251

Kulturno nasljeđe Vrmca

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Brdo Vrmac je poluostrvo koje dijeli Kotorski i Tivatski zaliv, a čijom teritorijom administrativno upravljaju Opštine Tivat i Kotor. Dio Vrmca koji pripada Opštini Kotor ujedno je i dio zaštićenog Prirodnog i kulturno-istorijskog područija Kotora upisanog na UNESCO-vu listu Svjetske baštine. Prostornim planom opštine Kotor iz 1987. godine područje Vrmca predviđeno je kao regionalni park prirode, a dio Vrmca koji pripada opštini Tivat definisan je Prostorno-urbanističkim planom Tivta iz 2010. godine kao park prirode. Imajući u vidu izuzetne prirodne vrijednosti i bogatstvo materijalne i nematerijalne kulturne baštine Vrmca, ovaj prostor je odabran kao pilot područje za primjenu znanja stečenih kroz aktivnosti projekta Baština-pokretač razvoja. Krajnji cilj je bio da se ispitaju modeli valorizacije koja neće biti u konfliktu sa zaštitom kulturnog pejzaža područja. Ova studija Vrmca je realizovana u sklopu projekta Baština-pokretač razvoja.

Citation preview

  • Kulturna batina Vrmca

    Studija kulturne batine Vrmca realizovana u sklopu projekta Batina - pokreta razvoja, 2015.

  • Kulturna batina Vrmca

    Izdavai: Optina Tivat Kulturno zaviajno udruenje Napredak Gornja Lastva, Tivat Expeditio -Centar za odrivi prostorni razvoj, Kotor Obraiva: ReArch d.o.o. Studio za projektovanje, istraivanje i restauraciju, Beograd Voditeljica tima: Katarina Lisavac, dipl. ing. arh Struni tim: Katarina Lisavac, dipl. ing. arh Mr Marija Mihaliek, dipl. ist. umjetnosti Mr Milena Vrzi, dipl. arheolog Ana Popovi, dipl. etnolog-antropolog Fotografija na naslovnoj strani: Dmitry Soldatenkov Fotografije: Katarina Lisavac, Milena Vrzi, Marija Mihaliek, EXPEDITIO tampa: Biro Konto, Igalo Tira: 500 Godina izdanja: 2015

    Projekat Batina pokreta razvojasprovodi se u okviru Programa prekogranine saradnje izmeu Hrvatske i Crne Gore, u sklopu komponente II Instrumenta za pretpristupnu pomo EU (IPA).

    Ova publikacija je izraena uz pomo Evropske unije. Sadraj publikacije je iskljuiva odgovornost partnera koji implementiraju projekat Batina-Pokreta razvoja i ni na koji nain ne odraava stavove Evropske unije.

    Vodei partneri / Lead PartnersOptina Tivat Zavod za prostorno ureenje Dubrovako-neretvanske upanije

    Partneri / PartnersExpeditio Centar za odrivi prostorni razvoj KotorKulturno zaviajno udruenje Napredak Gornja Lastva, TivatDUNEA - Regionalna razvojna agencija Dubrovako-neretvanske upanije, DubrovnikJavna ustanova za upravljanje zatienim prirodnim vrijednostima na podruju Dubrovako-neretvanske upanije, Dubrovnik

    Saradnici / AssociatesMinistarstvo kulture, Konzervatorski odjel u DubrovnikuHrvatska sekcija ECOVAST-a Europskog vijea za sela i male gra-doveUstanova Centar za Regionalne aktivnosti programa prioritetnih akcijaUprava za zatitu kulturnih dobara Crne Gore, Ministarstvo odrivog razvoja i turizma Crne GoreSEE Heritage mrea - Mrea za nasljee Jugoistone Evrope

    Studija je realizovana u okviru projekta

    Batina- pokreta razvoja www.bastina.eu

  • Studija realizovana u okviru projekta Batina - pokreta razvoja

    1. UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8

    2. OSNOVNE KARAKTERISTIKE I RAZVOJ PODRUJA VRMCA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

    2.1. Prirodni uslovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

    2.2. Istorijski uslovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

    2.2.1. Podruje Vrmca od XII/VIII do kraja I vijeka p. n. e . . . . . . . . . . . . . . . . 16

    2.2.2. Podruje Vrmca u rimskom i kasnoantikom periodu od I do VI vijeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16

    2.2.3. Podruje Vrmca od VI do XII vijeka . . . . . . 19

    2.2.4. Podruje Vrmca od XII do XV vijeka . . . . . 19

    2.2.5. Podruje Vrmca od XV do kraja XVIII vijeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22

    2.2.6. Vrmac od kraja XVIII do poetka XX vijeka . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

    2.2.7. Vrmac u XX i XXI vijeku . . . . . . . . . . . . . . . . 26

    2.3. Formiranje i razvoj naselja . . . . . . . . . . . . . . . . 28

    2.3.1. Ilirski period . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28

    2.3.2. Rimski period . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28

    2.3.3. Vizantijski period . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28

    2.3.4. Period od XII do XV vijeka . . . . . . . . . . . . . 29

    2.3.5. Mletaki period . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

    2.3.6. Austrijski period . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33

    2.3.7. Period od 1918 do danas . . . . . . . . . . . . . . 34

    2.3.8. Naselja danas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34

    3. KULTURNA BATINA IDENTIFIKACIJA . . . . . . . . . . 35

    3.1. Arheologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

    3.1.1. Tumuli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36

    3.1.2. Gradine i ilirske naseobine . . . . . . . . . . . . . 38

    3.1.3. Mjesta nalaza nadgrobnih obiljeja sluajni nalazi, pojedinani grobovi ili manje nekropole . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40

    3.1.4. Kasnoantiki/ranohrianski lokaliteti . . . 40

    3.2. Graditeljska batina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

    3.2.1. Sela u gornjim zonama Vrmca . . . . . . . . . . 43

    3.2.1.1. Pasiglav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

    3.2.1.2. Bogdaii . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47

    3.2.1.3. Gornja Lastva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54

    3.2.1.4. Vee brdo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60

    3.2.1.5. Zaseoci u Tivtu urevo brdo . . . . . 62

    3.2.1.6. Mrevac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67

    3.2.1.7. Kava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69

    3.2.1.8. Muo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72

    3.2.1.9. Pranj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73

    3.2.1.10. Gornji Stoliv . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78

    3.2.2. Sakralna arhitektura . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84

    3.2.2.1. Period od VI vo XII vijeka . . . . . . . . . . . 86

    3.2.2.2. Period od XII do sredine XV vijeka . . . 88

    3.2.2.3. Period od sredine XV do kraja XVIII vijeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94

    3.2.2.4. Sakralna arhitektura u XIX vijeku . . . . 98

    3.2.2.5. Sakralna arhitektura u XX vijeku . . . . 100

    3.2.3. Imanja i ljetnjikovci . . . . . . . . . . . . . . . . . 100

    3.2.4. Stambena arhitektura . . . . . . . . . . . . . . . 106

    3.2.5. kole . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113

    3.2.6. Ekonomski objekti mlinovi . . . . . . . . . . 115

    3.2.7. Bistijerne . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118

    3.2.8. Gumna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118

    3.2.9. Mee i ostali elementi pejzaa . . . . . . . . 119

    3.2.10. Putevi i staze do sredine XIX vijeka . . . . 121

    3.2.11. Tradicionalne tehnike i materijali . . . . . 126

    3.2.12. Odbrambena arhitektura austrijski period . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127

    SADRAJ

  • Studija kulturne batine Vrmca6

    3.2.12.1. Utvrenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129

    3.2.12.2. Putevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138

    3.2.12.3. Cisterne, kaptirani izvori, regulacija voda . . . . . . . . . . . . . . . . . 140

    3.2.13. Spomenici i spomen obiljeja . . . . . . . . 141

    3.3. Pokretna kulturna batina . . . . . . . . . . . . . . . . 143

    3.3.1. Pokretna sakralna batina . . . . . . . . . . . . 145

    3.3.2. Pokretna profana batina . . . . . . . . . . . . 155

    3.4. Nematerijalna batina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 156

    3.4.1. Obiaji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 156

    3.4.1.1. Svadba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 156

    3.4.1.2. Sahrana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 158

    3.4.1.3. Proslava krsnog imena . . . . . . . . . . . . 158

    3.4.1.4. Kolektivni seoski obiaji . . . . . . . . . . . 158

    3.4.1.5. Boi i Nova godina . . . . . . . . . . . . . . 160

    3.4.1.6. Uskrs . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161

    3.4.2. Tradicionalna znanja i vjetine . . . . . . . . 161

    3.4.2.1. Vinogradarstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161

    3.4.2.2. Maslinarstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162

    3.4.2.3. Kesten (kostanje) . . . . . . . . . . . . . . . . 162

    3.4.2.4. Uzgoj svilene bube . . . . . . . . . . . . . . . 163

    3.4.2.5. Ribolov . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163

    3.4.3. Narodna vjerovanja i legende . . . . . . . . . 164

    4. VREDNOVANJE KULTURNE BATINE . . . . . . . . . . . 168

    5. SMJERNICE ZA ZATITU I UNAPREENJE KULTURNE BATINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171

    6. ANEKS SAKRALNA ARHITEKTURA . . . . . . . . . . . 177

    7. ANEKS VOJNA ARHITEKTURA . . . . . . . . . . . . . . . 226

    8. LITERATURA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 245

    9. PORIJEKLO ILUSTRACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248

  • 7Studija realizovana u okviru projekta Batina - pokreta razvoja

    Kotor

    Herceg Novi

    Tivat

  • Studija kulturne batine Vrmca8

    Studija kulturne batine Vrmca iz-raena je u okviru projekta Batina Pokreta razvoja koji se sprovodi u okviru programa prekogranine saradnje izmeu Hrvatske i Crne Gore, u sklopu komponente II In-strumenta za pretpristupnu pomo EU (IPA). Projekat se implementira u okviru mjere 1.1.: zajednike akcije za zatitu ivotne sredine, kulturnog i prirodnog nasljea.

    Vodei partneri u projektu su Optina Tivat sa crnogorske strane i Zavod za prostorno ureenje Du-brovako-neretvanske upanije sa hrvatske strane. Funkcionalni vodei partner cijelog projekta je Optina Tivat. Partneri u projektu su: nevla-dine organizacije EXPEDITIO Centar za odrivi prostorni razvoj iz Koto-ra i Kulturno zaviajno udruenje Napredak Gornja Lastva iz Tivta sa crnogorske strane i DUNEA regio-nalna razvojna agencija dubrovako neretvanske upanije i Javna ustanova za upravljanje zatienim prirodnim vrijednostima na podru-ju Dubrovako-neretvanske upanije sa hrvatske strane.

    Opti cilj projekta Batina pokreta razvoja je doprinos us-postavljanju saradnje izmeu insti-tucija nadlenih za zatitu prirodne i kulturne batine u Hrvatskoj i Crnoj Gori kroz implementaciju zajednikih programa, edukaciju, prenoenje znanja i aktivnosti na podizanju nivoa svijesti. Specifini

    ciljevi projekta su unapreenje saradnje i umreavanje razliitih zainteresovanih strana na polju za-tite, planiranja i upravljanja prirodne i kulturne batine, kroz zajednike aktivnosti na primjeni novih metod-ologija, na prekograninom pod-ruju Dubrovnika i Boke Kotorske. Projekat takoe ima za cilj da proiri profesionalno znanje i povea svijest graana/ki o tome kako batina moe da se koristi kao pokreta razvoja.

    Pilot podruje projekta u Crnoj Gori je brdo Vrmac, koje pripada opti-nama Tivat i Kotor, a Studija kul-turne batine je jedna od aktivnosti u okviru projekta.

    Brdo Vrmac je poluostrvo koje dijeli Kotorski i Tivatski zaliv, a iju teri-toriju administrativno dijele optine Kotor i Tivat. Dio Vrmca koji pripada optini Kotor ujedno je i dio pod-ruija Svjetske prirodne i kulturne batine UNESCO-a; a dio Vrmca koji pripada optini Tivat definisan je Prostorno-urbanistikim planom kao park prirode. Budui da je prirodna i kulturna batina Vrmca evidentna, i istovremeno danas ekonomski neis-koriena, ovaj prostor je odabran da bude pilot podruje na kojem e se primjenjivati znanja steena kroz cjelokupne aktivnosti projekta. Cilj je da se na prostoru brda Vrmac pokae kako prirodne vrijedno-sti i kulturno nasljee mogu biti istovremeno zatieni i stavljeni

    u funkciju razvoja podruja, to je predmet Studije ekonomske valorizacije Vrmca koja je krajnji cilj projekta.

    Studija kulturne batine Vrmca, za-jedno sa Studijom prirodnih vrijed-nosti Vrmca i Studijom kulturnog pejzaa Vrmca, trebalo bi da utvrdi vrijednosti Vrmca koje predstavljaju potencijal ekonomskog razvoja i inie osnov za izradu Studije ekon-omske valorizacije.

    Na podruju Vrmca tragovi prisus-tva ovjeka seu u daleku prolost. To prisustvo ilustruju graevine razliite namjene i vremena nas-tanka: tumuli i arheoloki neis-traeni lokaliteti, seoska arhitektu-ra, kapelice i seoske crkve, seoski putevi, fortifikacioni, ekonomski i infrastrukturni objekti iz doba aus-trougarske vladavine ovim podru-jem. Budui da su prvobitna naselja Kotorskog i Tivatskog zaliva bila sela na viim kotama Vrmca, etnograf-sko nasljee je takoe bogato, ali i nedovoljno poznato. Pojedini segmenti graditeljske i kulturne batine na podruiju Vrmca su povremeno i sporadino istraivani, ali nikada nije sprovedeno cjelovito istraivanje ukupnog graditeljskog nasljea i nije procijenjena njegova kulturno-istorijska vrijednost.

    Cilj izrade studije kulturne batine je istraiti sve segmente kulturne batine na podruiju Vrmca (ar-

    1. UVOD

  • 9Studija realizovana u okviru projekta Batina - pokreta razvoja

    istraivanja koja je izvrila Srpska akademija nauka pedesetih godina XX vijeka: radove Branislava Kojia, Zorana Petrovia, Cvita Fiskovia, Vinka urovia, Milana Zlokovia, Ivana Boia i Vojisalva Koraa. Veoma znaajna za ovu studiju bila je studija Gorana Boovia Naselja i kue tivatskog zaliva urbanolo-ka studija, kao i elaborat Projekat oivljavanja seoskih naselja tivatsk-og zaliva koji je CEP izradio 1986. godine. Za izradu studije bila je dragocjena i neobjavljena studija Svetislava Vuenovia o kulturnom nasleu Pranja. Prouavane su studije i lanci Miloa Miloevia, Vojislava uria i Zorice ubrovi. Za analizu naslea sela Bogdaii znaajna je bila knjiga Ljuba Vukaso-via Monografski zapisi sela Bog-daii. U izradi studije su korieni i radovi objavljeni u asopisima Boka i Godinjak Pomorskog muzeja, o odreenim temama vezanim za Vr-mac. Znaajni su i tekstovi objavljeni u asopisu Hrvatski glasnik. Osnov za analizu austrougarskih fortifikaci-ja predstavlja nedavno objavljena knjiga Radojice Pavievia Werk austrougarske tvrave u Crnoj Gori. Takoe, u izradi studije su korieni rezultati radionica koje je u Gornjoj Lastvi organizovala NVO Napredak.

    batina) na podruju Vrmca. Pod-ruje koje je tretirano kroz Studiju je gornja zona Vrmca, iznad obalnih naselja. Obalna naselja i gradovi (Muo, Pranj, Stoliv, Lepetane, Donja Lastva, Tivat) tretirani su kao bafer zona podruja.

    Izrada studije podrazumijevala je obilaske terena, prouavanje literature, razgovore s mjetanima gornjih sela, odnosno s nekadanjim stanovnicima i potomcima stanovni-ka gornjih sela koji danas ive u priobalnim naseljima.1 Izrada studije je podrazumijevala i prkupljanje i prouavanje dostupne arhivske grae, starih planova, akvarela, gra-vira, starih fotografija i razglednica, kao i dokumentacije Uprave za zati-tu kulturnih dobara koja do sada nije objavljena. Prilikom terenskih obilazaka, izvreno je tehniko sni-manje pojedinih objekata.

    Od starih planova koriene su Koronelijeva i Zambelina karta Boke Kotorske, planovi iz drugog joze-finskog premjera, iz 1838. godine, koji se nalaze na sajtu Dravnog arhiva u Splitu. Takoe, korien je dio planova iz treeg jozefinskog premjera, iz 1872, 1873. godine iz Istorijskog arhiva Kotora.

    Prouavanje literature obuhvatilo je istraivanja Mladena Crnogorevia, popa Sava Nakienovia, don Iva Stjepevia, don Nika Lukovia iz prve polovine XX vijeka, zatim

    heologija, graditeljska batina, pokretna batina, nematerijalna batina), tematski, prema nam-jeni i vremenu nastanka, njihovo mapiranje i vrednovanje, kao i definisanje smjernica za zatitu i unapreenje.

    U metodolokom smislu, cilj studije je: Istraiti i evidentirati sve

    segmente kulturne batine (arheologija, graditeljska batina, pokretna batina, nematerijalna batina)

    Utvrditi njihovu kulturno-is-torijsku vrijednost

    Dati modalitete, smjernice za zatitu i unapreenje kulturne batine

    Studija je namijenjena prvenst-veno lokalnim upravama Opti-na Tivat i Kotor, kojima e, kao osnova za planska i strateka dokumenta, posluiti za adekvat-nu zatitu i ekonomsku valori-zaciju podruija Vrmca. Studije e takoe biti znaajna osnova za dalju prezentaciju i promociju vrijednosti podruja Vrmca, to e biti od znaaja kako za lokalno stanovnitvo tako i za turiste.

    Studija kulturnog nasljea Vrmca izraena je na osnovu istraivanja kojim su obuhvaeni svi segmenti kulturne batine (arheologija, graditeljska batina, pokretna batina, nematerijalna

    1 Za pomo u prikupljanju grae i literature izraavamo zahvalnost Gaparu Maroviu, Romeu Mihoviu, Anelku Stjepeviu, Nikoli Peraku, Stanku Berberoviu.

  • Studija kulturne batine Vrmca10

    2.1. Prirodni uslovi

    Izgledalo je da ono to priroda ima rasuto na raznim mjestima po svi-jetu, ovdje kao da je na saet nain sjajno sakupljeno: planine, breuljci, doline, livade, polja, panjaci, rijeke, izvori, potoci, vinogradi, maslinja-ci, mora, ribe, ptice i ivotinje svih vrsta, uz sve druge stvari, koje zbog potrebe i uivanja ljudi, obino se pojedinano mogu nai u raznim pokrajinama.1

    Vrmac je planina i poluostrvo u Boki Kotorskoj. Nalazi se u unutranjos-ti Bokokotorskog zaliva i razdvaja Kotorski od Tivatskog zaliva. Masiv Vrmca se prua pravcem SZJI, dug je oko 8 km, a irok oko 5 km i sastoji iz dva izduena vijenca koji se preko prevoja Trojica iroko pove-zuju s obroncima Lovena.

    Masiv Vrmca se sastoji od visokog glavnog grebena postavljenog u smjeru jugoistok sjeverozapad, neto nieg i manje naglaenog

    junog grebena, i sredinje uvale. Sjeveroistona padina prema moru (kotorska strana) je strma i krevita, dok je jugozapadna (tivatska strana) neto blaa. Prema Kotorskom zalivu razvija se cijelom duinom poluostrva planinski vijenac Vrmac s vrhovima Sveti Ilija (768 m), Velji vrh (710 m) i isti vrh (616 m). Prema Tivatskom zalivu nalazi se drugi, nii vijenac s vrhovima Popova glava (584 m), Kalac, Kurilo i Sveti Vid (440 m). Ovaj jugozapadni vijenac dijeli na dva dijela duboka i iroka dolina potoka Seljanovo.

    Izmeu vijenaca lei duga udolina koja poinje kod Lepetana, blizu rta na Verigama, pa se prelazei preko dva visoka prevoja vezuje se za rjei-cu Gradionicu i silazi u ravnicu Gr-baljske upe. Tako se cijelo poluostr-vo sastoji iz pet priiblino paralelnih pojaseva: priobalni pojas prema kotorskom zalivu, planinski greben Vrmca, srednja udolina, jugozapadni niz visova i priobalni pojas prema Tivatskom zalivu. Kotorska strana je

    otro izdvojena strmim padinama Vrmca preko kojih prelazi samo nekoliko tekih, strmih, pjeakih puteva koji je povezuju sa sredinjim dijelom poluostrva. Srednja udolina je prirodno dobro vezana za Tivatski zaliv dolinama rjeica koje teku ka moru i ka upi.Na sjevernoj padini se nalaze naselja Stoliv, Pranj i Muo; na za-padnim padinama Lepetani, Donja Lastva, Tivat, Mrevac i Kava. U gornjoj zoni su sela Bogdaii, Gornja Lastva, Vee brdo.

    Na Vrmcu vlada mediteranska klima. Na junim padinama, do visine od 300 400 m vlada tipina mediteranska, a na sjevernim pa-dinama i u viim djelovima junih padina, submediteranska klima koju karakteriu hladnije zime i vea koliina padavina. Najei vjetrovi su bura i jugo.

    Pejzai gornjih i donjih zona Vrm-ca, kao i sjeverne i june strane, meusobno se razlikuju, a raz-

    2. OSNOVNE KARAKTERISTIKE I RAZVOJ PODRUJA VRMCA

    2 ., , : , , , XII XIX , , 1996, 98

    Pogled na Vrmac i Bokokotorski zaliv

  • 11Studija realizovana u okviru projekta Batina - pokreta razvoja

    peari i laporci, krenjaci i kalkareniti sa ronacima, oolitini krenjaci sa breama i dolomitima, fli, laporoviti krenjaci.

    Na potezu od Lepetana, preko Gornje Lastve do Donjih Bogdaia (juna zona)

    do odreenih razlika u razvoju i korienju ovog prostora.

    Na podruju Vrmca, u pravcu sjever-oistok jugozapad, smenjuju se po-jasevi razliitog geolokog sastava:

    like nastaju kao posljedica reljefa, geolokog sastava tla i klimatskih uslova. Razliite strane Vrmca imaju razliit karakter, razliitu osunanost, to je dovelo, zajedno s istorijskim i drutvenim uslovima,

    Pogled prema Popovoj Glavi i Tivatskom zalivu Pogled iz Bogdaia prema vrhu Sv. Vid

    Smjenjivanje razliitih pojaseva iznad Markovog rta

  • Studija kulturne batine Vrmca12

    i od Rta Verige, preko Gornjeg Stoliva do Pranja, nalaze se rudne zone graevinskog kamena sivog i crvenkastog ploastog krenjaka bokita (uriki kamen). Na Vrdoli, u blizini Gornje Lastve nalazi se leite ronaca. Na podruju Tivta postoje i leita opekarskih glina Sinjarevo, ekova glava i Solila.

    Na Vrmcu je identifikovano malo povrinskih vodenih tokova, uglavnom aktivnih tokom kinog perioda godine. U ge-olokoj prolosti su rijeke bile brojnije, to se moe zakljuiti na osnovu mnogih strmih jaruga koje su nastale radom rijeka. Jedna od takvih je Kostanjika jama.

    Svakako ta jama nije drugo nego silna izdubina, to ju voda uini kroz stotine i stotine godina ispiraju kroz kamen i peinu gromilu, pjeskovito i glineno zemljite, to se ovdje mjes-timice u dubini nalazi pomijeano sa vapnenecem i zvrstom. Stotinu i stotinu godina saljijeva se sva bujica i silna kia sa strmih visova

    3 Novotni Vj., Lastva u: Planinar: Vjesnik Hrvatskog planinarskog drutva u Zagrebu, br. 1 (1908), 9 10). Prema opisu Dejana Viga, iz kluba Subra iz Herceg Novog, koji je 1999. godine bio u jami, jama je duboka 70 m, a iroka pri dnu 40 m. U poslednjih dvadesetak metara do dna jame, prua se pogled na obilje peinskog nakita - stalaktite, stalagmite, zavjese, stubove, a ispred svega toga su male kamenice pune bistre vode sa ipkastim obodom od kamena i kristala. eki M., Pria o udesnoj jami, Radio Tivat, 18. 1vgust 2014. http://radiotivat.com/index.php/antiki-fagot/10467-pricaocudesnojjami.html

    Ploasti kamen u okolini Gornje Lastve Leite ronaca, Vrdola

    Vrste stijena u okolini Gornje Lastve

  • 13Studija realizovana u okviru projekta Batina - pokreta razvoja

    u tu jamu, koja se je vremenom silno razjazila i u kojoj se je voda uvirua oduka nala kroz donje ploaste naslage u potok Seljano-vo.3

    Na tivatskoj strani Vrmca, obo-rinske/atmosferske vode saku-pljaju se kroz nekoliko prirodnih vodotoka potoka koji se ulivaju u Tivatski zaliv, kao to su Kovaev potok, potok Seljanovo, potok Ro-

    sino, potok Barovina, potok Komat, potok Tripetino i rijeka Gradionica. U Bogdaiima, ispod vrmakih strana, ima nekoliko jakih izvora, a na brdu Rudine i vodopad Spila. Na kotorskoj strani Vrmca ima manje iz-vora. Na prostoru od Gornjeg Stoliva do Lepetana nalazi se devet manjih potoka.

    U prolosti, u podnoju padina Vrm-ca postojao je izgraen sistem kinih

    kanala, formiran tako da su se oni manjeg profila i znaa-ja ulivali u one vee, a najvei su se ulivali u more. Na taj nain se poljoprivredno zem-ljite titilo od velikih voda. irenjem Tivta na prostor nekada obraivanog zemlji-ta, mnogi kanali su zatrpani, to je uticalo na poveanje problema odvoenja obo-rinskih voda.4

    4 Sistem kanala se moe vidjeti na starim katastarskim kartama i knjigama iz austrougarskog perioda, detaljnije u: Roganovi D., Studija prirodnih vrijednosti Vrmca, ITEA d.o.o, Podgorica, 2014

    Borova uma iznad Mula Lijesak iznad Pranja

    Hrastovi (Bogdaii) Stablo hrasta Kesten (Stoliv)

  • Studija kulturne batine Vrmca14

    Na blaim padinama i u uvalama Vrmca ima dosta plodnog zemljita. Podloga je sastavljena od glinovi-tih krenjaka i fila s mjestiminim krem.5

    ume su uglavnom hrastove, a esta je i kombinacija graba i hrasta. Hrastova uma je zbog odrona bila veoma vana za sela u gornjim zonama Vrmca (Bogdaii), gdje je sjea hrastova bila zabranjena. Iznad Pranja se nalazi lijeskova uma

    (vrh Kurilo je dobio naziv po lijesci). U blizini tvrave Vrmac je saena borova uma. Za Gornji Stoliv i ti-vatsku Kostanjicu karakteristine su kestenove ume.

    Sva Kostajnica zarasla je pitomim kestenjem necijepljenim, neto i cijepljenim. Tuj e nai kestenja ja-mano 300 godina starih, obujmom od 3 do 6 met., jedan izmjerih, koji je imao objam preko 8 metara mjeren 50 cm nad zemljom. Grdan je to sta-

    rac, bez srca i utrobe, ali silnih, zdra-vih grana, pun ploda. Uz kesten raste tuj: grab, dub, jasen, mrljika, smre-ka, zelenika, mra, vresina (dolazi tuj kao stablo), lovorika, vukodrica, glog (kao stablo). Od bilina najobinije su ovdje: rakita, buina, buak, trava od vjetra, tetevika, skromut divlji, uka, peiln (tako ovdje zovu obinu biljku salvia offic.), ipurika.6

    Prirodni uslovi na Vrmcu su povoljni za poljoprivredu (strna ita, vinogradi,

    5 Fli je serija sedimentnih stijena u kojima se najee smjenjuju lapori, peari, glineni kriljci i krenjaci. Nastao je djelovanjem turbiditnih struja, koje prate snano djelovanje tektonike. U primorskim krajevima preteno je eocenske starosti i privredno vrlo znaajan (obradivo tlo, izvori).

    6 Novotni Vj., Lastva u: Planinar: Vjesnik Hrvatskog planinarskog drutva u Zagrebu, br. 1 (1908), 10

    Terasasta imanja u gornjim zonama

  • 15Studija realizovana u okviru projekta Batina - pokreta razvoja

    maslinjaci), kao terasaste kulture s obzirom na veliki nagib terena. Najzastupljenije kulture na Vrmcu tokom istorije bile su masline i vino-va loza. Na terasastim imanjima es-to se uzgajalo vie razliitih kultura kako bi svo raspoloivo zemljite bilo iskorieno. Tako se esto na istim terasama nalazio maslinjak, po ivica-ma mea vinova loza na brajdama, a u okviru terase su se nalazile i smok-ve, narande, limun, ipak, ili drugo voe. O ovim razliitim kulturama, i moguim kombinacijama svjedoe austrijski katastarski planovi iz XIX vijeka.

    Od XIII vijeka, s prekidom tokom mletakog perioda, na Pranju su sistematino saene murve zbog razvijenog svilarstva. Veliki broj stabala zasaen je tokom XIX vijeka kada svilarstvo dobija nov zamah i veliki uspon.

    Na ovom podruju je registrovano 95 vrsta ljekovitih biljaka, a najras-prostranjeniji je pelin.

    Prilikom kretanja od obale do vrhova Vrmca (oko 1 sat hoda), du odreene staze, moe se proi kroz vrtove i maslinjake, hrastovu, kestenovu ili borovu umu, ljesak ili kreviti predio sa vrijeskom i pelinom. Ova raznovrsnost razliitih biljnih vrsta, smjene klimatskih zona tokom kretanja, kao i smjenjivanje razliitih mirisa, osunanosti i vizura na okolni predio, ali i zaliv, otvoreno more i udaljena brda, ini izuzetnu prirodnu vrijednost podruja Vrmca.

    2.2. Istorijski uslovi

    Najstariji tragovi ljudskog postojanja u Boki Kotorskoj potiu iz neolitskog doba. Porast proizvodnje kamenog orua, ali i uzgoj domaih ivotinja, bavljenje zemljoradnjom i nas-tanak grnarstva dovee do velikih drutvenih i privrednih promjena i nastanka i razvoja neolitskih zajed-nica. Te zajednice ive u otvoren-im naseobinama, ali i peinskim stanitima, koja su na podruju Boke

    Kotorske evidenirana u hercegnovs-kom i kotorskom zaljeu.

    Na teritoriji koja okruuje Vrmac i koja se sagledava sa Vrmca sve do brda Spas iznad Budve na jugu, usred tivatskog i grbaljskog polja nalaze se poznati bronzanodobni tu-muli Velika i Mala Gruda. Zemljane humke u kojima je sahranjen neki plemenski prvak ili kralj, predstavl-jaju svjedoanstvo o naseljavanju prvih Indoevropljana na podruju Boke Kotorske (3000/27002000 godine p. n. e). Posebnost bronzan-odobnih humki ogleda se i u nainu sahranjivanja pripadnika plemenske aristokratije, ali i dragocjenim im-portovanim i autohtonim grobnim prilozima.

    Sa zapadnih vrhova Vrmca na sje-veru bokokotorske regije vidi se jo jedan poznati bronzanodobni lokali-tet. Radi se o okapini Lipci u morin-jskom zalivu, poznatoj po predstava-ma scena lova (16001200 godine p. n. e).

    Pogled sa Svetog Ilije Pogled s Popove glave

  • Studija kulturne batine Vrmca16

    2.1.1. Podruje Vrmca od XII/VIII do kraja I vijeka p. n. e

    Iliri u gvozdenom dobu od VIII do IV vijeka p. n. e

    Najstariji tragovi ljudskog naselja-vanja na samom Vrmcu potiu iz gvozdenog doba. U tom periodu, Boku Kotorsku su naseljavali Iliri nosioci dominantne glasinake kulture.7 Ovo razdoblje je obiljeilo ovladavanje tehnologijom dobijanja gvoa to je uslovilo znaajne promjene u privredi, drut-vu, ali i nainu ratovanja. Brdovito zalee Boke Kotorske bilo je pogod-no za bavljenje stoarstvom i pre-radom poljoprivrednih proizvoda, a kako je Boka Kotorska primorska regija, tokom vremena se razvijalo pomorstvo i trgovina. Pretpostavlja se da su Iliri zaposijedali jugoza-padne obronke Vrmca i nastanjivali se negdje na prostoru od Popove glave do Kurila, ali i Pasiglava dobro zatienoj lokaciji na kojoj se nalaze bogati izvori vode.

    Ilirsko kraljevstvo i rimska vladavina od IV do II vijeka p. n. e

    U V ili IV vijeku p. n. e. dolazi do formiranja Ilirskog kraljevstva na podruju koje okvirno obuhvata teri-toriju od rijeke Vojue na istoku do Neretve na zapadu. Ilirske zajednice su tokom duge istorije nastajale i

    razvijale se, a neke su i nestajale. Antiki izvori pominju Ardijeje kao veliku plemensku skupinu koja je prvobitno ivjela negdje u sjevernim predjelima Crne Gore, da bi se vre-menom proirila i naselila u priobal-noj regiji. Iz ove plemenske skupine potekla je posljednja ilirska vla-darska dinastija ije je sjedite, kao i sjedite cijelog kraljevstva bilo u Skodri (Skadar), u IIIII vijeku p. n. e. Ardijeji su naselili bokokotorsku regi-ju najkasnije u IV vijeku p. n. e, kada se u antikim izvorima pominje ut-vreni grad Rizon, po kojem je zaliv nazvan. Na razvoj ilirskih plemenskih zajednica veliki uticaj su imali grki gradovi na istonoj jadranskoj obali, Apolonija, Epidamno (Albanija) i Isa (Hrvatska). O prvim kontaktima ilirskih plemena s trgovcima iz grkih gradova svjedoe upravo nalazi s lokaliteta u selu Kavu na Vrmcu i njegovom podnoju, datovani u period od V do I vijeka p. n. e.

    U III i II vijeku p. n. e Ilirske oblasti su se nale u sferi sukoba izmeu Rima i Makedonije. U kratkotrajnim ratovima s Ilirima, Rim e prvo zaposijedati primorske gradove. Antiki pisci biljee da je u Prvom ilirskorimskom ratu kraljica Teuta pronala utoite u utvrenom gradu Rizonu u bokokotorskoj regiji. Podruje ovog velikoga grada prostiralo se ne samo na risansko zalee ve i ulaz u zaliv koji je morao kontrolisati. Osim Rizona, rimski pi-

    sac Livije pominje u bokokotorskoj regiji i Agruvij, ije se plemensko sredite vjerovatno nalazilo na uzvienju Sv. Luka u krtoljskom selu Goii, s lukom Bigova, na otvoren-om moru u zalivu Trate.

    Poluostrvo Vrmac je tako, u periodu najvee moi ardijejskih vladara, ali i nakon osvajanja od strane Rimljana, predstavljalo pojas razgranienja izmeu dvije najvee ilirske zajednice koje se pominju u antikim izvorima: Ri-zonita na sjeveru i Agravonita na jugu bokokotorske regije.

    2.2.2. Podruje Vrmca u rimskom i kasnoantikom periodu od I do VI vijeka

    Nakon treeg ilirskorimskog rata 167. godine p. n. e, Rimljani e uspostaviti vlast na teritoriji koju Livije naziva Ilirikom. Ilirik je podijeljen na tri oblasti, od kojih su jednu inili stanovnici Agruvija, Rizona, Olcinija i njihovih susjeda.

    Rim je postepeno uvrivao svoju vlast na istonoj jadranskoj obali u poslednjim vjekovima p. n. e, a u I vijeku n. e osnovao je rimsku provinciju Dalmaciju. Uspostavljan-jem provincije Dalmacije zapoinje izgradnja puteva uz koje se, na mjestima starih naseobina ili u nji-hovoj blizini, razvijaju gradovi kao sjedita rimske uprave, politikog,

    7 Glasinaka kultura je najizrazitija gvozdenodobna grupa na Balkanu. Rasprostirala se u istonoj Bosni i Hercegovini, jugozapadnoj Srbiji, sjevernim dijelovima Crne Gore, a znaajno je uticala i na susjedne oblasti. Naziv je dobila po visoravni Glasinac kod Sokolca, istono od Sarajeva.

  • 17Studija realizovana u okviru projekta Batina - pokreta razvoja

    Podruje Vrmca u praistoriji

  • Studija kulturne batine Vrmca18

    Podruje Vrmca u rimskom i kasnoantikom periodu

  • 19Studija realizovana u okviru projekta Batina - pokreta razvoja

    vjerskog, drutvenog i kulturnog ivota.

    U Rizonskom zalivu rimski opidum Rizinij uzdue se na rang munic-ipija ije je podruje obuhvatalo neto iru teritoriju nego to su zauzimali ilirski Rizoniti. Osim zalea, teritorija grada obuhvatala je vjerovatno ulaz u zaliv, dananju hercegnovsku i kotorsku priobalnu regiju. Sjeverna obala Vrmca, dakle, pripadala bi teritoriji grada Rizinija.

    Razvoj Agruvija, meutim, odvijao se u sjeni municipija Rizinija. Uko-liko se prihvati ubiciranje Akruvija u Krtolima Sv. Luka u s. Goii, koji se irio preko Prevlake (gdje su naeni ostaci objekata iz rimsk-og perioda) do Kava na Vrmcu, moe se zakljuiti da naseobina nije imala izrazite katrakteristike grada i da se nije razvijala istim tempom kao Rizinij. S druge strane, akruvijsko zalee, dananja oblast Grblja s polu-ostrvima Luticom i Vrmcem pre-poznato je kao znaajan agrarni resurs koji e usloviti dalji napre-dak grada i regije.

    Oba grada u rizinijskom zalivu naseljavali su rimski graani iz tribusa Sergija, kako se saznaje sa nadgrobnih spomenika ouvanih u Risnu i Prevlaci. Nadgrobne ploe su nalaene u priobalnoj zoni na Vrmcu, ali kako arheolo-ka istraivanja, do sada, nijesu realizovana moe se o njima samo govoriti kao o sluajnim nalazima.

    U priobalnom dijelu Vrmca, kako na sjeveru tako i na jugu, zabiljeeni su arheoloki nalazi iz rimskog perioda. U Kavu, Tivtu i Pranju evidenti-rani su lokaliteti koji predstavljaju najvjerovatnije ostatke vila rustika, poljoprivrednih imanja. Brdovito i bogato izvorima poluostrvo je bilo pogodno za bavljenje stoarstvom, a rubna uzvienja iznad polja za gajenje novih kultura od kojih je naj-dragocjenija i najunosnija maslina za proizvodnjua ulja.

    Od kraja III vijeka n. e. dolazi do nove teritorijalne i administrativne podjele rimske provincije Dalmacije, a podjelom carstva na Istono i Zapadno, podruje Boke Kotorske bie granino i pripae Istonome carstvu, krajem IV vijeka n. e.

    2.2.3. Podruje Vrmca od VI do XII vijeka

    Nakon pada Zapadnog rimskog carstva 476. godine, Boka je postala dio Istonog rimskog carstva (Vizan-tijskog carstva). Vladavina Vizantije trajala je do 1185. godine, uz kratko razdoblje vladavine porodice Voji-slavljevi, vladara slovenske drave Duklje (Doclea).

    Propau Zapadnog rimskog carstva, romansko i romanizovano sta-novnitvo se povlai u Kotor, poljop-rivredno zemljite prekriva prirodna vegetacija, a usamljene graevine propadaju. Jedan dio romanskog stanovnitva ipak je nastavio da ivi na Vrmcu, u podruju danan-je Donje Lastve i Plavde, o emu

    svjedoe imena stanovnika koja se pominju u dokumentima.

    Naseljavanje Slovena poinje u VII vijeku i predstavlja dug proces u toku kojeg dolazi do naseljavanja rijetko naseljenih ili naputenih teritorija. Prvo slovensko naselje na Vrmcu, visoko u udolini izmeu planinskih vijenaca Vrmca i Popove Glave, bio je Pasiglav.

    Dolaskom Benediktinaca, u pe-riodu izmeu IX i XI vijeka, neka naputena podruja ponovo oivlja-vaju. Benediktinci formiraju manas-tire u Boki, stvara se policentrini tip organizacije u kojem se manas-tiri pojavljuju kao sredita njima podreenih teritorija. Za podruje Vrmca znaajni su benediktinski ma-nastiri na Prevlaci (u Tivatskom zali-vu), zatim u Bogdaiima (Gradac) i na ostrvu Sv. ore ispred Perasta.

    Kotor u vrijeme vizantijske vlasti jaa kao urbani centar, razvija komunal-no ureenje i pomorstvo, a moe se pretpostaviti da je podruje Vrmca u ovom periodu pripadalo distriktu kotorske komune.

    2.2.4. Podruje Vrmca od XII do XV vijeka

    Vrmac u vrijeme vladavine Nemanjia (1185 1371)

    Kotor se od 1185. do 1371. godine nalazio u sklopu drave Nemanjia. Tokom ovog perioda imao je status povlaenog grada i ulogu glavne luke srpske drave povezane kara-

  • Studija kulturne batine Vrmca20

    Podruje Vrmca od VI do XI vijeka

  • 21Studija realizovana u okviru projekta Batina - pokreta razvoja

    vanskim putevima sa zaleem. To je gradu davalo ekonomsku snagu, omoguavalo drutveni uticaj i razvoj graditeljstva, zanata i umjet-nikih djelatnosti.

    U pogledu optinske uprave, Kotor je za vrijeme vladavine Neman-jia zadrao autonomiju u okviru zakonodavstva, sudstva, gradske uprave, administracije i cjelokup-nog komunalnog ureenja. Na elu optinske uprave nalazio se knez (comes), koji je upravljao gradom u ime kralja. Ipak, stvarnu zakono-davnu i izvrnu vlast u gradu imalo je Veliko i Malo vijee, iji su lanovi bili vlasteoskog porijekla. U crkvenoj hijerarhiji, Kotor je bio katolika biskupija nad kojom je jurisdikciju imala nadbiskupija u Bariju.

    U prvoj polovini XIV vijeka, teritorija Kotora se dijelila u dvije grupe: prvoj je pripadao feud kotorske optine (Grbalj, Bijela, Kruevice i Ledenice), a drugu je inila oblast politiki zavisna od grada kotorski distrikt (primorje Boke, poluostrvo Vrmac, poluostrvo Lutica i Ljeevii). Podruje Vrmca predstavljalo je dio kotorskog distrikta, ali je u okviru

    distrikta ogranizacija i poloaj odreenih djelova teritorije bio razliit.

    U selima kotorskog distrikta vaio je gradski statut. Uz dozvolu vlasti, sudilo se ponekad i na seoskim zborovima, a seoske glavare je najvjerovatnije imenovala kotorska optina. Zemljite je pripadalo seljacima, crkvama i samostani-ma, ili kotorskoj vlasteli. Kotorska vlastela je posjedovala naroito zemljita oko voda i u blizini mora, dok su seljaci imali zemlju u brdu.8

    lan 111 kotorskog statuta, koji potie iz XIV vijeka, dijelio je distrikt na 11 sektora u kojima su stanovnici navedenih sela i zaseleka bili duni da organizuju strae i kolektivno odgovaraju za sve krae i tete koje bi se desile u njima poverenom predjelu. Tim sektorima bila je obuhvaena ita-va obala Vrmca s tano odreenim predjelima u brdu. Ipak, nijesu sva sela bila ukljuena u ove sektore.9

    Tokom XII i XIII vijeka dolazi do postepenog gaenja benediktinsk-og reda. U to doba, u ekspanziji

    je pravoslavna crkva, a dio na-putenog benediktinskog sakralnog prostora obnavlja se za potrebe pravoslavne crkve. Prvobitno benediktinska opatija, manastir Sv. Mihaila na Prevlaci je za vrijeme Nemanjia postao pravoslavni ma-nastir i sjedite zetskog episkopa. Teritorija sastavljena od poluostr-va Lutice, zatim sela Pasiglav, Bogdaia, Ljeevia i Prevlake sa upom, solanama i ostrvima, inila je vlastelinstvo manastira njeg-ovu metohiju.10 Tako su sela na Vrmcu, Pasiglav i Bogdaii, ulazila u sastav metohije, ali su istovreme-no bila i dio kotorskog distrikta.

    Podruje metohije nije bilo u cjelini posjed prevlakog ma-nastira. Na njemu su, uz seljake, imali svoja zemljita i kotorski graani, ali i neke katolike crkve. Zetski episkop, kasnije mitropolit, raspolagao je zemljom metohije. U okviru metohije, sela su se smatra-la katunima11 i imala svoju vrstu unutranju organizaciju, zasnovanu na tradicijama nepisanog zakona. Na elu zajednice bio je kapetan, a sva vanija pitanja su se rjeavala na seoskom zboru.

    8 Seljaci su bili vlasnici i imali su pravo raspolaganja svojom zemljom. Ostali vlasnici zemlje, ili su postavljali posadnike, ili su davali lokalnim seljacima zemlju na obraivanje.

    9 Prema upi u predjelu Prevlake, preko koje se Grbalj vezuje s Tivatskim zalivom do rijeke Gradac, straarili su stanovnici Mrevca, a odatle do Laurice stanovnici Laurice i Kava. Stanovnici Lastve i Jaklja bili su zadueni u brdu podrujem do Pasiglava, koji sam nije bio ukljuen ni u jedan sektor niti su njegovi stanovnici bili optereeni obavezom strae i odgovornou za krae.

    10 Stjepevi, Prevlaka, Zagreb 1930, 18.11 Katun (cathone), optina (comune) ili druina (compagnia), je naziv za srednjovjekovni oblik sitnih samoupravnih organizacija

    (druina, zajednica ljudi, obuhvaenih nekom unutranjom organizacijom). Srednjovjekovni katun nije povremeni ili stalni ljetni stan ili baija (kakvo znaenje ta rije ima danas). Osnovno zanimanje u katunu je stoarstvo, pa je zajednica nekada bila prilino pokretljiva. Oblik i obimi katuna su raznovrsni, a od znaaja su njihove ratnike druine (ije su usluge koristili gospodari Zete i Despotovine, kao i Mleani). U drugoj polovini XIV i XV vijeku, ove druine diu stalna sela.

  • Studija kulturne batine Vrmca22

    Opatiji Svetog ora, koja se nala-zila na ostrvu pred Perastom, pri-padao je Perast i sela urii, Vee brdo, Lipci i Strp. Od svih sela koja su pripadala opatiji, samo se Vee brdo, selo iznad dananjih Lepet-ana, nalazilo na Vrmcu i bilo je u sastavu kotorskog distrikta. Iako je u sklopu kotorskih posjeda opatija uivala poseban poloaj, poloaj sela Vee brda se nije mnogo razlikovao od poloaja ostalih sela u sastavu kotorskog distrikta koja su bila pod nadlenou katolike crkve.12

    Vrmac u periodu od 1371 do 1420. godine

    Od 1371. do 1385. godine Kotor je bio pod ugarskom vlau, a od 1385. do 1391. pod vlau bosanskog kralja Tvrtka. Od 1391. godine, pa sve do ulaska u okvir Mletake republike, 1420. godine, Kotor je bio samostalna republika sa knezom na elu. Grad se opirao pokuajima osvajanja okolnih velikaa: Balia, Crnojevia i Sandalja Hrania, smatrajui ih nedovoljno sigurnom zatitom, budui da su i oni sami bili u es-tim meusobnim sukobima.

    U vrijeme postojanja nemanjike drave, Kotor, kao i vlastelinstvo prevlakog manastira, bili su pod vlau srpskih kraljeva. Sa raspa-dom srpske drave, vlastelinstvo

    je poelo da gubi vezu sa Srbijom i postalo predmet sukoba oblasnih gospodara i Venecije. Krajem XIV vijeka prevlaka metohija je bila u rukama Balia, Crnojevia i, u jednom kratkom periodu, 1396. godine, Kotorana. Tako je najvei dio Vrmca bio u ovom periodu u sastavu samostalnog Kotora, ali je jedan dio, sela Pasiglav i Bogdaii, bio pred-met stalnih sukoba.

    Kotor je, ozbiljno ugroen, traio jo 1404. godine od Venecije da ga primi pod svoje okrilje. To e se ostvariti tek 1420. godine, posle brojnih molbi kotorske optine.

    2.2.5. Podruje Vrmca od XV do kraja XVIII vijeka

    Zbog bojazni da grad ne zauzme neki od njenih neprijatelja, Venecija je prihvatila predaju grada u februa-ru 1420. godine. Nakon preuziman-ja grada, Mletaka Republika je obeala Kotoru potovanje njegov-og statuta, otplaivanje gradskog duga i priznala da sporno podruje prevlake metohije, oko kojeg su se vodili ratovi sa oblasnim gospodari-ma, pripada kotorskom distriktu. Na elu gradske uprave nalazio se sada predstavnik mletakog patrici-jata koji je imao prvo titulu knez i kapetan (comes et capitaneus Cath-ari), a poslije 14801481. godine, dobivi ira vojna ovlaenja, nosio je titulu rektor i providur.

    Ipak, potpadanje Kotora pod mletaku vlast nije znailo istovre-meno potpadanje itavog Vrmca pod mletaku vlast. Jedan dio Vrmca, koji je pripadao prevlakoj metohiji, i dalje je bio predmet sukoba. Pitanje metohije je rijee-no sredinom XV vijeka, poto je Stefan Crnojevi uguio je bunu grbaljskih seljaka uz koje su, pored Patrovia, bili i seljaci iz predjela koji su ranije pripadali metohiji: iz Lutice, Ljeevia i Bogdaia. U to vrijeme je najvjerovatnije porue-na prevlaka crkva s pravoslavnim manastirom, a podruje nekadanje metohije ostalo je u rukama mletakog Kotora.

    Period mletake vladavine, poslije zaokruivanja teritorije kotorskog distrikta i uspostavljanja jedinst-vene vlasti na teritoriji Vrmca, podrazumijevao je uspostavljanje sistema koji je ve funkcionisao na veem dijelu teritorije Vrmca, i na dijelu koji je nekada pripadao prevlakoj metohiji, odnosno na sela Pasiglav i Bogdaii. Kada je metohija pripala kotorskoj optini, dobijena je od Mleana saglas-nost o primjeni starih mjera protiv saenja novih vinograda.13 Ubrzo zatim, izdato je opte nareenje da se poupaju svi vinogradi zasaeni u metohiji to je posebno pogo-dilo seljake Bogdaia. Osim toga, Bogdaii su, najvjerovatnije ekonomskim pritiscima, bili poste-

    12 Stanovnici podruja opatije Sv. ora, imali su obavezu odreenih davanja manastiru, po osobi, ili po kui.13 Kako bi zatitili svoje interese, Kotorani su ograniavali i zabranjivali saenje novih vinograda po distriktu. Ove mjere se nisu mogle primenjivati u selima metohije dok je bila pod vlau Balia i srpskih despota.

  • 23Studija realizovana u okviru projekta Batina - pokreta razvoja

    peno primorani da prodaju svoju zemlju to ih je dovodilo u zavisan poloaj.

    Sa udaljavanjem snanog dravnog i crkvenog oslonca pravoslavna crkva u kotorskom distriktu nala se u izuzetno tekoj situaciji. Venecija je naredila 1455. da se zemlja koja je pripadala pravoslavnim crkvama prikljui kotorskoj biskupskoj menzi. Godine 1461. sve pravoslavne crkve na teritoriji nekadanje metohije predate su kotorskoj biskupiji.

    Mleani su postepeno suavali privilegije koje su priznali Kotoru prilikom predaje. Grad je u privred-nom smislu nazadovao, ali je u stra-tekom pogledu dobijao na znaaju.

    Godine 1483. bosanski vladar Vlatko Hercegovi Kosaa bio je prisiljen da Turcima preda utvrenja i posjede u sjeverozapadnom dijelu Boke, izmeu Herceg Novog i Risna, pa je Boka Kotorska sljedeih 200 godina bila politiki podijeljena izmeu Venecije u jugoistonom i Turske u sjeverozapadnom dijelu. Iako je itavo podruje Vrmca bilo u ovom periodu pod mletakom vlau, opasnost su predstavljali turski upadi. Vrmac je bio pograni-no podruje, sjeverna obala je bila naspram turske teritorije i ugroena sa mora, dok su iz pravca Grblja bili omogueni upadi preko Bogdaia, Kava i Mrevca.

    Sredinom XVII vijeka, u vri-jeme Kandijskog rata (1645 1669), turski upadi su doveli do nestaice namirnica i opteg osiromaenja stanovnitva. Mnoge crkve su tada razruene i opustoene. Turci su napali Perast, 1654. godine,14 a 1655. godine su tri dana pustoili Bog-daie, Mrevac, Tivat, Lastvu, Lepetane, Brda, Grbalj i Luticu. Prema mletakom izvjetaju bilo je spaljeno vie od 100 kua, 11 ljudi ubijeno, 20 zarobljeno, zaplijenjeno 633 grla stoke, a na turskoj strani poginulo je 50 vojnika, to svjedoi o otporu.

    Dvije godine kasnije, 1657, Turci su opsijedali Kotor, napali Tivat, Krtole i Luticu.

    Mnoga sela bila su razorena zemljotresom koji je pogodio Boku 1667. godine.

    Povratak teritorija Boke zaposjednutih od Turaka pod vlast Venecije zapoeo je krajem XVII vijeka, Morejskim ratom (1684 1699). Venecija je vratila cjelokupno ire po-druje Boke pod svoju upravu 1687. godine, osvajanjem Herceg Novog.15

    14 Lastovljani su tada pritekli u pomo Perastu15 Prilikom zauzimanja Herceg Novog posebno su se istakli Pranjani.

    Vrmac na Koronelijevoj karti Boke Kotorske, detalj

  • Studija kulturne batine Vrmca24

    Poslije poetne stagnacije, tokom XVII i XVIII vijeka jaa pomorska tr-govina Boke Kotorske. Kotor postaje upravno, vojno i pomorsko sredite i znaajno uporite Republike, a naselja Perast, Pranj i Dobrota postaju vana pomorska i trgov-aka sredita. Na podruju Vrmca, u ovom periodu veliki ekonomski uspon doivljava Pranj.

    Veliki ekonomski prosperitet Boke oznaava i poetak postepenog gu-bljenja njenog stratekog znaaja. U ovo vrijeme poinju sukobi izmeu Bokelja i Crnogoraca oko ispae, zi-movanja stoke, i traju sve do duboko u XIX vijek.

    2.2.6. Vrmac od kraja XVIII do poetka XX vijeka

    Poslije propasti Mletake republike 1797. godine, Austrijanci su okupi-rali Boku Kotorsku. Prva austrijska okupacija je trajala do 1806. godine. Nakon poraza od Francuske kod Austrelica, Austrija je predala Fran-cuskoj Boku mirovnim ugovorom u Pounu u decembru 1805.

    Od marta 1806. Kotorom i Bokom Kotorskom upravlja Carska Rusija. Ruska uprava u Kotoru nije mijenjala postojeu strukturu optina i drugih javnih slubi i potovala je navike stanovnitva, obiaje i zateene

    privilegije. Poslije poraza od Napo-lena u junu 1807., car Aleksandar je bio primoran da ustupi Boku Francuzima.

    Francuzi su u avgustu 1807. okupira-li Boku. Ukidanje autonomnih prava optina, zatim optereenja koja je uvela francuska vlast u vidu poreza, putarina, brodarina, zemljarina, odravanja vojske, kao i prestanak pomorstva i trgovine, ekonomski su osiromaili Kotor i Boku. Bokelji su bili regrutovani u francusku vojsku, to je izazvalo veliko negodovanje stanovnitva koje je do tada znalo samo za dobrovoljno ili plaeno uestvovanje u borbenim jedinica-

    Pogled na Vrmac sa Lovena

  • 25Studija realizovana u okviru projekta Batina - pokreta razvoja

    ma. Zbog vojnih aspiracija prema Istoku Francuzi su gradili puteve (Kotor Budva, dijelove prema lo-kalitetu Trojica, prema Tivtu). U sva-kodnevnom ivotu, i pored kratkog perioda fanscuske vladavine, osjetio se uticaj Francuske u nainu odije-vanja (graansko odijelo umjesto nonje), pokustvu, umjetnikim predmetima koji su nabavljani za kuu ili crkve.

    Pod komandom vladike Petra I, 1813. godine mobilisani su Bokelji, Crnogorci i dio engleske flote. Boka je osloboena, a Crnogorci i Bokelji su zajedniki uspostavili vlast 19.10.1813. godine. Novonastala zajednica Privremena vladavina

    dviju ujedinjenih pokrajna Crne Gore i Boke Kotorske postojala je nepunih godinu dana. Austrijska vojska je ponovo zaposjela Boku Kotorsku, 14.06.1814, a Boka je konano pripa-la Austriji Bekim kongresom 1815. godine.

    Dolaskom pod vlast Austrije, Boka postaje mali dio velike carevine, a pored toga i njena pogranina oblast. U isto vrijeme, poetkom XIX vijeka, prestaje zlatno doba kotorskog po-morstva i trgovine koje je trajalo od polovine XVII do kraja XVIII vijeka. S pojavom parobroda i njihovom dom-inacijom propada flota na jedra, slabi ekonomska mo i drutvena uloga plemia i graana Boke.

    U ovom periodu sela u gorn-jim zonama Vrmca dobijaju svoj konani izgled, a razvijaju se obalna naselja Lastva, Lepetani i naroito Tivat. Na teritoriji Bokokotorsk-og podruja formiran je Kotorski okrug, jedan od glavnih Austri-jskih okruga u Pokrajini Dalmaciji. Okrug se nalazio na krajnjem istoku Dalmacije i predstavljao je tampon zonu prema Osmanskom carstvu, a nakon Berlinskog Kongresa 1878. godine, pograninu oblast prema Knjaevini Crnoj Gori. Kotorski okrug je bio podeljen na kotare, a kotari na optine. Optine na Vrmcu bile su Mulla, Pranj, Stoliv, Contado (kaljari, Bogdaii, Lastva, Lepetane, Mrevac, Kava) i Tivat.16

    Vrmac na Rigerovoj graviri 1845. godine 17

    16 Kotorski okrug se 1816. godine sastojao iz tri kotara: Kotor (sjedite okruga), Budva i Herceg Novi. U kotarima je formirano 18 optina, a optine na Vrmcu pripadale su Kotorskom kotaru. Kasnije, 1853, u okviru kotorskog okruga formiran je i risanski kotar, a 1866 kotorski okrug postaje jedan kotar koji se sastojao iz 15 politikih optina.

    17 Costa Occidentale dellIstria disegnata per ordine del Lloyd Austriaco da Giuseppe Rieger, Tireste 1845.

  • Studija kulturne batine Vrmca26

    Devetnaesti vijek je vrijeme velikih kontrasta u Boki: u zaliv ulaze prvi parobrodi, poinje ponov-no otkrivanje antikog Risna i Kotora, a u zaliv dolaze istraivai, arheolozi, putnici.18 etrdesetih godina XIX vijeka transki akvarelista uzepe Riger19 po nalogu austrijskog Lojda (Lloyd) izrauje panorame Dalmacije, na kojima je prikazan i Vrmac. Iako su panorame mogli koristiti pomorci, one su bile prevashodno namijenjene turistikoj promociji istonojadranske obale, kako bi se poveao broj putnika na Lojdovim parobordima.20

    Tokom itavog perioda vladavine, za Austriju je najvaniji zadatak bio da obezbijedi Bokokotor-ski zaliv kao strateki poloaj, a cjelokupna teritorija Boke Ko-torske predstavljala je jedinstvenu tvravu tvravu Boka Kotorska.

    Austrijski zakoni o optoj vojnoj obavezi prouzrokovali su izbijanje Bokeljskih ustanaka 1869. i 1881. godine.

    Osamdesetih godina XIX vijeka ratna luka je premjetena iz Ko-torskog u Tivatski zaliv. Tivat tako

    postaje austrougarsko vojnopo-morsko uporite i dobija arsenal, to e snano uticati na trans-formacije i budui razvoj ovog naselja, ali i podruja Vrmca u cjelini.

    U drugoj polovini XIX vijeka, sa pojavom industrije i novih izvora prihoda poljoprivreda se postepeno zapostavlja, a Tivat se razvija kao gradsko naselje. Istovremeno, u ovo vrijeme otvaraju se prosvjetne, kulturne i druge ustanove, a u selima na Vrmcu kole.

    Period Austrijske vladavine Bo-kom zavrava se Prvim svjetskim ratom. Prvi svjetski rat, osim optih tekoa, bio je posebno teak period za stanovnike gornjih sela na Vrmcu, Bog-daia, Mrevca i Kava. Boka Kotorska bila je granica Austrou-garskog carstva i Crne Gore, a na Vrmcu su se nalazili, osim tvrava, i brojni odbrambeni punktovi, naroito na Popovoj glavi i vrhu Sv. Ilija. Tako su se sela u gornjoj zoni Vrmca nala u pojasu izmeu austrijskih ut-vrenja i odbrambenih punkto-va. Od 1914 do 1916 godine svi

    stanovnici Bogdaia, Mrevca i Kava su bili preseljeni u Zadar. Manji broj je bio preseljen u Lepetane, odnosno Vee brdo. Po povratku, u ovim sada opustelim selima je nastupila velika bijeda i glad.

    Boka je u sastavu Austrije (od 1867. Austrougarske) ostala due od jednog vijeka, do zavretka Prvog svjetskog rata, kada je Austrougarska poraena. Tada Boka uestvuje u ujedinjenju junoslovenskih naroda u novu dravu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.

    2.2.7. Vrmac u XX i XXI vijeku

    Boka Kotorska je 1918. godine postala sastavni dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a od 1929. godine Kraljevine Jugo-slavije. U sastavu kraljevine SHS, koja je bila podijeljena na oblasti, Boka je od 1923. godine u okviru Zetske oblasti (teritorija nekadanje Kraljevine Crne Gore) sa sjeditem na Cetinju. Od 1929. godine, sa podjelom drave na banovine, Boka je dio Zetske banovine.

    18 Boku opisuju Dord Gordon Bajron (George Gordon Byron), Pjer Loti (Perre Loti), Vuk Karadi, Tomas Grejem Dekson (Thomas Graham Jackson). Fedor Karaaj (Fedor Karacsay), austrijski pukovnik koji je sluio u Dalmaciji i Boki Kotorskoj tridesetih godina XIX vijeka, izradio je tokom svog boravka u Boki veliki broj akvarela veduta koje danas predstavljaju dragocjen dokument o pejzau i arhitekturi Boke u prvoj polovini XIX vijeka. Na nekoliko akvarela prikazao je i Vrmac.

    19 uzepe Riger je roen u Beu 1812. godine, a 1832. poeo je da studira na bekoj Likovnoj akademiji. Kao slikar marina i pejzaa prvi put izlae 1842. godine. Njegova dva zavjetna akvarela (ex vota) nalaze se i u crkvi Gospe od krpjela.

    20 Drutvo za pomorsku plovidbu austrijskog Lojda dobija od austrijskog dvora 1838. godine monopol u obavljanju jadranske kabotae. Parobrodarska linija Trst - Kotor otvorena je 20. avgusta 1838. godine. Krajem etvrte decenije XIX vijeka Lojd osniva knjievno umjetniko odjeljenje sa zadatkom da umjetnikim stvaralatvom priblii ljepote istonojadranske i drugih obala uz koje su plovili Lojdovi parobrodi, i da time utie na poveanje interesa za ovu obalu. Ova putnika linija odrala se do 1918. godine.

  • 27Studija realizovana u okviru projekta Batina - pokreta razvoja

    U periodu izmeu dva svjetska rata, razvija se Tivat, a sve se vie na-putaju gornja sela, to postepeno dovodi do degradacije kulturnog pejzaa Vrmca. U ovom periodu se obnavljaju crkve, a grade se i neke nove, istrauje se istorija i arhitek-tura Vrmca, a poinje da se razvija turizam. U gornjim selima se osni-vaju kulturno umjetnika drutva i zadruge.

    Tokom Drugog svjetskog rata, stanovnitvo naselja na Vrmcu je pretrpjelo teka stradanja. Od 1941. do 1944. godine, u Boki Kotorskoj je prema arhivskim podacima spaljeno je i uniteno preko 700 graevina, uz preko 400 pomonih objekata, to je za ono vrijeme i tadanju gustinu naseljenosti Boke Kotorske, predstavljalo veliki gubitak.

    Nakon Drugog svjetskog rata u okviru novoformirane Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije21, osnovano je est repubika. U sasta-vu Republike Crne Gore, na bokoko-torskom podruju formirane su tri optine: kotorska, hercegnovska i tivatska. Granica kotorske i tivatske optine protezala se du grebena Vrmca. Optine se teritorijalno i ad-ministrativno nijesu kasnije mijenja-le bez obzira na dravno ureenje.

    Period poslije Drugog svjetskog rata predstavlja period inteznzivne izgradnje Tivta i priobalne zone: grade se stambene zgrade i seznon-

    ski hoteli, kao i kue za odmor du obala Vrmca. Priobalne zone postaju privlane za naseljavanje, a gornja sela se naputaju. Intenzivna ur-banizacija naselja na obali, izazvana stanjem poslije zemljotresa koji je pogodio Boku Kotorsku 1979, dovela je dodatno do degradacije prostora.

    Poslije raspada Jugoslavije, Boka Kotorska je bila u sastavu Savezne Republike Jugoslavije (1991 2003), zatim Dravne zajednice Srbije i Crne Gore (20032006) Od 2006. Boka Kotorska se nalazi u okviru nezavi-sne Crne Gore. Kraj XX i poetak XXI vijeka, oznaava nastavak znaajnih,

    najee neadekvatnih, transformacija na Vrmcu.

    Zbog svojih izuzetnih univerzalnih kul-turnih i prirodnih vrijednosti dio Zaliva, podruje Kotora koje obuhvata kotorski i risanski dio zaliva, nalazi se od 1979. godine na UNESCO-voj Listi svjetskog nasljea. Tako je kotorska strana Vrmca od 1979. godine dio svjetske batine, dok je tivatska ostala izvan granica zatite. Zatieno podruje od 2011. godine obuhvata itav zaliv. Prirodno i kulturno-istorijsko podruje Kotora uz Kotorsko-risanski zaliv, tako obuhvata i Tivatski i Hercegnovski zaliv, odnosno itavo podruje Vrmca.

    21 Do 1963. godine - Federativna Narodna Republika Jugoslavija

    Mapa: Prirodno i kulturno-istorijsko podruje Kotora na listi Svjetske batine

    Podruje svjetske batineZatiena okolinaAkvatorijum

  • Studija kulturne batine Vrmca28

    2.3. Formiranje i razvoj naselja

    2.3.1. Ilirski period

    Paljivo birajui mjesta sahranjvanja i izgradnje kamenih konstrukcija na uzvienjima i dominantnim mjesti-ma, vrhovima brda na Vrmcu, moe se rei da su prvi stanovnici polu-ostrva, Iliri, bili ti koji su zapoeli mijenjanje krajolika. Od gvozdenog doba, vremena nastanka kamenih gomila na junim brdima Vrmca i pretpostavljene naseobine u blizini (od Popove glave do Kurila i Pasigla-va gdje je bilo dovoljno vode), ivot na Vrmcu se kontinuirano odvijao do danas. Tokom vremena, meut-im, poloaj naseobina se mijenjao, te se najkasnije od IV vijeka p.n.e. moe pretpostaviti formiranje naseobine blie moru. Ta naseobina mogla se nalaziti u Kavu (juna padina ispod crkve Sv. Petke i Mlina elanovia) ili na uzvienju gdje se nalazi crkva Sv. Petra, nekadanjem Gracu u Donjim Bogdaiima.

    2.3.2. Rimski period

    U rimskom periodu u Boki Kotor-skoj se razvijaju dva grada Risan (Rizinij) i Akruvij. Pretpostavlja se da je poluostrvo Vrmac bilo podruje razgranienja izmeu Rizinija i Akruvija.

    Rizinij dosee rang municipija, dok Akruvij ne doivljava znaajan

    urbani razvoj. Ilirska naseobina i rimski opidum Akruvij se razvija i iri na krtoljska ostrva: Prevlaku, gdje se pretpostavlja postojan-je manje nekropole, na Spas i lokaciju Mrceljevina kod Prevlake, i na maleni Gospin otok gdje se nalazilo svetilite Junone Lucine. Poljoprivredni potencijal zalea odredio je karakter grada. Akruvij ne dosee razvoj Rizinija u smislu dosezanja centralnosti i razvo-ja grada kao administrativnog, drutvenog i religijskog sredita, ve podjelom zemljita na kojima niu poljoprivredna imanja koja odraavaju ideal rimskog ivota.

    Priobalna zona Vrmca, odnosno plodna podruja na uima rjeica koje formiraju potoci slijevajui se s okolnih brda, predstavljala su, vjerovatno, podruja koja su dobi-jali zasluni rimski graani. Rubna uzvienja bila su pogodna za formiranje poljoprivrednih imanja, gdje se obraivala zemlja pogod-na za gajenje razliitih kultura od kojih je najdragocjenija i najunos-nija bila maslina za proizvodnju ulja, a brdovito zalee Vrmca, bogato izvorima, bilo je pogodno za bavljenje stoarstvom.

    U tim priobalnim oblastima Vrmca, zabiljeeno je vie lokali-teta iz rimskog perioda, od kojih ni jedan nije arheoloki istraen: u Kavu, Tivtu, na Opatovu i Pranju (Marasovii, Lekovina i Glavati).

    Lokaliteti na jugu Vrmca predstavljali su podruje Akruvija, dok su oni na sjeveru Vrmca kao i lokaliteti du cijele obale kotorskog zaliva pripadali Riziniju.

    Poetkom IV vijeka dolazi do znaa-jnih administrativnih, ali i drutvenih promjena. Manji gradovi propadaju usljed poremeenih privrednih i ekonomskih odnosa, dok se selo razvija, a zemljoposjednici bogate. Sve ei varvarski upadi utiu na utvrivanje gradova. Na dalje obliko-vanje urbanih sredita utie irenje i priznavanje hrianske religije.

    2.3.3. Vizantijski period

    Naseljavanje Slovena poinje u VII vijeku i predstavlja dug proces u toku kojeg dolazi do naseljavanja rijetko naseljenih ili naputenih teritorija, dok se romansko stanovnitvo uglav-nom povlai u Kotor.

    Stabilizovanjem slovenskog sta-novnitva u ovim krajevima nastaju disperzna stoarska naselja. Sela se nalaze na visini, na nepristupanom terenu, meusobno slabo povezana. Osnovna djelatnost u ovim selima bila je stoarstvo, a tokom vremena po-stepeno jaa zemljoradnja i poveava se broj kultura koje se uzgajaju.

    Prvo slovensko naselje na Vrmcu je Pasiglav koji se nalazio na prostoru dananjih Bogdaia i dijela Gornje Lastve, a prvi put se spominje 115. godine.22 Kasnijim raseljavanjem

    22 ore, sin Bodinov, poklanja te godine Kotoru Prevlaku, Luticu, Krtole i Psiglav (Gelcich, 52)

  • 29Studija realizovana u okviru projekta Batina - pokreta razvoja

    Pasiglava nastaju Lastva i Bogdaii, pa i sva ostala sela na Vrmcu.

    Od vremena nastanka prvih sloven-skih naselja poinje razvoj tradicio-nalne kue i prostorne organizacije naselja.

    Izmeu IX i XI vijeka, paralelno sa konstituisanjem teritorija seoskih naselja, pojavljuju se benediktinski manastiri u ovim krajevima. Ma-nastiri su predstavljali sredita me-tohija njima podreenih teritorija. Tokom vremena postepeno slabi uticaj Benediktinaca, a uticaj Kotora se poveava. Jaanjem Kotora kao urbanog centra, njegovo gravita-ciono polje se iri u nastojanju da ovlada manjim okolnim centrima, a teritoriju prilagodi svojim potreba-ma.

    2.3.4. Period od XII do XV vijeka

    U periodu od XII do XV vijeka poste-peno se formiraju dananja sela.

    Podruje Vrmca predstavlja u srednjem vijeku teritoriju kotorskog distrikta, ali sva sela na Vrmcu nije-su imala isti status. U okviru distrikta sela su imala precizno utvrena zaduenja, definisana podjelom distrikta na sektore. Sela koja su bila neposredno dio kotorskog distrikta,

    kao i selo Vee brdo koje je pripada-lo opatiji Sv. ora, bila su ukljuena u sektore i imala obavezu straaren-ja i odravanja mira na teritoriji distrikta.

    Sela Pasiglav i kasnije formirani Bogdaii, koja su bila dio kotorskog distrikta, ali su istovremeno pri-padala i prevlakoj metohiji osno-vanoj poetkom XIII vijeka, nijesu bila ukljuena u sektore i njihovi stanovnici nijesu imali obavezu or-ganizovanja straa. Ova sela su pred-stavljala katune. Tako su se neka susjedna sela razvijala u razliitim okolnostima i imala donekle razliitu drutvenu organizaciju.

    Gornja sela na Vrmcu formirana su izmeu dva glavna planinska vijen-ca, u podunoj udolini, na nadmor-skoj visini od 250 do 450 metara: Gradac, Pasiglav, Bogdaii, Lastva i Vee brdo. Povoljnost za razvijanje sela u ovoj zoni inile su fline naslage koje se nalaze ispod ovih naselja, kao i prisustvo vode i blizina umskih kompleksa.

    Najstarije selo u gornjoj zoni, Pa-siglav23 (danas nenaseljena visora-van koja lei ispod vrha Sv. Ilije i protee se do Bogdaia), zauzimao je u srednjem vijeku veliki prostor u udolini izmeu dva glavna grebena Vrmca, od Ljeskovakog potoka na

    sjeveru, do dananjih Donjih Bog-daia na jugu, i predstavljao veliko selo s prostranim atarom. Podruje dananjih Donjih Bogdaia nazivalo se, krajem XIV vijeka, Gradac.

    Po Bogdai koji je iveo u Pasiglavu poetkom XIV vijeka, dio Pasiglava dobija ime Bogdaii. Bogdaii su postepeno obuhvatili Gradac i veliki dio Pasiglava, tako da su u XV vijeku zauzimali otprilike isti onaj prostor koji pripada dananjem selu.24 Last-va je formirana najvjerovatnije do XIV vijeka, a osim samog sela, imala je i nekoliko zaselaka (Rozgovevo, Vidari, Oraje). Tokom vremena, Lastva se proirila i na dio Pasiglava. Tako se tokom XV vijeka teritorija sela Pasiglava postepeno smanjivala.

    Vee brdo se formiralo na sjevernoj strani Vrmca, na padini koja se spu-ta ka moru. Selo je pripadalo opatiji Sv. ora.25

    U ovom periodu formiraju se os-novne karakteristike gornjih sela, koje su se zadrale do XX vijeka. Gornji krajevi atara, na strmim stra-nama planinskog vijenca Vrmca, bili su potpuno pod umom i pripadali seoskoj zajednici.26 Nii djelovi atara bili su pod obradivom zemljom i po njima su bila rasuta razbijena nasel-ja sa kuama, batama, njivama, maslinjacima i vinogradima. Kue su

    23 Naziv Pasiglav javlja se u ispravama iz XIV vijeka u obliku Pasiglava.24 Selo obuhvata gornji sliv rjeice Gradionice, do njenog izlaska u upu ispod crkve Sv. Petra.25 Opatija Sv. ora posjedovala je oranice, vonjake, povrtnjake, vinograde i kue u Veebrdu, Donjoj Lastvi, Mrevcu, Stolivu,

    Pranju. Kotorska optina je 1350. godine donijela odluku da se prevoz (peregium) preko tjesnaca Verige prepusti opatiji Sv. ora. Prihodi od te djelatnosti pripadali su manastiru.

    26 U Lastvi, jo tokom XX vijeka, ova zajednika uma bila je podijeljena po bratstvima, a u Bogdaiima je bila opta, seoska.

  • Studija kulturne batine Vrmca30

    bile grupisane u manje grupacije, postavljene du izohipsi. U okviru grupacija, kue su bile zbijene. Na dominantnim mjestima graene su seoske crkve.

    Sela na padinama Vrmca bila su vezana za imanja kotorske vlaste-le i formirala su se kao grupacije manjih zaseoka direktno vezanih za vlasteoska imanja.

    Tivat je zauzimao veliko podru-je koje je obuhvatalo zapadnu stranu Vrmca, najvjerovatnije prostor od Pina do Lepetana, a moda i do Veriga. U podruju Tivta nalazili su se zaseoci Crni Plat, Jakalj, urevo brdo,... Na zapadnoj strani Vrmca, osim Tiv-ta, nalazila su se i sela Mrevac i Kava. Prostor ispod Vee brda obala izmeu Veriga i Plavde, sve do XVII vijeka se nazivao primorje Vee brda, Tivat ili predio Sv. Lovrinca.

    Sela na kotorskoj strani Vrmca, Muo, Stoliv i Pranj, formirana su u srednjem pojasu, na udaljenosti od mora oko 200 m, a samo su se neke manje grupacije zgrada, vezane za trgovinu i plovidbu, vjerovatno nalazile uz obalu. Dok su srednjov-jekovni Pranj i Muo imali razbijenu strukturu, sa grupacijama kua u pojasu izmeu obale i puta koji je vodio paraleleno obali, struktura Stoliva se malo razlikovala. Smjeten na izuzetno strmom terenu, na sjevernoj padini Vrmca, Stoliv se sastojao iz grupacija kua postavljenih u nizove, u nekoliko redova du izohipsi.

    Ljetnjikovci

    Imuniji graani i kotorska vlastela posjedovali su u oblasti distrikta imanja i ljetnjikovce sa vrtovima, vinogradima, maslinjacima i von-jacima, utvrenim stambenim kompleksima i kapelama.

    Ljetnjikovci su predstavljali srednjov-jekovni oblik rimske ekonomske vile (villa rustica), a graeni su na iman-jima kotorskih plemikih porodica Bua, Pima, Paskvali, Vrakjen, Drago, Bizanti, Jakonja. Izgradnjom kom-pleksa ljetnjikovaca, na relativno ravnim terenima pored mora, dolazi do stvaranja dvojnog prostornog sistema padina Vrmca. Na donjim padinama oblikovala su se plemika imanja i letnjikovci, a na viim kota-ma su se nalazila seoska imanja.

    2.3.5. Mletaki period

    Slabljenjem uticaja i ruenjem ma-nastira na Prevlaci, funkciju centra na itavom podruju Vrmca preuzi-ma Kotor. U ovom periodu razvijaju se gornja seoska naselja, a priobalne terene, naroito na potezu od Lastve do Gradionice, zauzimaju kotorske plemike porodice. Vrmac u ovom periodu karakteriu padine prekrivene maslinjacima i vinograd-

    Razvoj sela u gornjim zonama Vrmca

  • 31Studija realizovana u okviru projekta Batina - pokreta razvoja

    ima, sela koja se naziru pri vrhu masiva i ljetnjikovci razbacani po donjem dijelovima padina, uglav-nom blizu mora. Sve iskoristivo zemljite je bilo obraeno.

    Sela u gornjim zonama Vrmca

    U ovom periodu nestaje selo Pa-siglav. Ve smanjeno selo Pasiglav, stalno u postepenom opadanju, izgubilo je svoju individualnost sred-inom XVI vijeka, pripajajui se Lastvi (preostali dio atara na sjeverozapad-noj strani).27

    Bogdaii dobijaju dananje granice. Lastva obuhvata prostor dananje Gornje Lastve, a stari zaseoci Rozgoveno, Vidari, Jakalj, nestaju.28 Raseljavanje je najvje-rovatnije posljedica ekonomskih razloga, kao i prirodnih migracija ka donjim zonama Vrmca.

    Sela na padinama Vrmca

    Peratani postepeno otkupljuju imanja na sjevernim padinama i na obali Vrmca koja su pripadala opatiji Sv. ora i kotorskoj vlas-

    teli. Polovinom XVI vijeka obala ispod Veebrda, od Veriga do Plavde, dobija naziv Lepetane, po uglednoj perakoj porodici Lepetan.

    Na zapadnoj strani Vrmca razvijajaju se zaseoci Crni Plat (Tivat) i ure-vo brdo, kao i niz manijh zaseoka grupacija kua koja su okruivala velika imanja.

    U prvoj fazi mletake vladavine, u XV i XVI vijeku, suoena sa neposred-nom opasnou od Turaka i gusar-skim prepadima sa mora, naselja na

    Naselja u mletakom periodu

    27 Do sredine XV vijeka Bogdaii se jo nisu potpuno osamostalili i bili su samo dio Pasiglava. Pasiglav i Bogdaii su postojali uporedo tokom cijelog XV i do sredine XVI vijeka. U jednom spisku kotorskih sela iz 1565. godine Pasiglav se ve ne navodi. Meutim, i dalje se u dokumentima javljaju ljudi za koje se navodi da su iz Pasiglave. Posljednji navod je iz 1666. Detaljnije u: Koji B., : , CIII, , 5 (1953), 179 193

    28 Rozgovevo i Vidari su naputeni, dok je nestanak Jaklja vezan najverovatnije za kotorsku vlastelu koja je dola u posjed zemlje.

  • Studija kulturne batine Vrmca32

    kotorskoj strani Vrmca, Muo, Pranj i Stoliv, zadravaju se dalje od obale, zatiena dominantnim poloajem na strmim padinama Vrmca.

    Silazak na obalu

    Prelaz na obalu bio je postupan. Sredinom XVI vijeka Pranjani poinju da kupuju od kotorskih ple-mia djelove zemljita, gdje poet-kom XVII vijeka grade prve kue. Na obali, oko uvala pogodnih za pristane, formiraju se male, meu-sobno razdvojene grupacije kua u ijoj se okolini i zaleu prostiralo obradivo zemljite. Izmeu ovakvih skupina prostirali su se neizgraeni pojasevi sa obradivim povrinama, poumljenim kosama i koritima bujinih potoka. U XVI vijeku stanov-nici ovih sela bavili su se trgovinom i brodarstvom. U prvoj polovini XVII vijeka stanovnitvo poinje da se bavi sve vie pomorstvom.29

    Zaslugama u borbama za Mletaku Republiku pomorci Pranja dobijali su plemike titule, a bavei se trgov-inom i znatna bogatstva. Potiskivan-je Turaka iz Boke krajem XVII vijeka stvorilo je neophodnu sigurnost za neometan ivot i graditeljstvo, a nosioci razvoja bile su porodice trgovaca, brodovlasnika i pomoraca. U ovom periodu oni grade palate na obali, pa se uz ili na mjestu nekadanjih letnjikovaca sada nalaze

    nizovi reprezentativnih kua i barok-nih palata.

    To su bile prostrane stambene zgrade, obino sa prizemljem i dva sprata. Pored kua esto je podizano prizemno skladite u kome je drana roba. Ispred kue, na obali su se nal-azile ponte i mandrai za pristajanje brodova i dranje barki. Iza kue i sa bonih strana ograeni visokim zidovima, bili su vrtovi izdeljeni etnicama sa pergolama na partere. Dalje, uz strme padine dizale su se terasaste parcele, na kojima je

    moglo biti gajeno juno voe, loza, masline.

    Priznavanjem statusa autonomne pomorske optine od strane Mletake Republike 1704. godine, Pranj se ubrzano razvija.

    Stoliv je 1721. dobio pomorski status, a rang optine tek 1790.30 Za razliku od Pranja, gdje razvoj priobalnog naselja podrazumijeva stagnaciju i postepeno naputanje gornjeg sela, u Stolivu se paralelno razvijaju oba naselja. Najvei broj

    29 ., ..., 17130 U ovom periodu pomorska i seoska naselja su imala razliit status. Na tenju za sticanjem pomorskog statusa, bez obzira to su

    obaveze bile ozbiljnije i tee, uticalo je najvjerovatnije to to je pomorski status otvarao mogunosti znaajnih zarada.

    Poloaj ljetnjikovaca, rijeka, potoka i kanala na tivatskoj strani Vrmca

  • 33Studija realizovana u okviru projekta Batina - pokreta razvoja

    kua sagraen je u sredinjem djelu obalnog podruja Stoliva, a njihovi vlasnici su bili pripadni-ci niih stalea: ribari, mornari, zemljoradnici, zanatlije. Pored skromnijih rjeenja, postojali su i razvijeniji ansambli baroknih stilskih karakteristika, okrueni vrtovima.

    Ljetnjikovci

    Zbog opasnosti od gusara, u poetku mletakog perioda sela ostaju visoko, a ljetnjikovci u bliz-ini mora se utvruju. Ljetnjikovci su se nalazili na itavoj zapadnoj obali Vrmca, dok se na istonoj na mjestu ranijih ljetnjikovaca i velikih imanja postepeno razvijaju i osamostaljuju priobalna naselja.

    Ljetnjikovci su se sastojali iz utvrene palate i velikih imanja koja su se prostirala od obale do gornjih zona Vrmca. Imanja su bila ispresjecana kanalima koji su imali ulogu zatite obradivih povrina od velikih voda. Voda iz kanala sprovodila se u potoke, i dalje u more. Po obodima imanja, u gornjim zonama, grupisani su mali zaseoci, vezani za imanja.

    Letnjikovci Peratana, Pranjana, Dobroana

    Poevi od XVIII vijeka, imanja kotorske vlastele prelaze u ruke

    pranjskih i dobrotskih pomorsko trgovakih porodica Lukovi, Vero-na, Vizin, Ivanovi, Radonii.31 One ulau znatna sredstva u formiranje maslinjaka i vinograda i nastavljaju ivot na imanjima na slian nain kao i do tada: postojee stambe-ne cjeline se koriste ne samo za boravak porodica u ljetnjim mesec-ima, ve i za nadgledanje radova na imanjima i ubiranje plodova. Taj nain ivota opstaje do kraja XIX, ak i do prvih decenija XX vijeka.

    Imanja i ljetnjikovce u sjevernoj zoni Vrmca koja je bila pod snanim uti-cajem Perasta, u dijelu Donje Lastve i u Lepetanima, i u ovom periodu imaju Peratani.

    2.3.6. Austrijski period

    Tokom dugog perioda austrijske vladavine slika Vrmca se mijenjala. Pejza koji su inili ljetnjikovci du obale, sa terasastim imanjima na padinama, zaseocima i razbijen-im selima sa pojasevima uma u najviim zonama Vrmca, postepeno dobija vojni karakter utvrenog po-druja. Istovremeno, ruralni prostor nekadanjih imanja sa letnjikovcima postepeno se transforimie u grad.

    Sela u gornjim zonama Vrmca u ovom periodu dobijaju svoj konani izgled. Izgradnjom novih kua, dolazi do formiranja kompaktnijih cjelina, kao to su Gornja Lastva i Gornji

    Stoliv. Reprezentativna proelja i visoki zvonici crkava naglaavaju poloaj naselja. Dananje granice atara utvrene su katastarskim premjerom iz 1838 godine.

    U ovom periodu razvijaju se obalna naselja. Parcele nekadanjih imanja sa palatama se dijele, na slobodnim povrinama se grade nove zgrade, a palate postaju dio nove strukture. U Lepetanima i Donjoj Lastvi se razvija specifina arhitektura koja u svojoj osnovi nosi tradicionalnu logiku graenja, ali usled drugaijeg nai-na ivota poprima gradska obele-ja.32 Stanovnici gornjih sela presel-javaju se u susjedna, priobalna sela gdje se i dalje bave poljoprivredom.

    U drugoj polovini XIX vijeka, jaan-jem austrijske vlasti na jadranskoj obali i u Boki, u ove krajeve prodire industrija, a vee transfomacije Vrmca poinju tek sa izgradnjom ar-senala u Tivtu. Pojavom novih izvora prihoda poljoprivreda se postepeno zapostavlja, a Tivat se razvija kao gradsko naselje. Oko Arsenala i izmeu starih letnjikovaca grade se kue. U Tivtu je 1892. godine osno-van je veliki gradski park.

    Velike promjene dogaaju se na itavoj obali Vrmca kada se, krajem XIX i poetkom XX vijeka, trasira nov priobalni put. Put je trajno poreme-tio organski odnos naselja prema moru koje je do tada bilo glavna

    31 Lukovii kupuju imanje Bua, Verone kupuju imanja Bizantija i Drago, Lazari i Beskua kupuju posjede porodice Pasquali. 32 Razvoj Lepetana obiljeen je saobraajnom funkcijom ovog mjesta, a Donje Lastve pomorskim i trgovakim uspesima njenih

    stavnovnika, Boovi G.

  • Studija kulturne batine Vrmca34

    saobraajnica i veza kako sa svi-jetom, tako i meu susjedima.

    Tokom Prvog svjetskog rata dolazi do dvogodinjeg privremenog iseljavanja stanovnitva Bogdaia, Mrevca i Kava, to je doprini-jelo prekidu kontinuiteta ivota, zaputanju imanja i velikom osiro-maenju stanovnitva.

    2.3.7. Period od 1918 do danas

    Ve poetkom XX vijeka opte stanje poljoprivrede u gornjim selima bilo je teko - mnoge kue i obradive povrine ve su bile naputene. Veina mlaeg stanovnitva je odlazila svakodnevno iz gornjih sela na rad u industrijsku zonu Tivta, pa, iako su ivjeli na selu, ti ljudi nisu vie bili poljoprivrednici.33 Poste-peno, stanovnici gornjih sela su se preseljavali (silazili) iz gornjih sela ka niim zonama, blie glavnim putevima. Jedan dio stanovnitva se u iseljavao van Boke, potpuno naputajui kue i zemlju.

    U periodu izmeu dva rata proces transformacije pejzaa Vrmca se nastavlja pojaanim intenzitetom. Prestankom ratnih opasnosti, priobalni pojasevi irom zaliva postaju privlani za naseljavanje. Na ruralnom zemljitu razvija se Tivat. Industrija, ali i druge djelatno-sti vezane za grad, privlae osiro-maeno seosko stavnovnitvo, to

    doprinosi ubrzanom naputanju sela u gornjim zonama Vrmca.

    Poslije Drugog svjetskog rata nas-tupa period intenzivne izgradnje priobalnog podruja, a naroito Tivta.

    Do zemljotresa 1979, jo uvijek je bilo stanovnika u gornjim selima Vrmca. Posle zemljotresa, i poslednji stanovnici su se iselili.

    2.3.8. Naselja danas

    Sela na Vrmcu danas su skoro potpuno pusta. Kue i ekonomske zgrade su u ruevnom stanju, a njihovo stanje dolo u fazu kada je propadanje ubrzano, i preti im pot-puno ruenje. Seoski putevi i staze takoe su u veoma loem stanju. Od razvijenog sistema staza danas su prohodni samo neki segmenti. Nekada obraena terasasta imanja, sa vinogradima i maslinama, zarasla su u iblje i teko pristupana.

    Nekontrolisana i inteznivna izgrad-nja, neadekvatnih volumena i materijalizacije, naruava karakter priobalnih naselja u kojima poste-peno nestaju neizgraeni pros-tori obradivih povrina i umskih pojasa koji su se prostirali izmeu izgraenih ansambala i grupacija kua. Novi planovi gradnje sao-braajnica u gornjim zonama Vrmca, kao i velikih hotelskih kompleksa na Vrmcu, predstavljaju ozbiljnu

    prijetnju ouvanju gornjih sela na Vrmcu. Poveanje broja stanovnika u donjim zonama, zatim neadek-vatna izgradnja kua za odmor i stambenih zgrada, prouzrokuje jedan sada suprotan smer, naselja se penju i ugroavaju jo uvijek sauvan prirodni i graeni ambijent gornjih zona Vrmca.

    33 Postoji miljenje da u Bogdaiima nije nikada bilo dovoljno obradive zemlje, te da je to sutinski razlog iseljavanja stanovnitva.

  • Studija realizovana u okviru projekta Batina - pokreta razvoja

    3.1. Arheologija

    3. KULTURNA BATINA IDENTIFIKACIJA

    ARHEOLOGIJA

  • Studija kulturne batine Vrmca36

    3.1.1. Tumuli

    Gomila, gruda, tumul, humka svojst-vena nomadima, predstavlja: mjesto sahranjivanja jedne ili vie individua, simbol moi pojedinca i zajednice, simbol veze s precima, mjesto za obavljanje razliitih kultnih rituala, kultna graevina posveena i bogu i ovjeku i/ili marker u vremenu i prostoru.

    Najstarija svjedoanstva ljudskog naseljavanja na Vrmcu predstavlja-ju kamene gomile na uzvienjima iznad Tivta. Evidentirana su svega tri tumula, grupisana u jugozapadnom dijelu Vrmca. Kakvo god simboliko

    znaenje imali, tumuli su formirani na mjestima koja imaju izvanredan pregled okoline i meusobnu vizuel-nu komunikaciju.

    Nivo dosadanjih saznanja i is-traenosti bokokotorske i ire regije navodi na oprez u preciziranju vremena nastanka ovih praistorij-skih kupastih grobnica. Svojstvene nomadima, gomile se na ovim prostorima koriste od bronzanog i gvozdenog perioda, sve do dolaska Rimljana.34 Rezultati dosadanjih istraivanja pokazali su da zemljane humke Mala i Velika Gruda u grbalj-skom polju pripadaju bronzandob-noj kulturi, dok su kamene gomile u

    Grblju i Krtolima datovane u period razvijenog gvozdenog doba.

    Arheoloka istraivanja ovih prais-torijskih kupastih grobnica u iroj bokokotorskoj regiji pokazala su da postoje izvjesne razlike u nainu sahranjivanja pokojnika. Na junoj obali zaliva praktikovano je skeletno sahranjivanje, za razliku od regije u zapadnoj zoni zaliva gdje su u tumulima nalaeni spaljeni ostaci pokojnika. Razlika u pogrebnom ritualu implicira postojanje razlii-tih plemenskih grupacija. Stoga se moe pretpostaviti da kamene gomile na Vrmcu Gomilica iznad naselja Peani i ispod Popove glave,

    34 Kao mjesto sahranjivanja, tumuli se koriste i u srednjovjekovnom periodu.

    Kameni tumul Gomilica(Gvozdeno doba VIIII v. p. n. e. ?)

    Kameni tumul nalazi se na najvioj nad-morskoj visini s izvrsnim pregledom nad junom stranom Vrmca i bokokotorskom regijom. Do tumula se stie iz pravca Tivta preko naselja Peani, zatim Maine, urevog brda i Kalca, zatim stazom od Kuka podno Kurila, i stazom od Gornjih Bogdaia, preko Popove glave.

    koordinate447 42 26 01.35 18 43 11.50

  • 37Studija realizovana u okviru projekta Batina - pokreta razvoja

    Kameni tumul KalacGvozdeno doba VIIII v. p. n. e. ?

    Do tumula se stie sa jugozapada, iz Tivta, i stazom od Kuka. Iz Tivta se stie preko naselja Maine, a od Kuka stazom ispod Kurila koja se rava i vodi i do Gomilice na jugu.

    koordinate381 42 26 25.83 18 42 40.96

    Kameni tumul Pasiglav(Gvozdeno doba VIIII v. p. n. e. ?)

    Do lokaliteta se stie stazama sa zapada i istoka; stazom iz zaseoka Nikolia u Gornjoj Lastvi (danas je na vie mjesta neprohodna) i stazom s auastrougarskog puta Vrdola Kuk skree se kod prve serpentine ka zapadu preko kasnosredn-jovjekovnog groblja i crkve (?) Sv. Nikola.

    koordinate378 42 26 56.07 18 42 50.18

  • Studija kulturne batine Vrmca38

    uzvienje Kalac iznad naselja Maina, kao i tumul kod kasnosred-njovjekovnog groblja i crkve Sv. Nikole na Pasiglavu pripadaju junoj bokokotorskoj grupi tumula. Prema antikim izvorima poznato je da su Agravoniti naseljavali junu, a Rizoniti sjevernu i zapadnu oblast bokokotorskog zaliva u posljednjim vjekovima p. n. e. i I vijeku n. e.

    Osim navedenog, na terenu je potrebno provjeriti da li toponim arena gomila u Pranju predstavlja recidiv nekadanjeg praistorijskog lokaliteta.

    3.1.2. Gradine i ilirske naseobine

    Gradina je praistorijska naseobi-na, uzvienje opasano kamenim suhozidom s podgraem. Gradine se podiu na lako branjivim uzvien-jima i imaju jedan ili dva suhozidna bedema. Meusobno su povezane prirodnim kopnenim putevima, a uoava se dobra komunikacija i veze mree gradina sa zaleem. Bokokotorska regija ujedno je i primorska te je saobraajni sistem obuhvatao i mreu pomorskih puteva.

    Sve do poetka prvog milenija p. n. e. stanovnitvo u Boki Kotorskoj ivjelo je preteno u peinama, dobro zatienim i skrovitim mjestima. Tokom bronzanog doba dolazi do rodovskog oformljavanja zajedinica ija sredita postaju gradinska naselja. Prema dosa-danjim istraivanjima u iroj regiji

    Boke Kotorske moe se zakljuiti da se veliki broj gradina koristio i tokom gvozdenog doba ili su one u tom periodu nastale. Nosioci ove u nauci poznate glasinake kulture u gvozdenom periodu bili su Iliri.

    Na Vrmcu, do sada, nisu evidenti-rane gradine ili neke druge naseo-bine. No, one su morale postojati budui da su naeni kameni tumuli, mjesta sahranjivanja neke ilirske zajednice koja je ivjela na Vrmcu. Dakle, negdje iznad humki u pravcu sjevera treba traiti ilirsku naseo-binu. Posebno izdvajamo greben koji se protee od Popove Glave na istoku do Kurila na zapadu u ijem se podnoju nalaze bogati izvori vode. Osim pozicije gradine u odnosu na pomenute tumule, treba imati u vidu konfiguraciju cijelog poluostrva. Pretpostavljeno mjesto postojanja ilirske gradine nalazi se u prirodnom zaklonu ispod Svetog Ilije, najveeg vrha na Vrmcu.

    O posebnosti nekih lokacija na Vrmcu, koje su zbog odline pre-glednosti nad okolnim terenenom mogle imati vanost i u praistoriji, govore pojedini toponimi. Radi se o Vidovom brdu s istoimenom crkvom iznad Lastve na zapadu, i uzvienju Glavica iznad Stoliva, na sjeveru Vrmca.

    Slina konfiguracija terena i nain korienja prostora nalaze se na poluostrvu Lutica s kojim je Vrmac povezan vizuelno, prostorno i etniki. Naime, na Lutici je evi-dentirana gradina na mjestu crkve

    Sv. Petra u selu Merdari, ispod najvieg vrha Obosnika. Oko nje se niu brojni tumuli lepezasto rasuti na niim uzvienjima prema moru. U gvozdenom dobu, cijela ova teritorija tzv. june obale bokokotorskog zaliva s Vrmcem na sjeveru, vjerovatno je bio jedinst-ven prostor jedne ilirske zajednice. Pozicioniranje praistorijske nase-obine na Sv. Luki nadomak obale proizalo je iz razvoja trgovine i po-trebe korienja luke u priobalnom dijelu. U podgrau su naeni osta-ci ilirskih kua, antike grnarije, najee ambalanog tipa (amfore) kako helenistikog tako i iz rimskog perioda. Ova gradina smatra se sjeditem ilirskih Agravonita.

    Na Vrmcu nalazimo dvije lokacije s nalazima antike grnarije: na mjestu nekadanjeg poljoprivred-nog dobra sjeverno od aerodroma u polju ispod sela Kava, kao i ispod crkava Sv. Petke i Sv. Krsta, i mlina elanovia. Ulomci po-suda iz polja datovani su ak u V vijek p. n. e. to ih ini najstarijim importovanim grkim nalazima u regiji. Nalazi antike grnarije ispod pomenutih crkava otkriveni su nedavno prilikom izgradnje vila u Kavu i bie tek predmet naunih analiza. Na osnovu dosadanjih saznanja, na tom mjestu se moe pretpostaviti postojanje manjeg trgovita ili grnarske radionice koja je koeegzistirala kada i gradina u Krtolima. Podsjeamo da se na brdu Gradac, gdje se danas nalazi crkva Sv. Petra u Bogdaiima, pretpostavlja postojanje gradine.

  • 39Studija realizovana u okviru projekta Batina - pokreta razvoja

    Kameni tumul Pasiglav(Gvozdeno doba VIIII v. p. n. e. ?)

    Dominantni greben s vrhovima Popova glava na jugoistoku i Kurilo na sjeverozapadu, iznad tumula Gomilica, Kalac i Pasiglav na jugozapadu, nalazi se u zatienoj zoni ispod Svetog Ilije, ima odlian pregled nad okolinom i nalazi se na voritu staza koje presijecaju Vrmac. Kod Kuka se nalazi vie izvora koji ne presuuju tokom godine. Do lokaliteta se moe stii stazama s jugozapada Vrmca, iz Tivta, stie se iz naselja Peana, preko Gomilice do Popove glave, kao i iz naselja

    Maine, urevog brda i Kalca do Kurila od austrougarskog puta i grebena Kuk na Pasiglavu, skree se stazom ka jugu prema Kurilu, a iz Gornjih

    Bogdaia do Popove glave. Do Kuka se moe stii iz vie pravaca, Kava i Bogdaia, austrougarski put od Trojice vodi preko Kuka do Gornje Lastve; kod Oraja iznad Gornje Lastve prikljuuje se staza iz Lepetana, a kod Vrdola prikljuuju se staze iz Markovog rta u Pranju i iz Stoliva.

    koordinate 518 42 26 07.34 18 43 40.36, 548 42 26 33.39 18 43 12.19

    Kava, naseobina i/ili grnarska radionica (koordinate 94, 42 25 04.40, 18 44 16.07 cca)

  • Studija kulturne batine Vrmca40

    Arheoloki nalazi iz antikog perio-da, do sada, nijesu evidentirani te se moe samo govoriti o razliitoj centralnosti naseobina tokom vremena.

    3.1.3. Mjesta nalaza nadgrobnih obiljeja sluajni nalazi, pojedinani grobovi ili manje nekropole

    Na Vrmcu su pronaena i na-dgrobna obiljeja s natpisima iz rimskog perioda: u Donjoj Lastvi, na Opatovu i Lekovini na Pranju; i dva uzidana u Bogorodiin hram na Pranju (jedan natpis pitie iz II vijeka p. n.e). Pretpostavljamo da veina potie iz Risna i vieslo-jnog lokaliteta Prevlaka, mada ne treba iskljuiti ni mogunost da su nadgrobne ploe i cipusi naeni na mjestu pronalaska, in situ, to bi navelo na zakljuak o postojanju manjih nekropola ili pojedinanih grobova na tim lokacijama.

    U priobalnim oblastima Vrmca zabiljeeno je, dakle, vie lokalite-ta iz rimskog perioda, od kojih ni jedan nije arheoloki istraen: u Kavu na lokalitetu ispod crkve Sv. Petke nalazila se moda grnarska radionica, odnosno mjesto razmjene i trgovine proizvodima; ispod ove lokacije u podnoju iste kosine brda naene su kockice mozaika koje su pripadale objektu iz rimskog perio-da; na uzvienju s crkvom Sv. Petra u Donjim Bogdaiima (nekadanji Gradac) nalazila se, pretpostavka je, gradina iz poslijednjih vjekova p. n. e; u Tivtu ostaci objekta (na mjestu izgradnje nekog objekta iz austrougarskog perioda) i nadgrob-na ploa u Jakin dolu u Donjoj Lastvi; na Opatovu nadgrobne ploe iz rimskog perioda; na Pranju nalazi naeni kod crkve Sv. Tome u Marasoviima iz rimskog/kasnoan-tikog perioda (rtvenik je ugraen u Bogorodiin hram), dok su na Glavatima naene kockice mozaika koje su vjerovatno pripadale objektu

    iz rimskog perioda, kao i nadgrobne ploe naene u Lekovini.

    3.1.4. Kasnoantiki/ranohrianski lokaliteti

    U priobalnoj zoni Bokokotorskog zaliva, na ostacima rimskih objekata esto se, od IV do VI vijeka, podiu sakralne graevine. Prema pisan-im izvorima u Risnu je formirana episkopija, u Dekateri, danan-jem Kotoru, pronaeno je vie ranohrianskih crkava i bazilika s krstionicom, na Prevlaci vie uloma-ka arhitektonske plastike i dr.

    Na Vrmcu je, takoe, pronaeno vie sluajnih nalaza i jedan lokalitet iz IVVI vijeka: smatra se da je ra-nosrednjovjekovna crkva Sv. Tome u Marasoviima u Pranju sagraena u blizini starijeg rimskog, a moda i kasnoantikog objekta, na lokalitetu Pijavica u Donjoj Lastvi naena je tegula Ti pansiana, a na Plavdi kod Lepetana stubi s uklesanim krstom.

    Lastva Datovanje: I II vijek n. e.

    Kapela Sv. Jakova

    Th. Momsen objavio je u CILu za 1873. godinu natpis s nadgrobne ploe rimskoga perioda koji je A. Zmajevi naao u Lastvi kod Budve 1668. godine. Ivo Stjepevi je utvrdio da ta ploa potie sa lokaliteta Jakalj gdje se nalazi crkva Sv. Jakova u Lastvi kod Tivta. Nadgrobna ploa s natpisom koji je objavio Momsen nije ouvana.

    D(is) M(anibus) S(acrum)