Neomarksističke teorije

Engleska

Teorija kulturne hegemonije

nastaje na temelju analize sadržajaZnači: dominaciju jednog sustava ideja nad

drugimTalijanski neomarksist Antonio GRAMASCI ističe da se putem medija provodi kulturna hegemonijakultura dominantne klase kao "po sebi razumljiva“ (ne kapitalistička logika)

ideologija je važnija nego traženje ekonomskog interesa

komunikatori djeluju u skladu s vlastitim uvjerenjima

dominacija se ostvaruje na nesvjesnoj razini.

Mediji stvaraju kodove pomoću kojih publika shvaća i tumači svijet = sustavi značenja:

osiguravaju red u našim mislimapomažu nam povezati stvari

ali: samo mali broj njih organizira se u ideologije i koristi se za tumačenje stvarnosti

To su općeprihvaćene ideje po sebi razumljive, "nevidljive" onima koji ih koriste.

Hegemonističko gledište:ideologija koja se propagira putem medija je dominantna, ali ipak nije monopolistička; dopušta se konkurencija

Stuart

Hall

tvrdi:Svaka kultura klasificira svijet na svoj način.

Istim događajima mogu se pridati različita značenja"Da bi se neko značenje redovito reproduciralo, moralo je steći status općeprihvaćene činjenice. Pritom se marginaliziraju, degradiraju ili delegitimiraju alternativnekonstrukcije."

Mediji kodiraju značenja moćnika, jer većina utjecajnih pojedinaca djeluje u okviru stanovitoga prešutnog sporazuma.Mediji su ključni za konstrukciju toga sporazuma.To nije rezultat hotimičnog manipuliranja,

događa se na razini nesvjesnog -kao nešto po sebi razumljivo.

"Kad novinar postavlja pitanje, čini to kompatibilno s dominantnim društvenim interesima."

Kulturna hegemonija i društveno konstruiranje značenja

Tim je smjerom sociologija krenula 1980-ih godina.

"lingvistički zaokret" jer proučava komunikacijske modele koji oblikuju naše viđenje stvarnosti.Ilustracija (Potter i Wetherell): "ISLAMSKI TERORISTI ZAPALILI AVIONProšle su noći u Bejrutu otmičari Boinga 727 aviokompanije British Airways konačno oslobodili putnike i posadu. Kada su naoružani razbojnici napustili avion izazvali su detonaciju velike količine eksploziva i avion je ubrzo progutala vatra. To se zbilo nakon intenzivnih pregovora u kojima su vlasti jasno dale na znanje da neće ispuniti glavne zahtjeve otmičara."

stereotip: "otmica aviona"pojmovi nabijeni vrijednosnim sudovima: "naoružani razbojnici", "otmičari", "teroristi" (negativne asocijacije)kombinacija efekata: priča se čvrsto uklapa u uvriježene načine promišljanja i razumijevanja svijeta.

Analiza diskursaNorman Fairclough (1995.) analizira ulogu medija u stvaranju kulturne hegemonije: Primjer: tv-emisija Crimewatch UK

rekonstrukcija zločina: komentari voditelja + apeli za pomoć + informacije policijskih službenikapredstavljaju se prijatelji, obitelj, same žrtve, članovi spasilačkih službi.Tri različita 'glasa': policija + novinari + 'obični' ljudi

Komentar pruža osjećaj neposrednostihistorijski prezent ("Šest je sati i Klara izlazi iz stana...")izravni apel na očevice ("Jeste li bili u blizini?")privatni životi žrtava opisuju se u detaljesvjedoci govore žargonom (“Odjednom mi je sinulo...!”)Rekonstrukcija nalikuje sapunici.

To se zove intertekstualnost: stilovi, metode i sadržaji iz raznih vrsta tekstova (= televizijskih programa) koriste se za interpretaciju u drugačijim kontekstima;

isprepleću se elementi drame, naracije, javnog apela, policijskog djelovanja i biografije.

Razlog: političari i državne institucije izgubili kredibilitet

kriza legitimiteta policije zbog korumpiranosti ili nesposobnostiCrimewatch pokušava obnoviti povjerenje i suradnjuodržavanje reda u suradnji policije, novinara i običnih ljudirad policije se približava javnosti i daje mu legitimitet.

Ovaj pristup ne samo da prikazuje stvarnost većje i sam kreira - konstruira.Ipak, istraživanje publike pokazuje da ona ne razumije stvari uvijek tako kako sugerira ovo tumačenje.

Kulturno zaleđe publike, uvjerenja, iskustvo (primjerice, sudjelovanje u sindikalnoj borbi), predrasude...

Glasgowska

skupina za medijeprovela brojna istraživanja dnevno-

informativnog tv-programaTestira i ilustrira tezu o kulturnoj hegemoniji.Zaključuje: Svjetonazor novinara predodređuje i strukturira što treba smatrati važnim ili značajnim i kako događaje treba interpretirati

Studije: Bad News (1976.), More Bad News (1980.), Really Bad News (1982.) i War and Peace News(1985.)

Uz pomoć analize sadržaja televizijske produkcije i kvantitativne obrade priloga prema vrsti i načinu prikazivanja pokušava se dokazati pristranost televizijskih dnevno-informativnih emisija.

Zaključci su:Diskurs radijskih vijesti ideološki je obojen:

"Konotativni kodovi" strukturiraju stajališta slušatelja o pojedinim temama (npr.: uznemirujući postupci, radikalni elementi, besmisleni štrajk...)

Vizualni sadržaji opterećeni konotativnimkodovima:

Kamera iza policijskih linija potiče identificiranje s policijom. Mirne izjave menadžera u studiju suprotstavljene urlanju štrajkaških skupina na tvorničkim vratima (poruka: štrajk opasan).

Prikazi događaja reproduciraju stajališta i interese moćnika (jer imaju veći utjecaj u medijima).

Ta se gledišta novinarima čine "normalnima".

Medijski profesionalci odabiru što će se objaviti (agenda):

vjerojatnije o posljedicama, nego o uzrocima štrajka; radije grubost sindikalista, nego policijsko nasilje i zastrašivanje.Potencira se određeni način razmišljanja.

Stranke političkog centra u vijestima se prikazuju sa simpatijama.

Sve što novinari smatraju "ekstremizmom" prikazuje se negativno, ili se o tome ne izvješćuje.

Dakle: tv-vijesti = odjek interesa i stajališta vladajuće klase

taj interes određuje: što je 'vijest', čija su mišljenja važna, koga intervjuiration usmjerava interpretaciju i 'objašnjavanje' događaja.

G-skupina dodaje marksističke elemente:na rtv-novinare se vrši pritisak da iznose stajališta establišmenta čak i ako se ne podudaraju s njihovimaponekad novinari mogu "izmaknuti" pritiscima.

Ali: u istraživanjima publike ista G-skupina došla je do zaključka da publika ne prihvaća i ne vjeruje uvijek svemu što joj se kaže.

Kulturno zaleđe i iskustvo omogućuju drukčije čitanje medijskih poruka (npr.: angažman u sindikatu)

G-skupina doživjela pomak: istražuje krugove komunikacije:

stvaranje poruke, njezin sadržaj i prijam poruke neprekidno utječu jedni na druge, iako na nejednake načine.

Kritike kulturne hegemonije

Pluralisti: Među novinarima ima i onih koji ne prihvaćaju dominantnu ideologiju; pokušavaju iznijeti neprihvatljive strane kapitalizma.

Primjeri: SAD Afera Watergate koju su izazvali novinari; krajem 90-tih slom torijevaca u VB.

Postmodernisti: Unutar medijskih organizacija postoje različite kulture koje mogu biti u sukobu.

A teorija kulturne hegemonije pretpostavlja jednoobraznost kulture među novinarima.Primjer: Murdochovi "razbojnici" u čikaškim novinama.

Pluralisti: U Britaniji su dijelovi vladajuće klase iznimno kritični prema prilozima rtv-a.

Desničari tvrde da su BBC i neki drugi mediji skloni liberalnoj opciji.Primjeri: Izvješćivanje BBC-a o američkom bombardiranju Libije (1986), o Falklandskomratu (1982), o militantnim tendencijama u vladi (1984).

Organizacijski faktoriMedijska zanimanja i medijski profesionalci utječu na odabir vijestiUnutarnja obilježja medijskih organizacijapružaju nam informacije korisne prilikom tumačenja medijskih sadržaja i učinakaJ. Bignell (1997): vijesti nisu fiksna kategorija

njihova interpretacija ovisi o vrsti medija;ozbiljne novine više stranih vijestitabloidi više vijesti o slavnima

profesionalci odabiru vijesti prema vrijednostima koje prevladavaju u njihovoj organizaciji

Galtung

i Ruge

(1965): svjesni i podsvjesni kriteriji novinara u odabiru vijesti:

1.

učestalost: kratki događaji imaju prednost pred dugotrajnim procesima;

2.

intenzitet: što ekstremniji događaj, to ga novinari više vole (visoki godišnji porast poginulih u prometu u odnosu na niski);

3.

nedvosmislenost: što je tumačenje događaja jednostavnije, tim bolje; osobito ako se uklapa u neku poznatu kategoriju vijesti;

4.

važnost: relevantnost za potencijalnog čitatelja;

5.

podudarnost: stupanj sukladnosti priče s očekivanjima ili željama potencijalnog čitatelja;

6.

neočekivanost: neočekivani događaji su traženiji od očekivanih;

7.

elitne države: preferiraju se prilozi o moćnim državama (a ne o onima bez utjecaja);

8.

elitne osobe: vijesti o slavnim i utjecajnim osobama imaju prednost pred vijestima o nepoznatim i neutjecajnim;

9.

osobe: priče koje se mogu pojednostavniti personificiranjem kroz osobe

poželjnije su,

osobito ako postoji sukob osoba;10.

negativno: loše vijesti zanimljivije su od dobrih.

Medijske organizacije: struktura i djelovanjeOliver

Boyd-Barrett

(1995) upozorava na

utjecaje izvan kontroleprijašnji pristup zanemaruje podrijetlo vrijednosnih sustava, a ljudskom djelovanju pripisuje preveliki utjecaj postoje strukturalna ograničenja"Vrijednosti koje su utjecale na vijesti treba i objasniti, ne samo uočiti."A objašnjenje nije samo u vladajućem svjetonazoru;postoje i druga objašnjenja: ustaljeni običaji i navike,

Američka TV:"U televizijskoj industriji... program večernjih vijesti... započet će najavama udarnih događaja i kratkim vizualnim prikazima koji će prikazati pet-šest najvažnijih vijesti. Svaka od njih popraćena je snimkama, nijedna... duža od 90 sekundi. Uz jednog muškog i jednog ženskog voditelja (muškarac... stariji od žene) pojavit će se i vremenski izvjestitelj i sportski komentator. Jedan ili dvoje bit će pripadnici manjinskih skupina... Ekipa vijesti oprostit će se od nas "prilogom koji budi pozitivne osjećaje". Ta forma je toliko uhodana i poznata da je rijetko uočavamo, a kamoli da se pitamo zašto je takva. Odgovor je najvećim dijelom... u tome što u medijima postoji niz ograničenja, nepisanih 'pravila' koja definiraju televiziju kao takvu... Ona se ne dovode u pitanje jer su poznata, razumljiva sama po sebi... kako onima iz medijske industrije tako i publici" (Grossberg et al., 1998., str. 62).

Rob Wood, predsjednik CBS-a: najviše novih ideja imao u prvim godinama nakon preuzimanja kompanije; nakon izvjesnog vremena "predobro naučiš pravila i više ne razmišljaš o novim mogućnostima"

►Druga ograničenja:mnogi informativni prilozi iz službenih izvora(tiskovne konferencije, parlamentarna izvješća i snimke, intervjua s ministrima),redovita 'kalendarska' zbivanja izvor su 'hrane' za informativne programe: redakcije trebaju stalno i predvidivo opskrbljivanje vijestima,tehnički i ekonomski uvjeti: nenazočnost kamera ili troškovi dopreme vijesti iz udaljenih lokacija...