Leonardo da Vinci Jedinstven, izvanredan i poseban - takvu nam
sliku o Leonardu da Vinciju stvaraju brojni povjesniari i kritiari.
Opisuju svestranog ovjeka, atraktivnog, omiljenog mladia, koji ne
samo da je zapanjivao svoje suvremenike kao vizualni umjetnik, ve
je bio jednako impresivan i kao znanstvenik i glazbenik. Jedina
stvar koju su mu ljudi zamjerali, bila je njegova sklonost da
zapone rad, ali da ga ne zavri. Bio je vrlo nedosljedan i
nepouzdan, vrijeme bi troio na razne stvari, tako da bi veinu
radova stavio sa strane, nedovrene. Leonardo je roen 15. travnja
1452. u gradiu Vinci pokraj Firence u Toskani, i ve kao djeak je
pokazivao znakove izvanrednih intelektualnih i umjetnikih
sposobnosti. Kada se njegova obitelj preselila u Firencu, njegov je
otac, Piero, otiao kod svog bliskog prijatelja Andrea del
Verrocchia, kojemu je pokazao Leonardove radove i koji ga je primio
u svoj atelje na nauk. U Verrocchijevoj radionici se Leonardo
upoznao sa mnogim podrujima umjetnosti, od slikanja oltarnih slika
i slika na platnu, pa sve do kreiranja velikih kiparskih projekata
u mramoru i bronci. Sa svojih dvadeset godina je primljen u ceh
Firentskih slikara. Leonardo je jedan od umjetnika koji je ostavio
najopseniju kolekciju autentinih grafikih djela, skica i studija.
isto za zabavu bi crtao razne skice i crtee malih figura u pokretu,
koji bi bili napravljeni u energinim i kratkim potezima bilo
srebrenkom, kredom ili perom. esto bi putao svojoj mati na volju, i
odlazio u neke slobodnije oblike, dok kao potpuna suprotnost tomu,
stoje njegovi crtei iz mladosti koji pokazuju disciplinu i veliku
panju prema detaljima kojoj mnogi umjetnici tee za vrijeme njihova
naukovanja. Leonardo je u Verrocchijevoj radionici vjebao koristei
modele iz antike, i sam u svom Traktatu o slikarstvu savjetuje svim
umjetnicima da vjebaju crtake sposobnosti kroz studiranje dobrih
reljefa ili skulptura. Na poznatoj Verrocchijevoj slici Krtenje
Kristovo (1470. Uffizi, Firenca), Leonardo je nacrtao anela koji
klei, te kasnije doradio pejza i Krista. Verrocchiju se poslije
toga vie ne pripisuje ni jedna slika, i anegdota kae da je on
odstupio kada je vidio da ga je uenik preao. Njegova prva znaajna
slika od osamostaljenja je Poklonstvo kraljeva (Uffizi) koja je
naruena za samostan San Donato a Scopeto u Firenci, ali nikada nije
dovrena. Ona je jo znaajna jer uvodi novi pristup kompoziciji, u
kojem su glavni likovi grupirani u prednjem planu, dok pozadina
sadri dubok prodor u prostor i pogled na imaginarne ruevine i scene
bitaka. Ostali radovi koji su pripisani Leonardovoj mladosti su:
Madonna Benios (Hermitage, St. Petersburg), portret Ginerve de
Benci (National Gallery, Washington) i nedovreni sv. Jeronim
(Pinacoteca, Vatikan). Ludovico Sforza, milanski vojvoda, je traio
nekoga za svoju slubu, i Leonardo mu je uputio zadivljujue pismo u
kojem je tvrdio da moe sagraditi visee mostove, da zna tehnike
konstruiranja artiljerije i topova, da moe izgraditi brodove,
oklopna vozila, katapulte i ostale vojne strojeve, da zna izraivati
skulpture u mramoru, bronci i glini. Leonardo je sluio kao
istaknuti graditelj strojeva (inenjer) u brojnim vojvodinim
pothvatima, bio je aktivan kao arhitekt, asistirao je matematiaru
Luci Pacioli u slavnom djelu Divina Proportione (1509.), raspravi o
estetskom centriranju koncepta zlatnog reza.
Izvori ukazuju da je Leonardo imao uenike i asistente u Milanu
za koje je, pretpostavlja se, napisao razliite tekstove kasnije
izdane pod nazivom Traktat o slikarstvu. Definitivno najvanija
slika iz tog ranog Milanskog perioda je Bogorodica u peini, koju je
napravio u dvije verzije (jedna je bila prodana, pa je dobio
narudbu za drugu). 1495-1497. Leonardo je radio na svom
remek-djelu, Posljednjoj veeri, zidnoj fresci u blagovaonici
samostana Santa Maria delle Grazie u Milanu, gdje je prikazao
trenutak neposredno poslije Kristove izjave "Jedan od vas e me
izdati". Naalost, njegovo eksperimentalno koritenje ulja na suhoj
buci, dovelo je do tehnikih problema pa je do 1500. godine ta
freska poela propadati, a do 1726. se pokuavalo restaurirati
fresku, ali bezuspjeno. Dio oteenja je saniran, ali je mnogo
izvorne plohe propalo. No i danas, velianstvenost kompozicije i
prodorna karakterizacija figura daju prolaznu viziju nekadanje
raskoi. Za to djelo je napravio brojne skice, i anegdota kae da je
cijeli Milano obiao da bi pronaao sve to mu je trebalo za savrene
likove. Zatim je poeo dizajnirati dekoraciju za velianstvenu
dvoranu Pallazza Vecchia, s temom bitke kod Angarija. Napravio je
mnotvo crtea, zavrio predloak u punoj veliini, ali nikada nije
dovrio zidnu sliku. Predloak je uniten u 17. stoljeu, a kompozicija
je sauvana samo u kopijama (najznaajniju je napravio Peter Paul
Rubens 1615.) Za vrijeme drugog perioda u Firentini, Leonardo je
naslikao nekoliko portreta, no samo je jedan sauvan do dananjeg
dana, Mona Lisa (Louvre, Pariz), najslavniji portret ikad naslikan,
a jo je poznat kao La Gioconda. Taj rad savren primjer dvije
tehnike - sfumata (atmosferini, magleni ili dimni efekt nainjen
finim vrlo malim prijelazima izmeu podruja boje) i chiaroscura
(rasporeda svjetla i sjene, svijetlih i tamnih dijelova na slici) -
koje Leonardo meu prvima poinje primjenjivati. Leonardo je, kae
anegdota, bio posebno vezan za taj portret, nije ga dao naruitelju,
ve ga je nosio na sva svoja kasnija putovanja. A prie o
"zagonetnosti" portreta su nepresune. Meu njegovim uenicima, tada,
su bili Rafael, Andrea del Sarto i fra Bartolomeo, a znanja koja su
preuzeli od njega su potpuno preobliili Milansku kolu. U Milanu je
imenovan dvorskim slikarom Luja XII (koji je tada tamo prebivao),
nastavio je svoje inenjerske projekte, radio je na konjanikoj
statui Giana Giacoma Trivulzija, koja nikad nije dovrena, ali su
studije ouvane. Svoje zadnje godine provodi u Chateau de Clouxu, u
blizini Ambosie, gdje i umire 2. svibnja 1519. Najvei dio njegovih
crtea je ostao sauvan u dvorcu Windsor u Engleskoj. Oni otkrivaju
njegovu briljantnu nadarenost za sastavljanje nacrta i njegovu
velianstvenost u otkrivanju anatomije ljudi, ivotinja i biljaka.
Njegov najpoznatiji crte je vjerojatno velianstveni autoportret u
staroj dobi, te Vitruvijski ovjek. Takoer, uzevi u obzir poznavanje
anatomije tijela u to doba, njegovo zanimanje za ljudsku anatomiju
je bilo logino, budui da anegdota kae da je iskopavao mrtvace u
svrhe prouavanja.
