LAISSEZ FAIRE-EUGENIKA. STRATEGIJE DRUGE GENEZE HOMO … · trola djelovanja ljudskih gena ve} sada ima goleme razmje - re, stoga je posve umjesno govoriti o novoj vrsti eugenike

DarkoPOL[EK

LAISSEZFAIRE-EUGENIKA.

STRATEGIJEDRUGE GENEZE

HOMO SAPIENSA

[ezdesete su donijele seks bez prokreacije,osamdesete prokreaciju bez seksa.

Lori Andrews (American Bar Foundation)

Do}i }e do kvantnog skoka u negativnoj ipozitivnoj eugenici.

Andrew Kimbrell (Human Body Shop)

Nove tehnologije ljudskog inènjeringapredstavljat }e potpuno nov put evolucije. To }e

biti kraj ljudskog ìvota kakva poznajemo.Leon Kaas (Making Babies – the New

Biology and the Old Morality)

Argument iz prakse: raznolikost, razmjeri nove, laissez faire-eugenike

Razmotrimo na trenutak nekoliko novinskih vijesti:• Washington Post (24. travnja 1997:A1) izvje{}uje da

je nakon normalne trudno}e 63-godi{nja èna iz Kaliforni-je rodila zdravu djevoj~icu iz transplantiranog jaja{ca mla-|e ène. @ena je lagala o svojoj dobi, jer programi plodno-sti u SAD-u obuhva}aju ène “samo” do 55 godine. Timeje sru{ila rekord najstarije rodilje, koji je do tada dràla62-godi{nja Talijanka.1

• Jeruzalem Post (22. velja~e 1998.) izvje{}uje da je izra-elska vlada zabrinuta zbog sve vi{e narud`bi tzv. “cyber-sperme” (“kiberneti~ke sperme”) tj. donacija sperme prekopo{te. Razlog sve ve}eg broja e-mail narud`bi iz svjetskihbanaka sperme jest kruta regulacija o donaciji sjemena uIzraelu.2 Brojni oglasi svjetskih banaka sperme preko Inter-neta nude spermu katalogiziranu prema rasi, religiji, izo-brazbi, ko{tanoj strukturi, fenotipskim obilje`jima (bojikose i o~iju), etni~kom podrijetlu, SAT-rezultatima dona-tora. Sperma je testirana i na virus HIV-a, hepatitis B i C,gonoreju, sifilis, klamidiju, Tay-Sachsov sindrom, talasemi-ju i druge bolesti. Sumnje u ispravnost podataka iz katalo-ga sperme na Internetu objavio je i BBC (10. srpnja 261

1998.)3, prenose}i sumnju Britanske organizacije za ljud-sku fertilizaciju i embriologiju.

• Repozitorij sperme u Escondidu, Kalifornija, kojinosi popularni naslov Banka sperme nobelovaca i katalo-gizira isklju~ivo spermu znanstvenika s kvocijentom inteli-gencije vi{im od 130, te sporta{a s olimpijskim odli~jima,objavio je u oùjku 1998. da su iz sperme te banke do sadaro|ena 223 djeteta.4 ABCNews.Com objavio je stenografskezapisnike razgovora s majkama tako za~ete djece, pod na-slovom “Geni i geniji”.5

• Od prvog djeteta iz epruvete, poznate Baby M.(Mary Beth Whitehead), ro|ene 1986. godine u Londonu,broj IVF-beba stalno raste. Prema statistikama iz SAD-a, nagodinu se rodi samo od donirane sperme 30.000 takoza~ete djece (NPR: 22. studeni 1997).6

• Medicinski institut IOM iz Washingtona objavio jeda }e uskoro proizvesti kontracepcijske lijekove kojima bise tehnikom cijepanja DNK privremeno onemogu}ila plo-dnost spermija (New Scientist, 8. lipnja 1996).7

• New Scientist (24. velja~e 1996.) objavio je da Jack-son Laboratorij u Bar Harboru radi na fertilizaciji iz “pri-mordijalnih oocita”, odnosno od folikula {to dozrijevajuu jajnicima èna od njihove vrlo rane mladosti. Time sepokazalo da je mogu}e uzgojiti zrela jaja{ca in vitro. Takvametoda uzimanja tkiva jajnika u jo{ spolno nezreloj dobi,prema eksperimentatorima Johnu Eppigu i Marilyn O'Brien,moè koristiti umjesto dugotrajne hormonske terapije kodzrelih ali neplodnih èna.8

• Izvorno provedena na mi{evima, upravo spomenu-ta metoda uzimanja tkiva jajnika, kako javlja WashingtonPost (9. velja~e 1998:A1), postala je praksa i s ljudima. Dva-desetogodi{njoj pacijentici Stacie McBain, koja boluje odraka, uzet je uzorak tkiva jajnika radi mogu}eg kasnijegkori{tenja u reprodukciji. Kemoterapija kojoj je pacijenticatrenutno podvrgnuta sprije~ila bi reprodukciju. Uzima-njem tkiva jajnika (koje rak nije zahvatio) pacijentica }eeventualno mo}i produìti vijek svojih gena.9

• Roger Short iz Ginekolo{ke klinike u Melbournuobjavio je da transplantira stanice ljudskih testisa u mi-{eve, kako bi mi{evi proizveli ljudsku spermu. Time bi semu{karcima koji boluju od manjka sperme ipak omogu-}ila reprodukcija (New Scientist, 31. sije~nja 1998, ~lanakpod naslovom “Surogatni o~evi”).10

• Yoshinori Kuwabara, ginekolog s Medicinskog fa-kulteta u Tokiju objavio je (New Scientist, 25. travnja 1992)da je njegova radna skupina uzgojila janje u gumenoj ma-ternici. Umjetna maternica, prema japanskim lije~nicima,262

Darko Pol{ekLaissez faire-eugenika.Strategije druge genezehomo sapiensa

mo}i }e se koristiti u slu~aju poreme}aja dotoka kisika ikod ljudskih fetusa.11

• Rick Weiss u ~lanku o kozmeti~koj genetskoj tera-piji (Washington Post, 12. listopad 1997) objavljuje kako kli-nike koje se bave genskom terapijom primaju sve vi{e na-rud`bi za kozmeti~ka genetska pobolj{anja. Rije~ je o zah-tjevima da se promijeni boja koè, pove}a mi{i}ni obujam,upotrijebe genski lijekovi protiv }elavosti. Sva su ta genet-ska pobolj{anja danas mogu}a, ali jo{ nisu poznati njihovisporedni u~inci. Za takva pobolj{anja ne postoji pravna re-gulativa, a istraìvanja javnoga mnijenja pokazuju da jeameri~ka javnost sklona takvoj upotrebi genske tehnologi-je, pa je samo pitanje dana kad }e se ta pobolj{anja doistastandardno i izvoditi.12

• BBC je 29. lipnja 1998. godine objavio da je Britan-ka Diane Blood, nakon dobivene dvogodi{nje pravne bitkeza mogu}nost oplodnje pomo}u sperme svojeg od menin-gitisa preminulog supruga, za~ela dijete i da se fetus razvi-ja normalno.13

• Godi{nje izdanje ~asopisa Der Spiegel ponovilo je~lanak iz travnja 1998. pod naslovom “Poku{aj broj 3889”,u kojem se izvje{}uje o masovnom genskom testiranju nje-ma~kih mu{karaca (12.000 testova) pod sumnjom za silo-vanje i ubojstvo dviju djevoj~ica u pokrajini Ems. Masovnitest donio je rezultat: utvr|en je identitet ubojice RonnyjaRiekena.

• Kanadski ~asopis MacLean (28. rujna 1998) objavioje ~lanak u kojem se tvrdi da sve vi{e djece ro|ene od do-nirane sperme ima psiholo{ku potrebu upoznati “svojeprave o~eve”.14

Napokon, tu su dvije, mo`da najradikalnije vijesti:• Associated Press je 20. sije~nja 1999. godine objavio

da je National Insititute of Health (Sjedinjenih Dràva)prvi put financirao projekt kojim se eksperimentira na tzv.stem cells, odnosno stanicama odgovornim za rast svih tki-va. One postoje samo u ranim stadijima ljudskih embrija.Genska promjena takvih stanica (za razliku od genske tera-pije somatskih stanica) mijenja i gensku strukturu svih po-tomaka novonastaloga embrija.15

• New York Times je 17. prosinca 1998. objavio vijestda je tro~lana eksperimentatorska skupina u klinici Kyun-ghee u Seulu uzgojila prvi ljudski embrij iz obi~ne, somat-ske stanice jedne tridesetogodi{njakinje, prema metodi ko-ri{tenoj u dobivanju ovce Dolly. Budu}i da korejski zakon(nejasno) zabranjuje pokuse s fetusima, skupina je dobive-ni klon uni{tila. 263

Darko Pol{ekLaissez faire-eugenika.Strategije druge geneze

homo sapiensa

Iako neke vijesti tek najavljuju postupke koji }e poslje-dice imati tek u budu}nosti, nema nikakve sumnje da sepred nama ostvaruje velika geneti~ka revolucija koja }epromijeniti smjer ljudske povijesti, na{e biolo{ke temelje ina{a razmi{ljanja o budu}nosti. Nobelovac John Watson,voditelj projekta Humani genom, posve je to~no izraziobit te revolucije izjavom: “Neko} se mislilo da je na{a sud-bina u zvijezdama; sada znamo da je ona u genima.” Kon-trola djelovanja ljudskih gena ve} sada ima goleme razmje-re, stoga je posve umjesno govoriti o novoj vrsti eugenike.Prije negoli razmotrimo njezine mogu}e pravne, eti~ke isocijalne implikacije, pogledajmo pobliè dosada{nje raz-mjere te geneti~ke revolucije.

Razmjeri genetske revolucije na dana{nju humanuprokreaciju

Utjecaj na genetski pool ~ovje~anstva danas je mogu} slje-de}im metodama:1. reproduktivnom asistencijom2. genetskom asistencijom

3. prenatalnom dijagnostikom4. postnatalnom dijagnostikom oko 5000 nasljednih

bolesti5. izborom reproduktivnih (spolnih) stanica6. intervencijom gena

7. somatskih stanica (rekombinantnimDNK-lijekovima)

8. gameta9. zigota

10. uzgojem tkiva za presa|ivanje (uzgojem transgeni~nihìvotinja s ugra|enim ljudskim genima)

11. kloniranjem12. molekularnim (dobivanje lijekova: inzulin, tPA,

EPO)dodatno je najavljeno kloniranje

13. somatskih stanica radi implantacija uzgojenih tkiva14. odnosno, provodi se transplantacija jezgre (kloni-

ranje u popularnom smislu rije~i).

Dijete danas moè imati i do pet roditelja: 1) davaocasjemena, 2) donatora jaja{ca 3) surogatnu majku, 4–5) dvaugovorna roditelja. Tih pet mogu}ih roditelja moè izabra-ti tridesetak na~ina za~e}a djeteta. Popis ne-prirodnih na-~ina fertilizacije izgleda ovako:1. IVF (oplodnja in vitro)2. GIFT (prebacivanje gamete u jajovod)3. ZIFT (prebacivanje zigote u jajovod)264


4. TET (prijenos zametaka u jajovod)5. PZD (djelomi~na zona disekcija)6. MESA (kirur{ko va|enje spermija iz `lijezda)7. ICSI (intracitoplazmi~ka injekcija spermija)8. DI (oplodnja pomo}u spermija donatora)9. ED (oplodnja pomo}u jaja{ca donatora)

10. genetsko i11. ne-genetsko surogatno maj~instvo12. zamrzavanje gameta i zigota,odnosno kombinacije navedenih na~ina.

Metoda kloniranja omogu}it }e, osim {estero~lane,pet-roditeljske obitelji, jo{ jedan nov socijalno-genetski ob-lik obitelji: samo jednog roditelja.

Kako bismo stvorili sliku, zapravo dobili uvid u raz-loge i snagu socijalnog pritiska koji motivira gensku teh-nologiju, industriju, trgovinu i medicinski biznis, razmo-trit }emo prvo razmjere neplodnosti.

Razmjeri neplodnosti

U Sjedinjenim Dràvama 8,5% èna u plodnoj dobi imaoslabljenu sposobnost dobivanja djece. Ali me|u neplod-nim parovima, za neplodnost je odgovorno 40% mu{kara-ca s malim brojem spermija. Prema Mosheru i Prattu16 raz-mjeri neplodnosti parova u Sjedinjenim Dràvama kre}use od ocjene da u SAD-u vlada epidemija neplodnosti, pre-ma kojoj postoji 10 milijuna neplodnih parova, tj. svaki{esti par. Realisti~nija je procjena da taj broj iznosi 2,3 mi-lijuna, tj. 7,9% neplodnih oènjenih parova ili svaki dva-naesti par. Svake godine u Sjedinjenim Dràvama pomo}u fertilizaciji traì do milijun ljudi, dok oko 6,1 milijunaljudi, tj. oko 10% oènjenih parova ima problema s plod-no{}u. U reprodukciji im pomaè 45.600 lije~nika, 20.600ginekologa i porodilja, 17.500 obiteljskih lije~nika i lije~ni-ka op}e prakse, 6.100 urologa i 1.400 kirurga. Iznos po-slovnih transakcija (odnosno tro{ak za takvu pomo}) izno-si vi{e od 2 milijarde dolara svake godine.17 Broj takvih asi-stencija pove}ava se.18

Prema izjavama lije~nika Op}e bolnice Sveti Duh uZagrebu, sli~no smanjivanje plodnosti vidljivo je i u popu-laciji Hrvatske. Godine 1996. bilo je u toj bolnici 3 po-ku{aja IVF-a na dan, a 1997. godine bilo je oko 800 po-ku{aja. No 1998. taj je broj, zbog nepokrivanja tro{kova li-jekova za fertilizaciju, smanjen na 100. Gotovo svaki ~e-tvrti par u Hrvatskoj ima problema s plodno{}u, a vjero-jatno pod utjecajem rata, posebno u Isto~noj Slavoniji iDubrovniku, od 1990. sve je vi{e uo~enih geneti~kih pore-me}aja (trisomija 18, trisomija 13) fetusa parova u spolnonajaktivnijoj dobi. 265


homo sapiensa

Uzroci smanjivanja fertiliteta u razvijenome svijetutek se naslu}uju. Bitno je, me|utim, ustvrditi da }e bez ob-zira na uzroke, potra`nja i pritisak na medicinu, odnosnoreproduktivnu asistenciju sve vi{e rasti.

Za~e}a iz donacija sperme

Prvo za~e}e pomo}u donacije sperme izvedeno je 1953. go-dine. Danas oko 11.000 lije~nika u SAD-u provodi za~e}epomo}u donirane sperme, i takvih za~e}a ima oko 172.000.Procjene o broju djece koja se svake godine rode umjet-nom oplodnjom kre}u se od 65.000 (od toga oko 30.000pomo}u donirane sperme) ~ak do 100.000.19 Osim obve-zatnog testiranja spolnih bolesti, oko 90% klinika koje~uvaju zamrznutu spermu radi doniranja, testira donatoreprema karakteristikama poèljnim za klijente: prema rasi,boji o~iju, tipu koè i visini. Oko 80% takvih klinika imapodatke o etni~koj i nacionalnoj pripadnosti, teìni, tiputijela i teksturi kose donatora, a ve}ina prati karakteristikei za ostala svojstva donatora, poput razine obrazovanja,kvocijenta inteligencije i religijske pripadnosti. A 31% li-je~nika koji se bave umjetnom oplodnjom reklamira i tzv.umjetnu separaciju sperme, kojom se moè unaprijed od-rediti spol djeteta.20 Kao {to smo spomenuli, najpoznatijabanka sperme, Repository of Germinal Choice u Escondi-du u Kaliforniji, prodaje spermije isklju~ivo iznimno poz-natih znanstvenika – nobelovaca i sporta{a s olimpijskimodli~jima i do sada su samo iz tog repozitorija ro|ena 223djeteta.21

Pravna regulacija takvih postupaka varira: u nekim jezemljama (Brazil, [vedska) na snazi zabrana za~e}a od sper-me donatora, u nekim su zemljama takvi postupci do-pu{teni samo za oènjene parove, u Velikoj Britaniji ogra-ni~en je broj donacija sperme pojedina~nog darovatelja, au nekim zemljama (Francuska, [vicarska) zabranjeno jepla}ati donatorima.22 U Sjedinjenim Dràvama vlada slo-bodno-trì{ni, laissez faire-sustav donacija i za~e}a pomo}udarovane sperme. Kad je rije~ o regulativi o~instva takvedjece, u 32 dràve SAD-a legalni je otac suprug ène kojojje u~injena takva operacija, u 17 dràva izrijekom se tvrdida donator nije otac djeteta, a u ostalim dràvama stanje jedvosmisleno. Samo 15 dràva izrijekom traì izvije{}e otakvim postupcima od lije~nika, kako bi se moglo pratitipreno{enje geneti~kih bolesti.23

Doniranje oocita

Kasnih 80-ih godina u Sjedinjenim su Dràvama bila samo3 za~e}a od smrznutih doniranih jaja{ca, zbog te{ko}a u266


zamrzavanju. Unato~ tome, godine 1990. prema izvje{}imaameri~kih klinika, takvih je transfera jaja{aca bilo 550.Zbog te{ko}a u prikupljanju jaja{aca (jer je potreban opera-tivni zahvat), klinike obi~no traè da neplodne ène zaoperaciju omogu}e i transfer, odnosno zamrzavanje njiho-va jaja{ca. Za razliku od donirane sperme (koja se u SAD-uobi~no pla}a do $50 po donaciji), postupak prikupljanjajaja{ca pla}a se donatoru do $2000. Donacija jaja{aca radiprodaje nije pravno regulirana, premda katkad uklju~ujesporne postupke pripreme i operacije, te gotovo i ne po-stoji u Sjedinjenim Dràvama. Jednako tako nije pravnoregulirano pitanje maj~instva iz takvih donacija. U Austra-liji, Njema~koj, Izraelu i [vedskoj prodaja doniranih ja-ja{aca je zabranjena.24 Novim je zakonom u Hrvatskoj ta-ko|er zabranjeno prodavati i donirati oocite.

Zamrzavanje embrija

Od ro|enja prve IVF-bebe, Louise Brown, 1978. do danas,u svijetu je za~eto oko 20.000 IVF-beba.25 Implantacija za-mrznutih embrija zapo~ela je 1984. godine. Godine 1990.u Sjedinjenim je Dràvama bilo vi{e od 3.300 transferazamrznutih embrija, a iz takvih postupaka ro|eno je 350djece. Danas banke oocita i zamrznutih embrija u Sjedinje-nim Dràvama raspolaù s oko 23.500 zamrznutih embri-ja, a taj se broj pove}ava svake godine za nekoliko tisu}a.26

Samo u pet dràva SAD-a 1990. zakonom se reguliraopravni status takvih zamrznutih embrija. Samo se u Luisia-ni takav embrij smatrao “pravnom osobom”, koja je mo-gla ste}i nasljedstvo nakon ro|enja. U toj je dràvi tako|erzabranjeno uni{tavati zamrznute embrije. U drugim drà-vama SAD-a koje imaju legislativu o zamrzavanju embrija,zamrznuti se embrij smatrao vlasni{tvom. Me|utim, izpravne prakse pojedinih dràva (slu~aj Rios, slu~aj Davis v.Davis) vidljivo je da pitanje vlasni{tva nad zamrznutimembrijem nije rije{eno, pogotovo u slu~ajevima rastavebraka ili smrti donatora ili pacijenata. Do danas jedino[vicarska ima zakone koji izri~ito zabranjuju komercijali-zaciju, tj. prijenos vlasni{tva smrznutih embrija.27

Surogatno maj~instvo

Postupak zamrzavanja embrija omogu}io je implantacijuembrija u surogatne majke. Prvi postupak implantacije za-metka stvorio je poznatu Baby M. godine 1986. Te godinepo~inje i komercijalizacija posudbi maternica, te ona po-staje praksa u Sjedinjenim Dràvama. Prvi takav ugovorsklopio je iste godine Noel Keane, broker s nezavidnim 267


homo sapiensa

brojem parnica koje su stvorili njegovi ugovori. Danas po-sudba maternice za klijenta izvr{itelja po ugovoru stojioko $10.000 za ro|enu bebu. Ako posudba maternice nezavr{i ro|enjem djeteta, surogatnim se majkama dodjeljujeoko $1000. Do godine 1990. u Sjedinjenim je Dràvamabilo oko 4.000 djece koju su rodile surogatne majke. Nov-~ani promet iz ugovora koje su sklopili ugovorni roditelji,surogatne majke i brokeri, iznosio je oko 40 milijuna dola-ra, a u tu svotu nisu ura~unati iznosi koje su ugovorni ro-ditelji platili brokerima kad ugovori nisu bili ispunjeni.28

Velik broj takvih ugovora postaje predmet pravosu|a. Tisu slu~ajevi postali zanimljivi presedani budu}e legislative.U ameri~koj pravnoj praksi, legalno pravo na roditeljstvoimaju ugovorni roditelji, a ne surogatna majka. No, poz-nat je niz slu~ajeva kad surogatne majke “nisu ispunile”svoj dio ugovora, recimo ro|enjem blizanaca umjesto ugo-vorenog mu{kog ili ènskog djeteta, ili kad su ugovorni ro-ditelji odustali od ugovora. Zbog toga ne postoji jedin-stven na~in rje{avanja problema surogatnih majki. Da sesprije~i bujanje pravnih slu~ajeva i eti~kih sporova oko ro-diteljstva i temeljitog ispunjavanja ugovora, ve}ina je ze-malja svijeta (uklju~uju}i Vije}e Europe, Svjetsku medicin-sku organizaciju i nekoliko dràva SAD-a) zabranila takveugovore, odnosno posu|ivanje maternica.

Me|utim, u ve}ini Sjedinjenih Dràva takvi su ugovo-ri i dalje legalni. Prema Kimbrellu29 takve ugovore svemanje sklapaju heteroseksualni parovi, a sve vi{e neoènje-ni i homoseksualni parovi, neoènjeni mu{karci, neudaneène i ène kojima je istekla plodna dob. Te }e kategorijeosoba i dalje biti glavni potencijalni klijenti sli~nih ugovo-ra i novih postupaka laissez faire-eugenike, kao {to je kloni-ranje.

Preimplantacijska genetika

Godine 1992. u Londonu je ro|ena prva IVF-beba kojoj jepreimplantacijski u~injen test za geneti~ki poreme}aj, ci-sti~nu fibrozu. Lije~nici bolnice Hammersmith izvadili suiz jajnika Michelle O'Brian nekoliko jaja{ca i oplodili ihspermom njezina supruga. Nakon nekoliko faza razdvaja-nja gameta, lije~nici su na svakom od embrija izvr{ili testpomo}u PCR-postupka, izabrali dva embrija na kojima ni-je prona|en mutiran gen za cisti~nu fibrozu te odbaciliostale. Nakon {to se jedan od tih zdravih embrija razvio,implantiran je u maternicu pacijentice. Oba su roditeljanositelji gena za CF i imaju sina s cisti~nom fibrozom.Test je proveden na njihov zahtjev: roditelji su èljeli biti268


sigurni da njihovo sljede}e dijete ne}e imati cisti~nu fibro-zu.

U svijetu postoje brojne klinike na kojima se danas re-gularno provodi preimplantacijsko genetsko testiranje em-brija na nasljedne bolesti. Neke se klinike specijaliziraju zatestiranje odre|enih bolesti (kad se zna da su roditelji no-sitelji odre|enih nasljednih bolesti), dok neke testiraju ve}ibroj geneti~kih poreme}aja. Postupci preimplantacijskogagenskog testiranja tek su neznatno razli~iti od standar-dnih, pro{irenih, a u nekim zemljama, za neke kategorijetrudnica, ~ak i obvezatnih prenatalnih metoda genetskogtestiranja. Bitna je razlika u tome {to se u preimplantacij-skim testovima kontrolira genski sastav embrija in vitro(pa se postavlja eti~ko pitanje raspolaganja genetski ne-poèljnim embrijima), dok se u prenatalnim testovimakontrolira genski sastav embrija, odnosno fetusa u mater-nici (pri ~emu je problem manipulacije, i stoga eti~ki pro-blem raspoloìvosti bitno teì). Danas su metode prenatal-noga geneti~kog testiranja, dobivanjem uzoraka DNK po-mo}u amniocenteze, biopsije korionskih resica, kordocen-teze, tj. punkcije pupkovine i alfa-fetoproteinskog testa,postali standardni postupci za utvr|ivanje nasljednih bole-sti u embrija. Svake godine samo u Sjedinjenim Dràvamaoko 300.000 èna napravi amniocentezu. Biopsija korion-skih resica moè se izvesti ve} nakon devet tjedana, {toomogu}uje legalni poba~aj u slu~aju te{koga geneti~kogporeme}aja.

Asistencija genske tehnologije

Za raspravu o eugenici, utjecaj genske tehnologije na ge-netski pool ~ovje~anstva zasad je ograni~en na prenatalnu ipostnatalnu genetsku dijagnostiku te na poku{aje lije~enjanekih genetskih bolesti. Takvi su postupci eugeni~ki zna-~ajni “samo” jer produàvaju ìvot djeci koja ina~e ne bipreìvjela do reproduktivne dobi, te zbog smanjenja smrt-nosti dojen~adi (budu}i da se ve}ini trudnica s radikalnomalformiranim fetusima predlaè poba~aj). Zasad nema iz-ravnih dugoro~nih posljedica takvih postupaka, jer se asi-stencija genske tehnologije ograni~ava na genotip pacijen-ta, odnosno djeteta samo u sljede}oj generaciji. No ~ak je itakvo “ograni~enje” vrlo radikalno. Neizravno se, naime,ve}ina nasljednih bolesti odnosno malformacija zigota igameta detektira pomo}u genetske dijagnostike.

Radikalnost asistencije genske tehnologije vidljiva je iu genskom lije~enju, odnosno u slu~aju pomo}i za dobi-vanje lijekova protiv vrlo pro{irenih bolesti, npr. dijabete-sa ili hemofilije. U oba slu~aja eugeni~ke se posljedice zbi- 269


homo sapiensa

vaju zbog produènja ìvotne dobi pacijenata koji bez ge-netski-rekombiniranih lijekova (odnosno njihove dostup-nosti) ne bi preìvjeli do reproduktivne dobi.

Ali najradikalnije posljedice geneti~kog inènjerstva bit}e vidljive ako se pro{iri praksa kloniranja (transfera jez-gri), odnosno modifikacije stem stanica. Tada }e promjenagenoma pojedinaca jednom-za-svagda izmijeniti genomesvih generacija potomaka.

Nova eugenika po mjeri roditelja?

Slika razmjera utjecaja medicinske i genetske pomo}i zana{u je raspravu bitna jer se postupcima preimplantacij-skog i prenatalnoga genetskog testiranja svjesno ili nesvje-sno provode oblici nove eugenike, naime kontrole bu-du}ega genetskog sastava populacije: rezultat tih postupakau oba je slu~aja uglavnom dobrovoljno odbacivanje odre-|enog (genoma) embrija, jer se samo 15% poznatih gen-skih bolesti, za koje se testira embrij, moè izlije~iti.

U tim se slu~ajevima postavljaju vi{e ili manje oprav-dana eti~ka pitanja poput: Postoji li broj inferiornih em-brija koje smijemo odbaciti? Kako ~esto se takvi embrijismiju odbaciti? Kakvo je na{e opravdanje za odbacivanjeinferiornih embrija? Odnosno: Smiju li se odbaciti embrijikad njihovi geni ne stvaraju fatalne bolesti, kao {to jeslu~aj “krivog spola”, niè inteligencije ili sklonosti deb-ljanju? Ili jo{ op}enitije: Na koji na~in moèmo (smijemo)definirati inferiornost embrija? Neki teoreti~ari smatrajuda je upravo odsutnost pravne regulative genskog testira-nja otvorila vrata roditeljskim planovima za stvaranje “sa-vr{ena djeteta”.

êtiri godine prije ro|enja Chloe O'Brian, klinikaHammersmith provodila je preimplantacijske testove zbogodabira spola: bilo je, naime, poznato da su brojne na-sljedne bolesti vezane za spol. Me|utim, mogu}e je izvestitestove i selekciju spola bez obzira na nasljedne bolesti, od-nosno isklju~ivo na zahtjev roditelja. Prema istraìvanjimajavnoga mnijenja lije~nika i roditelja u Sjedinjenim Drà-vama, u razdoblju izme|u 1973. i 1988. godine sve je vi{elije~nika i roditelja spremno na takve testove radi selekcijespola (godine 1973. samo 1%, godine 1988. 20%)30. Wertzi Fletcher proveli su 1989. istraìvanje u kojemu su lije~ni-cima razli~itih zemalja ispri~ali (izmi{ljenu) pri~u o bra-~nom paru s ~etiri k}eri, koji èli dobiti sina. Par traì pre-natalnu dijagnozu samo radi utvr|ivanja spola. Oni }e seodlu~iti za poba~aj radije negoli da dobiju petu k}er. USjedinjenim Dràvama 62% lije~nika, 60% u Ma|arskoj,47% u Kanadi, 38% u [vedskoj, 33% u Izraelu izjavilo je270


da bi u~inilo test ili uputilo na lije~nika koji radi takve te-stove.31

Zbog takvih rezultata Kimbrell, veliki protivnik ko-mercijalizacije medicinske i geneti~ke industrije, tvrdi: “Sveve}e prihva}anje selekcije spola opasan je eugeni~ki prese-dan namjerama da se abortiraju fetusi zbog 'nepoèljnih'genetskih karakteristika kao {to su kvocijent inteligencije,nizak rast ili lo{ vid… Prvi put u povijesti roditelji moguodlu~ivati o tome kakvu }e djecu odgajati, i odbacivationu koju smatraju nesavr{enom ili defektnom… Pod priti-skom genetskog testiranja i medicinske industrije, parovi}e u budu}nosti sve ~e{}e birati oplodnju in vitro negoliprirodno za~e}e… Roditelji }e doslovno mo}i izabrati em-brije s osobinama koje se podudaraju s njihovim èljama, iodbaciti one druge.” Takav postupak autor naziva “komer-cijalnom eugenikom”.

Da je to potpuno to~no, potvr|uju rezultati dvaju ne-davno objavljenih istraìvanja javnoga mnijenja u SAD-u iBritaniji. Prema istraìvanju March of Dimes 40% Ameri-kanaca smatra da je u redu koristiti gensku terapiju kakobi vlastitu djecu u~inili atraktivnijom ili inteligentnijomod one koja bi se rodila prirodnom selekcijom. Gallupovoistraìvanje otkrilo je da mnogi Britanci smatraju genetski“popravak” vlastitih nasljednika opravdanim (i to ~ak uslu~ajevima “benignih nesavr{enosti”: npr. 18% èli pro-mijeniti razinu dje~je agresivnosti ili sklonosti alkoholiz-mu, 10% sprije~iti da postanu homoseksualci, a 5% èliatraktivniju djecu.)32

Argument iz povijesti: stara i nova eugenika

Spoznaja da se umjetnom selekcijom (odabirom) i krià-njem povoljnih jedinki i vrsta mogu posti}i korisni rezul-tati za ~ovjeka, kao i prihva}anje Darwinove teorije o evo-luciji vrsta, omogu}ili su krajem XIX. stolje}a realizacijuprastare Platonove ideje da bi se umjetnom selekcijom lju-di mogla posti}i korist za odre|ene socijalne slojeve, naci-je, cijelo ~ovje~anstvo ili ljudsku vrstu. U doba novovje-kovne obnove eugenike, to~nije u doba njezina utemeljite-lja Francisa Galtona, na~ela naslje|ivanja i populacijske ge-netike uglavnom nisu bila poznata ili prihva}ena. Jedinicaje umjetne selekcije bio pojedinac kao nositelj odre|enogbiolo{kog ili socijalnog svojstva. âk i poslije, {irenjem ge-netike tijekom prve polovice XX. stolje}a, to se obilje`jeeugenike nije promijenilo, jer nisu postojale tehnike koji-ma bi se interveniralo u podru~ju genoma.

Tek s razvojem geneti~kog inènjerstva i medicinskedijagnostike koja koristi metode genetskih provjera postalo 271


homo sapiensa

je mogu}e da jedinica selekcije postane gen. Predmet stare euge-nike bio je pojedinac, predmet nove eugenike postao jegen. Obrat u shva}anju genetike i umjetne selekcije stvorennovim genetskim tehnologijama moèmo stoga predo~itiparafraziraju}i Richarda Dawkinsa: dok je neko} pojedinacbio nositelj reproduktivnih svojstava, pa je selekcija genet-skih svojstava bila mogu}a samo kao selekcija pojedinaca injihovih genoma, sada se tijela pojedinaca slobodno mogusmatrati “strojevima” za reprodukciju gena. Tijelo pojedin-ca samo je lju{tura genetske replikacije, njegov se sastavmoè promijeniti a da se ne dira njegov oklop.

Jedina sli~nost stare i nove eugenike sastoji se u ljud-skom poku{aju da aktivno intervenira u genetski pool po-pulacije. Me|utim, nova se eugenika razlikuje od stare pociljevima te po metodama i tehnikama.

Ciljevi stare eugenike bili su:1. pobolj{ati genetska svojstva odre|enih rasa i populacija

(naroda)2. izbjegavati genetsko propadanje “vi{ih i sposobnijih”

klasa odnosno3. poticati plodnost “vi{ih i sposobnijih” rasa, klasa i po-

jedinaca, i4. smanjiti plodnost “niìh i nesposobnijih” rasa, klasa i

pojedinaca5. izbjegavati i nadzirati genetsko optere}enje, zapravo vi-

soke stope prirodno i umjetno induciranih mutacija.Stara se eugenika po metodama ostvarivanja spome-

nutih ciljeva dijelila na negativnu i pozitivnu eugeniku.Osnovne metode negativne eugenike, tj. svjesne kontrolera|anja ili populacijske kvantitete “nepoèljnijih” bile su:1. sterilizacija manje sposobnih pojedinaca prema klasnim

ili rasnim svojstvima2. krivi~no i materijalno ka`njavanje “nesposobnijih” po-

jedinaca zbog “previsoke” stope plodnosti ili zbog ra-splo|ivanja unato~ zabrani

3. aktivna eutanazija4. prisilni abortus i selektivni infanticid5. holokaust.

“Nesposobnost” ili “nepodobnost” pojedinaca odre|i-vala se prema

1. socijalnim svojstvima, tj. prema pripadnosti odre-|enoj klasi ili rasi, prema socijalnom neuspjehu (to je bioznak njihove intrinzi~ne nesposobnosti), prema neprila-go|enosti dru{tvenim normama (kriminal)

2. psiholo{kim svojstvima i sklonostima (lo{i rezul-tati na testovima inteligencije, alkoholizam, prostitucija,narkomanija)272


3. biolo{kim svojstvima (idiotizam, homoseksualnost,nasljedne bolesti: shizofrenija, Downov sindrom i sl.)

“Negativna” socijalna i psiholo{ka svojstva bila su znaklo{ih biolo{kih osobina koje se mogu naslijediti. “Povolj-na” socijalna i psiholo{ka svojstva bila su znak dobrih bio-lo{kih osobina koje bi trebalo reproducirati, pa neki auto-ri govore o “tautologi~nosti stare eugenike” (premda bi bi-lo bolje govoriti o pogre{noj ekvivalenciji). Detekcija “bo-ljih gena” provodila se socijalnom provjerom: pojedincikoji su socijalno uspjeli vjerojatno imaju i bolje gene; a bu-du}i da imaju bolje gene, uspjeli su. I obrnuto: oni koji so-cijalno nisu uspjeli imaju lo{e gene, a nisu socijalno uspje-li jer imaju lo{e gene.

Osnovne metode pozitivne eugenike bile su:1. materijalno ili statusno nagra|ivati pove}anu plodnost

sposobnijih pojedinaca izabranih klasa i rasa2. umjetna selekcija: sparivanje i rasplod nadarenijih poje-

dinaca: osnivanje “toplica” za osjemenjivanje èna3. propaganda (pozitivne ili diferencijalne demografije).

Obje vrste stare eugenike podupirali su i zastupali pri-sta{e i politi~ki desnih i lijevih ideologija.33 I jedni i drugismatrali su da je potrebna kolektivna, dràvna i u ve}inislu~ajeva prisilna akcija te zakonodavni okvir kojim }e seostvariti kolektivni ciljevi (dobrobit rase, nacije, klase).Drugim rije~ima, bitno obilje`je stare eugenike bila je nedo-brovoljnost, odnosno socijalna, zakonska, tj. dràvna prisila.Bitna razlika me|u starim eugeni~arima, s obzirom na nji-hovu politi~ku orijentaciju, sastojala se u tome {to lijevi,reformisti~ki eugeni~ari nisu imali prilike ostvariti svojenaume (osim u slu~aju revolucionarne vlade u Meksiku30-ih godina), dok su desni~arski eugeni~ari, posebno tije-kom Drugog svjetskog rata u Njema~koj, imali na raspola-ganju sva legalna i fizi~ka sredstva za ostvarenje svojih ci-ljeva. Tako je nastala jo{ uvijek vladaju}a predrasuda da jeeugenika isklju~ivo dio nacisti~ke i rasisti~ke ideologije.

Jo{ se i danas u nekim zemljama provode metode sta-re eugenike: primjerice u Indiji (selektivni infanticid èn-ske djece), u Kini (nagra|ivanje smanjene plodnosti) iliSingapuru (nagra|ivanje ve}e plodnosti visokoobrazova-nih èna). Takve }emo postupke, iako je rije~ o suvreme-nosti, i bez obzira na to {to su ~esto dobrovoljne, pripisi-vati staroj eugenici.

Prava, i gotovo najve}a pogre{ka stare eugenike (uusporedbi s dana{njom) bilo je kriva procjena utjecaja po-zitivne i negativne eugenike na iskorjenjivanje nepoèljnihgena ili genoma. Prema Hardy-Weinbergovoj formuli o {i-renju i smanjenju gena u genetskom poolu ve} su 1915. 273


homo sapiensa

godine R. C. Punnett i H. T. J. Norton izra~unali da bismanjenje frekvencije nepoèljnoga recesivnoga gena zahti-jevalo sljede}e vremenske odsje~ke:

• sa 1:100 na 1:1000 u 22 generacije• sa 1:1000 na 1:10000 u 68 generacija• sa 1:10000 na 1:100000 u 216 generacija• sa 1:100000 na 1:1000000 u 684 generacijePretpostavimo li, kao {to su pretpostavljali stari euge-

ni~ari, da su te{ke mentalne nasljedne bolesti recesivne ida jedna ljudska generacija traje otprilike 20 godina, po-sljednji bi se korak u smanjenju frekvencije recesivnoga ge-na mogao ostvariti za oko 12.000 godina! Stoga, da suimali na umu navedene genetske i biometrijske procjene,njihov zadatak eugeni~kog pobolj{anja morao bi im izgle-dati besmislen.34 Takvo razmi{ljanje, premda ne i nemo-gu}e, potpuno je strano novoj eugenici, ne samo zbog raz-li~itih politi~kih ciljeva nego i zbog razli~itih metoda.

Za razliku od stare, nova se eugenika temelji na medi-cinskoj pomo}i i genskoj tehnologiji. Promjena stem stani-ca i drugi najavljeni postupci (kloniranje), posve mijenjajurazmi{ljanje o frekvencijama defektnih alela, prvo stoga{to }e se uskoro postupci genetske intervencije u defektnigen mo}i ostvarivati brè i dalekose`nije; ali, {to je mnogova`nije, zato jer na genetski pool uop}e ne utje~e idejasmanjivanja defektnih genotipa.

Spomenuli smo da je u novoj eugenici jedinica selek-cije gen, alel, genom ili genotip, a ne njegovi nositelji poje-dinci, klase ili rase. Za razliku od stare, nova eugenika po-drazumijeva slobodan izbor pojedinaca o njihovim repro-duktivnim pravima i ona se koristi samo kad za nju posto-ji izri~ito dopu{tenje pojedinca ~ija su reproduktivna pra-va u pitanju, i to bez obzira na to naslje|uje li se novimreproduktivnim tehnikama poèljniji ili nepoèljniji gen.

Jedini cilj nove eugenike jest pomo}i pojedincima uostvarenju njihovih prava ili interesa, bez obzira na njiho-va socijalna obilje`ja. Drugim rije~ima cilj nove eugenikenije diferencijalna selekcija socijalnih kategorija. Novi eu-geni~ar, tj. genski tehnolog u podru~ju humane reproduk-cije, medicinske dijagnostike i prevencije moè o vi{im po-pulacijskim, tj. o nacionalnim ciljevima s pravom, poputLaplacea, re}i: “Je n'avais pas besoin de cette hypotese'”(“Nije mi bila potrebna ta hipoteza.”) Me|utim, iako hi-poteza o populacijskim ciljevima vi{e nije prisutna, gene-ti~ar i medicinar svojom intervencijom u genom pojedin-ca, odnosno u humanu reprodukciju, ipak postiè euge-ni~ke efekte. Sada umjesto stare definicije eugenike, kojapodrazumijeva “pobolj{anje” genetskog poola populacije,274


moèmo stvoriti novu, koja kaè da je eugenika svaki oblikintervencije u humani genom koji rezultira razli~itim genetskimsvojstvima populacije od onih koje bi stvorila spontana ljudskareprodukcija. Takva je definicija o~ito neutralna s obziromna navodne kolektivne i kolektivisti~ke ciljeve kao i s obzi-rom na procjenu kvalitete genetske slike populacije. Nai-me, posve je mogu}e da se intervencijama u reprodukciju genaili genoma de facto smanji podobnost, odnosno kvaliteta geno-ma populacije, primjerice kao posljedica èlje pojedinaca iparova da dobiju nasljednike unato~ tome {to nose nepo-voljne gene (recimo za neplodnost), koji }e se potom {iritiu populaciji. Time se cilj nove eugenike, u usporedbi sa starom,bitno mijenja: cilj nove eugenike nije ostvariti superiorni ge-netski pool, nego ostvariti èlje i zahtjeve pojedinaca, bez obzirana njihova genetska svojstva. Takvu }emo eugeniku stoga zvatilaissez faire-eugenikom.

Kao i u slu~aju stare eugenike, metode nove eugeni-ke tako|er moèmo podijeliti na pozitivno eugeni~ke i ne-gativno eugeni~ke: nova negativna eugenika uklanja (zapojedinca, njegove nasljednike, a tek potom za populaciju)nepoèljne kombinacije gena, a nova pozitivna eugenikatehnikama geneti~kog inènjerstva omogu}uje replikacijunormalnih gena, alela ili genoma kad bi spontana replika-cija prouzro~ila bolest, malformaciju ili smrt.

Dosada{nji korisnici nove eugenike neplodni su ili starijiparovi, parovi s nasljednim bolestima za koje postoje testo-vi, ène koje koriste donacije sperme, ugovorni roditelji,surogatne majke te pacijenti koji koriste genetski rekombi-nirane lijekove i time produùju ìvot do spolno aktivnedobi. (Ugovorni roditelji i surogatne majke korisnici sunove eugenike u tom smislu {to omogu}uju ìvot, odno-sno preìvljavanje genoma djeteta koje ina~e ne bi ìvjeloili preìvjelo.)

Uklju~imo li u sredstva nove eugenike i metode kloni-ranja ili izmjene stem stanica, potencijalni korisnici nove euge-nike bit }e pacijenti za koje }e postojati novi rekombinan-tni DNK-lijekovi, oni kojima }e èljeti promijeniti genotipsomatskih i spolnih stanica, pacijenti s umjetno uzgoje-nim i presa|enim tkivima ili organima, homoseksualni pa-rovi (bilo kloniranjem ili u kombinaciji sa surogatnimmajkama), to~nije svi koji }e na bilo koji na~in poèljeti ibiti ekonomski sposobni za stvarna ili kozmeti~ka po-bolj{anja svojih genoma. (U svojoj futuristi~koj knjizi Vizi-je. Kako }e znanost revolucionirati 21. stolje}e,. ameri~ki fizi~arMichio Kaku tvrdi kako }e nakon 2005. godine i svr{etkaprojekta Humani genom svatko mo}i u supermarketu naCD-u naru~iti zapis svojega genoma, pa }e sredstva da-na{nje medicinske dijagnostike u usporedbi s novom mo- 275


homo sapiensa

lekularnom medicinom izgledati poput voodoo-magije. Isto-dobno, poznavanjem mehanizama stani~ne genetske repro-dukcije i intervencijom u degenerativne celularne procesebit }e mogu}e utjecati na stanice raka i na starenje stanica.îni se da fantasti~ni scenariji o produènju ìvotnoga vi-jeka i nisu posve neutemeljeni.35)

Argument iz teorije: laissez faire-eugenika

Laissez faire-eugenika i ljudska prava

U prethodnim odlomcima opisali smo raznolike metodemedicinske dijagnostike i asistencije, razmjere utjecaja gen-ske tehnologije u odre|enju kvalitete genoma potomstva temetodolo{ke i metafizi~ke razlike stare i nove eugenike. Uuvjetima reproduktivne, socijalne i eti~ke raznolikosti, po-ve}anja pritiska neplodnih parova na medicinsku prenatal-nu i postnatalnu asistenciju, te u doba sve specifi~nijihzahtjeva roditelja i skrbnika o genetskom odre|enju po-tomstva postavlja se pitanje koja na~ela prihvatiti u prav-no-eti~koj regulativi takvih medicinskih i gensko-tehno-lo{kih postupaka.

Na prvi je pogled pojam laissez faire-eugenike protu-rje~an. Sidney Webb, britanski socijalist eugeni~ar s po~et-ka stolje}a tvrdio je: “Ne moè postojati laissez faire-eugeni-ka. Eugeni~ar moè samo intervenirati, intervenirati, inter-venirati”. Eugenika je, naime, geneti~ko-socijalna discipli-na o svjesnoj i kontroliranoj selekciji ili o pobolj{anju ge-netskog poola ~ovje~anstva, a laissez faire-politika pak pret-postavlja odsutnost svake kontrole i intervencije. Kako jeonda mogu}a kontrolirana selekcija bez kontrole i inter-vencije?

Rje{enje je toga proturje~ja jednostavno. Laissez faire,tj. liberterska politika pretpostavlja da pojedinci imaju le-gitimne te`nje, interese i planove, i ponajvi{e da imaju svo-ja ljudska prava. Ta politika nadalje pretpostavlja: 1) dapojedinci najbolje znaju {to je za njih najbolje, 2) dadràva, crkva, partija ili neka druga birokratska ustanovanema pravo odlu~ivati o podru~jima aktivnosti koja seti~u osobnih, ljudskih prava i 3) da najve}i napredak dru-{tva slijedi kad se takve organizacije ne upli}u u podru~jepojedina~nih prava, interesa i ciljeva.

Za razliku od starih oblika eugenike s ideolo{kim, ko-lektivisti~kim predznacima, primjerice ljevi~arske ili de-sni~arske, nacisti~ke eugenike, nova laissez faire-eugenika neslijedi ciljeve pobolj{anja genetskog poola neke populacijezato {to je to u interesu neke skupine, dràve, partije i sl.Ona tako|er ne naslje|uje stare oblike eugenike i njihove276


ideje o nad~ovjeku kojega bi trebalo realizirati i razmno-ìti na kugli zemaljskoj. Naprotiv, novi eugeni~ar, lije~nikili znanstvenik, koji koristi genske tehnologije i njima ut-je~e na “diferencijalnu stopu ra|anja” postupa prema zah-tjevima svojih klijenata, pacijenata ili budu}ih korisnika.On ne zadire u prava drugih pojedinaca da u vlastitomeìvotu upravljaju posve razli~itim na~elima o reprodukciji,te stoga i ne predstavlja “dru{tvenu opasnost” zbog koje bitrebalo osnivati posebna dràvna ili birokratska povjeren-stva.

Nova eugenika, proizvod revolucionarnih mogu}nostigenetske tehnologije i medicine, temelji se na pravima po-jedinaca, na dobrovoljnosti i proizvoljnosti pojedina~nih è-lja. Pojedinac ima pravo na ìvot, pravo na reprodukciju ipravo raspolagati vlastitim tijelom, vlastitim tkivima, od-nosno vlastitim genomom. Nema nikakve sumnje da osi-guravanje takvih prava nosi i neke rizike i eti~ke probleme.Primjerice: Ima li surogatna majka pravo na maj~instvo?Ili: Kako sprije~iti zloupotrebu poznavanja tu|eg medicin-sko-genetskog stanja (primjerice pri ugovaranju zdravstve-nog osiguranja)? Zbog neizvjesnih posljedica nove genet-sko-medicinske prakse mnoge demokracije svijeta (poseb-no u Europi) smatraju da eti~ki sporne posljedice pojedi-nih pravih ugovora i aran`mana (primjerice ugovori o su-rogatnom maj~instvu) treba pravno regulirati, zapravo daih uglavnom treba – zabraniti. (Pritom je zna~ajno da po-stoji vrlo jasna korelacija – {to je znanje o genetici u popu-laciji razvijenije, to je tolerancija prema genskoj tehnologi-ji i medicinsko-reproduktivnoj asistenciji ve}a.)

Postavlja se me|utim pitanje: U ime ~ega dràva za-branjuje pravo pojedincima i parovima da sklapaju za njihpoèljne i korisne ugovore? Jedno od teì{ta ovoga ~lankajest tvrdnja da zabrana eti~ki spornih ugovora kr{i ljudskaprava pojedinaca, odnosno da se izravno {teti odre|enimpojedincima, naj~e{}e upravo onima kojima je pomo} naj-potrebnija. U slu~ajevima takve regulative (zabrane), drà-va preuzima ingerencije koje kr{e liberalna na~ela o za{titiljudskih prava. Stoga bi protivnici genske tehnologije napodru~ju humane genetike i na podru~ju reproduktivneasistencije trebali imati na umu da se takvom regulacijomde facto ograni~avaju vrlo ìvotna prava, katkad i pravo naìvot pojedinaca.

Osnovno na~elo zabrana pojedincima i parovima dasklapaju za njih povoljne ugovore o reprodukciji jest eti-~ko na~elo o izbjegavanju – za populaciju, odnosno za gla-sa~ku ve}inu – moralno spornih ili odioznih posljedica.Me|utim, to na~elo nije dovoljno eti~ki uvjerljivo niti jepravno utemeljeno. Dràva ne postoji zbog za{tite moral- 277


homo sapiensa

nih gledi{ta ve}ine. Naprotiv, podru~je ljudskih prava bit-no je upravo zbog za{tite manjinskih ili pojedina~nih eti-~kih stajali{ta pred “mnijenjem ve}ine” i ono ima prven-stvo pred mnijenjem ve}ine. Liberalna je doktrina o za{titiljudskih prava nastala nakon dugih ratova oko prvenstvapojedinih moralno-religijskih doktrina. Ishod tako nepo-mirljivih stajali{ta bilo je primirje: doktrina o za{titi poje-dina~nih (prvenstveno religioznih i moralnih) uvjerenjapred moralnim, religioznim i politi~kim stajali{tima ve}i-ne, odnosno samog dràvno-represivnog aparata. Novabiotehnolo{ka revolucija stavlja nas u situaciju sli~nu su-kobima iz vremena tridesetogodi{njega rata: budu}i da semoralno-teolo{ka stajali{ta pojedinaca, skupina ili narodao pravu na reprodukciju i op}enito o pravu na raspolaga-nje vlasititim tijelom te{ko mogu pomiriti, i da iz toga su-koba mogu proiza}i mnogo teè posljedice nego {to je to-leriranje moralne razli~itosti, jedina jasna ingerencija drà-ve koja proizlazi iz vladaju}e demokratske liberalne doktri-ne jest za{tita moralno-teolo{ke razli~itosti pojedinaca. Bu-du}i da pitanja reprodukcije i raspolaganja vlastitim tije-lom nesumnjivo pripadaju podru~ju ljudskih prava, zabra-ne pravnih sporazuma kojima reproduktivno manje sposobniparovi osiguravaju genetsko naslje|ivanje ili kojima se smanjujueventualne patnje i spre~ava smrt malformirane djece, kojima senekim pacijentima produàva ili omogu}uje ìvot, kojima se na-stavljaju eti~ki naoko sporna znanstvena istraìvanja, de factoograni~avaju i ugroàvaju ljudska prava, odnosno kr{e upravotemeljna na~ela na kojima su izgra|ene suvremene demokratskedràve. Socijalno gledano, zabrane eti~ki osporavanih prav-nih sporazuma upozoravaju na nesposobnost dru{tva dapo~ne borbu i rije{i vi{e ili manje latentne sukobe okoosnovnih moralnih stajali{ta pojedinaca.

Danas pravnici i eti~ari sve ~e{}e govore o “tri genera-cije ljudskih prava” (prva generacija oblikuje osnovna libe-ralna na~ela o osobnom integritetu, participaciji i vlasni-{tvu; druga oblikuje niz socijalnih prava, poput zdravstva,{kolstva, mirovine; a tre}a generacija stvara niz metafi-zi~kih na~ela o za{titi okoli{a, pravu na mir i sl.). Pitanjereproduktivnih prava izvodi se iz prava na osobni integri-tet, pitanje slobode znanstvenog istraìvanja iz prava naslobodu misli, (da i ne spominjemo pravo na ìvot ili pro-duèni ìvot pomo}u medicinsko-genetske asistencije). Sto-ga je posve jasno da spomenuta prava proizlaze iz pravaprve generacije, dakle temelje se upravo na onim pravimakoja bi dràva prvo i posebno trebala za{tititi. Iz toga po-novno slijedi da zabrane eti~ki osporavanih posljedica ugo-vora vezanih za reprodukciju i slobodu znanstvenog istra-ìvanja naru{avaju temelje moderne dràve, koja po~iva na278


sekulariziranju i individualiziranju raznolikih eti~ko-teo-lo{kih gledi{ta.

Novi eugeni~ar – lije~nik ili znanstvenik koji interve-nira u genetski pool, ne pretpostavlja da pojedinac ko-ri{tenjem svojih reproduktivnih prava (ili prava na slobo-du izraàvanja u znanstvenom istraìvanju) svjesno radiprotiv sebe, ili da njegovi pravi interesi proturje~e njego-vim stvarnim izborima. Ali ~ak kad bi bilo tako, njegovose pravo na postupanje prema vlastitu mi{ljenju, ako pri-tom ne {teti drugima, ne bi smjelo ograni~avati u imevi{ih, kolektivnih i naj~e{}e maglovitih moralno-teolo{kihstajali{ta ili ciljeva. Isto tako, doktrina o ljudskim pravimane tvrdi da za{tita ljudskih prava uvijek stvara najpovoljni-je socijalne posljedice. Sloboda koju omogu}ava ta doktri-na, npr. u kapitalizmu, ~esto na pojedinca ima upravo su-protne posljedice. Stoga argument protiv genske tehnologi-je, koji tvrdi da zabrana odre|enih ugovornih sporazumaupravo èli za{tititi pacijente od njih samih, nije valjan.Kao i u slu~aju s kori{tenjem slobode u ostalim socijalnimpodru~jima, tako i na podru~ju reproduktivnih prava imedicinske asistencije treba vjerovati da pojedinac zna {toje za njega najbolje. Ukratko, pouzdajemo li se ina~e u li-beralnu laissez faire doktrinu (i u na~ela demokratske drà-ve), nema nikakvih razloga da podru~je reproduktivnihprava i medicinske asistencije bude iznimka.

Nadalje, ako spomenuti pledoaje za za{titu osnovnihprava i razli~itosti moralnih sudova nije dovoljno uvjer-ljiv, promotrimo konkretniji primjer. Poznati filozof Phi-lip Kitcher svoju novu knjigu o socijalnim posljedicamagenske tehnologije36 po~inje poglavljem pod naslovom “Li-kovi patnje” u kojemu potanko opisuje patnje pacijenatadje~je bolnice u San Diegu ro|enih s genetskim malforma-cijama: “Neka }e djeca umrijeti vrlo mlada u tom rasvijet-ljenom svijetu dje~je bolnice. Za drugu }e ìvot biti slijedbolni~kih soba, bez igra~aka i veselja, slijed medicinskihsestara koje se vi{e ne}e truditi da pruè ruku kako bi do-bila dje~ji odgovor, ili da navinu glazbenu kutiju, bit }e toslijed soba o kojima djeca ne}e znati ni{ta. Samo }e se ne-ka vratiti roditeljima, barem za neko vrijeme…” Negativi-sti~ko stajali{te o koristima geneti~kog inènjerstva i njego-vim upotrebama u medicini mogu}e je samo ako uspijemozanemariti ili zaboraviti spomenuti (ili neki sli~an) prizor,i ako se na taj na~in uspijemo uvjeriti da “vi{a” moral-no-teolo{ka na~ela o “bo`joj prirodi ~ovjeka” koja ne do-pu{taju intervenciju u tu na{u prirodu, moraju imati pred-nost pred konkretnim patnjama pojedinaca.

Osnovna je teza ovoga ~lanka obrnuta: ljudska pravamoraju imati prvenstvo pred eti~kim sudovima ve}ine. 279


homo sapiensa

Shvatljivo je da mnoge moralne postupke pacijenata, klije-nata, lije~nika ili znanstvenika smatramo odbojnim, ali tonije dovoljan razlog da dràva (ili jo{ gore – neka birokrat-ska, teolo{ka ustanova ili skupina gra|ana) sankcioniratakvu odbojnost, jer se takvi prima facie moralno odbojnipostupci pojavljuju – pre~esto – upravo zbog ìvotne do-brobiti drugih pojedinaca.

Nova eti~ka i socijalna problematika

Dva glavna argumenta ovoga ~lanka, argument rasprostra-njenosti novoeugeni~ke prakse i argument iz za{tite ljud-skih prava, potkrepljuju va`nost i vrijednost suvremenihbiotehnolo{kih i medicinskih dostignu}a. Njima sam èlioosporiti apstraktno-eti~ka, moralisti~ko-teolo{ka gledi{ta pro-tiv genske tehnologije. Odbojnost prema genskoj tehnolo-giji ~esto je znak nepoznavanja njezinih postupaka, koristii dostignu}a, a iz takvoga neznanja slijedi moralisti~ka bes-krupuloznost koja nastaje kad se u ime vi{ih ili “metafi-zi~kih” na~ela pojedincima zabranjuje oblikovati ìvot pre-ma vlastitoj mjeri ili ~ak i samo preìvljavanje.

Ali, sada kad sam to rekao, mogu dodati kako nemasumnje da biotehnolo{ka revolucija kojoj smo svjedoci,upozorava na nove eti~ke i socijalne probleme, koji }e sekao posljedice biotehnologije i laissez faire-eugenike pojavi-ti u budu}nosti.

Rije~ je o sljede}im problemima:1. Nakon iskorjenjivanja nekih (ve}ine?) dominant-

nih, odnosno letalnih genetskih poreme}aja, postavit }e seakutni problem: Prema kojim kriterijima zdravlja odabiratistrategije genetske intervencije? Naime, ~ak ako se sloìmo daje opravdano intervenirati u slu~ajevima cisti~ne fibroze,Huntingtonove bolesti, Downova sindroma, raznih drugihtrisomija, je li opravdano intervenirati u slu~ajevima lakihnasljednih osobina poput astigmatizma? Kriteriji laissez fai-re-eugenike kaù da je odgovor na to pitanje pozitivan. Utome slu~aju postavlja se pitanje:

2. Moè li se izbje}i neeti~ka selekcija (prema spolu, bojikoè, kose i sl.) za koju smo ve} rekli da postoji velik inte-res? Odgovor koji nam pruà laissez faire-eugenika bit }enegativan, jer ona ne priznaje zabrane izbora prema shva-}anju pojedinaca (ako se ne ti~u drugih). Ali iz takva od-govora slijedi bitan problem:

3. Na koji na~in izbje}i da dru{tvo socijalnim, a ne legal-nim pritiskom, odredi kriterij selekcije. Iskustva laisez faire-dru{tvenih sustava pokazuju da liberalna zakonska regula-tiva ~esto na socijalnu razinu prebacuje sukobe i eti~ka ne-slaganja, odnosno otpor stanovni{tva prema nepoèljnim280


postupcima i osobama. Stoga je vrlo vjerojatna perspektivalaissez faire-eugenike situacija u kojoj }e zajednica (a nepravni sustav) u ime kolektivnih ciljeva izabirati kriterijeselekcije, te da }e se sukobi oko eti~kih na~ela pretvoriti usocijalne pritiske, i sve ve}u netoleranciju prema osobamakojima genetski sastav nije promijenjen.37

4. Nadalje postavit }e se pitanje: Ho}e li genetska nejed-nakost postati posljedica ekonomske nejednakosti? Odgovor kojipruà laissez faire-eugenika ponovno je potvrdan. (Klasi~niodgovor laissez faire-ekonomista, koji nije posve pogre{an,jest da }e se pogonska snaga pojedinaca koji }e ulagati utakve postupke, tj. njihov novac, postupno prebacivati i na“nesretnije” ~lanove dru{tva. Tako }e primjerice siroma{niAmerikanac imati vi{e {anse za “genetsko popravljanje” ne-goli siroma{an Hrvat. Klasi~na laissez faire ekonomija pret-postavlja da je takav investicijski input bogatih glavni po-gon napretka; analogno vrijedi i za laissez faire-eugeniku.)

5. Napokon, ako }e kozmeti~ka genetska pobolj{anjapostati pravilo, jedno od najzanimljivijih eti~kih pitanjabit }e: U ime ~ega }e se ljudi odlu~ivati protiv genetske interven-cije ili detekcije? Robin Marantz Henig u ~lanku “TemptingFates” postavlja zami{ljeno pitanje koje }e dijete budu}no-sti uputiti svojim roditeljima: “Tata, a za{to mi nisi popra-vio gene (za inteligenciju), ako si mogao?”38

Navedena pitanja upozoravaju na opasnost koju do-bro isti~e Kitcher: “Laissez faire-eugenika sadrì opasnostda zadrì najgrozniji aspekt svojeg povijesnog prete~e –tendenciju da transformira populaciju u odre|enom smje-ru, a ne da izbjegne patnje ili da izrazi skup nekih dru{tve-nih vrijednosti.”39 Stoga se on zauzima za obrazovanje napodru~ju genetike i reprodukcije, koje }e osim klasi~nogznanja, upu}ivati tako|er na eti~ke i moralne smjerove ka-ko bi se izbjegle strahote stare eugenike. Laissez faire-euge-nika nastala je spontano, kao refleks vi{e ili manje ìvot-nih potreba pojedinaca. Pretvori li se ona u sredstvo soci-jalne kontrole ili pritiska, ponovno }e postati klasi~na, sta-ra i mra~na eugenika.

Ali ~ini mi se da su sva navedena pitanja bitno jasnija,a time i lak{e rje{iva, od pitanja kojima smo zaokupljenidanas u na{oj sredini (pitanja za ili protiv genske tehnolo-gije). Strah od povratka stare eugenike nije samo dalek, ne-go je po mojem sudu neutemeljen: kao {to koncepcija ljud-skih prava {titi pojedince od nasrtaja zajednice i njeziniheti~kih stajali{ta i time unato~ kolektivnim zahtjevima osi-gurava moralnu raznolikost, tako }e na isti na~in ljudskaprava {tititi i od eti~kih nasrtaja kolektivizma u slu~aju ge-neti~kih promjena. Ho}e li kao posljedica laissez faire-euge-nike ~ovje~anstvo postati genetski jednoli~nije ili raznoli- 281


homo sapiensa

kije, ostaje pitanje na koje }e utjecati (nepredvidljiva) vo-lja i interesi pojedinaca. Ali jedno je sigurno: raznolikostkoja pretpostavlja visoku frekvenciju defektnosti i smrtno-sti nije raznolikost koja omogu}uje socijalnu jednakost{ansi.

BILJE[KE 1 Weiss, Rick (1998), 63-year-old woman gives birth, Washington Post,travanj 24:A1<www.washingtonpost.com/wp-srv/frompost/feb98/sidebars/old.8htm>

2 Siegel, Judy (1998), Government warns of mail-order cybersperm, Jeru-zalem Post, 22. velja~e<www.jpost.com/com/Archive/22.Feb.1998/News/Article-7.htm>

3 BBC News (1998), Internet sperm alert, 10. srpnja<www.news.bbc.co.uk/hi/english/latest_news/newside_129000/129992.stm>

4 Wanted: Sperm of Nobel Prize Winners<www.nhk.or.jp/forum/life/e/case/c-001.htm>

5 <archive.abcnews.go.com/onair/ptl/html_files/transcripts/ptl1001.html>6 Smith, Stephen (1997), Fertility Race: Surrogate Motherhood, NPR,

22. studeni<www.news.mpr.org/features/197711/20_smiths_fertility/part4>

7 Day, Michael (1996), A brave new world for family planning, NewScientist, 8. lipnja,<clone.newscientist.com/nsplus/insight/fertility/family.html>

8 Coghlan, Andy (1996), Immature eggs seed a revolution, New Scientist,24. velja~e<clone.newscientist.com/nsplus/insight/fertility/eggs.html>

9 Weiss, Rick (1998), Fertility Innovation or Exploatation, WashingtonPost, 9. velja~e:A1<www.washingtonpost.com/wp-srv/frompost/feb98/fertility9.htm>

10 Aldhous, Peter (1998), Surrogate fathers, New Scientist, 31. sije~nja<clone.newscientist.com/nsplus/insight/fertility/surrogate.html>

11 Hadfield, Peter (1992), Japanese pioneers raise kid in rubber womb,New Scientist, 25. travnja<clone.newscientist.com/nsplus/insight/fertility/japanese.html>

12 Weiss, Rick (1997), Cosmetic Gene Therapy’s Thorny Traits, Washin-gton Post, 12. listopada<www.washingtonpost.com/wp-srv/national/science/ethical/cosmetic.htm>

13 Warr, Jane (1998), Hugs and kisses form sperm case woman, BBCNews, 29. lipnja<www.news.bbc.co.uk/hi/english/health/newsid_121000/121986>

14 Maclean (1998), The children of sperm donors. Pressure grows toidentify anonymous fathers, 28. rujna

15 Neergaard, Lauran (1999), Disputed Stem Cell Research Financed,AP, 20. sije~nja<dailynews.yahoo.com/headlines/ap/19990120/hl/cell_research_3.html>

16 Mosher William, William Pratt (1990), Fecundity and Infertility inthe United States, 1965–1988 i Vital Health Statistics of the NationalCenter for Health Statistics 192 (December 4, 1990:1)282


17 Office of Technology Assesment, US Congress, Infertility: Medicaland Social Choices, OTA-BA-358 (Washington D.C.: US GovernmentPrinting Office, May 1988:53)

18 Kimbrell, Andrew (1993), Human Body Shop. The Engineering and Mar-keting of Life. Harper, San Francisco.

19 Office of Technology Assesment, US Congress, Artificial Insemina-tion: Practice in the US. Summary of a 1987 Survey-Background Pa-per, OTA-BP-BA-48 (Washington D.C.: U.S. Government PrintingOffice, August 1988:48–49)

20 OTA (Artificial Insemination, str. 67 i 41)21 <www.nhk.or.jp/formu/life/e/case/c-001.htm>22 OTA (Infertility, str. 329–345)23 Herman, Robin (1992), When the “Father” is a Sperm Donor, Wa-

shington Post (February 11:H10)24 OTA (Infertility, str. 329–355)25 Kimbrell, str. 8826 Licht, Judy (1991), Frozen in Time, Washington Post (November

26:H10)27 OTA (Infertility, str. 355)28 Kimbrell, str. 101.29 Kimbrell str. 107.30 Kolata, Gina (1988), Fetal Sex Test Used as Step to Abortion, New

York Times (December 25:A1)31 Wertz, Dorothy, John Fletcher (1989), Fatal Knowledge? Prenatal

Diagnosis and Sex Selection, Hastings Center Report (May/June:21)32 Marantz Henig, Robin (1998), Tempting Fates, Discover, May 1998.

<http://coldfusion.discover.com/output.cfm?ID=1440>33 Vidi moj tekst “Eugenika i ljevica”, Filozofska istraìvanja, 71/1998.34 Vidi: Diane Paul: Did eugenics rest on elementary mistake? u Paul

(1998). Punnettova tablica pretiskana je i u izvrsnoj studiji W. Provi-nea Origins of Theoretical Population Genetics, University of ChicagoPress, 1971. D. Paul daje i prikaz polemike izme|u Punnetta i pozna-tog geneti~ara i eugeni~ara R. Fishera, koji je dokazivao da nije bitnoiskorijeniti i svaki pojedina~ni slu~aj recesivnoga gena, pa se u prvimgeneracijama, po istoj Hardy-Weinbergovoj formuli frekvencija u po-pulaciji ipak bitno smanjuje (sa 100:10000 na 82,6:10000 u jednoj ge-neraciji, sa 82,6 na 69,4 u jednoj generaciji, sa 69,4 na 59,2 u jednojgeneraciji).

35 Michio Kaku (1997), Visions. How Science Will Revolutionize the 21thCentury, Anchor Books, NY.

36 Kitcher, Philip (1997) Lives to Come. The Genetic Revolution and Hu-man Possibilities, Simon & Schuster, NY. str. 13.

37 Kitcher, ibid., str. 205–219. Jedan od primjera iznosi Kitcher. Na na-stavi etike godine 2069. razred raspravlja o povijesti eugenike i svi seslaù da je izbor spola neeti~an. Ali i dalje ostaju geni za odre|eneosobine koje dru{tvo dodu{e tolerira, ali za koje i izdvaja novac. Ta-ko primjerice za ljevoruke postoje posebne naprave. Ne bi li bilo bo-lje, pitaju se u~enici, kada bi se novac uloèn u proizvodnju tih spra-va koristio za druge socijalne programe, recimo za visoko {kolstvo? 283


homo sapiensa

38 Henig, Robin Marantz (1998), Tempting Fates, Discover, svibanj 1998.<coldfusion.discover.com/output.cfm?ID=1440>

39 Kitcher, ibid. str. 199.

LITERATURA Facts about Baby M., Medical and Public Health Law Site<plague.law.umkc.edu/xfiles/x661.htm>

The Children of Sperm Donors. Pressure Grows to Identify Anonymo-us Fathers, MacLean, September 28, 1998.

Wanted: Sperm of Nobel Prize Winners<nhk.or.nhk.or.jp/formu/life/e/case/c-001.htm><http://coldfusion.discover.com/output.cfm?ID=1440>

An Overview of Genetic Screening and Diagnostic Tests in Health Ca-re, The Gene Letter, Vol. 1, Issue 2, September 1996.<geneletter.org/0996/screening.htm>

ASHG/ACMG Report (1995), Points to Consider: Ethical, Legal andPsycholoscial Implications of Genetic Testing in Children andAdolescents, Am. J. Hum. Genet., 57:1233–1241<faseb.org/genetics/acmg/pol-13.htm>

Bay Area Fertility & Gynecology Medical Group (1995), Assisted Repro-ductive Technologies<ihr.com/bafertil/assistre.html>

BBC News (1998), Hugs and kisses for sperm case woman, BBC NewsOnline, June 29, 1998.<news.bbc.co.uk/hi/english/health/newsid_121000/121986.stm>

BBC News (1998), Push for sperm and egg donors, BBC News Online,June 15, 1998.<news.bbc.co.uk/hi/english/health/latest_news/newsid_113000/113119.stm>

BBC News (1998), Internet Sperm Alert, BBC News Online, July 10, 1998.<news.bbc.co.uk/hi/english/health/latest_news/newsid_129000/129992.stm>

Cohen, Phillip (1998), Dolly helps the infertile. Cloning technologyyields an importan spin-off for IVF, New Scientist, May 1998.<clone.newscientist.com/nsplus/insight/fertility/dolly.html>

Drlica, Karl (1995), Double-edged Sword. The Promises and Risks of the Gene-itic Revolution, Addison-Wesley

Herman, Robin (1992), When the “Father” is a Sperm Donor, Washin-gton Post (February 11:H10)

Holme, Howard (1995), Choose Better Human Genes<med.upenn.edu/~bioethic/genetics/articles/10.holme.better.html>

Hyams, Ross (1995), Who gets to choose? Responses to the foetal/ma-ternal conflict, Murdoch University Electronic Journal of Law, vol. 2,#3, December 1995.<murdoch.edu.au/elaw/issues/v2n3/hyams.txt>

Kaku, Michio (1998), Visions: How the Science Will Revolutionize 21st Cen-tury, Bantham Books, NY.

Kimbrell, Andrew (1993), Human Body Shop. The Engineering and Marke-ting of Life, Harper, San Francisco

Kitcher, Philip (1997), Lives to Come. The Genetic Revolution and HumanPossibilities, Simon & Schuster, NY.284


Kolata, Gina (1988), Fetal Sex Test Used as Step to Abortion, New YorkTimes (December 25:A1)

Kolata, Gina (1998), Clone. The Road to Dolly, and a Path Ahead, WilliamMortow & Co, NY.

Licht, Judy (1991), Frozen in Time, Washington Post (November 26:H10)

Marantz Henig, Robin (1998), Tempting Fates, Discover, May 1998.Mosher William, William Pratt (1990), Fecundity and Infertility in the

United States, 1965–1988 i Vital Health Statistics of the National Cen-ter for Health Statistics 192 (December 4, 1990:1)

NEJM Board (1998), Human Cloning and the Challenge of Regulation,The New England Journal of Medicine, July 9, Vol. 339, #2<nejm.org/content/1998/0339/0002/0119.asp>

Office of Technology Assesment, US Congress, Artificial Insemination:Practice in the US. Summary of a 1987 Survey-Background Paper,OTA-BP-BA-48 (Washington D.C.: U.S. Government Printing Offi-ce, August 1988:48–49)

Office of Technology Assesment, US Congress, Infertility: Medical andSocial Choices, OTA-BA-358 (Washington D.C.: US GovernmentPrinting Office, May 1988:53)

Paul, Diane (1998), The Politics of Heredity. Essays on Eugenics, Biomedicine,and the Nature-Nurture Debate, State University of New York Press,NY.

Sawyer, Diane (1997) Genes and Genius. Sperm Banks Dedicated toMaking Superior Babies, ABCNews.com, October 1, 1997.<archive.abc.news.go.com/onair/ptl/html_files/transcripts/ptl1001c.html>

Smith, Stephen (1997) Surrogate Motherhood, MPR News, December1997.<news.mpr.org/features/199711/20_smiths_fertility/common/stats.shtml>&<news.mpr.org/features/199711/20_smiths_fertility/part4>

Stawicki, Scott (1998) Pros of Genetic Screening, BioWIN<biowin.kribb.re.kr/topic/ethics/human-genome/genetic-screening/screening003.htm>

Stuhmke, Anita (1996), For Love or Money: the Legal Regulation ofSurrogate Motherhood, Murdoch University Electronic Journal ofLaw, vol. 3, #1, May 1996.<murdoch.edu.au/elaw/issues/v3n1/stuhmck1.txt>

Walters, Carol (1998), Vermont Triple Markers Screening Program,<vtmednet.org/vhgi/vhgi_mem/triple/intro.htm>

Weiss, Rick (1998), Engineering the Unborn, Washington Post, March22:A01

Wertz, Dorothy, John Fletcher (1989), Fatal Knowledge? Prenatal Dia-gnosis and Sex Selection, Hastings Center Report (May/June:21)

285


homo sapiensa

Documents

LAISSEZ FAIRE-EUGENIKA. STRATEGIJE DRUGE GENEZE HOMO … · trola djelovanja ljudskih gena ve} sada ima goleme razmje - re, stoga je posve umjesno govoriti o novoj vrsti eugenike