KULTURNA POVIJEST

Što je KULTURA?

Materijalna kultura (artefakti, umjetnost) ­ arheologija

Nematerijalna kultura (norme, vrijednosti, osjećaji, ideje, vjerovanja, međuljudski odnosi ­

antropologija)

Simboli, identitet, kolektivna svijest

Kultura ujedinjuje zajednicu

Prenosi se pamćenjem i učenju tradiciji, odnosno nasljeđuje se i prenosi na nove generacije.

Mijenja se i razlikuje od drugih kultura

Akulturacija ­ nadmoć neke kulture nad drugom, asimilacija

Kultura može biti popularna, elitna i specifična nekom društvu

Povijesno nasljeđe

KULTURNA POVIJEST ­ nema stroge definicije. Pascal Ory: “Ukupnost kolektivnih

reprezentacija koja je svojstvena jednom društvu.”

Proučavanje svega onoga što je čovjek ostvario

reprezentacija ­ kako netko nešto vidi i kako ocjenjuje neku društvenu praksu

Povijest boja

Boja je odraz kulture nekog društva u određeno vrijeme

Povijest onoga što čovjek vidi, kako tumači boje, koju vrijednost i simboliku im daje…

1. MATERIJALNA POVIJEST BOJA/PIGMENATA

Prapovijest: crna, crvena i žuta ­ prikazi svijeta koji okružuje čovjeka ­ okoliš, životinje

Egipat: javlja se plava i zelena boja. Nastaju prvi umjetni pigmenti

Grčka: mini crvena ­ umjetni pigment sa sjevera Španjolske

purpurna boja

atička žuta

Rim: crvena boja (Pompeji)

plava boja ­ boja barbara, purpurna boja ­ najplemenitija boja

U starom vijeku prevladavaju bijela, crna, žuta i crvena boja. Najskuplje boje se najviše cijene,

a time su i najpopularnije boje

Purpur ­ jako skup, plava ­ jeftina (izrađivala se od biljke vrbovnik)

12./13. st. ­ kršćanstvo izrazito snažno. Križari su donijeli plavu i zlatnu boju. Blažena Djevica

Marija prikazuje se u plavoj odjeći.

Otkrićem Novog svijeta uvozi se indigo koji daje kvalitetniju plavu boju

U srednjem vijeku četiri su glavne boje: crvena, žuta, zelena i plava

19. st. ­ razvija se industrija i kemija. Nastaju sintetički pigmenti

­ Wiliam Henry Perkin 1856. slučajno je otkrio ljubičasto bojilo (tražio je lijek)

ZNAČENJE BOJA

ovisi o društvu i okruženju. Npr. PLAVA ­ za vrijeme Rimskog Carstva smatrana je bojom

barbara, a u srednjem vijeku Bogorodica je prikazivana u plavoj odjeći

Prva, izvorna boja kršćanstva bila je bijela boja

Papa Inocent III. uredio je liturgijske boje, a potvrdio ih je papa Pio V.

Liturgija je skup normi i propisa koji prate liturgijsku godinu (život Crkve i Isusa Krista). Na

simboličan način bojama se prikazuje Kristov život

U srednjem vijeku liturgijske boje bile su nešto drugačije nego danas. Bijelu boju nosili su kada

su se slavili sveci koji nisu bili mučenici, blagdani i BDM. Crvena boja bila je simbol mučenika i

apostola. Ljubičasta i ružičasta boja nosile su se za pokoru, a ljubičasta još i za advent,

korizmu i na početku godišnjih doba. Zelena se nosila nekoliko tjedana nakon Bogojavljanja.

Zlatna je mogla zamijeniti bijelu, crvenu i zelenu. Crna boja nosila se na blagdan Svih svetih, na

Veliki Petak i prilikom žalovanja

Protestanti su kao odgovor katolicima nosili samo jednu boju ­ CRNU

Barok je bio odgovor katolika na protestantsku jednobojnost

TEORIJE I SVJETONAZORI

Empedoklo je bio prvi filozof koji je razmišljao o bojama. Za vatru je odredio crvenu boju, za

vodu zelenu, za zrak bijelu i za zemlju crnu boju

Isaac Newton (prosvjetiteljstvo) 1704. napisao je djelo “Optics” u kojemu je objavio svoja

istraživanja sa bojama i svjetlošću. U zamračenoj prostoriji kroz prizmu je pustio zraku svjetlosti

i tako je dobio spektar sedam boja. Smatrao je da je svjetlost puna boja koje se ne vide.

Tvrdio je da bijela u sebi sadrži sve boje. Prema Newtonu suprotnost bojama bila je tama

Johann Wolfgang von Goethe, filozof i književnik (romantizam), 1810. objavio je svoje djelo

“Teorija o bojama”. 20 godina radio je istraživanja sa svjetlošću i bojama. Za razliku od

Newton tvrdio je da je boja vezana i za tamu ­ “svijetla tama”. Za njega su temeljne boje plava i

žuta (u knjizi “Patnje mladog Werthera” glavni lik nosi plavu i žutu odjeću). Za plavu je govorio

da je najbliža tami, a za žutu da je najbliža svjetlosti. Crvena boja je bila boja između žute i

plave.

Goethe opisuje boje, a Newton istražuje

Georges Seurat ­ Nedjeljno poslijepodne na otoku La Grande Jatte, 1884. ­ poentilizam

SECESIJA

1895.­1914.

Pojava mladih na kulturnoj sceni. Sve se dovodi u pitanje ­ književnost, umjetnost, tradicija

Art nouveau, Style moderne, Arte joven, Arte nova, Arte nouova, Moderna…

Hrvatske prilike: političke neprilike, razjedinjenost hrvatskih zemalja, banovanje Khuena

Hedervaryja (1883.­1903.), mađarizacija i ugarski hegemonizam

16. listopad 1895. ­ spaljivanje mađarske zastave prilikom dolaska cara Franje Josipa I. na

otvorenje HNK ­ studenti koji su sudjelovali protjerani su sa Zagrebačkog sveučilišta. Odlaze u

Beč i Prag gdje nastaju dvije grupe hrvatskih mladih intelektualaca ­ BEČKA i PRAŠKA

Stjepan Radić otišao je u Prag gdje upoznao Tomaša Masaryka

Milivoj Dežman Ivanov otišao je u Beč i tamo je pao pod utjecaj Hermanna Bahra

Novo kulturno razdoblje

Zagreb: 61 000 stanovnika, glavni grad hrvatskih zemalja, kulturno središte. Cilj je izgraditi

glavni grad, a glavnu ulogu bi trebali imati mladi i novi kulturni pokreti

Secesija u europskim gradovima

Općenito se smatra da je nastala u Beču, no prvi čin “odvajanja” dogodio se u Francuskoj u

Parizu kada su mladi slikari na čelu s Pierreom Puvisom de Chavenneom 1889. napustili

Pariški salon i osnovali vlastiti nakon što im je zabranjeno izlaganje svojih djela

München ­ 1892. prvi se puta javlja ime Die Sezession. Glasnogovornik mladih bio je Franz

Stuck. Pokrenut je i časopis Die Jugend (Mladost)

Beč ­ mladi slikari su predvodnici secesije u Beču. Ističu se Gustav Klimt i Otto Wagner.

1897. napuštaju staru organizaciju umjetnika, a 1898. pokreću glasilo Ver Sacrum (Sveto

proljeće). Secesija se zatim širi prema Pragu i Budimpešti

U Zagrebu se javljaju slikari Vlaho Bukovac i Bela Čikoš Sesija, te kipar Robert Frangeš

Mihanović. 1897. mladi umjetnici napuštaju “Društvo umjetnosti” i osnivaju “Društvo

hrvatskih umjetnika”. Hrvatski salon postaje bitan umjetnički paviljon za izložbe mladih

umjetnika

1898. u Beču izlazi časopis Mladost

Pisci 1898.napuštaju “Društva književnika” i osnivaju “Društvo hrvatskih književnika”

Arhitektura ­ 1906. mladi arhitekti napuštaju “Društvo inžinira i arhitekata” i osnivaju “Klub

hrvatskih arhitekata”

Svi mladi Europe imaju svoju secesiju

Pobuna protiv malograđanštine, estetike i ljepote, tradicije, akademizma…

Hrvatski mladi se također “odvajaju” i osnivaju svoja “hrvatska” društva

Kanali kulturnog transfera

Nakon 1895. hrvatski studenti masovno odlaze u inozemstvo, najviše u Beč i Prag

Knjige i novine koriste kao dobar izvor informacija

Kavane ­ mjesto susreta i druženja, način života, BOEMA

Pojedinci

Antun Gustav Matoš ­ 1894. pobjegao je iz Austro­ugarske vojske i tijekom slijedećih 15

godina živio je u Ženevi, Beogradu i Parizu

upoznaje se sa francuskim simbolizmom, proučava Verlainea, Baudelairea, Stendhala

piše članke o svemu

kralj boeme

Nikola Polić: “Mi smo prvi put osjetili u njemu Europu” ­ Matošev krug

Programi i manifesti

Mladost ­ isti vizualni identitet kao Ver Sacrum, brane ideje bečkih pisaca, uvodnik je napisao

Milivoj Dežman Ivanov (hrvatski Hermann Bahr)

utočište nalaze u umjetnosi i introspekciji

Dežman: “Naše težnje” ­ 1898. ­ za katalog “Hrvatskog salona”. Objašnjava smisao mladih

umjetnika i pisaca. Moderna je borba pojedinca za slobodu. Manifest prve generacije

Ivo Pilar (1874.1933.)­ 1898., “Secesija, studija o modernoj umjetnosti”

mladi pravnik, sa 24 godina objašnjava što je secesija, kritizira akademizam. Umjetnost mora

biti originalna

4 postulata secesije: sloboda umjetnika, jednostavnost vanjskih oblika, demokratizacija umjetnosti i

bogatstvo tema i poruka umjetnosti

Secesija nije samo umjetnost. Secesija znači pripadati Europi, biti moderan i napredan. Secesija

je znak nadolazećih promjena u društvu, znak samosvijesti umjetnika i naroda, dokaz nove faze

u nacionalnom životu

Polemika Ive Pilara i Franje Ksavera Kuhača (1834.­1911.)

1898. Kuhač objavljuje poslanicu secesionistima i književnim dekadentima “Anarkija u

hrvatskoj književnosti i umjetnosti”

Franjo Ksaver Kuhač bio je etnolog i povjesničar umjetnosti

umjetničko djelo za njega ima estetsku, filozofsku (istina, moral) i političku dimenziju

(patriotizam)

Razlike u tumačenju Pilara i Kuhača: estetika i društveno­politička funkcija umjetnosti

Zajednički koncepti: demokratizacija umjetnosti

Generacijski jaz ­ odnosi stari/mladi

“mladi” traže uzore u inozemstvu i zato ih “stari” optužuju da su izdajice ­ isto se događa u

Mađarskoj i Češkoj

Moderna nije samo književna škola, nego i pokret

Limiti kulturnih transfera i pitanje hrvatskog identiteta

Politička uloga umjetnosti

Za Kuhača secesija je uvoz iz inozemstva i opasnost iz Europe

dva su glavna smjera: umjetničko­socijalistička dimenzija i umjetničko­anarhijska dimenzija

secesija je protiv hrvatskih ineteresa i tradicije, odnosno dezintegrira hrvatsku kulturu i identitet

Za Pilara secesija obogaćuje hrvatski identitet i kulturu. Smatra da treba slijediti europske

pokrete

Periferija/središta

različite stvarnosti

Hrvatska: hrvatska kulturna renesansa i zaokret prema Europi

Različite društvene prilike

Dekadencija središta

zastoj građanskog društva, kriza liberalizma, uspon socijalizma, nacionalizma i antisemitizma

buđenje periferije ­ politika, kultura i identitet

“Društvo hrvatskih umjetnika Medulić”

Osnovano na Prvoj dalmatinskoj umjetničkoj izložbi u Splitu 1908.

regionalni karakter, doprinos hrvatskoj moderni

predsjednik društva: Vlaho Bukovac

istaknuti članovi: Emanuel Vidović i Ivan Meštrović

1912., Beograd ­ 4. jugoslavenska umjetnička izložba > propagiranje političkog i kulturnog

jedinstva južnih Slavena

protiv Austro­Ugarske Monarhije

osniva se društvo srpsko­hrvatskih umjetnika

1919. nastaje Jugoslavensko društvo Medulić

Mladi hrvatski arhitekti

novi vizualni identitet, oko 1900.

cilj je upisati svoj identitet u prostor

Mađari grade kolodvor, a Austrijanci HNK

Istaknuti arhitekti: Stjepan Podhorsky, Edo Šen, Vjekoslav Basti (Etnografski muzej), Viktor

Kovačić, Hugo Ehrlich, Rudolf Lubynski (Državni arhiv), Dionis Sunko

Uloga mladih hrvatskih arhitekata > graditi reprezentativne secesijske zgrade

Identitetska dimenzija mladih hrvatskih arhitekata ­ članovi društva mogu biti samo arhitekti i samo

Hrvati. Osim strukovnih interesa cilj im je i sačuvati hrvatsku arhitektonsku baštinu

Stara katedrala bila je okružena renesansnim zidom

novu neogotičku katedralu sa renesansnim zidom radio je Herman Bollé Revolt mladih ­ nerazumijevanje starih prema baštini

1. listopada 1906. Klub hrvatskih arhitekata će protestirati kod bana Teodora Pejačevića

protiv rušenja renesansne Bakačeve kule, koja je zaklanjala nedavno obnovljeno pročelje

katedrale

1908. otvoren natječaj za urbanističko rješenje ­ Viktor Kovačić dobio prvu nagradu, no

njegov plan nije ostvaren

Projekt: obnova Bakačeve kule (secesijski elementi), prvi odmak od secesije, slobodan od

svakog stila i mentora

političko­identitetska dimenzija ­ monument Nikoli Zrinskom i mauzolej Zrinskih i Frankopana

Izidor Kršnjavi, povjesničar umjetnosti i političar, secesiju je smatrao beskorisnom. Mlade je

optuživao da kopiraju druge

Viktor Kovačić ­ Arhitektura je umjetnost ukorijenjena u sadašnjost (materijali i tehnika)

­ svaki stil produkt je svog vremena

­ protivnik historicizma

­ za baštinu

­ začetnik “Zagrebačke škole”

Crkva sv. Blaža je spoj hrvatskih arhitektonskih baština > ujedinjenje sjevera i juga

(arhitektonski i politički)

Zaključak o secesiji: biti u korak s novim trendovima, kulturna i politička dimenzija pokreta,

pitanje hrvatskog identiteta, odnos periferije i središta, različite društvene stvarnosti, politička

situacija. Kopija? Devalorizacija? Prihvaćanje, pripadnost? Interpretacija?

KULTURA KAVANA

zagrebačke, bečke, budimpeštanske

simboli austro­ugarske kulture

simboli gradske/urbane kulture

Početak kavana > Beč i Pariz u prosvjestiteljstvu

razdoblje: 1884.­1914.

Slobodno vrijeme, slobodne aktivnosti, formalna i neformalna društva

Društvenost kavana ­ ogledalo kulture i društva

Tri glavna aktera: vlast, kavanari i gosti

Koje su im perspektive, interesi i ciljevi?

Što je za njih kavanska društvenost?

U kojoj se mjeri nadopunjuju ili suprostavljaju?

Perspektiva vlasti

normativna i konzervativna društvenost

vlast: zakonodavac, zemaljska vlada, gradsko poglavarstvo

zakoni, pravilnici, statuti

Zakonski okvir ­ Obrtni zakon iz 1872. > preliberalan, slobodan obrt, važna je samo

punoljetnost (21)

Novi obrtni zakon 1884. ­ Statut za obrt baveće se držanjem svratištah, gostionah,

pivanah, krčmah, rakijašnicah, kavanah i kavotočjah ­ obavezno za svaki grad. Zagreb je

donio odluku 1887.

Odredbe: koncesija (dozvola grada za otvaranje kavane, vlasnik mora dokazati da nema javnu

kuću), ugostitelji, higijena i čistoća, red i nadzor

Oblikovanje kavana

Ponuda: kavanom se smatra posao gdje se poslužuje kava (bezalkoholno piće, razum i

prosvjetiteljstvo), čaj, čokolada, žganice, likeri, sokovi, sladoledi, peciva…

barem jedan biljar za uporabu

najmanje 60 kvadratnih metara, strop najmanje 4 metra

U Zagrebu može biti najviše 15 kavana, a od 1897. 25 kavana

Ime kavane je obavezno

Krčma

poslužuju se sva pića, a najviše se pije vino

poslužuje se i jelo

svaka igra je zabranjena

površina prostora mora imati najmanje 30 kvadratnih metara, a visina stropa mora biti 3

metra

može ih biti najviše 150, a od 1903. 190

na trgu, oko crkvi, reprezentativnih mjesta i centara moći krčme su zabranjene

Društvo iz perspektive vlasti

normativna jer je zasnovana na zakonu

konzervativna jer čuva društvenu hijerarhiju ­ odvaja građansku od pučke društvenosti

Perspektiva kavanara

cilj je privući ljude i tako zaraditi novac

radili su i razglednice

provode u djelo definiranu društvenost

sloboda kavanara

status kavanara > među najbogatijim ugostiteljima, imaju unosan posao i bogatu klijentelu.

Stranci su česti gosti

Kavane u Zagrebu, Beču i Budimpešti

zajednički vizualni identitet

građanski ukus: moderno i bečki stil

građanska i transnacionalna kulturna institucija

kavane su se nalazile tamo gdje krčme nisu smjele biti

Ime

simbol > prezime kavanara, zemljopisna konotacija (Europa), politička konotacija (Hrvatska

kavana), gradsko obilježje (Kavana Korzo), svojstvo kavane (Kazališna kavana)

krčma > “K veselom Turopoljcu”, K zlatnoj ribi”, “K dobroj kapljici”

Primjer: “Kavana Zrinjski” ­ Zrinski trg, danas francuska ambasada

­ biljar, mjesto za piće, žene zaposlene (kao dio dekora), novine, niše

(uvučeni zid), blagajnica, konobar, nadkonobar, pikolo (šegrt), kuhar kave, poslovođa

Društvo iz perspektive kavanara

profit, slobodni izbor, slijede moderne (bečke) trendove. Vlasnik ima svoje kulturne odrednice

Perspektiva gosta

kreativna i dvoznačna društvenost

razni jezici ­ kozmopolitizam

intelektualci, umirovljenici, studenti, putnici…

specijalizirane kavane: “Velika” ­ poslovni ljudi

“Corso” ­ javni službenici i časnici

“Bauer” ­ boema

književna društvenost

najpopularniji gosti ­ boema (Matoš, Wiesner, Polić…)

Funckije

Inicijacija > kavana je svijet odraslih i svijet književnosti

mreža književnika okupljala se u kavanama

mjesto rada književnika

književna forma: feljton (kratkoća, subjektivnosti, impresija ­ kao kavana) ­ Peter Altenberg

Književnici o kavanama > A. G. Matoš: “Kafanske varijacije” (1910.)

> Nikola Polić: “U kavani o kavani” (1921.)

ogledalo stanja duha > svjedočanstva o kavanskom životu, društvu, promjenama, potrebama,

pukotinama…

Lice kavane

veselje ­ razgovori, izmjena informacija, umrežavanje, vic, karikatura

utjeha ­ toplina društva, protivno samoći

Drugo lice kavane

samoća, površnost, dosada, pasivnost, sjedenje, ovisnost, besmislenost, tjeskoba

kavana > ogledalo i generator

Zagreb/Beč ­ kulturni transfer (književnost) i emocionalno­duhovni transferi

Razlike

središte/periferija

društvena/politička kriza

Matoš (Društvenost) kaže da je društvenost mjerilo svake kulture

zagrebačka je “društvenost kafanska i gostionička”

alkoholizam je veliki problem

Matoš > nema SALONA ­ jer nema hrvatske elite, plemstvo nije domoljubno, nema žena u

crkvenim krugovima, građanstvo je nedovoljno obrazovano, nema novaca i patriotizma

nepovoljne političke prilike

Društvenost iz perspektive gosta

kreativna jer je prostor slobode

vic, književnost

dvoznačna jer razotkriva duh vremena

tjeskoba/besmislenost/dosada

Suprotnost:

normativna društvenost (vlast)

profitabilna društvenost (kavanari)

Zajedničko svima: građanska/europska društvenost, konzervativna društvenost (vlast), pomodna

društvenost (kavanari), kreativna društvenost (gosti)

kavanari i gosti su prenositelji zajedničkog identiteta: vizualni, književnost, stanje duha

kulturni transfer ­ središte/periferija

kompleksnost i društveni procesi

Javni prostor

ulice, trgovi, korza, ali i kavane

okupljanje može biti organizirano i neorganizirano

Kavane ­ svaka revolucija ima svoje kavane: Lorenzo u Parizu, Florian u Italiji, Filvax u

Budimpešti

poveznica između kavane i politike

Montesquieu protiv kavane zbog kave koja je opasna

2 vrste javnog prostora: otvoren (nema vlasnika) ­ ulice, trgovi…

zatvoren (ima vlasnika) ­ ograđen prostor, kavane i saloni

vlast je jako zainteresirana za taj prostor

Što možemo saznati o javnim prostorima?

Javni prostor kao reprezentativno mjesto u doslovnom smislu

mora se razlikovati od privatnog prostora

mora biti pod vedrim nebom, za javno korištenje, mjesto gdje se svi akteri mogu susresti,

urbanost i urbanistička reakcija

središte grada (trg i glavna ulica) utjelovljuje glavni prostor ­ razglednice

trg i glavnu ulicu izgrađuje vlast

mora se intervenirati u prostor i imati novaca ­ potreba za ostavljanjem traga ostaje zauvijek

vlast koristi arhitekturu koja ima svoje karakteristike i urbanističke planove

trgovi su najzanimljiviji

Grčka ­ AGORA ­ postavljena blizu akropole, na njoj su se donosile političke odluke, kasnije se

pretvorila u tržnicu

RIMSKI FORUM ­ Forum Romanum ­ prvi forum koji je napravljen u Rimu, a po njemu su rađeni

svi ostali forumi u Carstvu

uloga foruma: okupljati ljude radi politike, vjere i vlasti, često pravilnog oblika, ima hram, trgovci

su prisutni…

dvije glavne ceste: cardo i decumanus

s dolaskom rimskih careva nastalo je pet rimskih foruma: Forum Julija Cezara (stavio svoj kip

u sredinu), Augustov forum, Vespazijanov forum (hram mira u središtu), Neronov forum i

Trajanov forum

forum je simbol moći cara i on oblikuje grad

Srednji vijek

obnova gradova

karakteristika: tri trga (svaki ima svoju građevinu) ­ za Crkvu, za općinu i za tržnicu

trgovi sa Crkvom i vijećem bili su u centru grada, a trg sa tržnicom malo dalje

ovdje se primjećuje specijalizacija funkcija trgova

tu su već postojeće urbane cjeline

i u antici i u srednjem vijeku su zatvorene cjeline, odnosno zatvoreni prostori

Renesansa

želi pokazati moć kroz idealnu sliku grada

općina gubi autonomiju, povlačenje Crkve, novi smjer u arhitekturi, novi odnos prema prostoru

­ arhitektura je sklonija geometrijskim oblicima

rađa se perspektiva, razvijaju se nove tehničke metode

zamišlja se idealan grad

Trg Steccata (Parma) ­ moćnici renesanse žele upisati svoju moć u gradu, gradska vijećnica je

zamijenjena palačom vladara

Barok i neoklasicizam

jačanje političke moći

Luj XIV. ­ sva moć u jednoj točki, sve jače monarhije, temporalna i spiritualna moć, svoju moć

iskazuje umjetnošću

Barok je pokazivanje, veličina je prisutna za razliku od prijašnjeg razdoblja, trg se prikazuje na

najpompozniji način

19. stoljeće

1852.­1870. ­ Napoleon III. (Drugo Carstvo) zajedno sa prefektom želi napraviti novi Pariz.

U starijem dijelu grada masovno se ruše zgrade. Potiče se gospodarski razvoj, primjećuje se

razvoj tržišta nekretnina, neki zarađuju, a neki se sele i odlaze u periferiju

grade se bulevari, avenije, velike i široke ulice, s razvitkom prometa javljaju se kolodvori

obraća se velika pažnja na higijenu ­ javno zdravstvo

dodatna briga za veličanstvenost

Trg Charlesa de Gaulla ­ slavoluk pobjede, 12 bulevara se spaja na tom trgu

mjesta susreta postaju avenije i parkovi, ne više samo trgovi

različite su zgrade koje su važne; crkve zamijenjuju ministarstva i muzeji

nastaju prvokutni i kvadrati trgovi, a kasnije okrugli ­ prometna čvorišta

Javni prostor kao mjesto komunikacije

trg se promatra kao nematerijalno mjesto ­ mjesto komunikacije

vlasti se tamo pokazuju, ali borave i ljudi, trgovi su sjedište raznih procesija

do 17. st. dvor je bilo glavno mjesto u gradu

počinju se stvarati paralelni prostori; ljudi se okupljaju u kućama

njemački filozof Jürgen Habermas rekao je da su saloni počeli propitivati vlasti i da su pokrenuli konkretne akcije

slika o početku 19. st. ­ salon gospođe Madame Geoffrin (1755.­1814.)

Saloni

pojavljuju se u 16. st., a razvijaju u 17. st.

često ih drže žene ­ svaka je imala svoj dan

Madame Pompadur ­ dolazila elita, piše se, razvijaju se debate, mjesto za jelo i za piće,

prisustvovali filozofi, nije se moglo slobodno ući, vodili žene koje su imale status u društvu,

govorilo se o zabranjenim temama: duh raspravljanja, kritičnosti i promišljanja ­ razvila se

kultura razgovora i rasprave

dolazili su plemići, dobrostojeći pripadnici društva…

Kafići i kavane

kraj 17. st.

Procope 1686. ­ otvorio se u središtu Pariza, dolazili su prosvjetitelji. Za razliku od salona ne

treba imati preporuku ili pozivnicu, ali se mora platiti

kavane i saloni su povezani s politikom, revolucijom i novitetima

Zaključak:

TRG ­ mjesto gdje se predstavlja vlasti i društvo: kako netko nudi sebe i druge

javni prostor je i mjesto javne komunikacije

pisci i filozofi su bili česti gosti salona, kavana i drugih javnih prostora

javni prostor može biti mjesto političkog djelovanja gdje može doći do demokratizacije društva

Civilno društvo

formalna društvenost (organiziranost i određena pravila)

1980./1990. taj termin se masovno javlja u svijetu

1990. pojavljuje se i u Hrvatskoj

puno ga koristi akademska zajednica u Engleskoj i Americi

Trokut: Civilno društvo <> Tržište <> Država

civilno društvo je posrednik između tržišta i države

sociolog Max Weber rekao je da DRUŠTVENOST okuplja sve društvene strukture

Civilno društvo <> Obitelj <> Država

ljudska prava, demokratičnost, smanjuje moć države

primjer: pokret Solidarnost u Poljskoj

negativne karakteristike civilnog društva: rušenje države, prevelika moć može ugroziti druge,

borba za vlastite interese

civilno društvo vezano je uz liberalizam i demokraciju

Civilno društvo u praksi

srednji vijek: strukovna i vjernička društva (udruženja)

Strukovna: cehovi, gilde, hanza

Vjernička: bratovštine

Srednji vijek u 11. st. ­ razvoj gradova, trgovine i obrtništva

CEHOVI ­ okupljaju se kako bi zaštitili svoje interese, kontroliraju obrazovanje mladih

(šegrta), međusobno se pomažu (humanitarna dimenzija), društvena dimenzija, imaju svoja

pravila, pečate i zastavu (dobra organizacija)

Na zagrebačkom Gradecu prvi ceh osnovao je kralj hrvatsko­ugarski kralj Matija Korvin

1447.

U Francuskoj tijekom Revolucije ukinuti su cehovi

U Habsburškoj Monarhiji 1859. zabranjeni su cehovi

VJERNIČKE ORGANIZACIJE ili BRATOVŠTINE ­ skupina laika okupljenih oko nekog

sveca. Ima humanitarni karakter (pokapanje mrtvih, održavanje crkvi…), brinu se za zajednicu,

međusobno se druže i proslavljaju dan sveca po kojemu su uzeli ime. Vlada kohezija unutar

zajednice

1785. car Josip II. ukinuo je bratovštine, Napoleon također (željeli su ograničiti moć građana)

17./18. st. ­ javljaju se građanske organizacije, npr. masonske lože (zatvorenog tipa)

19. st. ­ građanstvo se afirmiralo u cijeloj Europi

Austro­Ugarska Monarhija

multinacionalna, višereligiozna država

sredinom 19. st. javlja se liberalizam

1852. donesen je Građanski zakonik po kojemu su svi građani jednaki pred zakonom,

zaštićeno je privatno vlasništvo, sloboda vjeroispovijesti i ukinuti su ostaci feudalizma

1852. carski Patent o udruživanju ­ građani se smiju udruživati, ali moraju zemaljskoj vladi ili

mjesnim vlastima dati pravila svog društva koje žele osnovati kako bi dobili odobrenje za

osnivanje društva

Monarhija postaje bogata raznim društvima

Primjer: Prag, 1912. ima 232 društva

Nijemci (Austrijanci) u Češkoj bili su članovi mnogih udruženja ­ svaki treći govornik

njemačkog jezika pripadao je nekom društvu

U Hrvatskoj se osnivaju čitaonice ­ 1838. Ilirska čitaonica (kasnije Matica hrvatska). U

čitaonicama su se izdavali časopisi i knjige, okupljali su se razni intelektualci i promovirao se

narodni jezik i nacionalna kultura

1842. osnovana je Matica ilirska

krajem 19. st. Matica hrvatska imat će 11000 članova

izdavali su se časopisi “Kolo”, “Hrvatska revija” i “Vijenac”

sportske udruge: Sokol (disciplina, efikasnost, vrijednosti, nacionalni naboj, imala je i političku

dimenziju)

1786. u Zagrebu je osnovano Streljačko društvo

Društva u Hrvatskoj:

Književno društvo sv. Jeronima, Češka beseda, Društvo hrvatskih književnika, Hrvatsko

društvo umjetnosti, Zemaljski savez hrvatsko­slavonskih industrijalaca, Privrednik, Zadruga

gostioničara, svratištara, krčmara i kavanara (1894.), Društvo inžinira i arhitekata, Sbor liečnika

Kraljevine Hrvatske i Slavonije, Dobrovoljno vatrogasno društvo u Zagrebu…

1905. u Hrvatskoj i Slavoniji bilo je: 810 društava i ukupno 180 000 članova, a Zagreb je

imao 70 000 stanovnika

Povijest pojma

Aristotel: politička zajednica građana, polis ­ koinonia politike

Leonardo Bruni (1370.­1440.) preveo je Aristotelovo djelo “Politika” i ovaj termin je zapisao

kao societas civilis i izjednačio ga je sa državom

cehovi i bratovštine nagovještavaju buduće udruge i civilno društvo

17. st. ­ snažne monarhije, vrijeme Luja XIV. (“Država ­ to sam ja!) > suprotnost s

Aristotelom

apsolutizam je izazvao reakciju

Thomas Hobbes (1588.­1679.) ­ engleski filozof. “Čovjek je čovjeku vuk” i zato se pojedinci

zbog straha okupljaju i sklapaju “društveni ugovor” kako bi uspostavili red i sigurnost

John Locke (1632.­1704.) ­ engleski filozof. Podržavao je sustav da je parlament jači od

vladara. Država mora štititi pravo na vlasništvo. Pojedinac se ima pravo buniti ako država to ne

čini

to je vrijeme razvitka ekonomije > jača gospodarstvo Engleske

1760. počinje Industrijska revolucija u Engleskoj. Ekonomijom se bavi bogato građanstvo

18. st. ­ ekonomija postaje jedna od ključnih riječi

Adam Ferguson (1723.­1816.) ­ Škot. Napisao je “Esej o povijesti civilnog društva” u

kojemu je obrazložio svoju tvrdnju da je civilno društvo rezultat gospodarskih odnosa.

Izjednačio je ekonomiju i civilno društvo

Adam Smith (1723.­1790.) ­ zastupao je ekonomski liberalizam. Napisao je djelo “Bogatsvo

naroda” u kojemu je tražio odvajanje države i civilnog društva

Georg Wilhelm Friedrich Hegel (1770.­1831.) ­ rekao je da je civilno društvo građansko

društvo. Svatko tko se brine za svoju obitelj, zarađuje novac i ima privatno vlasništvo je

građanin. Dodao je obitelj u trokut civilnog društva, tržišta i države. Prema njemu, država čuva

društvo o omogućuje civilnom društvu da se osniva i održava

Karl Marx (1818.­1883.) civilno društvo izjednačio je sa buržoazijom

Povijest ljepote tijela

povijest upisana u tijelima → tijelo kao zrcalo povijesti

kako se tijelo predstavlja kroz povijest

pogled umjetnika ­ jedina vizualna slika koja postoji

prvi prikaz ženskog tijela ­ 3000. g. pr. Kr. ­ Venera

Bogodorica s djetetom u srednjem vijeku i renesansi

Peter Paul Rubens: “Tri Gracije”, 1639.

Razvoj

Akt i portret

razne tehnike

tip žena: Venera, kraljica, Gospa­kraljica, žena­plemkinja, građanka, umjetnica

odnos prema ljepoti: oponašanje, prirodna ljepota, interpretacija

ženski ideal ljepote kroz povijest

KANONI ljepote ­ što je ljepota?

Estetika tijela

Artificijelna ljepota ili prirodna ljepota

prikazivanje ljepote: slikarstvo, druge tehnike, boje, oblici…

kako su žene prikazivane?

Antika ­ idealna ljepota

Grčka: Poliklet > prvi napisao kanon (pravilo) pravila ljepote ­ savršene proporcije: zlatni rez,

⅛ glava, ⅞ tijelo

Pitagora (600. g. pr. Kr.) → broj je počelo svih stvari, ima savršen red; beskrajnost

Platon → umjetnost je nesavršeno oponašanje prirode

→ priroda je nesavršeno oponašanje svijeta

Ljepota ­ dobrota, skladnost, simetrija

ljepota ima materijalističku podlogu i filozofsku dimenziju

Srednji vijek ­ produhovljena ljepota

nema golih žena na slikama, freskama i u kiparstvu

sakralna umjetnost ­ Majka Božja i svetice

skromnost i jednostavnost žene

odmak od matematičkih proporcija

čovjek ima simboličku dimenziju ­ Homo quadratus ­ 4 strane svijeta, 4 godišnja doba

duhovna ljepota

Toma Akvinski ­ lijepo je → cjelovito/savršeno, skladno, jasno/sjajno

o ljepoti pišu teolozi i filozofi ­ svećenici

bave se ljepotom općenito, a ne ženskom ljepotom

Renesansa ­ objavljena ljepota

povratak antike, neoplatonizam

estetika, ljepota = moralne vrijednosti = od Boga

povratak antičkog kanona ­ zlatni rez

Leonardo da Vinci ­ Vitruvijev čovjek

Luca Pacioli ­ Divina proportione

novi položaj žene ­ društveno priznanje

poduzetna i aktivna (umjetnost, intelektualni život)

žena u kući, muškarac vani → ljepota žene je za muškarca

Umjetnost ­ sakralna ljepota, važnost vjere

Pogled dolje, mirnoća, mitološka ljepota, ljepota kao oponašanje prirode

ljepota kao kontemplacija savršenosti

poput antičkog kipa, nerealnih proporcija

Boticellijeva Venera

masovniji prikazi pojedinaca, žena ­ Mona Lisa

ljepota poznate žene: skromnost i prirodna ljepota

Lice: prirodno, visoko čelo, bez obrva, usta mala, tanka i zatvorena

skromna ljepota, bez uljepšavanja

šminka je nemoralna jer kvari Božje djelo

moralnost, skromnost, poniznost i čistoća

ljepota je u gornjem dijelu tijela jer je bliže nebu, a donji dio tijela je nebitan

Titianova La Bella 1536. → sofisticirana ljepota, Venecijanke najljepše žene na svijetu,

prikazane ¾ tijela, bogata odjeća, nakit, crne oči, obrve, ružičaste usne i obrazi, bijeli ten, plava

kosa ­ venecijanska plava

briga o svojoj ljepoti → uljepšavanje, opasni kozmetički preparati, knjige

pluralnost žena, portreti poznatih žena, skromnost, suzdržanost, gornji dio tijela ­ prema novoj

ženstvenosti

Barok ­ dramatična ljepota

Flandrija ­ reforma, protestantski puritanizam, građanstvo

Italija, Francuska ­ protureforma, putenost, aristokracija

komplicirana vremena ­ rat i kuga, kazališta i saloni

Kazališna ljepota ­ Madame Montespan (ljubavnica Luja XIV.) ­ poznata po ljepoti

i dalje se prikazuje gornji dio tijela, dekolte, tijelo u pokretu, lice bijelo s ekspresijom, oči: duša,

unutrašnjost, usne: ruž

vrijeme Luja XIV. → uljepšavanje: šminka, perika, mirisi

lice: bijeli ten, mouche (madeži), crveni obrazi i crvene usne

važnost izraza lica, emocije u očima

Silueta → novi tanak struk, prvi korzeti (za žene i djecu) ­ aristokracija i visoka buržoazija

drvene strukture za povećanje bokova (širi od ramena), velike perike, uspravno držanje (za

razliku od seljanke), važnost kazališta zbog društvenosti

ljepota glumice

više dozvoljena nego prije, ali i dalje umjerena ­ ne za udovice, starije žene…

samo u javnosti, ne u kući

previše: glumica, prostitutka

Putena ljepota ­ tijelo i koža, raskošne žene (zdravlje, bogatstvo)

novi ideal ­ obline

pobožnost, čistoća, bez šminke

Neoklasicizam (1750.­1830.)

povratak antičke klasične ljepote

Marie­Antoinette ­ kao kraljica i kao jednostavna žena

Ideal žene → gracioznost, jednostavnost, manje šminke (bijeli ten), frizura ­ kao razbarušeno

žena u pokretu ­ u prirodi, vidi se dio tijela

Početak oslobođenja tijela (18. st.) ­ utjecaj filozofije, šetnje u prirodi, hodanje, tijelo se kreće

ljepota je znak zdravlja i opstanka nacije

žena = majka (prokreacija)

još više uljepšavanja ­ izraziti svoju osobnost na prirodan način

ljepota više nije vezana za Boga, već za pojedinca

Moderna vremena

pluralnost ljepota

individualizacija ljepote

ljepota supruge 19. st. → poštena, bez šminke, majka

ljepota intime ­ žena iz društvenog života (kavana, kazalište, kupaonica, intimne situacije)

Boležljiva ljepotica ­ romantična ljepota, misteriozna žena ­ Camille Claudel

početak 20. st. ­ Klimt, Matisse, Picasso → interpretacija ljepote i žena, elementi apstrakcije

žene počinju raditi od 14.­18. godine

tijekom Prvog svjetskog rata ­ kraća kosa, hlače, bez oblina, vitkost

odjeća: pokazati mišićave noge i ruke

ljepota cijelog tijela

tijela na moru: depilacija i sunčanje

tržište šminke

Emancipirana žena ­ sunčano tijelo, sportski život, izvan kuće na zraku, bikini (nakon Drugog

svjetskog rata), 1960­tih pojavljuje se mini suknja

Pin­up

obline = zdravlje

uloga medija, filmova, glazbe, televizije, novina…

Hollywood ­ industrija sna

Silvana Mangano, Liz Taylor, Sophia Loren, Gina Lollobrigida

ljepota = identitet

prema androginosti

cilj je sam stvoriti svoju ljepotu

tržište ljepote u punom razvoju

estetska kirurgija

Pamćenje i simboli, praznici, blagdani i nedjelja

Nedjelja → neradni dan od 321. odlukom cara Konstantina

dan sunca ­ Sunday/Sonntag

nedjelja ­ ne delati

Dimanche ­ dan Gospodnji

obilježavanje posebnih, važnih dana koje treba pamtiti

uređenje vremena i života

rad i odmor (slobodno vrijeme)

duboko urezano u kolektivnom pamćenju

19. st. ­ Nedjelja ­ predmet rasprave

početak procesa desakralizacije nedjelje

raditi ili ne raditi?

industrijalizacija/birokratizacija

nove tehnologije, nove društvene skupine

nova raspodjela rada ­ borba za uređenje radničkih prava

sekularizacija u sukobu s religijom

nove raspodjele vremena

novi odnos prema vjeri

jačanje države, slabljenje Crkve

promjena funkcija, simbolike, pamćenja, razumijevanja

novi odnos prema vremenu, novo društveno uređenje

Neradni dani: Engleska → preteča novog uređenja vremena, industrijska i protestantska zemlja

Francuska → industrijska i katolička/laička zemlja, radikalne promjene

Hrvatska → slaba industrijalizacija, katolička zemlja

Engleska

rana industrijalizacija, protestantska etika (Weber)

odmor = bolji rad

objašnjava visoki gospodarski razvitak i poštivanje nedjelje kao neradni dan

1850­tih prestaje se raditi subotom popodne

od 1870. Bank Holiday Act daje slobodni ponedjeljak u kolovozu

tekstilna industrija sjeverne Engleske ustanovljuje takozvane wakes week → tijekom ljeta

tvornice se zatvaraju, a radnici dobivaju plaćeni dopust, strojevi se servisiraju

broj neradnih dana Engleske banke: 1750­tih 47 dana, a 1834. 4 dana

novi raspored vremena, broj blagdana se smanjuje, više vremena za rad

Francuska

18. st. ­ smanjenje broja neradnih dana

oko 1750. od 15 do 35 blagdana i neradnih dana

Crkva smanjuje broj blagdana kako bi siromašni mogli raditi i zarađivati

svetkovine su prebačene na nedjelju

nedjelja ­ dan Gospodina i dan pučke zabave

filozofi prosvjetiteljstva (Voltaire, Montesquie…) protive se prevelikom broju neradnih dana i

nedjelji

socijalne posljedice prevelikog broja neradnih dana, posljedice za gospodarski razvoj zemlje,

posljedice za moral naroda

opasnost loše iskorištenog slobodnog vremena

Revolucija → 1793.­1805. ­ republikanski revolucionarni kalendar

15. srpnja 1789. ­ 1. dan nove ere

12 mjeseci (30 dana)

izmislili dvanaest novih mjeseci (koristili su motive iz prirode)

tjedni imaju 10 dana

brisanje kršćanske baštine i tradicije (gregorijanski kalendar, nedjelja i sveci)

1805. taj kalendar je ukinut

1814. donesen je zakon koji nedjelju označuje kao neradni dan (ali jedan članak omogućuje

lokalnim vlastima da se radi)

1814.­1880. → nedjelja je u zakonu neradna, ali radna u praksi

od 1830­tih nedjeljom se često radi

odgovor radništva ­ kvalificirani radnici → Sveti ponedjeljak (od 1850. do 1870.), bojkotiranje

radne nedjelje

politička konotacija Svetog ponedjeljka

odgovor sindikata → borba za osmosatno radno vrijeme

odgovor konzervativnih stranaka → treba djelovati na zakonodavnom planu

1841. → Zakon za zaštitu rada djece nedjeljom

1874. → Zakon za šegrte mlađe od 16 godina

CRKVA

dan za odmor i obitelj

bojkot trgovina

neuspjeh → kriza, gospodarski liberalizam

1880. zakon ukida neradnu nedjelju

poželjna slika: radnik koji radi nedjeljom

društvo nije spremno odreći se otvorenih trgovina

Crkva gubi kontakt s narodom

nije više grijeh raditi nedjeljom

Crkva je konzervativna → tradicionalna društvena hijerarhija u Crkvi

sekularizacija društva

vrijednosti nove elite ­ kapitalisti

radnik koji radi nedjeljom je cijenjen

moralni razlozi → opasnost slobodnog vremena, krčma ­ alkoholizam

politički razlozi → širenje ideja socijalizma u krčmama, organiziranje prosvjeda

stare vrijednosti → religija

nove vrijednosti → gospodarski liberalizam (raditi i zaraditi)

nestajanje neradne pučke nedjelje ­ pojava građanske nedjelje

1880.­1906. → radna nedjelja, borba za nedjelju

međunarodno djelovanje ­ opće ozračje

1876. Međunarodna organizacija za posvećenje nedjelje u Švicarskoj ­ vođa: Etienne

Lombard (poslovni čovjek i protestant)

1877. vraćena je neradna nedjelja u Švicarskoj

1889. Međunarodni kongres za tjedni odmor s higijenskog i društvenog gledišta

CRKVA

socijalni nauk Crkve

1891. enciklika Rerum novarum pape Lava XIII.

Umrežavanje

konsenzus

katolici, protestanti, republikanci

sindikalisti i socijalisti

borba za neradnu nedjelju i radni dan od 8h

Novo vrijeme

definiranje novog radnog vremena

počinje se čuti glas tvornice = tvornički zvon

potrebno je nametnuti nove radne navike

nestanak Svetog ponedjeljka

potreba za nedjeljom

Novi argumenti za neradnu nedjelju

zdravstveni razlozi

potreba za odmorom

zdravi radnici, zdravi vojnici

prevencija protiv samoubojstva, depresije, razvoda, obiteljskih problema, zločina…

društveni razlozi ­ važnost obitelji i žene, isti dan za sve

gospodarska prednost → primjer Engleske koja ima neradnu nedjelju, a gospodarska je sila

promicanje “dobre” dokolice

šetnja, glazba, čitanje, vrtlarstvo

akcije ­ bojkot trgovina koje rade nedjeljom, demonstracije

nedjelja je više dan odmora i obitelji, nego li dan Gospodnji

Zakonodavni uspjesi

1892. Zakon o tjednom odmoru žena i djece u industriji

1900. amandman o neradnoj nedjelji

1906. Zakon o neradnoj nedjelji ­ dan za odmor i obitelj, nema religioznog karaktera

Nova borba katolika i sindikata za bolju nedjelju

week­end (Engleska od 1850­tih)

subota ­ spremanje

1912. Zakon o neradnoj suboti popodne za zaposlene u državnim institucijama

1917. Zakon za žene zaposlene u odjevnoj industriji

1919. ­ osmosatni radni dan

1936. ­ radni tjedan ­ 40h i plaćeni dopust

Hrvatska

tradicionalno društvo

1858. Naredba o svetkovini nedjelje i praznika u Hrvatskoj i Slavoniji

1891. zakonski članak 13. ­ obustava obrtne radnje u nedjelju i na dan sv. Stjepana

nema više zabrane zabava i dužnost poštivanja svetosti nedjelje

sve više i više iznimki zbog industrijalizacije

Krajolik i slikarstvo

razglednice, zaštićeni krajolici, pejzažisti, vremenska prognoza, okoliš ­ ekologija

Kina → krajolici na prvom mjestu u slikarstvu “planina i voda”

Japan → 1830. Hokusai ­ japanski slikar i drvorezac

Krajolik na zapadu ­ prvi krajolici kao tema tek u 15. st. u slikartsvu Flandrije

19. st. ­ jedna od glavnih tema u slikarstvu

krajolik u slikarstvu prije nego krajolik u leksikonima

Krajolik → “Ono što se pruža oku pri pogledu na prirodu nekog kraja, krajobraz, okoliš,

pejzaž, predio…”

Pejzaž ­ više u slikarstvu

krajolik → urbani, prirodni, kraj kao geografska cjelina

bez vida nema krajolika!

pogled iz jedne točke gledišta

panorama ­ obuhvatiti

Bez čovjeka nema krajolika, čovjek prikazuje ono što vidi (riječima, slikama…) →

interpretacija

Krajolik govori o čovjeku, mjestu čovjeka u okolišu, okolini, prostoru, prirodi, gradu…

Subjektivnost ­ emotivno

Čitati krajolik ­ povijesna perspektiva. Krajolik svjedoči o čovjeku i društvu. Svjedoči o

pogledu čovjeka

Povijesni pregled od renesanse do početka 20. st.

pejzažno slikarstvo ­ umjetnost, individualni izraz, odraz kolektivne interpretacije

STARI VIJEK I SREDNJI VIJEK → antički protokrajolici

Augustin Berque ­ “proto krajolik”

priroda nije glavna tema iako je prisutna

Egipat na grobovima, rimski Pompeji na freskama

SREDNJOVJEKOVNI PROTOKRAJOLICI → kršćanstvo, čovjek je stvoren da bi se divio

svijetu koji je Božje djelo

čovjek je važniji od prirode

Sakralna umjetnost ­ u službi vjere. Nije cilj prikazati vidljivi svijet. Važnost simbolike

nije važna priroda jer je sveprisutna i opasna, neukroćena

pažnja se daje nevidljivom svijetu

prvi krajolici u pozadini → krajem srednjeg vijeka

13. st. ­ prve promjene

Sveti Franjo Asiški (1181.­1226.) ­ pjesma stvorova, brat sunce, vjetar, zvijezde, voda…

ljubav prema prirodi = ljubav prema Bogu

krajolik u pozadini → ljudska dimenzija u religijskim prizorima

zlatna pozadina ­ nebo

Rano nizozemsko slikarstvo (15. i 16. st.)

Jan van Eyck (1390.­1441.) ­ u pozadini ruralni i urbani krajolici

Talijanska renesansa

Leonardo da Vinci (1452.­1519.)

skromna priroda, leptiri, cvijeće…

Filippo Brunelleschi, arhitekt → linearna perspektiva 1415. ­ prikazati trodimenzionalnost,

pogled pojedinca, pogled iz jedne točke

ulje ­ veći realizam ­ ljepše boje, krajolici zasebna tema u slikarstvu

EMANCIPACIJA KRAJOLIKA ­ pogled kroz prozor, zasebna slika

15.­19. st. → čovjek i njegov krajolik

Albrecht Dürer (1471.­1528.) → Nijemac, dva puta posjetio Italiju. Naslikao prvi istiniti

krajolik, samo prirodu

autonomija pejzaža

Krajolik svijeta ­ nizozemsko slikarstvo 15. st.

rano nizozemsko slikarstvo ­ izumitelji krajolika

Joachim Patinir (1485.­1524.) ­ sv. Jeronim oko 1515.

nerealni elementi prirode

priroda glavna, a religijska tema sekundarna

pogled odozgo, ne više odozdo

grandioznost ­ pretjeranost

NOVI FORMAT ­ vodoravno, od 1520.

zamišljena ljepota koja ne postoji

Krajolik s bijegom u Egipat, Pieter Brugel Stariji, 1563.

ESTETIKA PRAZNINE, nizozemsko slikarstvo 17. st.

zlatno doba nizozemskog slikarstva: kraj 16. st. do 1650.

naturalistički krajolik, humanizirani krajolik, čovjek i priroda

ne gleda se s visine

praznina u krajoliku, priroda izmišljena, ali stvarna

veliko nebo, more, rijeke… ­ ⅔ slike

Mlin blizu Wiyk Bij Duurstede

specifičnost ­ krajolik važna tematika

nebo često ⅔ slike

horizont nizak

tople boje u prvom planu, hladne u zadnjem

realistički prikazi

priroda, grad, čovjek, životinja ­ slika iz glave

običan čovjek ­ obična priroda

Stvaranje Nizozemske Republike (1581.­1795.) → oslobođenje od Španjolske, moćna

država, snažna trgovina, bogato građanstvo (individualizam i poduzetništvo)

odnos prema prirodi ­ ukroćivanje mora, dobivanje zemlje

interes za umjetnost

svjetovno slikarstvo razlikuje se od religijskog i povijesnog slikarstva

cilj je prikazati sebe i svoju moć

utjecaj Italije → bogati odnosi i razmjene između Italije i Sjevera ­ trgovci i umjetnici

Van Eyck u Rimu

tehnike, ulja, perspektiva

krajolik ­ kombinacija Sjever­Jug

Francuska u 17. st. ­ kontra primjer

starija kći Crkve

apsolutizam, religijsko i povijesno slikarstvo → krajolik na dnu

vrijeme prosvjetiteljstva ­ Francuska

interes za prirodu i grad ­ za svijet oko sebe

krajolik u književnosti ­ Rousseau

Joseph Verth (1714.­1789.)

klasični ili idealni krajolik

klasicizam/barok, prevladava klasika

Rubens (Nizozemac)

Nicolas Poussin (1594.­1665.) ­ Francuz koji živi u Rimu

Četiri godišnja doba (1660.­1664.)

ciklus prirode, života, povijest spasenja, sažetak života, prirode

Paul Bril (1553.­1626.)

klasični krajolik, elementi rimske antike; ruševine

izmišljena priroda

nesavršenost, nepravilnost

prolaznost vremena, prošlost koja opstaje

idealni krajolici = ljepota bez grešaka

Talijanske vedute

novi stil koji se razvija u Italiji

“veduta” ­ pogled na talijanskom

krajolik → istiniti krajolik, urbani ili prirodni, vrlo precizno prikazan

ITALIJA ­ kolijevka veduta, 17.­18. st.

važnost Italije

mjesto formacije slikara

važna etapa u sklopu “Grand Tour” ­ putovanje mladih europskih elita, naročito engleske na

kraju obrazovanja i odrastanja

vidjeti prirodne ljepote, znamenitosti

Canalleto ­ prikaz Venecije

topografski pejzaž

postojeći pejzaž točno prikazan

format: “krajolik dva puta širi nego što je viši”

Krajolik o čovjeku 19. st.

romantični krajolici, uzvišenost

jedna od glavnih tema u slikarstvu

osjećaji, subjektivnost

John Constable (1776.­1837.) → English landscape, skice radi vani, traži svjetlo i impresiju

Caspar David Friedrich (1774.­1840.) → “Lutalica iznad mora magle”, 1820., “Brodolom”

1824.

Joseph Mallord, William Turner ­ nedefiniran prizor

krajolik odraz unutarnjeg stanja duha

nove emocije: melankolija, strast

dotad neprivlačni krajolik, ono što je ružno postalo je lijepo

terapijska svojstva krajolika

Nove karakteristike: ljepota, uzvišenost, životopisnost, jake emocije

Impresionistički krajolik, percepcija

o percepciji čovjeka, istraživanje stvarnosti

Gustav Cuberte

Claude Monet ­ prikaz percepcije promatrača, impresija, izlazak sunca

Post­impresionizam

Cezzane (1839.­1906.), Bonard…

Novost ­ mogućnost slikanja vani, željeznice, boje u tubama, vodene boje na papiru, brzo

sušenje boja, nove okolnosti (industrijalizacija i urbanizacija)

nostalgija za prirodom

NESTAJANJE KRAJOLIKA u 20. st.

ekspresionizam, Edward Munch (1863.­1944.), norveški slikar

krajolik → duhovno stanje, otuđenost, očaj, bol

umjetnost više nije lijepa

KRIK

Kubizam/fovizam/apstrakcija

dekompozicija krajolika

Paul Serusier (1624.­1927.), “Talisman”

Zaključak → religijske teme ­ svjetovne teme, emocije promatrača, stanje duha, vanjski/unutarnji

svijet, odnos prema pejzažu

Pamćenje i simboli ­ simboli u gradu

BROJ → 5. avenija (koristi se često u SAD­u)

struktura grada (ravne i mnogobrojne ulice)

Kolumbija → Calles (ulica istok­zapad)

→ Cameras (ulica sjever­jug)

Njemačka → slovo i broj (npr P6)

uveo Fridrik IV.

bez naziva: Managua (gl. grad Nikaragve) ­ milijun stanovnika

s nazivom: izbor naziva ulica, trgova, avenija

Hodos (grčka riječ za cestu)

Hodonim ­ nazivi ulica

vezano uz gradove, ne sela

imenovati/dati identitet

pismena poruka ­ čitati grad

vizualna poruka ­ krajolik

uloga naziva → označava prostor

funkcionalnost → za snalaženje

svakodnevni život (adresa, pošta, dogovori)

za brzo snalaženje (policija, vatrogasci)

jedinstveni naziv

Simbolična poruka

znak (predmet, lik, riječ…) koji označuje ili podsjeća

prepoznato od svih unutar određene skupine

nešto konkretno označava nešto apstraktno

u svakodnevnom životu neprimjetna poruka

reprezentacije/kulturni simboli/nositelji vrijednosti

političko pitanje, naročito kada se mijenja

polemike → dokaz o važnosti imena, snaga simbola (naročito u javnom prostoru)

grad, glavni grad → središte, prolazi mnogo ljudi

Tko odlučuje o nazivima, tko ih piše, tko ih čita, kako su ti nazivi prihvaćeni?

nazivi ulica kao simboli određenog društva

Srednji vijek

ime u skladu s funkcijom ulice

nazivi su jednostavni i logički

prostorno­funkcionalna logika

religijski element (Kapucinska ulica)

civilni element (Sajmište)

cehovsko­gospodarski element (Cehovska ulica)

zemljopisni element (Savska ulica)

orijentir (Kod bunara)

etnički ili društveni element (Židovska ulica)

Razne tipologije

Društvena

Prirodno­geografska

Funkcionalna

Ideološka (datumi, bitke, političke ličnosti) → u srednjem vijeku nema te kategorije

Izbor naziva

pučka (usmena) tradicija

prema općem korištenju

apolitični nazivi

odraz društva → važnost grada, važnost glavnih društvenih slojeva

17.­18. stoljeće

ulica kao odavanje počasti

Francuska → od 1600. ­ glorifikacija kraljevstva, odavanje počasti, kralj odlučuje, naziv

ulice nije vezan uz prostor

1728. ­ prve ploče ­ dugotrajnost naziva

1779. počinje se primjenjivati ­ ulice Molierea, Voltairea, Racinea…

socijalna kategorija ­ nove kategorije ­ pisci

kulturna kategorija ­ slavni pojedinci: intelektualci, umjetnici…

ideološka kategorija ­ bitke, vojskovođe

vrijeme snažne države (apsolutizam) → kontrola prostora, odluka države, upliv politike, slavni i

važni pojedinci, nazivi nisu nužno vezani uz prostor

Moderno doba

ime ulica povezano s politikom

suvremeni politički život → politizacija društva, semantika je politika

vidljivo kod naglih političkih promjena (revolucija)

Francuska revolucija

brišu se svi nazivi starog režima → ulice kralja, Crkve, Saint­Denisa…

zamijenjeni nazivima vezanim za revoluciju (Ulica slobode, Ulica jednakosti…)

oko 50% ulica u Parizu je promijenjeno

odavanje počasti pojedincu zamjenjuje se ideologijom (idealom)

odluku donosi grad

Tijekom 19. st. → nastavlja se s nazivima velikana (Napoleon, generali vojske…)

→ povratak imena religijske tematike

1870. ­ rat Francuske i Pruske → diljem Francuske ulice se nazivaju po gradu Strasbourgu

u pokrajini Lorraine stavljeni su njemački nazivi ulica

naglašena je ideološka kategorija

Od srednjeg vijeka do 1900. godine odluku o nazivima ulica donosi: NAROD → KRALJ →

GRAD (sa ili bez podrške stanovništva)

motivacija: praksa ­ svjetonazor

HIMNE

imaju svoju povijest, danas svaka država ima svoju himnu

himan ­ u staroj Grčkoj hvalospjev posvećen bogovima i junacima

u kršćanstvu hvalospjev Bogu i svecima

danas hvalospjev državi

službena domoljubna pjesma za svečane prilike (dostojanstvo)

tekst i glazba ­ kultura

emocije, osjećaj zajedništva, kohezije jednog naroda

snažan simbol ­ predstavlja državu i ljubav prema državi

nepoštivanje prema himni = nepoštivanje naroda i države

postoje i neslužbene nacionalne himne, službene i neslužbene himne regija, skupina, zajednica

itd.

kako nastaju, poruka?

Glavni karakter himni → Glazba ­ Beethoven (Europska unija), Berlioz napisao neke

aranžmane za Marseillaiseu, Haydn (Lied der Deutschen), Lully ili Händel (God save the

Queen), Charles Gounod (Vatikan), Mozart (Osterreichiche)

→ Književnost ­ Grčka (Denys Solomos), Norveška (Bjornstjerne

Bjorsson)

→ Teme ­ o narodu i državi, povijesti i budućnosti, priroda

(idealizacija krajolika), herojska prošlost, kraljevi, velike bitke, lojalnost domovini (nacionalizam),

lojalnost monarhiji, Bog

Veličanje države kroz tekst i glazbu

snaga ­ dostojanstvo

ljepša strana ­ idealizacija

Himne kroz povijest

Prva himna → Nizozemska, Wilhelmus (Wilhelmus van Nassouwe) ­ nastarija himna,

službena od 1932., a napisana 1568.

kuća Orange­Nassau

zlatno doba Nizozemske ­ 16. stoljeće

melodija: pjesma francuskih katoličkih vojnika iz vremena religijskih ratova

1582. pjesma je prevedena na francuski

1815.­1832. službena himna Nizozemske bila je druga pjesma, ali Wilhelmus ostaje popularnija

Himne prosvjetiteljstva

moćne države: Velika Britanija, Španjolska, Francuska

VELIKA BRITANIJA → nepoznat autor riječi i glazbe

himna nastala 1745.

God save the Queen/King (ovisno o tome tko je na prijestolju) ­ rečenica je preuzeta iz

psalma

izvodi se i u državama Commonwealtha

1790. nastaje njemačka verzija ­ kraljevska himna protiv revolucija

himna Njemačkog Carstva i Austro­Ugarske

FRANCUSKA

Grand Dieu sauve le Roi ­ pjesma za bolesnog kralja iz 1686.

prema istoj melodiji → švicarska himna (1850.­1961.), lihtenštajnska himna (od 1951.), himna

Njemačkog Carstva (1871.­1918.), himna Norveške (od 1906.), himna SAD­a (do 1931.)

Lully ­ Te Deum iz 1687. → proslava ozdravljenja kralja, dobro poznata pjesma

iz Francuske u Englesku dospijela je iz salonaMadame de Maintenon kada su je čuli Englezi

i počeli je pjevati za kralja Jakova III.

na latinskom: Domine, salvum fac regem ­ do 1792. francuska himna

Himne proljeća naroda

Mađarska, Belgija, Češka, Hrvatska

Češka → Kde domov muj? (Gdje je moja kuća?)

iz češke komedije (1831.)

Čehoslovačka → prvi dio himne, drugi dio slovački tekst

od 1993. službena češka himna

Srednja Europa

vrijeme romantizma (1790.­1838.)

sličnosti u stvaranju identiteta i političkom položaju

strah od nestajanja

primjer: “Gdje je moja kuća”, “Poljska nije mrtva dok mi živimo”

Kako himna postaje himnom?

Francuska himna → skladatelj: Claude Joseph Rouget de Lisle, napisao ju je u noći sa 25.

na 26. travanj 1792. prilikom objave rata Austriji za vrijeme svog boravka u Strasbourgu→

“Ratna pjesma rajnske vojske” za grofa Nicolasa Lucknera, zapovjednika i guvernera

Strasbourga

30. srpnja 1792. 500 dragovoljaca iz Marseillea ulazi u Pariz i pjeva tu pjesmu

rujan 1792. ­ potvrđena od Ministarstva rata kao vojna pjesma

14. srpnja 1795. postaje nacionalna pjesma

1800. Napoleon određuje novu himnu: Veillons au salut de l’Empire ­ Bdijmo na spas

Carstva

nakon poraza u Rusiji 1812. Marseillaisea se opet pjeva

1814. ­ 1830. ­ Restauracija

1814. Louis XVIII. zabranjuje La Marseillaise i određuje novu himnu: Vive Henri IV.

1815. ­ 100 dana Napoleona → opet se vraćaju La Marseillaise i Veillons au salut de

l’Empire

1816. nova himna: Chant francąis

1830. nova himna ­ La Parisienne (njemačka pjesma), La Marseillaise se i dalje pjeva i

popularna je u narodu

1832. obje su zabranjene

1840. ­ istočna kriza, nacionalizam ­ opet se pjeva La Marseillaise

Druga Republika (1848.­1852.) ­ traži se nova himna

La Marseillaise se pjeva u cijeloj Europi

1852.­1870. → Treće Carstvo (Napoleon III.) ­ La Marseillaise zabranjena na javnim

prostorima. 1868. otvara se natječaj za novu himnu

1870. ­ rat s Prusijom → La Marseillaise se opet pjeva, ali bez republikanskih elemenata

1870.­1940. ­ Treća Republika → narod opet pjeva La Marseillaise

U Prvom svjetskom ratu svi su bili okupljeni oko La Marseillaise

1935. socijalisti i komunisti je prihvaćaju

1940. Vichy ­ Nijemci zabranjuju La Marseillaise

1944. nakon oslobođenja u svim školama se pjevala La Marseillaise

1948. postaje državna himna

Zaključak

Javlja se kada se države stvaraju i afirmiraju

nastajanje često kompleksno i puno transfera

potreba za kohezijom ­ država je projekt

himne ­ političko pitanje

mijenjaju se ovisno o politici

simbolička uloga