KURIKULUM - vrtic-gajnice.zagreb.hr 2017.pdf · INTEGRACIJA “ ... inkluzija djece s posebnim potrebama u redoviti odgojno-obrazovni program vrtića Konstruktivističke i sukonstruktivističke

Dječji vrtić „Gajnice“

Hrvatskih iseljenika 6

10090 Zagreb

KURIKULUM

DJEČJEG VRTIĆA

„GAJNICE“

Rujan 2017.

SADRŽAJ

1. UVOD .................................................................................................................................... 3

2. USTROJ ................................................................................................................................ 4

2.1. STRUČNO – RAZVOJNI CENTAR DJEČJEG VRTIĆA „GAJNICE“ ZA

PROVEDBU PROGRAMA „RANA STIMULACIJA OSJETILA – SENZORNA

INTEGRACIJA“ ...................................................................................................................... 5

3. MATERIJALNI UVJETI .................................................................................................... 6

4. ODGOJNO – OBRAZOVNI RAD ..................................................................................... 7

4.1. VIZIJA VRTIĆA ............................................................................................................... 7

4.2. MISIJA VRTIĆA .............................................................................................................. 7

4.3. CILJEVI KURIKULUMA .............................................................................................. 8

4.4. BITNE ZADAĆE KURIKULUMA ................................................................................ 8

4.5. METODE I OBLICI RADA ............................................................................................ 9

4.6. POTICANJE RAZVOJA TEMELJNIH KOMPETENCIJA .................................... 10

5. NJEGA I SKRB .................................................................................................................. 13

6. STRUČNO USAVRŠAVANJE ODGOJNIH DJELATNIKA ....................................... 15

7. SURADNJA S RODITELJIMA ....................................................................................... 17

8. SURADNJA S VANJSKIM USTANOVAMA ................................................................. 19

9. VREDNOVANJE KVALITETE RADA USTANOVE ................................................... 20

10. FINANCIRANJE PROGRAMA ................................................................................... 29

11. PREVENTIVNO – SIGURNOSNI PROGRAMI I PROTOKOLI POSTUPANJA U

MOGUĆIM RIZIČNIM SITUACIJAMA ........................................................................... 30

11.1. PREVENTIVNI PROGRAM MJERA POVEĆANE SIGURNOSTI DJECE U

DJEČJEM VRTIĆU „GAJNICE“ ....................................................................................... 30

11.2. PROGRAM AKTIVNOSTI ZA SPRJEČAVANJE NASILJA MEĐU DJECOM I

MLADIMA ............................................................................................................................. 35

11.3. PROGRAM SUZBIJANJA OBITELJSKOG NASILJA ......................................... 38

11.4. PROGRAM SUZBIJANJA KORUPCIJE (RAZINA ODGOJNO-

OBRAZOVNOG RADA S DJECOM) ................................................................................. 42

11.5. POSTUPCI ODGOJITELJA KOJI POMAŽU DJECI PRI USVAJANJU I

NJEGOVANJU TEMELJNIH HUMANIH VRIJEDNOSTI I PODRŽAVANJU I

IZGRAĐIVANJU POZITIVNIH OSOBINA LIČNOSTI ................................................. 46

11.6. PROGRAM PREVENCIJE H I V - a ........................................................................ 53

11.7. PROTOKOL ZA POSTUPANJE U SLUČAJU POTREBE PRUŽANJA PRVE

POMOĆI U VRTIĆU – NAPUTAK O POSTUPANJU I NAJČEŠĆE SITUACIJE ...... 55

11.8. PROTOKOL U SLUČAJU PROBLEMATIČNOG SEKSUALNOG PONAŠANJA

DJECE ..................................................................................................................................... 62

11.9. PROTOKOL UVOĐENJA TREĆEG ODGOJITELJA U RAD S DJECOM S

TEŠKOĆAMA ........................................................................................................................ 64

11.10. PROTOKOL ZA POSTUPANJE U SLUČAJU NASILJA MEĐU DJECOM U

VRTIĆU .................................................................................................................................. 65

12. LITERATURA , DOKUMENTI I ZAKONSKI AKTI VEZANI ZA SUSTAV

RANOG I PREDŠKOLSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA ......................................... 67

1. UVOD

Predškolski odgoj i naobrazba kao dio sustava odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske u

Dječjem vrtiću „Gajnice“ namijenjen je djeci od navršene godine dana do polaska u školu, a

svrha mu je osiguravanje optimalnih uvjeta za uspješan odgoj i cjelovit razvoj te razvoj

kompetencija polazeći od suvremenog shvaćanja djeteta i nove paradigme odgoja. Nove

spoznaje o razvoju, odgoju i učenju nameću zahtjev da dijete bude prihvaćeno kao cjelovito

biće, kao subjekt vlastitog odgoja i obrazovanja, kao aktivno, znatiželjno i kompetentno biće,

kao osoba koja ima svoju kulturu, potrebe i prava a djetinjstvo je proces socijalne konstrukcije

koji djeca i odrasli zajednički izgrađuju. Dakle, suvremeno shvaćanje djeteta i djetinjstva

temelj je kvalitetnog oblikovanja odgojno – obrazovnog procesa koji se kontinuirano

usklađuje i s nacionalnim zahtjevima koji su sadržani u Nacionalnom kurikulumu za rani i

predškolski odgoj i obrazovanje.

2. USTROJ

Ustroj Dječjeg vrtića „Gajnice“, ustanove za rani odgoj kao mjesta kvalitetnog življenja,

proizlazi iz vrijednosti koje se izvode iz najboljeg humanističkog nasljeđa društva i

civilizacije. Utemeljen je na vrijednostima slobode i poštovanja svakog pojedinca i djeteta i

odraslog . To je mjesto zajedničkog učenja u kojem dijete stječe znanje aktivno, koristeći sav

svoj urođeni istraživački i otkrivački potencijal. Vrtić je i demokratski ustrojen i svi subjekti

su suodgovorni za njegovo ukupno djelovanje i kvalitetu. U njemu se njeguje profesionalno

partnerstvo svih stručnih djelatnika, zajednički se promišlja, realizira i evaluira odgojno-

obrazovni proces s ciljem podizanja kvalitete tog procesa. Tu se postavlja temelj za

cjeloživotno učenje djece, potiče ih se na izražavanje prijedloga, sugestija, inicijativa i na taj

način potiče razvoj građanske kompetencije. Dječji vrtić „ Gajnice“ karakterizira i otvorenost

prema užoj i široj zajednici kao i otvorenost prema unutra koju karakterizira povezivanje i

suradnja odgojno – obrazovnih skupina, suradničko ozračje i timski rad.

Svi međusobno zavisni elementi ili podsustavi svojom kontinuiranom interakcijom određuju

obilježja ustanove. Jedan od tih podsustava je odgojno – obrazovna skupina kao homogena,

jedinstvena zajednica djece i odraslih, koja stvara uvjete u kojima dijete ima priliku

ostvarivati raznovrsne interakcije sa svojim materijalnim i društvenim okruženjem.

2.1. STRUČNO – RAZVOJNI CENTAR DJEČJEG VRTIĆA „GAJNICE“ ZA

PROVEDBU PROGRAMA „RANA STIMULACIJA OSJETILA – SENZORNA

INTEGRACIJA“

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa imenovalo je 10. travnja 2009. godine Dječji vrtić

“Gajnice” stručno – razvojnim centrom za provedbu programa „Rana stimulacija osjetila –

senzorna integracija“ i unapređivanja stručnog rada u području predškolskog odgoja i

stručnog usavršavanja stručnih djelatnika u dječjim vrtićima. Ponovo imenovanje i dostava

rješenja ostvareno je dana 11.lipnja 2013. godine.

Profesionalno povezivanje i razmjena znanja i iskustava s praktičarima drugih vrtića ostvaruje

se i u sklopu Stručno – razvojnog centra Dječjeg vrtića „Gajnice“. Povezujući teoriju,

prvenstveno najnovije spoznaje iz neuroznanosti, i svakodnevnu praksu osvijestili smo značaj

rane stimulacija osjetila, posebno temeljnih (dodir, propriocepcija i vestibularno osjetilo) čija

integracija osjeta dovodi do funkcija koje su temelj višeg kognitivnog učenja. Unaprjeđivanje

rada iz ovoga područja zahtijevalo je kontinuirano učenje, istraživanje prakse, provjeravanje i

promišljanje teorijskih postavki kao i njihovo prilagođavanje našim konkretnim uvjetima te

superviziju. S vremenom je rasla i kvaliteta programa koji je provjeravan u praksi suradnjom s

američkim stručnjakom dr. sc. Stephenom Violom (kao supervizorom programa) i prof. dr. sc.

Reom Fulgosi – Masnjak.

3. MATERIJALNI UVJETI

Prostorno materijalni uvjeti usklađuju se prema mogućnostima sa propisima iz Državno

pedagoškog standarda. Svi objekti, osim jednog, su namjenski građeni tako da su uglavnom

usklađeni sa propisanim standardom. Zgrade i vanjski prostori ograđeni su i sigurni te

opremljeni za nesmetano odvijanje odgojno obrazovnog rada. Zdravstveno- higijenski uvjeti

rada i sigurnosti se također usklađuju prema propisanim standardima i mjerama.

Posebna pažnja posvećuje se didaktičkim materijalima, pomagalima, tehničkoj opremi,

spravama i drugoj opremi koji su u funkciji planiranja, ostvarivanja, praćenja i evaluacije

odgojno – obrazovnog procesa.

Kako djeca uče aktivno, istražujući, čineći, surađujući s drugom djecom i odraslima okružje

treba biti pedagoški dobro promišljeno i imati visoki obrazovni potencijal. Prostorna

organizacija i sadržajna opremljenost koja nalikuje obiteljskom pridonosi dobrom ozračju u

skupini i dijete se tada osjeća dobro i ugodno.

4. ODGOJNO – OBRAZOVNI RAD

4.1. VIZIJA VRTIĆA

Vrtić kao ugodno i poticajno mjesto za življenje i učenje djece i odraslih, te razvoj njihovih

kompetencija.

4.2. MISIJA VRTIĆA

Implementacija integrativnih, humanističkih, konstruktivističkih i sukonstruktivističkih

značajki Nacionalnog kurikuluma u kurikulum vrtića.

Razrada značajki koje implementiramo

Integrativne

značajke

njega, odgoj i učenje djece shvaća se cjelovito, međusobno je

isprepleteno i sastavni je dio svakog segmenta zajedničkog

življenja djeteta s drugom djecom i odraslima u vrtiću

svaka aktivnost istodobno podupire različite aspekte cjelovitog

razvoja, te sadrži priliku objedinjavanja različitih područja

njihova učenja

kvaliteta učenja djece korespondira sa kvalitetom njihova

svakodnevnog življenja u vrtiću, a nije ograničena na

parcelizirano i segmentirano poučavanje djece pojedinim

sadržajima

Razvojne značajke

odgojitelj organizira okružje za učenje, prati i procjenjuje

trenutne interese, znanje i razumijevanje djece te nastoji

omogućiti njihov daljnji razvoj u sklopu novih intervencija u

okružju i stimuliranja rasprava s djecom i među djecom

kvaliteta sudjelovanja odgojitelja u procesu učenja djeteta

proporcionalna je usklađenosti odgojiteljevih izravnih

intervencija sa situacijom

naglasak je na oblikovanju uvjeta za učenje, tj. situacija koje

pogoduju određenim aktivnostima učenja

posebno se cijene samoinicijativne i samoorganizirane

aktivnosti djece koje odgojitelj potiče i podržava

Humanističke

značajke

oblikovanje odgojno-obrazovnog pristupa temelji se na

suosjećanju, prihvaćanju i međusobnom pružanju potpore

dijete se osposobljava za razumijevanje svojih prava, obaveza i

odgovornosti, te prava, obaveza i odgovornosti drugih

inkluzija djece s posebnim potrebama u redoviti odgojno-

obrazovni program vrtića

Konstruktivističke i

sukonstruktivističke

učenje shvaćeno kao stvaranje, tj. konstruiranje i

sukonstruiranje znanja

presudnu ulogu u procesu učenja predstavlja vlastita aktivnost

značajke

djeteta te kontekst u kojem se učenje događa

odgojitelj dijete potiče na promišljanja i kreiranja novog znanja

temeljenog na promišljanju, a ne na memoriziranju i recepciji

postojećeg

težište se stavlja na razvoj individualiteta i identiteta svakog

djeteta, te poticanje njegova samoregulirajućeg učenja

učenje je i socijalni proces u kojem različitost perspektiva,

znanja i razumijevanja djece predstavlja snažan potencijal

zajedničkog učenja

4.3. CILJEVI KURIKULUMA

- Osiguravanje osobne, emocionalne, tjelesne, obrazovne i socijalne dobrobiti djeteta

kroz integraciju zadanog i uspješnog individualnog funkcioniranja, pozitivnih

socijalnih odnosa u kvalitetnom okruženju vrtića;

- Cjelovit razvoj, odgoj i učenje djeteta te poticanje i osnaživanje razvoja temeljnih

životnih kompetencija za cjeloživotno učenje.

4.4. BITNE ZADAĆE KURIKULUMA

- Cjelovito shvaćanje i međusobno povezivanje procesa njege, odgoja i učenja djeteta;

- Poticanje djeteta na istraživanje, otkrivanje, aktivno i multisenzoričko učenje, koje

uključuje više različitih kanala učenja: vid, sluh, opip, miris, okus i kretanje;

- Aktivno sudjelovanje djeteta u oblikovanju odgojno-obrazovnog procesa;

- Poticanje djeteta na stvaralačko izražavanje vlastitih ideja, iskustava i emocija u nizu

„umjetničkih“ područja;

- Poticanje razvoja samostalnog i kritičkog mišljenja djeteta i njegovog ohrabrivanja na

donošenje vlastitih odluka.

4.5. METODE I OBLICI RADA

Polazište za odabir metoda i oblika rada temelji se na suvremenom shvaćanju djeteta kao:

- cjelovitog bića;

- istraživača i aktivnog stvaratelja znanja;

- socijalnog subjekta sa specifičnim potrebama, pravima i kulturom;

- aktivnog građanina zajednice;

- kreativnog bića sa specifičnim stvaralačkim i izražajnim potencijalima.

Metode i oblike rada odgojitelj prilagođava konkretnim mogućnostima, različitim potrebama,

sposobnostima i interesima djece. Posebna pozornost usmjerena je na utvrđivanje postojećeg

iskustva, znanja i razumijevanja djece te oblikovanje uvjeta za njihovo dograđivanje. Potiče

se multisenzoričko učenje, koje uključuje: vid, sluh, opip, miris, okus, kretanje.

Učenje putem osjetila omogućuje djeci da na prirodan i aktivan način otkrivaju svijet oko

sebe. Dijete osjetilima prima informacije, organizira ih i integrira s već postojećim. Svako

novo osjetilno iskustvo mijenja i stvara sve složenije predodžbe te utječe na razvoj mišljenja i

učenja. Bez konkretnih fizičkih iskustava, dijete uči bez razumijevanja, isključivo na razini

mehaničkog pamćenja.

Osobita važnost pridaje se igri djece. Zadubljenost, zaokupljenost djece u svoju igru, je oblik

dubinskog učenja djece kroz koji ona razvijaju sposobnosti koje su neophodne u današnjem

društvu: prosocijalno ponašanje, samoreguliranje, suradnju s vršnjacima, usredotočenost na

zadatke, osposobljavanje za samostalan rad i preuzimanje odgovornosti pri izvršavanju

zadataka.

Uz igru, djeca uče i kroz istraživačke i druge aktivnosti koje su za njih svrhovite, tj.

neposrednim iskustvom s raznovrsnim resursima učenja. Pri tome stupaju u raznovrsne

socijalne interakcije s drugom djecom i odraslima, koji im daju primjerenu potporu u zoni

sljedećeg razvoja. Na taj način se osnažuje samoorganizacijski, istraživački, otkrivački

potencijal aktivnosti djece.

Odgojitelj osnažuje metakognitivne sposobnosti djece te potiče njihovo samomotivirano i

samoregulirajuće učenje.

Djeca imaju različite mogućnosti simboličkog izražavanja koje uključuje likovne, grafičke,

verbalne, motoričke, gestikulacijske i druge ekspresivne modalitete. To im olakšava

razumijevanje i integriranje koncepata koji se bave korištenjem simbola za izradu pisanih

bilješki u njima svrhovitom kontekstu.

Kvalitetna komunikacija odgojitelja s djecom u odgojno-obrazovnom procesu očituje se kroz

(Ellis, 2004.):

- osjetljivost odgojitelja za potrebe djece (senzitivnost)

- ohrabrivanje djece na donošenje odluka i osjećanje posljedica vlastitog izbora

(autonomiju)

- poštivanje interesa i mogućnosti djece te poticanje njihova daljnjeg razvoja

(stimulaciju).

Takva komunikacija omogućuje djeci stjecanje kvalitetnih sustava razumijevanja svijeta u

kojem žive iz perspektive povezanosti i uspješne komunikacije s drugima.

Stupanj razumijevanja djece u mnogome određuje kvalitetu odnosa i komunikacije. Zato je

djecu potrebno pažljivo promatrati i slušati te o njihovom ponašanju reflektirati (s djecom,

odgojiteljima i drugim stručnim djelatnicima), kroz tzv. pedagogiju slušanja (Malaguzzi,

1998.).

Razvijaju se različite tehnike pažljivog promatranja i razumijevanja djece, kao podloge za

kvalitetno oblikovanje odgojno-obrazovnog procesa u dječjem vrtiću.

4.6. POTICANJE RAZVOJA TEMELJNIH KOMPETENCIJA

Odgojno-obrazovni proces fleksibilno je organiziran oko ciljeva usmjerenih prema osiguranju

dobrobiti za dijete te izgradnju osam temeljnih kompetencija za cjeloživotno učenje. Važno

mjesto pri tome, daje se planiranju uvjeta (okruženja) za održavanje različitih odgojno-

obrazovnih aktivnosti i stjecanje raznovrsnih odgojno-obrazovnih i socijalnih iskustava djece,

koja će im pomoći u razvoju ishodišnih kompetencija /18/.

KLJUČNE KOMPETENCIJE ZA

CJELOŽIVOTNO UČENJE

UVJETI ZA NJIHOV RAZVOJ

1. Komunikacija na materinskom

jeziku

Organizacija odgojno-obrazovnog procesa

oslanja se na stvaranje poticajnog jezičnog

okruženja te poticanje djece na raznolike

socijalne interakcije s drugom djecom i

odraslima

2. Komunikacija na stranim jezicima Primjena situacijskog pristupa učenju koji

djetetu omogućuje upoznavanje,

razumijevanje i smisleno korištenje jezika u

nizu različitih aktivnosti i situacija

3. Matematička kompetencija i

osnovne kompetencije u

prirodoslovlju


vrtića oslanja se na stvaranje poticajnog

matematičkog i prirodoslovnog okruženja,

osnaživanje samoinicijativnih i

samoorganiziranih aktivnosti djece, te

osiguranje primjerene potpore odgojitelja u

zoni sljedećeg razvoja djece

4. Digitalna kompetencija Djeci se, sukladno dobi, omogućuje

korištenje računala u aktivnostima planiranja,

realizacije i evaluacije odgojno-obrazovnog

procesa

5. Učiti kako učiti Organizacija odgojno-obrazovnog procesa

vrtića usmjerena je na osnaživanje

metakognitivnih sposobnosti djece te

poticanje njihova samomotiviranog i

samoregulirajućeg učenja

6. Socijalna i građanska kompetencija Organizacija odgojno-obrazovnog procesa

oslanja se na stvaranje poticajnog socijalnog

okruženja, poticanje djece na iznošenje i

argumentiranje svojih stajališta te

uključivanje djece u donošenje odluka koje se

odnose na njihovo življenje u vrtiću

7. Inicijativnost i poduzetnost Organizacija odgojno-obrazovnog procesa

vrtića oslanja se na poticanje

samoinicijativnih i samoorganiziranih

aktivnosti djece te osiguranje primjerene

potpore djetetu da svoje ideje i zamisli

propituje, isprobava i samoevoluira.

Prihvaćanje i poticanje inicijativnosti i

poduzetnosti djeteta u oblikovanju odgojno-

obrazovnog procesa, djetetu omogućuje da

prakticira uloge aktivnog sukonstruktora

kurikuluma

8. Kulturna svijest i izražavanje Odgojitelj osvještava djecu o vlastitom

identitetu i nacionalnoj kulturi. Vrtićko

okruženje zadovoljava visoke estetske

standarde. Djeca se potiču na različite oblike

stvaralačke prerade svojih doživljaja i

iskustava u nizu umjetničkih područja i

izražajnih medija

Uz osam navedenih kompetencija, dajemo devetu kompetenciju – motoričku, koja je za

predškolsko dijete vrlo važna, a ne može se podvesti pod neku od navedenih kompetencija

9. Motoričke kompetencije


vrtića oslanja se na prihvaćanje igre i drugih

aktivnosti koje doprinose svrhovitom učenju i

cjelovitom razvoju djece te razvoju navika

tjelesnog vježbanja i očuvanja vlastitog

zdravlja

5. NJEGA I SKRB

MJERE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE I PREHRANE U DJEČJEM VRTIĆU

„GAJNICE“

Mjere zdravstvene zaštite djece predškolske dobi obuhvaćaju potrebne preduvjete za

osiguranje pravilnog rasta i razvoja djece u dječjem vrtiću.

Prije upisa djeteta u dječji vrtić obvezan je prethodni sistematski zdravstveni pregled o kojem

roditelj, skrbnik, odnosno posvojitelj djeteta treba dječjem vrtiću predočiti potvrdu o

obavljenom sistematskom zdravstvenom pregledu predškolskog djeteta prije upisa u vrtić.

Upis djeteta u dječji vrtić uvjetuje se urednim cijepljenjem protiv bolesti iz programa

obveznih cijepljenja, s iznimkom djece koja imaju kontraindikacije.

MJERE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

Sustavno se provode preventivne mjere za smanjenje zaraznih bolesti službenom evidencijom

pobola djece u svakoj grupi.

Roditelj je dužan donositi od pedijatra zdravstvenu potvrdu kod ponovnog dolaska djeteta u

kolektiv.

Vrtić surađuje s higijensko-epidemiološkom službom s kojom po potrebi provodima mjere

suzbijanja epidemije bolesti.

Vrtić prati kontinuirano za svako dijete karton imunizacije po obaveznom kalendaru

cijepljenja, te se kontaktiraju roditelji koji ih redovito ne provode i upućuju nadležnim

pedijatrima.

Redovito se prati higijena unutarnjeg i vanjskog prostora vrtića, te se u objektu i oko njega

provode potrebne mjere dezinfekcije, deratizacije i dezinsekcije, te sigurnosne mjere.

Tijekom pedagoške godine sustavno se prati rast i razvoj djece i stanje uhranjenosti

provođenjem antropometrijskih mjerenja.

Provodi se zdravstveni odgoj djece kako bi usvojili higijenske navike.

Kontinuirano se prati evidencija ozljeda, u dječjem vrtiću su postavljeni ormarići prve pomoći

koji su raspoređeni u sva četiri objekta i u svakom objektu postoje osobe koje su zadužene za

pružanje prve pomoći.

Svakodnevno se provodi boravak na zraku u skladu s vremenskim uvjetima.

Prehrana djece u vrtiću je raznovrsna, te se jelovnici izrađuju prema prehrambenim

standardima,te je u skladu s preporučenim dnevnim energetskim i nutritivnim vrijednostima.

Pravilnim odabirom zdravih namirnica u jelovnike nastoji se djecu naučiti zdravim

prehrambenim navikama.

Posebna pozornost posvećuje se djeci s posebnim potrebama u prehrani- alergije, dijabetes,

celijakija. Svakom djetetu se osigurava dostupnost vode.

Higijensko sanitarne uvjete prehrane nadzire Hrvatski zavod za javno zdravstvo, te se prema

zakonskoj obvezi u kuhinji provodi HACCAP sustav.

Dječji vrtić „Gajnice“ zadovoljava higijensko tehničke zahtjeve koji se odnose na

osvijetljenost, prozračivanje, toplinsku zaštitu, opskrbu vodom, odvodnju otpadnih tvari,

zaštita od požara i provala.

6. STRUČNO USAVRŠAVANJE ODGOJNIH DJELATNIKA

Današnje društvene promjene te socijalni i ekonomski razvoj intenzivno nas usmjeravaju na

nužnost cjeloživotnog učenja. Zato bi obrazovanje i profesionalni razvoj odgojnih djelatnika

trebali biti u središtu interesa svake odgojno-obrazovne ustanove. U skladu s time, kao bitnu

zadaću kurikuluma vrtića ističemo važnost stvaranja kulture učenja i razvijanja

individualnih kompetencija svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa. Cjeloživotno

učenje više ne može biti pitanje osobnog odabira, nego obveza i odgovornost svakog

pojedinca.

Odgojitelji često drže da bi znanja proizašla iz njihova inicijalnog obrazovanja, koje se temelji

na pozitivističkom konceptu, trebala biti polazište za njihovu praksu. Nerijetko očekuju od

suradnika koji su uključeni u proces njihova profesionalnog razvoja gotova rješenja i

odgovore na svoje probleme, teško mijenjaju svoju pasivnu ulogu primatelja znanja i

mijenjaju pristup učenju. Naš je cilj udaljiti se od takvoga razmišljanja i prakse i što je

moguće više težiti stvaranju funkcionalnog znanja odgojitelja kroz refleksivnu praksu. Dakle,

osobni profesionalni napredak svakog pojedinca, prvenstveno u njegovim uvjerenjima i

djelovanju, doprinosit će unapređenju kulture stjecanja znanja i razvijanja nekih novih

kompetencija.

Odgojitelji, kao nosioci procesa promjene, imaju pred sobom nove zahtjeve koji

podrazumijevaju redefiniranje njihovih kompetencija. Tako se, prema Peeters i Vandenbroeck

(2011), ističu akcijski orijentirane kompetencije koje odgojiteljima omogućuju razvoj

njihovih istraživačkih i refleksivnih umijeća s ciljem sukonstruiranja znanja svih sudionika

odgojno-obrazovnog procesa, uključujući tu, uz odgojitelje, i djecu, i roditelje i sustručnjake,

te mijenjanja postojeće prakse. Ovakav koncept profesionalnog usavršavanja, koji bi

zadovoljio potrebe suvremene odgojno-obrazovne prakse, podrazumijeva sudjelovanje

praktičara u akcijskim istraživanjima. Njima bismo u našemu vrtiću željeli kod odgojitelja

osvijestiti važnost njihove proaktivne uloge koja uključuje samostalna i zajednička kritička

promišljanja o praksi i svojim djelovanjima u njoj, kontinuirana promatranja, procjenjivanja i

problematiziranja prakse te preuzimanje odgovornosti za implementaciju i provedbu

promjena.

Naše je višegodišnje opredjeljenje graditi kvalitetnu odgojno-obrazovnu praksu, a time i

kurikulum vrtića, „iznutra“, prvenstveno putem refleksivne prakse. Na taj način stvaramo

pretpostavke za samoučenje i kontinuirano mijenjanje uvjerenja odgojitelja vezano za

odgojno-obrazovne praksu ovisno o specifičnim kontekstualnim uvjetima.

U skladu s time, kroz ove strategije ćemo ostvarivati svoju bitnu zadaću u odnosu na stručno

usavršavanje odgojnih djelatnika:

- na razini vrtića:

dnevne refleksije odgojitelja po objektima,

tjedne sastanke odgojitelja, stručnih suradnika i povremeno vanjskog eksperta (prof.dr.sc.

Arjana Miljak) po objektima

mjesečne sastanke i razmjenu iskustava odgojitelja koji rade u jezičnim skupinama

(Desetsatni program učenja engleskog jezika za djecu predškolske dobi, Desetsatni program

učenja njemačkog jezika za djecu predškolske dobi, Program ranog učenja engleskog jezika

za djecu predškolske dobi - dva puta tjedno)

povremene sastanke trećih odgojitelja u skupini za djecu s posebnim potrebama i stručnih

suradnika – psiholog, defektolog i logoped

rad odgojiteljskog vijeća,

module Stručno-razvojnog centra vrtića,

obveznu stručnu literaturu

- izvan vrtića:

stručne skupove u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje

različite skupove, seminare, radionice, tečajeve i sl. koje organiziraju drugi vrtići, udruge i

organizacije, a prepoznati su kao kvalitetni i suvremeni oblici stručnog usavršavanja.

7. SURADNJA S RODITELJIMA

Obitelj i vrtić su dva temeljna konteksta u kojem se dijete rane i predškolske dobi razvija

i raste, zadovoljava svoje osnovne potrebe, stječe prve spoznaje o sebi i svijetu oko sebe, uči o

komunikaciji i odnosima, suživotu, zajedništvu, toleranciji, razvija svoje potencijale i stječe

spoznaje i vještine prijeko potrebne za čitav život. Roditelji tj. skrbnici djeteta uz ostale

članove uže obitelji i odgojitelji osobe su koje najintenzivnije skrbe o djetetu i njegovoj

dobrobiti, te je nužno osigurati izravnu i kvalitetnu komunikaciju među njima.

Partnerstvo i suradnja s roditeljima nužna je kako bi vrtić mogao primjereno odgovoriti na

individualne i razvojne potrebe djeteta i osigurati potporu njegovu cjelovitom razvoju.

Djelatnici vrtića kontinuirano komuniciraju s obiteljima kako bi što kvalitetnije stekli uvid u

njihove jake strane, interese i potrebe i u skladu s time prilagodili okruženje ustanove

obiteljskoj kulturi djeteta.

Preduvjet kvalitetne interakcije ovih dvaju čimbenika odgojno-obrazovnoga procesa, ali i

ostalih stručnih djelatnika vrtića (pedagog, psiholog, stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog

profila i sl.), je obostrana spremnost na djelatno sudjelovanje. U kvalitetnome partnerskom

odnosu na relaciji vrtić – djetetov dom roditelje tj. skrbnike djeteta permanentno se informira

(uz pomoć brošura, letaka, internetske komunikacije, razmjene bilješki tj. dokumentacije o

djetetu, radionica, komunikacijskih roditeljskih sastanaka i sl.), te ih se podržava i osnažuje u

roditeljskoj ulozi.

Odgojitelji su senzibilizirani za prepoznavanje specifičnih potreba roditelja tj. skrbnika djece

te im omogućuju dobivanje odgovora na pitanja koja trenutno opterećuju njihovo roditeljsko

funkcioniranje. Roditelji, skrbnici djece i članovi obitelji uključuju se u zajedničko donošenje

odluka vezanih uz razvoj, učenje i socijalni život djece u grupi.

Razina i kvaliteta uključenosti roditelja u proces odgoja i obrazovanja djece u vrtiću znatno

određuje ne samo kvalitetu odgojno – obrazovnog procesa, nego je i nezamjenjiva prilika

njihovog vlastitog učenja, tj. razvoja njihovih roditeljskih kompetencija (Ljubetić, 2007).

Kvalitetan partnerski odnos odgojitelja i roditelja tj. skrbnika djece ostvaruje se na način da je

roditeljima tj. skrbnicima djece omogućeno provođenje vremena sa svojom djecom u

odgojnim skupinama, praćenje i djelatno sudjelovanje u neposrednome odgojno-obrazovnom

procesu.

Kao bitne ciljeve kurikuluma vrtića u pogledu suradnje s roditeljima ističemo produbljivanje

partnerstva roditelja i odgojitelja kroz razmjenu iskustva roditelja i odgojitelja i njihovih

znanja o djetetu i aktivno sudjelovanje roditelja u kurikulumu odgojne skupine djeteta.

Isto se ostvaruje kroz različite strategije:

- aktivno uključivanje roditelja u odgojno – obrazovni proces - poticanje roditelja na

sudjelovanje u odgojno – obrazovnom procesu uključivanjem ili/i pružanjem podrške

odgojiteljima i djeci u realizaciji raznih projekata,

- dostupnost raznovrsne dokumentacije koja omogućuje uvid u procese i aktivnosti u

kojima dijete sudjeluje - praćenje učenja i napredovanja djeteta u grupi kroz

transparentno dokumentiranje (fotografije, dječji radovi, izjave, video zapisi,

transkripti),

- ponuda primjerenih programa za dijete (posebni cjelodnevni programi ranog učenja

engleskog i njemačkog jezika, posebni cjelodnevni program “Rana stimulacija

osjetila”, kraći programi učenja engleskog jezika),

- fleksibilna organizacija (u periodu prilagodbe za novoupisanu djecu) ali i fleskibilnost

svih čimbenika odgojno – obrazovnog procesa (dnevnog ritma, prehrane i sl.),

- realizacija interaktivnih i komunikacijskih roditeljskih sastanaka edukativnog

karaktera po odgojnim skupinama,,

- individualni razgovori koji imaju za cilj detaljnije upoznati roditelje o napredovanju

djeteta ali i eventualnim poteškoćama i razvojnim problemima,

- dostupnost informacija putem internet stranice vrtića i letaka edukativnog sadržaja

uzevši u obzir najčešće odgojne dileme i pitanja roditelja,

- dostupnost edukativnog sadržaja koji prati kurikulum odgojne skupine putem različitih

komunikacijskih sredstava (panoi, kutići za roditelje, e-mail i sl.).

8. SURADNJA S VANJSKIM USTANOVAMA

Posebnu pažnju posvećujemo produbljivanju suradnje s lokalnom i širom društvenom

zajednicom te stručnom društvenom zajednicom, a sve u svrhu unapređivanja kvalitete

boravka djece u vrtiću, obitelji, lokalnoj zajednici i lakšeg prijelaza u osnovnoškolski

obrazovni sustav. Kroz zajedničku suradnju ostvarujemo optimalne uvjete i pridonosimo

fleksibilnosti odgojno-obrazovnog procesa kako bismo djelatnost ustanove prilagodili

uvjetima i kulturi unutar koje djeluje te svim potrebama, interesima i mogućnostima djece i

odraslih. Ono što je posebno značajno je otvorenost, kako prema djeci i roditeljima, tako i

prema svim čimbenicima značajnim za unapređenje kvalitete odgojno-obrazovnog rada s

djecom. Naš je vrtić otvoren za suradnju s drugim vrtićima, relevantnim institucijama i svim

važnim tijelima lokalne zajednice. Budući da djeluje kao razvojni centar za senzornu

integraciju, posebnu pažnju posvećuje unapređivanju kvalitete odgojno-obrazovnog procesa i

stručnom usavršavanju te povezivanju svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa kroz

razmjenu iskustava i prenošenje najnovijih saznanja iz područja senzorne integracije i

primjene tih saznanja u svakodnevnom praktičnom radu s djecom.

Redovito surađujemo sa stručnjacima kako bismo odgovorili na sve potrebe djece i

osigurali optimalne uvjete za razvoj kompetencija svakog djeteta u skladu s njegovim

interesima, mogućnostima i potrebama. Vrtić surađuje sa stručnim ustanovama u cilju

unapređivanja odgojne prakse i stručnog usavršavanja djelatnika te onim ustanovama i

stručnjacima u suradnji s kojima odgovara na posebne potrebe djece te tako osigurava

optimalne uvjete u skladu s njihovim razvojnim specifičnostima i zdravstvenim potrebama.

Također ostvaruje suradnju sa osnovnim školama pri prelasku djeteta iz vrtića u školu,

uzimajući u obzir djetetove potrebe, mogućnosti i sve psihofizičke osobine, a sve s ciljem

postizanja kontinuiteta razvoja, učenja i odgoja. Surađuje s čimbenicima na području na

kojem vrtić djeluje poput Centra za socijalnu skrb, osnovnih škola lokalnog područja, doma

zdravlja, policijske uprave, župnih ureda i knjižnica te onima pomoću kojih osigurava

materijalne uvjete za djelatnost vrtića. Dječji vrtić surađuje i s onima s kojima ostvaruje

suradnju za posebne aktivnosti vrtića poput kazališta, muzeja, glazbene škole, Zoološkog vrta

i sličnih.

9. VREDNOVANJE KVALITETE RADA USTANOVE

Dječji vrtić, kao živi organizam, se sastoji od više podsustava koji su međusobno povezani i

nerazdvojivi. Njihova ukupnost rezultira kvalitetom ustanove kao cjeline, a podrazumijeva

sve ono nužno za cjeloviti djetetov razvoj, odgoj i učenje. U skladu s time, naša bitna zadaća

u području vrednovanja, jest usmjerenost prema kontinuiranoj stručnoj refleksiji –

samovrednovanju i djelovanje s ciljem stalnog rasta kvalitete svih čimbenika odgojno-

obrazovnog procesa kao i ustanove u cijelosti.

Uz unutarnju procjenu, samovrednovanje, koje će sustavno i kontinuirano provoditi svi

sudionici odgojno – obrazovnog procesa, definirali smo i postojanje vanjske procjene, vanjsko

vrednovanje, koje će provoditi suradnici izvan vrtića.

Samovrednovanje obuhvaća sve čimbenike vrednovanja unutar vrtića:

- Odgojitelje i druge stručne djelatnike vrtića koji samorefleksijama i zajedničkim

refleksijama o kvaliteti različitih aspekata i cjeline odgojno – obrazovnog procesa na

tjednim sastancima sa stručnim suradnicima u pojedinim objektima kontinuirano i

sustavno propituju svoje ideje, razmišljanja, stavove i djelovanje (putem snimki

razgovora, foto i video snimki i rasprave te rada u malim grupama). U manjim

timovima odgojitelji se sastaju dnevnom dinamikom u svrhu dobivanja različitih

interpretacija i razumijevanja aspekata vlastite prakse čime jedni drugima postaju

refleksivni prijatelji.

- Djecu koja svojim djelovanjem i samorefleksijom na vlastito sudjelovanje u pojedinim

procesima daju povratnu informaciju o razini kvalitete programa.

- Roditelje koji putem roditeljskih sastanaka, individualnih razgovora i weba mogu

izraziti svoje zadovoljstvo u kontekstu vrednovanja programa te putem anonimne

ankete na kraju pedagoške godine.

Vanjsko vrednovanje obuhvaća sve čimbenike vrednovanja izvan vrtića:

- Refleksivne prijatelje iz drugih vrtića

- Vanjski ekspert – prof.dr.sc. Arjana Miljak

- Supervizore Stručno – razvojnog centra (prof. dr. sc. Rea Fulgosi – Masnjak)

- Nadležne institucije – Ministarstvo, znanosti, obrazovanja i sporta, Agencija za odgoj i

obrazovanje (vrednovanje izvješća o realizaciji godišnjeg plana i programa rada,

stručne savjetnice prilikom uvida u rad pojedinih odgojitelja i stručnih suradnika za

potrebe napredovanja u struci), Gradski ured za zdravstvo – Odjel za zdravstvenu

ekologiju u suradnji sa stručnim djelatnicima Nastavnog zavoda za javno zdravstvo

Dr. Andrija Štampar iz Zagreba (analitičko ispitivanje uzoraka vode te kontrola

zdravstvene ispravnosti gotove hrane, pribora i posuđa i ruku djelatnika u kuhinji).

Kao što se navodi u Priručniku za samovrednovanje ustanova ranoga i predškolskog odgoja i

obrazovanja, područja vrednovanja kvalitete rada ustanove odnose se na sljedeće njezine

segmente djelovanja:

strategija ustanove za rani odgoj,

organizacijsko vođenje ustanove za rani odgoj,

kultura ustanove za rani odgoj,

prostorno-materijalni i tehnički uvjeti rada,

zdravstveno-higijenski uvjeti rada i sigurnost,

kurikulum i odgojno-obrazovni proces,

ljudski resursi,

suradnja s užom i širom društvenom zajednicom,

proces praćenja i vrednovanja.

STRATEGIJA USTANOVE ZA RANI ODGOJ

Naša ustanova ima jasno određen smjer kojemu se teži s ciljem ostvarenja više razine

kvalitete odgoja i obrazovanja. U skladu s time se kod svih djelatnika osviještava važnost

promišljanja i kreiranja zajedničke vizije koja osigurava rad na ostvarivanju istih ciljeva,

odnosno akcije prema željenome smjeru. Pri tome, naglašavamo da će akcije biti svrhovite

jedino ako su sudionici međusobno usklađeni i imaju visoku razinu uključenosti i

angažiranosti.

Također, naša misija, odnosno vrijednosti koje kao ustanova zastupamo, su usklađene s

osnovnim načelima suvremenog odgoja i obrazovanja. Kroz implementaciju integrativnih,

humanističkih, konstruktivističkih i sukonstruktivističkih značajki Nacionalnog kurikuluma u

kurikulum vrtića stvaramo u vrtiću kvalitetnije uvjete za odgoj i učenje djece.

Kako je ovo područje okosnica djelovanja ustanove, veliku važnost pridajemo i usklađenosti

vizije i misije vrtića s vrijednostima na kojima se temelje odgojiteljeva shvaćanja, stajališta i

uvjerenja o djetetu. Kroz zajedničke refleksije promišljamo i raspravljamo o vlastitim

vrijednostima te ih povezujemo s onima koje su izdvojene u Nacionalnom okvirnom

kurikulumu (znanje, solidarnost, identitet, odgovornost), a bitne su za oblikovanje odgojno-

obrazovnog procesa.

ORGANIZACIJSKO VOĐENJE USTANOVE ZA RANI ODGOJ

Važnost dajemo razvijanju suradničke kulture u smislu osnaživanja partnerstva među

djelatnicima, ravnomjerne raspodjele moći, dužnosti i odgovornosti svih djelatnika te

naglašavamo značaj kvalitetne komunikacije koja podrazumijeva dostupnost, otvorenost,

prihvaćanje različitih strategija rješavanja problema. Težimo usklađivanju vrijednosti i

stajališta svih stručnih djelatnika vrtića, uključujući i ravnatelja, s ciljem jačanja zajedničke

vizije.

KULTURA USTANOVE ZA RANI ODGOJ

Intenzivno potičemo stvaranje kvalitetnog suradničkog ozračja u vrtiću kao preduvjeta za

razvoj zajedničke odgovornosti za cjelokupan odgojno-obrazovni proces. Pri tome nam

pomažu dnevne i tjedne refleksije stručnih djelatnika na kojima raspravljamo o svojim

vrijednostima i uvjerenjima kako bi njihovim mijenjanjem pridonijeli razvoju kvalitete

prakse. Cilj nam je stvoriti međusobno povjerenje i povezanost svih sudionika kao važnih

odrednica suradničke kulture i timskog rada.

PROSTORNO-MATERIJALNI I TEHNIČKI UVJETI RADA

Svjesni važnosti kvalitetnog oblikovanja prostorno-materijalnog okruženja ustanove,

neprestano propitujemo strukturu i organizaciju svih prostora u kojima borave djeca te

bogatstvo i promišljenost izbora materijala koje nudimo. Naglašavamo da cjelokupno vrtićko

okružje, uključujući i unutarnje i vanjske prostore, treba biti sigurno i pedagoški dobro

promišljeno za aktivno učenje djece i konstruiranje njihova znanja. U prostorima vrtića djeca

se trebaju osjećati ugodno i dobrodošlo te imati mogućnost slobodnoga odabira prostora u

kojemu će boraviti, aktivnosti kojima će se baviti i eventualnog partnera ili više njih za

zajedničku igru i istraživanje. Osim prostornoj fleksibilnosti, važnost dajemo i onoj

vremenskoj. Tako se poštuje dnevni ritam svakog djeteta ponaosob u smislu pravovremenog

zadovoljavanja djetetovih osnovnih potreba kao što su npr. za odmorom, snom, hranom i sl.

Također, radno vrijeme ustanove je u potpunosti prilagođeno potrebama djece i roditelja i vrlo

je fleksibilna i neobvezujuća dnevna dinamika dolaska djece u vrtić kao i odlaska djece iz

vrtića.

ZDRAVSTVENO-HIGIJENSKI UVJETI RADA I SIGURNOSTI

Zdravstveno-higijenski uvjeti rada i sigurnosti su u našoj ustanovi usklađeni s Državnim

pedagoškim standardom i Programom mjera zdravstvene zaštite djece, higijene i prehrane

djece u ustanovama za rani odgoj.

U vrtiću se djeci nudi pravilna i zdrava prehrana raspoređena u optimalan broj obroka koji su

u skladu s preporučenim količinama energije i prehrambenih tvari u njima. Postoji mogućnost

prilagodbe hrane posebnim prehrambenim navikama i potrebama djeteta.

Zdravstveni odgoj koji obuhvaća osobnu higijenu, higijenu jela i pića, odnos prema bolestima

i bolesnim osobama, pozitivan odnos prema liječniku i sl. je ugrađen u kurikulum vrtića.

Kontinuirano osiguravamo uvjete za maksimalnu sigurnost djece tijekom boravka u vrtiću

osiguravajući materijalno-organizacijske uvjete rada te stručnu osposobljenost svih djelatnika.

Također, vodimo računa o sigurnosti djeteta u vrtiću te u skladu s time imamo izrađene

preventivno-sigurnosne programe te protokole postupanja u mogućim rizičnim situacijama.

Preventivno-sigurnosni programi koji su sastavni dio kurikuluma vrtića:

1. Program sigurnosti djece u vrtiću

2. Program aktivnosti za sprječavanje nasilja među djecom

3. Program za suzbijanje obiteljskog nasilja

4. Program za suzbijanje korupcije

5. Program prevencije HIV-a

6. Plan djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova među djecom

7. Program prevencije ovisnosti

Protokoli postupanja u mogućim rizičnim situacijama:

1. Protokol za postupanje u slučaju djeteta izvan kontrole emocija i ponašanja

2. Protokol za postupanje u slučaju nasilja među djecom u vrtiću

3. Protokol za postupanje u slučaju bijega djeteta iz vrtića

4. Protokol za postupanje u slučaju sumnje na zlostavljanje djeteta

5. Protokol za postupanje u slučaju zanemarivanja djeteta

6. Protokol za postupanje u slučaju potrebe pružanja prve pomoći u vrtiću – naputak o

postupanju i najčešće situacije

7. Protokol u slučaju problematičnog seksualnog ponašanja djece

8. Protokol uvođenja trećeg odgojitelja u radu s djecom s teškoćama

9. Protokol za postupanje u slučaju sukoba s roditeljem (agresivnost korisnika)

10. Protokol za postupanje u slučaju dolaska roditelja u alkoholiziranom stanju

11. Protokol za postupanje u slučaju sukoba radnika (verbalni, fizički)

12. Protokol za postupanje u slučaju provale ili neovlaštenog ulaza u prostore vrtića

KURIKULUM I ODGOJNO-OBRAZOVNI PROCES

Kurikulum i odgojno-obrazovni proces su sigurno ključno područje kvalitete rada vrtića koje

je vrlo povezano i isprepleteno sa svim drugim područjima.

Pri oblikovanju kurikuluma vrtića vodili smo se suvremenim shvaćanjima djeteta rane dobi.

Dakle, naš je pristup holistički te poimamo dijete kao aktivno, znatiželjno, kompetentno i

društveno biće koje je subjekt vlastitog odgoja i obrazovanja. Posebno smo usmjereni na

razvoj različitih kompetencija i sposobnosti kod djece.

Naš kurikulum ima integrativne, humanističke i inkluzivne značajke te podrazumijeva visoku

razinu fleksibilnosti u odgojno-obrazovnom radu.

Obzirom da dijete shvaćamo kao osobu koja ima svoju kulturu, potrebe i prava, i djeca

aktivno sudjeluju u oblikovanju procesa odgoja i obrazovanja te im je tako omogućeno da su

ravnopravni sudionici u procesu zajedničkog učenja s drugom djecom i odraslima. U takvom

kontekstu djeca imaju priliku za samoprocjenu pa se na taj način uče autonomiji, kreativnom i

kritičkom mišljenju i odgovornom ponašanju.

Veliku važnost dajemo kvaliteti komunikacije odgojitelja i ostalih stručnih djelatnika s

djecom. Ona se očituje u osjetljivosti odgojitelja na različite potrebe djeteta i primjerenom i

pravodobnom odgovoru na njih, poticanju djece na donošenje odluka i osjećanje posljedica

vlastitoga izbora i praćenju interesa i mogućnosti djeteta te poticanje njihova daljnjeg razvoja.

Kako bi što bolje razumjeli djecu, veliku pažnju posvećujemo dokumentiranju dječjih

aktivnosti kroz prikupljanje foto i video zapisa, transkripata dječjih razgovora, uradaka djece i

sl. koji služe za analizu i zajedničku refleksiju s ciljem poboljšanja kvalitete oblikovanja

odgojno-obrazovnog procesa.

LJUDSKI RESURSI

Naša ustanova ima adekvatan broj stručnih i drugih djelatnika odgovarajuće stručne spreme.

Odgojitelji, kao nosioci odgojno-obrazovnog procesa, zajedno s drugim stručnim suradnicima

u vrtiću (dva pedagoga, psiholog, logoped, edukacijski rehabilitator i dva zdravstvena

voditelja) timski promišljaju odgojno-obrazovni proces i u skladu s time djeluju. Uz stručne

djelatnike i ravnatelja, obzirom na veličinu, naš vrtić još zapošljava i tajnika, voditelja

računovodstva, dva administrativno-računovodstvena djelatnika te veći broj radnika na

poslovima prehrane, održavanja čistoće objekata, pranja, glačanja i šivanja, nabave, grijanja i

održavanja prostora ustanove.

Kao vrlo važnu pretpostavku za osiguranje i unapređenje kvalitete rada vrtića, držimo

kontinuirano profesionalno usavršavanje odgojitelja i drugih stručnih djelatnika. Osobito smo

usmjereni prema onim oblicima profesionalnog usavršavanja koji rezultiraju ne samo

pomacima u znanju, već i promjenama u uvjerenjima i djelovanju. Kako su istraživačka i

refleksivna umijeća ključan preduvjet za višu razinu razumijevanja procesa opredijelili smo se

za mijenjanje vlastite prakse kroz akcijska istraživanja. Cilj nam je da takvim pristupom što

veći broj odgojitelja naše ustanove osvijesti važnost uloge refleksivnog prijatelja.

SURADNJA S UŽOM I ŠIROM DRUŠTVENOM ZAJEDNICOM

U našem vrtiću se kontinuirano promovira ideja o ustanovi kao otvorenom sustavu i u skladu

s time se nastoji i djelovati. Usmjerava se stručne djelatnike da unapređuju vlastitu praksu

kroz interakciju sa svojim okruženjem i otvorenošću za nova znanja. Naime, svjesni prednosti

koje ima povezivanje s drugim ustanovama ranog i predškolskog odgoja, nastojimo ostvariti

kvalitetnu suradnju s Dječjim vrtićem „Olga Ban“ iz Pazina, kako bi razmjenom iskustava i

prikazom primjera dobre prakse otvorili nove mogućnosti za izgrađivanje znanja i kvalitetnije

prakse. Uz to, ostvarili smo suradnju i s akademskom zajednicom (prof.dr.sc. Arjana Miljak i

prof.dr.sc. Rea Fulgosi Masnjak) pod čijom supervizijom istražujemo, zajednički učimo i

kontinuirano unapređujemo odgojno-obrazovnu praksu. Vrtić također aktivno sudjeluje u

životu lokalne zajednice koja pruža potporu u ostvarivanju nekih zadaća ustanove, a i služi za

afirmaciju rada i ukupnog djelovanja vrtića. Osim navedenog, surađujemo i s nadležnim

institucijama, agencijama, ministarstvom, fakultetima i različitim ustanovama iz odgojno-

obrazovnog, zdravstvenog i kulturnog života (osnovne i glazbene škole, kazališta, muzeji,

bolnice, domovi zdravlja, zavodi, udruge itd).

U ovome području bitnu ulogu ima i suradnja s roditeljima kao ključnim sudionicima

odgojno-obrazovnog procesa. Osim što razina i kvaliteta uključenosti roditelja obogaćuje

odgojno-obrazovni proces ujedno je i prilika za razvoj roditeljskih kompetencija.

PROCES PRAĆENJA I VREDNOVANJA

Svjesni da je temelj ostvarivanja napretka u kvaliteti rada ustanove vrednovanje, u našemu

vrtiću se kontinuirano provodi vanjsko vrednovanje i samovrednovanje. Vanjsko vrednovanje

provode čimbenici izvan vrtića (navedeni su na početku poglavlja) i usmjereno je prvenstveno

na praćenje kvalitete obrazovnih postignuća, a manje na sami proces koji je do toga doveo. Za

razliku od vanjskoga vrednovanja, samovrednovanje (čiji su čimbenici također navedeni na

početku poglavlja) je kontinuirani i sustavan proces te time ne obuhvaća samo postignuća, već

i odnose i uvjete u kojima se proces odvija. Važnu ulogu u tome imaju dokumentiranje, koje

je sredstvo refleksije odgojno-obrazovne prakse, i zajedničke rasprave stručnih djelatnika

vrtića koje omogućuju razvoj, učenje i izgrađivanje novih razumijevanja uloge odgojitelja.

Strategije samovrednovanja:

- tjedne refleksije na nivou pojedinog objekta,

- dnevne refleksije manjih timova odgojnih djelatnika,

- kvalitativno i kvantitativno praćenje ostvarenja kvalitete putem indikatora procjene na

kraju pedagoške godine,

- kontinuirano dokumentiranje procesa na svim razinama. Uz obaveznu pedagošku

dokumentaciju, u našem vrtiću posebno se ističu i drugi oblici dokumentiranja (uradci

djece, foto, audio i video zapisi, radne mape (portfolio), pisane bilješke odgojitelja

itd.),

- provođenje akcijskih istraživanja.

Pokazatelji:

- Razvoj različitih kompetencija za cjeloživotno učenje kod djece;

- Siguran i opremljen vanjski i unutarnji prostor vrtića primjeren je za učenje djece

predškolske dobi i stručnih djelatnika vrtića (prostorno-materijalni uvjeti su u funkciji

ostvarivanja odgojno-obrazovnog procesa, kvalitetna oprema i bogatstvo materijala);

- Raznovrsnost redovnih i kraćih programa koje vrtić nudi roditeljima (Program

predškole u godini dana prije polaska u osnovnu školu, Desetsatni program učenja

engleskog jezika za djecu predškolske dobi, Desetsatni program učenja njemačkog

jezika za djecu predškolske dobi, Program rane stimulacije osjetila za djecu

predškolske dobi, Program ranog učenja engleskog jezika za djecu predškolske dobi

(dva puta tjedno), Program „Djeca u prirodi“);

- Kvaliteta inkluzije djece s posebnim potrebama (broj djece s posebnim potrebama

uključeno u redovni program vrtića, broj djece uključene kasnije u redovni obrazovni

sustav, broj trećih odgojitelja, broj djece uključene u indicirani tretman u sklopu

vrtića, didaktička opremljenost odgojnih skupina u koje su uključena djeca s posebnim

potrebama);

- Kvalitetan partnerski odnos roditelja i vrtića vidljiv kroz aktivno uključivanje

roditelja u kurikulum pojedine odgojne skupine i zajedničko donošenje odluka vezanih

uz razvoj, učenje i socijalni život djece u grupi (uz pomoć svih suvremenih oblika

suradnje s roditeljima i provođenje što većeg broja komunikacijskih i edukativnih

roditeljskih sastanaka kroz godinu);

- Kvalitetni međuljudski odnosi i suradničko ozračje se podupiru određenim

strukturalnim i kulturalnim uvjetima;

- Stručno usavršavanje odgojitelja i stručnih suradnika kroz različite aktive, seminare,

edukacije, treninge te aktivno sudjelovanje djelatnika vrtića u Stručno-razvojnom

centru u svojstvu predavača;

- Podupiranje odgojitelja za nastavak studija – broj odgojitelja koji je uz rad nastavio i

uspješno završio diplomski sveučilišni studij Rani i predškolski odgoj i obrazovanje,

te svojim novostečenim znanjima i iskustvima kontinuirano unapređuje odgojno-

obrazovnu praksu vrtića.

10. FINANCIRANJE PROGRAMA

Djelatnost predškolskog odgoja i obrazovanja dio je sustava odgoja i obrazovanja te skrbi o

djeci a financira se pretežno sredstvima proračuna lokalne i područne samouprave te

sudjelovanjem roditelja u cijeni programa predškolskog odgoja i obrazovanja u koji su

uključena njihova djeca. Dakle iz proračuna Grada Zagreba osiguravaju se sredstva za

redoviti program njege, odgoja, obrazovanja, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne skrbi

djece rane i predškolske dobi, te posebni cjelodnevni, poludnevni i kraći programi te program

predškole koji je obvezan za svu djecu u godini prije polaska u osnovnu školu. Određeni

programi javnih potreba (program predškole, posebne grupe za djecu s teškoćama u razvoju,

programi za nacionalne manjine i za darovitu djecu) sufinanciraju se i iz programa državnog

proračuna.

Uz suglasnost Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport vrtić ostvaruje i vlastite prihode

i to od dodatnih uplata roditelja za verificirane i od strane osnivača odobrene posebne

cjelodnevne, poludnevne i kraće programe te od naknade za iznajmljivanje prostora i opreme

drugim organizatorima kvalitetnih programa za djecu.

11. PREVENTIVNO – SIGURNOSNI PROGRAMI I PROTOKOLI

POSTUPANJA U MOGUĆIM RIZIČNIM SITUACIJAMA

11.1. PREVENTIVNI PROGRAM MJERA POVEĆANE SIGURNOSTI DJECE U

DJEČJEM VRTIĆU „GAJNICE“

NOSITELJI PROGRAMA: Odgojitelji i stručni suradnici, ravnatelj i ostali djelatnici vrtića

I ANALIZA PROBLEMA I SVRHA PROGRAMA

Različite, ponekad i nepovoljne životne situacije, utječu na život, rast i razvoj djeteta, kako u

obiteljskom domu, tako i u vrtiću.

Negativni učinci, propusti i nereagiranja, u danom momentu mogu izazvati trajne posljedice

na kvalitetan razvoj djeteta. Stoga je osnovna briga svakog sudionika u procesu sigurnost

djece u vrtiću, prepoznavanje potreba djeteta i osmišljavanje uvjeta za njihovo kvalitetno

zadovoljavanje. Imajući u vidu zadovoljavanje temeljnih ljudskih potreba, dijete je neprestano

u aktivnom odnosu s okolinom, aktivno reagira na podražaje iz okoline i u stalnoj je

interakciji s njom. Odgovoriti, odnosno reagirati na sve te potrebe i prava djeteta, znači učiniti

okružje što bogatijim, raznovrsnijim i sigurnijim. Zadaća svih sudionika u procesu je

maksimalna angažiranost i odgovornost za sve ono što doprinosi unapređivanju ukupnog

vrtićkog konteksta.

II CILJ I ZADAĆE PROGRAMA

Nastaviti rad na stvaranju, razvijanju i održavanju takvog okruženja u vrtiću koje će biti

poticajno za djetetov razvoj i u kojem će se istovremeno dijete osjećati sigurno i zaštićeno.

Jačanje osobnog identiteta djeteta, koje će se u sigurnom vrtićkom okruženju učiti razvijati

vještine i razvijati u snažnu ličnost, koja će biti sposobna oduprijeti se svim negativnim

izazovima.

Samo višim stupnjem osviještenosti o pravu na siguran boravak djece u vrtiću, zalaganjem

svih čimbenika u procesu, moguće je ostvariti kvalitetniji život djece u vrtiću.

III RIZIČNI ČIMBENICI U VRTIĆKOM OKRUŽENJU

Funkcioniranje vrtića na institucionalnoj razini, vrlo je složen proces, koji u sebi nosi niz

rizičnih elemenata koje treba uvijek imati u vidu, profesionalno ih odraditi i stvoriti veću

sigurnost djece u vrtiću. Svaki objekt unutar vrtića ima svoje specifične probleme i specifičan

način njihovog rješavanja. Problemi s kojima se ponekad ili najčešće susrećemo su:

- Nepotpuna briga i skrb o djeci, posebno u rizičnim obiteljima

- Ovisnici u obitelji (alkohol, droga i sl.)

- Pojava zanemarivanja , zlostavljanja

- Izloženost djeteta neprimjerenom ponašanju

- Pretjerana izloženost utjecaju televizije, kompjutoru, internetu

- Nezdrava prehrana

- Agresivno ponašanje (problemi u ponašanju)

- Bolesno dijete u vrtiću

- Preveliki broj djece u skupinama

- Otvorenost vrtića (fleksibilno dolaženje i odlaženje iz vrtića), nemogućnost zaključavanja

- Nedovoljno poznavanje djece (kod zamjena za bolovanje)

- Mogući odbačeni opasni predmeti na igralištu

- Mogućnost povrede na igralištu, sobi, kupaonici

- Dolazak nepoznate osobe po dijete

- Dolazak po dijete osobe koja ima zabranu dolaska ili kontakta s djetetom (situacija

razvedenih roditelja)

- Sumnjive i nepoznate osobe uz ogradu na igralištu

- Djeca, korišteni subjekti u masovnim medijima i niz drugih izazova.

IV KONKRETNE AKTIVNOSTI U REALIZACIJI PROGRAMA

1. DJECA

Igra je osnovna aktivnost svakog predškolskog djeteta. Igrajući se, dijete uči sve oblike

komunikacije i stječe povjerenje u vlastite sposobnosti, stvara pozitivnu sliku o sebi i

samopouzdanje. Između ostalog, potrebno je planirati situacije učenja (igara i aktivnosti) u

kojima će dijete moći pronaći najadekvatnije rješenje, a koje ima za posljedicu svakako

sigurnost djeteta. Važno je staviti dijete u aktivno sudjelovanje u igrama i dati mu mogućnost

učenja i samostalnog donošenja pravilne odluke.Djecu treba učiti misliti i djelovati na način

koji će moći primjenjivati i izvan vrtića, u životu. Posebno je važno učenje odgovornosti

prema sebi, drugima i ukupnom okruženju. Sve planske aktivnosti trebaju proizlaziti iz

konkretnih potreba djece u svim odgojnim skupinama. Igra i aktivnost će se nastavljati na

stečeno iskustvo, proširivati u drugim odgojim skupinama i dalje u životu.

2. ODGOJITELJI I DRUGI DJELATNICI

Imajući u vidu rizične čimbenike, potrebno je intenzivirati rad na prevenciji mogućih

nepovoljnih situacija.

Zadaća odgojitelja koji su u neposrednom radu s djecom i svih ostalih sudionika u procesu je

maksimalna angažiranost i odgovornost za stvaranje najpovoljnijih uvjeta koji osiguravaju

sigurnost djece u vrtiću.

Timski pristup odgojno-obrazovnom radu izuzetno je važan, posebno u ljetnim mjesecima.

Važna je osjetljivost svakog pojedinca, a posebno stručnog djelatnika u neposrednom radu, da

pravilno reagira ako primijeti bilo što u okruženju što može nepovoljno utjecati na dijete.

Pravilan i uspješan odgoj djeteta u vrtiću ovisi prvenstveno, uz ličnost odgojitelja, i o

cjelokupnom vrtićkom kontekstu i pravilnom ponašanju svih u procesu.

Obveza je svih u vrtiću koji skrbe o djeci da posvete punu pažnju kontinuiranoj prevenciji na

osiguravanju uvjeta za siguran boravak djece u vrtiću. Povećana sigurnost ovisi o

osvješćivanju i prihvaćanju odgovornosti svih u lancu, a posebno odgojitelja, koji neposredno

rade s djecom.

3. RODITELJI

Potrebno je posebno naglasiti ulogu roditelja, kao bitnih čimbenika i partnera u odgojno-

obrazovnom procesu i unapređivanju preventivnih programa.

Pravilnim pristupom i međusobnim uvažavanjem osigurat će se poželjna ponašanja za

suodgovornost i osiguravanje uvjeta za siguran boravak djece u vrtiću.

Kroz razne oblike suradnje (roditeljske sastanke, individualne razgovore, letke, kutiće za

roditelje i sl.), utjecat će se na:

- jačanje svijesti roditelja o njihovoj ulozi pri razvijanju vještina i navika sigurnog ponašanja

djeteta

- informiranje roditelja o načinu kako oni mogu utjecati na dijete kod ukazivanja na

nepoznate predmete, nepoznate osobe i drugo

- uključivanje roditelja u život i rad vrtića, kao i potrebu svakodnevne kvalitetne suradnje s

odgojiteljem.

V SURADNJA S VANJSKIM ČIMBENICIMA

Za realizaciju programa sigurnosti djece u vrtiću potrebna je suradnja sa svim čimbenicima

relevantnim u osiguravanju uvjeta:

- Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa

- Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport

- Agencija za odgoj i obrazovanje

- Gradska četvrt Podsused-Vrapče

- Dom zdravlja Susedgrad

- Kvartovski policajac

- Policijska uprava Črnomerec

VI MATERIJALNI UVJETI

Za siguran boravak djece u vrtiću potrebna su značajna i stalna materijalna sredstva.

Za sigurniji boravak u skupinama potrebno je:

- zatražiti video nadzor na ulaznim vratima, zatražiti postavljanje digitalnih brava na sva

ulazna vrata

- nabava raznih sadržaja za igrališta (lopte, užad, pribor za igre u pijesku, suncobrane, sjenice,

postavljanje antistresnih podloga na onim spravama koje ih nemaju)

- zamjena poklopaca na pješčanicima

VII IZVORI FINANCIRANJA


- Gradska četvrt Podsused-Vrapče

- Povremene donacije

VIII EVALUACIJA PROGRAMA

- Redovito praćenje i analiza sveukupnog procesa (procjene, samoprocjene)

- Izvješća na radnim sastancima i davanje smjernica za unapređivanje

- Završna prezentacija na Odgojiteljskom vijeću

IX STRUČNI NADZOR

- Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa

- Agencija za odgoj i obrazovanje


- Ravnatelj i stručni suradnici

Ozbiljnost ovog programa nalaže obavezu svim sudionicima koji skrbe o djeci kako u

vrtiću, tako i u roditeljskom domu, da s punom ozbiljnošću pridonesu povećanju sigurnosti

djece.

Učinkovitost ovog programa ovisi ponajprije o angažmanu svih u lancu, da svojim

aktivnim, kreativnim i konstruktivnim radom u provedbi programa omoguće ostvarenje

zajedničkog cilja, to jest stvaranje sigurnog okruženja za dijete.

11.2. PROGRAM AKTIVNOSTI ZA SPRJEČAVANJE NASILJA MEĐU DJECOM I

MLADIMA

1. NOSITELJI PROGRAMA: djelatnici Dječjeg vrtića „Gajnice“

2. POLAZIŠTA U RADU NA PROGRAMU

Nasiljem među djecom i mladima smatra se svako namjerno fizičko ili psihičko nasilno

ponašanje usmjereno prema djeci od strane njihovih vršnjaka učinjeno s ciljem povređivanja,

a koje se, neovisno o mjestu izvršenja, može razlikovati po obliku, težini, intenzitetu i

vremenskom trajanju i koje uključuje ponavljanje istog obrasca i održava neravnopravan

odnos snaga (jači protiv slabijih ili grupa protiv pojedinca).

Sukobi među djecom predškolske dobi normalna su pojava i imaju sljedeća obilježja: ne

postoje elementi za nasilništvo; mogu dati razloge zašto su u sukobu; ispričavaju se ili

prihvate rješenje da nitko nije pobijedio; slobodno pregovaraju da bi zadovoljili svoje potrebe;

mogu promijeniti temu i otići iz situacije.

Predškolsko doba idealno je vrijeme za odgoj o nenasilju. U protivnom, može predstavljati

polazišta za kasnija nasilja u životu. Rana intervencija je najefikasnija i stoga je jedna od

zadaća tj. dužnosti dječjeg vrtića odgoj za nenasilje.

3. CILJ I ZADAĆA PROGRAMA

▪ Priprema novih naraštaja za novo doba u kojem očekujemo da će duh vremena biti humani,

tolerantni i kooperativni nasuprot dosad prevladavajućem autoritarnom, konkurentskom,

narcističkom i nadasve nesretnome.

▪ Učenje kako prihvaćati drugoga kao jednako vrijednog, dobronamjernog, prijateljskog

suradnika od kojega se ne mora biti bolji pod svaku cijenu. Tako će dijete s manje napetosti

ući u život, lakše komunicirati s drugima i stvarati svoj krug prijatelja.

4. PLANIRANJE I PROVEDBA PROGRAMA

U ODNOSU NA DJECU

▪ Kroz igru stvarati pozitivnu sliku o sebi, stjecati povjerenje u vlastite sposobnosti i učiti sve

oblike komunikacije

▪ Upoznavanje sebe i svojih potreba, razvijanje odgovornosti za svoje ponašanje

▪ Stvaranje povjerenja u sebe, druge i okruženje

▪ Stjecanje vještina suradničkih odnosa i konstruktivnog rješavanja sukoba

U ODNOSU NA ODGOJITELJE I STRUČNE SURADNIKE

▪ Osvještavanje pripadnosti grupi, prihvaćanje različitosti, upoznavanje članova grupe,

uključivanje pasivnih i povučenih članova, razvijanje grupne povezanosti

▪ Osuđivati svako nasilje u okruženju i iskazivati jasan stav prema neprihvatljivom

ponašanju, agresiji.

▪ Osnažiti djecu da se zauzimaju za druge koji su ugroženi i u nevolji, odbačeni

▪ Upozoravati na nedopustivost vrijeđanja i tjelesnu agresivnost u rješavanju sukoba i

objašnjenja kroz konkretne primjere koje djeca mogu razumjeti

▪ Osvještavati prava djeteta i učiti djecu poštivanju prava drugih

▪ Razvijati u djece vještine socijalnog ponašanja

U ODNOSU NA RODITELJE

▪ Predškolsko dijete mora vidjeti da je odrasla osoba koja pomaže u rješavanju sukoba

pravedna i dosljedna te da želi pomoći, a ne kritizirati i osuđivati

▪ Potaknuti dijete da ispriča što se dogodilo i da izrazi svoje osjećaje u vezi s tim

▪ Usklađenim postupcima roditelji i odgojitelji u odnosu prema djeci čine mrežu podrške

šaljući im svakodnevne poruke: stalo mi je do tebe, slušam te, vjerujem u tebe, imaj i ti

povjerenja u mene

▪ Informiranje i edukacija o nenasilju i dječjim pravima

5. PROTOKOL O POSTUPANJU U SLUČAJU NASILJA MEĐU DJECOM I MLADIMA

U slučaju dojave nasilja među djecom odgojno – obrazovni djelatnici dužni su:

▪ Odmah poduzeti sve mjere da se zaustavi i prekine nasilno postupanje prema djetetu

▪ Ukoliko je dijete povrijeđeno u mjeri koja zahtjeva liječničku intervenciju ili pregled,

potrebno ga je odvesti liječniku

▪ Odmah po prijavljenom nasilju obavijestiti roditelje djeteta i upoznati ih sa svim

činjenicama i okolnostima za koje se do tada doznalo i izvijestiti ih o aktivnostima koje će se

poduzeti

▪ Zapisati opis događaja u dokumentaciju

▪ Po prijavi, odmah obaviti razgovor s djecom u nazočnosti nekoga od članova stručnog tima,

a na način da se postupa posebno brižljivo, poštujući djetetovo dostojanstvo i pružajući mu

potporu

▪ Roditeljima dati obavijesti o mogućim oblicima savjetodavne i stručne pomoći u vrtiću i

izvan njega, a s ciljem potpore i osnaživanja djetetove prorade traumatskog doživljaja

▪ O poduzetim aktivnostima, razgovorima, izjavama te svojim zapažanjima sačiniti službene

bilješke, kao i voditi odgovarajuće evidencije zaštićenih podataka koje će dostaviti na zahtjev

drugim nadležnim tijelima

6. SURADNJA

U ostvarivanju zadaća surađivat ćemo s

▪ Centrom za socijalnu skrb

▪ Liječnikom

▪ Poliklinikom za zaštitu djece grada Zagreba

7. EVALUACIJA

Praćenje i analiza procesa odgojno obrazovnog rada: procjene i samoprocjene za odgojitelje i

stručne suradnike

STRUČNI NADZOR

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa

Agencija za odgoj i obrazovanje

Ravnatelj i stručni suradnici

11.3. PROGRAM SUZBIJANJA OBITELJSKOG NASILJA

Polazišta programa

Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 137/09, 14/10, 60/10) nasilje u obitelji je

svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito:

– tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili

nije,

– tjelesno kažnjavanje i drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe,

– psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha,

ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi,

vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno

uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko

elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili komuniciranja s trećim osobama,

protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja,

– spolno nasilje, odnosno spolno uznemiravanje,

– ekonomsko nasilje pod kojim se podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne i zajedničke

imovine ili zabrana ili onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da

se to učini te oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom

stečenom osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada,

prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog

kućanstva i skrb o djeci ili drugim uzdržavanim članovima zajedničkog kućanstva.

Odrasli i djeca žrtve nasilja u obitelji nalaze se u posebnom teškoj situaciji pri čemu su često

izloženi dugogodišnjem zlostavljanju. Kako obitelj igra najvažniju ulogu u ranom razvoju

djeteta, smatra se da su fizičko, emocionalno i seksualno zlostavljanje te zanemarivanje

vodeći uzorci ranog psihopatološkog ponašanja. Neadekvatni roditelji negativno djeluju na

djetetov emocionalni razvoj te ga čine pretjerano impulzivnim, agresivnim i ne razvijaju

njegovu sposobnost empatije. Određeni broj djece već do polaska u školu, dakle već sa 6 – 7

godina može pokazivati znakove antisocijalnog ponašanja kao što su neposlušnost,

agresivnost prema drugoj djeci, okrutnost prema životinjama i sl. Društvena zajednica u

okviru zaštite djece i ostvarivanja svih njihovih prava dužna je provoditi programe suzbijanja

obiteljskog nasilja. Rana intervencija je najefikasnija te je stoga nužno rano prepoznavanje

znakova zlostavljanja i poduzimanje odgovarajućih mjera.

1. Cilj i zadaća programa

Odgojno djelovanje usmjeriti na jačanje djetetove ličnosti odnosno sretnog

emocionalnog razvoja izgradnjom pozitivne slike o sebi i zauzimanjem za sebe

u ostvarivanju svojih prava

Jačanje djetetove socijalne kompetencije stjecanjem stavova i vrijednosti te

razvijanjem vještina koje su mu potrebne za uspostavljanje kvalitetnih odnosa

s okolinom

Senzibiliziranje djelatnika vrtića za pojavu nasilja u obitelji te poduzimanje

mjera radi otkrivanja, prijavljivanja problema i pomoći djetetu

2. Planiranje i provedba programa

U odnosu na djecu

Omogućiti djetetu slobodu u iznošenju stavova i mišljenja

Kroz različite aktivnosti razvijati sposobnost empatije, tolerancije i prihvaćanje

različitosti

Izražavati emocije na društveno prihvatljiv način, prepoznati vlastite emocije i emocije

drugih, učiti socijalno ponašanje i stvaranje prijateljstva

Zauzimati se za ostvarivanje svojih prava ali i prava drugih

Kroz igru stvarati pozitivnu sliku o sebi, stjecati povjerenje u vlastite sposobnosti i

učiti sve oblike komunikacije

Stjecati vještine suradničkih podnosa i konstruktivnog rješavanja sukoba

Korištenjem elemenata CAP programa informirati djecu o potencijalno opasnim

situacijama da bi ih znala prepoznati, poučavati ih pravima da bi se mogla boriti za

njih, poučiti ih strategijama kojima im nastoji pomoći da obrane svoja prava:

samoobrana suprotstavljanjem, zalaganje za sebe, podrška vršnjaka, povjeravanje

odrasloj osobi u koju dijete ima povjerenje

U odnosu na odgojitelje i stručne suradnike

Stvaranje uvjeta u kojima dijete može živjeti svoja prava a koji mu pružaju osjećaj

zadovoljstva, sigurnosti, pripadnosti i poštovanja

Pristupati djetetu tako da se osjeća prihvaćeno, voljeno, zaštićeno i podupirano

Odgojitelj i ostali odrasli u djetetovom okruženju kao model koji djeluje u skladu s

nenasilnim rješavanjem sukoba i zalaganjem za miroljubiva rješenja i tako čine prvi i

temeljni korak u učenju djece nenasilju

Odgojitelj pomaže u rješavanju sukoba, pravedan je i dosljedan, želi pomoći a ne

kritizirati i osuđivati

Razvijanje partnerskih odnosa s roditeljima, međusobno uvažavanje i usklađeno

djelovanje u cilju zadovoljavanja djetetovih potreba i ostvarivanje prava

Svakodnevno razgovarati s djetetom, slušati ga i vjerovati mu

Stručno usavršavanje vezano uz prevenciju svih oblika nasilja nad djecom te

upoznavanje s postupcima u slučaju uočavanja nasilja u obitelji

U odnosu na roditelje

Cjelokupnim ozračjem stvarati povjerenje kod roditelja

Roditelj kao partner koji osigurava kontinuitet odgojnog djelovanja

Informiranje i edukacija roditelja vezana uz temu nasilja i dječjih prava

Roditelji i odgojitelji čine svojim postupcima i odnosima prema djeci zajedničku

mrežu podrške šaljući im svakodnevne poruke kojima im poručuju da im vjeruju, da

im je stalo i grade povjerenje djece u odrasle.

3. Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji

Cilj protokola postupanja odgojno-obrazovnih ustanova je senzibiliziranje djelatnika odgojno

– obrazovnih ustanova za pojave nasilja u obitelji koje doživljavaju djeca te poduzimanje

mjera radi otkrivanja i prijavljivanja problema i pomoći djetetu.

Odgojitelji i stručni suradnici dužni su poduzimati mjere zaštite prava djeteta te o svakom

kršenju tih prava, posebice o oblicima tjelesnog ili duševnog nasilja, spolnog zlostavljanja,

zanemarivanja i izrabljivanja, odmah:

1. Ukoliko je dijete povrijeđeno u mjeri koja zahtijeva liječničku intervenciju ili

pregled ili se prema okolnostima slučaja može pretpostaviti da su takva

intervencija ili pregled potrebni odmah pozvati službu hitne pomoći ili na najbrži

mogući, koji ne šteti zdravlju djeteta otpratiti ga liječniku te sačekati preporuke o

daljnjem postupanju;

2. Odmah izvijestiti ravnatelja koji će izvršiti prijavu policiji i obavijestiti Centar za

socijalnu skrb te ih upoznati sa svim činjenicama i okolnostima slučaja i

aktivnostima koje će se poduzeti;

3. Ukoliko se radi o osobito teškom obliku, intenzitetu ili dužem vremenskom

trajanju nasilja koje je izazvalo traumu, savjetovati se sa stručno-razvojnom

službom odgojno-obrazovne ustanove, stručnjacima centra za socijalnu skrb kojeg

je obavijestio o slučaju te sa drugom stručnom službom izvan ustanove o načinu

postupanja i pomoći djetetu žrtvi nasilja u obitelji u okviru odgojno-obrazovne

ustanove;

4. O dojavi nasilja i poduzetim aktivnostima, razgovorima, izjavama i svojim

opažanjima izraditi službenu bilješku, koja će se dostaviti na zahtjev drugim

nadležnim tijelima.

11.4. PROGRAM SUZBIJANJA KORUPCIJE (RAZINA ODGOJNO-

OBRAZOVNOG RADA S DJECOM)

NOSITELJ PROGRAMA: Dječji vrtić „Gajnice“: ravnateljica, članovi stručnog tima,

odgojitelji

I. POLAZIŠTA ZA RAD NA PROGRAMU

Dječji vrtić daje podršku i zajedno s roditeljima razvija kod djece moralne i društvene

vrijednosti, koje imaju izuzetnu ulogu u sprječavanju korupcije i odgoja društva protiv

korupcije. Propusti učinjeni na tom planu osjećaju se tek kasnije i posredno, a tada je

obično prekasno da se poprave.

Za učenje o vrijednostima i usvajanje socijalnih vještina nikada nije prerano, ali je važno

djetetu pristupiti na način koji poštuje njegovu dob. Tako u ranom djetinjstvu dijete uči

prve korake prema nenasilnom ponašanju, poštivanju sebe i drugoga te prihvaćanju

različitosti, a odrastanjem se razvija kognitivni i afektivni okvir ponašanja, temeljen na

usvojenim vrijednostima. Odgojno-obrazovni proces treba angažirati cjelokupnu ličnost

djeteta, tj. kognitivno, afektivno i psihomotoričko ponašanje (glava-srce-ruke).

II. CILJ PROGRAMA

Pružati djeci ona znanja i razviti one životne vještine koje će im omogućiti u odrasloj dobi

etičko, odgovorno ponašanje i izrađen sustav vrijednosti koji predstavlja standard

moralnog ponašanja.

III. PLANIRANJE I PROVEDBA PROGRAMA

Polazište za zadaće, ciljane razine i načine rada s djecom, vezane uz razvoj humanih

vrijednosti nalazimo u Nacionalnom programu odgoja i obrazovanja za ljudska prava.

Bitne programske zadaće su:

o Usvajanje i njegovanje temeljnih ljudskih vrijednosti (kao što su: ljubav, prijateljstvo,

odanost, suosjećanje, solidarnost, pravednost, istinoljubivost, nenasilje)

o Podržavanje i izgrađivane pozitivnih osobina ličnosti (posebno samopouzdanje,

samopoštovanje, samosvijest, emocionalna stabilnost, samokontrola, samokritičnost,

odgovornost, samostalnost, kreativnost, otvorenost za svijet, spremnost na suradnju,

empatija).

CILJANE RAZINE ODGOJA POZITIVNIH OSOBINA LIČNOSTI

I. RAZINA: PODRUČJE JA – AFIRMACIJA POJEDINCA

Na ovoj razini odgojno djelovanje usmjereno je na jačanje djetetove ličnosti. Pomažemo

djetetu da upozna svoje mogućnosti i ograničenja, osvijesti identitet i da razvije pozitivne

osobine ličnosti.

II. RAZINA: PODRUČJE JA I DRUGI- ODNOS S DRUGIMA

Na ovoj razini djeluje se na jačanje djetetovih socijalnih kompetencija, odnosno stjecanje

stavova i vrijednosti te razvijanje vještina koje su mu potrebne za uspostavljanje

kvalitetnih odnosa s okruženjem.

III. RAZINA: PODRUČJE MI-PRIPADNOST ZAJEDNICI

Odgojno djelovanje usmjereno je na djetetovo sagledavanje zajednice kao cjeline u kojoj

vlada međuovisnost svih ljudskih bića međusobno te žive i nežive prirode koja svojim

članovima osigurava određena prava, ali zahtijeva i odgovornost svakoga za vlastite

postupke.

NAČINI DJELOVANJA U PODRUČJU ODGOJA POZITIVNIH OSOBINA LIČNOSTI I

USVAJANJA HUMANIH VRIJEDNOSTI

o Cjelokupno ozračje (odgojni kontekst vrtića)

o Svakodnevne životne situacije

o Planski stvorene situacije

o CJELOKUPNO OZRAČJE

Čine odnosi između djece, djece i odgojitelja te drugog osoblja u ustanovi, između osoblja i

roditelja te cjelokupni institucionalni kontekst, koji ovisi i o izgledu prostora i o pravilima

ponašanja u ustanovi.

o SVAKODNEVNE ŽIVOTNE SITUACIJE

Potrebno je koristiti za poticanje stvaralačkih mogućnosti djeteta, njegov aktivan odnos prema

okruženju odgovornost za izbor, suosjećanje, pomaganje drugima, brigu o drugome,

toleranciju, nenasilnu komunikaciju, asertivnost i dr.

Te životne situacije imaju najjači odgojni potencijal jer se zbivaju neprestano, uz stalne

povratne informacije, važne za socijalizaciju te daju mogućnost iskustvenog učenja, koje ima

najtrajnije učinke.

o PLANSKI STVORENE SITUACIJE

Ciljano djeluju na prepoznavanje određene vrijednosti, njezino osvješćivanje i poticanje

poželjnog modela ponašanja u igri, ali i u svakodnevnom životu.

Pri izboru metoda rada s djecom odabiremo one koje djeci omogućuju iskustveno učenje:

Interaktivne metode (potiču akcije koje se temelje na povratnim informacijama svih sudionika

procesa)

Anticipativne metode (potiču predviđanje i mijenjanje umjesto prilagođavanja)

Participativne metode (osiguravaju aktivno sudjelovanje svakog pojedinca u skladu s

njegovim mogućnostima)

Pri tom posebno mjesto pripada igri kao osnovnoj aktivnosti predškolskog djeteta.

Odgoj humanih vrijednosti i pozitivnih osobina ličnosti treba težiti prema unutarnjoj

motivaciji, a ne prema vanjskim potkrepljenjima (nagradama i kaznama).

IV. SURADNJA S RODITELJIMA

Promovirat će se partnerski odnos s roditeljima jer se samo zajedno s njima može

realizirati ovaj program.

V. STRUČNI NADZOR

Program i njegovu provedbu stručno će nadzirati:

o Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH

o Agencija za odgoj i obrazovanje

o Ravnateljica vrtića, uz neposrednu pomoć stručnih suradnika

VI. VREDNOVANJE PROVEDBE PROGRAMA

Potrebno je razraditi indikatore procjene koji prate:

o Dijete (ponašanje u svakodnevnim životnim situacijama)

o Odgojitelje (njihovo djelovanje prema razrađenim protokolima)

o Roditelje ( uključenost/partnerski odnos s odgojiteljima)

LITERATURA:

o Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava; Zagreb, Vlada RH, 1999.

o Maleš, D., Milanović, M., Starčević, I.: Živjeti i učiti prava; Zagreb, Filozofski

fakultet Sveučilišta u Zagrebu – Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava, 2003.

o Maleš, D., Starčević, I.: Odgoj za demokraciju u ranom djetinjstvu; Zagreb, Udruženje

Djeca prva, 2005.

11.5. POSTUPCI ODGOJITELJA KOJI POMAŽU DJECI PRI USVAJANJU I

NJEGOVANJU TEMELJNIH HUMANIH VRIJEDNOSTI I PODRŽAVANJU I

IZGRAĐIVANJU POZITIVNIH OSOBINA LIČNOSTI

ODGOVORNOST

Najveći značaj u učenju odgovornog ponašanja ima primjer odgojitelja koji se odgovorno

ponaša i koji u svakodnevnim situacijama s djecom prakticira i potiče takvo ponašanje.

U svakoj situaciji odgojitelj treba:

- Pomagati djeci da osjete i nauče izraziti svoje potrebe i uče brinuti o sebi i

zadovoljavanju svojih potreba;

- Odgovoriti na potrebe djeteta;

- Poticati suosjećanje i razumijevanje potreba drugih;

- Učiti djecu da slušaju druge dok govore, uključivati u razgovor djecu koja su

povučena i teže se izražavaju;

- Ne očekivati od djece samo odgovornost prema drugima, već i prema samima

sebi, brizi za sebe i svoje potrebe;

- Uspostaviti dosljedna pravila (ali znati i kad popustiti, objašnjavajući zašto je

učinjena iznimka);

- Poticati igre u kojima se zajednički donosi plan ili aktivnosti u kojima se

odlučuje o izboru, a zatim pomagati djeci da se osjete odgovornima za izbor; u

svim mogućim svakodnevnim situacijama djeci, u skladu s njihovim

sposobnostima, treba omogućiti izbor; a zatim im omogućiti da odabrano i

ostvare;

- Poticati igre i aktivnosti u kojima djeca zajednički donose pravila, pomagati im

da se tih pravila pridržavaju;

- Poticati svojim primjerom djecu da priznaju grešku (ne prisilom i progonom;

bolji poticaj je neka priča koja će pomoći djeci da uvide kako je priznavanje

pogreške nagrađeno razumijevanjem i prihvaćanjem od strane drugih);

- Omogućiti djetetu da ispravi svoje ponašanje, a kad to učini, dati mu pozitivna

potkrepljenja;

- Pomoći djeci da ispune obećanja, preuzete obveze i osjete zadovoljstvo sobom

zbog uspješnosti u tome;

- Razvijati upornost, dosljednost i strpljenje djece;

- Poticati aktivnosti u kojima će djeca brinuti o okolišu i imovini kojom se koriste;

- U svim aktivnostima s djecom poticati njihovo samopouzdanje i kritičko

mišljenje, emocionalnu inteligenciju i kreativno izražavanje te razvijati životne

vještine koje pridonose otvorenosti i radoznalosti djeteta.

POŠTOVANJE

Da bi bili pozitivan model, odgojitelji trebaju:

- U svom radu polaziti od potreba djeteta; zadovoljene potrebe pomažu djetetu da

razvije osjećaj sigurnosti u sebe i uči da i drugi imaju potrebe, želje, stavove…;

- Svoje postupke prema djeci temeljiti na pravdi i pravednosti;

- Ljubazno razgovarati s djecom i odraslima;

- Iskazivati poštovanje prema pripadnicima drugih nacija i vjera;

- Iskazivati poštovanje prema osobama s posebnim potrebama;

- Reagirati na očito nepoštovanje drugih;

- Poticati solidarnost među djecom;

- Poštivati privatnost djeteta.

U svakodnevnim situacijama potiču da djeca:

- Slušaju drugoga dok govori, ne prekidaju ga, ne viču i tjelesno ne napadaju;

- Jasno iskazuju svoje potrebe;

- U govoru (verbalnom izražavanju ili govoru tijela) ne vrijeđaju druge, ne rugaju

se;

- Koriste „hvala“, „molim“, „oprosti“ u komunikaciji s drugima, pozdravljaju pri

dolasku i odlasku;

- Pričekaju svoj red dok se odgojitelj bavi drugom djecom;

- Pomognu onima kojima je pomoć potrebna;

- Brinu o svojim stvarima te o zajedničkoj imovini;

- Brinu o čistoći okruženja u kojem borave.

TOLERANCIJA

Da bi bili pozitivan model djetetu, odgojitelji trebaju:

- Nikad ne osuđivati drugoga zato što ima drugačije mišljenje;

- Nikad ne kritizirati izgled ili ponašanje usporedbom s pripadnicima nekih

skupina (plačeš kao curica, ponašaš se kao mala beba – odvest ćemo te u

jaslice);

- Prihvatiti činjenicu da su djeca različita , da dolaze iz različitih sredina, da su

različitih sposobnosti, ali sva jednako vrijedna;

- Prihvatiti činjenicu da roditelji dolaze iz različitih okruženja, da su obitelj i

obiteljske okolnosti različite;

- Prilagoditi svoje postupke i očekivanja svakom pojedinačnom djetetu, njegovim

sposobnostima i interesima;

- Shvatiti da nisu uvijek u pravu, da je njihovo mišljenje samo jedno od mnogih;

- Prihvatiti da svi mogu pogriješiti te da je isprika i iskrena želja za promjenom

pogrešnog ponašanja dobar temelj za buduće odnose;

- Pokazati da znaju slušati i da poštuju sugovornika i ako se s njim ne slažu;

- Reagirati na iskazivanje bilo kojeg oblika nesnošljivosti i osuditi ga;

- Izbjegavati stvaranje stereotipa (spolnih, rasnih, nacionalnih, kulturnih…);

- Poticati dječji ponos onim što jesu i kamo pripadaju;

- Truditi se što bolje upoznati ono prema čemu i sami imaju predrasude.

U svakodnevnim situacijama djecu treba poticati da:

- se druže i igraju svi sa svima, da se ne isključuju neka djeca zbog tjelesnih i

drugih obilježja;

- saslušati različita mišljenja, bez njihova obezvrjeđivanja;

- iskazuju svoje mišljenje, potrebe i interese, bez vrijeđanja ili ugrožavanja

drugih;

- iskazuju svoju kreativnost;

- pravedno podijele zaduženja, bez obzira na spol;

- pozitivno se izražavaju o međusobnim različitostima, bez etiketiranja;

- iskazuju strpljenje za one koji trebaju više vremena ili pomoći.

BRIGA ZA DRUGE I SOLIDARNOST

Da bi bili pozitivan model djetetu, odgojitelji trebaju:

- iskazivati osjećaje (radovati se tuđem uspjehu, biti zabrinuti kad se netko loše

osjeća, skrbiti za one kojima je pomoć potrebna);

- biti pažljivi i dobri slušači;

- uključivati u igre i aktivnosti svu djecu, voditi računa o tome da svi dobiju

prigodu izreći što žele, sudjelovati u igri i komunikaciji s drugima, da nema

isključenih iz bilo kojih razloga;

- osmišljavati zajedničke igre, aktivnosti i pothvate u kojima će moći sudjelovati

svi, posebice djeca smanjenih sposobnosti;

- pokazivati brigu za svoje kolege u vrtiću;

- poticati djecu da oproste jedni drugima učinjenu nepravdu te da se pomire nakon

sukoba;

- poticati djecu i podržavati ih kad se zauzimaju za one kojima se netko ruga ili ih

nepravedno napada;

- poduzimati radnje koje će okupiti djecu u akcijama solidarnosti.

U svakodnevnim situacijama djecu valja poticati da:

- ne isključuju neku djecu zbog njihove različitosti;

- dijele igračke i osobne stvari s drugima;

- daju jedni drugima sitnice kako bi nekog razveselili;

- oproste drugome kad se ispriča;

- čine nešto dobro za drugoga i kad nisu zamoljeni za to;

- stvaraju prijateljstva i druže se izvan vrtića;

- budu strpljivi s onima koji trebaju više vremena ili pomoći u nekoj radnji;

- brinu o onima koji su odsutni zbog bolesti ili neke nesreće, razgovaraju o

njihovim potrebama i načinu kako bi im mogli pomoći.

PRIJATELJSTVO

Da bi pomogli djeci uspostavljati i održavati prijateljstva, odgojitelji trebaju:

- iskazivati brigu za druge i radost pomaganja drugima;

- razvijati pozitivan odnos prema različitostima (radoznalost za drukčije, a ne

odbacivanje zbog različitosti);

- ne dopustiti ogovaranja, ruganja, vrijeđanja među djecom;

- pripremiti djecu za dolazak novoga djeteta u odgojnu skupinu;

- pripremiti djecu za dolazak djeteta s posebnim potrebama u skupinu (pričanje

odgovarajućih priča, dolazak gosta u odgojnu skupinu, igre uloga u kojima je lik

sa sličnim problemima…);

- naučiti djecu da je rješavanje problema i sukoba normalan dio života i

međuljudskih odnosa; poticati ih da se ispričaju za loš postupak i da oproste

onima koji su ih povrijedili ili učinili nešto loše, kad im se ispričaju;

- učiti ih iskazivanju pažnje (mali znakovi pažnje među djecom i igre tipa „kako

mogu obradovati prijatelja“, trebaju postati svakodnevna praksa);

- osigurati da se svako dijete osjeća prihvaćenim i dobrodošlim;

- osmišljavati grupne igre u kojima mogu sudjelovati i ona djeca koja su

sramežljiva, smanjenih sposobnosti ili trebaju više vremena i poticaja;

- isticati dobre primjere prijateljstva, koje djeca mogu vidjeti u okruženju, u

pričama, na filmu i sl.

SURADNJA

Da bi poticali razvoj suradničkih vještina, odgojitelji trebaju:

- odnositi se prema djeci s poštovanjem;

- dobro poznati mogućnosti i ograničenja djece u svojoj odgojnoj skupini;

- poznavati u čemu se pojedino dijete ističe;

- osmišljavati aktivnosti koje ovise o usklađenom djelovanju svih u grupi, timske

igre i aktivnosti;

- organizirati i poticati aktivnosti u malim grupama;

- osmišljavati aktivnosti u kojima sva djeca, bez obzira na njihove sposobnosti,

mogu sudjelovati i pridonijeti u procesu i rezultatu;

- poticati djecu na međusobno pomaganje;

- uključivati djecu u donošenje odluka (plan aktivnosti, igre);

- poticati traženje raznih rješenja problema;

- osigurati da svako dijete u skupini može izreći svoje mišljenje, ohrabrivati

iznošenje ideja;

- ne dopustiti izrugivanje djece smanjenih mogućnosti;

- ne uspoređivati djecu međusobno kako bi ih „potaknuli da se više trude“;

- koristiti jezik nenasilja.

PRAVEDNOST

Da bi razvijali senzibilitet djece za pravedno i poticali ponašanja temeljena na pravednosti,

odgojitelji trebaju:

- djelovati u skladu s pravilima svih i raditi na zadovoljavanju individualnih

potreba djece;

- davati svoj djeci zaduženja u skladu s njihovim mogućnostima i sposobnostima;

- osnaživati samopoštovanje i samopouzdanje djece;

- stvarati uvjete u kojima djeca osjećaju sigurnost, ne dopustiti da se dijete osjeća

bespomoćno (osjećaj da je izvan njegove kontrole i moći te da se, bez obzira na

ono što čini, sve rješava mimo njega i loše);

- pravedno dijeliti zajedničku imovinu;

- poticati suradnju u rješavanju problema, zajedničko donošenje odluka i

pridržavanje onoga što je dogovoreno ako izbor;

- ne favorizirati pojedinu djecu;

- ne isključivati nekoga;

- odabrati djecu koja će biti glavna u pojedinim aktivnostima slučajnim izborom

(brojalica, izvlačenje imena i sl.);

- pomoći u rješavanju sukoba kako bi obje strane u sukobu bile zadovoljne, ali i

razvijati u djece svijest o tome da se katkad nečega trebaju odreći za opće dobro

ili dobro drugoga;

- organizirati igre i aktivnosti u kojima djeca trebaju odlučivati o rješenjima;

pomoći im da prihvaćaju kompromise;

- poticati nenasilnu komunikaciju i razvijati vještine nenasilne verbalne i

neverbalne komunikacije (slušanje, isključivanje govora mržnje);

- poticati djecu na zajedničko donošenje pravila, na zajedničko mijenjanje pravila

prema potrebi, osnaživati djecu u pridržavanju pravila;

- upućivati djecu u pojam pravila koja vrijede za odrasle (zakoni, tko ih donosi,

tko odlučuje o pojedinim pitanjima važnim za život ljudi, kako se biraju vođe,

kako se kažnjavaju prekršitelji zajedničkih pravila);

- pomoći djeci da shvate pojam privatnosti i osobne imovine (zaštita privatnosti)

te pojam zajedničkog i odgovornosti prema onome što koristi i drugima;

- dogovoriti s djecom način postupanja s osobnim igračkama koje donose od

kuće; valja ih poticati da svoje igračke, koje donose od kuće, budu spremna

dijeliti s drugima ili pokazivati i govoriti o svojoj igrački drugima, kad je riječ o

tzv. emotivnim igračkama (medo s kojim spava i sl.);

- osnaživati djecu da se zauzimaju za one koji trpe nepravde ili ugrožavanja

njihovih prava, poticati solidarnost;

- upozoriti djecu na potrebu isprike kad se nanese nepravda, ali i da to nije

dovoljno ako se nepravda ne ispravi;

- poticati djecu da se obraćaju odgojitelju s povjerenjem uvijek kad misle da im se

događa neka nepravda (djeca trebaju znati da vam se uvijek mogu obratiti s

povjerenjem, da ćete ih saslušati, da to može biti vaša mala tajna i da ćete uvijek

reagirati kako biste pomogli riješiti problem).

NENASILJE

Da bi poticali nenasilje i razvijali osjećaje miroljubivosti, odgojitelji trebaju:

- poštovati prava djeteta i učiti djecu poštovanju prava drugih;

- poticati djecu da slobodno izražavaju (misli, osjećaje) i uputiti ih u ograničenja

slobode;

- biti pravedni i poticati pravednost;

- razvijati u djece prosocijalne vještine;

- poticati solidarnost, nenasilnu komunikaciju, suradnju, iskazivanje prijateljstva i

velikodušnost;

- uključivati djecu u zajedničko donošenje odluka, preuzimanje odgovornosti za

sebe i druge;

- poticati različite oblike komunikacije;

- pomoći u rješavanju sukoba kada se pojavi;

- učiti djecu vještinama upravljanja sukobom;

- osuditi svako nasilje u okruženju, iskazivati jasan stav prema neprihvatljivosti

agresije;

- razvijati osjećaj sigurnosti djeteta i njegovu vjeru u odrasle koji ga štite;

- poštovati svako dijete i zadobiti njegovo povjerenje;

- osnaživati djecu da se zauzimaju za druge, koji su ugroženi, u nevolji odbačeni;

- poticati djecu na asertivno ponašanje, koje ima funkciju samozastupanja, dakle,

iznošenja i obrane vlastitog stava i mišljenja. Asertivnost je i dobra obrana od

nasilja, može pomoći djetetu da izbjegne položaj žrtve;

- razvijati pozitivne stavove prema okolišu i brizi za okoliš (ljude, životinje,

prirodu, imovinu).

11.6. PROGRAM PREVENCIJE H I V - a

NOSITELJI PROGRAMA: ravnatelj, stručni tim, odgojitelji i ostali djelatnici ustanove

Virus humane imunodeficijencije - HIV je retrovirus koji uzrokuje stečeni sindrom

imunodeficijencije (AIDS, stanje u ljudi kada imunološki sustav počinje slabjeti, dovodeći do

po život opasnih oportunističkih infekcija). Djeca zaražena HIV virusom mogu pohađati vrtić

uz primjenu standardnih mjera zaštite, koje trebaju provoditi svi zaposleni u vrtiću.

CILJ PROGRAMA:

Primjenom standardnih mjera zaštite, sprječava se prijenos virusa, kao i drugih uzročnika koji

se prenose putem krvi (npr. virus hepatitisa).

ZADAĆE:

Postupak kod svakog krvarenja provesti kao da se radi o HIV pozitivnoj osobi, jer nema

testiranja pri ulasku djeteta u vrtić.

Provođenje standardnih mjera pranja ruku, korištenje lateks rukavica kod krvarenja, mjere

čišćenja, pranja i dezinfekcije .

DJECA

- Kontinuirana primjena standardnih mjera zaštite (temeljito pranje ruku pod tekućom

vodom, tekućim sapunom, oko 30 sekundi)

- Učiti djecu da zakrvavljenim rukama nikad ne diraju drugu djecu

- Učiti djecu da nikad ne diraju tuđu krv

- Poučiti ih ponašanju u opasnim situacijama (povrede, krvarenja, igle, šprice, staklo i

dr.)

- Učvrstiti im stavove o odgovornosti čuvanja zdravlja – prema sebi i drugima

- Dječji projekti samopomoći i samozaštite (vježbanje kroz igru, radionice, crteže i

simboličke igre)

https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Retrovirus&action=edit&redlink=1

https://hr.wikipedia.org/wiki/AIDS

ODGOJITELJI

- Odgojitelji su osposobljeni za pružanje prve pomoći na siguran način

- Postupci u kriznim situacijama

- Primjena standardnih mjera zaštite (pranje ruku)

- Kod svakog krvarenja koristiti lateks zaštitne rukavice

- Krvavi materijal odlagati u zaštitnu neprobojnu vreću

- Pravilno postupanje s ranama

- Redovito uklanjati oštre i razbijene igračke iz igraonica

- Nikad ne odbiti pomoći djetetu koje krvari (ako pri tome nismo u mogućnosti koristiti

rukavice)

Dosad u svijetu nije opisan slučaj zaraze HIV-om nakon doticaja neoštećene kože s krvi.

RODITELJI

- Informiranje o rizičnim situacijama (promotivni materijal, predavanja)

- Partnerski odnosi s roditeljima

- Individualni razgovori

- Edukativni materijali

STRUČNI SURADNICI

- Kontinuirano stručno usavršavanje

- Razvijanje timskog rada na prevenciji HIV-a i mjerama zaštite

- Intervencije i savjetovanja kod rizičnih situacija

OSTALI DJELATNICI VRTIĆA

- Senzibilizacija i edukacija svih zaposlenih

- Primjena standardnih mjera zaštite (korištenje lateks rukavica)

- Temeljito čišćenje i pranje podova i površina

- Odlaganje zakrvavljenog materijala i rublja u nepropusnu vreću i kantu s poklopcem i

pranje zakrvavljenog rublja odvojeno od ostalog (spremačice)

- Redovita dezinfekcija površina i podova

11.7. PROTOKOL ZA POSTUPANJE U SLUČAJU POTREBE PRUŽANJA PRVE

POMOĆI U VRTIĆU – NAPUTAK O POSTUPANJU I NAJČEŠĆE SITUACIJE

Prva pomoć je skup postupaka i praktičnih vještina kojima pomažemo ozlijeđenoj ili naglo

oboljeloj osobi na mjestu događaja, a prije dolaska hitne medicinske pomoći ili liječnika.

PRAVILA:

- Ne paničariti (ostati priseban)

- Primijeniti stečeno znanje u koje si siguran

- Provjeriti stanje svijesti ozlijeđenog djeteta

- Ako je pri svijesti, ohrabriti ga i smiriti (stvoriti osjećaj sigurnosti)

- Brzim zapažanjem utvrditi postoji li na mjestu nezgode neposredna životna opasnost

(požar, urušavanje i drugo)

- Pružiti pomoć na mjestu nezgode i u položaju u kojem je ozlijeđeni zatečen

- Okrenuti dijete u bočni položaj (da se ne uguši), osim ako postoji sumnja u ozljedu

glave, vrata ili kralježnice

- Ne dati ništa na usta (piće ili hranu)

- Pozvati stručnu pomoć (zdr.voditelja ili drugog djelatnika, osposobljenog za pružanje

prve pomoći ili HITNU POMOĆ – telefon: 194 ili 112)

- O povredi djeteta obavezno obavijestiti roditelje/ skrbnike.

- Lakše ozljede (oguljotine, manje posjekotine i sl. ) zbrinjavamo u vrtiću ili najbližoj

pedijatrijskoj ambulanti)

- Kod težih ozljeda (dublje posjekotine, uganuća, prijelomi, krvarenja) pružamo prvu

pomoć na licu mjesta i pozivamo HITNU POMOĆ na 194 ili 112

NAPOMENA: Svaku ozljedu treba evidentirati:

Evidencija ozljeda – koju vodi zdravstveni voditelj

Odgojitelj piše izjavu o ozljedi i dnevna zapažanja

POSTUPCI KOD FEBRILNIH KONVULZIJA

SIMPTOMI PRVA POMOĆ

- Grčevi mišića tijela (generalizirani, uz gubitak

svijesti, kao posljedice visoke tjelesne temp.iznad

38 C, a preko 39-40 C

- Prestanak disanja (u trajanju oko pola minute)

- Nekontrolirano ispuštanje mokraće i stolice, uz

trzanje udova i okretanje očima

- Snižavati visoku temp. (čepići, sirup

paracetanola i / ili ibuprofena )

U SLUČAJU NAPADA:

- Lagano pridržavati dijete, da se ne

ozlijedi

- Okrenuti dijete u bočni položaj

- Podložiti nešto mekano pod glavu

- Osloboditi odjeću oko vrata

- Biti uz dijete

VAŽNO: Za vrijeme napada ne gurati

ništa u usta!

Kod djece s liječničkom

dokumentacijom i ordiniranom

mikroklizmom (Diazepam), treba

postupiti prema uputi liječnika i dati je

rektalno (odgojitelja treba uputiti o

načinu primjene).

Pozvati roditelje i uputiti ih liječniku.

Ukoliko je napad dulji, pozvati HITNU

POMOĆ –194 ili 112

POSTUPAK KOD EPILEPTIČNOG NAPADA

PARCIJALNI NAPAD:

Osoba se zagleda i nije svjesna svoje okoline

Najčešće ne može odgovoriti na pitanja

Česti su automatizmi kao žvakanje, mljackanje, hvatanje odjeće, mrmljanje, slabost

ruke

Napad traje do jedne minute

Prva pomoć kod PARCIJALNOG NAPADA:

Ostati miran i na taj način utjecati i na okolinu

Ništa ne stavljati u usta

Ne sputavati mišićne kontrakcije,

Odmaknuti se od osobe ako pokazuje znakove ljutnje ili agresivnosti tokom napada

Ne davati vodu, hranu ili lijek dok osoba nije u potpunosti orijentirana

U blizini je najbolje da budu samo osobe koje pružaju pomoć

Po završetku napada djelovati smirujuće na bolesnika

Većina napadaja traje do jedne minute

NAZOVI 194 ILI 112 AKO:

Sumnjate na prvi epileptični napad

Osoba i dalje otežano diše iako je napad završio

Napad traje duže od 5 minuta ili se novi napad odmah nastavlja na prethodni

Osoba je zadobila ozljedu

Osoba je trudnica

OSTATI UZ OSOBU DO DOLASKA HITNE POMOĆI

GENERALIZIRANI NAPAD:

Nagli pad, često uz uzvik

Spazam i trzajevi mišića

Otežano disanje ponekad uz bljedilo ili cijanozu sluznica

Gubitak kontrole sfinktera

Napad traje od 30 sekundi do nekoliko minuta

Prva pomoć kod GENERALIZIRANOG NAPADA:

Ostati miran i na taj način utjecati i na okolinu

Ništa ne stavljati u usta

Ne sputavati mišićne kontrakcije,

Spriječiti tjelesnu ozljedu, osobito glave

Osobu staviti u bočni položaj

Podložiti nešto mekano pod glavu

Osloboditi odjeću oko vrata

U blizini je najbolje da budu samo osobe koje pružaju pomoć

Po završetku napada djelovati smirujuće na bolesnika

Većina napada traje 2-3 minute

NAZOVI 112 AKO:

Sumnjate na prvi epileptični napad

Osoba i dalje otežano diše iako je napad završio

Napad traje duže od 5 minuta ili se novi napad odmah nastavlja na prethodni

Osoba je zadobila ozljedu

Osoba je trudnica

OSTATI UZ OSOBU DO DOLASKA HITNE POMOĆI

AKO DIJETE IMA OD LIJEČNIKA ORDINIRANU KLIZMU DIAZEPAMA TADA SE

KLIZMA MORA PRIMJENITI !

POSTUPCI KOD UBODA INSEKATA

Ubod insekta izaziva crvenilo, otok i svrbež na mjestu uboda.

PČELA – na mjestu uboda ostavlja žalac

OSE I STRŠLJENI – ne ostavljaju žalac

SIMPTOMI:

Bol, oteklina na mjestu uboda

Žarenje, crvenilo, bolni svrbež

Posebna opasnost kod djece preosjetljive na ubod insekta jest pojava otežanog disanja,

gušenja i gubitka svijesti

PRVA POMOĆ:

Ukloniti žalac struganjem, nipošto istiskivanjem (samo kod uboda pčele)

Oprati kožu pod tekućom vodom

Kod djece koja imaju liječničku dokumentaciju o preosjetljivosti- alergiji postupiti prema

uputi liječnika ili odmah potražiti liječničku pomoć.

KRPELJI

Na koži može izgledati poput tamne točke. Pažljivim pregledom djeteta treba provjeriti radi li

se doista o krpelju.

PRVA POMOĆ:

Uhvatiti krpelja pincetom, vatom ili gazom, pažljivo ga okrenuti u smjeru suprotnom

od kazaljke na satu i odstraniti (ne istiskivati)

Oprati sapunom pod vodom

Potražiti liječničku pomoć (kod preosjetljive djece)

VAŽNO: Ne stavljati na krpelja ulje, alkohol, aceton i slično

POSTUPCI KOD UGRIZA (ŽIVOTINJA I LJUDI)

Ljudski ugrizi mogu biti osobito opasni, kao i ugrizi životinja.

PRVA POMOĆ:

Isprati ranu vodom i dezinfekcijskim sredstvom

Na ranu staviti sterilnu kompresu i pričvrstiti ju zavojem

VAŽNO:

Potražiti liječnički savjet i pomoć.

POSTUPCI U SITUACIJI OZLJEDE DJETETA

Umiriti drugu djecu, zbrinuti povrijeđenog, a skupinu neka preuzme kolegica.

LAKŠE OZLJEDE (manji udarci, ogrebotine, površinske ozljede kože, krvarenje iz nosa bez

prethodne traume nosa, ubodi insekta):

1. Sanirati ozljedu na licu mjesta

2. Pratiti ponašanje djeteta

3. Po potrebi obavijestiti zdravstvenu voditeljicu

4. Informirati o događaju kolegicu iz suprotne smjene i roditelja kad dođe po dijete

5. Upisati u dnevnik zapažanja- pedagoška dokumentacija

TEŽE OZLJEDE (duboke rane, prijelomi, nagnječenja, hematomi, ubodi insekta alergičnog

djeteta, oteklina, deformitet ekstremiteta, trauma nosa, sluznica usta, oka):

1. Prvu pomoć pruža djetetov odgojitelj ili osoba koja je osposobljena za pružanje prve

pomoći

2. Zove se zdravstvena voditeljica i po potrebi HITNU MEDICINSKU POMOĆ NA 194

ILI 112

3. Med. sestra procjenjuje o odlasku u zdravstvenu ustanovu ovisno o vrsti i težini

ozljede

4. O nezgodi obavještavamo roditelje, ravnatelja

5. Ukoliko se roditelj ne jave na poziv tada u pratnji sa djetetom u vozilu HMP ide

zdravstveni voditelj ili odgajatelj ( popodnevna smjena)

6. Odgojitelj čeka roditelja i izvještava ga o uputama i postupcima liječnika ukoliko se

nije javio na poziv

7. Piše se zapisnik o ozljedi te se bilježi u pedagošku dokumentaciju

JAKO TEŠKE OZLJEDE (jače krvarenje, gubitak svijesti, gušenje, opekline, otvoreni

prijelomi):

1. Prvu pomoć pruža osoba osposobljena za pružanje prve pomoći prema uputama za

pojedinu vrstu ozljede

2. Zove se HITNU MEDICINSKU POMOĆ (194) i zdravstvenu voditeljicu te ravnatelja

3. Obavještavamo roditelje i dajemo upute

4. S djetetom u pratnji ide zdravstveni voditelji ili odgojitelj (popodnevna smjena)

kolima HMP

5. U bolnici se ostaje dok dijete ne bude zbrinuto ili do dolaska roditelja

6. Piše se zapisnik o ozljedi te se bilježi u pedagošku dokumentaciju

11.8. PROTOKOL U SLUČAJU PROBLEMATIČNOG SEKSUALNOG PONAŠANJA

DJECE

D. rijetko seksualno

ponašanje

C. neuobičajeno

seksualno ponašanje

A. očekivano


3. obavještava ravnatelja i/ili psihologa

B. manje očekivano


B) Ako odgojitelj primi informaciju o pojavi

neprimjerenog, neuobičajenog ili zabrinjavajućeg

seksualiziranog ponašanja kod djeteta/djece

A) Ako odgojitelj kod djeteta/djece uoči neprimjereno,

neuobičajeno ili zabrinjavajuće seksualizirano

ponašanje

1. na primjeren način zaustavlja takvo ponašanje

2. obavještava roditelja o događaju (odmah ili po dolasku po dijete - prema procjeni) i obrazlaže sljedeće korake postupanja

3. u slučaju ozljede postupiti po protokolu za ozljede i informirati roditelje (odmah ili po dolasku po dijete - prema procjeni)

4. Psiholog poduzima mjere radi prikupljanja podataka o događaju i općenitom funkcioniranju djeteta/djece koje

uključuju:

a) razgovor s roditeljem ili primarnim skrbnikom

b) razgovor s odgojiteljem

c) razgovor s drugim odraslim osobama koja imaju spoznaje o tome

d) intervju s djetetom uz primjenu psiholoških mjernih instrumenata

Na temelju procjene psiholog donosi zaključak o kakvom seksualnom ponašanju djeteta se radi.

Odgojitelj u suradnji sa stručnim

suradnikom psihologom (i dr. po

potrebi):

1. planira razvojno primjerene

prevencijske i intervencijske

strategije za odgojnu skupinu

i pojedino dijete

2. razgovara s roditeljem/

primarnim skrbnikom radi

informiranja o stanju,

poduzetim koracima i

budućim radnjama

3. informira roditelje o

mogućnostima dobivanja

stručne pomoći i podrške (za

sebe) unutar vrtića

Po potrebi se djetetu i/ili roditelju

pruža stručna psihološka pomoć i

podrška u vrtiću.

1. Psiholog obavještava ravnatelja (po potrebi se obavještavaju drugi članovi

stručnog tima).

2. Ravnatelj, odgojitelj, psiholog (prema procjeni i dogovoru jedan, dva ili

svi) kroz razgovor roditelje/skrbnike:

a) informiraju o činjenicama i okolnostima događaja i dogovaraju

zajedničko praćenje ponašanja djeteta

b) informiraju o poduzetim koracima i budućim radnjama u vrtiću

c) u slučaju potrebe upućuju roditelje/skrbnike i/ili dijete na stručnu

pomoć u odgovarajuće institucije (CZSS, Poliklinika za zaštitu djece,

Obiteljski centar, Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež

Kukuljevićeva i sl.)

3. Psiholog i drugi po potrebi pružaju roditeljima/skrbnicima stručnu pomoć

i podršku unutar vrtića.

4. U slučaju sumnje na kršenje djetetovih prava i ugroze potreba vrtić

obavještava CZSS i/ili policiju.

5. Po potrebi djetetu pružiti stručnu pomoć i podršku u vrtiću i/ili

odgovarajućoj instituciji.

6. Planirati prevencijske i intervencijske strategije za odgojnu skupinu.

VAŽNO:

Treba poduzeti sve mjere kako bi se izbjeglo etiketiranje djeteta kao devijantnog ili

kao zlostavljača

Svi zaposlenici o poduzetim koracima vode dokumentaciju sukladno svom djelokrugu

rada

U slučaju seksualnog nasilja postupiti po Protokolu o postupanju u slučaju

seksualnog nasilja (Vlada RH, ured za ravnopravnost spolova, Zagreb, rujan 2014.)

11.9. PROTOKOL UVOĐENJA TREĆEG ODGOJITELJA U RAD S DJECOM S

TEŠKOĆAMA

U neposredan rad kao podrška djetetu s teškoćama u realizaciji programa uključeni su

treći odgojitelji. Treći odgojitelji u neposrednom radu s djetetom s teškoćama olakšavaju,

prilagođavaju i podupiru praćenje odgojno – obrazovnog procesa na način koji je u skladu s

njegovim specifičnim potrebama. Cilj uključivanja trećeg odgojitelja je razvoj svih

potencijala djeteta s teškoćama kako bi ono moglo aktivno participirati u svakodnevnim

aktivnostima.

Prije početka rada trećeg odgojitelja/ice potrebno je provesti:

Upoznavanje s općim i stručnim aktima (kućnim redom, protokolima i

specifičnostima) dječjeg vrtića u kojem će treći odgojitelj/ica obavljati svoj posao

Upoznavanje s odgojiteljima, stručnim suradnicima i ostalim djelatnicima dječjeg

vrtića, odnosno upoznavanje s djelokrugom rada svake djelatnosti u vrtiću

Upoznavanje trećeg odgojitelja/ice s dosadašnjim radom vrtića, posebice povezanim s

radom s djecom s teškoćama

Upoznavanje s godišnjim, tromjesečnim, mjesečnim i tjednim te dnevnim planom i

programom aktivnosti skupine u kojoj će boraviti treći odgojitelj – pedagoška

dokumentacija skupine

Upoznavanje s psihofizičkim statusom i specifičnim razvojnim potrebama djece s

teškoćama kojoj je dodijeljen/a kao treći odgojitelj/ica

Upoznavanje i individualni sastanak trećeg odgojitelja/ice s roditeljima djeteta s

teškoćama za kojeg će biti zadužen uz prisutnost člana stručnog tima

Upoznavanje trećeg odgojitelja/ice s djecom u skupini u kojoj će boraviti, s ciljem

uspostavljanja primjerenog kontakta

Roditelji djeteta s teškoćama kojem je dodijeljen treći odgojitelj/ica potpisuju Ugovor

ili Dodatak ugovoru (Aneks) u kojem je definiran boravak djeteta u vrtiću uz

prisutnost trećeg odgojitelja

11.10. PROTOKOL ZA POSTUPANJE U SLUČAJU NASILJA MEĐU DJECOM U

VRTIĆU

NASILJEM MEĐU DJECOM PODRAZUMIJEVAMO OSOBITO:

- namjerno uzrokovani fizički napad u bilo kojem obliku, primjerice udaranje, guranje,

šamaranje,čupanje, napad različitim predmetima i slično bez obzira da li je kod napadnutog

djeteta nastupila tjelesna povreda,

- psihičko i emocionalno nasilje prouzročeno operativnim ili trajnim negativnim postupcima

od strane jednog djeteta ili više,

- negativni postupci su: ogovaranje, nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje, zastrašivanje,

izrugivanje, namjerno zanemarivanje i isključivanje iz skupine kojoj pripada ili isključivanje i

zabranjivanje sudjelovanja u različitim aktivnostima s djecom nanošenja patnje i boli, širenja

glasina s ciljem izolacije djeteta od ostale djece, uništavanje ili oštećivanje djetetovih stvari,

ponižavanje, naređivanje ili zahtijevanje poslušnosti ili na drugi način dovođenje djeteta u

podređeni položaj, kao i sva druga ponašanja počinjena od djeteta i mlade osobe (unutar kojih

i spolno uznemiravanje i zlostavljanje) kojima se drugom djetetu namjerno nanosi fizička i

duševna bol ili sramota.

METODE, POSTUPCI I OBLICI RADA ZA POSTUPANJE U SLUČAJU NASILJA MEĐU

DJECOM U VRTIĆU

1. u slučaju spoznaje o nasilju odmah konzultirati stručnu osobu u vrtiću,

2. poduzeti sve mjere da se zaustavi i prekine aktualno nasilno postupanje prema djetetu, a u

slučaju potrebe zatražiti stručnu pomoć u vrtiću,

3. u slučaju povrede konzultirati višu medicinsku sestru i prema potrebi tražiti liječničku

pomoć,

4. postupiti prema preporuci više medicinske sestre ili liječnika, te obavijestiti roditelje djeteta

ili zakonske zastupnike,

5. odmah po prijavljenom nasilju o tome obavijestiti stručni tim vrtića, ravnatelja i roditelje

djeteta ili zakonske zastupnike, te ih upoznati sa svim činjenicama i okolnostima događaja i

izvijestiti ih o aktivnostima koje će se poduzeti,

6. po prijavi, odnosno dojavi nasilja odmah obaviti razgovor s djetetom koje je žrtva nasilja, a

u slučaju da je postojala liječnika intervencija, uz dogovor s višom medicinskom

sestrom,stručnim timom vrtića, ravnateljicom i liječnikom, čim to bude moguće,

7. ovi razgovori s djetetom obavljaju se uvijek u nazočnosti stručnih djelatnika odgojno-

obrazovne ustanove, a na način da se postupa posebno brižljivo, poštujući djetetovo

dostojanstvo i pružajući mu potporu,

8. roditeljima ili zakonskim zastupnicima djeteta koje je žrtva vršnjačkog nasilja dati

obavijesti o mogućim oblicima savjetovanja i stručne pomoći djetetu u odgojno-obrazovnoj

ustanovi i izvan nje, a s ciljem potpore i osnaživanja djeteta te prorade traumatskog doživljaja,

9. obaviti razgovor s drugom djecom i odraslim osobama koje imaju spoznaju o učinjenom

nasilju te utvrditi sve okolnosti vezane uz oblik, intenzitet, težinu i vremensko trajanje nasilja,

10. pružiti pomoć djeci, svjedocima nasilja,

11. što žurnije obaviti razgovor s djetetom koje je počinilo nasilje uz nazočnost stručne osobe,

ukazati djetetu na neprihvatljivost i štetnost takovog ponašanja, te ga savjetovati i poticati na

promjenu takvog ponašanja, a tijekom razgovora posebno obratiti pozornost iznosi li dijete

neke okolnosti koje bi ukazivale da je dijete žrtva zanemarivanja ili zlostavljanja u svojoj

obitelji ili izvan nje, u kojem slučaju će se odmah izvijestiti Centar za socijalnu skrb, a po

potrebi ili sumnji na počinjene kažnjive radnje izvijestiti policiju ili nadležno državno

odvjetništvo, a odgojno-obrazovna ustanova će poduzeti sve mjere za pomirenje djece i za

stvaranje tolerantnog,prijateljskog ponašanja u odgojno-obrazovnoj ustanovi,

12. pozvati roditelje ili zakonske zastupnike djeteta koje je počinilo nasilje, upoznati ih s

događajem, kao i neprihvatljivošću i štetnošću takvog ponašanja, savjetovati ih s ciljem

promjene takvog ponašanja djeteta, te ih pozvati na uključivanje u savjetovanje ili stručnu

pomoć unutar vrtića ili izvan nje (centri za socijalnu skrb, poliklinike za zaštitu djece,

obiteljska savjetovališta i slično) i izvijestiti ih o obvezi odgojno-obrazovne ustanove da

slučaj prijavi nadležnom Centru za socijalnu skrb, Gradskom uredu za obrazovanje i šport ),

policiji ili nadležnom državnom odvjetništvu,

13. poduzetim aktivnostima, razgovorima, izjavama te svojim opažanjima sačiniti službene

zabilješke, kao i voditi odgovarajuće evidencije zaštićenih podataka koje će se dostaviti na

zahtjev drugim nadležnim tijelima,

14. u sve aktivnosti vezano za sprečavanje nasilja među djecom uključiti roditelje, zakonske

zastupnike i stručne osobe kao aktivne sudionike i partnere, kako bi se dugoročno promicala

načela nenasilja, kao preduvjet kvalitetnog i sigurnog odrastanja djece.

12. LITERATURA , DOKUMENTI I ZAKONSKI AKTI VEZANI ZA

SUSTAV RANOG I PREDŠKOLSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

1. Ayres, A. J. (2009.) Dijete i senzorna integracija, Jastrebarsko, Naklada Slap

2. Buljan-Flander, G.; Karlović, A. (2004.) Odgajam li dobro svoje dijete?, Zagreb, Marko M.

usluge d.o.o.

3. Čudina-Obradović, M. (2008.) Igrom do čitanja, Zagreb, Školska knjiga

4. Dryden, G.; Vos, J. (2001.) Revolucija u učenju – kako promijeniti način na koji svijet uči,

Zagreb, Educa

5. Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe (Narodne novine br.: 63/08 i

90/2010)

6. Ferek, M. (2012), Hiperaktivni sanjari. Zagreb: Udruga za razumijevanje ADHD-a.

7. Gopnik, A.; Meltzoff, A. N.; Kuhl, P. K. (2003.) Znanstvenik u kolijevci, što nam rano učenje

kazuje o umu, Zagreb, Educa

8. Gopnik, A. (2011.) Beba filozof, Zagreb, Algoritam

9. Greenspan, S. I. (2009.) Sjajni klinci; Lekenik, Ostvarenje

10. Hannaford, C. (2007.) Pametni pokreti, Buševec, Ostvarenje d.o.o.

11. Ivon, H. (2010.) Dijete, roditelj i lutka, Zagreb, Golden marketing – tehnička knjiga

12. Janković, J. (2012.) Plodovi roditeljskih poruka, Zagreb, Etcetera

13. Katz, L. (1999.) Poticanje socijalne kompetencije djece, Zagreb, Educa

14. Konvencija o pravima djeteta (Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži,

2001.)

15. Kubelka, R. (2013). Dječji talenti. Buševec: Ostvarenje.

16. Lohf, S., Bestle-Körfer, R., Stoll, A. (2014.) Dođi, igrajmo se vani!, Split, Harfa

17. Ljubetić, M. (2009.) Vrtić po mjeri djeteta, Zagreb, Školske novine

18. Ljubetić, M. (2011.), Partnerstvo obitelji, vrtića i škole. Zagreb: Školska knjiga.

19. Ljubetić, M. (2012.) Nosi li dobre roditelje roda?!, Zagreb, Profil

20. Maleš, D.; Stričević, I. (2005.) Odgoj za demokraciju u ranom djetinjstvu, Zagreb,

Udruženje Djeca prva

21. Maleš, D. (2011.) Nove paradigme ranog odgoja, Zagreb, Alinea

22. Milanović, M. i suradnici (2014.) Pomozimo im rasti, Zagreb, Golden marketing –

tehnička knjiga

23. Miljak, A. (2009.) Življenje djece u vrtiću, Zagreb, SM Naklada

24. Miljak, A. (2015.) Razvojni kurikulum ranog odgoja i obrazovanja, Zagreb, Mali profesor

25. Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje (Narodne novine br.:

5/2015)

26. Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i

srednjoškolsko obrazovanje (MZOŠ, 2011.)

27. Obiteljski zakon (Narodne novine br.: 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11. i

25/13, 05/15)

28. Petrović-Sočo, B. (2007.), Kontekst ustanove za rani odgoj i obrazovanje – holistički pristup,

Zagreb, Mali profesor

29. Petrović-Sočo, B. (2009.) Mijenjanje konteksta i odgojne prakse dječjih vrtića, Zagreb,

Mali profesor

30. Posokhova, I. (2010.) 200 logopedskih igara, Zagreb, Planet Zoe

31. Pravilnik o vježbaonicama i pokusnim programima u dječjim vrtićima te o dječjim

vrtićima kao stručno-razvojnim centrima (Narodne novine br.: 46/2004, 49/2004)

32. Priručnik za samovrednovanje ustanova ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja

(Zagreb, 2012.)

33. Rade, R. (2015.) Mala djeca s komunikacijskim teškoćama, FoMa

34. Shaw, R. (2009.) Epidemija popustljivog odgoja, Zagreb, V.B.Z

35. Silić, A. (2007.) Prirodno učenje stranog (engleskog) jezika djece predškolske dobi, Zagreb, Mali

profesor

36. Slunjski, E. (2001.) Integrirani predškolski kurikulum – rad djece na projektima, Zagreb,

Mali profesor

37. Slunjski, E. (2006.) Stvaranje predškolskog kurikuluma u vrtiću – organizaciji koja uči,

Zagreb, Mali profesor

38. Slunjski, E. (2008.) Dječji vrtić – zajednica koja uči, Zagreb, Spektar Media

39. Slunjski, E. (2011.) Kurikulum ranog odgoja, Zagreb, Školska knjiga

40. Slunjski, E. (2012.) Tragovima dječjih stopa. Zagreb: Profil.

41. Slunjski, E. (2014.) Kako djetetu pomoći da… 1-9, Zagreb, Element

42. Slunjski, E. i suradnici (2015.) Izvan okvira – kvalitativni iskoraci u shvaćanju i

oblikovanju predškolskog kurikuluma, Element

43. Šagud, M. (2006.) Odgajatelj kao refleksivni praktičar, Petrinja, Visoka učiteljska škola

44. Tkačenko, T. (2012.) Velika knjiga aktivnosti i vježbi za razvoj govora, Zagreb, Planet

Zoe

45. Vujičić, L. (2011.) Istraživanje kulture odgojno – obrazovne institucije, Zagreb, Mali

profesor

46. Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju (Narodne novine

br.: 10/1997, 107/2007, 94/2013)

Documents

KURIKULUM - vrtic-gajnice.zagreb.hr 2017.pdf · INTEGRACIJA “ ... inkluzija djece s posebnim potrebama u redoviti odgojno-obrazovni program vrtića Konstruktivističke i sukonstruktivističke