lazna historija.pdf

LANA HISTORIJA/STVARNA HISTORIJA Autor: Dr Radojka Pratalo

Lana historija / Stvarna historija

3

L A N A H I S T O R I J A / S T V A R N A H I S T O R I J A ( D R R A D O J K A P R A T A L O )

1

3.1. Umjesto uvoda: Odlomak iz Knjige za bolji ivot na Balkanu

Neki historiar naeg doba sjedio je u svojoj radnoj sobi i pisao nauni rad o dogaajima iz srednjeg vijeka. Njegovu koncentraciju prekidala je galama grupice ljudi koji su stajali na trotoaru ispred prozora njegove sobe. Ustao je, zatvorio prozor i nastavio da radi. Meutim, galama je postajala sve vea. inilo se da se broj sudionika neprestano poveava. Poto vie nije mogao da se koncentrie na svoj rad, otvorio je prozor i oslunuo. Prisutni su raspravljali o saobraajnom udesu koji se prije pola sata desio u neposrednoj blizini. Svatko je imao svoje miljenje i svoju verziju o tom dogaaju. Najinteresantnije od svega je bilo to to su svoje miljenje, razliito od miljenja drugih, imali i oni koji nisu bili oevici, ve su kasnije doli i u raspravu se naknadno ukljuili. Na historiar, sluajui ta razliita izlaganja o saobraajnom udesu, nije uope bio u mogunosti da ga u glavi rekonstruie. A udes se desio samo pola sata ranije!? Tad mu je prostrujalo kroz glavu: Kakvim li se ja to jalovim poslom bavim?! Kako ja uope mogu biti u stanju da rekonstruiem dogaaje iz daleke historije, kad nisam u stanju da rekonstruiem dogaaj koji se desio prije pola sata ispred mog prozora, a za koji ima i ivih oevidaca?


2

Ako bismo ovom dodali jo i podatak da historiju piu pobjednici, mogli bi zakljuiti da historija i nije neka nauka koja stoji na vrstim nogama. Meutim, kakva god bila da bila, ona je potrebna, a i svrstana je u nauke, iako je najvie podlona falsifikovanju i mitologizaciji. Teko ju je od toga zatititi. Zbog toga ona moe da poslui jedino u svrhu historija je uiteljica ivota kao to kae stara latinska poslovica. A to bi znailo: ako iz historije nismo nita nauili i nismo preduzeli potrebne mjere da se dogaaji tetni i opasni po sudbinu naroda ne ponove, historija e nam se ponavljati! Zato je jo davno Aristotel rekao (a to je gotovo postala narodna poslovica): Samo budalu moe isti pas ugristi dva puta. A ta rei o onome koga isti pas grize vie puta? A takvi su stanovnici Balkana. Njima se runa historija neprestano ponavlja! Historija ipak ivi na svoj nain, utiui na savremena zbivanja. Sadanjost je sa toliko niti povezana sa prohujalim vremenima koja su za nju radila. Zato se iz historije moe uiti, njena iskustva se mogu koristiti. Osim toga, zabiljeio je Ivo Andri: Samo neuki i nerazumni ljudi mogu da smatraju da je prolost mrtvim i neprolaznim zidom odvojena od sadanjosti. Ili, Samo za primitivca , napisao je Marks istorija poinje od onog dana kad se on rodio.Takoer treba imati na umu staru jevrejsku izreku koja kae: Da bismo znali kud idemo, moramo znati otkud dolazimo. Ili kao to kae banjaluki slikar i knjievnik Jovan Spremo: Bez kritikog i objektivnog poznavanja prolosti, uopte se ne moemo nadati ikakvoj budunosti. Neskloni uenju sopstvene historije, aplikaciji


3

njenih pouka na sadanjost, osueni smo da nam se ona u svojim traginim elementima, stalno ponavlja. Zbog svega toga historiju ne smijemo ignorisati, ali joj ne smijemo niti slijepo vjerovati. Treba je kritiki analizirati i iz nje izvui neke logine i korisne pouke. Moda je upravo nepoznavanje vlastite historije razlog to stanovnici Balkana ve stoljeima lutaju bez cilja.


4

3.2. Krivotvorenje historije u politike svrhe

Historija bi trebala biti plemenita i korisna nauka iz koje bismo trebali da uimo za sadanjost i budunost kako ne bismo ponavljali pogreke iz prolosti. Ali, ovo u to su belosvetski meetari ( uz podrku naih ulizica) napravili od nae ( i ire) historije, nikako ne slui toj plemenitoj svrsi. Naprotiv. Takva historija kakvu danas uimo u kolama je upravo uzrok ponavljajuih greaka ( ratova, genocida, sukoba, ruenja i unitavanja dobara, izluivanju i bacanju u oaj ljudi, i sl. ) pa se moe rei da nije dorasla visini zadatka ili ak preciznije da je potpuno zastranila! Razlog za postojanje povoljnih uslova za krivotvorenje i mitologizaciju historije kod nas je injenica da narodi Balkana ne znaju svoju pravu historiju. To je primjetio i general ak Klajn koji kae: S obzirom da sam historiar, o historiji ovog prostora znam mnogo vie nego to znaju mnogi koji tamo ive. To je ujedno i jedan od najveih problema koje imamo na tom prostoru. Ondje ive ljudi koji znaju neto malo marksistike historije, neki drugi znaju neto malo nacionalistike historije, a trei znaju neto malo porodine historije, to su doznali od djeda, pradjeda ili nekog drugog roaka. Zapravo, veoma malo ljudi zna stvarnu historiju. Vjerujte mi, potrudio sam se da to vie saznam o svim budalatinama ovog regiona, a to je ujedno i


5

preduslov da ovdje ita pozitivno moe da se uradi. Dobar psihijatar e vam rei da sve dok se ne shvati da se ima problema i u emu se ti problemi sastoje, ne moe se pristupiti lijeenju. Naalost, ovdje ne postoji razumijevanje u emu je problem, a dok je tako, nemogue je sprovesti bilo kakvo lijeenje. Meutim, prema rezultatima Klajnovog rada u Istonoj Slavoniji, moglo bi se zakljuiti da Klajn ipak nije dovoljno savladao historiju i sve te budalatine ovog regiona, kao to on kae. A pogotovo je nije savladalo stanovnitvo itavog balkanskog regiona. Teko da bi je itko i mogao savladati poslije tolikih zahvata tolikih krivotvoritelja koji su uinili maksimalno koliko su mogli da bi je zakamuflirali, promijenili, krivotvorili. Svatko zna samo neki mali insert ( koji mu odgovara) , a za drugo nee ni da uje. Zbog svega toga se narodima Balkana moe podvaliti lana, krivotvorena, mitologizirana historija, to se konstantno radi. Da se to ne bi deavalo, svaki ovjek bi trebalo da zna neto bar o svom porijeklu i o porijeklu ovjeka uopte, pa tada ne bi tako lako nasjedao kojekakvim krivotvoriteljima. O krivotvorenju historije bi se moglo mnogo pisati. Ovdje e biti govora samo o onome to se odnosi na neke sluajeve krivotvorenja historije balkanskih naroda, mada u krivotvorenju historije ne oskudijevaju ni drugi narodi. Tako argentinski pisac T.E. Martinez, autor knjige o Evi Peron, svojevrsnom argentinskom mitu, konstatuje: Mi u Latinskoj Americi uvijek sumnjamo u vjerodostojnost slubenih dokumenata. Postoji zvanina historija koja je potpuni falsifikat. Vojni diktatori i autoritativni reimi pretvorili su


6

nau historiju u romane, a mi smo se odmetnuli piui romane koji su istinitiji od tzv. historijskih injenica. Zato nai ljudi znaju da je jedina prava historija u romanima a ne u naunim knjigama. Slino je i kod nas. Sjetimo se samo djela Ive Andria koji je, da bi ih napisao, obilazio sve dostupne arhive irom svijeta. Zato su njegovi romani i pripovjetke vjerodostojniji historijski udbenici od svih zvaninih udbenika iz historije. On je bio velika smetnja svim potencijalnim krivotvoriteljima i da kojim sluajem nije dobio Nobelovu nagradu, vjerovatno bi njegova djela bila zabranjena od svih dosadanjih zvaninih vlasti na ovom podruju. Ovako se moraju zadovoljiti samo sa marginalizacijom njegovih djela, ime su, naalost opet ostvarili svoje podmukle namjere, jer suvie malo ima onih znatieljnih, savjesnih i istinski obrazovanih koji su ipak proitali Andrieva djela. Mogunosti krivotvorenja nae historije su veoma velike, ako ne i najvee na itavom svijetu. Razlog za to je prvenstveno injenica da na ovim prostorima nikad nije postojala neka ozbiljna drava koja bi imala naune institucije nezavisne od politiara, a koje bi objektivno istraivale historiju Balkana na nain koji propisuje historija kao nauka. Osim toga, ovdje se ukrtaju interesi mnogih monih drava, koje su, kroz dui pripremni period prilagoavale opisivanje prethodnih historijskih dogaaja tendenciozno, tj. u skladu sa svojim interesima i buduim namjerama. Na primjer, od l945. godine, na prostoru tadanje Jugoslavije, plasirana je slijedea nebuloza: Slaveni su u VII/VIII stoljeu doli iz podruja ispod Karpata. To su bili


7

Rusi, Poljaci, Ukrajinci, Slovaci i Juni Slaveni u koje su spadali Slovenci, Hrvati, Srbi, Crnogorci, Makedonci i Bugari. Ovakva historija je toliko napadno nametana jugoslavenskim narodima da su je sve generacije od l945. na ovamo deklamovale kao pjesmicu, a nisam sigurna da je nisu i vrapci cvrkutali. Nametnuta je slavenskim narodima od strane njemakih politiara velikih apetita zbog injenice da su Nijemci, zbog svojih unutranjih problema, zakasnili da se ukljue u kolonijalnu podjelu svijeta. Zbog toga su vidjeli svoju jedinu mogunost ekspanzije ka istoku, na raun teritorija na kojima su ivjeli Slaveni. U tom cilju poveli su i dva svjetska rata, pomou kojih nisu uspjeli ostvariti svoj cilj, ali nisu od njega ni odustali. Zbog toga su odmah l945., pomou Broza, poeli da realiziraju novi plan prodora na istok koji je naim irokim masama postao vidljiv tek l990. god. A plan se, u krajnjoj liniji, sastojao u tome da se Slaveni vrate tamo odakle su i doli. Naravno, oni koji pristanu da se germaniziraju ( ili za poetak bar pokatolie), mogu ostati. Da je ovakva historija Slavena ista nebuloza, moe se zakljuiti iz mnogo do sad naenih historijskih, manje ili vie vjerodostojnih nalaza, od kojih e ovdje biti dato samo nekoliko primjera. Takoer e biti dato i nekoliko primjera falsifikata vezanih za druga dogaanja koja su imala i jo uvijek imaju veoma negativne posljedice po narode na ovom podruju. -U uglednoj njemakoj enciklopediji (Noch mehr Njissen uber Njeltgeschichte, Mittelalter, drugi tom) koju je izdao kelnski LINGEN prije desetak godina, objavljena je karta Evrope iz 814. godine, iz koje se


8

vidi gdje su tada bili Slaveni, gdje Srbi (vidi se da Srbi nisu Slaveni ve su se samo s njima pomijeali kao i ostalo starobalkansko stanovnitvo). Ostali Slaveni iz gore navedene grupe Junih Slavena se ne spominju. Uostalom, smijeno je uope govoriti o makedonskim ili crnogorskim Slavenima, kad se zna da je pojam makedonski vezan za Grke, a pojam crnogorski za teritoriju dananje Crne Gore. Loginija bi bila pria da su se Slaveni (koji su predstavljeni na toj karti) pomijeali sa lokalnim stanovnitvom i tako uestovali u formiranju dananjeg stanovnitva ovog podruja, a ne da su doli ve onako markirani kao to ta kvazihistorija tvrdi i jo k tom da su takvi istunci i do danas ostali. Ali o tome nema smisla paualno govoriti, s obzirom da jo nikad nitko nije uradio neto ozbiljno po pitanju istraivanja stvarne historije Balkana tog doba. alosna je injenica da se o stvarnoj historiji porijekla ovog stanovnitva u stvari najvie relevantnih podataka moe nai u naunim radovima inostranih historiara koji su ovo podruje usput spominjali, te u antropogeografskim istraivanjima Jovana Cvijia, koji i nije bio historiar. Cviji je dao najvie podataka o porijeklu balkanskog stanovnitva iz ega se moe mnogo zakljuiti i o njegovoj historiji. Od svega je najdragocjeniji zakljuak, koji se moe izvui iz rezultata tih istraivanja, da su stanovnici Balkana istog porijekla, a da su etnike, nacionalne, religijske i svake druge barijere izmeu njih umjetno stvorene zbog raznih tuih interesa. Znatieljni e se vjerovatno zapitati, kako je onda mogue da se jedna takva karta, koja demantuje historiju nametnutu od


9

strane njemakih politiara, pojavi i enciklopediji izdatoj na tlu Njemake? Mogue je iz razloga to je Njemaka demokratska drava u kojoj su naune inatitucije strogo odvojene od politike, a naunici mogu, bez straha od odmazde ili straha za materijalnu egzistenciju, vriti istraivanja savjesno i isto tako savjesno i slobodno objavljivati rezultate tih istraivanja. -Skoro je izala knjiga dr Jovana Deretia vezana za daleku historiju ovog podruja koja je napisana na osnovu vjerodostojnih historijskih podataka sakupljenih po evropskim i svjetskim muzejima, arhivima i naunim radovima inostranih historiara na osnovu kojih se tvrdi da se prva varijanta srpskog imena javlja jo 2000 p. n. ere, a da je do danas zabiljeeno oko pedeset razliitih varijanti tog imena. Takoer se tvrdi da je pradomovina Srba Srednja Evropa i Balkan, a da je pojam Slaveni samo jedan od naziva jednog te istog srpskog naroda, jer su tako rimski okupatori nazivali stanovnike Balkana ( sclavini). Ako je to tano, onda nikako ne moe biti tana teorija o dolasku Slavena na Balkan u VII stoljeu i to jo iz podruja ispod Karpata! Dr Jovan Dereti takoer tvrdi da je stanje u izuavanju porijekla i Srba i Slavena potpuno zaputeno i da predstoje ozbiljna nauna istraivanja vezana ne samo za porijeklo ovog naroda ve i za porijeklo njegovog jezika i historiju njegove kulture, to je mogue dalje u prolost. Da je to na vrijeme bilo obavljeno, najvjerovatnije da ne bi bilo dolo bar do ovih ratova koji potresaju Balkan u 20. stoljau, a koji imaju duboke korijene ba u manimpulisanju sa porijeklom i historijom


10

naroda ovog podruja. Jer da sje tim narodima bilo omogueno da saznaju tko su im bili preci, sigurno bi se bolje meusobno razumjeli, pogotovo kad bi saznali da su im preci -isti. Do sada se na ovim prostorima u vezi s tim operisalo sa podacima Konstantina Porfirogeneta sa poetka 10. stoljea i sa nekim arheolokim nalazima iz okline Slunja za koje je izraunato da datiraju iz 820. godine, to se obino preutkuje. Nekih detaljnijih prouavanja, od strane naih historiara, nije bilo. Meutim, u naunim radovima inostranih historiara moe se nai podosta podataka vezanih za daleku historiju ovog podruja zahvaljujui injenici to su inostrani historiari posmatrali historiju kao globalnu, a ne kao lokalnu nauku. Otuda i karta objavljena u njemakoj enciklopediji. Oigledno da je dr Jovan Dereti odluio iskoristiti sve te podatke i tavie, na osnovu njih organizovati i zapoeti sistematsko i nauno istraivanje davne historije ovog podruja. Ako uspije, a nadajmo se da hoe, izbit e iz ruku adute raznim krivotvoriteljima, lanim historiarima, historiarima-diletantima i mitologizatorima historije ovog podruja i stvoriti realne osnove za nadu da vie nikad neka krivotvorena historija nee moi biti uzrokom ili povodom rata na ovim prostorima. -Prvi vei udar na globalnu historiju izvren je od strane Vatikana (oko 5-6 vijeka) kad je Vatikan postao moan u Evropi. Vatikanska politika je tada djelovala poput pokreta u pravcu stvaranja poretka prema njegovim potrebama i nazorima. U tu svrhu je ponitena sva evropska historija i civilizacija prije pojave grke civilizacije, to je svojevrsna nauna nebuloza. Valjda je svakom, iole obrazovanom jasno


11

da grka civilizacija nije pala s neba , ve da je rezultat nekih prethodnih civilizacija sa tog podruja ali i iz zalea. Naime, Grci su sve ljude ( i narode) koji su govorili njima nerazumljivim jezikom nazivali varvarima ( to na grkom znai: stran, tu, negrki), a to je Vatikan iskoristio da itavo podruje dalekog grkog zalea, pa skoro i itavu Evropu proglasi domovinom barbara ( gdje sad ovaj pojam znai: divljak, neciviliziran ovjek). Tim divljacima, svakako, ne pripada nikakva historija i tako ispade da je grka civilizacija pala s neba. Iako su ozbiljni nauni krugovi u toku kasnijih naprednih pokreta i istraivanja opovrgli ovu vatikansku istinu i krenuli putem stvarne historije, to se za neke kvazinaunike i kvazidrave (da ne kaem kvazicivilizacije) ne bi moglo rei. Postoji bogata relevantna nauna literatura vezana za historiju evropskih naroda prije pojave grke civilizacije od koje je 191 naslov citiran u knjizi dr Jovana Deretia SERBI, NAROD I RASA. Iz te knjige vidi se da se u prahistorijsko vrijeme u centru dananje Evrope razvio jedan brojan narod, bijele rase. Sva dosadanja arheoloka istraivanja svjedoe o kontinuitetu kulturnog razvoja i prostornog irenja tog naroda. Postoje dokazi o visokom stepenu kulturnog razvoja jo od etvrtog hiljadija prije nove ere, koje se ogleda u postojanju vjerskih shvatanja i vlastitog pisma. Prvo savreno slovno pismo i azbuku imao je taj narod prije svih drugih naroda u svijetu, to dokazuju vjerodostojni nalazi vinanskog pisma, koje neki zovu srbica. Upotreba srbice kao pisma zadrala se u Vlakoj i Moldaviji sve do dolaska njemake dinastije Hohencolerna 1866. god.


12

Mora se konstatovati da je ovo pismo pravi i stvarni izvornik pismenosti. Iz ovog najstarijeg pisma nastale su sve evropske pismenosti, pismenost sjeverne Afrike, pismenost arijevskih plemena iz Azije, armensko i jevrejsko, te grko pismo. Ojaala kranska crkva, poevi od 6. vijeka stvara svoje kranske drave i daje podinjenim narodima nova imene, odvajajui ih tako od stabla njihovog naroda ( vjeito: divide et impera!). Stoer oko kog se sve okree u djelovanju Vatikana na historijskom planu jeste Sveto Rimsko Carstvo ( Rimska Imperija) koja je bila naturana ognjem i maem ( inkvizicija!) kao zajedniki imenitelj kranskih naroda koji e poslije secesije Rimske patrijarije postati katoliki narodi. Ti katoliki narodi su posredno ili neposredno bili vezani za Vatikansku crkvu, koja ih predstavlja kao nosioce ukupnog historijskog razvoja. Oni su jedini istorijski narodi, oni su jedina historija. Van toga i pored toga ne smije da postoji nita, nema ni historije ni historijskih naroda, a naroito nema izvornog kranstva, jer sve poinje od Vatikana i katolike crkve! Jedini izuzetak su Grci koje je Vatikan upotrebio kao oruje za prikrivanje stvarne historije Evrope. Zbog toga je zloupotreba grke historije toliko vana za Vatikan da ju je on izdigao na stepen natprirodnog fenomena kulture i prosvjete i predstavio je kao neko ostrvo u moru varvara! Drugi vei udar na historiju izvren je od strane marksistikog pokreta u posljednja dva vijeka, sa eljom da, kao i Vatikan onda, stvori poredak po svojim nazorima. Poto ni njihovi nazori (kao onda ni vatikanski) nisu bili prirodni nastavak historijskog


13

razvoja nego njegovo nasilno skretanje, i jedan i drugi su se okomili na historiju kao prepreku na putu ka ostvarenju njihovih ideja. Marksizam je nastavio putem ( a skoro i metodama ) Vatikana u trenutku kad je uticaj Vatikana znatno oslabio. Marksisti su svoju ideologiju razastrli po podrujima gdje su ivjeli slavenski narodi (koji uglavnom nisu preli na katolianstvo) ali ne sa ciljem njihovog jaanja ( kao to su ih obmanjivali) , ve sa ciljem njihovog unitenja ( to je valjda danas svakom jasno kad se sagledaju posljedice marksizma-komunizma-realsocijalizma).Zbog te koincidencije ( koja sigurno nije sluajna) sasvim je opravdano pitati: U kakvoj su meusobnoj vezi ( ili sprezi) Vatikan i marksizam? -Prema nauci o jeziku, iz koje se moe doi do veoma vanih i vjerodostojnih podataka o historiji pojedinih naroda, Slaveni nisu mogli poticati iz prostora ispod Karpata, jer slavenski korijeni rijei koji se provlae kroz mnoge svjetske jezike, vezani su za ivot u podrujima uz velike rijeke. Takoer i prema arheolokim nalazima pretpostavlja se da je pradomovina Slavena bila porjeje Dunava. ta je prava istina, ne bi u sutini trebalo da znatnije utie na ivot potonjeg stanovnitva, osim ako se mitologiziranje i krivotvorenje ne zloupotrebljava. Naalost, na ovim prostorima se i mitologizacija i krivotvorenje historije vri sa tano odreenim ciljem, a to je da se historija zloupotrebi na tetu balkanskog stanovnitva. -U vrijeme Brozove vladavine (prema rijeima novosadskog arheologa dr Jankovia), bila su onemoguavana sva eveventualna arheoloka istraivanja vezana za porijeklo jugoslavenskog


14

stanovnitva. Arheolozima je, u stvari, bilo dozvoljeno samo da eprkaju po rimskim iskopinama. Ako bi se nekad desilo da neka arheoloka ekipa, iz znatielje, odluta i van tog podruja, arheoloko iskopavanje bi odmah bilo onemogueno, financijska sredstva obustavljena. Zato? Moete i sami zakljuiti. Bilo je opasno da narod sazna svoju pravu historiju jer onda ne bi prihvatio onu krivotvorenu, tendencioznu. A kod nas naune institucije, kao i sve druge, nikad nisu bile ni u ijoj slubi osim u slubi politike. Na taj nain je bilo veoma lako, preko jedne grupice ljudi na vlasti i svih onih sitnih dua koje su tu grupicu zbog nekog svojeg sitnosopstvenikog interesa podravale, izmanipulisati itav narod. To je jedan od glavnih razloga to nam se nesree i ratovi stalno ponavljaju, to nas isti pas grize vie puta. - Rimski pjesnik Ovidije (43.p.n.e.-18.n.e.) u jednom svojem izvjetaju koji je slao u Rim ( a koji se danas nalazi u arhivu Vatikana) pie da na dijelu rimske provincije Ilirik, na kojem se on tada nalazio, ivi stanovnitvo koje i pjesme ispjevava. Jednu od tih pjesama je i on zabiljeio, a pjesma je pisana nekim jezikom koji bi se mogao smatrati jednom fazom evolucije naeg dananjeg jezika. Naravno, Vatikan krije taj dokument ( i tko zna koliko jo slinih) kao zmija noge jer se te injenice nikako ne uklapaju u njihove tisuljetne planove. Da je to javno publicirano, odmah bi se nametnulo pitanje: Otkud u to doba na tom prostoru narod za koji zvanina historija tvrdi da je na taj prostor doao sedam stotina godina kasnije? Meutim, ipak je to procurilo u javnost, mada, bez zvaninog uvida u tu


15

dokumentaciju, to ne moe postati relevantan nauni podatak. Ipak je dobro da se za njega zna ako moda jednog dana budu otvoreni i vatikanski arhivi u svrhu naunih istraivanja. Do danas su bili otvoreni samo veoma ogranieno. -O porijeklu iptara i Arbanasa (Albanaca) u zadnjih stotinjak godina se stvarao utisak da se ne zna nita pouzdano. A to je najgore, niti se smjelo pokuati saznati. Razlog za to je to se ovako s njima moe manipulisati. Tako ih nekad ( kad to nekom odgovara) proglase direktnim potomcima Ilira ( to je svakako nebuloza jer nitko od tih starih naroda na Balkanu nije ostao autohton, pa kako bi to onda mogli ostati Arbanasi), a drugi put kau da su ih Turci doveli u ova podruja iz jedne pokrajine na Kavkazu ( gdje navodno i danas ive potomci nekog plemena koji govore slinim jezikom), s ciljem da im pomognu pri islamizaciji naroda na tim, novookupiranim podrujima. Prema istraivanjima Cvijia i nekih drugih naunika moe se zakljuiti da su se iptari i Albanci mnogo mijeali sa Srbima, ali su zadrali svoj jezik. Kako bilo da bilo, ima pripadnika ovih naroda koji su, vjerovali ili ne, proglaavani i Hrvatima!? To su iptari katolici sa Kosova koji su na osnovu zakljuaka Hrvatskog katolikog kongresa odranog u Zagrebu 1900. godine postali Hrvati. Naime, na ovom Kongresu je ozvaniena tisuljetna praksa Vatikana po kojoj se svi katolici na Balkanu smatraju Hrvatima. Tad su i bosansko-hercegovaki katolici i zvanino postali Hrvati, iako se ta politika intenzivno provodila ve od okupacije BiH od strane Austro-Ugarske. Radi ilustracije spomenimo izvod iz jednog putopisa


16

katolikog sveenika Tome Kovaevia (l820-1864) koji je ostavio naroito mnogo podataka o stanovnitvu Banjaluke i okolice. Na jednom mjestu on kae: Ivanjska, predio naseljen Srbima zapadnog vjerozakona, ima dobre vinograde..Meutim, svatko u Banjaluci zna da su, pred ovaj rat, u tom kraju ivjeli skoro iskljuivo Hrvati. Kud li su nestali Srbi zapadnog vjerozakona? A odakle su doli na njihovo mjesto Hrvati? U tom periodu nisu bila poznata nikakva vea kretanja stanovnitva koja bi imala za posljedice ovakve drastine promjene. Znai, jedino logino objanjenje je da su, kao rezultat neke mrane politike, svi Srbi zapadnog vjerozakona iz tog kraja (i ne samo iz tog) postali Hrvati. Takoer, u BALKANSKOM POLUOSTRVU Jovana Cvijia, na jednom mjestu pie da je godine 1737. jedan katoliki sveenik poveo tri stotine iptarskih katolikih porodica iz okoline Skopja i naselio ih u vojvoanska sela Hrtkovce i Nikince. Meutim, neposredno prije ovog rata (negdje 1990.) cijela tadanja Jugoslavija je saznala da tamo ive Hrvati ( na osnovu nekih etnikih trvenja koja su se tad tamo deavala). iptare nije nitko spominjao. Tamo danas zvanino nema ni jednog iptara. Odakle ti Hrvati tamo? Gdje su nestali potomci tih tri stotine iptarskih porodica, koji bi danas, s obzirom na natalitet tog naroda trebali predstavljati pozamaan broj? Jedino logino objanjenje, koje se namee samo po sebi, je da su svi ti iptari, kao i oni Srbi zapadnog vjerozakona iz okoline Banjaluke (ali i sa drugih prostora Balkana jer se zna da danas zvanino nema ni jednog Srbina katolika, to se ne moe nikako drugaije objasniti nego tako), po


17

osnovu pripadnosti katolikoj vjeri ( i balkanskoj teritoriji) postali Hrvati. S tim u vezi i Jakob Finci, direktor fondacije SORO, za nae podruje, jednom prilikom kae: Etnike grupe koje su se izdvojile od srpskog naroda.. Ili, jo upeatljivija je tvrdnja Matije Bekovia izreena na jednom simpozijumu u Ostrogu ( zbog koje bi stradao da ga monasi manastira nisu zadrali na konaku dok se uzburkane strasti uvrijeenih nisu smirile), a koja glasi: Srpski narod je jedini narod koji se latinio, turio i crnogorio. - Posebna pria je stanovnitvo Dalmacije, pa i Primorja i Istre. Ako se zaviri malo dalje u prolost ovog podruja, a naroito Dalmacije, mora se konstatovati slijedee: Dananje stanovnitvo su potomci jedne mjeavine Ilira, Grka, Rimljana, Srba, Venecijanaca, Austrijanaca, Turaka, Francuza itd. itd. Dodue, neijih gena ima vie, a neijih manje. No injenica je da su i svi doljaci i svi okupatori ostavili na tim prostorima svoj genetski materijal. Meutim, u poslijednjih dvadesetak godina se ta mjeavina naroda nastoji proglasiti istokrvnim Hrvatima. U vezi s tim ima jedna istinita anegdota iz perioda prije ovog posljednjeg rata. Jedan Splianin, koji je rodom iz Vrgorca (Dalmatinska Zagora) uplatio je u nekom srbijanskom gradu automobil i bio je pozvan da ga preuzme. Kad se javio slubenom licu i predstavio kao Maji, ovaj je konstatovao: Dakle, nae gore list! Meutim, gospodin Maji je bio time jako uvrijeen i otro je reagovao rijeima: Niti govora! Ja sam istokrvni Hrvat. Slubenik je nonalatno uzvratio: Jesi, jesi. Pa ako ve ti sam ne


18

zna tko si, poslat u te kod jednog ie koji prati ta porodina stabla i on e ti rei tko si ti, kad to ve sam ne zna. Ispisao je adresu na papiri koji je pruio gospodinu Majiu. On ga je iz pristojnosti uzeo, ali je namjeravao da ga kasnije baci. Kad je izaao napolje zagolicala ga je znatielja, izvadio je papiri i proitao ga, ali ga ipak nije bacio. Otiao je na tu adresu. Tamo je saznao svoje porijeklo. Njegovi preci su bili Srbi koji su za vrijeme turske okupacije pobjegli iz Crne Gore u Vrgorac i tamo su pokatolieni. Kad je to saznao, nije mogao a da se ne pone estoko smijati, sjetivi se kako je prije dvije godine bio uasno nesretan jer mu se kerka udavala za jednog Srbina. Bio je toliko nesretan i neutjean da je ak udarao glavom o zid! Iz ovih nekoliko primjera vidljivo je da se na Balkanu, u sutini nacija ne odreuje bioloki. Na primjer, ako su Hrvati proglasili Augusta enou Hrvatom, bez obzira to su mu roditelji tek bili doselili iz eke u Hrvatsku, odustaje se od odreivanja nacije na osnovu biolokog porijekla. Isto je i sa Srbima, iptarima, Maarima, Nijemcima i drugima koji ili prihvate katoliku vjeru (bez obzira gdje se na Balkanu nalazili) ili se nau na teritoriji Hrvatske, ili oboje, vrlo lako ih konvertuju u Hrvate. Interesantan je jedan istinit dogaaj ( a sigurno nije samo jedan) koji se desio na jednom birakom mjestu, na posljednjim izborima u Hrvatskoj. Radi se o slijedeem: Brani par, Srbin i Hrvatica doli su da glasaju. Deurna osoba na birakom mjestu, zakljuivi da je on Srbin, pitala ga je da li hoe glasaki listi predvien za nacionalne manjine. On je odgovorio potvrdno. Poto njoj nije bilo


19

postavljeno takvo pitanje, ona je sama pitala deurnu, moe li i ona dobiti takav listi. Deurna osoba je sa zaprepatenjem rekla: Vi? Niti govora!, a onda je ipak dodala: U stvari, moda bi i mogli, ali onda morate prethodno otii u MUP i promijeniti nacionalnost. ta rei na to? O kakvom se istunstvu i istokrvnosti danas u Hrvatskoj (ali i na itavom Balkanu) uope moe govoriti kad se imaju takvi stavovi prema promjeni nacionalnosti? Nai velikani Ivo Andri i Mea Selimovi bili su svjesni svog porijekla i nisu mogli dozvoliti da ih netko svrstava u neke istokrvne Hrvate ili Muslimane. Oni su bili potpuno svjesni i porijekla svih naroda na Balkanu i htjeli su da u tom smislu poue i narod, ali su bili opstruirani od strane aktuelne politike u ije kalkulacije se nije uklapalo saznanje o porijeklu balkanskog stanovnitva. Tad to stanovnitvo ne bi bilo vie mogue izmanipulisati da se meusobno bore i ratuju za interes nekog treeg. Dok god stanovnitvo ne bude svjesno svog porijekla i ne bude svjesno toga da o nekoj istokrvnosti na Balkanu ne moe biti ni govora, do tad e ga uvijek biti mogue obmanuti i izmanipulisati da se, mislei da se bori za svoju naciju u stvari bori i gine za nekog treeg. Kad bi se javnosti predoilo putem obrazovnog programa na TV i u novinama vie informacija o porijeklu stanovnitva i kad bi se u udbenicima historije nalazili podaci bar o poznatim i nauno verifikovanim seobama i premjetanjima stanovnitva na Balkanu, a zatim tome dodale sve okupacije i ratovi i navele posljedice, zakljuilo bi se da su sve eventualne podjele stanovnitva na Balkanu po osnovu bilo kakve istokrvnosti apsolutno


20

besmislene, apsurdne. Pa zar zbog takvih apsurdnosti vrijedi voditi ratove i prolijevati krv? -Veliku tetu ugledu historije kao nauke nanijeli su historiari mitologizatori koji se svim silama trude da mitove ukraene svojom matom predstave kao istinite historijske injenice. Takvih kvazihistoriara ima svugdje na Balkanu, ali ih najvie ima u Hrvatskoj. Tamo je naprosto itava historija podvrgnuta mitologizaciji, tako da su ve neki od (rijetkih) savjesnih naunika digli svoj glas protiv toga (Dunja Rihtman Augutin, Ivan Supek, Mirjana Gros i dr.). ak je 1941. godine i Josip Broz, nakon to su Zagrepani sa cvijeem doekali njemake okupatore, rekao Josipu Kopiniu ( ovjeku koji je Brozu omoguio da postane doivotni predsjednik Jugoslavije) :U Hrvatskoj nema pravih komunista. Na povrinu je isplivala sva malograantina koja je podivljala, uvjerena da e poslije tisuu godina konano dobiti Tomislavljevo carstvo, koje moda nikad nije ni postojalo. Stvarno, vjerodostojnost legende o Tomislavu nije nauno dokazana. tavie, prvi historijski vjerodostojan pomen hrvatskog imena datira iz 1100 i neke godine ( Baanska ploa na kojoj je zadnja cifra godine nastanka neitka zbog oteenja) i navodi na zakljuak da je Tomislav, ako je ikad i postojao, mogao je biti samo slavenski kralj ( ili knez), a nikako hrvatski. Da stvar bude jo konfuznija, ti isti kvazihistoriari se satrae da dokau kako Hrvati nisu Slaveni ve porijeklo vuku iz Irana (?!) U toj svojoj euforiji nisu ni primijetili da u tom sluaju ne bi mogli svojatati slavenskog kneza. Ali, to njima ne smeta jer priice kojima zamjenjuju stvarnu historiju


21

su namijenjene onima kojima logiko razmiljanje nije jaa strana, pa se takvi nee ni dosjetiti da upitaju ni sebe ni druge: Kako? Zato? Pored ove nebuloze, skoro se na HTV-u mogla uti i tvrdnja da je Pop Dukljanin takoer Hrvat. Ako se tome dodaju tvrdnje da je i Stevan Nemanja bio Hrvat ( samo zbog toga to je od pape zatraio krunu kojom nije nikad ni bio okrunjen) i sline priice, cirkus je kompletan. Zato nije ni udo to su ozbiljni hrvatski naunici digli bar svoj glas protiv takvih pojava koje tete ugledu i hrvatske drave i hrvatskog naroda. -Veina pravoslavnih na Balkanu i danas vie vjeruje izmiljenim mitovima, nego svojem naisto upropaenom ivotu i unaprijed rtvovanoj budunosti koji su realnost. I kod njih ima bolesnika koji su sebi umislili da su novi Obili, knez Milo ili Nikola Pai, i da e oni ispraviti sve greke svojih prethodnika. A deava se upravo suprotno. -Moda najvei falsifikati historije su vezani za ratne zloine. Prikrivanjem zloina se nikad nije moglo uvrstiti bratstvo i jedinstvo ime su obmanjivani jugoslavenski narodi skoro pedeset godina. Dapae, u ljudima se na jednoj strani uvruje uvjerenje da se zloin isplati ( uz vjeiti strah od osvete), a na drugoj strani taloi se teka muka i emer zbog zatakavanja zloina iz ega lako moe da se izrodi nova (stara) nesrea. Ovaj posljednji rat je jo jedan dokaz za to. Pratanje i prikrivanje zloina je urodilo krvavim plodovima. I Mea Selimovi u SJEANJIMA kae: Ni danas ne shvatam da je potrebno o zloinima pojedinih nacionalnih grupa govoriti vrlo obazrivo. Zar istina, ma kakva da je, ne bi bila


22

korisnija? Zar ne bi doprinijela da se ne ponovi ono to je bilo? Opasnost da se jedna nacija zlonamjerno identifikuje sa svojim zloincima daleko je manja od opasnosti da iz nepoupanog korijenja zla izrastu nove mladice. Znam da je neugodno kopati po ranama, naroito starim, ali su, recimo srpski knjievnici najvie uinili na raskrinkavanju i osudi etnika. Ostali pisci, sa asnim izuzetkom Ivana Gorana Kovaia, nisu rekli svu istinu o svojim zloincima. Iz ove koe se ne moe, i svima nam ostaje da ponesemo svoj teret i svoju sudbinu, ba zato to ne moemo i neemo da se identifikujemo sa zloincima i to osuujemo sve zloine nad ljudima i narodima. Stid i nacionalni kompleksi, zbog kojih utimo, nee nam mnogo pomoi: istorija se ne moe izbrisati ni izmijeniti. Svi obziri i sve maske uoptavanja, od kojih pati i naa literatura, naa istoriografija i naa politika praksa, ve su urodile negativnim posljedicama, jer se krivci nisu obiljeili, pa se javljaju recidivi i pojave koje nismo oekivali, bar ne u ozbiljnijem broju i nikako kod mladih. Nita nije dobro to ostane neobjanjeno, niti se istorija gradi na preutkivanju. Uasan genocid koji su ustae poele da sprovode protiv Srba u BiH, neuveni zloini na koje se uho teko moglo naviknuti jer takvo masovno varvarstvo nije poznato u istoriji, stradanje itavih srpskih krajeva, zatiranje svega ivog, sve je to natjeralo ovjeka da se odredi: da se suprotstavi ili da se demoralie. Za mene je to bilo pitanje humaniteta. Da nisam priao revoluciji i suprostavio se zloinima, nikad vie ne bi mogao sebe da potujem.


23

Svako preutkivanje zloina ne znai nita drugo do sauestvovanje u zloinu i navodnjavanje njive iz koje ponovo mogu da buknu mladice zla i da se zloin ponovi. Nakon, prvo pohvala, a zatim pokuda za svoju knjigu NO, knjievnik Vuk Drakovi je rekao: Onoliko koliko je umjetnika snaga mojega pera doputala, pokuao sam da, priajui dramu i tragiku naih uzajamnih satiranja, ogadim no i zloine, svaki vjerski i nacionalni fanatizam, mrnju i pomisao na osvetu. Pokuao sam da natjeram itaoca da se zgraava nad noem, da mu bude muka, da povraa, da ga podsjetim, da ga opomenem kud su nas jue vodile podjele i vjerska prebrojavanja i kud e nas danas i sutra i uvijek odvesti pregrade i religijska, regionalna i bilo koja druga iskljuivost i zatvaranje. Svagdje u svijetu se nastoje zloini obiljeiti, registrovati i osuditi, a zatim na prikladan nain stanovnitvo na njih konstantno upozoravati. Samo u Brozovoj Jugoslaviji to nije bio sluaj. Zato se zloin ovdje opet ponovio. U nacistikom logoru Dahau, koji je potpuno nauno istraen i o kojem su svi podaci poznati svjetskoj javnosti, istaknute su, kao upozorenje buduim generacijama dvije poruke. Prva je od pjesnika Hajnea i glasi: Kad ponu da spaljuju knjige, odmah iza toga poet e da spaljuju ljude. Druga je od filozofa Santajane i glasi: Oni koji hoe to prije da zaborave, spremni su da ponove. Meunarodne humanitarne organizacije koje su financirale podizanje spomen obiljeja faistikim rtvama u ovom logoru, nisu izabrale


24

sluajno ba ove dvije poruke sadanjim i buduim generacijama. alosno je, ali se mora konstatovati da je u naem stratitu Jasenovac stradalo skoro etrdeset puta vie ljudi nego u Dahau, a da se o Jasenovcu gotovo nita ne zna izvan naih granica. Broz i Vatikan su to uspjeli da zatakaju! Broz je priznao da nikad nije posjetio ni jedan od logora ( Jasenovac, Stara Gradika, Pag, Kruica, akovo, Tenja i dr.) u kojima je umoreno oko milion Srba, a jame u koje su oni ivi bacani, naredio je da se zabetoniraju kako se ne bi prebrojili ubijeni ( kojih je i u jamama bilo oko pola miliona!). Bez obzira na to, istina se ipak zna. Nijemci, pedantni u svemu, bili su pedantni i u voenju evidencije ubijenih Srba, tako da prema njihovoj evidenciji ( koja se priblino podudara i sa onom koja se nalazi u arhivima Vatikana i sa evidencijom upravnika logora Jasenovac) uknjieno je oko 750 000 rtava ustakog reima u Hrvatskoj u Jasenovcu (od kojih su vie od 90% bili Srbi) a nad ijim obimom i strahotom su se i oni sami zgraali. Ne samo da je historija naroda podlona falsifikovanju, ve je i historija jezika, pa i sam jezik podloan falsifikovanju. Takvi falsifikatori su od jednog jedinog jezika napravili sijaset novih jezika, ali na njihovu veliku alost, vrlo neuspjeno. Bez obzira koliko se trude da naprave neke umjetne razlike izmeu takvih novokomponovanih jezika, uvijek je oigledno da su to samo ogranci jednog te istog jezika, kako kae veliki srpski pjesnik Matija Bekovi. On jo kae da se sve rijei, nasilno stvorene od rijei tog naeg, jednog i jedinog jezika, dojme kao kurje oko na zdravom tijelu ili kao umjetni


25

zub u vilici. Dodue, neki ljudi, isto tako ogranieni kao i tvorci tih novokomponovanih rijei i novokomponovanih jezika idu na ruku takvim meetarima i dobrovoljno i samovoljno se odriu rijei tog naeg jedinog, pravog jezika i poklanjaju ih tim novokomponovanim jezicima time to iz svog neznanja pristaju da dijele rijei na nae i njihove, to je posve apsurdno! Kad bi znali bar malo historije ili bar malo lingvistike, ne bi im takvo ta palo napamet. Ali oni ne znaju nita od toga. Meutim, neznanje nikog ne opravdava, pa ni njih! Onaj tko ne zna, treba mnogo da ita i ui, a ako mu se to ne radi, onda nek bar uti i nek se ne razmee svojim neznanjem. ak su i ti tvorci novokomponovanih jezika svjesni da se radi o jednom te istom jeziku, pa se zbog toga toliko i trude da naprave neke, bar umjetne, razlike izmeu matinog jezika i njegovog umjetnoformiranog ogranka. Rezultat je vie nego bijedan, to se moglo i oekivati jer je jezik stariji i od nacije, a pogotovo od politiara za jednokratnu upotrebu. Zbog toga e jezik to sve preivjeti i nadivjeti, a njegov dalji razvoj e ipak tei spontano, kao to je i do sad tekao. Jer, jezik je iv i ne trpi nasilje nad sobom, te se ne moe upotrijebiti u dnevnopolitike svrhe. A on je jako potreban novokomponovanim nacijama da bi se javno verifikovale, s obzirom da je jezik jedan od atributa nacije. Kako su nacije poele da niu kao gljive poslije kie, njihovi fabrikanti su pomislili da mogu svakoj novoformiranoj naciji dodijeliti i novi jezik koji e je verifikovati, ali su pri tom zaboravili da je jezik neto to se stoljeima stvara i ne moe se kao nacija isfabrikovati politiki. Svima onima koji


26

obmanjuju sebe i druge priom da e fabrikovanjem novih jezika i njihovim pridruivanjem novim nacijama priskrbiti verifikaciju toj naciji trebalo bi preporuiti da idu drugim putem i da porade na tome da se njihova nacija verifikuje na neki argumentovaniji nain, na primjer, uspostavljanjem pravne drave, potivanjem ljudskih prava, visokim stepenom kulture, nauke, ekonomije itd., a ne meetarenjem sa jezikom. A ove manipulacije jezikom su ipak na liniji maksime: Politika je vjetina kako da se lae u pravi as, koja je skoro objavljena na HTV-u, a sad je pravi as da neke nacije dokau(pa makar i laima) da su zaista nacije, jer imaju i svoj jezik! Samo onima siromanim duhom moe se tako neto podvaliti i proizvesti kod njih privid da je od jednog jezika mogue napraviti onoliko jezika koliko trenutnoj politici treba. Naalost, takvih ima veoma, veoma mnogo. Kakav haos su u lingvistici napravili politiari moe se ilustrirati jednim primjerom iz zagrebakog lista NACIONAL. Naime, u izdanju od 5. Augusta 1998., novinar Ivo Pukani kae: Nakon povratka elnika hrvatske oporbe iz SAD-a neki od njih izjavili su kako je Madlen Olbrajt zatraila da razgovaraju bez prevoditelja. Razlog je njezino navodno dobro poznavanje hrvatskog jezika. Ona je do osme godine ivota, kao dijete ekoga diplomata, ivjela u Beogradu i tamo dobro nauila jezik.Jedino to ovdje nije jasno da li se zbunio novinar ili hrvatska oporba. Bilo kako bilo, izgleda, da i novinar i oporba misle da se hrvatski jezik moe nauiti u Beogradu, a sasvim je sigurno da nikome


27

od njih ova konstatacija nije udna. A da li je vama udna? Da li vam to ne lii na onu djeju pitalicu: Koja rijeka tee ispod Savskog mosta? Rijetko koje dijete se zabuni pa kae Drava, a ostala djeca se tada grohotom nasmiju. I tu nije kraj glupostima koje proistiu iz meetarenja sa jezikom. Znamo da su strunjaci (?!) za jezik iz doba NDH kovali razne nove rijei ( od ve postojeih, naravno) i bili izloeni podsmjehu i svojih graana. Imala sam dvojicu kolega Zagrepana koji su u toku srednje kole postavljali antene po krovovima Zagreba pa su jednom prilikom, na nekom tavanu, nali hrvatsko-hrvatski rjenik iz tog doba. Zapamtili su nekoliko pojmova iz tog rjenika i njima uveseljavali nas, svoje kolege. Izgleda da takvi rjenici samo za to i mogu posluiti. Ja se sjeam samo ovih nekoliko bisera iz tog rjenika, pa u njima pokuati da vas razveselim: Okolopojasni pantalodrac, meunono guralo, krugoval itd. Iako je taj NDH projekat ( iz razumljivih razloga) propao, to stranci HDZ i njenom lideru nije smetalo da ga 1991. godine pokuaju obnoviti. Naravno, opet bezuspjeno. Ali, iz tih loih iskustava su ipak neto korisno za sebe zakljuili. Hoe li im to uspjeti, vidjet emo. Ja lino mislim da nee, a pri tom se rukovodim onim to je rekao Matija Bekovi: Jezik se prirodno i spontano razvija i ne trpi nasilje nad sobom. A radi se o slijedeem: Kako su propala oba ova pokuaja stvaranja bitnih razlika izmeu hrvatskog i srpskog jezika, hrvatski diplomata Ivo Klari i jeziar Vladimir Brodnjak nedavno su napisali RIJENIK RAZLIKOVNOSTI IZMEU HRVATSKOG I


28

SRPSKOG JEZIKA i na opu sramotu poslali ga ( naravno, besplatno) svim evropskim univerzitetima gdje se izuava na jezik, kako nas u NACIONALU obavjetava hrvatski lingvista Predrag Matvejevi, koji je trenutno u izbjeglitvu u Rimu. U tom rjeniku pokualo se takav propali projekat za hrvatski jezik, podmetnuti srpskom jeziku! U tom famoznom rjeniku, izmeu ostalog pie: srpski hrvatski dekuraovati obeshrabriti cigaraga cigarpapir draljiv razdraljiv buav trbuav lakast lakiran lebrnji dvorini mermerli mramoran doumljiv domiljat enij genij itd. Da li ste kad imali priliku uti nekog Srbina da koristi ove rijei? Ja nisam, a nije ni Predrag Matvejevi jer im se udom udi! U tom svemu je udno da se dosad, bar koliko ja znam, nitko od strunjaka za jezik sa srpske strane nije oglasio ovim povodom. Ne znam zato. Da li zato to je uope smijeno komentarisati ovako neto ili ne znaju protivargumente. Ako je ovo drugo, onda i nisu ba neki strunjaci za jezik. ta rei na sve ovo, a pogotovo ako imamo u vidu i injenicu da je ak i Miroslav Krlea ( najpoznatije ime hrvatske knjievnosti), jednom


29

prilikom rekao: Hrvatski i srpski su jedan jezik koji Hrvati zovu hrvatskim a Srbi srpskim. Pria o nasilju nad jezikom ne bi bila kompletna a da se bar ne spomene pokuaj nasilnog nametanja ekavice stanovnitvu Republike Srpske. Na svu sreu, nitko ozbiljan to nije ozbiljno shvatio, pa je i ovo nasilje nad jezikom bilo bez eljenih rezultata. Meutim, nije samo jezik rtva ovih nebuloznih nacionalistiko-ovinistikih meetarija. One su se okomile i na pismo. Ali, dok se u pogledu jezika ponaaju kao u sluaju razvoda braka i podjele zajednike imovine, u sluaju pisma se ponaaju upravo suprotno. Naime, Hrvati bjee od irilice kao vrag od krsta, zaboravljajui ( a mnogi to moda nisu ni znali), da je na irilici napisana gotovo sva njihova povijest!


30

3.3. Zabrana izuavanja stvarne historije Balkana

Moda e sintagma stvarne historije u gornjem podnaslovu nekima zvuati pretenciozno, pogotovo nakon ukazivanja na postojanje tolikih historijskih falsifikata i manipulacija u politike svrhe, ali ono to e ovdje biti navedeno, svakako je najblie stvarnoj historiji Balkana u odnosu na sve ono to nam se natura kao zvanina historija u zadnji 150 godina! Sama injenica da su ovi historijski podaci zadnjih 150 godina najstroe zabranjivani kao i sva eventualna istraivanja u tom pravcu ( naroito za vrijeme komunistikog reima) i uvani od javnosti kao najvea mogua tajna, samo po sebi govori da su to dokazi koji smetaju realizaciji mahinacija vjenih okupatora ovih prostora, pa je i to jedan u nizu argumenata koji podupire tvrdnju da bi oni mogli i morali biti istiniti! A pogotovo kad se ima u vidu tko je toliko branio i sakrivao da te istine saznaju oni kojih se to najvie tie, a to je balkansko stanovnivo. To su nemilosrdno radili Austrougarska, komunisti, Britanci, Turci, Vatikan i slini meetari na Balkanu. A od strane nijednih od njih nije dolo nita dobro za stanovnitvo Balkana. Samo tuga, patnja, jad i propadanje.... U periodu prije Berlinskog kongresa (1878.) evropski historiari, ukljuujui i srpske, iznosili su historijske podatke o Balkanu i njegovom


31

stanovnitvu na osnovu historijskih argumenata i logike zdravog razuma. A onda je u naunim kuhinjama Bea osmiljeno kako bi ta historija trebalo da izgleda da bi mogla zadovoljiti austrijsko-njemako-vatikanske apetite osvajanja Balkana i porobljavanja/unitavanja njegovog stanovnitva. Iz te kuhinje izala je potpuno naglavake okrenuta historija balkanskog stanovnitva, zasnovana na tzv. germanskoj historijskoj koli koju je trebalo naturiti milom ili silom najprije vlastima u Srbiji, a onda i svima ostalima. Ovo naturanje se poelo vriti desetak godina prije odravanja Berlinskog kongresa i predstavljalo je pripremanje terena za naturanje unapred osmiljenih odluka tog kongresa. Kako se desilo da je srpski historiar Milo Milojevi, kao rezultat svojih viedecenijskih istraivanja, godine 1872., ne slutei ta se iza brda valja, objavio u Beogradu svoju knjigu Odlomci istorije Srba i srpskih i jugoslovenskih zemalja u Turskoj i Austriji, to je ta knjiga ODMAH bila zabranjena! (O knjizi moete vidjeti na: http://www.youtube.com/watch?v=3zmTWre4PP8&feature=related, a moe se i kupiti u nekim knjiarama. Autor, izmeu ostalog, govori o srpskim dinastijama, njih 52 prije Nemanjia, dok je nas lana historija uila da su Nemanjii prvi srpski vladari! Stefan Nemanja je bio ve 53. srpski vladar po redu! ) Naravno, autor ove knjige je bio zaprepaten i pitao se ZATO? Meutim, i pored evidentnih tekoa na koje je nailazio u svojim istraivanjima, nekliko Milojevievih djela je ipak ugledalo svjetlo dana


32

1871. do 1877.: Putopis dela Prave (Stare) Srbije, i istorijsko-etnografska mapa Srba i srpskih zemalja, gore pomenuta knjiga i Narodopisni i zemljopisni pregled srednjeg dela Prave Srbije sa etnografskom mapom srpskih zemalja u kneevinama: Srbiji, Crnoj Gori, Bugarskoj, Kraljevini Rumuniji, Austro-Ugarskoj i Turskoj carevini. Kad je dolo do sudara prsa u prsa germanske i autohtonistike historijske kole ( koju je zagovarao i Milojevi), Milojevi je 1881. zapisao: Srpskom uenom drutvu nije stalo ni do prostora srpskih zemalja, ni do srpskog naroda i gura ih u svakojake tuince samo da ne budu Srbi, a u koklskim knjigama i istorijama pokazuje dokle je plot kneevine Srbije ( ba kao i do danas SPC i SANU!) Najvei Milojeviev grijeh je bio to je on prouavao istoriju na nain kao niko prije njega u Evropi nije: tragao je po arhivima Pekinga, Moskve, Rima, po arapskim bibliotekama, tj. po mjestima gdje prije njega srpski i evropski historiari nisu. Naroito je mnogo bio grean zato to pri pisanju ove knjige nije htio da se osloni SAMO na tada jedinu priznatu Beko-Berlinsku istoriografsku kolu poznatu po srbomrnji i falsifikatima sveukupne historije i jedini dokument na kom se ta historija temeljila, a to je navodno djelo cara Porfirogeneta. Umjesto toga, on je prouavao sve antike i druge historiare a i sam je postavio lingvistike teorije istoriografije, te je svojom knjigom obezvredio laznu historiju koju nam od tada do danas naturaju u kolama i dokazao da je pria o navodnom doseljavanju Slovena (Srba) na


33

Balkan ista besmislica! To je potkrepio navoenjem bezbroj neospornih historijskih dokaza meu kojima su i spiskovi vie stotina srpskih toponima razasutih po Evropi, Aziji pa ak i Africi i hiljade srpskih rijei u sanskritskom jeziku i u svim evropskim jezicima. Time je i on potvrdio ono to su mnogi svjetski naunici i prije njega ustanovili: da je srpski jezik pramajka svih evropskih jezika! Pravo je udo kako je ovaj naunik, u to vrijeme, mogao sakupiti toliko teko dostupnih podataka i navesti ih u ovoj svojoj knjizi, to je podvig dostojan divljenja. Umjesto toga, tadanje srpske (?!) vlasti su mu knjigu zabranile, a nije iskljueno da su ga i otrovale, s obzirom da je iznenada misteriozno umro u 57 godini! Milojevi je za svaku svoju tvrdnju ostavio dokaz i naveo gdje se on nalazi. Naalost, od 1872 do danas gotovo ni jedan srpski historiar se nije usudio da provjeri arhivske navode iz straha da ne izgubi posao i (lane) akademske titule koje je stekao prepisujui lanu nametnutu historiju svog naroda. Milojevi je ostavio na hiljade stranica o historiji Srba kojima se izgubio svaki trag! Zar je to blago moglo dopasti ruku nekog idiota koji je to sve unitio!? Milojevi je bio pristalica tzv. autohtonistike istorijske kole koja iznosi bezbrojne argumente o postojanju Srba na ovim prostorima ( i ak mnogo ire od Male Azije, Krita , panije, do Baltika, Rusije i Kine) o emu svjedoe mnogi historijski zapisi, arheologija i postojanje srpskih toponima svagdje gdje su


34

nekad ivjeli Srbi. Ali, zbog neprijateljskog gledanja stranih sila na njegov rad, a i zbog zavedenih i korumpiranih nekih srpskih sinova koji su posluno slijedili te tue mrane moi, Milojevi je morao biti skrajnut, zabranjen i zaboravljen, a sumnja se da je ak i otrovan jer je naprasno umro 1897. Zato je tako? Upravo tada kad je Milojevi izdao svoju knjigu o pravoj i argumemntovanoj historiji Srba, Velikoj koli i Srpskom uenom drutvu bila je nametnuta tzv. germanska istorijska kola koja je stigla iz slavistikog centra Bekog univerziteta, tj. iz drave koja ima STALNE pretenzije na Balkan. Prema toj koli, koja je svoju teoriju nametnula kao naunu osnovu, Sloveni ( a sa njima navodno i Srbi!) su stigli na Balkan u VII vijeku. Glavni zagovornici prihvatanja ove teorije bili su ministar Stojan Novakovi i arhimandrit Ilarion Ruvarac. Od tada je zabranjeno da se aka po djelima antikih pisaca i svako eventualno istraivanje srpske historije moralo je poeti od navodnog djela bizantskog cara Porfirogeneta, koji i nije bio historiar. Takoer, Srbiji je tada zabranjeno, na osnovu lanih argumenata i historijskih falsifikata, da uope vie baca pogled na svoje zemlje preko Drine!


35

3.4. Zabranjena historija Srba (Jovan Dereti)

Zato je historiar dr Jovan Dereti poao ovim trnovitim putem razotkrivanja 150 godinjih vatikanskih lai? On je porijeklom Hercegovac i u njegovom kraju su seljaci esto nailazili na arheoloke predmete prilikom iskopavanja i obrade zemlje. Jednom prilikom je on pitao strica odakle to sve u njihovim njivama, a on mu je odgovorio: To je od nekih naih davnih predaka jo iz doba davno prije Rimskog carstva. Kako je to mogue, kad smo mi ovdje doselili u 7. stoljeu?- pitao je znatieljni Jovan. Ne vjeruj u te prie, jer nitko se ovdje nije ni doselio ni odselio. Mi smo ovdje u ovim brdima odvajkada, a ta pria je isto kao ona o sedam ofenziva.- rekao je stric. Od tog trenutka Jovan je gledao kolski predmet istoriju drugim oima. Iako ga je sve to veoma zanimalo, nije se usudio otii studirati historiju kod nas, jer je znao da e neminovno dolaziti u sukob sa profesorima koji po slubenoj dunosti moraju zastupati i iriti lanu historiju. Pokuao je u naim bibliotekama nai knjige antikih pisaca i historiara, ali- nieg nije bilo! Sve je bilo sklonjeno ili uniteno! Tad je shvatio da oni nai jadni navodni univerzitetski i drugi historiari uope ne mogu da se kod nas bave naukom, jer im je to potpuno onemogueno, ve su prisiljeni da im nauni izvori budu prepisivanje slubene( falsifikovane) istorije i kafanske prie! Zbog tog je otiao u Pariz ( 1963) da studira tehniku i tako si obezbijedi materijalnu bazu da se moe


36

nauno baviti historijom i putovati po Evropi u potrazi za antikom literaturom koja je bila potpuno sklonjena iz svih biblioteka u Jugoslaviji. Nakon toga studira vanredno historiju iako je znao da mu ta diploma u stvari i ne treba, ali je htio da savlade naunu metodologiju i jezike koji su mu bili neophodni za nauno bavljenje historijom. Naalost, niti u Parizu niti po Evropi nije naao dovoljno antikih izvora za historiju Srba, a i ono to je postojalo nije bilo prevedeno na francuski ili engleski ve je bilo napisano na latinskom ili grkom. Na kraju je otiao u SAD gdje su biblioteke bolje snabdjevene takvim skupim i starim knjigama, a nije ih nitko sklonio. Tu je naao anatike pisce Plinija Starijeg, Diona Casiusa, Boharthusa, Kita Curtisa, Ataviota i druge, koji su svi nebrojeno puta spominjali Srbe na antikim teritorijama ( za koje zvanina historija tvrdi da su tu doli tek u VII vijeku!), ali sve na antikim jezicima latinskom i grkom, pa je hitno morao da ui i te jezike. Kad je sebi ostvario uslove da se zaista moe baviti naukom, poeo je itati tekstove antikih pisaca koji Srbe spominju nebrojeno puta, to je bilo u potpunoj suprotnosti sa onom priicom o doseljavanju Slavena u 7. stoljeu! Nakon svojih velikih otkria, koja su bila u potpunoj suprotnosti sa dotadanjim tvrdnjama i zvaninom historijom, prikupio je pun kofer literature i odnio ga u SANU, a oni su ga OTJERALI!! Jedino ga je primio stari profesor dr Milan Budimir koji je neto o tome znao, saoptavajui mu da ovdje nema nauke, te ga podrao da on ode odavde i da se tamo bavi pravom naukom, a na ove ovdje neka se


37

ne osvre. Posluao ga je i sa njim se kasnije redovito uo telefonom, da bi ga on jednom pitao: Do koje godine see najstariji pisani pomen srpskog imena? Do 13. stoljea p. n. ere u Luksoru u Egiptu- saoptio mu je Dereti. Bio je zadovoljan i konstatovao: Sine, ala si ti duboko zagazio! Gazi samo dalje! Meutim, dr Dereti je kasnije naao jo jedan stariji zapis iz 19 st. p.n. e. kod Sumera, koji je deifrovao sa klinastog pisma arheolog Aribald Sajs na kom je bilo zapisano: Ur Nin Sar Serbula, to bi znailo: gospodar ( od ur- potie srpskio ime Uro karakteristino za mnoge srpske vladare) Nin car Srba ( ili Srbije). Herodot pominje Srbe kao Etrurce i dananje Tirensko more kao Srpsko more. Srpski toponimi u Francuskoj ( Sardonija), Sardiniji, Asiriji ( rijeke Velika i mala Srbica), porjeje Volge itd.. Sad je jasno tko su Iliri, Traani, Daani- to su bila srpska plemena jer su govorili srpskim jezikom. Svoja otkria je morao napisati u knjizi inae ne bi nita vrijedilo za budue generacije. Pokuaj da je tampa u domovini ( za vrijeme komunistike vlasti!) je propao jer niti jedan od 9 izdavaa kojima je ponudio knjigu- nije smio da je tampa iako se radilo o antikoj historiji! Nisu ak zatraili niti da vide rukopis, ve je bilo dovoljno njegovo ime da ga odbiju! Shvatio je da postoji zabrana na dravnom i politikom nivou. Na osnovu injenica iz tekstova antikih pisaca i drugih izvora objavio je dvije knjige u Nici 1975 i 1977. koje s u bile zabranjene u Jugoslaviji i nisu se nikako mogle ni provercati u Jugoslaviju, iako su bile iz oblasti antike historije! Policija ih je


38

oduzimala na granici, ako bi netko pokuao da ih proverca. Nakon toga je otiao u SAD da bude urednik SRBOBRANA i dalje se bavio naukom. Amerikim naunim krugovima je morao pokazati to je uradio i to se slalo na ocjenjivanje relevantnim univerzitetima, te je bio pozvan da pokrene proceduru za doktorat, gdje je i doktorirao. U SAD su mu bile na raspolaganju rijetke knjige iz cijelog svijeta, jer je Kongresna biblioteka jedna od najbogatijih u svijetu i u njoj je SVE DOSTUPNO. Neke od tih starih unikatnih knjiga je listao u bijelim pamunim rukavicama, dok mu je iznad glave stajao uvar! Zahvaljujui tome napisao je knjigu SERBI narod i rasa- Nova Vulgata koja je jedan korak dalje od djela Boharthusa, kog smatraju najznaajnijim piscem iz oblasti biblijske etnografije. Knjigu je ponudio devetorici izdavaa, ali su oni tekst odbili ak i nevidjevi ga, iz ega je on zakljuio da je i dalje na snazi ZABRANJENO SVE TO JE U VEZI SA STVARNOM HISTORIJOM SRBA. Nai kritiari se nisu niti usudili da spomenu ovu knjigu, a kamoli da je prokomentariu i eventualno ocijene. Ta knjiga je objavljena kod nas tek poslije ovog rata i pada komunista, ali ona stoji kao usamljen spomenik i dalje ni jedan od kritiara se ne usudi da je spomene, a kamoli da je kritikuje. Takoer je napisao knjigu Antika Srbija koja se temelji na djelima antikih pisaca. Na osnovu preteno anglo-saksonskih izvora godine 1999. napisao je i knjigu Srbija i Arbanasi. Tu nema propagande- sve same injenice citirane iz djela antikih pisaca i historiara. To je osvijetlilo historiju Srba prije Nemanjia,


39

o kojoj su do tada postojale samo neke izmiljotine o mnogim razasutim upanima i knezovima, a sve u slubi vatikanskih falsifikata navodne potonje srpske historije. Vatikan je uinio sve da taj period srpske historije padne u zaborav, jer se na njemu temelji srpsko historijsko pravo. Od Nemanjia se to pravo uskrauje Srbima iako je Otrivojevievo carstvo, koje je postojalo prije Nemanjia, bilo vee od Duanovog. Karta iz 814 iz anglosaksonske literature to nedvosmisleno dokazuje! Srbija od Krke do Peloponeza i dalje, a jedno vrijeme je ukljuivala i Krit! alosno je da nitko koga je Dereti pitao u Srbiji ( akademike, univerzitetske profesore, novinare, kritiare, knjievnike i dr) nije znao da mu odgovori na pitanje: Koja je bila PRESTOLNICA SRBA PRIJE NEMANJIA!! Bio je Skadar 1000 godina! I danas su ispod Skadra grobovi srpskih vladara! Albanija je sva na srpskoj teritoriji. Sramota za nae strunjake iz historije! Kad nas takvi ue mlade generacije, pa nije udo to nam je (ne)znanje toliko, a ivot tako jadan i bijedan! A ti podaci su se mogli nai po arhivima i bibliotekama irom Evrope, a naroito u SADu, kad ve nisu u bibliotekama Brozove komunistike drave. Poslije Berlinskog kongresa, po diktatu Austrije, Njemake i Vatikana su pravljene mape po kojima je Duanovo carstvo smanjeno na pola u odnosu na holandsku mapu iz 15. stoljea pa je zapadna granica postavljena na Drini, iako je stvarno bila na Krki!


40

Cijela orovieva historija, koja se forsira od Drugog svjetskog rata, je falsifikat, mada ima nekih sitnica koje su tane. Postavlja se pitanje da li orovi nije znao ili mu je netko naredio da pie lanu historiju Srba? Takvom lairanom historijom nam se namee kompleks da smo tikva bez korjena, da smo u VII stoljeu doli kao neke horde, ne zna se ni otkud. To je nametnuo Vatikan uz podrku Austrije i Njemake koje imaju stalno aspiracije na ove preostale srpske teritorije. Prie o seobi Slavena su stigle u Srbiju tek nakon Berlinskog kongresa. Naalost, takva lana historija se jo predaje po kolama i fakultetima, a i lani naunici historiari je jo ire. Uglavnom iz sitnosopstvenikih interesa, jer im to obezbjeuje status koji imaju, a mnogi su na toj lanoj historiji i doktoritali i ostvarili akademsku karijeru! Oni i dalje kao JEDINI izvor za srpsku historiju prije Nemanjia uzimaju lani PORFIROGENET-ov tekst kog su napisali vatikanski fratri kao odgovor na nauno djelo Mavra Orbinija, katolikog sveenika iz Dubrovnika koji je bio poten, struan i iskren naunik. Velika zavjera iz polovine 19 st. nas je potpuno izludjela. Od tada vie ne znamo ni otkud smo, ni to smo, ni tko smo, ni kud idemo! Do Berlinskog kongresa neto se i znalo o historiji Srba prije Nemanjia. Postojali su pisci Raji, Brankovi, Milojevi i dr. ija su djela tada sklonjena i zabranjena, a stigla je nova tendenciozna pria o naoj historiji: seoba Slavena ispod Karpata u 7.


41

stoljeu! Ovo treba navesti i uvijek isticati jer nai istoriari su skloni da Deretia proglase arlatanom i nekim tko eli prepravljati historiju, ne shvatajui da je on upravo taj koji pokuava da sakrivene ISTINE o naoj historiji ponovo dovede na svjetlo dana! Dakle, Dereti nije nita IZMISLIO, ve je istraivao po raspoloivim i relevantnim historijskim i drugim materijalima. Kasnije su mnogi strani historiari izrazili sumnju u vjerodostojnost tog dokumenta, dok su nai morali u njega da vjeruju kao u aksiom ili Bibliju, to se zadralo i do dananjih dana. Jedini koji je jo u brozizmu izraavao javno sumnju u vjerodostojnost ove prie bio je arheolog dr Djordje Jankovi koji je zbog toga stalno bio proganjan da bi ga na kraju vlast Borisa Tadia istjerala i sa fakulteta! Takoer i slikar Mili od Mave je govorio o pismu pjesnika Ovidija u kom on citira jednu pjesmu od lokalnog pjesnika iz okoline dananjeg Beograda koja je pisana srpskim jezikom, a Ovidije je ivio na prelazu u novi milenij ( I st p. n. e do I st. n.e.), a koje Vatikan krije kao zmija noge. O ovom svemu pisala je i dr Olga Lukovi Pjanovi iju knjigu Srbi narod najstariji (1990.) moete downlodovati sa Interneta. Ona je studirala, magistrirala i doktorirala u Sarboni i sav svoj nauni rad (28 godina) je posvetila upravu razotkrivanju prave, sakrivene historije Srba, koristei se dokumentacijom iz Nacionalne biblioteke u Parizu, SAD i drugih. U ovoj knjizi objanjava gdje su korijeni naeg naroda, ko su Srbi, koje su sve


42

teritorije nekad naseljavali. O tome svjedoe brojni srpski nazivi rijeka, planina, gradova irom zapadne Evrope; ta znai rije Srbin koja se pominje jo u drevnim Vedama ( znanje); zato mnogi naunici tvrde da je srpski jezik najblii prajeziku ( indoevropskom) iz kog su se razvili danas poznati jezici. Prikaza teorija srpskih i svjetskih naunika i njihovih naunih radova nema ni u posebnim fondovima Narodne biblioteke Srbije ( znamo zato!). Naslov ove knjige je inspirisan tvrdnjom drevnog-vizantijskog historiara Laonika Halkokondila: Srbi su narod najstariji, to pouzdano znam Zato je to uraeno? Pa Vatikan za 1000 godina nije uspio u krizarskim ratovima pobiti ili prevjeriti sve Srbe u katoliku vjeru i tako ih uiniti apsolutno pokornim svojoj volji, pa je osmislio i ovu ujudurmu da ih dokraji u emu su mu pomogli ak i neki od Srba! I to oni iz elite, bilo naune bilo vladajue! A i danas mu pomau ustrajui na toj lanoj historiji, pa ak i historiari i akademici!!? Oni ne smiju spomenuti ni Miloa Milojevia, ni Olgu Lukovi, ni Jovana Deretia, ni Djordja Jankovia, ni Reljia, ni Milia od Mave iz razumljivih ( ali ne i opravdanih!) razloga: boje se da im se ne oduzmu lane titule i lana akademska zvanja zasnovana na prepisivanju falsifikata prikaenih Porfirogenetu..... Ta ujudurma o velikoj seobi Slavena nam je potpuno isprala mozak! Ljudi su poslije toga postali ludi i vjeruju u kojeta. Kretanje naroda ( seobe) i kretanje vojske nisu ista stvar. Da bi se


43

neka porodica od iza Karpata, u to doba, odluila na selidbu- nije to mogla. To je pria za malu djecu da se nekoliko miliona stanovnika pokrene od iza Karpata ( odakle ih je tada tamo toliko i moglo biti, a s obzirom na teritoriju koju su navodno nakon seobe zaposjeli, moralo ih je biti najmanje 10 miliona!) Samo je mogla vojska da projuri tim krajevima, da netko od njih pogine, a netko ostane i stopi se sa lokalnim stanovnitvom kao nekad u Aziji vojska Aleksandra Velikog! Da bi preivjeli, jednoj porodici je za taj put trebalo 1.5 tona hrane! To nisu mogli da ponesu, a osim toga, navodno su od tamo i krenuli zbog nepovoljnih ivotnih uslova i gladi. Da siju usput i ekaju da rodi, ima da pocrkaju od gladi dok to naraste. Da su ivjeli samo od lova, potamanili bi sve ivotinjske vrste! A osim toga, doli su kao okupatori u tuu zemlju gdje je postojalo lokalno stanovnitvo. Takvo ta nije zabiljeeno nigdje u historiji, a nije ni to! To je van pameti! Osim toga, ovo nisu bili nenaseljeni, pusti predjeli. Tu su ivjeli Iliri, Traani, ostaci Rimljana i dr. Tu je bilo nekad uspostavljeno rimsko pravo, pa zar bi starosjedioci sve to dali tim golaima koji su se dotepli od iza Karpata! Ta pria sa naukom nema nikakve veze. Nitko nije opisao i zapisao ikakvu bitku tih Slavena i domicilnog stanovnitva! O tome naprosto nema nikakvog ni pisanog ni arheolokog traga. Nek neko pokae ijedan historijski spomenik Traana i Ilira na kom nisu srpska imena! Do 19. stoljea je u Beu postojao ilirski ured za Srbe! A od 19. stoljea- zamjena teza! Albanci postadoe Iliri!?


44

U knjizi antikog pisca Plinija Starijeg sauvani su spiskovi za regrutaciju lokalnog stanovnitva Ilirije u rimsku vojsku iz 12. godine n.e. Na tim spiskovima su navedena srpska plemena Deretii, Dermasti, Klindii, Dende ( C.G.), Grabljani ( C.g/ Hercegovina) Rudinjani i drugi od kojih mnogi jo i danas imaju potomke ba na tim mjestima. U enciklopediji BRITANICA se spominje neki vladika Nikita iz Terezijana ( dananja Palanka u Srbiji) iz 366. god. koji je napisao 6 knjiga na trakom jeziku, i njima podigao srpsku kulturu na vii nivo. Te knjige su sakrivene jer traki jezik= srpski jezik! Da su bile napisane na nekom jeziku koji nije bio srpski- na sve strane bi se spominjale! To je sve u sklopu nametanja germanske historijske kole i potiskivanja autohtonistike historijske kole. Do Berlinskog kongresa u Srbiji se jo neto znalo i imala se svijest o tome da smo mi antiki narod. Jovan Brankovi i drugi pisali su o tome. Poslije Berlinskog kongresa sve se izvre naopake, postajemo tikva bez korjena, dotepenci., okupatori, ruioci, a svi koji to stvarno jesu- proglaeni su starosjediocima!!! O porijeklu iptara (Arbanasa, Arnauta, Albanaca). Djordje Manijakos vojskovoa ( kasnije poginuo u napadu na Carigrad) je 1043 doveo na Siciliju Albance iz podruja Arabijskog poluostrva kamo su nekoliko generacija ranije stigli sa Kavkaza ( gdje i danas postoji pokrajina Albanija), kao rezervne ete za svoje ratnike pohode. Nakon


45

njegove pogibije, nisu znali to da s njima rade, jer tamo nisu mogli ostati s obzirom da su bili muslimani, a Vizantija ih nije htjela primiti jer su se borili protiv nje, pa je srpski vladar Vojislav dozvolio da se nasele ispod planine Raban ( otuda ime Arbanasi) na teritoriji gdje je on vladao ( dananja Albanija). Kroz stoljea su se veim djelom asimilirali sa Srbima, a kad su doli Turci, oni su se odjednom sjetili da su nekad bili muslimani i poeli su se ulagivati Turcima. S obzirom na njihov primitivizam i violentnost, ekstremnu plodnost, Turcima su dobro posluili za pokoravanje i unitavanje Srba kao baibozluk ( okrutni nasilnici i pljakai). Do tada njihova granica je bila Drim, a od tada se ire ( 16/17) na sjever ak do Kosmeta. Iz tog istog razloga su iptari (kako oni sami sebe zovu a to znai- brani) na ovim prostorima podravani itavu svoju odtadanju historiju, da bi disciplinovali i preplavili svojim natalitetom Srbe i spreili ih da imaju pristup moru. Iz tog razloga je 1913. formirana i drava Albanija na HISTORIJSKOJ teritoriji autohtonih Srba! Da bi se nekako obezbjedilo to historijsko pravo Albanacima izmiljane su razne lai ( koje su se poele plasirati odmah poslije Berlinskog kongresa), a jedna od najveih je ta da su oni potomci Ilira! Na osnovu toga su dobili dravu, iako ona sakrivena historija koja se moe iitati iz djela antikih pisaca i historiara ( npr. Plinije Stariji, Dion Casius, Kit Curtis...) govori o tome da su Srbi prije Nemanjia ivjeli na viestruko veem prostoru negoli je bila drava Nemanjia i da im je prije toga vremena prestolnica bio SKADAR vie od 1000


46

godina, koji se nalazio nekako u centru te drave koja je obuhvatala podruje od Krke do Peloponez pa ak i Kretu, a da se ne govori o Maloj Aziji, podruju pritoka Tigrisa ( gdje i danas postoje toponimi vezani za srpsko ime) i dr. Vatikan se nadao da e pomou 10-ak % katolikog stanovnitva meu Albancima ( koji su se pokatoliili za vrijeme Venecijanske okupacije priobalja) i dodatnim misionarenjem uspjeti preobratiti Albaniju u rimokatoliku zemlju i tako sebi stvoriti odskonu dasku za daljnje osvajanje izmatikih ( pravoslavnih ) prostora. Zbog toga od sredine 19 stoljea na sceni je- zamjena teza: Srbi doljaci a Albanci autohtoni, mada za to nema niti jednog vjerodostojnog historiskog dokaza! Naprotiv, svi postojei dokazi tvrde suprotno! Za vrijeme Broza Albanci iz Albanije su konstantno prelzili na Kosmet jer je Broz kao vatikanski eksponent dozvolio da granica bude otvorena. Prema slubenim podacima u tom periodu ih je prelo preko 300 000, a u stvarnosti i mnogo vie, to je, s obzirom na njihov natalitet dovelo do taga da autohtono stanovnitvo spadne na 10 %! Da se to nije desilo, Srbija bi nala zajedniki jezik sa dotadanjim kosmetskim Albancima u vidu odgovarajue autonomije, da se nisu umijeali Vatikan, Austrija, i Njemaka preko EU i USA!! Na alot i Srba i iptara, budunost nije nimalo ruiasta. Ako se iptari ne osvijeste, oni e im uzeti SVE ( zato su se i umijeali!), a njima ostaviti samo prostituciju, drogu, glad i trajnu bijedu!


47

Odnedavno, kad je teorija o ilirskom porijeklu Albanaca poela da puta vodu na sve strane, a i ispunila je svoj zadatak ( otela Srbima sve to se oteti moglo- terotoriju dananje Albanije, Kosmet i pola Makedonije i Crne Gore), sad Albanci treba da poslue Vatikanu za otimanje daljih pravoslavnih podruja ( Tesalija, Epir itd) pa ih sada, u tu svrhu, poinju predstavljati kao potomke Helena! Njih koji su 1043 dovedeni na Siciliju iz kavkaske pokrajine Albanije, a zatim prebaeni na Balkan dobronamjernou naivnog srpskog vladara Vojislava! O tome pie pisac Mihajlo Taliot u 11. vijeku koji je suvremenik tih dogaanja, ali i njegova djela su odstranjena iz svih javnih biblioteka. Oni sebe ne zovu Albancima ve iptarima ( to znai brani, stoari), to oni i jesu. Ovi koji su sili u nizine i predstavljaju OVK i UK su svi redom Arnauti, tj mjeanci sa Srbima, jer su stoljeima otimali srpske ene ( Tai, Haradinaj, Limaj i dr.) Kad je Austrija namjerila da ih pokatolii i iskoristi, uvidjela je da ima premalo katolika meu njima da bi to mogla, pa je uzela drugu metodu proglaavajui ih Ilirima ( 1860), starosjediocima! Njemaka, Vatikan i Austrija su uoili njihov natalitet i planirali da e ih pokatoliiti, a onda sa njima profitirati u smislu daljih kriarskog ratova protiv preostalog pravoslavlja. Jo 1913. kad su velike sile proglasile dravu Albaniju sa ciljem da Srbe odgurnu od mora, u Tirani je bilo vie Srba nego iptara! Ispod Skadra su grobovi srpskih vladara! A i pjesmu zidanju Skadra nisu spjevali iptari nego Srbi!


48

Njemaka se uortaila sa Vatikanom jer joj je stalo do nezavinog Kosova s obzirom da joj preti energetska kriza ( ima 18 nuklearki koje mora zatvoriti, a zamjene za njih nema!), a ispod Kosmeta su najvee rezerve lignita u Evropi! Dobar je i lignit kad su propali svi pokuaji da se dokopa irake nafte kroz gradnju pruge Berlin- Bagdad to je bio i jedan od najvanijih Hitlerovih ciljeva. Prie o EU su prie za malu djecu. Oni su nama svima na Balkanu namjenili ulogu svoje kolonije! O historiji BOSNE I HERCEGOVINE . U Hercegovini su od 12/13 vijeka vladali Nemanjii, a u Bosni banovi Jablanovii, koji nisu imali pravo nasljedjivanja jer je ban vojna titula. Da bi postali nasljedna dinastija, orodili su se sa Nemanjiima i jedan od tih potomaka je Kotromani po emu su se kasnije tako prozvali, iako su u sutini Jablanovii. Kod njih se u 11. stoljeu pojavila kranska sekta tzv. bogumila koja je predstavljala neko organizaciono slobodnije kranstvo i prihvatio ju je narod kao svoju narodnu crkvu, koja je imala drugaiju organizaciju nego pravoslavna crkva vlastele i vladara. Na njih je u toku 14 kriarskih ratova ( neki historiari tvrde i mnogo vie) na Bosnu i Hercegovinu Vatikan vrio pritisak da preu u rimokatoliku vjeru i oni i stanovnitvo, to je teko ilo. Tim vie to je narod imao svoju narodnu vjeru a to je bila sekta pravoslavlja, dok su vladari i plemstvo bili ortodoksni pravoslavci, pa je po pitanju vjere vladala prilina tolerancija i vladar nije


49

imao moi da prisili stanovnitvo na katolienje, bez obzira na pritiske i ucjene Vatikana. Vatikan je posebno inzistirao, a i sam u tom uestovao, u progon i zatiranju bogumila. Katolika je bilo tada jedva 2% ( rudari Sasi i sl.) Neki od vladara iz dinastije Jablanovia ( Stefan IV Kotromania) su podlegli pritiscima i lanim obeanjima pomoi Vatikana pred turskom opasnou i preli na katoliku vjeru, te pokuali da izvre naredjenje Vatikana pa da i narod prevedu, ali su doivjeli fijasko i zaratili sa vlastitim narodom! Zbog toga je Bosna apatom pala u tursko ropstvo jer narod, i pravoslavci i bogumili preostali nakon terora pokuaja pokatoliavanja u mnogobrojnim kriarskim ratovima nisu htjeli da se bore na strani takve svoje dinastije. Zbog toga se sa sigurnou moe rei: svi dananji muslimani u BH su potomci Srba pravoslavaca, a manjim dijelom Srba bogumila koji su preostali nakon 14 kriarskih vatikanskih ratova iji je glavni cilj bio istrebljivanje bogumila! Katolika ( ne Hrvata!!) je tada bilo najvie 2% i oni su se pred Turcima razbjeali. Jedan od dokaza je i injenica da je vie od 20 turskih vezira bilo srpsko-pravoslavnog porijekla, a da su gotovo sve turske vojskovoe u XV i XVI stoljeu bili SRBI! ( a ne Hrvati!). Strani poslanici koji su dolazili na osmanlijski dvor su se udom udili to je srpski jezik tamo vie zastupljen nego turski i to se vojne naredbe najprije izdaju na srpskom pa tek onda na turskom. ak je i Mehmed Osvaja bio Srbin od Brankovia i odlino je znao srpski jezik. Vojne naredbe su se na dvoru u Stambolu najprije izgovarale na srpskom, pa tek onda na turskom! U


50

Hercegovini je narod pruao otpor Turcima, za razliku od Bosne, jer njihovi vladari ih nisu prisiljavali da se pokatolie. Hrvata nema meu muslimanima, ali oni se iz sve snage, po nalogu Vatikana, trude da zavade Srbe pravoslavce i Srbe muslimane ( vidi Mea Slimovi, Osman Djiki, Ivo Andri) Svi muslimani su dok je trajalo tursko carstvo koristili irilicu, a latinicu im je tek nametnula austrijska carevina. irilicu su koristili i franjevci, a fra Jelini u svojoj knjizi pie da se kod franjevaca izuavala vjera i srpski jezik! U turskom jeziku ima mnogi srbizama koje smo mi iz neznanja proglasili turcizmima, jer Srbi su stariji stanovnici Male Azije negoli Turci. I danas ima mnogo sela od Istambula do Ankare gdje ive Turci koji za sebe kau da su Srbi! Inae, lingvisti su pronali preko 3000 srpskih rijei u maarskom, pa ak i aramejskom jeziku.


51

3.5. Izmiljeno doseljavanje Srba na Balkan

Za osnov dananje historije Balkana uzima se neki navodno Porfirogenetov spis, koji uope nije Porfirogenetov ve su mu ga naknadno pripisali tek 1611. kad su ga po naredbi Vatikana napisali/prepravili neki vatikanski fratri. Naime, bizantski car Porfirogenet uope nije bio historiatr, niti kroniar i on je napisao samo dva spisa: jedan se odnosi na dvorske ceremonije, a drugi na organizaciju drave. Njemu je prikaen neki dodatak, a taj lani spis je pisan sa tendencijom da velia historiju Hrvata i Maara i njihov udio u njoj, a da potisne Srbe, ali na posve konfuzan i nekritian, niim argumentovan i nadasve nestruan nain. U tom spisu, koji ima karakter nemute papajanizanije, su pobrkani datumi i likovi unutar 200 godina, to apsolutno ukazuje da se radi o podvali i falsifikatu, jer da je to autentino Porfirogenetovo djelo, on bi bar o tome vodio rauna. Ovaj spis se gotovo 150 godina uzima kao jedan jedini izvor za nau historiju. alosno je da se svi nai historiari i svi univerzitetski profesori historije pozivaju na ovaj falsifikat! Kad to vidite smui vam se. Vidite jednu bijedu, nepotenje i nepotivanje vlastitog naroda, upropatavanje buduih generacija i dovoenje u pitanje opstanka svog naroda, a sve zarad nekog trenutnog linog interesa i komoditeta! A ovo (ne)djelo je nastalo ovako:


52

Godine 1601. je katoliki sveenik Mavro Orbini iz Dubrovnika, poten, objektivan i struan historiar objavio svoje djelo Kraljevstvo Slovena u kojoj govori preteno o Srbima i daje im u historiji mjesto koje im pripada. Istovremeno je negdje, samo usput spomenuo Hrvate, to je izazvalo paniku u Vatikanu! Odmah je bio rainjen, a njegovo djelo spaljeno, zato to je navodno veliao izmatike. U namjeri da pobiju te istine koje su rezultat naunog rada Mavra Orbinija, Vatikan odreuje grupu fratara koji e napisati- kontra djelo ( O narodima) i podmeu ga PORFIROGENETU koji je ivio 600 godina ranije! I na tom falsifikatu u kom nema ba nita historijski tano i dokazano, koji je pun nebuloza, do kraja konfuzan u vremenu i prostoru- se zasniva dananja slubena historija Balkana i ire! U njemu se, obrnutoo nego kod Orbinija, dominantno spominju Hrvati, a Srbi samo periferno, tj. obavljena je zamjena teza! Nije uope bilo teko dokazati porijeklo ovog falsifikata koje vrvi od neloginosti, historijskih neistina i nebuloza, koje su trebale uiniti vjerodostojnom neistine o historiji Hrvata, ali nisu. Moete li zamisliti koji je kalibar srpskih naunika i univerzitetskih profesora koji su historiju zasnovanu na ovakvom izvoru desetljeima predavali mnogim mladim generacijama kao vjerodostojnu? Da se ne bi otkrile te lai iz svih biblioteka sklonjena su djela antikih historiara, a takoer stari srpski rodoslovi iz crkava i manastira su uniteni ili sklonjeni.


53

Do Berlinskog kongresa ( 1878 ) se znalo da su Srbi antiki narod i autohtoni na ovim prostorima, a ne tikva bez korijena kakvima ih tendenciono poela od tada predstavljati vatikanska ideologija zbog toga to nisu svi preli na rimokatolianstvo, na emu oni intenzivno i beskurpulozno rade ve 1000 godina. Berlinski kongres je donio velike nevolje stanovnitvu Balkana zbog ega e ono od tada pa nadalje stalno da krvari. To je predvidio predsjednik udruenja amerikih povjesniara koji je rekao: Prije 1878. imali smo jednog bolesnika ( Tursku), a nakon 1878. imamo tamo nekoliko manijaka poto je Berlinski kongres odveo Balkan u ludilo! Ovo otuda to se uticaj Rusije smanjio u korist Austrougarske, to je povealo napetosti izmeu dva carstva, a novo ureenje Balkana je dovelo do novih napetosti na tom podruju koje e rezultirati Balkanskim ratovima, a djelomino e dovesti i do I i II svjetskog rata i genocida nad Armenima u Turskoj i Srbima u Hrvatskoj. Kreatori ovih lai su iskonstruirali lanu historiju ovih prostora u namjeri da dokau (?!) da su Srbi neki dotepenci koji su doli u TUU ZEMLJU(!), a da se pri tom tano ne zna ni od kada ni od kuda. A kako se to uope i moglo dokazati, kad to nije istina i kad za tu vatikansku teoriju nema ni pisanih ni arheolokih nalaza, a kompjuterska simulacija te navodne velike seobe od iza Karpata, koju vatikanski historiari su


54

smjestili u VII vijek, teko da bi se i danas mogla realizovati kad postoje savremena prevozna sredstva i sve ostalo potrebno da se 10-ak milona ljudi od iza Karpata uputi na Balkan, gdje je samo jednoj porodici koja bi se uputila na takav put, trebala rezerva od 1.5 tonu hrane koja se nije mogla kupiti u prodavnicama usput! Takoer se nije mogla niti posijati i unjeti, jer za to treba vrijeme... Ta teorija i po svim drugim pitanjima puta vodu, jer ovo nisu bili pusti predjeli, tu su jo postojale institucije Rimskog carstva zasnovane na rimskom pravu, a ti navodno prispjeli Slaveni nisu imali kapacitet da te starosjedioce ni protjeraju, ni pobiju ni asimiliraju.... Kasnije, kad su pronaeni tragovi srpskog jezika na podruju dananje Srbije u Vergilijevim stihovima iz 1. stoljea nove ere ( koji se brino uvaju u vatikanskim podrumima) i pobili teoriju o doseljavanju u 7. stoljeu, tvorac ovih lai je odmah dodao novu la, koja bi trebala da zatiti prethodnu, pa su poeli tvrditi da su neki Slaveni doli i prije te selidbe u 7. stoljeu!? Pitamo se, koliko e takvih krpanja ta lana teorija morati jo da pretrpi da bi se odrala ili bar produila vijek svog trajanja? To je sve uraeno da bi se Srbima stvorio komleks manje vrijednosti i tako ih se uinilo pokornima Vatikanu, kad ve nisu olako prelazili na katoliku vjeru da ih tamo modelira prema svojim potrebama vatikanski prelati. Vatkikan je za ove lai dobio podrku Nijemaca i Austrijanaca, jer su im se interesi u vezi pretenzija na Balkanu- poklapali. Te su prie poele da se nameu kao


55

slubena historija poslije Berlinskog kongresa. One, naravno, ne mogu objasniti odakle na grkim vazama karakteristini srpski znak 4 ocila, a niti mogu odgovoriti odakle Luiki Srbi na sjeveru Evrope! Zato se stvarni arheoloki argumenti ( kao i svi drugi) moraju kriti, a rad na istraivanju prave historije- zabranjivati! Dakle, ta pria o dolasku Slavena na Balkan u 7 stoljeu moe biti okarakterisana samo kao demagoka ili bajkovita! Tako su Srbi postali rtva zavjere koje moraju da se rijee da ne bi potpuno nestali sa politike scene! Prema diktatu Berlinskog kongresa postavljena je i granica na Drini. Time su se bavili naunici Dereti-Anti-Jarevi i rezultate istraivanja objavili na jednoj naunoj konferenciji, a zatim ih objavili i u knjizi Izmiljeno doseljavanje Srba, Sardonija Beograd, 2009. Evo to su oni utvrdili: Dananji srpski istoriari jo uvijek zastupaju teoriju koja je postala dominantna ( uglavnom na naem podruju!) prije nekih 130 godina, prema kojoj su Srbi doljaci na Balkanu. Pri tome se misteriozni nestanak stvarnih starosjedilaca preutkuje ili se eventualno konstatuje da su ih Srbi istrebili ili protjerali u brda. Dananji italac je obino uvjeren da za takve tvrdnje postoji bezbroj historijskih dokaza. Ali, to nije tano! itava ta teorija poiva na samo jednom jedinom spisu De Administrando Imperio koji se pripisuje vizantijskom caru Konstantinu VII Porfirogenetu iz X vijeka, koji uopte nije bio historiar, niti se time bavio! Takav odnos prema ovakvoj historijskoj istini doveo je do ozbiljnih politikih


56

posljedica jer

Documents

lazna historija.pdf