je i sa ljudima., a koliko je to od koristi to je druga priča.

-I ti misliš da bi i ja u salonu mogla dotjerati lijepu liniju?

- 112 -

-Svakako samo ako slijediš upute.-Sutra ću poći i ja u taj salon. Reci mi adresu ako kojeg znaš?-Kako ne bih znala, pa i sama sam odlazila u neke.-Ništa mi nisi o tome govorila.-Nisi me nikada ni pitala o tome.-Tako bih željela liniju dotjerati u sklad pa kad se obučem i stupim u

društvo, ima da im od zavisti pukne film . No bojim se da to neću tako brzo postići. Ja volim i malo više pojesti a sad kad je toliko novca u kući bojim se da neću moći odoljeti dobrom zalogaju.Jelica joj prilazi bliže. Dok hoda čuje se glasno lupanje potpetica o pod.

-Reci mama želiš li da razgovaramo o tvojoj liniji na bolje ili na gore.-Shvati da sam već prevalila četrdesetu a to su godine u kojima više ne

možemo misliti na mladost i povratku ljepote. Svakim danom naziru se bore i sijede vlasi a ljepota sve više iščezava.

-Još nisi ni započela sa kurom pomlađivanja a već si se pomirila sa porazom. Godine ti više nitko ne može vratiti ali zato ti može uljepšati tijelo, povratiti kondiciju a to te čini mlađom, time i lijepom.Mira se podiže sa stolice. Istovremeno začuje se zvono na ulaznim vratima.

-Dobar dan sretnici, drago mi je vas vidjeti.-Joj Perso, u velikom smo poslu. Prosto ne znam ni gdje mi je glava a ti došla

baš u nezgodno vrijeme kad nam je kuća sva u neredu.-Vidim ja da sam dobro došla samo onda kada sam potrebna.-Hajde molim te, što to govoriš.

Jelica je sjela za stol i jednom rukom gužvala pulover kojeg je držala u krilu.-Vi ste sada bogate i više ne znam da li ja kao sirotica smijem ubuduće da

vam se i obraćam.-Daj Perso ne bulazni. Uvijek smo bili prijatelji i takvi ćemo ostati i dalje.

Radije pođi u sobu pa da ti pokažem što sam sve kupila. Ima da ti srce stane kad to sve vidiš. Kad sve dospije što smo naručili neće moći ni stati sve u kuće. Zato ćemo izgleda morati i mijenjati stan za veći.

-Hoćeš li i da kažeš da se više ne trebamo viđati. Do sada si mi bila najbolja prijateljica ali ako se odselite, poslije me više nećeš ni prepoznati.

- Perso, ne pričaj koješta, uvijek ćemo ostati prijateljice,- dođi. U spavaćoj sobi Mira raširi pakete po bračnom krevetu a onda otvara jedan i iz njega vadi haljinu. – Onda, što kažeš na ovo.Persa iskolači oči od divljenja. – Kako je lijepa, koliko te samo košta?

-Bolje da ne pitaš za cijenu. Jedino me strah da Mate ne padne na guzicu kad počnu stizati računi.

-Šta se sekiraš za to. Pa sad bar imate puno novca. Ja toliko nisam držala u životu.

-Znaš da je lijep osjećaj biti bogat.-Ja o tome ne mog i sanjati a kamo li osjećati.

X

- 113 -

Slijedećeg dana ponovo je Persa posjetila Miru kako bi se i dalje upoznavala sa novim pošiljkama koje stalno pristižu. I dok su se njih dvije divile modnim novitetima, Jelica je za to vrijeme u kuhinji za stolom prevrtala prispjele račune.Njenu pažnju prekine ulazak nepoznatog muškarca. Plavo odijelo sa bijelom košuljom uz šarenu kravatu te fotoaparatom u futroli preko ramena ukazivali su da se radi o zgodnom tipu srednjih godina. Njegova ljepota kao stasita muškarca odmah je upala u oči Jelici.Dobro oko u tom gospodinu sa crnom perikom i umjetnim brkovima odmah bi prepoznalo Husu.

-Dobar dan lijepa djevojko. Nisam ni znao da u ovoj kući boravi tako lijep cvijet, tako nježan i poželjan.Iznenađena Jelica odmah je pospremila sve račune sa stola a potom se zagleda u došljaka odmjeravajući ga od glave do pete. Dok ga je gledala divila se njegovoj muškosti, ali strah od nepoznatog još ju je uvijek kočio da se upušta u razgovor.

-Sve ću vam objasniti, ali prije toga dopustite da se još malo divim vašoj ljepoti.Jelici je to bilo malo neugodno, ali kad uoči njegovo oduševljenje, koketno okreće tijelo kako bi ju sagledao sa svih strana.

-Baš ste zgodni.-Nemojte, molim vas. Bojim se na ne propadnem u zemlju od srama.-Ah, da, ja zaboravio da vam se trebam predstaviti. Ja sam Jovo Pantelić,

novinar Novog lista i tjednika Globus. Došao sam u vašu kuću da intervjuiram sretnog dobitnika nagrade i najpoštenijeg građanina, ne samo Rijeke već i čitave Hrvatske. Sad vidim da mi se uz put ukazala i još jedna prilika koju ne viđam svaki dan. Radi se naime o vama. Vi ste nešto posebno, nešto što vrijedi sresti. Tako fotogenično lice ne nalazi se svaki dan a vaše može poslužiti za svaku naslovnicu bilo kojih novina. Uvjeren sam da ćete dopustiti da načinim par vaših slika a one će poslije obići čitav svijet.Još nije dobio ni odgovor a već je počeo slikati Jelicu iz raznih uglova. Zatečena Jelica nesvjesno je zauzimala poze koje su joj se činile prikladne a koje je zapamtila iz TV emisija.

-Je li to istina da će moje slike izaći u naslovnicama novina ili se to samo šalite.

-Gospođice ... s čime me vi to smatrate. Ja sam džentlmen i kad nešto kažem to je tako.

-Ma je li zbilja tako?-Gospođice draga, vi ste pupoljak najljepše ruže, a to treba da se vidi i u

javnosti. Zato budite uvjereni da će vaše slike biti na naslovnicama i u stranoj štampi. A znate li što to znači. Sigurno niste ni svjesni kuda to vodi.

-Pa i nisam.-To sam i mislio. To vam znači i poziv za glumu, manekenstvo, ekskluzivne

prijeme i još koješta.-Je li vi to govorite zbilja ozbiljno?-Najozbiljnije. Pa nije mi to prvi put da nekoga slikam. Još ćemo naći niti i

par slika iz profila da upotpunim kolekciju. Što je toga više bit će i bolje.Snimanje prekine ulazak Mire i Perse.

- 114 -

-Što je ovo, kakvo je to slikanje u mojoj kući? – ljutito reče Mira.-Mama! Sa ushićenjem joj priđe Jelica. – Moje će slike obići čitav svijet.

Ovaj čovjek je novinar i on će u tome imati udjela.-Što mi to odmah ne kažeš. Već sam se uplašila da nije što pošlo po zlu.

-Pa gospodine novinaru, kad već slikate mogli bi oslikati i mene samo ćete morati malo počekati dok se ne uredim.

-Gospođo draga, iz vas zrači prirodna ljepota kojoj nije potrebno nikakvo uljepšavanje. Odmah sam uočio da ste kćerkina mama, ali po vašem izgledu prije bih rekao da ste školske kolegice. Jasno da ću vas oslikati, čak će mi to biti i čast i zadovoljstvo. Uvjeren sam da ćete poslije toga na sebe navući i brojne obožavaoce, jedino se plašim da vam muž ne bude ljubomoran pa da mene okrivi za to. Ali što se tiče slikanja, to svakako ide. Ta vi ste supruga najpoštenijeg građanina Rijeke. Jesam li u pravu?

-Da ja sam njegova supruga.-Kad je tako ne bi bilo loše da učinimo i mali intervju. Vaše riječi o svom

suprugu itekako će zainteresirati čitaoce.Mira ponosno naprči nos te sjedne za stol a Huso je odmah začne slikati.

-Ja sam od njega učinila poštenjaka, ja sam ga natjerala da preda torbu policiji, ja sam bila pokretač svega što se desilo i to treba naročito naglasiti u tim vašim novinama zato što sva zasluga pripada ustvari meni. – ponosito govori Mira.

-Svakako da ću to sve istaći, a i sam, sam pretpostavljao da je to vaše maslo, ovaj vaša zasluga.Jelica koja je stajala uz Persu samo se je posprdno smijala ali nije smjela ništa reći.

-Nekako mi se činite jako poznatim –reče Mira nakon što se zagleda u Husu.-Naš novinarski poziv takav je da svugdje zalazimo. Vjerojatno ste me sreli

na nekom skupu gdje sam obavljao svoju poslovnu dužnost.-Da bit će tako. –Odmah potom Mira se namješta za slijedeću pozu . Ovaj

put rasplela je i kosu.-Miro, možeš li mi malo posuditi svoj ruž za usne – javi se Persa.-Zaboga miloga, što će ti sada ruž za usne?-Hoću da se malo dotjeram da novinar i mene oslika za te novine.-Zašto bi i tebe trebao oslikati. Kakve ti veze imaš sa mojim mužem?-Nemam nikakve, ali mislila sam da kad već slika vas dvije da onda načini i

koju sliku mene. – Je li može gospon novinar?-Itekako da može. Upravo mi je bila namjera da i vas postavim u kadar a i

slika bi bila upečatljivija kad bi upotrijebili ruž. To se čak i preporuča zbog kontrasta.

-Zašto onda i meni niste to rekli – pobuni se Mira.-Gospođo draga, vaše lice je tako izražajno da na njega ne treba ništa

dodavati. Šteta da niste malo mlađa, inače bih vas preporučio za glumicu. No zato tu pogodnost nudim vašoj kćerki. Imam velikog prijatelja koji je režiser na TV.Ako želite mogu vam kćer odmah uvrstiti u glumice. To govorim zato što je sad najpogodniji trenutak jer je vrijeme u kojem traže mlade talente. Njeno fotogenično lice baš je stvoreno za glumicu i na moj mig odmah bi ju primili. A danas postati TV glumica baš i nije mala stvar.

- 115 -

-Hm, možda ste u pravu. I onako je bez posla a glumiti na TV sigurno je bolje nego čistiti kancelarije. Jedino se plašim hoće li moj muž biti oduševljen time da postane glumica.

-Mama, pa ti ni ne shvaćaš što znači biti glumica. Da li vi gospodine novinaru to uistinu i možete?

-Svakako da mogu, samo taj režiser je malo čudan čovjek. Tip je koji jako obožava starine. Evo, sutra ću vas predstaviti njemu, ali da bi uspjeh bio sto postotan bilo bi dobro da mu unaprijed donesete kakvu starinu na poklon. Tada ne bi bilo dvojbe i već za koji dan gledali bi je na TV.

-Za poklon ne brinite. U našoj kući bar to nije problem. Mi vam imamo te starudije koliko vam srce želi. I onako smo to sve namjeravali baciti. Prije nego to učinimo izaberite kakav lonac ili stolicu pa mu to dajte.

-Gospođo, vi se sigurno šalite. Starina mora biti povijesna i umjetnički vrijedna. Uostalom, bolje je da izbor prepustite meni a te svoje lonce i stolice zadržite si i dalje. Što se mene tiče još bi bilo bolje da to sve pobacate u kontejner.

- Pa mi nemamo ništa u kući što je tako staro , povijesno i umjetnički vrijedno. Izuzetak je moj muž samo ne znam bi li on došao u obzir.

-I njega si slobodno zadržite a starinu ću izabrati ja jedino ćete vi u naprijed dati novac. Valjda znate da se danas više ništa ne daje na veresiju.

-Koliko vam treba tog novca?-Barem deset tisuća eura.-Šta, zar staro da toliko košta. Pa pošto je onda to novo?-Gospođo, bolje je da onda o tome drugi put popričamo. Vidim ja da vama

treba i malo poduke. Sad bih morao poći jer me danas čeka još puno posla a uz put bih trebao kupiti i tu starinu. Vjerujem da i vaša kćerka želi što prije do režisera.

-Da, tako je – poviče Jelica.-Onda da to zgotovimo. Molit ću vas novac pa da pođem.-A moje slikanje – javlja se Persa.-Dočim kupim starinu vratit ću se ponovo ovamo i onda ćemo nastaviti i sa

slikanjem i intervjuom.-Oh, već sam se pobojala da ćete mi pobjeći. Molim vas da požurite jer ću i ja

morati poći.-Ne brinite, tu sam najkasnije za jedan sat.-Šta je sa novcem gospođo?-Mi nemamo toliko gotovine u kući.-I ček je novac gospođo. Vi ga samo ispunite a ostalo je moje kako ću ga

iskoristiti.Razgovor prekida ulazak Mate koji već sa vrata započinje prigovor.

-Za čitavog života nisam dobio toliko pisama koliko mi je malo prije uručio poštar. – Pri tome pogleda stol na kome je Jelica opet postavila sve račune.-Da li je i to pošta za mene?

-Da, samo to su sve računi za plaćanje.-Otkud najednom toliko računa. Pa nismo ništa kupovali.-Mate se zagleda u

njih a onda začuđeno reče: - Ma vidi, pa to traže da platim. Šta je ovo?-Kako su samo brzi kad traže naplatu – javlja se Mira.

- 116 -

-Do danas nisam ni znao da imam toliko prijatelja i poznanika. Ako ih i dalje budem morao častiti brzo će splasnuti sav novac. Interesantno je da su me danas pozdravili čak i oni koji su me do sada gledali sa visine.

-Zasluga za to sigurno pripada i našem novinaru – javlja se Mira.-Kakvom novinaru – zbunjeno zapita Mate.-Ovaj gospodin je novinar i došao je angažirati našu Jelicu za glumicu na

televiziji.Mate se zagledava u Husu. Oči potom prekriva dlanovima kao da se pita otkuda poznaje tog čovjeka. Nikako da se sjeti. Njegovo razmišljanje prekine Jeličin glas.

-Moja slika izaći će na naslovnicama svih novina.-Ma nemoj mi reći. O bože, što ću još danas sve ćuti.-Ja sam gospodine došao da vas slušam.-Da ne mislite i moju sliku staviti u te vaše novine.-Svakako da mislim, pa vi ste junak dana. O vama govori cijeli grad.-Bilo bi daleko bolje da o ovome nitko ništa ne zna. Publicitet samo donosi

nevolje a i bez toga sam mogao živjeti u miru.-Gospodine, nemojte biti toliko skromni. Vaš podvig nije mala stvar. Danas

bi svaki građanin htio biti u vašoj koži.-To ne vjerujem jer zbog mojih bolova koji me već danima muče taj koji bi

dospio u moju kožu iskočio bi iz nje odmah, dočim bi u nju ušao.- Za to se bar sada ne trebate sekirati. Danas imate lijeka za sve bolesti.-Vraga ima. Obišao sam sve liječnike u gradu i nitko mi nije pomogao.-To je za to jer niste bili kod onog pravog, a takvog vam ja mogu preporučiti.-Ako je moj muž započeo pričati o bolestima i medicini, do sutra neće

prestati. Bolje je onda da se mi na vrijeme izgubimo a još nas čeka puno posla oko izbora robe po trgovinama. Jelice, Perso – idemo.

-Čekajte, a starina za režisera – dobacuje Huso.-Zar to baš mora sada?-Ako želite uspjeh za svoju kćerku onda mora baš sada.-Mate, napiši ček na deset tisuća eura.-Deset tisuća! Ženo božja, što će ti toliki novac?-Dužna sam ovom gospodinu.-Od kad si mu dužna? Zar je on već i prije dolazio u našu kuću?-Ne, nije. Prvi put ga danas vidim.-Kako mu onda možeš biti dužna?-Nemoj da sada o tome raspravljamo. Ako ti žena kaže da napišeš ček, tvoja

je dužnost da bez pogovora to i učiniš. Je li tako gospodine novinaru?-Da, tako je gospođo.-I mužu moj, što onda čekaš?

Mate se još malo dvoumio a potom predaje ček Husi.-Gospodine novinaru, gledajte da na slici ispadnem mlađa nego što jesam –

dobacuje Mira.-Ne brinite gospođo. Nećete imati više od 24. godine.-Oh, baš ste slatki.-Da ti danas malo ne pretjeruješ? – ljuti se Mate.-Djevojke, bolje je da bježimo čim prije jer ovaj moj već postaje ljubomoran.

- 117 -

-Sada kad smo ostali sami da malo popričamo o tom vašem doktoru. Dočim nema baba u kući bar nas neće nitko ometati. Recite mi je li on prima pacijente i preko socijalnog.

-Kakvog socijalnog gospodine, pa on je doktor nad doktorima.-Ja vam se ne razumijem u te nad doktore odnosno nad liječnike. Zanima me

samo bi li me taj vaš nadri liječnik, odnosno doktor primio.-Nije doktor, već doktorica.-Kako, zar je to žensko?-Da, i to čuvena ženska. Mogu vam reći da ste sretnik jer je ona danas

upravo u Rijeci. Na žalost tu je samo na proputovanju, ali dobro je što ću se ja s njom naći baš danas.

-Možete li joj reći i koju lijepu riječ pa da i mene primi na pregled.-Za to vam uvijek stojim na raspolaganju.-A je li ona uistinu tako dobra kako kažete?-Još se nije desilo da je i jedan pacijent izjavio da mu nije pomogla. Boljeg

nad doktora od nje nema ne samo u Hrvatskoj nego u svijetu. Znate li vi da je ona u stanju da od paralitičara stvori olimpijskog pobjednika u trčanju na sto metara.

-Gospode, je li to moguće. Pa kakve to lijekove daje da toliko pomažu.-Gospodine, pa ona u opće ne liječi sa lijekovima.-Nego sa čime? –Mate ga čudno pogleda.-Ona liječi bioenergijom. Jeste li čuli šta o tome?-Nešto sam čuo ali nikada još nisam sreo čovjeka koji se na taj način izliječio.-Znate li vi da kod nje dolaze pacijenti čak i iz Amerike. Čudi me da o njoj

baš ništa ne znate. Pa ona je najbolji radiestezičar u svijetu. O njoj je već toliko pisalo u štampi da bi ju već i vrapci prepoznali i zato me ćudi da vi o tome još niste upoznati.

-Pored jedne plaće danas čovjek više nije stanju ni da si kupuje svaki dan novine. Pored mnogih i ja ih uzimam samo petkom zbog TV programa i od tu je moja neupućenost za događanja i novosti koji nas okružuju. Sada će se valjda to bar kod mene okrenuti na bolje, pa o tome neću brinuti.

-Više se ne trebate brinuti ni za bolove u leđima. Par dana nakon prve terapije nećete znati ni da imate leđa, a kamo li boli. Ipak prije nego stupi u vaše izlječenje moram vam reći da je ona vrlo cijenjena i uspješna doktorica, a to znači i vrlo skupa. Jedna doza terapije i to uspješne terapije košta deset tisuća eura. Ali za vas je to sitnica pa o tome ne trebamo raspravljati.

-Šta, zar toliko? Čini mi se da je to ipak malo pretjerano.-Gospodine, što znači novac kad se radi o izlječenju. Čovjek bi dao sve što

ima s amo da nestane bolest, a vi kažete da je puno.-Velite deset tisuća, hm, jest da je to malo puno ali novac je samo papir i

kako je došao neka tako i ode. Važno je da me prestanu ti vražji bolovi. Znate da zbog njih već danima ne spavam.

-Rekao sam ja da ste vi sretan čovjek. Već za nekoliko minuta moći ćete dobiti prvu dozu terapije a znate što to znači?

-Kako, a liječnik, ovaj liječnica. Niste mi rekli kako se ona zove.-Doktorica Senegali. Rekao sam da ću se naći sa njom i evo je sad tu upravo

ispred vaše kuće. Ovaj čas prispio je tu njen auto. Vi se strpite za moment dok ju ja

- 118 -

ne dovedem gore. Čim dođe odmah će pristupiti vašem izlječenju. Već sutra moći ćete trčati ko zec.Kad je Mate ostao sam pokušava se podići sa stolice i pri tom se naslanja na ruke. Od velike napetosti ima osjećaj da mu se bolest proširila i na ramena. Nije se tužio sam sebi već je gajio nadu da će i to prestati. Ponovo sjeda na stolicu i napeto zuri u vrata kroz koja ulazi Huso u pratnji žene . Perika na glavi i velike tamne naočale skrivali su identitet Fate. Zbog bolova Mate se nije puno zagledavao u došljakinju pa zato i nije prepoznao osobu pred sobom.

-Evo je doktorice Senegali.- Gospođo doktor, dozvolite da vam predstavim svog prijatelja Matu.

-Drago mi je i u koliko mogu što učiniti za vas bit će mi zadovoljstvo.-Ako mi želite pomoći učinite to da me već jednom prestanu ti vražji bolovi u

leđima.-Što se tiče liječenja, ja vam imam narudžbe za godinu dana unaprijed. No

ako ste prijatelj za vas ću učiniti iznimku i probati to riješiti jednim potezom.-Baš vam hvala. Znate li vi da me to toliko boli...-Stanite čovječe. Prvo bi bilo poželjno da svi sjednemo za stol i da popijemo

po piće a poslije ćemo o izlječenju, važi.-U pravu ste doktorice. Evo sad ću ja poći po rakiju a vi se dotle raskomotite.

Dok traži po ladicama bocu Mate glasno psuje. –Žena mi uvijek skriva bocu da ne bih slučajno što popio. A ne zna da ja to koristim i za masažu. Znam da je negdje u kući. No sad ću ja pogledati u drugu sobu a vi se samo opustite, evo me odmah natrag.Dočim se Mate udaljio Fata se obraća Husi.

-Kakva sam to ja doktorica i koju predstavu to izvodimo i što znaći sva ta komedija?

-Ti si sada doktor Senegali, čuvena liječnica koja liječi bioenergijom.-Kako kad ja o tome nemam pojma?-Ama tko te pita za liječenje. Bitno je da skreneš njegovu pažnju na drugo

dok ja pokradem sve što je vrijedno u kući. Kad to sve smjestim u auto ,odlazimo i više nas nije briga. A njemu će upravo to i pomoći jer će od brige zaboraviti na leđa.

-To si mi mogao onda odmah reći.-Sad znaš što ti je za uraditi i više o tome nemojmo pričati. Evo ga već se

vraća. -Ta moja žena kad sakrije rakiju ni vrag je ne bi mogao pronaći.-Da, poznato mi je već to. No, ne sekirajte se zbog toga. Doktorica i onako ne

konzumira alkohol jer joj uništava energiju za izlječenje a ni ja baš nisam danas voljan piti.

-Ma ja bih rado popio čašicu . Sutra ću si kupiti čitav tucet i sve ću posakrivati pa da onda vidim što će uraditi.

-Ako nemamo što piti onda pođimo na prvu dozu terapije. Možda vas već danas izliječim u cijelosti.

-Doktorice, ma je li to moguće?-Nadam se da je, ali sve ipak ovisi i o okolnostima.-Baš vam hvala. Riješit ćete me briga koje me muče danima, najviše ovdje u

pregibu.

- 119 -

-Dobro, meni ne treba ništa pokazivati ni govoriti jer ja to sve sama otkrivam i to ne samo mjesto već i kakvi su problemi i kako ih otkloniti.

-Zbilja, zar i to možete?-Sve ja mogu, samo vi budite mirni i lezite na ovaj stol.-Zašto na taj tvrdi stol, zar ne bi bilo bolje u sobi na krevet?-Zato što podloga mora biti tvrda a i žice na madracu mogle bi preuzeti

struju a moj je cilj da struja ostane u leđima. -Ne mislite li me valjda liječiti strujom. Ja se struje jako bojim. Nedavno me

toliko drmnula da sam skoro umro od straha.-Nije to struja gradske mreže. Ovo ćete osjetiti samo kao bockanje i toplinu.-Onda dobro, a ja se već uplašio one prave.-Lezite već jednom pa da započnemo to liječenje.

Mate je posluša i legne na leđa.-Ne na leđa već na stomak.

Mate se okrene i potpori ruke pod glavu.-Još samo da vam stavim jastuk na glavu kako se ne bi plašili.-Zašto, pa vaš prijatelj je rekao da ne dajete nikakve lijekove a time ni

injekcije.-Ne brinite i smirite se već jednom. Samo ću vam ruke staviti na leđa i iz njih

će energija iz mene prenosit se na vas a kako sam rekla osjetit ćete jedino toplinu i povremeno bockanje i to je sve. Glava treba da je pokrivena samo zbog boljeg efekta. Da učinak bude veći dodat ćemo na jastuk i vaš kaput.Dočim je Mati pokrila glavu daje znak Husi za početak krađe.Ne sluteći što se dešava Mate je mirno ležao i očekivao izlječenje.

-Evo sada prelazim rukama preko bolnog mjesta . Recite mi samo da li što osjećate.

-Jedino mrak pred svojim očima.-Ja mislim na leđa a ako vam mrak smeta vi zatvorite oči.-Što mi to vrijedi kad i onako ništa ne vidim.-Upravo to nam i je cilj.-Kakve veze imaju moje oči sa leđima?-To čete vidjeti poslije, pogotovo kad mi odemo.-Ali ja bih htio vidjeti poboljšanje u leđima.-Ono već počinje. Osjećate li moje ruke?-Zašto ih ne bih osjećao?-Ako ih osjećate znači da idemo dobrim putem.-Unatoč toga mene još uvijek boli.-Boli vas zato što je bolest prešla u kronično stanje. Morat ću povećati dozu i

tada će ići na bolje. Osjećate li to?-Osim boli drugo ništa ne osjećam.-Nemoguće, pa u ovoj fazi i najteži bolesnici osjećaju moju energiju. To me

malo zabrinjava.-Možda je razlog jastuk i kaput na mojoj glavi. Da to sklonimo?-Ni govora, onda bi propala sva ova akcija.-Kako vi kažete. Kad već trpim toliku bol u leđima još ću otrpjeti i to na

glavi.

- 120 -

-Sad slijedi najjača doza. To ćete itekako osjetiti.Fata uzima iglu i zagledava se posprdno u njen vrh. Da je Mate uvidio tog časa njen podsmenljiv izraz lica bacio bi je kroz prozor. Zbog prekrivne glave nije mogao ni vidjeti Husu kako odnosi stvari iz kuće. A kad Fata zabode iglu u debelo meso Mate vrisne hvatajući se za bolno mjesto obim rukama.

-Joj, sad sam i te kako osjetio. Čak me i znoj oblio.-Ali zato ste mi iscrpili svu energiju a to bi trebala ponoviti bar još jedanput

kako bi izlječenje uspjelo potpuno. Uvjerena sam da vam je unatoč stanje bolje.-Možda i je samo to još ne osjećam tako ali zato osjećam da me je nešto ubolo

u stražnjicu kao da je netko u nju zabio klin a ne samo položio ruku.-Ne brinite, nakon druge faze istjerivanja energije više nećete ni znati da

imate leđa. Lezite opet i zatvorite oči, a ja ću vam ponovo namjestiti jastuk na glavu.Dok se ona bavila poslom oko jastuka Huso je odnosio novi kup stvari iz kuće.

-Hoćeš li konačno završiti s time?- Fata se obraća Husi.-Mene pitate – javlja se Mate.-Ma ne, to ja se obraćam svojoj energiji.-Onda dobro. Recite samo trebam li i dalje mirovati?-Sada pogotovo trebate i dobro zatvorite oči, jer ako ih otvorite sve bi nam

moglo propasti, a toliko smo truda uložili u ovaj posao.-Ne brinite doktorice, evo zatvorio sam oči i neću ih otvarati ako treba ni do

sutra.

-Toliko dugo ih ne trebate držati zatvorene. Dovoljno će biti samo dotle dok mi ne obavimo posao i odmaglimo odavde.

-Je li ti mamlaze, jesi li konačno gotov ? –ponovo pita Husu.-Da li to ja ili vaša energija ? –pita Mate.-Ma kakvi vi, ali ako i dalje nastavite toliko pričati morat ćemo vam zatvoriti

usta stavljanjem još jednog jastuka u njih. Sad ćemo pokušati još jednu jaku dozo od koje će vam odmah biti bolje.Huso upravo odnosi i posljednji kup robe. – Sve je sređeno – govori Fati.

-Onda da završimo ovu komediju. Opet uzima u ruke igli, sa zadovoljstvom joj gleda vrh a tada ubada u stražnjicu.

-A joj, ovaj sam put i te kako osjetio – vrisne Mate.-Vidite da sam bila u pravu kad sam rekla a ćete to osjetiti, samo ovaj put ste

mi iscrpili energiju do kraja i pitanje je kada će mi se ponovo akumulirati. No pustimo sad to, glavno je da sam ja vama pomogla. Jesam li, što kažete?

-Pa ne znam, možda mi bude bolje. Jedino što osjećam da me sada više boli stražnjica nego leđa.

-To sam upravo i htjela a to znači da sam i uspjela jer se bol spustila niže. Za par dana otići će sve do pete a tada će potpuno nestati.

-Baš vam hvala. Strah me je bilo da mi se ne povrati gore, ali vi ste me utješili i zato sam vam neizmjerno zahvalan.

-Kad mi odemo zaboravit ćete na svaku bol jer će vas moriti nove brige, a sada da se samo zbrinemo oko zbrinjavanja računa za liječenje.

-Da, imate pravo, koliko sam dužan?

- 121 -

-Mislim da vam je moj kolega rekao cijenu, ali obzirom da sam udvostručila dozi ona bi također trebala biti dvostruka.

-Doktorice , ja vas lijepo molim da mom prijatelju Mati ovaj put ne naplatite ništa. Neka to bude besplatna u znak našeg prijateljstva. – Huso iz džepa vadi čekovnu knjižicu i iza leđa Mati pokazuje Fati.

-Ali ja... – javlja se Fata.-Učinite molim vas tako kako sam rekao – prekida je Huso.-Dobro onda jer ako je on vaš prijatelj i moj je. –Gospodine Mate, ovo je

onda bio samo prijateljski posjet. Ako bude trebalo vratit ćemo se poslije, ali tada ćemo vas srediti do temelja.

-Još vam jednom hvala na svemu. Žao mi je samo što vas nisam mogao počastiti sa rakijom. Ta moja žena ...

-Počastili ste nas vi i te kako. Najveće nam je zadovoljstvo da vam je dobro, a sada je već vrijeme da se i mi konačno izgubimo odavde.

-Još vam jednom hvala i recite mi samo kada ćete opet doći?-Za to ne brinite. Doći ćemo onda kada se za to najmanje nadate, je li tako

doktorice?-Tako je. Onda gospon Mate doviđenja!

Mate opet ostaje sam. Sjeo je za stol i začeo čitati novine. Njegovu zaokupljenost prekida ulazak Mire, Jelice i Perse. Još sa vrata čuo je kako Mira govori Persi.

-Ma jesi li ti vidjela kako se ponaša ta današnja mladež. Zamisli samo koji je to bezobrazluk. Ja je ne pitam koliko to košta, niti koliko još toga imaju. Na koncu, ja sam ne samo dama već i kupac, ali ona bezobraznica, prvo mora izlajati sa kolegicom a tek onda mene uslužiti. Čudi me da još nisu pošle i popiti kavu. Da sam tu robu kupovala negdje u inozemstvu, oko mene bi bilo tucet prodavača sve dok me ne bi poslužili a vidi kod nas. Pa to je više nego sramota za našu trgovinu. I još mi želimo u Europu. – ljutito će Mira.

-To je zato što su naše prodavačice jednako plaćene za prodaju jednog ili sto komada. Da imaju zaradu od prodaje bili bi ljubazni jednako kao i oni na zapadu.

-Ne vjerujem jer smo mi drugačiji mentalitet ljudi. To nam je još ostalo u nasljeđu socijalizma i trebat će još godine da prođu dok mi ne dođemo na svoje. Da sam ja vlast ja bih to riješila po kratkom postupku. Ili ćeš raditi ili otkaz!Zbog takvih i moja Jelica već cijelu vječnost čeka na posao. –Dočim su ušle u kući iznenade se što su tu ugledale Matu. – Pazi, pa i ti si ovdje!

-A gdje bih bio nego ovdje.Mira ga samo ljutiti pogleda a potom otvara jedan paket i iz njega vadi haljinu. –Onda Perso što kažeš na ovo ?– prislanja haljinu uz tijelo.

-Kada to obučeš moći ćeš u polju zamijeniti strašilo za ptice – govori Mate.-Vidi se koliko se razumiješ u modu. Ovo je unikat iz butiga, rađen po uzoru

na Diorovu kolekciju a košta čak tri tisuće kuna.-Au, pa za te novce si mogla kupiti bar šest pristojnih haljina. Možda i

dvanaest, a takva haljina još jedino pristaje onim dripcima s rinčicama i dugom kosom kad na pozornici udaraju po gitarama. Da im se pridružiš u toj haljini ne bi se ni malo razlikovala od njih, a mogla bi im i poslužiti za maskotu zvanoj nakaza.Mira se ljutito okrene prema prozoru te svoj pogled usmjeri prema nebu.

- 122 -

-O Bože, što neznanje učini od njega. Vidi se da uopće ne zalaziš među suvremeni svijet.

-A kud bi ja i išao kad si mi ti uvijek za petama?-Ja tebi za petama! Pa ti mene pratiš gdje ja god pođem, zato nigdje i ne

izlazim.-I te kako izlaziš, samo to ne priznaješ.-Ama kud bi ja jadna mogla izlaziti. Do sada sam bila obučena ko

prosjakinja a nikad mi nisi dao ni lipu da se to popravi.-Od kuda da ti dam. Što god zaradim sve ide u tvoje ruke i to odmah i

potrošiš. Pa i ovu nagradu još pravo nisam ni dobio a već si ju prigrabila sebi. Jedino račune za plaćanje prepuštaš meni.

-Da gospodin ne zamišlja da bi to što si dobio trebao sam potrošiti časteći svoje prijatelje pijance po gostionama.

-Mama, prestanite se svađati, niste sami u kući.Jeličine riječi prekinu zvono na ulaznim vratima.

-Dobar dan! Evo mene opet, samo ne znam da li ćete se obradovati mojoj posjeti ili ćete prokleti dan zato što me vidite? – govori općinski službenik sa ciničnim osmjehom. No, bitno je da sam ja vas našao. Još jednom se ogleda po kuhinji a zatim i po osobama kuje je tu zatekao. Onda se pogledom zadrži na Mati. – Mislim da je možda bolje da sami pročitate ovaj akt, govorim to zbog svoje sigurnosti. Evo izvolite gospodine Mate.Dok Mate čita na licu mu se ukazuje bijes a to na kraju ispoljava treskom ruke o stol iz koje na tlo ispadne akt. Tada reče:

-Šta je ovo, šta to znači? Ja to ništa ne razumijem?-Razumijete vi i te kako, samo se pravite da ne.-Objasnite o čemu se to radi ? –nestrpljivo zapita Mira.-Vaš suprug je dobio novčanu nagradu a na to nije platio porez i to mora

odmah učiniti jer slijede sankcije. U prvom redu one se odnose na konfiskaciju imovine, a vi gospođo sigurno ne želite da do toga dođe, je li tako?

-Koliko to mora platiti?-Sitnica, samo 23 % PDV-a i još 10 % prireza od cijele sume.-Što! Zar toliko ,a tko će onda platiti sve račune koje smo Jelica i ja načinile.

Zašto odmah niste rekli da to treba platiti? – ljuti se Mira.-Kao građani Hrvatske vi ste samo to trebali znati. Zakon je za sve jednak i

on se mora poštovati, a vas ništa ne opravdava u koliko niste upoznati sa time.Umjesto da čitate te novine koje vidim na stolu bilo bi vam pametnije da se prihvatite zakona pa vam ja ne bih trebao donositi opomenu. Radije recite hoćete li to odmah sada platiti ili moramo preći na drugu soluciju?

-Da li to baš moram platiti sada – upita Mate.-Čovječe božji, ne pravite šegu sa službenom osobom općine.-Ne mogu to platiti odmah.-Kako ne možeš, za koga onda štediš novac ako ne za plaćanje?-poviče Mira.-Nikako da pronađem čekovnu knjižicu. Imam dojam kao da je nestala.-O Bože, što da radim sa tim čovjekom? Da nisi opet išao u gostionicu i ...-Gospođo, te vaše privatne stvari mene ne zanimaju i to ostavite za kasnije,

mene sada zanima hoćete li platiti ili ne, u protivnom moram popisati imovinu koju

- 123 -

posjedujete. I zapamtite da ono što upišem više ne smijete otuđiti iz kuće sve dok naši radnici ne dođu po to. Nakon što sve odnesemo upriličiti ćemo dražbu pa ako ne bude dovoljno za porez slijedi sud a to bi moglo dovesti i do uzimanja stana, možda čak i robija.

-Šta !- zagrmi Mira.-Ja više ne želim tu gubiti vrijeme. Još vas jednom pitam hoćete li platiti sada

ili ne?-Ne mogu sada – skrušeno reče Mate.-Onda mi ne preostaje drugo nego da pristupim popisu imovine. Idemo

odmah od ove sobe.-Da ne bi ! U moju sobu nećete ući ni slučajno Tu nemate što tražiti. Mira

stane prst vrata raširenim rukama i službeniku prepriječi put.-Pa ako vi tako kažete meni je svejedno koja je soba prva. Idemo onda na

ovu drugu.-Da se niste usudili kročiti prag moje sobe ni slučajno. To možete samo preko

mene mrtve – javlja se Jelica.-Ali ja moram obaviti popis htjeli vi to ili ne – ljutito će službenik.-Ništa vi ne morate, soba je moja i ja o njoj odlučujem . Dočim se malo smiri

ulazi sama u sobu i za sobom zatvara vrata.-Kad je tako onda da počnemo s popisom stvari u kuhinji. Problem je što ta

starudija ne vrijedi ni papira na kojeg ću upisivati. Možda da ipak idemo prije toga u vašu sobu gospođice?

-U mojoj sobi nemate što tražiti – ljutito će Jelica te i ona odlazi u svoju sobu i za sobom zatvara vrata.

-Još imam jedan ček na deset tisuća eura koje sam mislio uložiti na Erste banku i vezati iznos za stare dane. Da vam to dam a ostalo ću plaćati u ratama –nudi Mate.

-Gospodine, zar vama nije jasno da sa zakonom nema cjenkanja. Tu je sve precizirani i gdje bi mi dospjeli kad bi svi građani države postupali kao vi. I mi u općini trebamo od nečega živjeti, a da ne govorim koje su potrebe onih na vlasti u Zagrebu. Bez poreza tko bi se rasipao sa svime što čine. A to što čine, zna se kome ide u korist. Ovako ili onako na kraju ćete platiti, je li vam to jasno?U tom momentu u kuhinju uleti Mira sa toliko bijesa da se Mate uplaši kad ju ugleda.

-Vraže pakleni, što si uradio sa mojom robom?Mate, službenik i Persa koja sve to samo šuteći promatra u čudu gledaju Miru.

-Pojma nemam o čemu to pričaš – pravda se Mate.-Znaš ti itekako dobro o čemu ja pričam. Soba mi je gotovo pusta. U njoj

više nema ni jedne sitnice koju sam kupila. Čak nema ni onoga što sam imala prije, sve je to nestalo. Govori gdje je?

-Ništa ja ne znam. Iz kuće se danas još nisam ni maknuo.U tom momentu i Jelica utrčava u kuhinju.

-Mama, što se to dešava u našoj kući ? Moja soba je opustošena toliko kao da je kroz nju prošao orkan. Više u njoj nema ni pokrivača a da ne govorim o ostalom.

-Zar i kod tebe! Govori vraže gdje je i tko je bio ovdje?-Nitko nije bio , jedino novinar i doktor.

- 124 -

-Kakav doktor, tko je u kući bolestan?-Pa ja sam bolestan.-Bog s tobom, pa šta tebi to fali?-Kako što fali, pa valjda znaš da me bole leđa.-Da ti to nije od pijanstva?-Daj Miro, ne bulazni gluposti.-Zar zato da te taj doktor izliječi morao si mu dati sve to iz kuće?-Nisam ništa dao, učinio je to besplatno.-Vrag me odnio ako ja tu išta razumijem. Danas doktori ne idu ni u klozet

ako im se to ne plati a tebe da lijeće besplatno. Tu obmanu pričaj nekome drugome.-Ali to je istina.-Tko je onda otuđio našu robu iz kuće?-Pojma nemam.-Nemaš ni pojma što sam u stanju da ti učinim zbog toga.-Gospođo i gospodine, ne znam tko je sada nadležan da mi odgovori ali mene

zanima hoćete li podmiriti taj porez.-Podmirit ćemo, vrag da vas nosi. Samo da potražim tu čekovnu knjižicu.

Možda sam je gdje ipak zametnuo. Dočim je nađem sve ću podmiriti.-A ne, prvo ćeš ti račun podmiriti sa mnom a tek onda slijedi razgovor o

porezu. Reci radije jesu li u ovome svemu imali prste tvoji prijatelji iz gostionice? –ljutito će Mira.

-Daj Miro ne bulazni. Niti je tko tu dolazio niti sam ja gdje išao. Jedino su tu bili novinar i doktor i koliko ti puta moram to ponoviti da konačno shvatiš.Dok je Mate pretraživao džepove i ladice kuhinjskog ormara u kuhinju ulazi Jelica sa policajcem.

-Nisam ni primijetio kad si izašla Jelice, ali dobro je da si dovela policajca.-Gospon policajac netko je ušao u našu kući i opljačkao nas.

-Ja nisam došao ovamo radi pljačke već po drugom zadatku. Za pljačku se obratite našoj stanici. Mene zanima gdje ste sklonili ono dvoje?

-Mislite na moju ženu i kćerku. Pa oni su tu. Evo ih kraj vas. Ili možda tražite gospodina službenika iz općine i gospođu Persu. Evo i njih tu. Za druge ja zbilja ne znam.

-Gospodine ne šegačite se sa mnom. Dobili smo anonimnu prijavu da su ti lopovi ušli u vaš stan i zato mi recite gdje su. U protivnom i vas ću morati privesti kao suučesnika zato što ih prikrivate.

-Gospon policajac. Od kud vam to da ja još koga prikrivam. Ta znate da sam vam već dva puta predao lopove i kako onda možete tvrditi da sam njihov suučesnik.

-Ništa ja ne znam, postupam samo po uputama i zakonu i ako su tu recite mi gdje su.

-Osim vas i ovog općinskog službenika ja u kući ne vidim nikog drugog za koga mogu reći da je lopov.

-Gospodine, pazite što govorite jer bi vas to moglo skupo koštati. Radije priznajte jesu li bila kod vas ta dva tipa?

-Ama koja dva tipa?

- 125 -

-Jedan muškarac crne kose i crnih brkova i žena crne kose i s tamnim naočalama.

-Da ti su bili ovdje ali to nisu lopovi. On je novinar a ona doktorica.-Što, zar je u kući bila i žena? Sad ću ti ja pokazati propalico jedna. – Mira

pođe da ga udari ali ju preduhitri policajac.-Dosta, te vaše bračne nesuglasice rješavajte kad budete sami. A sada dosta

tih gluposti. – Da vas čujem gospodine.-Da oni su tu bili, samo ja mislim...-To što vi mislite objesite mačku o rep. Nisu to ni novinar ni doktorica. Takvi

nikada nisu u novine objavili ni jedan članak niti ozdravili koga a u medicinu se razumiju isti kao i mačak u funte. To su prefrigani lopovi koji su vam u stanju u trenu pokrasti sve iz kuće. Da ste se malo bolje zagledali u njih vidjeli bi da žena nosi periku a muškarac umjetne brkove. Ako su to bili oni onda ne trebate tražiti tko vas je opeljušio, a za to ste krivi sami.

-Tako znači, doveo si lopove u kuću a ja se cijelo vrijeme pitam zašto je kuća opustošena kao da je kroz nju prošao tornado – žali se Mira.

-Isto je i sa mojom robom – javlja se Jelica.-To znači da je moje slikanje za novine onda propalo –javi se Persa.-Kako sam tek ja prevarena –ljuti se Jelica.-o Bože, što da ja na sve ovo kažem. Izgleda da su mi ti lopovi ukrali i

čekovnu knjižicu – žali se Mate.-Što će biti sa mojim haljinama? Umjesto da budem obučena ko dama, sada

ću opet morati na ulicu ko najveća prosjakinja –ljutito će Mira.-A moji snovi o glumi sada su propali u zemlju –reče Jelica.-Meni ni slika neće izaći u novinama –dodaje Persa.

Ovo kukanje produžilo bi se u nedogled da ga ne prekine zvono na vratima.Jelica uvodi Juru.

-Dobar dan ljudi! Koje vas je dobro okupilo u tolikom broju?-A tu li si lopove jedan! Gospon policajac. Tražili ste lopove a evo ga jedan

od onih najvećih –ljutito će Mate. -Mate, zaboga miloga što je tebi? Šta to govoriš o meni pred tolikim ljudima

među kojima je čak i policajac.-Govorim to zato što jesi lopov.-Gospon policajac, ovu uvredu ne mogu podnijeti. Vi ste mi svjedok da me je

uvrijedio.-O čemu se radi gospon Mate, molim vas da nam to objasnite?-Prodao mi je karambolirani automobil za deset tisuća eura, a on ga kupio

na carini za dvije tisuće i još mi je tvrdio da je nov novcat.-Rekao sam ti istinu. Auto je tek izašao ispod kalupa i prešao tek nekoliko

kilometara, a to što je malo udaren, to je sitnica, pogotovo sada kada si pun love. To ćeš lako popraviti.

-Ma koja sitnica! Slupano mu je pola prednje strane.-Daj Mate ne galami oko toga. Dodat ćeš još par tisuća eura i auto će ti

izgledati ko nov.-Kako nov kad si mi prodao olupinu koja nije za drugo nego za staro gvožđe.

- 126 -

-Čovječe božji, pa gdje si ti vidio da se dobije novi auto za deset tisuća eura. Novi takav košta najmanje pedeset tisuća i to ako ga kupuješ preko tvornice.

-Ovu ćeš olupinu uzeti natrag a ja hoću svoj novac.-Tako je gospon Mate. Uzmite svoj novac i meni platite porez – tek se sada

javlja općinski službenik koji je sve vrijeme samo promatrao tok zbivanja.-Vi da šutite –ljutito će Mate.-Obojica smo potpisali i ovjerili kupoprodajni ugovor i sada je to Mate tvoj

auto.-Ako je auto njegov onda i on ulazi u spisak za konfiskaciju i plaćanje

poreza–javlja se općinski službenik.-To u vezi poreza i konfiskacije mene se ništa ne tiče, ali upravo zbog poreza

ja sam došao ovamo. Naime na moje ime pogrešno je došla uplatnica za porez a na kupoprodajnom ugovoru lijepo piše Mate moj da je to tvoja briga. Zato uzmi uplatnicu i plati taj račun. Kako čujem da i gospodinu duguješ za porez, onda uplati to sve zajedno i mi smo kvit.

-Šta, da još i to plaćam? Prije ću te ubiti nego ti i dam lipu za bilo što.-Gospon milicionar, jeste li čuli kako mi on to prijeti? Vi ste mi svjedok da je

odbio izvršiti svoju građansku dužnost a kao predstavnik vlasti molim vas da odmah nešto poduzmete.

-Nisam ja milicionar već policajac, ali što se tiče građanske dužnosti to se mora učiniti po zakonu i tu nema dvojbe.

-To i ja kažem, po zakonu je on sredio i mene. Ovo šurovanje s lopovima skupo će ga koštati a ja u ovoj kući više neću ostati ni sekunde. I recite mu gospodine policajac da račune koji još prispiju plati kako god zna i umije. Od mene više neće ništa dobiti. Sve što sam imala vrijedno sada je nestalo ko da je ishlapilo poput pare a sve to njegovom krivicom pa sad ja ispaštam i napuštam praznu kuću ljutito će Mira. –Jelice, Perso, idete li i vi sa mnom?Dok su njih tri napuštale stan Mate je samo mirno stajao i nijemo promatrao ne shvaćajući što se to događa.

-Odoh i ja! Sve što je trebalo ja sam upisao a na vama je gospon Mate da nađete novac i podmirite porez jer u protivnom sve ovo s popisa ćemo vam otuđiti i dati na licitaciju. Još vas jednom upozoravam da ne dirate ništa a pogotovo ne iznosite do sudskog rješenja. Sve u kući mora ostati onako kako je danas. Doviđenja.

-Gospodine Mate, obzirom da ste u kući skrivali lopove ja moram načiniti službeni izvještaj i kao sukrivca prijaviti vas sudu. U koliko imate opravdanje da nije bilo namjerno možda vas i oslobode robije. U svakom slučaju podliježete nekakvoj kazni, po svojoj prilici kod suca za prekršaje, ako sve ispadne dobro.Za to vrijeme dok se ne donese rješenje ne smijete se nikuda udaljavati iz Rijeke.Doviđenja!

-Gospon policajac –viče Jure trčeći za njim. Čekajte malo! Što je sa plaćanjem poreza za kupoprodaju auta. Tko će platiti ovaj ček?Kad je ostao sam Mate potraži bocu rakije. Nervozni pokreti koji su se ispoljavali prilikom traženja uslovili su da je dohvatio rukama kufer kojeg je dobio dok je bio kod starice i starca zbog prenoćišta.

- 127 -

-Vražji kufer, i ti si krivac da je došlo do sve ove zbrke i skandala u kući. Više ni tebe ne želim gledati tu. –Ugledavši otvoren prozor Mate baca kufer kroz njega. I dalje nakon toga traži rakiju –ma gdje je samo sakrila tu bocu. Čim je nađem ispit ću na eks bar pola kako bi proslavio ovu slobodu. Sad mi bar nitko neće sjedati za vrat i tuckati me po glavi. Hm, možda bi bilo dobro da je ipak netko tu sa mnom da mi pravi društvo, bar dok pijem pa da se čašama kucnemo. No, nema veze, i sam ću uživati u kapljici tog nektara. Ama nije mogla propasti u zemlju. Znam da sam je ja stavio da ju ona ne nađe, ali gdje? Ipak nije mogla propasti u zemlju. A da ju nije ona ipak našla i sakrila na drugo mjesto.Dok je tražio i dalje začuje se zvono na ulaznim vratima.

-Koga vraga zvoni kad zna da su vrata otključana? Ma ne, to nije ona, da ja ipak pogledam tko je. Ugledavši zajapurena i bijesna čovjeka sa njegovim kuferom u ruci iznenadi Matu.

-Gospodine, je li ovo vaš kufer? –upita nepoznati ljutitoMate ga znatiželjno gleda ne znajući što da odgovori. A možda je ovo nekakav poštenjačina pa donio kufer jer je mislio da je slučajno pao sa prozora. Ipak ne bi bio tako bijesan. Da ga pri padu nije zakačio. Te misli rojile su mu se po glavi a onda reče: - Pa bio je dok ga nisam bacio i sada više nije moj. Ako ga želite, možete si ga zadržati? Evo, sad je vaš. Doviđenja i hvala na ponudi vračanja. Mate se nadao da će sada čovjek otići, ali tek sada želi u kuću i bijesno zaviče:-Tako znači, ti li si taj manijak koji se razbacuje kuferima na nedužne ljude. Znaš li ti čovječe da je taj kufer pao mojoj ženi na glavu i od udarca koji je bio tako snažan izgubila pamćenje. Jesi li ti svjestan koliko će nas sada stajati izlječenje i tko će to platiti?

-Ako je izgubila pamćenje što kukaš? Budi sretan da se to desilo, bar se više neće sjećati tvojih dosadašnjih grijeha pa ti ih više neće svaki dan nabijati u glavu.

-Ja ću biti sretan onda kad ti meni nadoknadiš štetu. Ako ne platiš odmah idemo na sud a tamo će te koštati daleko više.

-O kakvoj šteti to govoriš?-Za sada tražim samo pedeset tisuća eura ali zapamti da ću na sudu cifru

povisiti na sto tisuća uz koje idu i sudski troškovi a pogotovo troškovi advokata koji su skoro jednaki ovime što ja tražim sada.

-Ma što da ti platim?-Rekao sam ti već. Pedeset tisuća eura i to odmah.-Van iz moje kuće jer ću sada i tebe zajedno sa kuferom baciti kroz prozor.

Nepoznati čovjek uplašenog izgleda ide prema vratima i dovikuje: - Vidjet ćemo se mi na sudu ali tamo tražim i više nego dvostruko.

-Van! Mate baci na njega kufer. U posljednji tren čovjek zatvori vrata i kufer lupi o njih. Mate prilazi kuferu, uzima ga u ruke s željom da ga ponovo baci kroz prozor. U posljednji čas odustaje. –Što da sada naiđe kakvo dijete i njega pogodi – misli u sebi. Ne neće to učiniti. Otvara ormar i kufer vrača na mjesto. Taman da ga stavi ugleda na dnu ormara bocu sa rakijom. Od sreće i zadovoljstva boca mu zabliješti pred očima. –O lijepa moja boco, ja te tražim svugdje a ti ovdje –veselo će Mate. Sjedajmo mi za stol pa da u miru nazdravimo slobodu. Kad si je usuo piće u čašu visoko je podigne ali onda se upita kome da nazdravi? Jedno vrijeme u mislima traži razlog a onda zaključi da to bude svim ljudima na kugli

- 128 -

zemaljskoj kako bi bili međusobno dobri i jedan drugog pomagali. Tada se upita i zašto se ljudi dijele na dobre i zle. Zašto svi ne i bili pošteni, tada više ne bi bilo pohlepe, jagme za dobitkom a vladala bi ljubav. Pohlepa donosi još veću gramzljivost a to upropašćuje čovjeka, ponekad dovodi i do zločina. I kako se boriti protiv toga? Dok sam bio siromah , mada mi je bilo teško živio sam ipak sretno uz svoju obitelj, a evo sada i to malo bogatstvo uništilo mije tu sreću, brak i egzistenciju. Ali kome ja to pričam kad me i onako nitko ne sluša?

-Ja te slušam, samo si mi to trebao govoriti onda kada sam imao dvanaest godina a ne sada.Mate se trgne uplašen kada pred sobom ugleda Husu. Ovaj put nije bio maskiran ali je zato bio potišten i zabrinut, suznih očiju sa kuferom u ruci . Dok je stajao pred Matom ličio je na dotučenog čovjeka kome više nije do života.

-Što ti sada ponovo tražiš ovdje?-To se i ja pitam, možda utjehu za sve moje grijehe.-Čovječe božji, znaš li ti da sam zbog tebe upao u ovu gungulu i pitanje je

kada i kako ću se iz nje izvući. Ako odmah ne odeš zvati ću policiju.-Sada možeš zvati koga god hoćeš, tako mi je svejedno, no dopusti da ti prije

toga objasnim neke stvari koje se tiču i tebe.-Ali...-Ne prekidaj me već slušaj. Kad sam odlazio odavde, sada već sigurno

shvaćaš da smo to bili mi, mada malo prerušeni, vozeći se kolima doživjeli smo saobraćajnu nesreću. – Huso zastane u govoru, zajeca i rukama prekrije zaplakane oči.

-Daj smiri se za boga miloga i popij sa mnom jednu rakiju pa će ti biti lakše – smiruje ga Mate.

-Nikada meni više neće biti lakše. Da smo to barem prestali prije nekoliko godina, kada sam je ubjeđivao da moramo promijeniti život i započeti drugačije, onako kako žive i drugi, ali njena pohlepa za još i još bila je daleko jača i evo što joj sada to vrijedi.

- Smiri se i slušaj me! Ja sam išao kod mnogih liječnika gdje sam pokupio i mnogo savjeta. Jedan od tih je i taj koji kaže da ako se nekome izjadaš, bit će ti bolje i lakše. Zato popij još jednu čašu ove domaće rakije, koja je u stvari i nektar, kako bi mi mogao reći sve što te muči i uvjeren sam da će ti poslije biti bolje –tješi ga Mate.

-Imaš ti pravo – onda uzdravlje! Volio sam je kao zjenicu svoga oka, a i kako ne bi kad sam imao samo nju. Nakon što su mi se roditelji razveli počela je jagma kome ću pripasti. Sudskom odlukom ostao sam kod majke, ali to mi je malo pomoglo. Uskoro se ona preudala pa sam zbog toga postao balast. Taj njen novi muž stalno je mojoj majci prebacivao da neće hraniti tuđe kopile. Sličnu sudbinu doživjela je i Fata. Nakon što su nas roditelji potpuno zapustili, prihvatila nas je ulica a s njom i kriminal. Počeli smo s malim krađama a završili s provalama i evo kuda nas je to dovelo. Da smo bar imali nekoga starijeg pa da nas savjetuje, sad bi i ona bar bila živa.

-Kako živa, o čemu to pričaš?-Pričam zato što ona više nije živa.

- 129 -

-Sada više ništa ne razumijem. Govori čovječe što se je desilo da je izgubila život?

-Pa rekao sam ti da kad smo odlazili od tebe da smo doživjeli saobraćajnu nesreću u kojoj je ona poginula.

-O bože, što još danas neću ćuti. Daj popij još jednu pa mi do kraja ispričaj kako je došlo do toga.

- Ma ja sam joj stalno govorio da ne vozi na zavojima tako brzo. Ta nitko nas nije slijedio i zašto onda treba žuriti, ali ona ne sluša. Oduvijek je bila tvrdoglava ko mazga. Želja za brzinom stajala nas je skliznuća sa ceste zato jer je sa suprotne strane prilazio kamion. Da sam za volanom bio ja ona bi danas još bila živa, ovako ..Huso ponovo zaplače.

-Hajde smiri se, sve će biti dobro –tješi ga Mate.-Stalno mi je pred očima njena slika, a morao sam je napustiti jer me čeka

zatvor iz kojeg sam pobjegao. Najgore mi je što neću biti uz nju u sam kraj – opet zaječa Huso.

-Znam da ti je teško ali znaj da ni meni nije puno bolje. I ja sam ostao bez svojih najbližih. Razlika je jedino što su oni još živi.

-To mi je poznato i zato oprosti jer sam u tome i ja kumovao.-Ma oprostio sam ti i ne brini više. I meni je teško pa u to ime popijmo još po

jedno piče kako bi se obojica smirili.-Sigurno se pitaš zašto sam se ponovo vratio tebi?-Da, tu si u pravu. Ta znatiželja me pritišče od momenta dočim sam te

ugledao. Samo neka ti bude jasno da si me opeljušio do temelja i više nemaš što odnijeti a da i malo vrijedi.

-Ovaj put nisam došao da ti uzimam već da ti dajem. Robu koju smo odnijeli ne mogu ti vratiti jer je ostala u slupanom autu. Jedva sam uspio izvući ovaj kufer. Ako još od nje išta vrijedi to će ti sigurno poslije dati policija, dok ti ja darujem ovaj kufer. Meni on više nije potreban i ne bi mi ničemu služio tamo gdje idem.

-A ,to ne, samo ne kufer. Njega sam sit već odavno i ne želim više imati sa kuferima nikakvog posla, pogotovo ne u ovoj kući. I malo prije zbog kufera sam dospio u nevolju i tko zna kako ću se izvući iz toga, zato ga nosi odavde i podari ga kome god hoćeš, samo ne meni. Kufer i je uzrok svega zla.

-Ali kufer je pun novca.-Što, zar opet? Ne, onda ga pogotovo neću. Nosi ga odavde i ostavi ga kome

god hoćeš samo ne miješaj mene u tu rabotu.-Čekaj da ti objasnim i ne trči ispred rude čovječe. Nisam mislio da ti

poklonim taj kufer sa sadržajem koji je unutra, niti da ga pohranim pa da poslije dođem po njega. Dajem ti ga s molbom da ga odneseš na policiju.

-Zašto ja, zašto ti to ne bi uradio?-Zato što ja idem natrag u zatvor.-I to je razlog zašto ti ...-Da to je razlog zašto ga baš ti moraš predati policiji . Od iznosa koji je u

kuferu donosiocu pripada deset posto, a taj novac riješit će tvoje probleme koje sam ja uzrokovao i smatraj to, ne kao poklon, već kao nadoknadu koju sam ti dužan podmiriti a koju si ti dužan prihvatiti.

-Ali ja to ne samo da ne mogu prihvatiti već i ne želim.

- 130 -

-Ako to ne želiš zbog sebe, učinit ćeš zbog svoje obitelji , ali pogotovo zbog mene.

-Kako sad i zbog tebe? –začuđeno upita Mate.-Da i zbog mene i nemoj da te na to prisiljavam pištoljem. Uvjeren sam da si

pošten čovjek i da ćeš uraditi tako kako ti ja kažem. To je posljednje što od tebe tražim i ako me poslušaš olakšat ćeš mi svijest. To će mi mnogo značiti kad izađem iz zatvora jer tada namjeravam započeti novi život, ali na pošten način.

-Ako je tako onda neka ti bude, samo ne znam hoću li ja to moći...-Daj ne lupaj glavom o tome, svakako da ćeš moći. Time ćeš mi mnogo

pomoći. Do sada sam drugima činio samo zlo ali sada želim poći drugim putem. Od tebe na taj put polazim i želim ga tako nastaviti. Da te više ne zadržavam –idem!Nadam se da si sve razumio i da ćeš postupiti tako kako sam ti rekao.

XNakon što se oprostio od Huse, Mate započne sređivati stan. Do je sve

spremao na svoje mjesto započinje sa mišlju kako dalje u budućnost. I dok je bio zanesen u svoje misli odjednom se iznenadi kad u stanu ugleda Jelicu.

-Otkud odjednom ti kćeri moja? Jesi li se to vratila ili si došla da uzmeš još nešto što je ostalo u kući?

-Tata, meni je ovdje mjesto uz tebe, a i mami sam to rekla. Bila bih najsretnija da se i ona vrati, samo ona je tvrdoglava i zbog toga to odugovlači. Ipak vjerujem da će uskoro i ona doći. Uostalom ti je znaš koliko i ja, ako ne i bolje pa ti ne moram pričati kakva je.

-Lijepo od tebe da si došla. Ne mogu iskazati koliko mi je drago da te vidim. Hajde sjednimo pa da još malo popričamo, ili da ja prvo dovršim posao koji sam započeo a onda ćemo u miru moći o svemu porazgovarati.

-Kako ti kažeš tata. Reci mi što radi tu taj kufer? Da se možda ne spremaš na kakav put? Čekaj, pa to nije naš kufer.

-Ne, nije, ovoga sam dobio od lopova.-Da opet nisi bio u parku i uzeo ga lopovima?-Ne nisam, lopov mi ga je sam donio u kuću.-I to pun novca – u šali reče Jelica.-Da, pun je novca.-Tata ne šali se sa mnom.-Ne šalim se, otvori ga i sama pogledaj.

Jelica izbeči oči kad u koferu ugleda toliki novac. Da se nije čvrsto prihvatila za stol od silnog iznenađenja skoro bi pala. Koljena su joj i daje klecala dok se zagledavala u sadržaj kufera. –Tata – izusti iznenađeno, što je to s tobom? Kako se to život igra s nama? Danas smo puka sirotinja a sutra već milijunaši. I što je najinteresantnije to se ponavlja. Ne znam više što da na sve kažem. Da to ipak nije nekakav skandalozni kufer? Nemoj mi zamjeriti, ali mene više bogatstvo ne privlači.

-Ni mene i zato ga nosim na policiju. Za to me veže i obaveza. Prvo ću to učiniti a kad se vratim opet ćemo sjesti za stol i nazdraviti za tvoj povratak i popričati što dalje.

-Da, učini to prije nego se vrati mama jer kad ona dođe tko zna bi li mogao.

- 131 -

-Učinio bi ja to na svaki način i u tome me ne bi mogao nitko spriječiti jedino da me ubije.

-Idi onda tata i obavi to a dok se povratiš ja ću pospremiti stan.

XKad je Mira ušla u stan zatekla je samo Jelicu u pospremanju. Ni jedna od

njih dvije nisu bile iznenađene što se vide. Sve je izgledalo kao da su to obje tako planirale.

-Kad si ti stigla kćeri? –oglasi se Mira-Nedavno. Očekivala sam da ću te tu zateći a ne da ja prva dođem. Hoćeš li

da ti skuham kavu?-Pa prijala bi mi jedna šoljica.-Drago mi je da si se vratila, mama.-A gdje je ženi mjesto nego uz kćerku i muža. Malo sam obilazila i trgovine i

da znaš kćeri kakve sam sve stvari vidjela, da ti mozak stane. Na žalost od kupnje više nema ništa. Još jedino prisjećanje ili san. Sjednimo i popričajmo malo. Reci mi gdje je tata. Jesi li ga zatekla u kući kad si došla?

-Jest , zatekla sam ga tu. Znaš li da je tata opet našao kufer pun novca?-Ne šali se sa mnom. Srce mi je i onako prenapeto zbog svih proteklih

događanja koje želim zaboraviti. Radije mi pričaj što ima novoga.-Mama, ne šalim se, govorim ozbiljno.-Pa gdje je taj novac?-Tata ga je odnio na policiju da ga vrate vlasniku.-Zar opet, o Bože! To je samo njemu svojstveno, a ja se već poveselila da

ćemo opet biti bogati.-Možda mu opet dadu nagradu kao i prije. Kufer je bio pun novca.

Mirine staklene oči zabliještile su od veselja kad je to čula. Odjednom skoči sa stolice i započne po kući plesati. Jelica joj prilazi straga i stavljajući ruku na rame pokušava zaustaviti.

-Hura! – poviče Mira. Ovaj put pazit ćemo što sve kupujemo. Gledala sam u starom gradu jedan butik, nije skup a rade sve po posljednjoj modi. Trebali bi obići i sve robne kuće a poći ćemo i u Dom da vidimo kakav namještaj nude. Obići ćemo i Konzum da se snabdijemo namirnicama za čitav mjesec. U kući više nema ni hrane pa nam neće manjkati da potražimo i novi zamrzivač. Ovaj put uzet ćemo ladičara pa da u njemu bar mesa uvijek bude na raspolaganju.

-Mama, bi li mogla malo prestati o tim željama i planovima?-Zašto da prestanem, pa tek sam počela.-Mene je prošla volja za bogatstvom. Novac me više ne oduševljava kao prije.

Voljela bih da se konačno zaposlim, da osnujem svoju obitelj i da živim kao i drugi ljudi.Mira se okrene, uzima čašu i u nju si usipa vodu. Nakon što je popila jedan gutljaj ponovo se okrene prema Jelici.

-Ti si izgleda naslijedila ludilo svog oca. O Bože, u kakvoj ja to obitelji živim?-Dok sam se osjećala bogatom, očekivala sam sasvim nešto drugo. Na kraju

sam uvidjela da mi je prije toga bilo ljepše. Imala sam svoj život, prijatelje i nisu mi trebali neprijatelji. Bogatstvo je sve to promijenilo. Svi ti prijatelji koji su mi se

- 132 -

nametnuli samo su htjeli da me iskoriste. Sve se najednom promijenilo i zato to više ne želim. Hoću da opet imam ono od prije, da moj život pripada samo meni.Uznemirenim koracima Mira prilazi prozoru. Tu zastane i udahne duboko zrak. Iznad nje daleko na nebu jedan oblak upravo prekriva sunce i time baca sijenu na cijeli Kvarnerski zaljev u kome je mnoštvo brodova čekalo na iskrcaj. Iznad prozora kružilo je jato galebova lagano mašući krilima. Poput riba koje su u moru otvarale usta kako bi uz udisaj zraka prihvatili i koju mrvicu hrane, tako je i Mira zureći prema pučini duboko disala i kada je napunila u se dovoljno zraka ponovo se okrene prema Jelici.

-Izgleda da ću od sada samo ja morati trošiti novac. Uostalom nije me briga želite li se pridružiti ili ne. Ako pak oboje mislite da je bolje opstati bogac nego biti bogataš, učinite to onda bez mene.Dva reska zvuka na ulaznim vratima prekidaju ovaj dijalog. Mira ustukne kad Jelica u prostoriju uvede nepoznatog čovjeka. Pobojala se da opet nije neki porezni službenik koji traži novac. Čudi se kako to, pa novac još nije ni prispio a oni su već tu da ga naplate. Mira mu uznemirena prilazi bliže, ali sa zebnjom ne usuđuje se da ništa govori.

-Dobar dan! Je li doma gospodin Matić?-Nije ovdje –grubo odgovara Mira-A zašto ga trebate? –upita Jelica.

Nepoznati čovjek prvo se zagledava u Jelicu a potom u Miru.-Da vi niste supruga gospodina Matića?-Jesam, a ovo je moja kći.

Zebnja od iščekivanja da dozna uzrok posjete nepoznatog nije prestajala kod Mire. To se uočavalo u drhtavici cijelog tijela. Crvenilo u licu kojeg je uzrokovao povišen tlak na Miri je isticalo bijele zube pod napučenim usnama. Njena glava tutnjala je od misli koliko će ovaj put poreznik tražiti i da li će od cjelokupne sume i što ostati. Misli joj prekine glas gosta.

-Drago mi je da sam vas upoznao. Vjerojatno se i pitate što ja tu tražim. Tražim gospodina Matića da mu se izvinim zbog nanošene mu uvrede koju sam mu nanio onda kada je bacio kufer mojoj ženi na glavu. Ovaj put želio sam mu upravo zahvaliti što je to učinio.Miri je pao kamen sa srca što taj čovjek nije poreznik. Umiljato pogleda čovjeka a onda reče: - Valjda mislite obratno. Htjeli ste reći da vam se on izvini?

-Ne, upravo onako kako sam rekao. Ja sam došao da se izvinim i da mu zahvalim na tome jer je nakon što je moja supruga dobila udarac u glavu izgubila na moment pamćenje i zato sam se uplašio da će to potrajati, ali ubrzo je sve prestalo i sada zahvaljujući vašem suprugo ona je potpuno druga osoba. Prije je uvijek bila namrgođena, zlovoljna i zločesta a sada? Ma što da vam pričam. Čak je postala i ljubomorna na mene, što se prije nije moglo ni zamisliti. Znate li da bi vašeg muža da je sada tu iz zahvalnosti, ne samo zagrlio već i poljubio.

-Žao nam je što ne možemo udovoljiti vašoj molbi, pogotovo ne ovoj zadnjoj želji, ali prenijeti ćemo mu poruku i vjerujem da će mu biti drago zbog toga što je vama dobro, ali što se tiče vaše supruge prenesite joj samo naše pozdrave.-reče Jelica.

- 133 -

-Hvala lijepo a sada bi morao poći i poručite mu da ću ga jednog dana posjetiti i poći sa njim na piće kako bi mu osobno zahvalio.

-Tu nećete pogriješiti, jedino ćete si morati uzeti sobom i pratnju koje će vam pomoći dopremiti ga poslije kući. To zato što će tada biti jako mokro. U koliko s vama bude i supruga morat ćete pripaziti da se ne poklizne, tada bi joj se povratilo prvobitno stanje a onda bi moj tata bio taj koji se vama ispričava. Bez obzira na to ipak će nam biti drago da nas posjetite.

-Hvala vam lijepo, ali što se tiče klizavosti gledat ćemo da oni prolazi samo kroz grlo a ne i da se prosipa. Dovođenja!

-Uh, već sam se bila toliko uplašila da ćemo opet ostati bez novca jer sam pomislila da je taj čovjek poreznik. Toliko mi je srce tuklo da sada zbilja moram sjesti kako bi se smirilo jer još uvijek osjećam lupanje.Uz Miru sjedne i Jelica te uze časopise i začne ih prelistavati.

-Mama, hoćeš li i ti koji časopis? Možda se time malo smiriš.-Dobro, daj mi jedan.

Jelica joj predaje Globus kojeg Mira prelistava a potom se zadrži na jednom članku.

-Ma gledaj ti ovo? Tu piše da je direktor jedne banke pronevjerio tri milijuna eura.

-Zar toliko? – začudi se Jelica.-Da toliko, samo to nije mogao uzeti u jednom danu. Kako da to nisu otkrili

prije nego tek sada? – pita Mira.-Daj mama, kad već čitaš na glas bar mi pročitaj i nešto što je zanimljivo,

nešto što će me oraspoložiti a ne rastužiti.-Mene najviše raspoloži novac.-Mama, pa ti si već opsjednuta s tim novcem.-A kako i ne bih bila. Jedva čekam da ti se otac vrati pa da čujem je li i ovaj

put dobio nagradu i koliko.-Nećeš dugo čekati, izgleda da je stigao.

Ugledavši ženu i kćer Mate im se pridruži za stolom.-Sada je pet cijela obitelj na okupu za stolom i kako i kako je kvorum u

punom broju možemo otpočeti vijećanjem. Pa da onda prije nego počnemo čujem, ima li kakvog pitanja?

-Daj Mate ne bulazni već govori jesi li dobio nagradu i kolika je –bila je nestrpljiva Mira.

-Znao sam da će to biti tvoje prvo pitanje. Prije nego odgovorim želim ćuti je li ta nagrada i uzrok tvog povratka u kuću?

-Ne pričaj gluposti već odgovori na moje pitanje – ljutito će Mira.-Jeste, dobio sam.-Uh, sada mi je već lakše. Kao da mi je pao kamen sa srca ,tako se osjećam.

Već sam se pobojala da ćemo opet postati puka sirotinja. Reci koliko u ti dali?-Ne toliko koliko ti očekuješ.-Pa valjda mogu potrošiti par desetaka tisuća eura. Toliko toga još moram

kupiti kako bi si namirila ono što mi je nestalo, a bolje je da to učinim odmah jer cijene su varljive. I sam uviđaš da je svaki dan sve skuplje.

- 134 -

-Uspori malo, kud si toliko zapela? Da bi si sačuvala glavu i da više ne lupaš s njom po cijenama reći ću ti da tvoje maštarije o kupnji padaju u vodu.

-kako, što to pričaš! Da nisi pet sav novac potrošio na čašćenje onih tvojih pijanaca po gostionicama? Ako si to učinio čuvaj me se!

-Niti sam koga častio, niti sam spiskao novac. Jedino što sam učinio, to je da sam sredio sve dugove, u prvom redu prema državi jer ona je neumoljiva a potom i druge. Uplatio sam i sve račune koje ste vas dvije načinile. No od svega najvažnije je da sam uplatio učešće u otvaranju firme koju će voditi jedan moj prijatelj i za uzvrat u njemu će naći posao voditelja Jelica, a ti Miro također ćeš imati tu posao ali kao čistačica. Sa radom otpočinjete već sutra. Deset tisuća eura oročio sam za stare dane a deset tisuća također sam oročio u Erste banku za lopova koji mi je dao novac i koji nas je uz to prije toga pokrao a sada je u zatvoru. Kada izađe iz zatvora želim da mu se to nađe za prvu ruku dok se ne sredi kako bi otpočeo pošten život.Uplatio sam i novac za popravak automobila. Svima nam je auto bila želja i ona se sada i ostvaruje. Ovih tisuću eura koje sam donio prilažem za kupnju svih potrebnih namirnica koje u kući manjkaju već odavno. Ne želim da oskudijevamo bar u hrani. Bude li trebalo još šta u kući, ne trebamo se puno brinuti jer od sada teku tri plaće – a vas dvije izjasnite se odlukom hoćete li prihvatiti ovaj moj prijedlog i živjeti sa mnom i dalje na pošten mada skroman način ili to ne želite pa moram nastaviti u buduće sam?

-Tata, - veselo mu prilazi Jelica i grli ga te ljubi u obraz. – Ništa me nije toliko obradovalo koliko tvoje riječi, pogotovo što se tiče posla. Vjeruj mi da jedva čekam da počnem pošteno s radom, a uvjerena sam da ćemo sa time steći sredstva da možemo solidno živjeti, mada ne bogati, ali sretni, a bogatstvo će biti naša sloga i ljubav koja iza slijedi.Dok Jelica grli Matu s druge strane prilazi mu i Mira te ga prihvaća u zagrljaj. Suznih očiju govori: - Ni jedno bogatstvo ovoga svijeta ne bi mi moglo zamijeniti vas dvoje.

kraj

- 135 -

Bilješka o piscu

PAVOKOVIĆ IVAN – BAJO, prof.

Rođen u Crncu – Slavonija. Odrastao u Borovu a u Rijeci od 1950.Književnim radom započeo 1980. nakon što je već od 1960. kao honorarni dopisnik surađivao u više riječkih listova i radija Rijeka.Hrvatskoj javnosti predstavlja se, najprije sa dvije monografije a potom slijede satire, romani, komedije.Pavoković je i poznati društveno sportski radnik , dobitnik niza priznanja za zasluge u radu, pogotovo onih koje se odnose na rad sa mladima.

Do sada objavio: Monografija 35. godina dizačkog sporta u RijeciMonografija 50. godina hrvačkog kluba RijekaMuški pogledi – satiraPogrešna odabranica – romanTko je krivac – romanRiječani u trilemi

- 136 -

Impressum

Tisak: Digraf – RijekaNakladnik, urednik : Ivan PavokovićPriprema za tisak : Saša PavokovićVlastita naklada – Kufer pun zbrkaRijeka, 2010

ISBN 978-953-55765-4-9

CIP zapis dostupan računalnom katalogu Nacionalne sveučilišne knjižnice u Rijeci pod brojem: 120502099

Sva prava pridržana. Ni jedan dio knjige ne može se objaviti bez suglasnosti autora.

KUFER PUN ZBRKA – roman

U ovoj knjizi na komičan način isprepleću se događanja vezana za kufer koji prelazi iz ruke u ruke a sve na štetu glavnog junaka Poslije niza scena našeg junaka ostavljaju kći i supruga i zbog toga što je kufer razlog, on ga baca kroz prozor. Na njegovu nesreću kufer pada na glavu jedne žene koja zbog toga gubi pamćenje.Muž to odmah pokušava ucjenom iskoristiti pozamašnim zahtjevom. Na kraju ipak sve sretno završava, jer nije važno koliko imaš, već koliko si zadovoljan s onim što imaš.

- 137 -

- 138 -

- 139 -