Laboratorijska dijagnostika i parametri određivanja ateroskleroze 

Ludžejn Katerji- Kalender

Ateroskleroza je najčešća bolest arterija obilježena suženjem

lumena krvnog suda zbog lokalnog zadebljanja unutrašnjeg

sloja stijenke, koji se naziva plak ili aterom.

Ateroskleroza je komplikovani proces upalne prirode, odnosno

”odgovor” krvnih sudova na povišene vrijednosti masnoća u

krvi. Osim stvaranja ateromatoznog plaka, dolazi istovremeno

do zadebljanja mišićnog sloja arterijskog zida, što još više

sužava arterije, a istovremeno se na te naslage lijepe i krvne

pločice, pa dolazi do zgrušavanja krvi, što ima za posljedicu

potpuno začepljenje arterije i potpuno zaustavljanje dovoda

krvi i kiseonika u odgovarajući organ.

Faktori rizika za nastanak ateroskleroze su: pušenje cigareta, povišen krvni pritisak, stres, povećan LDL, a nizak HDL holesterol, šećerna bolest. Starenjem se, naravno, uz sadejstvo faktora rizika, ateroskleroza produbljuje. Žene su do menopauze zaštićenije od muškaraca,  a poslije 60. godine života i žene i muškarci su pod istim rizikom. Nastanak ateroskleroze najvećim dijelom je odredjen nivoom holesterola u krvi, što zavisi od nasljednih faktora i faktora ishrane.

LABORATORIJSKI PARAMETRI I DIJAGNOSTIKA ODREĐIVANJA ATEROSKLEROZE

Holesterol Holesterol je neophodan sastavni dio organizma, potreban za normalno funkcionisanje svake ćelije. Strukturni je element svih ćelijskih i intraćelijskih membrane. Holesterol je najrasprostranjeniji sterol u organizmu.Zbog značenja holesterola kao rizičnog faktora u razvoju koronarne bolesti smatra se dakoncentracija u serumu treba biri ispod preporučene vrijednosti. Povećanjem koncentracije holesterola iznad preporučene vrijednosti koja za odrasle osobe iznosi 5,0 mmol /L, znatno se povećava rizik za razvoj ateroskleroze.

Referentna metoda za odredivanje holesterola osniva se na hemijskoj reakciji u kojoj se serum obrađuje s alkoholnom otopinom KOH kako bi došlo do hidrolize holesterol-estera. Tada se ukupni holesterol ekstrahira iz smjese pomoću heksana. Određeni se volumen ekstrakta osuši u vakuumu, te se obrađuje s mješavinom sirćetne kiseline, anhidrida sirćetne kiseline i sulfatne kiseline za razvoj boje. Apsorpcija se očitava na 620 nm, a čisti se holesterol upotrebljava kao kalibrator. U enzimskim metodama za određivanje holesterola se holesterolester hidrolizira alkalijama i holesterol oksidira holesterol-oksidazom (CHOD, engl. cholesterol oxidase) ili dehidrogenazom.

Preporučena metoda za određivanje koncentracije holesterola jest spektrofotometrija s CHOD-om, tzv. CHOD-PAP).

Trigliceridi

 

Trigliceridi su jednostavni lipidi u kojima su hidroksilne

skupine glicerola esterificirane istom ili različitim masnim

kiselinama. U ljudskom se organizmu najviše nalaze

palmitinska, stearinska,

palmitoleinska i oleinska kiselina. Koncentracije triglicerida u

serumu kreću se od oko 0,8 do 1,92 mmol/L. Ovisne su o

životnoj

dobi i načinu prehrane. Djeca imaju manje koncentracije,

koje s pubertetom dosežu one u odraslih osoba. Žene obično

imaju malo manje koncentracije nego muškarci. Preporučene

su

vrijednosti za trigliceride u serumu do 1,7 mmol/L.

Referentna metoda za trigliceride osniva se na sljedećem

principu: trigliceridi se najprije kvantitativno ekstrahiraju s

hloroformom kako bi se odijelili od interferirajuiih spojeva

topljivih u vodi, kao što su glukoza i glicerol iz seruma. Ekstrakt

se obradi sa silikatnom kiselinom da bi se uklonili fosfolipidi, a

trigliceridi u ekstraktu podvrgnu se alkalnoj hidrolizi da bi

nastale masne kiseline i glicerol. Glicerol se zatim oksidira i

nastaje formaldehid, koji reagira s kromotropnom kiselinom i

daje obojeni produkt. Apsorpcija nastaloga hromogena mjeri se

na 570 nm. Referentna metoda mjeri samo trigliceride bez

slobodnoga glicerola jer se preliminarnom obradom uklanjaju

interferirajući spojevi iz uzorka.

Lipoprotein visoke gustoće- HDL

 To je tip lipoproteina koji transportuje holesterol iz perifernih

ćelija organizma natrag u jetru. Građeni su uglavnom od

proteina. HDL-čestice nazivaju se "čistačima", a kolesterol iz

njih "dobrim kolesterolom". One odnose taj suvišan kolesterol

iz tkiva gdje ga ima previše i njegova viša razina u krvi

upućuje na manji rizik za nastajanje kardiovaskularnih

bolesti.

Približno 25% ukupnog kolesterola u serumu se prenosi

kao HDL frakcija.

Niski HDL-holesterol je faktor rizika neovisan o ukupnoj razini

kolesterola i predstavlja visoku vjerovatnost za

kardiovaskularna oboljenja. Referentna vrijednost kod

muškaraca je >1,0, mmol/L a kod žena >1,2 mmol/L

Referentna metoda za određivanje koncentracije HDL-

holesterola koristi se kombinacijom ultracentrifugiranja i

precipitacije HDL-a, nakon čega slijedi određivanje

koncentracije holesterola s referentnom metodom.

Metode taloiženja s fosfovolframat-MgCl2, i dekstran-sulfat-

MgCl2, daju približno iste rezultate, dok se taloženjem s

heparin-sulfat-MnCl, dobivaju nešto viši rezultati.

Preporučene metode za određivanje koncentracije HDL-

kolesterola su homogena enzimska metoda s modificiranim

polietilenglikolom (PEG) i alfa-ciklodekstran-sulfatom,

homogena enzimimunoinhibicijska metoda i homogena

enzimska metoda uz katalazu.

Lipoprotein niske gustoće

 Lipoproteini niskog stepena gustoće, koji se formiranju kao

derivat VLDL, nakon što ćelije iz njih uklone trigliceride.

Građeni su uglavnom od holesterola. LDL-čestice sadrže

holesterol koji se naziva "lošim holesterolom" jer te čestice

prenose kolesterol koji se iz njih odlaže u tkiva pa i stijenke

krvnih žila. Referentne vrijednosti kod muškaraca i žena <

3,0 mmol/L.

LDL-holesterol može se odrediti primjenom indirektnih i

direktnih metoda. Indirekne metode za određivanje

koncentracije LDL-holesterola jesu računska metoda.

Direktne su metode one na principu selektivne precipitacije

ili one na osnovi homogenog imunohemijskog odredivanja.

LDL-holesterol može se odrediti i elektroforezom.

Lipoprotein (a)

 

Dokazano je da je Lp (a) rizični faktor koronarne

ateroskleroze koji je neovisan o svim drugim

parametrima i vanjskim faktorima. Preporučuje se stoga

njegovo određivanje u svrhu ranog prepoznavanja rizika

za aterosklerozu, posebino u prisutnosti povećane

koncentracije LDL-a. Lp (a) je dimer koji se sastoji od

LDL molekule koja je vezana na apo(a) disulfidnim

vezama.

Za određivanje koncentracije Lp (a) primjenjuju se različite

imunohemijske metode, kao što

su imunoturbidimetrija i imunonefelometrija te RIA, ELISA i EIA.

U svima se, osim u ELISA-

-i, upotrebljavaju poliklonska antitijela iz razlititih životinjskih

vrsta. Određivanje Lp(a) za sada

nije standardizirano, ali,bez obzira na analitičke poteškoće,

koncentracija veća od 0,3 g/Lukupne

mase Lp (a), tradicionalno se uzima kao granična vrijednost

iznad koje se smatra da je povećana

koncentracija Lp (a).

C – reaktivni protein CRP po strukturi pripada porodici pentraksina, kalcij-vezujućih proteina sa svojstvima imunosneobrane. Sintetizira se u jetri (u normalnim fiziološkim uvjetima l-10 mg/dan, a u akutnoj upali > 1 g/dan) nakonindukcije s porodicom citokina IL-6, dok moguća sinteza izvan jetre ne pridonosi vrijednostimaCriječo sistemnoj RP-a u bolesnikovu serumu. Vrijeme značajnog poveianja vrijednosti CRP-a u krvi, ako je upali, iznosi oko 6-12 (10) sati, a vrijednosti mogu biti povećane i do 2.000 puta;granična je vrijednost < 5 mg/L.Metode određivanja CRP-a jesu lateks-imunonefelometrija, imunoturbidimetrija i RID.

Homocistein

 

Homocistein je neovisan rizični faktor za nastanak

ateroskleroze. To je aminokiselina koja nastaje u metaboličkom

putu esencijalne aminokiseline metionina ,istodobno I jedinog

izvora homocisteina u organizmu. Na vrijednosri homocisteina

u plazmi utječu nasljedni faktori, životna dob i spol (muški

spol i postmenopauza), prehrana s nedostatnim količinama

folata, vitamina B6 i Bl2, bolesti bubrega i zloćudne bolesti,

poremećaji vezivnoga tkiva, hipotireoidizam, te lijekovi koji

smanjuju vrijednosti homocisteina.

Metode za određivanje homocisteina uključuju redukcijski stupanj kojim se cijepaju disulfidne veze. Mjeri se ukupni homocistein, što, međutim, ne uključuje homocistein inkorporiran u proteine putem disulfidnih veza. Tehnike za mjerenje uključuju imunokemijske metode s enzimskom detekcijom ili detekcijom s fuorescentnom polarizacijom. Imunokemijske metode koriste S-adenozilhomocistein (SAH) hidrolazu u katalizi stvaranja SAH-a iz homocisteina. Bolesnik treba biti natašte jer obrok bogat proteinima povećava vrijednost ukupnog homocisteinal5-20%. Zbogo slobađanja homocisteina iz krvnih stanica koje ovisi o temperaturi i vremenustajanja, uzorak je potrebno odmah staviti na led i u roku od 30 minuta odvojiti plazmuod stanica. Vrijednosti ukupnog homocisteina na sobnoj temperaturi povećavaju se, naime, 5-15% po satu.

Fibrinogen

 

Fibrinogen se nalazi u krvnoj plazmi koja se dobiva kada se

krv, kojoj je dodan antikoagulans, odvoji od krvnih

elemenata. To je izduženi globulin čija molekularna masa

iznosi 341kDa. U plazmi zdravih odraslih osoba nalazi se 1,8

do 3,5 g/L fibrinogena.

Čini se da taloženje fibrina može inicirati aterogenezu te tako

doprinijeti rastu plaka. Fibrinogen i njegovi metaboliti

mnogim mehanizmima mogu uzrokovati oštećenje endotela i

njegovu disfunkciju. Mnoge aterosklerotske lezije, koje ne

pokazauju nikakve ulceracije, mogu sadržavati veliku količinu

fibrina,

ZAKLJUČAK

Ateroskleroza, proces koji je temelj većine koronarnih srčanih

bolesti, počinje rano u životu

i sporo i tiho progredira desetcima godina. Klinički se očituje u

obliku infarkta miokarda, moždanog udara, angine ili

iznenadnom smrću, najčešće između 50. i 60. godine života u

muškaraca i između 60. i70. godine života u žena.

Aterosklerozu je moguće prevenirati zdravim načinom života,

redovnom fizičkom aktivnošću, pravilnom ishranom I

pokušajem reduciranja stresa na minimum.