Kumranski Rukopisi i Novi Zavjet

Kumranski rukopisi i Novi zavjet

Kumranski rukopisi i Novi zavjet1. UVODVe ezdesetak godina, od kada su u spiljama na obali Mrtvog mora pronaeni Kumranski rukopisi, ne jenjava zanimanje ne samo znanstvenika, arheologa i bibliara, ve i ire javnosti, za ovo zagonetno i udesno otkrie. Prouavajui svitke, kao i arheoloke iskopine Kumranske gradine, znastvenici su uspjeli u mnogoemu izmijeniti kako religioznu, tako i politiku i drutvenu sliku idovstva izmeu dva stoljea prije Krista i prvog stoljea po Kristu. Neto od tih istraivanja pokuat emo iznijeti i u ovom seminarskom radu, gdje smo nastojali skupiti i sistematski izloiti povijest, razvitak i nastanak, kao i sam ustroj i ivot vjerske zajednice u Kumranu, za koje mnogi vjeruju da su lanovi esenske sljedbe. Vie o samom nainu ivota, vjerovanju i radu Kumranske zajednice, donosimo na temelju svjedoanstava njihovih suvremenika, poznatih idovskih i rimskih povjesniara; Filona Aleksandrijskog, Plinija Starijeg i Josipa Flavija, ija su nam djela i danas poznata. Ukratko donosimo i pregled ponovnog otkria Kumranskih spisa, koji su gotovo dva puna tisuljea ostali netaknuti, pomno skriveni u spiljama i sauvani u glinenim upovima. Ukratko smo iznijeli i sadraj najznaajnijih rukopisa, te na temelju arheolokih pronalazaka pokuali prikazati izgled zajednikih prostorija lanova zajednice. Tekst smo u Dodatku potkrijepili i fotografijama. O ovako popularnoj temi i grai izalo je mnotvo lanaka i literature, kako znanstvene, tako i popularne, ali i prilino plitke ili ak pomalo fantastine. U svakom sluaju, nastojali smo stei i iznijeti to objektivniju sliku, koristei sadrajno i kvalitativno bogatu literaturu i istraivanja.2. ZAJEDNICA U KUMRANU

2. 1. Povijest i geografski smjetaj Kumrana

Kumranska gradina ili ruevina (hirbet qumrn), smjetena je na sjeverozapadnoj obali Mrtvog mora, u Judejskoj pustinji, oko 25 km istono od Jeruzalema, u dolini izmeu vapnenastih litica i Mrtvog mora. Iako su zbog visokih temperatura isparavanja iz Mrtvog mora velika, relativna vlanost zraka je prilino mala zbog velikog udjela soli u vodi. Takva je klima pogodovala izvrsnom ouvanju svitaka pronaenih po kumranskim peinama, jer je sol djelovala kao konzervans.

No, tko su zapravo bili stanovnici Kumranske doline i kako je nastala Kumranska zajednica? Postoje dvije teorije o nastanku Kumranske zajednice:

Prva teorija glasi da je Kumranska zajednica nastala za vrijeme Jonatana, kad se on 153. godine proglasio velikim sveenikom i protjerao zakonitoga velikog sveenika Oniju III., iako na velikosveeniku slubu i ast imaju pravo samo potomci Sadokovi. Ili se to moda zbilo za vrijeme Jonatanova nasljednika imuna. Obojica brae su neslavno zavrila; Jonatan je pao u ruke bezbonog Trifona koji ga je na prijevaru pogubio (v. 1 Mak 4, 41-48), a imun je pogubljen u svojem jerihonskom dvorcu u blizini Kumrana. Bila je to, po miljenju esena, zasluena kazna za progon zajednice "novog saveza (Yahad) kako se ta grupa esena nazivala. Sudei prema drugoj teoriji, vjerojatnije je da je to bilo u vrijeme Ivana Hirkana (134-104. godine) ili Aleksandra Janeja (103-76. godine). Dakle oko 100. godine prije Krista. Josip Flavije 100. godine poslije Krista pie knjigu idovske Starine. Pie kako se prije 200 godina Janej odrekao prorokog autoriteta i prestao je Urim i Tumim po kojima se oitovalo Boje prorotvo. Dakle, bilo je to oko 100. godine prije Krista, to potvruju i najstariji arheoloki nalazi u Kirbet Kumranu. Eseni o toj svojoj prvoj skupini kau: "Dvadeset godina bijahu kao slijepci koji trae tapkajui svoj put. I evo Bog im podie uitelja pravde da ih vodi prema njegovu srcu."

Eseni, prema dananjem saznanju potjeu od hasideja, grupe vjerne Zakonu i Savezu. Pojavljuju se u Makabejsko vrijeme. Prema nekima, nastali su ve u babilonskom izgnanstvu. No, vjerojatnije je da su nastali oko 200. godine prije Krista, kao najvatreniji pobornici Zakona i estoki protivnici helenizma, odnosno prodora grkog mnogobotva i liberalizma. Prema spisima zajednice nastali su 390 godina nakon razorenja Jeruzalema (588. godine prije Krista), dakle oko 200. godine.U vrijeme makabejskog ustanka 167. godine prije Krista, pridruuju se borcima za slobodu vjere i Zakona, protiv Antioha IV. Epifana. Ovaj kralj je odluio stvoriti jedinstvo u svojem golemom kraljevstvu, da svi budu jedne vjere i jedne nacije. Drugi narodi su lako prihvatili idolopoklonstvo, jedan bog vie ili manje u panteonu ne stvara potekoe, a niti da budu svi jedna nacija veini naroda nije smetalo. Za idove to bi znailo gubitak njihova identiteta: od jednoboaca moraju postati mnogoboci, od naroda izabranja postali bi Grci-pogani. Kad su se Jonatan (160.-142. pr. Kr.) i imun (142.-134. pr. Kr.) proglasili velikim sveenicima, iako nisu potomci Sadokovi, kojima jedino pripada ta ast, i poeli voditi svjetovnu politiku, hasidejci su postali njihovi glavni neprijatelji. U to vrijeme hasidejci se podijelie na dvije skupine: farizeji ("odvojeni" od svega neistoga) i eseni.Znaajna grupa esena pod vodstvom Uitelja Zakona ili Uitelja pravde silazi u pustinju zapadno od Mrtvoga mora. Odvaja se od slubenog sveenstva i od hramskoga kulta koji obavlja "zli sveenik". Kroz povijest Kumrana, odnosno kumranske zajednice, razlikujemo tri faze. Prva faza traje od oko 150. g. pr. Kr., kada zajednicu utemeljuje Uitelj pravednosti, pa do 31. g. pr. Kr., odnosno do velikog potresa, kada ih najvjerojatnije rastjeruje Herod Veliki. To je bilo zlatno razdoblje Kumranske zajednice. Druga faza poinje 4. g. pr. Kr. kada se nakon smrti Heroda Velikog, zajednica ponovno okuplja, i traje do 68. g. po Kr. Tada zajednicu razara rimska X. legija (Fratensis), u vrijeme idovskog ustanka, nadirui iz Jerihona u Jeruzalem. Zajednica je pred rimskom vojskom sakrila rukopise u nepristupane pilje (npr. etvrta pilja 4 Q). Rimski su vojnici prodrli u zgradu, te pobili sve lanove zajednice i tako je blago njihovih rukopisa ostalo skriveno sve do 1947. godine. O tome dogaaju razaranja svjedoe nam ostaci palea i rimske strjelice. To je definitivni kraj zajednice. Trea faza nema vie veze sa Kumranskom vjerskom zajednicom. Od 68. 100. po Kr. u nekadanjim prostorima Zajednice prisutna je rimska vojska, a od 132. 135. naseljavaju je ustanici II. idovskog ustanka.2. 2. Kumranska zajednica eseniKumranska zajednica sigurno je bila jedna idovska sljedba, i to pravovjernih idova, ali odijeljenih od slubenog idovstva. Prof. Sukenik, poetkom 1950., govori da se radi o esenima. Danas se u tome gotovo svi slau. No, svakako, sigurno je da je zajednica ivjela strogo zatvorenim ivotom. Mogao joj je pristupiti samo Izraelac koji eli slijepo opsluivati Zakon, kako ga je nezabludivo protumaio Uitelj pravde, utemeljitelj zajednice. No, prije nego postane punopravni lan zajednice mora tri godine provesti kao novak, prolazei kroz razne kunje. Nakon godina kunje svoja dobra i prihode predaje zajednici. Tada dobiva bijelu haljinu i ima pristup zajednikom blagovanju te obrednom kupanju. Ukoliko bi netko prekrio Zakon ili otkrio tajnu zajednice, bio bi strogo kanjen ili ak izbaen iz zajednice, ako se radilo o veem prekraju. ivjeli su celibatarnim ivotom i u obrednoj istoi, kao sveenici koji obavljaju slubu Boju u Hramu. Sebe smatraju Sinovima svjetla, te da su u neprekidnom prinosu rtve ivota Bogu, te zajednicu smatraju duhovnim svetitem. Iako su raskinuli s hramskim rtvama, ini se da su ipak slali prinose za rtve u hramu, a po ostacima ivotinjskih kostiju ne iskljuuje se mogunost da su prinosili i krvne rtve. Nakon dnevnog posla na poljima, u radionicama, u prepisivanju rukopisa, okupljaju se naveer za liturgijsko slavlje. Uz biblijske himne i psalme imaju i svoje vlastite himne. Nakon toga slijedi itanje biblijskih tekstova. Za razliku od saduceja koji su priznavali samo Petoknjije, eseni su tumaili i proroke i psalme, traei u njima kako otkriti znakove vremena dolaska Gospodnjeg. Njihova se revnost oituje i u injenici da je svake noi jedan od lanova, pod uljanicom, razmatrao Pisma ne bi li otkrio i razaznao vrijeme dolaska Mesije. Imali su i svoj horoskop, kako bi tono odredili dan i godinu. U svojim skriptorijima prepisivali su uglavnom predane knjige, budui da u 1. stoljeu nije nastala niti jedna knjiga hebrejske Biblije. Poseban naglasak i panju posveivali su knjizi Danijelovoj. Dvaput dnevno, nakon obrednog pranja, okupljali su se na zajedniko blagovanje. Hrana im je veinom bila vegetarijanska, lea i salate, a pio se tiro, slatkasti mot.

Sebe su predstavljali kao pravi, novi Izrael, podijeljen na dvanaest plemena, i svako pleme na tisunike, stotnike, pedesetnike, desetnike. Bili su podijeljeni na Dom Aronov (kler) i Dom Izraelov (laici), ali sav autoritet i vodstvo bilo je u rukama sveenika. Bar jednom skupljaju se na godinju skuptinu - "skup mnogih". Imali su i najvii savjet. Sveenik je vodio liturgijska slavlja, predsjedao skupu i bio nadzornik (mebaqqer - episkop), pastir i otac zajednice. Eseni su se odvojili od saduceja, iako je to sveenika stranka, ne samo glede hramskog kulta u Jeruzalemu, nego i glede kalendara. Saduceji tada provode novi mjeseev kalendar, dok eseni ostaju vjerni sunevu kalendaru. "Zli sveenik" ih napada na Dan pomirenja, koji se sveano slavi poinkom, to znai da oni slijede drugi kalendar.Svakako, vana ali i zagonetna linost za Kumransku zajednicu bio je i tzv. Uitelj pravednosti. "Uitelj pravednosti - Moreh ha sedeq", zasigurno je bio vrlo religiozna osoba, sveenik, te i porijeklom iz sveenike obitelji. Vjerojatno je bio potomak Sadokov, kojemu pripada veliko sveenitvo, a koje su prigrabili najprije Jonatan i imun, te zatim nedostojni slubenici, "zli sveenik" Ivan Hirkan i Janej. Uitelj pravednosti predstavlja se kao onaj koji je od Boga primio objavu. Ovdje se misli na spoznaju Starog zavjeta, a ne objavu kao neto novo. Uitelj pravednosti zove se i Boji Izabranik, Uitelj Zvijezda i Uitelj Zakona-Tore. On je onaj koji daje autentino tumaenje Zakona. U svojoj misiji osjeao se obdaren posebnim znanjem i milou. U njemu njegovi sljedbenici vide novoga Mojsija, koji ima trostruku slubu; prorok je (iako ne u biblijskom smislu, osobito to se tie nauke), politiki voa i sveenik, utemeljitelj novoga kulta i novoga saveza. Nadasve je on utjelovljenje autoritativnog tumaenja Zakona i kao takav pojavljuje se kao eshatoloki lik. Premda je historijski neidentificiran, te o njemu ne moemo puno toga rei sa sigurnou, zasigurno znamo da je uvrstio i uredio Kumransku zajednicu.Jaz izmeu esena i slubenog idovstva nije bio toliko u zakonitosti jeruzalemskog velikog sveenstva i u ispravnosti hramskog kulta, koliko u autoritarnom tumaenju Zakona.

Kumranska sekta moe se smatrati izvanbiblijskim idovstvom. Oni su bili nezadovoljni slubenim idovstvom, i obine idove smatrali nedostojnim da slue u Hramu, jer nisu pravo obdravali to je Mojsije zapovjedio, tj. Jahve preko Mojsija, pa na osnovu toga ne moe doi ni oekivani spas. Potrebno je ii drugim putovima koji su Bogu mili, tj. putem Zajednice Novoga saveza.

3. SUVREMENICI ESENSKE ZAJEDNICE3. 1. Filon Aleksandrijski

O esenima saznajemo i iz raznih povijesnih izvora. Tako npr. Filon Aleksandrijski, povjesniar i bogati idov iz dijaspore u Egiptu (izmeu 20 g. pr. Kr. i 40 g. po Kr.) pie o znatnom broju ljudi unutar idovskog naroda, njih oko 4000, koji se odlikuju visokim moralom i izvrsnou, a nazivaju se Esenima. Govori kako su napose odani slubi Bojoj, po emu su i dobili ime, kako Filon vjeruje - iz grke rijei osios = poboan, bogoljuban, svet.

Njihova se bogoljubnost ne oituje u prinoenju ivotinjskih rtava, ve u nastojanju da posvete sebe i proiste um. Iznosi da Eseni ive u vlastitim naseljima, izbjegavajui gradove, jer bi se tamo oneistili izopaenou, nemoralom i nejednakou meu stanovnicima gradova, ije bi drutvo "djelovalo pogubno na njihove due, poput zaraze". Neki od njih su zemljoradnici, dok se drugi bave razliitim miroljubivim djelatnostima, koje su na korist njima i njihovim susjedima, kao i cijeloj zajednici. Jednostavni su i skromni, ne gomilaju srebro ni zlato, niti trae velike komade zemlje od kojih bi ubirali zaradu, nego im je dovoljno onoliko koliko je zaista nuno za ivot. Filon se divi njihovoj skromnosti i siromatvu, te ih naziva vjerojatno jedinima na cijelom svijetu koji su osiromaili vlastitom voljom, a ne kakvom nesreom - jer njihovo je bogatstvo upravo u odricanju i tedljivosti, u namjernom i svjesnom odbacivanju svakog bogatstva i svjetovnih dobara. Naglaava da su izrazito miroljubivi - koplja, strelice, kacige, titovi i oklopi ne mogu se nai u njihovim naseljima, niti ih itko proizvodi, kao to se nitko ne bavi nikakvom djelatnou vezanom uz rat ili nasilje.

Oni ni na kakav nain ne trguju nastojei zaraditi, smatrajui to zamkom pohlepe, koju preziru poput najvee sramote. Meu njima nema robova, svi su slobodni i jedni drugima rado pomau i ine usluge. ak tovie, preziru robovlasnike i javno ih prozivaju za nepravdu i povredu zakona jednakosti, kao i za njihovu nebrigu za "zakone Prirode, koja je poput majke sve ljude rodila jednakima". Robovlasniki odnos osuuju i zato jer, kako nam Filon prenosi, dovodi do trijumfa zloudnu pohlepu, koja potie udaljavanje umjesto zbliavanja, neprijateljstvo umjesto prijateljstva... Odbacuju klasinu filozofiju i logiku, smatrajui filozofiranje nepotrebnim brbljanjem koje ne pomae u postizanju potrebnih kreposti. Smatraju da filozofija ne moe definirati stvari koje su jednostavno izvan dohvata ljudskoj prirodi, no ipak prihvaaju filozofska tumaenja Boje opstojnosti i stvaranja svijeta.

Naprotiv, etiku izuavaju vrlo marljivo, vjebajui se u zakonima koje su im ostavili njihovi oci, a koji nikako ne mogu biti samo ljudsko djelo, bez boanskog nadahnua. (Quod omnis Probus Libert sit 75-80.).

3. 2. Plinije Stariji

Drugi svjedok nam je rimski pisac, Plinije Stariji (23. - 79. po Kr.), knjigovoa, vojni slubenik i povjesniar, koji u svome djelu Historia naturalis (V,15) o Esenima pie kao o jedinstvenoj pojavi na svijetu: "Na zapadnoj strani Mrtvoga mora, vrlo daleko od obale zbog isparavanja, ivi samotan narod, udo kojeg nema nigdje na svijetu; narod u kojemu se nitko ne raa, a on ipak uvijek ivi." I Plinije se takoer divi njihovoj skromnosti i "umijeu" ivljenja bez novca i ena, samo u "drutvu palmina drvea". Jo mu je nevjerojatnije da iako su uvjeti tako strogi i teki, neprestano dolaze novi lanovi, kojima zajednica duguje svoj neprestani rast i procvat. Taj neprestani dolazak novih lanova Plinije objanjava "plodonosnom krivnjom i kajanjem koje su pridolice osjeali za svoje dotadanje ivljenje", traei u zajednici pokoru i proienje.

3. 3. Josip Flavije

Trei, moda i najvaniji izvor za prouavanje ivota esena svakako je idovski povjesniar Josip Flavije. U 8. poglavlju II. knjige svoga djela Judejski rat, Josip Flavije navodi da kod judejaca postoje tri vrste filozofskih kola; farizeji, saduceji i eseni. Za esene kae da su judejci koji se od ostalih razlikuju po tome to su meusobno povezaniji u bratskoj ljubavi. Oni naravne naslade i poude izbjegavaju, oznaavajui ih kao grijehe. Esenska zajednica odlikuje se vrlinama poput uzdrljivosti i svladavanja strasti. Ne cijene brak, nego uzimaju tuu djecu dok su jo malena, pouavaju ih u ivotu i vjeri esena. Time ne ukidaju brak niti potomstvo, nego se osiguravaju od raspojasanosti ena, vjerujui da nijedna ena nije vjerna jednom muu. Preziru bogatstvo, stoga po ulasku u zajednicu lan je duan sve svoje bogatstvo predati Zajednici, da ne bi bilo ekonomskih razlika unutar same zajednice. Mazanje uljem smatraju neistim, stoga koji je pomazan ne svojom voljom mora se oistiti. Hrapava koa je lijepa jer je prirodna. Eseni nemaju svoj grad nego ive u svim gradovima. Esen koji kree na put ne nosi sa sobom nita osim oruja za mogue napade razbojnika. Po dolasku u bilo koji grad lanovi Zajednice u tome gradu duni su mu omoguiti smjetaj i hranu. U svakom gradu postoji lan koji se brine za goste. Odjeu i obuu ne mijenjaju sve dok se ne raspara. Meusobno eseni ne trguju nego mogu bez naknade traiti od bilo kojeg lana bilo to. Cijeli dan esenske zajednice obiljeen je molitvom. Prije izlaska sunca ne smiju izgovoriti ni jednu nesvetu rije. Po izlasku sunca pomole se i idu na posao koji je svakome u zajednici utvren. Rade od suneva izlaska do petog asa (11h) kada prekidaju posao i idu se oistiti. iste se u hladnoj vodi pripasujui laneni ubrus. Jedu svi zajedno u blagovaonici koju potuju kao svetite. Pekar dijeli kruh a kuhar jelo, imali su po obroku samo jedno jelo. Jeli su skromno, tek toliko da preive, smjeli su jesti meso ali im je jelovnik sainjavala uglavnom biljna hrana. Prije jela sveenik zahvali Bogu na jelu i nitko ne zapoinje jesti prije nego se blagoslovi. Na kraju obroka sveenik kao i na poetku zahvali na hrani. Poslije jela idu natrag na posao, koji traje do veere, te se ponavlja isti ritual kao i za ruak. Stranci nisu mogli doi na zajednike obroke jer je za esene blagovanje imalo religijski karakter. Josipa Flavija fascinira potpuna tiina koja vlada u zajednici. lanovi zajednice morali su potovati stroge norme. Bez nareenja mogli su initi samo dvije stvari: pruiti pomo i milosre potrebitim koji su dostojni, te pruiti hranu oskudnom. Gnjev smiju ispoljavati samo opravdano, a dana rije je vanija od zakletve koju, ako se koristi u nedostojne svrhe, usporeuju s krivokletstvom. Prouavaju spise starijih da bi znali to je za tijelo i duu spasonosno, a uz prouavanje i prepisivanje Svetih spisa, izuavaju i ljekovitost korijenja biljki te svojstva kamenja. Flavije iznosi da je kandidat prije ulaska u zajednicu godinu dana bio u kunji, neto kao vrijeme novicijata. Nakon toga dobiva tri znaka: sjekiru, pregau i bijelo odijelo. Punopravnim lanom se smatra tek nakon dvije godine, u kojima je pouavan u svetim knjigama i promatran od ostalih esena. Eseni su zadrali ureenje koje su imali Izraelci u pustinji: sveenici kao voe, leviti i ostali puk. Da bi nova zajednica mogla biti osnovana mora imati najmanje deset lanova. Na elu svake zajednice je sveenik. Zajednica je poznavala i odreene kazne za prijestupnike. To su uglavnom bili post kroz odreeni period, nadoknada tete, protjerivanje iz zajednice na odreeno vrijeme ili za stalno, te smrt za uvredu Boga ili Uitelja pravednosti. Kazne postom bile su predviene za one koji su se nemarno odnosili prema ostalim lanovima zajednice (npr. onaj koji bi zaspao na skuptini ili upadao u rije drugom lanu). Nadoknada tete bila je za one koji su upropastili ili otetili zajedniku imovinu. Taj bi morao nadoknaditi poinjenu tetu. lana koji je izbaen iz zajednice vee zakletva da ne smije primiti nikakve ivotne namirnice. Smije se hraniti samo zeljem, stoga kanjenik oslabi i na kraju umire od gladi. Takve kanjenike su inae eseni ve iscrpljene i pred smrt vraali u Zajednicu. Glad i predsmrtna groza bile su dostatne kazne za povredu Pravilnika Zajednice. Jedini grijeh koji se kanjava smru je hula na Boga i Uitelja pravednog.

Eseni su vjerovali u zagrobni ivot. Njihovo vjerovanje je jako slino sa tadanjim dualistikim vjerovanjem Helena. Dua je proistekla od najfinijeg etera te je besmrtna. Ona roenjem biva zatoena u tijelu. Tijelo je raspadljivo. Kad se dua odvoji od mesa penje se u blaenstvo radosti. Vjeruju u zagrobnu nagradu za dobre, a kaznu za zle. Dobri odlaze u ivot s druge strane oceana gdje nema bolesti, gladi, hladnoe i neimatine. Vjeno pue blagi zefir s mora, dok zli bivaju nastanjeni u hladnoj peini s vjeitim mukama.

Eseni iekuju Mesiju. Ali za razliku od idova oni ekaju dvojicu Mesija; Aronovog Mesiju (Mesiju sveenika) i Davidovog Mesiju (Mesiju kralja). U zajednici postoje i proroci ija se proroanstva rijetko ne ostvaruju.

Josip Flavije pred kraj 8. poglavlja 2. knjige spominje jo jednu zajednicu esena. Oni se slau u nauavanju s ostalim esenima. Razlika je jedino u pogledu na enu. Za njih je brak potreban. Najvaniji ivotni zadatak je potomstvo, jer bi inae zemlja bila istrijebljena. Za ulazak u brak 3. godine iskuavaju enu da bi provjerili enu da li je sposobna za raanje djece. ene se moraju prati u kouljama a mukarci s pregaom.

4. PONOVNO OTKRIE KUMRANA4. 1. Otkrie svitakaU proljee 1947. godine po gregorijanskom, 1366. po Hidretu, 5707. od stvaranja svijeta petnaestogodinji mladi beduinski pastir Muhamed ab-Dib, vjerojatno traei izgubljenu ovcu (pravi razlog njegova ulaska nije nam poznat, te su se stoga razvile mnoge legende), zalazi u jednu od mnogih spilja po kumranskim liticama, koja se nalazila oko dvije tisue koraka od sjeverozapadne obale Mrtvog mora juno od ceste koja spaja Jerihon i Jeruzalem. Tu sluajno pronalazi 7 zemljanih upova. Nadajui se zlatu, razoarao se vidjevi samo mnotvo pranjavih svitaka. Nakon to su svici doli u ruke strunjaka, te se proulo o ovom senzacionalnom otkriu, Kumranske spilje pretvorile su se u veliko nalazite, gdje se sjatilo mnotvo znanstvenika, arheologa, ali i raznih krijumara i preprodavaa. U toj se utrci za blagom unitio najvei broj spisa, koji su bili sauvani dvadeset stoljea! Beduini su udne, potamnjele kone svitke prodali na trnici u Betlehemu. Prva spilja je obiljeena 1Q, sve kasnije e biti obiljeene rednim brojem pronalaska i slovom Q. Tri svitka su, nakon to su vie puta preprodavani, zavrili kod profesora na hebrejskom sveuilitu u Jeruzalemu E. L. Sukenika, a etiri svitka za 25 funti je kupio sirijski nadbiskup u Jeruzalemu Mar Atanazije Jozua Samuel. Svitke sirijskog nadbiskupa je otkupio Sukenikov sin Yigael Yadin. Komad platna je ispitan metodom karbon-14 na Institutu za nuklearna istraivanja u Chicagu. Rezultat je bio da svitci datiraju oko 33. god. pr. Kr. uz mogunost pomicanja 200 godina unaprijed i unatrag. Nakon poetnog uspjeha beduini i arheolozi su nastavili traiti po spiljama uz Mrtvo more u nadi novih otkria. Motiv je bio razliit, beduini su u novim pronalascima vidjeli izvor zarade, a arheolozi su se nadali novim otkriima. Sljedee senzacionalno otkrie je bila spilja 4Q otkrivena 1952. godine. Ta spilja je sadravala najvei broj svitaka, a to je jo vanije, sadravala je i cjelovite svitke. Zadnje vee otkrie je bilo otkrie spilje 11Q 1958. godine. Otkrie kumranskih rukopisa je potaklo arheologe na istraivanja uz Mrtvo more od Jerihona do Masade. Pronaeno je mnotvo rukopisa u vremenskom periodu od 8. st pr. Kr. Pronalazak Svitaka s Mrtvog mora (DSS) donijelo je mnogo rasprava koje su ile u smjeru pobijanja novine koje je donijelo kranstvo, pripisujui ih Kumranskoj zajednici. Od proljea 1947. kad je otkrivena prva spilja (1Q) do sijenja 1958. kada je otkrivena posljednja jedanaesta, po rukopisima bogata, spilja (11Q) pronaeno je oko 600 rukopisa to svjedoi o impozantnosti pronalaska. Tri spilje zasluuju posebnu pozornost po bogatstvu i vrijednosti; 1Q, 4Q i 11Q. U prvoj spilji pronaeni su sedam relativno dobro sauvanih rukopisa. Rukopis knjige proroka Izaije (1QIsa), komentar, peer knjige proroka Habakuka (1QHab), pravilnik Zajednice (1QS), djelomino sauvan rukopis proroka Izaije (1QIsb), Zbirka originalnih kumranskih himni (1QH), Pravilnik rata sinova svijetla protiv sinova tame (1QM) i Apokrifna Geneza (1QGenAp). Za etvrtu spilju (4Q) je najvanije otkrie knjige Samuelove (4QSama) koja pripada svetopisamskoj tradiciji koja je bila podloga za prijevod Septuaginte. Uz ovaj rukopis pronaeni su jo i fragmenti rukopisa knjige Samuelove (4QSamb), Jeremije (4QJera) i knjige Danijelove (4QExf), te apokaliptino apokrifna literatura i rukopisi koji obrauju kumranski kalendar koji je bio posebno vaan za religiozni ivot Zajednice. Uz prvu spilju najbolje sauvani su rukopisi pronaeni u jedanaestoj spilji (11Q). Meu njima najmanje oteena je zbirka psalama (11QPsa) koja je sluila najvjerojatnije u liturgijske svrhe. Od izvanbiblijskih tekstova posebno je vaan Opis novog Jeruzalema i Job targum, pronaeni u drugim spiljama.4. 2. Vanost i sadraj kumranskih rukopisa

Kumranski spisi imaju veliku vanost za istraivanje Starog zavjeta, kasnog idovstva i Novog zavjeta kumranski rukopisi biblijskih knjiga stariji su gotovo tisuu godina od dosad poznatih najstarijih hebrejskih spisa Starog zavjeta, i stoga imaju veliku vanost za istraivanje nastanka i predaje masoretskog teksta. Spisi pruaju duboki uvid u ivot jedne kasnoidovske radikalne sljedbe, koja bitno proiruje dosadanju predodbu o kasnom idovstvu. Osvjetljuju i povijesno-religijsku pozadinu Novog zavjeta, iako neki povjesniari i istraivai precijenjuju povezanost izmeu Novog zavjeta i Kumrana. Od kumranskih spisa, tj. rukopisa i komentara biblijskih knjiga, posebno se istiu svitak Izaije i komentar Habakuka. K tomu dolaze i Pravilo zajednice, ratni svitak (Rat sinova svjetla protiv sinova tame), te fragmenti iz Damaanskog spisa, psalmi (Hodajot), apokrif Postanka i fragmenti iz apokrifnih spisa. Uglavnom se datiraju u 2.st.pr.Kr. ili u 1.po Kr. Tekst je pisan na koi i pergameni. Pojedini svici su dugi do 7 m (Izaijin svitak). U tekstovima ima popravaka i precrtavanja. Naknadno su umetane, drugim rukopisom, isputene rijei. Svici su nepotpisani, pisani lijepim rukopisom na izvuenim crtama, nema interpunkcije, to je oteavalo prevoenje. Tumaenje knjige proroka Habakuka govori o Uitelju pravednosti, koji se bori protiv grenog sveenika, koji je otpao od Boga i Tore, te pljaka svoj narod zajedno s drugim otpadnicima. To mu je uzalud, jer e na kraju sve blago pasti u ruke Kitejaca (svjetske sile koja se eli proglasiti Bogom). Uskoro, u pravo vrijeme, Bog e unititi svoje protivnike, i to rukom njegovih pravednika; Bog nee zatrti narod svoj rukom tuih naroda, ve e u ruke izabranika svojih dati Bog sud nad svim narodima.. Knjiga proroka Habakuka je prorokova tualjka Bogu na one koji krivo vjeruju, i izraava nadu u skori spas Izraela. Damaanski spis govori o Uitelju pravednosti i Novom savezu. Damask je vjerojatno alegorijsko mjesto izgnanstva, ili, po drugoj teoriji, zajednica se tamo preselila nakon 90. g. Pravilo zajednice je u biti kanon kumranske zajednice. Iznosi teoloke teze o sutini svijeta. Glavna ideja je da su u Bojim su rukama norme svih stvari, on ga je stvorio da vlada svijetom. Stvorio je i dva duha: svjetlo i tamu da se meusobno bore. Bog unaprijed predestinira ovjeka za jednu ili drugu stranu. Otpadnike treba mrziti bez milosti i u pokornosti ekati Mesiju. Djelo Rat sinova svjetla protiv sinova tame, apokaliptini spis, opis je konanog boja u kojem nadmono pobjeuju Boji izabranici, voeni sveenicima. U njemu se opisuje dramatina vizija budunosti. Taj svitak dugaak je 2,90 m i pisan je vrlo lijepim rukopisom. Na elu vojska nalaze se sveenici sa trubama koji daju prvi znak za borbu. Neki povjesniari vjeruju da je mogui autor spisa bio neko vojno lice jer su opisi samog ratovanja napravljeni na vrlo struan nain. 4. 3. Arheoloki nalazi

No, tek 1950. godine, pod pokroviteljstvom dominikanca Piere Roland de Vaux, direktora cole bibique, poela su arheoloka iskapanja na gradini Kumran i trajala su do 1956., i to u pet ekspedicija. Otkrivena je zgrada s cisternom iz 740. godine prije Krista. Vjerojatno se radi o Uzijinom utvrenju (2 Ljet 26, 10). Moda je to i Slani grad koji se spominje u knjizi Jouinoj (15, 62). Oko 100. godine prije Krista imamo nadogradnje (na starije zdanje), koje nam otkrivaju tajnu kumranskih rukopisa. Pronaeno je dvadesetak cisterni, nekoliko pisarni, obredna kupatila, velika dvorana, velika blagovaonica, toranj bez vrata 10 x 10 metara, koji je vjerojatno sluio kao zatvor ili za strogu pokoru. Pronaena je i radionica za pravljenje amfora u kojima su pohranjeni svici, te pe, metalni predmeti i novac. Znaajno je veliko groblje od preko 400 kamenih humaka. U njima su pronaeni ostaci sredovjenih mukaraca u starosti od 20 do 50 godina, ukopanih bez ikakva nakita i goli, okrenuti glavom prema istoku. Uz rubove ima nekoliko enskih grobova s nakitom i djejih. No niti jedno obiteljsko groblje! To je oito bila sredinja zgrada, zgrada matica zajednice kojoj pripadaju kumranski rukopisi. Zajednica je ivjela izvan tog zdanja, pod atorima, pojatama, u piljama, a ovo im je bilo mjesto okupljanja na zajednike ine.5. ZAKLJUAKNijedno otkrie u povijesti ovjeanstva nije donijelo toliko puno kontroverzije kao to je to sluaj s otkriem Kumrana i kumranskih spisa. Ta kontroverzija se prvenstveno odnosi na odnos kumranske zajednice i kranstva, te paraleli Uitelj pravednosti Isus Krist. Mnotvo je autora pokualo osporiti novinu kranstva, koja se prvenstveno odnosi na novo shvaanje Saveza, odnosa meu ljudima i eshatologiju. Dokaz u prilog tim tezama je vremenski smjetaj kumranske zajednice koja je nestala neposredno pred pojavom novog proroka Isusa Krista i Radosne vijesti koju je On propovijedao. I zato ovaj seminar je dragocjen jer rasvjetljava povijest nastanka, razvitka i ulogu kumranske zajednice u kontekstu izraelske povijesti i njen odnos s kranstvom. Cilj ovoga seminarskog rada su uvodna promiljanja o kumranskoj zajednici njenim spisima. Povijesni razvoj i geografski smjetaj pomau u boljem razumijevanju uzroka i posljedica nastanka sljedbe, njen razvoj i tumaenja nauke. Nadalje nastojali smo pokazati to i kako o kumranskoj zajednici piu i misle suvremenici sljedbe, poznati pisci toga vremena. Vidjeli smo da je na njih sljedba ostavila dubok trag to se moe protumaiti tajanstvenou zajednice, upravo tajanstvenost je jedan od motiva zato je sljedba dugo ostala ne zapaena i neistraivana, dakako uz tajnovitost ne zanemariva je uloga i gospodara zemlje koji su s kroz dva tisuljea puno puta promijenili. Zadnja cjelina koju smo obradili je ponovno otkrie svitaka s Mrtvog mora i Kumrana. Mnogo sluajnih okolnosti se poklopilo te je na pozornicu povijesti ponovno ugledala svijetlo dana kumranska zajednica i svitci s Mrtvog mora. Danas se arheolozi i povjesniari slau da je kumranska zajednica esena jedne od religioznih sljedbi koje su nastale u Palestini u 2. i 1. st. pr. Kr. Posebno to je zaintrigiralo znanstvenike je ekskluzivnost sljedbe, njen posve razliit stav prema Savezu, odnosu Jahve i Izabranog naroda i napose odnos meu lanovima sljedbe, to je novina u idovstvu. Mislim da se ovim radom moe stei ira slika o Kumranu i spisima koji su nedvojbeno pripadali zajednici. Kumranska zajednica jo uvijek nije dovoljno istraena, prema tome zahtijevati e pozornost znanstvenika dok god se ne pronae konano rjeenje tajne zvane svitci s Mrtvog mora i Kumran. Dodirnih toaka izmeu kranstva i esena ima, ali je potrebno, to je i cilj ovog seminara, napraviti jesnu distinkciju izmeu esena i kranstva. Novina kranstva nije i ne moe biti ugroena otkriem kumranske zajednice, nego pomae u otkrivanju povijesnog konteksta djelovanja Isusovog raanja nove zajednice Crkve.

6. DODATAK

Slika 3.: Spilja broj 4. (4Q), u kojoj su pronaeni najznaajniji rukopisi u glinenim upovima.

Slika 4.: Jedan od pronaenih rukopisa, ispisan krasopisom na pergameni.

7. LITERATURA BAGARI, fra Ivo, Kumranski rukopisi i Novi Zavjet, Knjinica Naih Ognjita, ___________Tomislavgrad, 1996.

BURI, Josip, ivot i obiaji Svete zemlje u Isusovo vrijeme, Crkva u svijetu, Split, 1998.

HARRINGTON, Wilfrid J., Uvod u Bibliju. Spomen Objave, KS, Zagreb, 1977.

HARRINGTON, Wilfrid J., Uvod u Novi zavjet. Spomen ispunjenja, KS, Zagreb, 1990.

KELLER, Werner, Povijest idovstva. O biblijskim vremenima do stvaranja Izraela, gggggggggggNaprijed, Zagreb, 1997.

Kumran, Kumranski spis, u: PRAKTINI BIBLIJSKI LEKSIKON, prir. A. Grabner gggggggggggHaider, KS, Zagreb, 1997., str. 184.-185., v.

Kumran, u: BIBLIJSKI LEKSIKON, prev. Grgi, Kolanovi, agar, KS, Zagreb, 1972.

Kumranski rukopisi iz peina kraj Mrtvog mora, prev. i prir. Eugen Verber, Beogradski gggggggggggizdavako-grafiki zavod, Beograd, 1982.

REBI, Adalbert, Biblijske starine, KS, Zagreb, 1992.

AGI, Janko, Uitelj pravednosti i Isus Krist, u: Spectrum, 1. (1967.) III.

AGI, Janko, Uitelj pravednosti i Isus Krist, u: Spectrum, 1.(1967.) II. TOMI, Celestin, Kumranska zajednica i kranstvo, u: Bogoslovska smotra, 43. (1973.) IV.

TOMI, Celestin, Kumranska zajednica. Istina o Kumranu (3), u: Veritas, 41. (2002.) V. VIDOVI, Pero, Kumran u Novom zavjetu, u: Obnovljeni ivot, 51. (1996.) V.

WERBER, Eugen, Kranstvo prije Krista?, Liber, Zagreb, 1972.

YAMAUCHI, Edwin, Svijet prvih krana, Duhovna stvarnost, Zagreb, 1985.

8. SADRAJ21. UVOD

32. ZAJEDNICA U KUMRANU

32. 1. Povijest i geografski smjetaj Kumrana

52. 2. Kumranska zajednica eseni

73. SUVREMENICI ESENSKE ZAJEDNICE

73. 1. Filon Aleksandrijski

83. 2. Plinije Stariji

83. 3. Josip Flavije

114. PONOVNO OTKRIE KUMRANA

114. 1. Otkrie svitaka

124. 2. Vanost i sadraj kumranskih rukopisa

134. 3. Arheoloki nalazi

155. ZAKLJUAK

166. DODATAK

197. LITERATURA

208. SADRAJ

www.maturski.orgSlika 1.

Geografski smjetaj arheolokog nalazita Kumranske gradine i spilja u kojima su pronaeni rukopisi.

Slika 2.:

Satelitska snimka Svete zemlje, na kojoj je vidljiv iri geografski smjetaj Kumrana.

Slika 5.: Ulaz u mikvah obrednu kupelj, koja je vidljivo oteena u velikom potresu 31. pr. Kr.

Slika 6.: Fotografski prikaz sredinjih prostorija Kumranske gradine.

v. DODATAK, Slika br. 1 i 2

Usp. A. REBI, Biblijske starine, KS, Zagreb, 1992., str. 44.

Usp. W. J. HARRINGTON, Uvod u Novi zavjet. Spomen ispunjenja, KS, Zagreb, 1990., str. 32.

Usp. P. VIDOVI, Kumran u Novom zavjetu, u: Obnovljeni ivot, 51 (1996.) V., str. 522.

Usp. C. TOMI, Kumranska zajednica i kranstvo, u: Bogoslovska smotra, 43. (1973.) IV., str. 416.

Usp. C.TOMI, Kumranska zajednica. Istina o Kumranu (3), u: Veritas, 41. (2002.) V., str. 35.

Usp. Kumran, u: BIBLIJSKI LEKSIKON, KS, Zagreb, 1972., str. 166.-167.

Usp. J. BURI, ivot i obiaji Svete zemlje u Isusovo vrijeme, Crkva u svijetu, Split, 1998., str. 120.

Usp. C. TOMI, Kumranska zajednica i kranstvo, str. 408.

Usp. J. AGI, Uitelj pravednosti i Isus Krist, u: Spectrum, 3. (1967.) I., str. 10.

Usp. P. VIDOVI, Kumran u Novom zavjetu, str. 522.

Usp. E. VERBER (prev. i prir.), Kumranski rukopisi iz peina kraj Mrtvog mora, , Beogradski izdavako-grafiki zavod, Beograd, 1982., str. 7.

Usp. E. WERBER, Kranstvo prije Krista?, Liber, Zagreb, 1972., str. 63.-66.

Usp. isto, str. 66.

Usp. isto, str. 223.-228.

Usp. isto, str. 2.

Usp. isto, str. 4.

Usp. I. BAGARI, nav. dj., str. 21.

Usp. J. AGI, Uitelj pravednosti i Isus Krist, u: Spectrum, 1.(1967.) II, Zagreb, str. 14.

v. DODATAK, Slika br. 3

Usp. I. BAGARI, nav. dj., str. 23.

Usp. isto, str. 20.-24.


Usp. Kumran, Kumranski spisi, u: PRAKTINI BIBLIJSKI LEKSIKON, KS, Zagreb, 1997., str. 184.-185.

Usp. E. VERBER (prev. i prir.), Kumranski rukopisi iz peina kraj Mrtvog mora, str. 7.

Usp. W. HARRINGTON, nav. dj., str. 131.



PAGE 3

Documents

Kumranski Rukopisi i Novi Zavjet