SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKI FAKULTET

GEOGRAFSKI ODSJEK

DIPLOMSKI STUDIJ GEOGRAFIJE

SMJER: BAŠTINA I TURIZAM

SEMINARSKI RAD IZ KOLEGIJA: GEOGRAFIJA KULTURNE PONUDE

Kulturna baština i povijesni razvoj Trnja

Jelena Gregov

Melanija Kolarić

U Zagrebu, 3.prosinca 2014. ak. god. 2014./15.

2

Sadržaj 1. UVOD ............................................................................................................................................. 3

2. POVIJESNI RAZVOJ TRNJA........................................................................................................ 3

2.1. RAZVOJ TRNJA DO 19. STOLJEĆA ................................................................................... 3

2.2. RAZVOJ TRNJA OD 19. STOLJEĆA DO 1. SVJETSKOG RATA ..................................... 4

2.3. RAZVOJ TRNJA IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA .......................................................... 5

2.4. RAZVOJ TRNJA NAKON 2. SVJETSKOG RATA DO DANAS ........................................ 7

3. KULTURNA BAŠTINA TRNJA ................................................................................................... 8

3.1. ZAŠTIĆENA KULTURNA DOBRA TRNJA........................................................................ 9

3.1.1. PAROMLIN .................................................................................................................. 10

3.1.2. KD VATROSLAV LISINSKI ...................................................................................... 12

3.2. OSTALA KULTURNA BAŠTINA TRNJA ......................................................................... 14

4. ZAKLJUČAK ............................................................................................................................... 15

5. IZVORI I LITERATURA ............................................................................................................. 15

3

1. UVOD

Povijesni razvoj Trnja možrmo oratiti još od prethistorijskih vremena, iako njegov značaj,

naseljavanje i važniji podaci počinju datirati od 16. St. Trnje karakterizira dugotrajna, ali i

intenzivna preobrazba iz nekad ruralne i periferne sredine u današnji uži gradski centar koji sa

svojim specifičnim obilježjima i funkcijama prikazuje vrlo zanimljiv razvoj jednog dijela

zagrebačkog prostora. Kako je takao taj razvoj i kakav je trag te kulturna baština proizašla iz

nastanka Trnja kakav je danas bit će glavna tema ovog seminara.

2. POVIJESNI RAZVOJ TRNJA

2.1. RAZVOJ TRNJA DO 19. STOLJEĆA

Trnje kao prostorno određeni teritorij prvi put se spominje u Zlatnoj Buli kralja Bele

IV. iz 1242. godine. Tada je njegov najveći dio pripadao Gradecu osim Sigečice koja je bila

dio zagrebačkih crkvenih posjeda. No prvi tragovi života datiraju daleko u prethistoriju gdje

je kao dokaz života iskopana prethistorijska sjekira i prastari čamac. Također iz perioda

Rimskog Carstva pronađen je grob jugoistočno od križanja Savske i Vukovarske ulice što ne

treba začuđivati jer se u blizini nalazila Andautonija, starorimsko naselje u blizini rijeke Save,

nedaleko od današnje Velike Gorice.

Prostor Trnja iz perioda Zlatne Bule, isključivo je iskorištavan kao poljoprivredno

zemljište, uz koji se veže i postojanje skele i pristaništa Kraljev Brod na Savi, most preko

Savice i takozvana „velika cesta“ koja je povezivala grad i južne prekosavske dijelove. Trnje

je bilo selo uz obalu neregulirane rijeke Save gdje su se smjestile drvene kućice modificiranog

posavskog tipa. Tadašnji stanovnici Trnja bili su kmetovi koji su obrađivali zemlju, orali,

sijali i kosili te radili u vinogradima za skromnu novčanu naknadu. Izvori navode da je

početkom 17. stoljeća na Trnju živjelo 17 obitelji gradskih kmetova sa njihovim nadstojnikom

(Aleksić, 1994).

Dvijesto godina kasnije Trnje bilježi 112 stanovnika u osam kuća. Trnje je s gradom

bilo povezano cestom Med Grabami, današnjom Petrinjskom koja je tako kasnije prozvana

zbog ključne uloge u povezivanju i opskrbi Vojne Krajine kojoj je Petrinja bila

središte(URL1). Početkom 19. stoljeća za vrijeme napoleonskih ratova Trnje se našlo na

samoj granici države jer je na tom području bila granica Ilirskih provincija. Nepovoljne

4

posljedice novih državnih granica osjetile su se u neposrednom privrednom životu jer su

naglo bili prekinuti trgovački putevi iz podunavskog zaleđa prema jadranskim lukama. No u

Trnju su se početkom 18. stoljeća podigli potonski most i na kraju Savske ceste drveni most

koji su privukli splavare i trgovce koji su se spuštali Savom do Ljubljane. Upravo zbog toga je

Trnje ostalo po strani od neprilika i zadržalo svoj izgled i način života u 19. stoljeću (Kantor –

Bukovski, 1987).

2.2. RAZVOJ TRNJA OD 19. STOLJEĆA DO 1. SVJETSKOG RATA

U prvoj polovici 19. stoljeća broj stanovnika Trnja nije se značajno povećavao. Tada

je na tom prostoru živjelo oko 150 stanovnikau 25 kuća. Trnje i dalje postoji kao periferno

naselje, no nakon ukidanja kmetstva i ujedinjenem Gradeca, Kaptola, Nove Vesi i Vlaške

ulice s pripadajućim selima; Horvati i Trnje u jedinstveni grad Zagreb, dolazi do postupne

urbanizacije najbližih okolnih sela, a njihov broj stanovnika počinje bilježiti porast

(Benaković, 2012). Krajem stoljeća broj stanovnika se povećao na 526 stanovnika, a krajem

stoljeća na 1041 stanovnika. Tadašnje stanovništvo i dalje karakterizira seljački način života i

tradicionalni odjevni predmeti.

Sredinom 19. stoljeća radna snaga postaje sve potrebnija u gradu Zagrebu stoga Trnje

počinju naseljavati osiromašeni stanovnici iz različitih dijelova Hrvatske. Do takvog kretanja

stanovništva dolazi zbog izgradnje željeznice 1862. godine i Glavnog kolodvora 1892. godine

te dolazi do pojave industrijalizacije čime Trnje postaje gradska periferija. Za vrijeme

izgradnje Glavnog kolodvora tadašnja gradska uprava nije htjela sudjelovati u troškovima za

izgradnju prijelaza u Trnje jer je Trnje tada još uvijek bilo odvojeno slobodnim zemljištem od

grada. Petrinjska ulica je nakon izgradnje kolodvora bila prekinuta te se na taj način prekinula

dotadašnja veza s Trnjem, a kolodvor je zapravo postao smetnja u razvoju grada prema jugu

(Aleksić, 1994).

S druge strane razvoj željezničkog prometa bio je ključan za razvoj značajnijeg

proizvođačkog obrta i prvih industrijskih djelatnosti. Uz opći razvoj prometne infrstrukture u

tom periodu bila je usko vezana i emigracija radnog stanovništva sa sela posebice s područja

Hrvatskog zagorja što je bilo potaknuto napretkom u tehologiji. Tada dolazi do naglog porasta

stanovnika u gradu, a posebice u industrijskim dijelovima gdje se naseljavala radna snaga

gradeći svoje skromne nastambe pored pojedinih industrijskih objekata, južno od željeznice

na Trnjanskom prostoru (Žuljić, 1965). Željeznička pruga je tako postala granica te ostala

5

sjeverni rub današnje gradske četvrti Trnje, dok je zapadna granica formirana duž istočnog

dijela Savske ceste. Naseljavanje na južnom rubu uz samu Savu predstavljalo je problem u

širenju Trnja jer je tok Save i dalje bio neuređen te su poplave bile učestala pojava. No

zanimljivo je postojanje jednog naselja nadomak Zagrebu, a nije bilo selo, već predgrad Sava

koje se nalazilo na kraju Savske ceste, nastalo tijekom 18. i 19. stoljeća kao naselje i

pristanište splavara i trgovaca drvom te je 1891. godine povezano tramvajskom prugom sa

središtem Zagreba.

Željeznica i njezina čvorišta postale su ključne lokacije na kojima su se počela otvarati

nova industrijska postrojenja, osobito na prostoru Trnja koje se tada i dalje tretira kao

periferija. U tom periodu grade se Paromlin, južno i istočno od Glavnog kolodvora grade se

Tvronica papira, Tekstila tvornica na Zavrtinici, gradska živodernica te Gradska plinara na

području današnje Radničke i ciglana na Krugama(Benaković, 2012).

Radničke i željezničarske obitelji predstavljale su niski socijalni stalež koji je

preživljavao uz niske plaće te su spontano gradili kućice uz putove koji su vodili od Save

prema centru grada. Poveće doseljavanje stanovništva dovelo je do otvaranja prve osnovne

škole na kraju 19. stoljeća te je to ujedno postao prvi sportski i kulturni centar Trnja, dok je

središte društvenosti bilo Hutterovo kupalište na Savici, kasnije preseljeno na Savu.

Urbanistički nesređena periferija u kojoj se nalazila industrijska zona i nova stambena

izgradnja namijenjena industrijskim radnicima tada još nije bila prepoznata kao perspektiva za

prostorno širenje Zagreba u tom smjeru iako je već postojao plan o širenju grada prema Savi

(Žuljić,1965). Upravo zbog navedenih razloga sve do 1. svjetskog rata Trnje je ostalo

najsiromašnija periferija Zagreba ispunjena heterogenom provincijalnom izgradnjom s vrlo

niskom građevinskom vrijednošću.

2.3. RAZVOJ TRNJA IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA

Trnje nije slijedilo tipičan rast poput Donjeg grada te je taj prostor prvotno imao

kombinaciju industrijske izgradnje, dijelom suburban te dijelom seosku izgradnju nekadašnjih

sela uz obalu Save. U razdoblju od 1910. do 1913., na početku intenzivnije industrijalizacije,

Trnje bilježi najveći porast stanovništva u gradu: od 2907 na 8017 osoba. Taj je porast praćen

ubrzanim podizanjem brojnih nelegalnih stambenih objekata na prisavskim prostorima.

Godine 1930. na prostoru današnje Gradske četvrti Trnje, odnosno tadašnjih gradskih

6

kotareva Zavrtnice, Sigečice, Trnja i Vrbika zabilježeno je 2017 legalno građenih kuća i čak

4000 objekata “divlje” gradnje. Trnje je postalo izrazito radničko naselje bez nekadašnjih

seoskih karakteristika, prometno izolirano od grada, bez imenima obilježenih ulica. U

tadašnjim regulacijskim planovima bila je to zona namijenjena razvoju industrije. No kućice i

dalje niču tijekom noći, bespravno, sve bliže Savi, tik uz Trnjanski nasip. Svaka veća poplava

oštećuje ih ili odnosi, no one ubrzo iznova niču. (URL 1)

Na sjeveroistočnoj strani Trnja provedena je regulacija potoka Medvešćaka čime se

stvorila baza za proširenje periferijske urbanizacije s industrijom i radničkim stanovima na

Kanalu, u Strojarskoj cesti i na Zavrtnici. Oblikuje se trokut između Radničke ceste,

Heinzelove ulice i željezničke pruge gdje prevladavaju industrijska postrojenja. Neposredno

prije 1. svjetskog rata javila se potreba za sanacijom najnižeg aluvijalnog područja uz rijeku

Savu kako bi Zagreb nastavio svoje prostorno i gospodarsko širenje. Zbog još uvijekprisutnih

poplava i velike vlage, kao i loše prometne povezanosti s centrom grada, građevinsko

zemljište je i dalje bilo najjeftinije, no za siromašne stanovnike šljunčani poloj rijeke Save

osigurao je dovoljnu količinu građevisnkog materijala, dok je visoka podzemna razine vode

omogućavala laku gradnju bunara. Na taj način se prostor Trnja pretvorio u socijalno posve

diferenciran prostor od ostatka grada. O karakteru tako oblikovane radničke periferije najbolje

govori odluka gradske vlasti iz 1292. godine koja kaže da ulice u prejelima južno od pruge

zbog svoje neuglednosti ne bi smjele nositi imena znamenitih ljudi (Slukan Altić, 2010).

Između dva svjetska rata Zagreb je bio suočen sa vrlo velikim priljevom imigranata te

do tada osmišljena planska gradnja širenja Trnja, s pravilnim cestovnima granicama i

putevima, zamjenjena divljom i stihijskom gradnjom, čime je i daljnji planiran razvoj grada

prema Savi bio spriječen. Zbog takve vrlo opsežne, ali i loše urbanizacije, u mnogim

dijelovima Trnja nije bilo ni kanalizacije, ni vododvoda.

U tom periodu počinje izgradnja prvih većih prometnica koje su okosnica današnjih

glavnih gradskih puteva; poput produljenja Držićeve do Save, Heinzelove čiji jedan dio danas

predstavlja istočnu granicu Trnja te Radnička cesta uz koju se vežu industrijski pogoni.

Između dva svjetska rata nastaje i Cvjetno naselje kao primjer planski nastale izgradnje i

pokušaj da se u red dovede divlja gradnja na Trnju. Tada dolazi i do prve regulacije Save u

obliku luka, čime je napokon definirana južna granica Trnja. Izgrađen je trnjanski nasip od

željezničkog mosta do točke nešto istočnije od trnjanske skele.

Početkom 30-ih izgrađuje se Varaždinska i Dubrovačka ulica odnosno današnja Ulica

grada Vukovara koja je povezivala Trnje sa zapadnim i istočnim dijelovima grada. Ta prva

uzdužnica istok – zapad na tada još neizgrađenom prostranom području novog dijela grada

7

između pruge i Save , odredila je smjer pružanja magistralne ulice koja je trebala spojiti

Savsku i Držićevu ulicu, odnosno zapadni i istočni rub Trnja. Avenija je simbolički mijenjala

imena kroz povijest. Naziv Moskovska ulica održavala je vezanost uz sovjetsku Rusiju,

Beogradska pak odnos prema glavnom gradu nekadašnje države. Naziv Proleterske brigade

jest održavao ieološki naboj socijalizma, dok grad Vukovara danas simbolizira otpor, žrtve i

pobjedu u Domovinskom ratu( Maroević, 1999).

Sl. 1.: Razglednica s motivom Ulice grada Vukovara iz 60-ih godina

Izvor: URL 3.

2.4. RAZVOJ TRNJA NAKON 2. SVJETSKOG RATA DO DANAS

Razdoblje intenzivnijeg razvoja Trnja započinje 50 – ih godina 20. stoljeća kada se

Trnje formira kao općina na zagrebačkom prostoru te su na tom prostoru zabilježene najveće

promjene. Između 1967. i 1974. godine Zagreb funkcionira kao jedinstvena općina, a 1974.

ponovno se formira Općina Trnje koja je postojala do 1990. godine. 1999. godine osniva se

gradska četvrt Trnje koja se sastoji od 13 mjesnih odbora (URL 2).

Trnje nakon 2. svjetskog rata sve više poprima obilježja gradskog središta, a sve manje

perifernog naselja. Tada započinje intenzivna urbanizacija te osim širenja u smjeru istok –

zapad, počinje se širiti i u smjeru juga. Razvija se cestovna i komunalna mreža, a na rubnim

dijelovima počinju nicati velike stambene četvrti (Benaković, 2012.) S intenzivnom

urbanizacijom Trnje postaje središte u kojem naglo niču gospodarski, kulturni i obrazovno –

odgojni sadržaji.

8

Nova posljeratna planska izgradnja potisnula je stare centre, dok se s druge strane

suočila sa problemom već postojećih divljih naselja. Stoga se velik dio Trnja počeo rušiti i

ponovno graditi te su se ipak uspjeli formirati relativno homogeni prostori s određenim

funkcijama poput sveučilišnih sadržaja, te poslovnih i javnih gradskih sadržaja.

Između 1945. i 1952. godine dolazi do intenzivne izgradnje na današnjoj Ulici grada

Vukovara što je do tada bilo najveće dostignuće hrvatske arhitekture što može posvjedočiti i

većina zaštićenih kulturnih dobra na području Trnja. 70 – ih i 80 – ih godina najveeći

stambeni građevinski projekt je izgradnja naselja Savica koja je primjer kao je grad postepeno

širio prema jugu jer su se prije toga stambena naselja izgradila na Držićevoj, pa na Krugama.

Stambena izgradnja je i dalje prisutna na nekim dijelovima Trnja, a prisutna je i prenamjena

brojnih napuštenih objekata.

Danas Trnje karakterizira planirana gradnja poslovnog prostora koji se proteže od

Glavnog koloddvora prema Savi uz Ulicu grada Vukovara gdje dominiraju financijska

poslovanja i upravni poslovi. Iako je u Ulici grada Vukovara prvotno izgrađen manji broj

zgrada odd previđenog, danas je ona ulica s najvećim brojem poslovnih centara poredd Ilice te

na istočnom dijelu zajedno s Zavrtnicom, Heinzelovom ulicom i Radničkom cestom umjesto

industrijskog centra predstavlja gradski CBD.

Velik broj nekadašnjih industrijskih postrojenja koja su karakterizirala Trnje danas je

zatvoreno ili preseljeno na druge lokacije. Glavne funkcije koje Trnje danas ima su poslovna i

obrazovna funkcija, te se lice Trnja i dalje intenzivno mijenja iako u nekim dijelovima

možemo pronaći stare kućice kao ostatke onoga što je Trnje nekad bilo.

3. KULTURNA BAŠTINA TRNJA

Kulturna baština je ukupnost sačuvanih i njegovanih kulturnih dobara koje je potrebno

sačuvati za buduće generacije. Kulturna baština može biti: materijalna nepokretna (kulturni

spomenici, kulturne institucije), materijalna pokretna (muzejski postavi, predmeti iz arhiva) te

nematerijalna kulturna baština (običaji, način života, jezici, folklor, manifestacije...). (Jelinčić,

2008.)

Industrijska baština je dio kulturne baštine i dio identiteta, kako grada, tako i nacije. Ona

obuhvaća industrijske krajolike, industrijske objekte, radnička stambena naselja, strojeve,

dokumentaciju i artefakte naslijeđene iz prošlosti, čijim se osmišljenim gospodarenjem čuva

9

memorija na razvoj i napredak ljudske civilizacije te stvara nova vrijednost za buduće

generacije (Šiminić, 2014.). Trnje je oduvijek bilo industrijsko područje Zagreba te se može

pohvaliti velikim brojem objekata industrijske baštine koja, nažalost, propada zbog

nezainteresiranosti okoline.

3.1. ZAŠTIĆENA KULTURNA DOBRA TRNJA

U kulturnu baštinu Trnja, prema Ministarstvu kulture, spadaju ova kulturna dobra:

Dijelovi sklopa Tvornice električnih žarulja, Gradska klaonica i stočna tržnica, Kompleks

nekadašnje Strojarnice državne željeznice, Koncertna dvorana "Vatroslav Lisinski" i dom

Matice iseljenika, Kulturno - povijesna cjelina Cvjetno naselje, Kulturno - povijesna cjelina

Paromlina, Poslovni toranj "Zagrepčanka", Sklop građevina Fakulteta elektrotehnike i

računarstva, Sklop upravnih zgrada MUP-a RH, Sklop zgrada bivše Ženske realne gimnazije

sestara Milosrdnica sv.Vinka Paulskog s igralištima i parkom, Stambena zgrada - Ulica Grada

Vukovara 35 i 35 a, Stambeni blok - Ulica Grada Vukovara 43-43a, Uredska zgrada "Palače

pravde", Višestambena osmerokatnica Vojne mornarice, Višestambena zgrada „Kruge“ -

Ulica grada Vukovara 222 i 224, Višestambena zgrada - Ulica grada Vukovara 238, Zgrada

"Državnog osiguravajućeg zavoda, Zgrada "Kockica, Zgrada Doma zdravlja Trnje, Zgrada

Gradske vijećnica, Zgrada Radničkog sveučilišta "Moše Pijade", Zgrada - Ulica grada

Vukovara 62 a-d, Zgrada -Vukovarska 56-60 (URL 4.)

Sl.: Prostorni razmještaj zaštićenih kulturnih dobara Trnja

Izvor: (URL 4, URL 5)

10

Zagrepčanka, izgrađena 1976. Godine, postala je simbol Zagreba. Ona naglašava

monumentalnost Ulice grada Vukovara, kao početak avenije koja širinom i brzinom spaja

istočni i zapadni dio grada. (URL 3)

3.1.1. PAROMLIN

Prostor Paromlina je jedan od najvažnijih zagrebačkih spomenika industrijske baštine.

Paromlin se strateški smjestio s južne strane novoizgrađene željezničke pruge te je imao

mogućnost neometanog rasta. Smješten je između Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski i

Glavnog željezničkog kolodvora. On je ujedno i najveći industrijski kompleks u samome

središtu grada.

Njegov povijesni razvoj možemo pratiti u četiri etape:

1) PRVI PAROMLIN (1862. – 1906.) – Prema nacrtima graditelja Janka Jambrišaka

1862. je godine sagrađena glavna zgrada Paromlina, dok su postojeće susjedne zgrade

dobile novu namjenu. Desetak godina kasnije izgrađene su zgrade za stanovanje, staje

i komora. Pravna zgrada izgrađena 1985. godine prema nacrtima arhitekta Gjure

Carneluttija jedini je objekt iz prvog razdoblja paromlina koji i danas postoji.

Postrojenje prvoga Paromlina gotovo je u potpunosti izgorjelo u požaru 1906. godine.

2) NOVI PAROMLIN (1907. – 1925.) - Novo postrojenje Paromlina, uz sačuvanu i

zadržanu zgradu ravnateljstva, projektira i izvodi 1907. 1908. godine građevno

poduzetništvo Hönigsberg i Deutsch: integrirani blok mlina, transmisije i skladišta

brašna, silos, blok strojarnice s kotlovnicom, te obodni niz skladišnih zgrada. Prema

projektu bečke tvrtke H.R. Heinicke 1916. godine sagrađen je novi dimnjak visok 45

metara. Na zapadnom je rubu zemljišta 1922. Godine izgrađena i stambena

jednokatnica kao privremeni objekt na 10 godina koja i danas postoji. Kasnijih su

godina izvedene jop neme manje preinake i nadogradnje.

3) PAROMLIN OD 1956. – 1988. - razdoblje u kojem je također izvedeno više dogradnji

i adaptacija, zaključno s novim katastrofalnim požarom koji je uništio paromlinska

postrojenja iz razdoblja ponovne gradnje s početka 20. stoljeća. Najveći građevinski

zahvat u ovom razdoblju je velika skladišna hala s lučnom drvenom konstrukcijom

podignuta 1960-tih godina.

11

4) PAROMLIN NAKON 1988. - razdoblje u kojem se preostala vrijedna povijesna

građevna struktura kao i dijelovi proizvodnog postrojenja, kroz optimalnu restituciju i

obnovu nastoje očuvati kao kulturno dobro u kontekstu modernog, kulturnog, urbanog

i građevnog razvitka Zagreba. U velikom požaru 1988. godine znatno je oštećena

glavna mlinska zgrada i zgrada transmisije, posebno krovište, međukatne i postrojenja.

(URL 6)

Sl.: Paromlin

Izvor: URL 7

U više se navrata predlagala prenamjena paromlinskog prostora, no nijedan prijedlog

nije prihvaćen. Područje Trnja je još 1936. godine, regulacijom koja se nadovezuje na

regulatornu osnovu Milana Lenucija iz 1907. godine i noviju iz 1923., zamišljeno kao centar

grada XX. stoljeća. U studiji „Idejno urbanističko rješenje Trnja“ prci se puta spominje

Paromlin kao Centar za slobodno vrijeme. 1980. godine Regionalni zavod za zaštitu

spomenika kulture u Zagrebu zaštićuje Paromlinkao spomenik kulture, odnosno spomenik

industrijske arhitekture. Kasnije se spominje Paromlin kao prostor novog Muzeja suvremena

umjetnosti, međutim ideja nije prihvaćena jer muzejsko galerijski sektor nije bio zainteresiran

za taj prostor. Odmah se nakon javlja nova ideja da se prostor Paromlina dodijeli Arhivu

Hrvatske što bi se i dogodilo da nije bilo katastrofalnog potresa 1988. godine. Zahvaljujući

argumentima da u požaru nije stradao cijeli kompleks, da požar nije onemogućio očuvanje

objekta, da oštećenja nisu promijenila spomenički status objekta rušenje je spriječeno. Daljnje

ideje o prenamjeni su: Muzička Akademija, hotel, multimedijalni centar, gradska knjižnica,

vojni muzej... (Šimičić, 2014.)

12

Područje kompleksa Paromlina je područje visoke urbane, arhitektonske, povijesne,

kulturne I ambijentalne vrijednosti. Vrlo je značajno za konačno oblikovanje identiteta – slike

grada. Zahtjeva transformaciju postojeće izgrađene strukture, te je predmet revitalizacije.

Težnja je povezivanje starog – donjeg grada, nove izgradnje te stvaranje novog atraktivnog

dijela grada. To je prostor sa zaštićenom industrijskom arhitekturom, ali i velikim potrebama

grada. U programu se očekuje prijedlog sadržaja i načina kako transformirati i revitalizirati

danas neiskorišten i zapušten prostor poštujući konzervatorske uvjete i smjernice. Problem

ovog prostora je njegova osjetljivost – treba ga otvoriti prema javnosti, osigurati

pristupačnost, protočnost i sinergiju djelovanja. S druge strane, to je projekt koji traži

značajna ulaganja, te su potrebni sadržaji koji će osigurati ekonomsku opravdanost. (URL 8)

3.1.2. KD VATROSLAV LISINSKI

1957. godine je gradonačelnik Većeslav Holjevac donio odluku o gradnji koncertne

dvorane koju su projektirale Marijana Haberlea, Minke Jurković i Tanje Zdvořak. Njena je

izgradnja započela 1961. Godine, a dobila je ime po skladatelju prve krvatske opere Ljubav i

zloba, Vatroslavu Lisinskom. Službeno je otvaranje trajalo dva dana i to 29. I 30. prosinca

1973. godine kada su nastupali mnogi izvođači ozbiljne i zabavne glazbe. Na prvi dan

otvaranja dvorane se već 40 godina obilježava Dan Dvorane i tada se u njenim prostorima

odvijaju razni programi, od koncerata, filmskih projekcija do izložbi.

KD Vatroslava Lisinskog ima dvije dvorane, Veliku dvoranu sa 1809 sjedećih mjesta

te Malu dvoranu sa 305 mjesta. Uz dvorane, bitao je i veliko funkcionalno predvorje u kojem

se često odvijaju izložbe. Dvorana organizira filmske premijere, zanimljive izložbe, a često je

i domaćin međunarodnih kongresa i skupova čime sustavno njeguje kongresni turizam i

promovira ekonomske potencijale i turističke mogućnosti Zagreba i Hrvatske. Do sada je u

Lisinskom održan Međunarodni simpozij arhitekture Dani Orisa, Forum Hrvatskog

energetskog društva, Europski dan poduzetnika (EDE), Kongres Europske seniorske

organizacije (ESO), Kongres malih I srednjih poduzetnika, Svjetski kongres patofiziologije

trudnoće, Svjetski kongres perinatalne medicine, Poslovna konferencija Adria Business

Forum, Kongres EACD za djecu s posebnim potrebama, Svečano otvaranje Svjetske

konferencije zdravih gradova, Kongres ISPA-e, Svjetski mirovni summit, Otvorenje 66.

13

Svjetskog SKÅL kongresa, South European Convention, Poslovna konferencijaPliva Business

Forum, Marketing forum i Svečano otvaranje Sastanka država stranaka Otavske konvencije.

Sl.: Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski

Izvor: URL 9

KD Vatroslav Lisinski postala je kulturni pojam ne samo u Zagrebu i Hrvatskoj nego i u

cijeloj regiji te je postala mjesto susreta s ostalim kulturama. U Dvorani su nastupala brojna

imena svjetske glazbene elite, kako glazbenici klasične glazbe (Bečka filharmonija, Boljšoj

teatar, Izraelska filharmonija, Filharmonijski orkestar milanske Scale, Londonska kraljevska

filharmonija, Leonard Bernstein, Lovro pl. Matačić, Zubin Mehta, Lorin Maazel, Valerij

Gergijev, Riccardo Muti, Karl Richter, Mariss Jansons, Sergiu Celibidache, Vjekoslav Šutej,

Nikša Bareza, Luciano Pavarotti, Jośe Carreras, Leo Nucci, Vladimir Ruždjak, Teresa

Berganza, Montserrat Caballé, Inva Mula, Ruža Pospiš-Baldani, Dunja Vejzović, Ivo

Pogorelić, Marta Argerich, Claudio Arrau, Vladimir Aškenazi, Svjatoslav Richter, Lang

Lang, Vadim Repin, Maxim Vengerov, Mischa Maisky, Mstislav Rostropovič itd), tako i

zabavne (Tina Turner, Nick Cave, Ella Fitzgerald, Sting, Cesaria Evora, The Platters, Dizzy

Gillespie, Sarah Vaughan, Juliette Gréco, Chick Corea, Charles Aznavour, Omara Portuondo,

Misia, Paco de Lucía itd.). Od 2009. godine pokrenut i ciklus pod naslovom Metropolitan u

Lisinskom koji donosi izravne prijenose opernih predstava iz najveće svjetske operne kuće,

njujorške Metropolitan opere. (URL 8)

14

3.2. OSTALA KULTURNA BAŠTINA TRNJA

Muzički biennale Zagreb (MBZ) je međunarodni festival suvremene glazbe osnovan

1961. Godine, a održava se svakog travnja neparnih godina. Tada se cijeli Zagreb

transformira u centar kulture i umjetnosti. Iznimno je prihvaćen na hrvatskoj i regionalnoj

kulturnoj sceni jer, uz glazbu, ugošćuje i druge grane umjetnosti. Neki od poznatih imena koji

su gostovali na MBZ-u jesu: Messiaen, Stockhausen, Stravinski, Cage, Berio, Penderecki,

Lutoslawski, Maderna, Kagel, Globokar, Nono, Xenakis,Lucier, Schnebel, Reich, Murail,

Maxwell Davis, Birtwistle, Schaffer, Nyman, Cerha. Na području Trnja MBZ se odvija u KD

Vatroslava Lisinskog te na Prisavlju u zgradi HRT-a. (URL 10)

Na prilazu Novom Zagrebu, sjeverno od Mosta slobode, postavljen je spomenik

bivšem zagrebačkom gradonačelniku Većeslavu Holjevcu. Holjevac je dao snažan doprinos

razvoju grada južno od Save. Zbog toga se taj spomenik i nalazi na ovom simboličnom mjestu

– na „vratima“ koja povezuju dva grada. (Sušanj, 2004.)

Slika: Spomenik Većeslavu Holjevcu

Izvor:URL 11

Zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice je projektirana od strane arhitekata Velimira

Neidhardta, Davora Mancea, Zvonimira Krznarića i Marijana Hržića, a otvorena je 28.

svibnja 1995. godine. U njoj se čuvaju brojni neprocijenjivi rukopisi, od prve hrvatske

tiskane knjige do novijih izdanja. Osim čuvanja vrijednih zbirki, u ovoj se zgradi održavaju i

prigodni koncerti, izložbe, predstavljanja knjiga zbog čega ima značajnu ulogu u promicanju

kulturno – umjetničke scene Zagreba i Hrvatske. (URL 12)

15

4. ZAKLJUČAK

Trnje je prošlo vrlo dugu fazu transformacije svojeg prostora čiju povijest i danas

možemo uočiti šetajući različitim dijelovima gradske četvrti, iako se fizionomija u velikoj

mjeri promjenila, osobito u posljednjih pedesetak godina. Trnje je stoljećima bio prostor

neposredno uz grad Zagreb, no željeznička pruga je zadugo označila granicu urbanog,

građanskog i planski građenog užeg centra od siromašnog, radničkog i neplanski građenog

Trnja. Iako je Trnje vrlo kasno postalo užim gradskim područjem, postoji veliki broj kulturne

baštine i zaštićenih dobara, koji upravo karakteriziraju njegov razvojni put. Mnoga nekadašnja

industrijska postrojenja, po kojima je Trnje svojevremeno bilo poznato, danas je zatvoreno ili

preseljeno na druge lokacije. Glavne funkcije koje danas u Trnju prevladavaju su obrazovna i

poslovna funkcija te se lice Trnja i dalje intenzivno mijenja iako u nekim dijelovima možemo

pronaći stare kućice kao ostatke onoga što je Trnje nekad bilo.

5. IZVORI I LITERATURA

Aleksić, A., 1994.: Trnje: primjer razvoja gradske četvrti Zagreba, Diplomski rad,

PMF Zagreb

Benaković, S., 2012.: Promjene u prostornoj strukturi gradske četvrti Trnje,

Diplomski rad, PMF Zagreb

Jelinčić, D. A., 2008.: Abeceda kulturnog turizma, Biblioteka Intermedia, Zagreb

Kantor-Bukovski, S., 1987.: Trnje-primjer promjene prostorne strukture gradske

općine Zagreb, Diplomski rad, PMF Zagreb

Slukan Altić, M., 2010.: Povijest regulacije rijeke Save kod Zagreba i njezine

posljedice na izgradnju grada, Hrvatske vode, 18, 205-212

Sušanj, B., 2004.: Zagreb: Turistički vodič, Masmedia, Zagreb

Šimičić, N., 2014.: Konzervatorsko – restauratorski projekt za zgradu kraljevskog i

povlaštenog zagrebačkog parnog i umjetnog mlina, Diplomski rad, Filozofski fakultet

u Zagrebu

16

Žuljić, S., 1965.: Zagreb i okolica – utjecaj gradskog organizma na regiju, Geografski

glasnik, 27, 39-144

URL 1: http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=14165

URL 2: http://www.zgportal.com/o-zagrebu/povijest-zagrebackih-naselja/trnje/

URL 3: http://blog.dnevnik.hr/nepoznatizagreb/2012/06/1630850133/font-

colorcc0000ulica-grada-vukovara-80-godina-zivota-65-godina-burnog-

razvojafont.html

URL 4: http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=6212

URL 5: https://www.google.hr/maps?source=tldsi&hl=en

URL 6: http://www.zagreb.hr/UserDocsImages/PAROMLIN_elaborat_final.pdf

URL 7: http://www.pticica.com/slike/paromlin-2/1301427

URL 8: http://www.lisinski.hr/o-dvorani.php

URL 9: http://www.poslovniturizam.com/objekt/kd-vatroslava-lisinskog/62/

URL 10: http://mbz.hr/en

URL 11: http://www.skyscrapercity.com/showthread.php?t=1048077&page=7

URL 12: http://www.nsk.hr/povijesni-pregled/