Kultura na prijelazu dva stoljeća

Šta je novo stoljeće obećavalo?

Napeti politički odnosi i otvoreni sukobi označili su svjetsko društveno stanje na prijelazu dva stoljeća. Novo, 20. stoljeće, nije obećavalo bolja vremena. Ipak, čovječanstvo je u tom vremenu mnogo napredovalo u tehnici, proizvodnji, nauci i kulturi. Početak stoljeća obilježen je naglim rastom broja stanovnika i velikim migracijama u Ameriku. Težak život ljudi, nezaposlenost i želja za boljim životom su navodili stotine hiljada ljudi na iseljenje u Ameriku. Jedan od događaja koji je obilježio početak prošlog stoljeća, a oko kojeg je nastao mit i legenda, jeste potonuće tada najluksuznijeg i

najmodernijeg broda, dobro poznatog Titanika.Titanik je u svoje  vrijeme predstavljao posljednju riječ tehnologije. Ništa što je do tada napravljeno od prekookeanskih brodova nije se moglo usporediti s njim, ni po kvaliteti, ni po luksuzu niti po sigurnosti, što je posebno naglašavano. Brod je 10. aprila 1912 isplovio iz Sauthemptona, i krenuo ka Njujorku, na svoje prvo i zadnje putovanje. Dvadeset minuta prije ponoći, 14. aprila, sudario se sa ledenim brijegom na oko 640 kilometara od Njufaundlenda. Iako su sa drugih brodova tokom te večeri nekoliko puta stizala upozorenja na ledenu santu,

Titanik je nastavio da plovi maksimalnom brzinom. Nepuna tri sata kasnije, grandiozni brod već je bio na dnu mora usmrtivši sa sobom više od 1.500 ljudi. Zahvaljujući dolasku broda Karpatija, broj žrtava ledene vode nije bio veći. Svijet je bio zapanjen ovakvim krajem broda kojim su putovali neki od najbogatijih i najmoćnijih ljudi tog vremena. Pored luksuza, glamura i korištenja do tada najmodernije tehnologije, ono što je ovaj brod učinilo posebnim, jeste ubjeđenje konstruktora, putnika i većine onih koji su čuli za njega, da je on nepotopiv i praktički neuništiv. Svi tada poznati printani mediji su pravili ekskluzivne članke o nepotopivosti Titanika, koje su mu trebale obezbijediti mnogobrojne komore za vodu, koje bi prilikom oštećenja broda primile nadolazeću vodu i osigurale mu bezbjedan dolazak do najbližeg kopna. Još jedna vrlo interesantna stvar jeste i činjenica da je ovaj slavni brod potonuo na dubinu od skoro četiri kilometra, pa je ostao ne otkriven više od sedam decenija, sve dok ga 1984 godine nije pronašao oceanograf Robert Balard.

Industrijski i tehnički napredak bio je glavna odlika početka 20. stoljeća. Velika Britanija je bila najveći industrijski izvoznik, u prvom redu uglja, ostvarujući s Francuskom i Njemačkom gotovo polovinu svjetske trgovine. Pratile su ih SAD, koje su, uz industrijsku, imale i najveću poljoprivrednu proizvodnju.Ljudska radoznalost i želja za znanjem dovest će u drugoj polovici 19. stoljeća i na početku 20. stoljeća do novih spoznaja o znanosti i brojnih tehničkih otkrića. Nastupilo je doba velikih promjena u gospodarstvu - Druga industrijska revolucija. Druga industrijska revolucija još je više promijenila svakodnevnicu, a pojavili su se mnogobrojni novi sportovi. U Sjedinjenim Američkim Državama otkriven je 1859. prvi izvor nafte. Od tada će

nafta postupno postati najvažniji izvor pogonske energije u svijetu. Nafta je tekuća smjesa ugljikovodika nastala iz ostataka organizama ispod površine zemlje. Počela se iskorištavati polovicom 19. stoljeća, ali je tek nakon izuma i usavršavanja benzinskog motora iskorištavanje nafte zadobilo onu mjeru koju je zadržalo do danas. Najširu je primjenu benzinski motor zadobio u prometu: automobili, lokomotive, brodovi i zrakoplovi pokretani su njegovom snagom.

Na početku 20. stoljeća Amerikanac Henry Ford započeo je serijsku proizvodnju automobila na tekućoj vrpci. Ti su izumi silno unaprijedili promet.

1913. u promet je pušten Panamski kanal koji povezuje Atlantski ocean i Tihi ocean. Do tada se brodovima iz Europe u Aziju moralo putovati oko Afrike ili Latinske Amerike.

Na prijelazu iz 19.stoljeća u 20. stoljeće čovjek se prvi put vinuo u zrak. Godine 1891. poletio je Nijemac Otto Lilienthal s jednog brda pomoću zračne jedrilice s krilima, ali je pri tom pokusu poginuo. Nekoliko godina kasnije, prema nacrtima našeg David Schwarza, njemački je časnik Ferdinand von Zeppelin konstruirao zračni brod-cepelin. Tek su 1903. braća Orville i Wilbur Wright u SAD-u prvi uspješno poletjeli zrakoplovom s dvostrukim krilima, a letjeli su nepunu minutu. Francuz Louis Blériot preletio je 1909. takvim zrakoplovom kanal La Manche između Francuske i Velike Britanije.

Godine 1902. talijanski izumitelj Guglielmo Marconi predao je prvu radijsku poruku iz Velike Britanije u Francusku. Bio je to početak radija čije je osnove napravio i otkrio Heinrich Rudolf Hertz.

Francuski biolog i kemičar Louis Pasteur, poznat po nizu znanstvenih otkrića u području medicine i farmacije. Najvažnija su njegova istraživanja o uzrocima bjesnoće i kolere i pronalazak cjepiva koja uspješno liječi te bolesti. Cjepivo protiv bjesnoće otkrio je 1885. i time spasio milijune ljudi od sigurne smrti. Osnovao je institut u Parizu koji je postao središte znanstvenih istraživanja u područji nove discipline - bakteriologije, tj. znanosti o bakterijama,

uzročnicima bolesti. U to su doba otkriveni i uzročnici sušice (tuberkuloze) i tifusa, a pronađeni su i prvi vitamini.

Njemački fizičar Wilhelm Conrad Röntgen otkrio je 1895. zrake pomoću kojih se može promatrati unutrašnjost ljudskog tijela, takozvane X-zrake ili Rentgenske zrake za koje je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1901. Njegovo otkirće našlo je široku primjenu u fizici, tehničkim znanostima i medicini.

Marie Sklodowska-Curie i njezin muž Pierre Curie otkrili su dva elementa koji imaju sposobnost zračenja: radij i polonij. Kasnije su znanstvenici otkrili kako postoji još takvih elemenata. Tim je otkrićima započeo razvoj novih znanstvenih disciplina: atomske kemije i atomske fizike. Učinjen je prvi korak k atomskom dobu. Bračni par Curie dobio je dvije Nobelove nagrade: jednu iz kemije i jednu iz fizike. Cijeli svoj život posvećujući izučavanju radioaktivnosti, Marie Curie je umrla od posljedica zračenja.

Na polju fizike posebno je značajna teorija relativiteta, koju je 1905. Godine postavio njemački fizičar Albert Einstein. Osim te teorije Einstein je fizici je dao i druge vrlo važne priloge, tako je 1905. uveo hipotezu o kvantima svjetlosti ili fotonima. Godine 1917. izveo je prve kvantne zakone za materiju. Za radove na polju kvantne teorije dodijeljena mu je 1921. Nobelova nagrada. Albert Einstein je nesumnjivo veliki fizičar, jedan od najznačajnijih u 20. stoljeću. Einstein je za razliku od mnogih svojih kolega smatrao kako je jedini izvor znanja iskustvo.

Švedski hemičar Alfred Nobel 1867 izumio je dinamit. Razočaran time što se njegov pronalazak počeo koristiti za ratna razaranja, Nobel je 1895. svoju imovinu oporučno ostavio u fond iz kojega se svake godine dijeli pet nagrada za najznačajnija postignuća i doprinose u fizici, kemiji, medicini, književnosti i borbi za mir u svijetu (od 1969. dodijeljuje se i Nobelova nagrada za ekonomiju). Nobelove nagrade dijele se od 1901. godine.

Penicilin je prvi otkrio francuski student medicine Ernest Duchesne 1896. godine, no u svoju današnju široku uporabu ušao je tek poslije istraživanja Alexandera Fleminga 1928. godine.

Ernest Duchesne je prvi otkrio mogućnost korištenja gljiva u medicinske svrhe. On je ovo otkrio 32 godine prije Flaminga i njegovog izučavanja penicilina. Duchesneova eksperimentiranja su ostala nezapažena. U seriji pokusa Duchesne je pratio interakciju Escherichie coli i penicilina, i utvrdio da je penicilin u mogućnosti potpuno uništiti Escherichiu coli. U ovo vrijeme on je imao svega 23 godine i bio je nepoznat u svijetu znanosti. Pasterov institut mu nije dao kredibilitet i odbio priznati doktorsku dizertaciju. On je ubrzo nakon toga otišao na odsluženje vojnog roka i to je spriječilo njegovo daljnje eksperimentiranje. Da je znao, njegovo otkriće o uporabi penicilina, moglo je spasiti njegov, kao i život njegove žene i milijune drugih, pogotovo u prvom svjetskom ratu. 1949. godine je posthumno nagrađen za svoja otkrića i doprinose medicini, 5 godina nakon što je Alexander Flaming dobio Nobelovu nagradu.

I u oblasti umjetnosti i kulture načinjeni su veliki koraci. Projekcija prvog animiranog filma desila se 1906. godine. Javlja se novo unosno zanimanje – filmski glumci/-ice i rađanje prvih TV-zvijezda.

Pred sam početak rata Charlie Chaplin kreira svoj čuveni lik Skitnicu – Sharloa. Chaplin je jedan od najkreativnijih i najutjecajnijih osoba u eri nijemog filma. U svojim filmovima je nastupao kao glumac, redatelj,

scenarist, producent i skladatelj glazbe. Karijera mu se protegnula na 65 godina, od kazališta u Engleskoj u kojima je nastupao kao dječak, pa sve skoro do smrti u 88. godini. Njegov glavni lik bio je "Skitnica", lutalica otmjenog držanja i džentlmenskog ponašanja. Lik nosi uski kaput, prevelike hlače i cipele, polucilindar te bambusov štap, a zaštitni znak su mu potkresani brkovi.

Chaplin u filmu Mališan. Ova scena iz filma danas je jedna od najpoznatijih u

povijesti filma

Kraj 19. i početak 20. Stoljeća označio je i afirmaciju ljudskih prava.

Povod za to je bila tzv. Drejfusova afera 1895. godine. Godine 1894 od strane francuske protuobavještajne službe otkriven je akt špijunaže nepoznatog časnika u korist Njemačke. Tragovi su upućivali na Generalštab francuske vojske u kojem je kapetan Alfred Dreyfus bio jedini Židov. Usprkos tome što nije bilo stvarnih dokaza za inkriminacije za koje su ga optužili, isti je uhićen i osuđen na doživotni zatvor na Vražjem otoku.

Iste je godine pukovnik M.G. Picquart, šef protuobavještajne službe, otkrio pravog krivca, majora M. Eszterhazyja, ali mu je vodstvo generalštaba zabranilo daljnju akciju, Eszterhazyija oslobodilo krivice, a pukovnika Picquarta premjestilo u Tunis.Istina je ipak prodrla u javnost, te su mnoge poznate osobe onog vremena stale u obranu Alfreda Dreyfusa, među ostalima i poznati pisac Emile Zola koji je 1898. u svome otvorenom pismu optužio članove generalštaba za "jedan od najgorih pravnih zločina u povijesti". Emile Zola je zbog toga pisma osuđen na godinu dana zatvora zbog čega se sklonio u Englesku.Zolino pismo je je podijelilo cjelokupnu francusku javnost na demokratski i konzervativni tabor. U Francuskoj je došlo do antisemitskih izgreda, a mjestimice i do krvavih progona dreyfusarda (pristaša revizije procesa Alfredu Dreyfusu). Uslijed svih tih događaja Francuska se našla 1898 na rubu građanskog rata. Iste godine je otkriveno da je dokument koji je teretio Dreyfusa krivotvoren. Krivotvoritelj pukovnik Henry priznao je djelo te se ubio u zatvoru, a M. Eszterhazy je pobjegao u London. Nova vlada je 1899 naredila reviziju procesa, no usprkos očitim činjenicama koje su oslobađale A. Dreyfusa, isti je od strane vojnog suda opet oglašen krivim, ali je uz određene olakotne okolnosti osuđen na 10 godina zatvora. Nedugo potom ga je predsjednik republike pomilovao, a godine 1906 je izvršena nova revizija procesa na kojem je Alfred Dreyfus potpuno rehabilitiran, promaknut u majora te odlikovan ordenom Legije časti. Sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu i 1918 promaknut u potpukovnika.

Uporedo s razvojem ljudskih prava, javlja se i pokret za prava žena, u prvom redu prava glasa. Feminizam je pokret koji je nastao u zapadnim zemljama u 19. vijeku kao jedna od posljedica industrijske revolucije. Razvoj mašina je počeo otklanjati potrebu za ljudskom radnom snagom, postepeno eliminirajući jednu od prednosti koju su muškarci imali nad ženama. To je omogućilo ženama da postanu sve značajniji dio radne snage, pogotovo za vrijeme prvog svjetskog rata kada su zamjenjivale muškarce na frontu. Feministički pokret se ispočetka ispoljavao u dva oblika - kao pokret za ravnopravnost u plaćama, odnosno kao pokret kao davanje prava glasa ženama. Ovo potonje je s vremenom postignuto u većini zapadnih zemalja nakon prvog svjetskog rata, a kasnije i u ostatku svijeta. Prvi val feminizma nastao je u 19.st. i označavao borbu žena za pravo glasa. Te feministkinje su bile poznate kao sufražetkinje. Na Drugoj međunarodnoj konferenciji žena socijalistkinja 1910. godine Klara Cetkin je predložila da se 8. Mart usvoji kao Dan žena, na uspomenu velikih

demonstracija američkih žena na taj dan 1909. godine kad su se morale krvavo izboriti protiv oblika najniže i najprimitivnije diskriminacije – spolne diskriminacije koja im čak nije davala pravo glasa i pri čemu možemo zaključiti kako je težak položaj žena bio u svijetu gdje im je bilo oduzeto jedno od osnovnih ljudskih prava.