Likovna Kultura Gimnazija 2009

8/10/2019 Likovna Kultura Gimnazija 2009

http://slidepdf.com/reader/full/likovna-kultura-gimnazija-2009 1/215

Miralem Brkić

LIKOVNA KULTURA

UDŽBENIK ZA GIMNAZIJE OPĆEG SMJERA



PREDGOVOR

Udžbenik je rezultat nastojanja da prevaziđem nedostatak literature iz kojese mogu upoznati sa djelima likovne umjetnosti. Ne želeći da jadikujem nadtužnim položajem likovne kulture u našem obrazovanju i sve češćim svođenjem

na nivo akultativne nastave, moram izraziti žaljenje što dopuštamo da sekreativno obrazovanje naše djece tretira kao balast u nastavnim planovima.Ima tu krivice i nas koji se bavimo likovnom umjetnošću jer rad u školamadoživljavamo kao kaznu opravdavajući takav odnos time da nas vrijemeprovedeno u školi sputava da se posvetimo stvaranju umjetnosti. Zaboravljajućipri tome da velike umjetnike rad na edukaciji drugih nikada nije ometao dapostignu rezultate dostojne njihovih stvaralačkih potencijala.

Prilagođavajući se čestim izmjenama Nastavnog plana za likovnu kulturu inastojeći da pronađem odgovarajući način da pregled likovne umjetnosti odprethistorije do danas obradim za 72 časa u prvim razredima gimnazije, odlučio

sam se za ovaj oblik udžbenika. Pošto učenici u prvim razredima još uvijeknemaju dovoljno podataka o društvenim zbivanjima u periodima koje obrađujuiz likovne umjetnosti, a iz historije će ih obrađivati nešto kasnije, neophodno jebilo da se u ovoj ormi udžbenika osvrnem i na društveno-socijalno okruženje ukojem su djela nastajala. ako da su tekstualne cjeline ponegdje nešto veće negošto bih želio. No naglašavam da zamišljena intencija udžbenika nije lekcijskoučenje već prepoznavanje vrijednosti samih djela. U izboru slikovnog sadržajaodlučio sam se za primjere koji najbolje opisuju karakteristike određenogizraza ne želeći da stvorim utisak da su to obavezno najvrjednija ili čak jedinaznačajna djela određenog razdoblja. Smatrajući da je nepotrebno i nemogućeu kratkom razdoblju ući u dublje analize ormalnih vrijednosti djela, odlučiosam se za nešto slobodniju analizu sadržajne strane djela dok su kompozicionekarakteristike istaknute onda kada predstavljaju bitno obilježje umjetničkogpredstavljanja. U primjerima iz umjetnosti XX st. izbjegavao sam dati previšeuputstava za posmatranje djela jer očekujem da se učenici do tada trebajuosposobiti da samostalno promišljaju i slobodno izražavaju svoj odnos premadjelu.Ovaj udžbenik treba poslužiti kao vodič za samostalno izučavanje primjeraiz umjetnosti i umjetničkih perioda. Zadavanjem projekata, portoolija izajedničkih istraživanja određenih tema nastavnik treba podstaći studioznijeproučavanje umjetničkih djela i stalno podsticati samostalno razmišljanje iizražavanje kod učenika.Svjestan toga da je nemoguće dati potpuni i konačan pregled umjetnosti kao

živog tkiva koje stalno obogaćuje naše biće, izražavam zahvalnost svojimučenicima i pojedincima na podršci da ovaj posao dovedem do ovog oblika.



3

ŠA JE UMJENOS?

• DA LI JE UMJENOS ČOVJEKU NEOPHODNA ILI NEPOREBNA?• DA LI JE UMJETNIČKO DJELO PRVENSTVENO LIJEPO ILI

POUČNO?• MOŽE LI DUHOVNO BITI U POTPUNOSTI IZRAŽENO KROZ MAERIJALNO?

• UMJETNOST JE: IGRA ILI RAD?• MOŽE LI SE PREKO UMJETNOSTI DOĆI DO ODGOVORANA PIANJA ZA KOJIMA RAGAJU FILOZOFIJA, NAUKA IRELIGIJA? (KO SMO?, ŠO SMO?, KUDA IDEMO?)

Ako razmislimo o ovim pitanjima, možda dođemo bliže odgovoru ina prvo pitanje: Šta je umjetnost?

SLOVO AUTORA:Po završetku pisanja svih lekcija iz historije umjetnosti, vratio sam se na početak u želji da na prvim stranicama udžbenika dam osnovne naznake o predmetu interesovanja i svrsi umjetničkih djela o kojima govori ova knjiga.Nakon što sam napisao upitnu rečenicu u naslovu, na ekranu kompjutera je dugo vremena nepomično treptala uspravna linija iza koje je trebao doći jasan odgovor na postavljeno pitanje. I jedini rezultat do kojeg sam došao bio je da zapišem još nekoliko pitanja koja često čujem od učenika ili ih sam sebi postavljam.

Enciklopedisti bi ponudiliovaj odgovor:

Umjetnost je ljudskaduhovna djelatnost

izražena elementimaosjetilnosti.Uključuje stvaralaštvo,samo stvoreno djelo injegovo doživljavanje.

Međutim, umjetnostbaš “ne voli” biti defin-irana, jer ona uvijek tražimaštovitost i neočekivano,tako da uvijek prelazigranice i zadatke koje joj

u određenim vremenimapokušavaju postaviti.Stoga ovu definicijuprihvatimo tek kaoopis onog štoučestvuje uumjetničkomprocesu.

MLADI SLIKAR - Rembrandt

DAVID - Michelangelo



4

Svrha umjetnosti

Sama riječ umjetnost upućuje na nešto što ne postoji u prirodi samo odsebe već da je to nešto umjetno, stvoreno ljudskom rukom i voljom.Naravno, to nipošto ne znači da sve što je stvoreno ljudskom rukom jesteumjetnost. Ona je ipak nešto mnogo više i dublje od proste rukotvorine.

Ako nastavimo nizati analogije možemo zaključiti da umjetnost tražiumijeće, vještinu - sposobnost da se stvori nešto što nije postojaloranije, ali i sposobnost da se prepoznaju i dožive vrijednosti kojesadrži jedno umjetničko djelo.Pitanje da li je umjetnost nešto neophodno ili je nepotrebna upravo idetragom promišljanja o svrsi ulaganja truda i vremena da se stvori ili doživiumejtničko djelo. Umjetnička djela su zaista nepotrebna ako ih procjenju-

jemo na osnovu njihove upotrebne vrijednosti. Slika ili statua samo stojetu pred nama, a s njima ne možete uraditi ništa što će vam olakšati posaoili kretanje. Strogo gledano, slika nema upotrebnu vrijednost u materijal-nom smislu. Ona je tu samo da je gledamo. Sa druge strane, od trenutka

kada je u nama zaiskrila svijest mi tražimo i stvaramo umjetnost.Znači da nam umjetnička djela trebaju u svim vremenima, da u njimanalazimo nešto što ne možemo dobiti ni na koji drugi način.

Antička misao o umjetnosti

Veliki grčki filozo Platon često je razmišljao o svrsi i smislu umjetnosti izagovarao da su za idealno uređenu državu umjetnici nepotrebni,

jer ne stvaraju ništa korisno.Platon smatra da državom trebaju upravljati filozofi jer oni putem razumarazmišljaju o svijetu ideja koje su vječne i nepromjenljive vrijednosti.

Ideje su uzor i uzrok svih pojava i oblika u prirodi i samo se misaonomspoznajom dopire do njih i do njihovih zakonitosti.

Po Platonu, umjetnici tek oponašaju realni materijalni svijet koji je većodrza svijeta ideja. ako je obućar koji pravi cipelu vrijedniji za zajednicuod slikara koji slika te cipele i tako stvara sjenu sjene (obmanjujeobmanom).Da svojim iluzijama koje potiču strasti, kojih se uzorni građani trebajukloniti, ne bi trovali drušvo. Platom smatra da umjetnicima treba zabranitirad ili ih protjerati. Po njemu su sve umjetosti, koje ne poučavaju i ne

razvijaju za državu korisna osjećanja, nepotrebne, dok jedino pohvalnogovori o muzici i poeziji ukoliko podstiču ratoborna osjećanja i uozbiljuju.Njegov učenik Aristotel ne prihvata nepomirljivost savršenog svijeta idejai nesavršenog materijalnog svijeta te umjetnost posmatra kaomost između duhovnog i tjelesnog.Svijet prvo spoznajemo čulima, a zatim razmišljamo o njemu tako da iumjetničko djelo, kao oblik razmišljanja o svijetu, ima pozitivnodjelovanje na čovjeka. u pozitivnu vrijednost umjetnostiAristotel naziva katarza.

KAARZA – pročišćenje(grč. - khataris)

IDEJA - (grč. idein - vidjeti;idea + eidos = lik + izgled

USNULA MUZA - Brancusi



5

Posmatranjem tragične drame mi se saživljavamo sa likom koji proživljavapatnju. Osjećaji sažaljenja i tuge koji nas obuzimaju utječu na ormiranjenaše svijesti i moralnih načela stvarajući od nas bolje pojedince i članovezajednice. ako se i kroz komediju i smijeh koji nam izazivaju neobičneživotne situacije mi pripremamo da životne poteškoće prihvatamo namanje dramatičan način.

Štaviše, Aristotel ne ostaje na odgojnoj ulozi umjetnosti već smatra daumjetnost sama posjeduje vrijednosti izvan korisnosti. Umjenost po-dražava, kao što tvrdi Platon, ali po Aristotelu to nije samo podražavanjeoblika već spoznavanje prirodne harmonije i ritma prirodnih elemenata.Upravo je zadatak umjetnika da na harmoničan način organizuje propor-cije i elemente u umjetničkom djelu, pa bili to muzički tonovi, boje, riječiili pokreti.ako su još drevni mislioci postaviti temelje filozoske discipline estetike koja razmišlja o svrsi umjetno i pojmu lijepog.

Estetika i pojam lijepog

Lijepo je omiljeni pojam o kojem razmišljaju estetičari. Po nekima jelijepo samo ono što je unkcionalno (tako je tvrdi neobrađeni čelični štitljepši od tankog zlatom ukrašenog štita), po drugima lijepo postoji samou prirodi, treći tvrde da je lijepo ono što je ugodno čulima, četvrtim jelijepo ono što obogaćuje i uzdiže razum...Ipak, većina se slaže da je nemoguće dati objektivnu definiciju ljepote,

jer njen doživljaj zavisi od individualnog suda svakog pojedinca.Ali upravo zato što smo i mi dio prirode, stvoreni prema prirodnim za-konima, u njoj srećemo najljepši sklad kao što je svakom djetetu njegovamajka najljepša na svijetu. Zadatak umjetnika nije da prosto reproducira

tu ljepotu, već da, otkrivajući zakone kosmosa i sklad njegovih dijelova,te koristeći čulne vrijednosti boja, zvukova, pokreta..., nadrastepojedinačno i stvori novu, do tada nepostojeću vrijednost kojaće sadržavati općeljudske i općeprirodne vrijednosti.

Vrste umjetnosti

Čovjek je biće zauvijek začuđeno svijetom oko sebe. Čulima osjećamo dani noć, zimu i ljeto, rađanje i smrt... kao i druga bića, ali naš razum tražiobjašnjenja. Pitamo se: Zašto?, Kako?, Kuda?. Danas nam lozo dajurazumska objašnjenja, naučnici traže dokaze, a religija pruža vjeru.

Na samom početku ljudske zajednice ovi su putevi bili spojeni.Šaman (vrač) je posmatrao zvijezde, vjetar, let ptica, razmišljao i davaomagijska tumačenja prirodnih pojava. Ono što danas nazivamo umjet-nostima nastalo je od rituala kojima se željelo komunicirati sa moćnimduhovima. Prizivajući kišu, čovjek oponaša njihanje grana na vjetru;moleći za dobar ulov, lupanjem o zemlju imitira topot krda; crtanjempo pijesku ili u dubini pećine crta znakove i oblike koje traži ina kojima zahvaljuje.

Estetika (grč.) filozoskadisciplina koja ispituje lijepo(odnosno vrijedno) u umjet-nosti i prirodi kao i uopćesmisao i bit umjetnosti.

Ljepota se nalazi u oku posmatrača.

Objasni ovu izreku.

AUOPORRE - Gogh

LJUBIELJ UMJENOSIDaumier



6

Usložnjavanjem i razvijanjem nastaju posebni umjetnički izrazi u kojima se samo naziru tragovi davnih početaka, ali koji su duboko vezanisa prirodnim zakonima. Uobičajena je podjela na prostorne (likovne)umjetnosti koje se izražavaju čvrstim, trajnim, opipljivim oblicima (slika,statuta, arhitektura) i vremenske (muzika, teatar, film) koje posmat-ramo određeni period i koje imaju početak i kraj. Različite umjetnosti

doživljavamo različitim čulima: vizuelno – likovne, sluhom – muziku,pa i čulom mirisa ili dodira. akođer, postoje i multimedijalne (složene)umjetničke orme koje objedinjuju više izraza, opera na primjer.

Umjetnost i društvo

Umjetnik je dio svog vremena, društvenih i ekonomskih događaja, alinjegovo djelo postaje biće koje u svim vremenima pruža estetske vrijed-nosti. e vrijednosti su prvenstveno izražene kroz ormu (materijalne

vrijednosti djela), ali i duhovne vrijednosti koje su potaknule stvaranjedjela i koje u svim vremenima pozitivno djeluju na naše biće. Inače,

ukoliko je djelo prihvatljivo samo jednom vremenu i prostoru,onda je ono samo rezultat mode i prolazne dopadljivosti.U ovom udžbenku će biti riječi tek o dijelu najznačajnijih umjetničkihdjela preko kojih ćemo otkrivati običaje i način života davno nestalihkultura i ljudi, ali prije svega upoznavanjem njihovih shvatanja,razmišljanja i emocija upoznavati sebe i vječna ljudska stremljenja.

Zadaci:

• Šta za tebe znači riječ lijepo? Navedi primjer.• Nabroj što više vrsta umjetnosti i odredi kojim čulima ih doživljavamo te

da li su više prostorne ili vremenske.

• Navedi jedno umjetničko djelo koje svakodnevno srećete i koje na tebeostavlja najdublji dojam. GUERNICA - P. Picasso



7

KOMPOZICIONI ELEMENI

Čovjek je biće koja ima sposobnost da mijenja svijet oko sebe iprilagođava ga svojim potrebama ili željama. Bjelina papira nas provocirai već u sljedećem trenutku nastaje papirni avion, crtež ili jednostavnoiskidamo papir. Umjetničko djelo nastaje kao rezultat potrebe da

se izrazi neki impuls koji nastaje u nama.Pri oblikovanju orme likovni umjetnici se koriste vrijednostima vizuel-nog jezika koji je nastao kao rezultat razvoja ukusa kroz vrijeme, ali ioptičkih pravila do kojih se došlo u pokušajima da se definišuharmonične vrijednosti koje djeluju skladne našem čulu vida.

Pojam kompozicija bi mogli objasniti kao racionalan proces organiza-cije elemenata. Pri čemu elementima smatamo sve vizuelne vrijednostikoje umjetnik kreira na svom djelu (linije, boje, oblike); riječ organiza-

cija upućuje na međuodnose elemenata i manipulisanje njima; pojmom proces označavamo izmjenjivost odnosa u toku nastajanja, ali i

kasnije kada neke vrijednosti zbog promjene historijskih zbivanja i ukusadobijaju ili gube na značaju i na kraju, kada se govori o racionalnom aspektu kompozicije želi se naglasiti da je kompozicija djelo razumskenamjere. Drveće u šumi može izrasti na najrazličitije načine, ali tekljudskim djelovanjem i modifikovanjem postaje kompozicija. Sa strogoormalnog gledišta (koje se bavi materijalnim vrijednostima elemenata),sve bi se moglo posmatrati kao kompozicija različitih elemenata pa iljudsko tijelo, ali je činjenica da svemu što nas zanima mi pristupamosa željom da istaknemo ono što smatramo vrijednim, a potisnemoono što se ne dopada našem osjećaju za sklad.

Prenošenjm prirodnih zakona u jezik umjetnosti nastaje više različitihkompozicionih odnosa: Repeticija – Kada je naš stvaralački nastrojenpredak prvi put otkrio da sudarom dvije mase (kost i drvo?) nastajeodređeni zvuk i kada ga je reproducirao više puta da bi privukao pažnjuon je otkrio najjednostavniji kompozicioni element. Repeticija ili pon-avljanje je veoma česta u prirodi (oblici trave, lišće, sjeme suncokreta,...).Međutim, ubrzo repeticija prelazi u monotoniju i dosadu.Dodavanjem jednog ili više elemenata u repticionu šemunastaje alternacija tj. ponavljanje sa izmjenom.

Čim se barem dvije vrijednosti nađu u međuodnosu neminovno dolazi

do njihovog upoređivanja (u muzici se tonovi razliku po visini, trajanju iglasnoći, u likovnom jeziku forme upoređujemo prema: veličini, obliku,položaju, boji, valeru,...). Ovo stepenovanje elemenata neke cjeline nazivase gradacija. Povezivanjem raznorodnih gradacija elementi kompozicijese organizuju u ritmičke cjeline.

Ritam je organizacije elemenata koju osjećamo kao dinamičniju ilismireniju, znači već je prihvatamo kao vrijednost na koju nereagujemo misaono već doživljavamote je teško opisati.

GRADACIJA

ALERNACIJA

RIAM

SIMERIJA

REPEICIJA



8

U svakoj podjeli jedan element se izdavaja u odnosu na ostale i nameće sekao dominanta. Dominanta u umjetničkom djelu je onaj element kojem

je umjetnik namijenio ulogu poveznice i organizatora ostalih dijelova.Kontrast je osnovni uslov svakog postojanja. Preduslov za postojanjezvuka je tišina; za nastanak bojene linije je podloga suprotnog kolorita.Likovni umjetnik oblikuje kombiniranjem većih ili manjih kontrasta

već prema namjeri da postigne nježniji ili dramatičniji utisak.

Sve suprotnosti i vrijednosti umjetnik mora dovesti u određeni vidmeđusobne uravnoteženosti odnosno simetrije. Naravno ne potpunesimetričnosti jer bi se tako ponovo vratili na neku vrstu repeticije, a ni usamoj prirodi ne postoji stroga simetrija. Ne bi mnogo pogrIješili uko-liko komponovanje likovnog djela shvatimo kao vrstu klackalice na kojojumjetnik dodaje i oduzima stvarajući ravnotežu, ne samo likova, već iuravnoteženje smjerova, toplih i hladnih boja, valerskih vrijednosti,...Dobro komponovano likovno djelo ostavlja dojam cjeline koju čine svi elementi i koja ne traži nikakvu dodatnu vrijednost.

Neminovan je osjećaj da je svaki dio slike rezultat jedinstvene umjetničkenamjere u kojoj nije bilo neujednačenosti u izvedbi, jer samo na tajnačin djelo postaje cjelovito biće ispunjeno maksimumommaterijalnih i duhovnih vrijednosti.

Naravno, potpuno je pogrešno i pomisliti da umjetnik pri stvaranju likovnog djela previše razmišlja o navedenimvrijednostima. Umjetničko djelo je rezultat duboke duhovne pobude koju možemo zvati inspiracijom,nadahnućem, ili kako god. Ta potreba za izražavanjem i stvaranjem novog oblika je neponovljivi spoj ličnih iopćih uzroka. Tako je nemoguće očekivati da postoji receptura po kojoj nastaje umjetničko djelo jer bismotada umjetnost sveli u zonu očekivanog i shvatljivog, a ona ipak prebiva u nekim višim sferama.Kompozicioni elementi su samo jedno od objašnjenja povezanosti prirodnih i estetskih principa harmonije kojima umjetnik teži na jedan poseban način.

MAKOVI - B. Misirlić



9

LIKOVNE EHNIKE

Izborom materijala u kojem će realizirati svoju ideju umjetnik određuje formalne vrijednosti djela. Znači, izborom tehnike umjetnik određujevrijednost sa kojom se posmatrač prvo susreće pri susretu sa likovnimdjelom. Zbog toga on mora odabrati tehniku kojom će ostvariti maksimum

izražajnosti ideje.

SLIKARSKE EHNIKE

Slikarstvo je likovno izražavanje nanošenjem bojenog materijala na(ravnu) podlogu. ako da i slikarske tehnike definišemo prema načinu vezivanja bojenog pigmenta za podlogu i prema vrstama podloga.Najčešće govorimo o štaelajnim (prenosivim) i zidnim(neprenosivim) slikarskim tehnikama.

Štaelajne slikarske tehnike

PASEL je slikanje pigmentima u obliku kreda bez (suhi) ili sa (masni)dodatkom masnih veziva. Ukoliko se slika suhim pastelima slika seoblikuje raznovrsnim potezima od razmazivanja prstima do snažnih

gustih nanosa. Naknadno se pastel fiksira za podlogu lakovimau vidu spreja ili nekih drugih fiksativa.AKVAREL boje su pigmenti u vodotopivim ljepilima koji se rastvarajui nanose na mokru ili suhu podlogu papira. Bjelina papira je kolorističkielemenat slike čija je odlika transparentnost (lazurnost) namaza.EMPERA je tehnika u kojoj se jača koncentracija pigmenta miješasa gustim vodotopivim ljepilima poput bjelanceta. Nanos boje jepastuozan (neproziran, impasto) i omogućava veći stepenprerade motiva nego u akvarelu.

BALERINA - Degas,

pastel

Uporedi ova tri crteža i objasni vezu tehnike i izraza.

Pigment je fini bojeni prahkoji se miješa sa različitim

vezivima i punilima da bise dobila odgovarajućaboja za slikanje.

SUDIJA RUKE - H. Holbein RUKA - Roy Lichtenstein



10

Problem predstavlja neujednačenost bojene vrijednosti u mokrom stanjui nakon sušenja. Često se tempera lakira da bi se izgubio utisakmatirajuće površine.GVAŠ je kombinacija akvarelnih boja i bijele tempere koja se dodaje da bise ostvario i široki raspon nijansi i postigla pokrivnost.ULJANE BOJE nastaju miješanjem pigmenta sa brzo sušivim

(polimerizirajućim) uljima. Od otkrića u XV st. ova tehnika je najpopu-larnija slikarska tehnika, jer omogućava i pastuoznost i transparentnostnanosa. Uljanim bojama se može slikati na raznovrsnim podlogama,ali je najuobičajniji rad na platnu koji se prethodno razapne na drveniram i impregnira punilima da se postigne zategnutost i čvrstina.AKRIL je savremena tehnika slična uljanim bojama, s tim da se indus-trijski dobijena akrilna boja razrjeđuje vodom, ali nakon sušenja postajeotporna na vodu pa i jača otapala. Pošto je jefinija i brže se suši od uljanihboja danas je veoma popularna. Problem predstavlja što boja ima jakurefleksiju pa nanos može izgledati platično, ali se na tržištu nalazedodaci boji koji joj daju matirajući karakter.

KOLAŽ je kombinovanje i lijepljenje različitih materijala (papir, karton,platno, drvo, pijesak...) na ravnu površinu nosioca. Danas se ova tehnikačesto kombinuje sa ostalim tehnikama.

Zidne slikarske tehnike

FRESKA je tehnika slikanja akvarelom na svježem malteru. Vlažnostzida se miješa sa vodom iz akvarela povlačeći pigment u strukturu zida.Obojena površina je izuzetno postojana jer je slika postala diostrukture zida. Cjelokupni kolorit slike je sivkasto matirajući.

MURAL je slikanje akvarelnim ili akrilnim bojama na suhom zidu.Nastalo djelo je dosta osjetljivije na vremenska i mehaničkaoštećenja, ali je sam proces slikanja brži i jednostavniji.MOZAIK nastaje utiskivanjem raznobojnih kamenčića u svjež malter.Ova tehnika je bila posebno omiljena u antičkom Rimu i Bizantiji,ali se postepeno napuštala zbog skupe i dugotrajne izvedbe.Danas se često u izvedbi koriste komadići keramičkih pločica.VIRAŽ je oblikovanje komadima bojenog stakla spojenim topljenimolovom koje učvršćuje i konturira vitraž. Vitraž je posebno omiljen urazdobljima romanike i gotike. Obojeno svjetlo djeluje kao da senadzemaljskom voljom spušta u zamračeni prostor oko vjernika.

ZGRAFIO je zahtjevna tehnika nanaošenja više slojeva različito bojenogmaltera koji se zatim stružu da se dođe do prethodnog sloja i na taj načintvori reljena BOJENAornamentalna površina.GRAFII su savremena urbana umjetnost. Oslikavanje javnih prostorasprejevima u boji rukom autora koji ima stav i estetski osjećaj mogu naspecifičan način obogatiti karakter ulice ili grada, dok u nemaštovitimrukama samo povećavaju vizuelnu zagađenost prostora koje u našimgradovima ionako ima previše.

PAN - Detalj podnogmozaika iz Stoca, III st.n.e.

VIRAŽ IZ CHARREA.

ZIMA - S. Raškaj, akvarel



11

APISERIJA slikanje vunom u boji, nije zidna tehnika u strogom smislu jer može biti prenesena na neko drugo mjesto, ali su u doba barokatapiserije izvodile u velikim dimenzijama na zidovimareprezentativnih dvorana.

Grafičke tehnike

Grafika je likovna tehnika štampanja na papir sa nabojene matrice(mehanički ili hemijski obrađena ploča). Uobičajeno je bilo da se grafikeizrađuju u jednoj boji, ali danas umjetnici grafike izrađuju u više boja.Za svaku boju na otisku umjetnik mora izraditi posebnu matricu. ajpostupak je dugotrajan i naporan, ali umjetnik može čestim otiskivanjembilježiti različita stanja na ploči i eksperimentisati što ne može izvesti uslikarskim tehnikama. Po ostvarenju svoje likovne namjere umjetnik možeodštampati više identičnih primjeraka koji moraju biti signirani, tj. nagrafičkom listu se grafitnom olovkom naznači količina tiraža i koji jeotisak u nizu, tehnika, naziv djela i ime autora. Bez ovih podataka

se grafički list ne smatra originalom.

U zavisnosti koji nivo ploče se nabojava grafiku dijelimo na tehnike visoke, duboke i ravne štampe.

Visoka štampa se karakteriše nabojavanjem izdignute površine obrađenematrice. Boja se na matricu nanosi gumenim valjkom tako da se ne obojeurezani dijelovi. Zbog jakog kontrasta bojene i nebojene površine te teškeobrade matrice, ove tehnike se obično koriste za ekspresivnije namjere.Drvorez, linorez, visoki bakropis su najčešće tehnike visoke štampe.

Duboki štampa se postiže otiskivanjem boje koja se utrljala u udubljenedijelove matrice. Boja mora biti nešto rjeđa, papir na koji se otiskuje sekvasi vodom da bi postao mekši, a sama matrica treba biti izvedena od

PAR - Dž. Hozo,duboka štampa

ERANOV RS - B. Jakac,drvorez

Primjer otiskivanja drvoreza iz knjige Umjetnost multioriginala¨od Dževada Hoze



12

tvrđih neupijajućih materijala koji podnose veći pritisak prese. Boja seutrlja u ploču, a netiskovna površina se očisti dlanom ruke.U ovu vrstu tiska spadaju: bakrorez, bakropis, akvatinta, suha igla...Ravna štampa su tehnike nešto novijeg porijekla u kojima se ne mijenjaravna površina matrice, već se hemijskom obradom ormiraju površinekoje primaju i odbijaju boju pri nabojavanju. Karakteristična je tehnika

litografije, tj. štampanja sa namašćene kamene ploče što se u početkukoristilo za štampanje plakata i ilustracija u novinama. Danas u ravnuštampu ubrajamo i serigrafiju (sitoštampa), oset štampu i digitalniprint. Mada kod ove zadnje tehnike ne možemo više govoriti o matriciu klasičnom smislu već ona postoji samo kao digitalni zapis.

Kiparske tehnike

Kiparstvo je umjetničko oblikovanje trodimenzionalnih objekata.o znači da skulpturu pored, vizuelnog kontakta, možemodoživjeti i taktilno (čulom dodira).

U tradicionalnom kiparstvu je naglasak stavljan na masu skulpture kojase ograničava prostorom, dok se savremeno kiparstvo orijentisalo napovezivanje i prožimanje prostora i orme. Jednostavno rečeno, i prazninepostaju jednako vrijedan dio umjetničke cjeline. U strogom smislu bitrebalo sva djela nastala dodavanjem materijala i oblikovanjem mase (npr.

gline) nazivati plastikom, a ona koja nastaju klesanjem i oduzimanjem(npr. kamen) nazivati skulpturama. No, danas se korištenjem modernihmaterijala i tehnologija brišu stroge granice oblikovanja u materijalima,pa ni ova podjela više nema potpuno opravdanje.Prema stepenu trodimenzionalnosti kiparstvo dijelimo na reljee i pot-pune skulpture. Reljefi su više ili manje vezani za ravnu podlogu pa naosnovu stepena vezanosti za podlogu govorimo o plitkim, srednjim(bareljefi) i dubokim relejfima. Slobodne figure su sa svih stranaoblikovane i otvorene za posmatranje - kao tijelo u prostoru.

RELJEF DIJANEOpačići, I st.n.e.

SFINGA U GIZAHU

Kiparstvo ili vajarstvo,skulptorstvo.



13

MUZEJ HOLOKAUSAU BERLINU

UNURAŠNJOSSVRZINE KUĆEU SARAJEVU

Ukoliko se jedan dio ili cjelina skulpture pokreće takvu skulpturunazivamo mobil.Slikarstvo i grafika imitiraju prostor, dok kiparstvo koristi prostor zaoblikovanje mase i volumena. Ipak, sve ove discipline povezujuzajedničke likovne karakteristike i kompoziciona pravila.

Arhitektura

Kao i kiparstvo, arhitektura je umjetničko oblikovanje trodimenzional-nih objekata samo što je sa ormalne strane kod arhitekture naglasak napraznini oko koje se organizuje opna građevine, a sa sadržajne stranearhitektura je unkcionalno oblikovanje sa upotrebnom namjenomšto nije slučaj sa kiparstvom.Arhitekturu često nazivaju i kraljicom umjetnosti jer objedinjuje izraćajnasredstva svih ostalih likovnih izraza. Pored kombinovanja masa kao ukiparstvu, građevine imaju i svoju linearnu strukturu pravaca i smjerova,a upotreba materijala, asade, tekstura i boje pored estetskog sklada, ima

veliku ulogu i u stvaranju ugodnog ambijenta za boravak. Vidjet ćemo ulekcijama iz historije umjetnosti kako arhitektonske mase mogu izražavatishvatanja određenog vremena kao i u ostalim umjetnostima.

Organizacijom arhitektonskih volumena, ulica i trgova nastajuurbanističke cjeline čije raznolike orme izražavaju način nastanka iobičaja zajednice. Rimski gradovi građeni u strogom pravougaonomtlocrtu, dok tlocrt historijom bremenitog Istanbula djeluje kao labirintuskih ulica stiješnjenih između bazara iz kojih vas pozivaju trgovci.

Dizajn

Dizajn je estetsko oblikovanje predmeta za svakodnevnu upotrebu.Ljudska potreba za oplemenjivanjem okoline se proteže i na predmetesvakodnevne namjene koji prije svega imaju unkcionalnu namjenu.Grafički dizajn se bavi oblikovanjem štampanih materijala, reklama i sim-bola komercijalnih proizvoda te uređivanjem internet stranica. Zadatakgrafičkog dizajnera je da na što zanimljiviji način prenese jasnu poruku.Industrijski dizajn oblikuje trodimenzionalne predmete za svakodnevnuupotrebu (moda, automobil, namještaj...). Mi želimo da predmeti koje ko-ristimo izražavaju naš pogled na svijet ili, jednostavno, da nam budu lijepi.Pored zadovljenja unkcionalnosti i privlačnosti predmeta koji izrađuje,

umjetnik dizajner mora zadovoljiti pravila ergonomičnosti (tj. da ob-likuje predmet što prilagođeniji proporcijaama ljudskog tijela) i, naravno,razmišljati o cijeni i jednostavnosti proizvodnje, to jest, o ekonomičnosti.

Zadaci:

* Napravi pano sa reprodukcijama što više zidnih slikarskih tehnika.* Napravi kolaž.* Pronađi primjer dizajna koji ti se dopada.



14

PREHISORIJSKA UMJENOS

Prethistorijom nazivamo najstarije razdoblje ljudske historije.Vrijeme od prve pojave čovjeka (prije nekih četiri miliona godina) do pojave historiografski upotrebljivih pisanih izvora danas upoznajemo tekkroz fosilne ostatke prvih ljudi i njihovih rukotvorina (artefakta).Periodizacija prethtistorije je zasnovana na dominatnoj upotrebi materijala tako da poznajemo: kameno doba (paleolit, mezolit, neolit), bakreno

doba, bronzano doba, željezno doba (halštatsko doba, latensko doba).Pojedine etničke grupe ranije otkrivaju pismo i ulaze u historijsku fazu(Mesopotamija i Egipat oko 3 000. g. pr.n.e.), neke nešto kasnije (Grčkaoko 800.g. pr.n.e), a pojedina plemena u Okeaniji i Afrci i danas živeu zajednicama koje su na prethistorijskom stepenu razvoja.

PALEOLIGruba obrada kamena

Stotinama hiljada godina su čovjekolika bića obdarena nemirnim ra-zumom svu energiju trošila na iznalaženja rješenja da prežive i održe

potomstvo. Naš predak koristi oblike nađene u prirodi, ali postepenoih počinje usavršavati i dierencirati na alate.Za razliku od ostalih bića, ljudi se odlikuju sposobnošću da priroduprilagođavaju sebi umjesto obrnuto. Ova stalna borba ujedno podstičerazmišljanje o karakteru prirodnih pojava i njihovom porijeklu.Putem magijskih rituala ljudi natoje komunicirati sa moćnimduhovima koji upravljaju svijetom.Čovjek tako stvara i oblike koji su izraz tjeskobe, želje i pritajenihstrahova pred nedokučivim silama.

arteakt (lat.), predmetnapravljen ljudskom

rukom.

CREŽI IZ PEĆINE LASCAUX



15

Paleolitske venere – idoli plodnosti

Mlađi paleolitik (40 000-10 000 g.p.n.e.) čuva najranije dokaze ljudskepotrebe za likovnim izažavanjem. U procesu obrade kamena i izrade alata,da li pukim slučajem ili materijalizacijom religijskih shvatanja, nastaju“kipići” sa akcentiranim obilježjima žene.

Jedna od najljepših prahistorijskih boginja-idola, Willendorfska venera predstavlja u potpunosti ogledni primjerak univerzalnog tipa ženskih guricarasprostranjenog širom svijeta.Naglašene obline i reproduktivni organi nasuprot stilizovane obrade kapei izostavljene obrade detalja lica, nepogrešivo ukazuju da se nalazimo pred materijalizacijom ideje , a ne neke određene ličnosti.

Grudi i bokovi su prenaglašeni kao simboli plodnosti i vjerovatno ukazujuna kultni karakter ovih idola poznatih kao Venere. Shematiziranost ovih

venera, a i tragovi gravira iz istog perioda ukazuju na izrastanje oblikaiz asocijacije u prirodnom obliku kamena ili kosti.Ovakvih figurica često manjih od dlana ruke nađeno je desetine, u Laus-selu, Lesupgneu, Willendoru, Savignanu... i širom Evrope, a srodne figurenalazimo i u Sibiru te Bliskom istoku što govori o širokoj rasprostra-njenosti kulta “Magna Mater” (Velike Majke).

Čudo rađanja je već tada zauzelo bitno mjesto u religijskompoimanju svijeta.

Slikarstvo u pećinama – ritual pred lov

Zemlja je oličenje plodnosti. Ona rađa biljke, daje vodu i hranu nama iživotinjama. Pećine koje vode u utrobu zemlje nisu samo skloništa od

vremenskih nepogoda (kao što dijete traži utočište kod majke), pećine sui vrata u tajni svijet, plodnu utrobu Velike Majke. u nastaju i prvi crteži,kraj ulaza u pećinu, ali i u stotinama metara dubokim hodnicima iodajamate je očigledno da nisu namijenjeni članovima zajednice

već samoj Zemlji.

Današnja svakodnevnadječija likovna igra u prvovrijeme je vjerovatno imalamagijski karakter, a danas unjoj prepoznajemo i najranijitrag ljudske samosvijesti.

Ovo je dokaz da čovjek počinje svojim rukamane samo spoznavati svijetveć ga i oblikovati.Oblik otiska je sličnijikarakteristikama ženskeruke. Što bi moglo značitida su prvobitni umjetnici-crtači bile žene.

CHOSQUER - Otisci šake

Lijevo: Venera iz LespugeaSredina: Venera sa rogom izLauselaDesno: Venera iz Willendorf



16

Mlađi paleolitik (period magdalenien) između 15 000. i 10 000. godinepr.n.e. obiluje prvim pokušajima slikarskog izražavnja.Sav život ljudskih zajednica vezan je za migracije životinja i lov na njih.

Crteži u Altamiri (Španija), Lascauxu (Lasko) (Franc.)... za osnovnutemu imaju životinje jer, pretpostavljamo, čovjek vjeruje da će ovladavanjem oblikom ovladava i životom životinje. Zbog toga u paleolitu još uvijek govorimo o praumjetnosti jer crteži nastaju kao elementmagijske pripreme za lov jednako vrijedan kao i sam lov,a ne iz prevashodne estetske potrebe.

ek krajem paleolita pojavljuju se crteži čovjeka, ali sa veoma stili-zovanim obrisima.Za razliku od crteža životinja koji su uglavnomcrtani bez kompozicionog plana, sada se figure počinjuorganizovati u ritmičke cjeline.

Slike oslikane oskudnom paletom rudnih pigmenata u tami pećina, naj-vjerovatnije su imale magijski značaj u ritualu pripreme za lov i komu-

nikaciji sa duhovima. Ali, primjer umirućeg bizona iz Altamire, poredovog značenja i odlične analize oblika sadrži još jednu vrijednost:Nastojanjem da zabilježi bolnu grimasu na licu životinje crtač pokazuje

potrebu da upozna i izrazi emociju. Upravo zbog želje da se izrazi ioblikuje slika svijeta, ali i slika o svijetu i svijest o razumijevanjuopćeprirodnog principa rađanje-umiranje, daje nam za pravoda govorimo o djelu umjetnika.

SLIKE IZ UZDUŽNE GALERIJE U PEĆINI LASCAUX

BIZON IZREZBAREN USOBOVOM ROGU

Ljudski duh seodlikuje snagom

asocijativnog promišljanjai rješavanja pri susretusa novim problemima.

Moć razuma da istovremenoanalizira i sintetizira moglabi se nazvati i inspiracijom.

Pračovjek koji je iz oblikaroga oslobodio lik bizona

pomoću nekoliko dovitljivourezbarenih linija savijene

glave, nije samo dobar promatrač, on je istinskistvaralac u kojem je već

zaživjela zapitanost o porijeklu oblika i

svekolike materije.

RANJENI BIZON IZAAMIRE

Pećina Lascaux kod Montignaca na jugu Francuske započinje velikomdvoranom iz koje se nastavlja nekoliko galerija. Na fotograji je uzdužna galerija duga 18 metara. U pećini Altamira slike se nalaze na dubini do270 m duboko u utrobu planine



17

Čovjek sebe predstavlja kao samosvjesno biće. Otkriva svoju snagu i vrijednost i želi da iz izrazi. Crtež postaje poruka, rezultat potrebe za komu-nikacijom i bilježenjem događaja. Figure su pojednostavljene do nivoaprepoznavanja potrebnog da izrazi priču. Vremenom, iz ove shematizacijenastaju prva piktograska (slikovna) pisma.

Primarni značaj pojave dekorativne stilizacije leži u okretanju ličnomkonceptualnom doživljaju svijeta nauštrb prostog reproduciranjasenzacija iz realnog svijeta. Ujedno se počinje slikati na pristupačnijimmjestima u pećini, a dominantna je sada predstava čovjeka, pojedinačnaili u grupi, sa naglašenom stilizacijom oblika i linija.Slika više nije namijenjena samo duhovima već postaje zabilješka

poruke namijenjene zajedničkom sjećanju zajednice.

Zadaci:

• Pronađi neki predmet (kamen, drvo, dio mašine) čiji te oblik podsjećana konture ženskog tijela.

• Potraži što više podataka o paleolitskim venerama i napravi mapulokacija na kojima su otkrivene.

• Napiši referat o pećinama Altamira i Lascaux.

stil (lat. stilus – pisaljka),poseban način izražavanja,karakteristika po kojoj seneko razdoblje ili umjetnikrazlikuje od stalih.

stilizacija (lat.) – svođenjeprirodnog (realnog) oblikana jednostavneoblike.

Sa ovladavanjem linearnim predstavljanjem čovjek razvija i sposobnost

uočavanja reda u prirodi i ponavljanja oblika.Počinje se poigravati sa linijom, njenim

ponavljanjem i variranjem. Uvođenjem novihapstrahiranih oblika započinje dekorativna

umjetnost ukrašavanja. Iznalaze se nove inove sheme kao simboli oblika i pojava.To je put koji će kasnije voditi do pojave

piktografskog pisma i jezika simbola kojim sei danas služimo. Ova težnja za kompozicionim

obilježavanjem prostora, otkriće centra i peri- ferije istovremeno rađa osjećaj za geometriju.

koncepcija (lat.), osnovnamisao, ideja.

konceptualna umjetnost, umjetničko shvatanje kojeprednost daje pojmu,ideji naspram oblika.Bitna je zamisao,a ne realizacija djela.

VALLON PON D’ ARC - Mamut

BORBA SRIJELACA IZ PEĆINE UMORELLI LA VIEJA



18

NEOLI

Poljoprivredna revolucija

Kada su stanovnici maloazijskog područja počeli uzgajati pšenicu i gra-diti prva naselja urbanog karaktera, njihov način života i doživljaj svijeta

se korjenito izmijenio. Proizvodnja žitarica omogućuje veće zalihe hranei ekspanziju broja stanovnika na određenom području što pogodujerazvoju prvih gradova. Jerihon je najvjerovatnije mjesto prve revolucijeu načinu života ljudskog društva. Nešto lagodniji život sa druge stranetraži razvoj novih vještina (izrada, oruđa, kalendara, grnčarije...).Ipak, područje istočnog Sredozemlja i Male Azije ubrzo je zahvaćenorazvojem prvih historijskih civilizacija pa je za analizu neolitske umjet-nosti podesnije područje Evrope gdje zbog sporijeg povlačenja ledenogdoba neolit počinje nešto kasnije i traje do 2 milenija pr. n.e. Malo-brojno stanovništvo živi seoskim životom u zemuničkim i sojeničkimnaseljima. Lov i ribolov su još uvijek najčešći način nabavke hrane, ali se

obrada tkanina, slame i pečene keramike odlikuju visokim kvalitetom.Istok Evrope i u paleolitu njeguje sklonost ka linearnoj ornamentalnostišto će postati osnovno obilježje neolitske umjetnosti.

Istovremeno se javlja potreba za oblikovanjem novih vrsta oruđa irazvojem posebnih zanata.

Kult mrtvih

Pokojnici se ukopavaju sa posmrtnim darovima, odaje im se počast i pri-nose žrtve. Kult pokojnika ukazuje na animističko vjerovanje u duhove

koji upravjaju prirodnim silama i klimatskim promjenama. Odavanjempočasti pokojniku želi se umilostiviti svemoguće duhove koji utiču naprinose. Ljudi prate pojave na nebu i postaju svjesniji svoje ovisnostio Suncu i kiši. Kako sve više razmišlja o pojavama i pojmovima(a ne samo oblicima, kao u paleolitu) tako i njihov umjetničkiizraz postaje sve apstraktniji i simboličniji.

Grnčarije

Vještina izrade, ukrašavanje i pečenja grnčarije je najčešći umjetničkiproizvod iz neolita. Oblici od pečene gline su imali različite namjene:od zdjela za čuvanje i kuhanje hrane do ritualnih posuda i figurica.Vremenom se tehnologija usavršavala pa su stijenke posuda postajalesve tanje, a cjelina skladnija, dok se gruba površina sve pažljivijeoblikovala i ukrašavala geometrijskim ornamentima.

Otisci prstiju što su u početku bili trag procesa izvedbe i unkcionalnepotrebe za hrapavom površinom koja bolje prijanja uz ruku sada sepretvara u ukras kojem je namjena da obogati površinu.I ovdje je očita neolitska sklonost ka apstrahiranju.

JERIHONSKA LOBANJA

Lobanje obložene glinom i

gipsom su jedan od rijetkihartefakta ranog neolita.Zamišljene su kao “kućeza duhove” i držane na

počasnom mjestukraj ognjišta.

VUČEDOLSKA GRNČARIJA

animizam (lat.), vjerovanje da se u živim i

neživim oblicima nalazeduhovi koji upravljaju

prirodnim silama.



19

Površina keramike je ispunjena geometrijskim, cik-cak ili spiralnimoblicima izvedenim utiskivanjem, ubadanjem ili dodavanjem. U urezanelinije se ponegdje utrljavala bijela boja da bi se naglasio kontrast tamnepovršine i svijetlog ornamenta.

Figurativne predstave

U figurativnim predstavama dominantna je ljudska figura na kojima jeritmičnost oblika i nastojanje da se oblici ukomponuju u planskucjelinu važnija od realističnosti predstave.

Riboliki idoli iz Lepenskog vira na obalama Dunava, naseljenog još od paleolita, predstavljaju zagonetnu mješavinu ljudskih i ribljih lica urezanih

u riječne oblutke. Na pojedinim se mogu uočiti i naznake udova i polnihobilježja uklopljenih sa glavom u loptastu površinu kamena.

Megalitsko kamenje

Neolitsku Evropu karakterišu i uspravne kamene gromade podizane širomzapadne Evrope, Skandinavije i Italije. Ove stijene se nazivaju menhiriukoliko su postavljeni kao usamljeni obelisci, dolmeni ako je na dva

vertikalna postavljen jedan okomiti, te kromleh ako se menhiri idolmeni organizuju u krug. I kroz cijelo metalno doba ćebiti nastavljeno podizanje ovih monolita.U Francuskoj, kao u Le Locmariaqueru menhiri mogu biti visoki i do 25metara ili poredani u dugi niz kao 3 km duga skupina u Carnacu. Pravanamjena ovog megalitskog kamenja nam je danas nepoznata, ali se pret-postavlja da su označavali spomenike nestalim i nesahranjenim članovimazajednice ili kultna mjesta. ako i za najpoznatiji kromleh, Stonehenge uEngleskoj znamo da je orijentisan prema Suncu, ali će nam njegov punismisao i značaj za ljude koji su ga gradili, ostati nepoznat.Bitno je primijetiti da ovdje srećemo začetke monumentalne arhitekturezasnovane na principu nosećih i nošenih elemenata.

IDOL IZLEPENSKOG VIRA

(men – kamen, hir – dug)(dol – sto, men – kamen)

SONEHENGE

Monolit je oblik isklesaniz jednog bloka kamena.



20

MEALNA DOBA

Nakon dugotrajnih razdoblja obrade kamena nastupaju hronološkineodređenija razdoblja otkrića i upotrebe metala. Otkrićem obrade bakraotpočinje dinamičniji razvoj civilizacija. Posebno kada se lomljivi bakar počeo legirati sa kositrom u novi čvršći i podesniji materijal, broncu. Teh-

nologija proizvodnje bronce, kinezima poznata još u IV mileniju, dolazisa istoka u dugotrajnim nomadskim seobama. Razvija se obrada alata,oružja, nakita i posuđa. Višak proizvoda razbuktava trgovinu i komu-

nikaciju među plemenima, istražuju se novi kopneni i morski putevi.Sa rudnim iskopavanjima započinje prva primitivna industrija.

“SVE JE POKRENULA TA TEŠKA KOVINA”

Na istoku se već ormiraju prve historijske civilizacije čija snaga je uve-liko zasnovana na obradi metala koje koriste u proizvodnji oružja, ali itrgovini. Na evropskom kontinentu još nije došlo vrijeme za ormiranje

većih država osim što pojedina plemena bržim savladavanjem kovanjametala postaju dominantna u odnosu na okolinu.

Obrada bronze je bila temelje jačanja Krete i Mikene kao prvih snažnihteritorijalnih država; na Sardiniji cvjeta bronzana kultura nazvananuragi po kružno utvrđenim građevinama; etrušćanska civilizacijasnagu temelji na vještini obrade bronze i kasnije željeza; Hallstatt uaustriji i La ene kao centri obrade željeza umnogome doprinose razvojukvalitetne obrade metala širom Evrope.

Novi materijali u početku imitiraju karakteristike obrade u kamenu iglini, ali obrada se postepeno usložnjava iskucavanjem reljea apstrakt-nog ili guralnog porijekla: česta je pojava bronzanih skulpturica sastiliziranim konjima ili pticama koji vuku sunčev disk kao obilježjanovih kultova; cvjeta izrada i trgovina bogato ukrašenim nakitomi ostalim predmetima od metala.

U oblikovanju keramike Evropljani upoznajugrnčarsko kolo i oblici postaju sve elegantnijii tanji pa se ornamenti nanose oslikavanjemprije pečenja u tehnici ocakljene keramike.Ukrasi se i dalje drže geometrizacijepa čak i kada su inspirisani prirodnimormama, kao ovaj primjer sa Krete.Geometrijska organizacija listovau cik-cak nizove daje utisak re-ljenosti i ukazuje na kontinuitetsa neolitskim oblikovanjem.

SJEKIRA IZ HALSAA

Plemena koja su ovladalaobradom metala postaju

superiorna u odnosu na druge.Kelti npr. siju strah po cijelojEvropi zahvaljujući moćnoj

ratnoj opremi. Vješto izrađenaoružja predstavljaju jedan odnajčešćih artefakta u grobni

-

cama. To nam pokazuje da sekod izrade i oblikovanja nije

težilo samo upotrebljivostiveć i izražavanju simboličke

poruke o vrijednostivlasnika.

Megaron je karakterističnorješenje egejske arhitekture.

Ulaz sa trijemom i dvastupa vodi u predvorje i prostoriju sa ognjištem.

Kasnije će se dodavanjemelemenata građevina

usložnjavati pretvarajućise u rješenje grčkog hrama.

VAZA SA KREE



21

Kako se obrada metala širi tako kult Velike Majke zamjenjuje kult njenogsina Sunca, gospodara vatre. Slobodno rečeno, nakon prevlasti ženskog

principa nameće se muški princip.

Životinjski stil

Sa istoka, kroz područje stepeskih prostranstava, u stalnim seobamanomada i upadima ratničkih plemena dolazi novi stil umjetnosti,animalistička umjetnost. Mali lako prenosivi predmeti ukrašenistilizovanim prikazima životinja, u jednom pravcu prodire u Kinu, a u drugom kroz Iransku visoravan i Luristan sije začetke persijskeumjetnosti. Ali to su već područja i vrijeme pojave pismenosti iprvih historijskih civilizacija, a sa uticajima nomadske umjetnosti

srećemo se još u civilizacijama antike i srednjeg vijeka.

Zadaci:

* Razmisli! Zašto paleolitski lovac nastoji što tačnije predstaviti oblike okosebe, dok neolitski čovjek naglasak stavlja na geometrijsko pojednostav-ljivanje? Kakve veze ima način slikanja sa načinom prehrane i života?

Kopča za ogrtač nije više samutilitarni (funkcionalni) predmet. Sve lakša obradametala kombinovana sasigurnijim uslovima života podstiče pojavu ukrasnihornamenata koji nerijetkonose simbolički značaj.Spirala se tumači kao simbol prelaska iz jednog svijeta udrugi. Apliciranje ukrasa je, ujedno, dokaz potrebe za potvrđivanjem i nadmetanjemu zajednici, što naravnovještom majstu olakšava preživljavanje jer on imarobu da kupi hranu.

Postaju zanatlije.

BRONZANI NAKI IZGLASINCA

KOLICA IZ DUPLJAJE

UKRASNA KOPČA

SA LIKOM JELENANa ukrasnom okovu iz Mađarske očigledno je svođenje gure na ornament.Rogovi su već pretvoreni u niz S linija, a tijelo jelena se savršeno uvija uusku traku okova.

Ornament je likovni ukrasna nekom obliku.Može biti stilizovanili apstraktan.



22

PREHISORIJSKA KULURANA PODRUČJU BOSNE I HERCEGOVINE

PALEOLI

Na širem području Balkanskog poluostrva nađeni su tragovi ljudskih za-

jednica još iz razdoblja oko 150 000 pr.n.e. Skupine neandertalaca boraveu pećinama ili brežuljcima uz rijeke. Lokaliteti uz rijeke Usoru i Ukrinute mjesto Kulaši kod Prnjavora su značajna nalazišta na kojima supronađene lijepo oblikovane alatke od kremena i poludragog kamenja.Na ovim nalazištima još uvijek nisu otkriveni ostaci kvalitetnihfigurativnih predstava, ali kvalitet obrade noževa i sjekiraukazuje na visoko umijeće zanatske obrade kamena.U mediteranskoj Hercegovini su paleolitske alatke dosta jednostavnijei grublje obrađene jer im je nedostajalo tvrđe kamenje podesno za finuobradu. Bijeli hercegovački krš se ipak javlja kao odlična podloga zagraviranje u stijanama. Pećina Badanj kod Stoca čuva jedan od

najstarijih primjera paleolitske umjetnosti u jugositočnoj Evropi.Crtež ugraviran u krečnjačku stijenu je nastao oko 12 000 p.n.e.Danas vidljivi dijelovi gravure u stijeni predstavljaju zadnje sapi konjanapadnutog strelicama. Crtež je dosta stiliziran i veća je pažnja posvećenalinearnoj razigranosti nego naturalističkoj tačnosti što ukazuje da nije upitanju prosta zabilješka viđenog nego jedna dublja simbolička predstava.

NEOLI

Neolitska naselja u BiH su zemunička kao i u paleolitu i vezana uz tokoverijeka: Stanovnici se bave lovom i stočarstvom dok je poljoprivredna

proizvodnja tek u začetku.Najstariji tragovi neolita su otkriveni u području između Stoca i Lisičićakod Konjica. Majstori iz Lisičića na crno pečenim vazama crvenkastimcrtežom su oslikavali motive iz svoje okoline, od crteža nebeskih tijela do

drveća i zemunica. Međutim, ova kulturapripada hvarskoj neolitskoj kulturi bezbliskijih kontakata sa kontinentalnimnaseljima. U Bosni se neolitska umjetnost

javlja u više tipova, tj. kulturnih grupa.U naseljima u dolini rstionice prisutnesu figuralne glinene predstave čijeosobine ukazuju na srodnost saprimjerima iz Podunavlja.U srednjem neolitu se ističe kakanjskitip obrade keramike. Kvalitetno izrađenakeramika gubi figurativne ukrase. Sadadominiraju linearni ornamenti čijaraznolikost je svedena na nekolikoosnovnih tipova.

Posebnu zanimljivostneolitske umjetnosti

predstavljaju kakanjskiritoni (ritualne posude

sa postoljem u oblikunogu i rogovima)

KAKANJSKIRION

CREŽ KONJA IZ PEĆINE

BADANJ KOD SOCA



23

Vrhunac neolitske umjetnosti u Bosni predstavlja butmirska kultura.Na cijelom Balkanu u to vrijeme cvjeta obrada keramike. Butmirski kul-turni krug (visoko, Bila, urbe, Kiseljak i Butmir) nalazi se na zapadu togpodručja i predstavlja jednu od najkvalitetnijih i najbogatijih maniestac-ija. Na ranoj butmirskoj keramici crnoglačane površine dominiraju os-likane površine i urezi i ubodi impresso tehnikom. U srednjoj azi ti urezi

se ormiraju u geometrijske oblike koji tvore gusti ornament, a na vrhuncubutmirske kulture izvode se bikonične (čunjasta) posude prefinjene iz-

vedbe ukrašene spiralnim motivima u različitim tehnikama udubljivanja,urezivanja i reljea. I prije prelaska na obradu metala zamire kvalitetnaizvedba keramike sada svedena uglavnom na šablonska rješenja, ali onošto je izvedeno na vrhuncu butmirskog zanatstva predstavlja najvišedomete u keramičkoj obradi neolita.

Posebnu vrijednost srednje aze butmirske kulture predstavljaju glineneživotinjske i ljudske figure. Dok su životinjske predstave rjeđe, veliki brojljudskih glava neočekivanog naturalizma daju butmirskom lokalitetuizuzetnu vrijednost pri spoznavanju neolitske umjetnosti.Na lokalitetima butmiskog kruga (Kakanj, Arnautovići, Obre) nađeni sutragovi nadzemnih građevina pravougaone osnove na drvenim gredamakoje čine osnovu zida i slamnatim krovom na dvije vode.

MEALNA DOBA

Život u neolitskim naseljima naglo zamire oko 2000 p.n.e. ako oštarprekid može biti objašnjen samo invazijom druge skupine koja je bila ra-tobornija i tehnički superiornija. Pridošlice sa sjevera privlače bogata rud-na nalazišta uz koja dižu svoja naselja. Period u kojem dominantno koristebroncu je obilježen stalnim sukobima. Migracije više nisu tako brojne, alise javljaju stalne borbe za teritoriju među plemenima i pljačkaški upadi.Zbog toga se stalno naseljene zajednice povlače na uzvišenja i koristećiprirodne pogodnosti za odbranu uz gradnju drvenih i kamenihortifikacija ormiraju novi tip naselja – gradine.

Maštu istraživača pobuđujukarakteristike butmirskih por -treta. Na licima gura moguć je razlikovati karakteristike

negroidne, azijatske i alpskerase, što može otvoriti pitanjekontakta ili puteva doticaja sasličnim gurama, ali i namjentih gura. Istovremeno nastaj gure naglašene stilizacijesrodne općem neolitskomtipu kultnih namjena. Međutim, butmirske glavesnažno odskaču od normikulta da dolazimo u iskušenjeda ih tretiramo kao djela

nesputanog umjetničkog duha

BUMIRSKA KERAMIKA

GLAVE IZ BUMIRA



24

U oblikovanju keramičkih posuda se ormira specifični stil, blizak sakostolačkom i vučedolskom kulturom, brazdastih ureza konstrastiranihutrljavanjem bijele boje. Ukras je geometrijski sa nizovima: rombova,krugova, trouglova, meandri... Sve do VII st. figuralne predstave su zane-marene, a geometrizam se potencira u svim materijalima kao i u Grčkojgdje ovo vrijeme obilježavaju protogeometrijski i geometrijski stil.

Oko 800. p.n.e. željezo preuzima primat u obradi alata i oružja dok sebronca koristi uglavnom za nakit. Figurativne predstave se ponovo pojav-ljuju u vidu sitnih u kalupima lijevanih figurica životinja (amajlije), dok su

veći kipovi modelirani sa mnogo stilizacije i naglašavanjem rogova na an-tropomornim figurama u čemu prepoznajemo Pana jedno od najbitnijihilirskih božanstava. Metal se sada rjeđe obrađuje graviranjem, a najčešćesrećemo ukrase izvedene iskucavanjem sa poleđine.U metalnim razdobljima se povezivanjem plemena ormiraju ilirskaplemena na području koje obuhvata prostor sjeverno od Grčke iStare Makedonije do doline Neretve.

Kasnije se područje Ilira širi dalje na sjever. ako Japodi zauzimajupodručje današnje krajine i Like u susjedstvu sa Dalmatima kojipredstavljaju stariju skupinu orjentisanu uz obalu i ostrva.Dolinu Neretve zaposjeda Daorsko ilirsko pleme sa centrom u Daorsonuna Ošanićima. Daorson je bio grad sa ulicama, kanalizacijom i zanatskimradionicama. Na ovoj lokaciji su pronađeni ostaci juvelirske radionicesa kalupima za lijevanje mitoloških bića i životinja koji se mogudatirati u razdoblje od IV do II st. pr. n. e.Među velikim brojem gradinskih naselja u čijim toponimima je još uvijeksačuvano sjećanje na njihovu ranu namjenu posebno se ističe gradinaGlasinac kod Sokoca jer je uz nju vezana nekropola sa oko 2000 grobova.

Uz pokojnike je pronađeno mnoštvo metalnog nakita i oružja,a najpoznatiji arteekat iz ovih nekropola su minijaturnabronzana kolica sa predstavom četiri stilizirane ptice.

Svi dijelovi kolica surealistično obrađeni i

pokretni dok su likovi ptica stilizirani.

Ova kolica podsjećajuna antički mit o

Hiperborejcima kojiovaj svijet napuštaju

u obliku labudova.

ILIRSKA BRONZANAOGRLICA

BRONZANA KOLICA IZGLASINCA



25

Posuda iz sredine IVmilenija sa crtežomdivokoze pokazuje ranorazvijen osjećaj za stiliza-ciju i naglašavanje bitnognaspram realističnosti.

Bez obzira na dominacijerazličitih naroda ovaj pristup likovnomizražavanju ostaje domi-nantan i nakon pojaveIslama u VI st.

Vremenom će zigurati postajati viši i uži što ćekasnije prerasti u legendu oKuli babilonskoj kojom suljudi htjeli dospjeti dobožanskih visina i za tajnaum su kažnjenimeđusobnimnerazumjevanjem.

A još kasnije će se konceptzigurata još jednom pojavitiu minaretu veličanstvenedžamije u Samari.

CIVILIZACIJE MESOPOAMIJE

Dok u Evropi još uvijek traje neolitsko razdoblje, plodna područja Nila imeđurječje Tigrisa i Eufrata postaju kolijevke prvih civilizacija.Nekada plodna, dolina između Tigrisa i Eufrata sa hiljadama godina

nalazila na putu seobama naroda sa istoka ka zapadu. Miješanje običaja i vjerovanja doseljenih naroda je rezultiralo razvojemspecične kulture. Za razliku od Egipta koji se oblikovao kao homogenacivilizacija, mesopotamska kultura je mnogo složenija sa čestimizmjenama dominantnih naroda i njihovih izraza u umjetnosti.

Sumerci

Prvi narod koji se izdvaja u ovoj raznovrsnosti bili su Sumerci. Za njihse pretpostavlja da su se doselili sa sjevera ili iz Indije. Na jugu mesopo-tamske doline oko 3000 pr. n. e. niču samostalni gradovi-države: Ur,Uruk, Nipur, Lagaš...

O njihovoj arhitekturi znamo vrlo malo jer su, u nedostatku kamena,uglavnom gradili opekom sušenom na suncu. Gradovi su građenina pravougaonom tlocrtu u čijem središtu se nalazio trg sapalatom i stepenastim ziguratom.

REKONSRUKCIJAZIGURAA

OSACI ZIGURAA IZ URA



26

Većina zigurata je danas pretvorena u prašinu, ali iz sačuvanih zapisaznamo da su ova umjetna brda predstavljala oltarne prostore sa stepenas-tim platormama koje simboliziraju različite nivoe mesopotamskog

nebeskog panteona sa hramom na vrhu.

Molitvene figurice

Sumersko kiparstvo je neraskidivo vezano za kultne religijske sadržaje.Statične figure velikodostojnika, ali i običnih građana prikazane su sarukama na prsima u položaju molitve i naglašenim očima kao ogledalimaduše. Sve sa namjerom da se pokaže religiozni zanos i koncentracija.Pretpostavlja se da su ovo kultne figure koje su ostavljane u hramovimakao zavjeti pokornosti božanstvima. Mada su uglavnom sačuvaneklesane u kamenu vapnencu, njihov valjkasti oblik ukazuje

da su prvobitno izrađivane od gline.

Klinasto pismo – početak pismenosti

Sumerci u početku pišu jednom vrstom slikovnog pisma koje se poste-peno pojednostavljuje pretvarajući se u prvo ideogramsko pismo kojese ritmičnim utiskivanjem zašiljene pisaljke bilježilo u svježu glinenupločicu. Zbog specifičnog oblika ritmičnih ureza danas ovo pismo nazi-

vamo klinastim pismom - prvim pravim pismom u historiji.

Posebnu likovnuzanimljivost predsta-vljaju pečatni valjci koji

su utiskivani u svježu glinui čije maštovite predstave

i složene simboličke formeukazuju na razvijeno

promišljanje o svijetu.Relje nerijetko prikazuju

životinje sa ljudskimkarakteristikamakao u basnama.

PEČANI VALJAK IOISAK U GLINI



27

Nađeno je stotine i stotine pločica na kojima su zapisivana vjerovanja idogađaji koji će se kasnijom predajom preobraziti u mitove i nove religije,ali i svakodnevne stvari poput zaliha u riznicama, podsjetnika i školskihlekcija, pa i pisama. Postojale su biblioteke u kojima se čuvaju pločice,pa čak i službe prenosa slične današnjoj pošti.

Akađani

Oko 2470. p. n. e. prevlast nad područjem preuzima semitsko plemeAkađani koji prihvataju kulturu pokorenih Sumeraca. Iako Akađaninastavljaju sumerski stil, primjetno je razmekšavanje oblika i napuštanjeormalne apstrakcije ranijeg perioda. Već na portretu koji vjerovatnopredstavlja ujedinitelja carstva Sargona I primjetan je novi osjećaj zarealizam i ritmičnu obradu tekstura. Vladar preuzima božanskeosobine te umjetnik naglašava dostojanstvenu strogost karaktera.Nakon kratkotrajnog prelaznog razdoblja povratka Sumerske dominacije,oko 1800. pr. n. e. započinje razdoblje Babilonske države. Vrijeme velikog

vladara Hamurabija, osim u napretku državne organizacije obilježeno je i novim zamahom u umjetnosti i arhitekturi.

Asirci

I kada su Asirci zagospodarili ovim područjem vladajući između 1400.i 612. pr. n. e. ponovo osvajači prihvataju kulturu pokorenih. Zaista jeneobično kako se kanoni oblikovanja prilagođavaju novim zahtjevima.Asirci su ratničko pleme sa naglašenim kultom fizičke snage i agresivnosti.Sada dominiraju predstave vladara u slavi apoteoze (proglašavanjebožanstvom) i prizori iz rata i lova. Upravo se u ovim predstavama lovaosjeća da Asirci ne stvaraju tek reprodukcije starijih uzora. Ljudske figure

jesu modelirane tvrdo i ukočeno, ali predstave životinja odišu neviđenimnaturalizmom u pokretu, i izražajnim emocijama.

RELJEF RANJENE LAVICE IZ ARSUBANIPALOVE PALAČE,oko 660.g. pr.n.e.

Scena smrtno ranjene lavicekoja se ne predaje dok godu njoj struji život je najpo-znatiji primjer asirske umjet -nosti. Značaj ovog prizoranije samo u izražajnostiživotinjskog lika koji vam se

duboko ucrta u svijest za svavremena. Ovo je ujedno naj-cjelovitiji psihološki portret jednog ratničkog naroda injihovog sistema vrijednostikoji priznaje samo zičkusnagu, ali je spreman i odati priznanje srčanosti i dosto- janstvu poraženih.

PORRE SARGONA I

Naturalizam - prirodnost



28

Asirski kraljevi grade veličanstvene utvrđene palače od opeke obloženekamenim pločama ispunjenim reljefima. Najpoznatije palače su bileSargona II u Korsabadu i Arsubanipalova u Ninivi gdje su i nađeninajljepši primjeri reljenog kiparstva. Zidovi palača su ukrašeniniskim reljenim rizom rata, lova i pokornosti porobljenih naroda.Krilati bikovi sa ljudskim glavama čuvaju ulaze u gradove i palače.

Predstavljanje pet nogu ukazuje da Asirci prihvataju kubičnopredstavljanje likova kao kod Egipćana.

Perzijanci

Perzijanci 539.g. pr.n.e. osvajaju Babilon i osnivaju carstvo koje se u svojojpunoj snazi prostiralo od Indije do sjeverne Arike. ako da ne iznenađujenjihova sklonost za naglašavanje veličine i snage. Veličanstvena palata u

Persepolisu i danas zadivljuje mada su od nje ostali samo vitki stubovi us-mjereni u nebo kao dokaz svjedočanstava o raskošnosti perzijske arhitek-ture. Zidovi palate su bili prepuni reljea povorki vojnika u čijoj obradi

vidimo jasan asirski uticaj, ali je stilizacija životinjskih oblika i sklonostika detaljima pokazatelj miješanja sa drugim narodima iz centralnoazijskihstepa koji njeguju, već spomenuti, tzv. životinjski stil. Posebno majstorstvoPerzijanci iskazuju u obradi zlata i drugih metala.

Nakon što je Aleksandar Makedonski osvojio Perziju 331.g. pr.n.e., dolazido miješanja helenističke i perzijske kulture, ali će osobenosti perzijskogstila ostati prepoznatljive i po obnavljanju carstva, ali i u drugim kultura-

ma sa kojima dođe u dodir.

Ovaj pregled mesopotamske umjetnosti bi bio nepotpun ukoliko baremne spomenemo narod Hetita koji su živjeli na sjeveru Međurječja i bili poznati kao majstori obrade metala i keramike, te Feničane , koji saobala Sredozemlja ostvaruju trgovačke kontakte sa svim razvijenimkulturama i doprinose razmjeni ideja. Feničani su bili vješti pomorci, brodograditelji, staklari i proizvođači tkanina.Čak i ako nije potpuno tačan podatak da su oni otkrili alfabetsko pismo ,neporeciv je njihov doprinos usavršavanju i širenju prvog glasovnog pisma.

Po propasti asirskogcarstva, oko 600. p.n.e.

još jednom je procvjetalaBabilonska država.U stotinjak godina

postojanja izgrađen jeveličanstveni grad u koji

se ulazilo kroz svečanukapiju boginje Ištar koju

su krasili likovi životinjaizvedeni u tehnici

ocakljene opeke.

OSACI PALAČE UPERSEPOLISU

LAV SA IŠARINE KAPIJE



29

EGIPASKA UMJENOS

UANKAMONOVA

POSMRNA MASKA

Kult mrtvih

Kult mrtvih je najznačajnija karakteristika egipatske civilizacije.Kratkotrajni plodni periodi i stalna razdoblja umrtvljenosti prirode

jasno se zrcale u religiji i mitologiji prepunoj raznolikih božanstavai duhova. Komplikovano vjerovanje u kojem se prepliću božanstvo injegove personifikacije (Oziris bog prirodne snage nije samo gospodarNila on je sam Nil) pogoduje razvoju kulta araona, vladara carstva, kojise slavi kao “sin Sunca i njegovog tijela”. Ali, ujedno, araon je i sam bog

Sunca Ra i nakon smrti se vraća u svoj božanski oblik.Strogi propisi u oblikovanju

Druga osobina egipatske kulture je njena nepromjenjivost.Strogi, kanonizirani propisi likovnog predstavljanja samo jednom, uXVIII dinastiji za vrijeme vjerskog reormatora Eknatona, napuštajudominaciju tradicionalnog izraza da bi se po njegovoj smrtiumjetnost vratila na utabane staze.

ARHIEKURA DREVNOG EGIPA

Gradovi živih i gradovi mrtvih

Nakon ujedinjenja prijestonica Egipta postaje grad Memfis u delti Nila.ačnije bi bilo reći da tu nalazimo dva grada; grad živih i grad mrtvih.Dominacija kulta mrtvih ogleda se u tome što su naselja i svi objekti zastanovanje građeni od sirove opeke, dok u današnjoj Gizi nastaje gradmrtvih u kojem postepeno izrastaju piramide okružene hramovima imastabama (grobnice velikodostojnika) sve građeno u kvalitetnom ipostojanom kamenu. U unutrašnjosti mastaba je imala tri prostorije;kultnu prostoriju-kapelu, hodnik-serdab i grobnicu.

Uski pojas doline Nila, okružen beskrajem pustinje, od davnina je naseljen ljudskimzajednicama. Još u V st. p. n. e. ovdje su nas-

tajala umjetnički vrijedna djela. Teška borbas proljetnim poplavama Nila i potreba zaširom organizacijom poljoprivrede pogodujerazvoju krupnijih društvenih zajednica.Ovaj proces je okončan oko 3188. p.n.e. pod faraonom Menesom ujediniteljem oblastiGornjeg i Donjeg Egipta u jedno carstvo koje je kroz 30 dinastija i skoro 3 milenija, uzkratkotrajne prekide koji nisu narušilikulturni kontinuitet, predstavljalo naj-značajniju pojavu u ovom dijelu svijeta.

U historiji je uobičajenapodjela na periode starog,srednjeg, novog i kasnog

saitskog te ptolomejskogperioda. Ali, bez obzirana česte upade osvajača iprekide državnog konti-nuiteta, egipatska civiliza-cija predstavlja kulturnoi historijski zaokruženucjelinu čiji se kulturniobrasci nisu značajnijemijenjali kroz trimilenija trajanja.

Prvi faraon kojem je izgrađen piramida bio je Zoser , a graditelj ove piramideImhotep je kasnijevijekovima slavljenkao božanstvo.Zanimljivo je da po prvi putu historiji imamo zabilježenoime jednog arhitekte-graditelj

Čovjeka čije ime je zapisanomada nije ništa srušio ni pokorio već je gradio.

PIRAMIDA FARAONAZOSERA - oko 2800.g. pr.n.e



30

Piramide nastaju za vrijeme Starog carstva, postepeno se transormišućiiz stepenastih nadgrobnih humki u ogromne komplekse sa središnjimprostorijama i prekrivene poliranim kamenim pločama koje su seočuvale još samo na vrhu Kerenove piramide.

KOMPLEKS U GIZAHU –2700-2500. g. pr. n. e.

Za vrijeme IV dinastije nastaju: Keopsova (230x147 m), Kerenova iMikerinova piramida kao monumentalni simboli vladara starog carstvačiju snagu i moć nisu uspjeli doseći kasniji vladari. Poslije XII dinastijepiramide se rijetko pojavljuju. Moramo biti svjesni da ove građevine nisuuvijek bile u ovakvom okruženju; Mastabe, hramovi, popločani trgovi

i najveličanstveniji čuvar Sfinga (73x20 m) su doprinosili istovremenozastrašujućem i zadivljujućem utisku koji nas i danas obuzima.

PRESJEK KEOPSOVEPIRAMIDE

LUKSOR Hipostilne hramove

karakterišu gustinizovi stubova kojinose kameni krov.

PEĆINSKI HRAM RAMZESA II U ABU - SIMBELU



31

Kasnije se u Egipat sve češće javlja takozvana grobnica u stijeni. Odaje i

hodnici tih grobnica bili su izdubljeni u samoj stijeni brda (u krečnjaku ilipješčaru). Sav unutrašnji prostor nastaje klesanjem stijene: stupovi, relje,pa čak i vanjske arhitektonske orme su raščlanjeni dijelovi jedne kamenemase koja se ritmičnim uzdizanjem uklapa u prirodni okoliš.Za vrijeme “novog carstva” (XIII, XIX i XX din. od 1570-1085. p. n. e.)glavni grad postaje eba, a grobnice araona i hramovi se klešu u ka-menim brdima uz obalu Nila. Hram kraljice Hatshepsut, hram RamzesaII u Abu Simelu, hramovi u Luksoru i Karnaku predstavljaju najljepšeprimjere građevinarstva iz vremena kada je čovjek još uvijek ovladavaoarhitektonskim vještinama, ali je svoje neiskustvo nadoknađivaoidejnom kreaktivnošću i osjećajem za sklad ormi i prostora.

KIPARSVO

Egipatsko kiparstvo se odlikuje velikom i vrijednom produkcijom skulp-tura, od kolosalnih poput sfinge u Gizehu i Ramzesa II u Abu Simbelu,do malih glinenih kipića i fino rezanog nakita. Već smo rekli da su se

veoma rano uspostavile norme u predstavljanju pokreta i proporcija uumjetnosti. U kiparstvu je, zbog upotrebe tvrdog kamena poput granitai bazalta, još više potenciran tvrd i ukočen stav likova. Obrada detalja jepovršna i podređena utisku cjelovitosti i monumentalnosti zatvorenog

volumena skulpture. Sa druge strane skulpture robova i ratnika, izrađenekao pratnja araona nakon njegove smrti, kao manje bitne, najčešće seizvode u drvetu i mehkom vapnencu.Skulpture običnih ljudi sadrže mnogo više realističkih osobina i živosti,kao da umjetnik smatra da nisu dovoljno dostojanstvene da se predstaveu idealnim proporcijama. Skulpture su bojene živim bojama koje sudanas izbijedile, a nerijetko sadrže i inkrustracije od dragog ipoludragog kamenja. Na licima skulptura se često nalazeodređene karakterne crte lika kojeg predstavljaju,ali su to uglavnom tipizirane predstave

Faraoni i božanstva su

predstavljani u idealnimvanvremenskim proporcijamadok su kipovi robova i ratnikaslobodnije tretirani.

Statua pisara iz starogcarstva je negdje između.Čuvari magijskih znakova su poštovani i ovdje mu se odaje počast samom izvedbom utvrdom kamenu. Ali, naglašenzaustavljenost pokreta

usklađena sa životnim očima,čovjeka koji osluškuje faraono glas, na najbolji način pokazusnagu egipatskih umjetnika.

MIKERIN SA ŽENOMStaro carstvo

PISAR- Staro carstvo

HRAM KRALJICE HAŠEPSU – oko 1400.g. pr. n. e.



32

ličnosti, božanstva i položaja.

Samo za vladavine Ekenatona u XVIII dinastiji, kao proizvod njegoveborbe protiv tradicionalista predvođenih svećenicima, egipatski umjetnicipokazuju sposobnost da nadrastu kanone i stvaraju živopise, često kari-katuralne, predstave pune karakterizacije fizionomije i slobodnog oblika.Najljepši primjer ovog izraza je portret kraljice Neretiti.

No nakon Eknatonove smrti i povratka svećeničkog uticaja egipatskaumjetnost se vraća konzervativnim rješenjima.

Naprosto je nevjerovatan preobražaj umjetničkog tretmana za Eknatona.Koliko je čudesno pristajanje faraona da bude predstavljen sličan karika-

turi, tako je čarobna vještina umjetnika da na nov način komponuju forme.Savršeni prol Nefretiti se nastavlja u široki volumen kape naglašavajući gracioznost vrata zahvaljujući čemu drevna kraljica i danas predstavlja ideal ljepote.

Veoma je raširena i tehnika reljefa u kamenu. Zidovi, stupovi i unutrašnjost grobnica su bile ispunjene bojenim reljema čiji je sadržaj između ukrasa ilikovno-tekstualnog zapisa o egipatskoj svakodnevnici.

Ovakve palete su namjenjenešminkanju kipova u hram-

ovima. Na ovoj je prikazanvladar iz I dinastije Narmerkako potvrđuje svoju

vlast nad stanovništvom isimbolima Donjeg Egipta.Rano uspotavljeni kanoni

se ogledaju i u ikonogrfskoj perspektivi. Faraon, kao

nadnaravno biće prikazan je veći od ostalih likova.

PALEA ZA ŠMINKANJEKIPOVA SA RELJEFOMFARAONA NARMERA

EKNAON NEFREII

POVORKA SA POKLONIMA IZ HRAMA RAMZESA II U ABIDOSU

Konzervativnost:protivljenje svemu što

je novo, nastojanje da seočuva postojeći red



33

SLIKARSVO DREVNOG EGIPA

Kao u reljefima – i u slikarstvu drevnih Egipćana ne postoji jasna razlikaizmeđu likovne predstave i tekstualnog zapisa. Hijeroglifi, slikovno pismo

velike složenosti sadrži mnogobrojne simboličke predstave i višeznačjepojedinih crteža u zavisnosti od konteksta zapisa. Pa veliki broj crteža na

papirusu, zidovima hramova i grobnica ili čak tkaninama u koje je umota- vana mumija pokojnika, tek uslovno možemo nazvati slikarstvom.I u crtežima su kanoni predstavljanja naglašeni karakterističnim pozamasa licem u profilu, rontalno okrenutim grudnim košem i bokovima inogama, takođe predstavljenim u profilu.

Možda ponekada zanesenimonumentalnim egipatskimdjelima zaboravimo sagle-dati cjelinu umjetničkihdostignuća. Čudesni ukras-ni predmeti na svoj način govore o veličanstvenomumijeću i osjećaju zasklad detalja.

Ali tek kada obratimo pažnju na realističnost predstavljanja biljaka iživotinja, gdje umjetnik nije sputan pravilima, srećemo se sa izvrsnim posmatračima sposobnim za vrhunska ostvarenja. Egipatski umjetnikvlada linijom i oblikom. Međutim, njemu je važnije predstavljanjeideje (koncepta) od onoga što vidi jer vjeruje da ideje pripadajuvječnosti dok su svi oblici smrtni i prolazni.

ZIDNA SLIKA IZ NEBAMUNOVA GROBA U EBI IZ 18. DINASIJE

Dominantna je ikonograska perspektiva koja se karakteriše višestrukimuvećavanjem araona i bogova u odnosu na obične ljude. Umjetnik ni nepokušava predstaviti iluziju prostora i trodimenzionalnosti, on se zado-

voljava nizanjem događaja u više horizontalnih zona, kao u tekstu.

FRESKA U GROBU CHA IMERIE U DEYR EL MEDINIZ 18. DINASIJE

Monumentalno znači: veličanstveno, ogromno.

NAKI IZ

UANKAMONOVEGROBNICE



34

Nakon osvajačkog prodora Aleksandra Mekedonskog, Egipat postaje dio

helenističkog svijeta u kojem se miješaju antičke i istočnjačke kulture. Inakon Aleksandrove smrti Egiptom vladaju namjesnik Ptolemej i njegovipotomci. Dinastija Ptolemejevića vlada Egiptom od 305. do 30.g. pr.n.e.kada umire posljednja egipatska kraljica Kleopatra.U umjetničkom oblikovanju dolazi do prodora helenističkog izraza udjela posljednjeg perioda egipatske umjetnosti. Umjetnici lutaju izmeđutradicije i novih shvatanja pa često na slikama možemo primijetitiuporedo oba stila.

Zadaci:

* Uporedi mesopotamsko i egipatsko kiparstvo i arhitekturu.

Mada zatvorena i konzervativna, egipatska civilizacija je ostvarivala

brojne kontakte sa Perzijom, Fenikijom, Kretom i Grčkom razmjenjujućiiskustva i ostavljajući spomenike i remek-djela na divljenje narednim generacijama.nakon saitske dinastije vladara VIII i VI st.pr.n.e. i helenističkedinastije Ptolemeja Egipatska država konačno nestaje pretvaranjem u rimsku provinciju.

SLIKA NA PLAŠU MUMIJEIZ POLEMEJSKOG

PERIODA

SUD MRVIH IZ NAUNINE KNJIGE MRVIH

Božica Izida privodi Nauninu, muzičarku u hramu Amon-Ra, pred Ozirisadok božanstvo Anubis kontrolira vagu njenih djela. Prvobitno shvatanje daovozemaljski položaj i bogatstvo garantuju ulazak u drugi svijet, postepenose mijenja u vjerovanje da se samo moralnim životom prema božanskim propisima obezbjeđuje vječno blaženstvo.



35

EGEJSKA UMJENOS

Arheološkim istraživanjima tokom zadnja dva stoljeća dokazano je daantička Grčka civilizacija ne izrasta naglo i neočekivano iz mraka prethis-torije. Ne sporeći neponovljivost i snagu grčke kulture kao začetnička evrop-

ske civilizacije kakvu danas poznajemo, ovdje treba barem uputiti u posto-

janje razvijenih kultura koje između III i I milenija egzistiraju u područjuostrva Egejskog mora i Peloponeza. Kikladska, kritska i mikenska civiliza-

cija predstavljaju kulturno najprepoznatljivije zajednice iz ovog perioda.

KIKLADSKA UMJENOS

Najstarija od njih, civilizacija sa ostrva Kiklada zadivljuje prefinjenom ob-radom keramike i posebno malim mramornim idolima čija apstrahujućastilizovanost otkriva izvanredan osjećaj za oblik. Kipići su vjerovatno

vezani za kult ženske plodnosti, ali smisao za sintezu prevazilazi oblikenađene u paleolitu. Građevinstvo je još uvijek primitivno sa prostimredanjem kamenih gromada, ali na lokalitetu “roje?” na maloazijskojobali još iz III milenija može se uočiti osnova megarona, kuće sa po-dom, središnjom prostorijom i ulazom pokrivena dvoplošnim krovom,građevine koja će u arhajskoj Grčkoj ući u široku upotrebu.

KRESKA UMJENOS

Nešto mlađu, ali znatno razvijeniju civilizaciju srećemo na ostrvu Kreti.Ne prepoznaju se tragovi čvršćeg državnog ustrojstva mada je po svojprilici kralj grada Knososa imao veće ovlasti. Bogata pomorska i trgovačkazajednica, iz kontakta sa Egiptom i Bliskim istokom razvija samostalnu

kulturu začuđujuće ravnoteže i vedrine. Čak se oko gradova ne uočavajuni ortifikacijske zaštitne zidine. Umjetnost je u potpunosti proana,bez zastrašujućih sakralnih ili ratničkih prizora.

Kikladski idoli, III i IImilenij pr.n.e.Kikladi se smatraju najs-tarijom kulturom egejskogkruga. Mada poznaju obradubronze, društvo je dubokovezano uz neolitska shvatanjaIdoli sa ženskim obilježjima

ukazuju na očuvanost kulta“magna mater”, ali je osjećajza geometrijsko pojednostav -ljivanje sasvim nov. Na desnoj glavi, koja je bila dio veće gure, prvenstveno zadivljujesavršena obrada glačanogkamena. Jasno je da je apstrahiranje izbor umjetnika, ane rezultat nesposobnostida se oblikuje realistično.Značenje gure danas nam

je nepoznato, ali sklad prostih formi i dalje privlačineposrednom jednostavnošću

Pogledaj lekciju okiparstvu XX st.Uporedi Brancusijeveskulpture sa glavomsa Amargosa.

FRESKA SA PRIKAZOM RIUALNOG PRESKAKANJA BIKA IZKNOSOSA, oko 1450.g. pr. n.e.

Proano: obično, svjetovno,bez religioznog značaja.



36

FRESKA SA DELFINIMAU KRALJIČINOJ ODAJI

U KNOSOSU

Svugdje po palatamasrećemo koloristički

bogate i živahne slikerađene na svježem malteru

(ovo je prva upotreba freskotehnike) i maštoviti prikazi

svečanosti i detalja iz

prirode, sve u radosnomzanosu i jednostavnosti.

Za razliku od egipatskeukočenosti, motivi u

kretskoj umjetnosti iskreživotnim pokretom.Ukrasni motivi, ribe, hobot -nice i drugih bića postepeno

prerastaju u sve apstrakt -nije šare čiji oblik se kasnije prenosi bez razmišljanja o

izvornom značenju.

POSUDA SA MOIVOMHOBONICE

LOCR PALAEU KNOSOSU

VAZA SA PRIKAZOMŽEELACA

ZLANI PEHARIZ VAFIOA

Gradovi, ulice i palače čine ambijent otvorenih urbanističkih sklopovaprimarno prilagođenih ugođaju stanovanja. Palača u Knososu zadivljujeprostranošću i razigranošću zamrešenih odaja i stepeništa. Ovdje se i rađamit o labirintu i Minotauru (bik je na Kreti smatran za svetu životinju).Konstruktivne zamršenosti terasa, stepeništa i odaja tvore kompleks,namjenjen više ugodnom životu nego vladarskoj pompi. Kao da je važnija

borba protiv vrućine nego odbrana od vanjskih neprijatelja.

Pored trgovine, Kreta svoj razvoj ima zahvaliti prije svega majstorskojobradi novog materijala-bronce. Pehari, vaze i uopće predmeti primje-njene umjetnosti u bronci, zlati ili kvalitetnoj keramici ukrašeni reljeom ilibojenim ukrasima koji skladno prate oblik posude, čine jedan od najčešćih

izvoznih artikala Krećana i danas se iskopavaju duž Sredozemlja.



37

MIKENSKA UMJENOS

Posebno je zanimljiva podzemna Atrejeva grobnica (zbog nakitanađenog pri iskopavanju pogrešno smatrana za riznicu) iz1300 –1250.g. pr.n.e. sa jajolikim svodom od pravilnihkamenih prstenova čija je izrada izuzetno precizna .

ULAZ U AREJEVUGROBNICU

LAVLJA VRAA NAMIKENSKIM ZIDINAMA

PLOČICA SA ZAPISIMA U¨LINEARNOM PISMU B¨

Nakon zamiranja kretskekulture iz prvobitnog

slogovnog pisma, pod uticajemmikenjana razvija se ¨linearn pismo B¨ čijim dešifrovanjem je utvrđeno da predstavljavarijantu starogrčkog jezikačime je ukazano na kontinu-

itet uticaja egejskih kulturana kasniji razvoj Grčke.

Du gi hodnik urezan u brdo vodi do ulaznih vrata iza kojih senalazi kružna prostorija izgrađena koncentričnim redovima

kamenih blokova iz koje se dalje ulazi u bočnu grobnu prostoriju manjih dimenzija.

LOCR I BOČNI PRESJEKAREJEVE GROBNICE

Istovremeno, na kopnu uz obale Peloponeza, duboko prožeta kretskim

uticajem izrasta civilizacija po njenom najvećem gradu nazvana mikenska.Njeno stanovništvo čine uglavnom arijski narodi doseljeni sa sjevera kojiprihvataju kretsku kulturu, ali mikenska civilizacija je ratnička i prožeta

vojničkim duhom. Gradske zidine su oklopljene zidinama od nepravilnihgromada čije su dimenzije kasnije izrodile legendu o radu nadljudskihkiklopa pri njihovom nastanku.



38

Zlatarstvo jenajvrijedniji proizvodmikenske umjetnosti.

Zlatne pogrebne maske predstavljaju najpoznatije

i najzagonetnije tragove

ove civilizacije.Također se oblikuje u bronzii keramici, ali uglavnom

tek kao nastavak kretskihdostignuća.

ZLAOM UKRAŠEN MAČ

Nakon što su oko 1400. p.n.e. gradovi na Kreti razoreni u snažnomzemljotresu, Mikenja preuzimaja nadzor nad okolnim ostrvima itrgovinom. Osim u arhitekturi koja se odlikuje snažnom težnjom zamonumentalnošću i u gradnji palača i grobnica, mikenska umjetnostu potpunosti izvire iz kretske tradicije. Razlika je primjetna u češćim

prizorima lova i ratova, ali vremenom stil postaje sve shematičniji.Živopisne kretske figure se počinju svoditi na sve apstraktnije orme ukojima ornamenti postaju dominantni. Razloge za opadanje izrazamožemo pronaći u samom mentalitetu ratničkih mikenjana, ali i utrgovini sa Sirijom i Egiptom odakle dolaze predmeti umjetničkeizrade sa naglašenom stilizacijom.Provalom novih plemena sa sjevera oko 1100. pr. n. e. gasi se i ovacivilizacija, ali egejske kulture ostaju kao prototipovi na kojimaće se razviti civilizacija Helade (antičke Grčke).

KASNOMIKENSKAPOSUDA, oko 1200. p.n.e.

Motivi preuzeti iz kretskeumjetnosti gube životnost

i pretvaraju se u stilizirane predstave ispunjene orna-

mentalnim površinama.

AGAMEMNONOVAPOSMRNA MASKA



39

GRČKA UMJENOS

Grčku civilizaciju danas doživljavamo kao vrijeme oblikovanja osnovnihnačela zapadnog svijeta. U dugogodišnjem razvoju duhovne kulture, kojiGrčka kultura obuhvata, ukupne rezultate nauke, lozoje, umjetnosti, ali i

društvenih odnosa, Grci stvaraju norme i pravila koje generacijama prih-vatamo kao istinske vrijednosti. Posebno u periodu između V i IV stoljeća

nastaju vrhunska djela likovnog stvaralaštva zasnovana na jačanju svijestio čovjekovoj vrijednosti i slavljenju životne snage. Grci poznaju dostignućaistočnih civilizacija i prihvataju mnoge elemente njihovih kultova, ali ih prevode u jednu mnogo humanističkiju formu. Predstave božanstava postaju potpuno antropomorfne, a mitovi su puni prizora u kojima seljudi uspijevaju othrvati volji bogova zahvaljujući razumu i lukavstvu.

PROOGEOMERIJSKI I GEOMERIJSKI SIL

Razdoblje između XII i VIII st.p.n.e. obilježava propadanje kretske i mik-enske baštine nakon najezde dorskih plemena oko 1200. pr.n.e. pred čijomratničkom surovošću dio starosjedilaca bježi na obale susjedne Anadoli-

je gdje se kasnije razvijaju jonski gradovi u kojima se očuvala ljupkost imaštovitost umjetničkog izraza. Upravo na ovim mjestima se nastavljastvaralačka aktivnost iz koje će izrasti sjeme veličanstvene heladske kulture.Doransko pleme u početku nije u stanju asimilirati starosjedilačku umjet-nost koja je ionako bila u silaznoj putanji nakon vrhunca ostvarenog ukritskoj i mikenskoj kulturi. Ipak, u pojedinim regijama se održavazanatska aktivnost u obradi metala i keramike, zahvaljujući čemusu se održali tehnološki postupci koje je sada samo trebalo

iskoristiti u materijalizaciji novih ideja.

Pod pojmom Grčka umjet -nost podrazumjevamodosege heladskih plemena na području Grčkog kopna, Jon-

skih otoka, Male Azije i južneItalije u periodu od najezdeDorskih plemena sa sjeverau Peloponezu XI st. p. n. e., pa sve do propadanja nakonosvajanja Aleksandra Make

-

donskog i dolaska Rimljana uI st. p. n. e.U analizi likovnogstvaralaštva Antičke Grčkeuobičajena je podjela na:Protogeometrijski stil (doXst.) geometrijski stil (X-VIII st.),arhajski period (650-480),strogi stil (480-450),klasiku (450-330) i

helenizam (330-30.pr.n.e.)

Stanovnici Peloponeza iokoline sami sebe nazivajuHeladima dok su Grcisamo jedno od plemena,ali su Rimljani sve ljudesa tog područjanazivali Grcima.

Dugi period srastanja novihi starosjedilačkih naroda terazvijanje svijesti o pripad-nosti jednoj kulturi rezultirao

je u VIII st. sviješću da su onipripadnici jednog naprednogheladskog naroda nasuprotmucavim barbarima kojine govore grčkim jezikom.Međutim, dugotrajno obra-

zovanje društvenih zajed-nica rezultiralo je razvojemsamostalnih gradova-državakoji imaju različita uređenja ičesto dolaze u sukobe, ali i di-

jele mnoge zajedničke vrijed-nosti - posebno u umjetnosti ireligijskim maniestacijama.GROBNA AMFORA

U PROOGEOMERIJSKOM SILU

Antropomornost jesličnost ljudskomobliku.



40

Ovo prvobitno razdoblje razvoja grčke civilizacije je obilježeno stalnimsukobima pa je razumljiva sasvim rijetka pojava umjetničkog stvaralaštva.Strogost svakodnevnog života se prenosi i u umjetnost.Pogrebne amore se prekrivaju geometrijskim ukrasima, svakinaturalistički motiv je zamjenjen prostim pravilnim geometrijskim

tijelima lomljenim ili neprekidnim.

ek u VIII st. na atenskim amorama se javlja ljudski lik, ali još uvijekunutar gemetrizirajućeg stila: među pojasevima apstraktnih motivaprikazane su pljosnate crne figure u krajnje shematiziranoj gesti.

Krajem ovog razdoblja jačaju kontakti sa sirijo-asirskim narodima štorezultira prodorom maštovitih i slobodnijih motiva (stiliziraneživotinje i jak kolorizam) u grčku umjetnost. U početku mali,a kasnije sve veći (i preko realne visine) likovi ljudi postajusve češći motiv u antičkoj umjetnosti.Uporedo se može primijetiti razvoj tehnologije obrade bronze. Grčkaumjetnost postepeno ormira stil i tehniku po kojoj će biti zapamćena.

POGREBNA AMFORASA SILIZIRANIM

LJUDSKIM FIGURAMA

BRONČANAFIGURA KONJA U

GEOMERIJSKOM SILU

HERKUL PROIV KENAURA

Slika na vazi iz razdoblja“crnih figura”



41

ARHAJSKI PERIOD

Do suvislog i vlastitog izraza u umjetnosti dolazi u takozvanom arhajskomrazdoblju između 650. i 480. pr. n. e. Ovo je period koji je prije svegaobilježen konačnin organizacionim definisanjem gradova-država i bezobzira na proturječnosti despotskih i stanovitih demokratskih uređenja,

dovodi do oslobađanja individualnosti. Kao da se oslobađa stvaralačkamaštovitost koja je u svim prethodnim civilizacijama bila podređenaprogramskim i kultnim zahtjevima.

Neiscrpna riznica grčke mitologije traži likovnu materijalizacijuomogućavajući umjetnicima razvijanje vlastitog stila i izraza koji postajeprednost pa mnogi od njih po prvi put u historiji potpisuju svoja djela.Na vazama se razvija tzv. stil crnih figura, ljudski likovi se i dalje slikajusiluetno u crnoj boji, ali već je očito nastojanje da se ugrebanim bijelimlinijama obrade detalji mišića i opreme.Sličan rezultat je i u kiparstvu koje doživljava potpunu afirmaciju.Nage figure mladića kourosi i djevojaka kore koji najvjerovatnije pred-

stavljaju bogove Apolona i Atenu u početku su rađeni u drvetu pa ikasniji primjeri rađeni u kamenu zadržavaju ukočenost isimetričnost neophodnu pri obradi drvenih trupaca.Kiparstvo u cijelom periodu grčkog stvaralaštva ostaje neposredno vezanoza graditeljstvo. Hramovi kao vrhunci grčkog nastojanja da objedinestrukturalnu monumentalnost i harmoničnost nose cijelom svojomslobodnom površinom reljee i skulpture.

Arhitektura i urbanizam

Grčki gradovi su najčešće podijeljeni na agoru, administrativni centar

sa trgom, i akropolu, vjerski centar sa hramom namijenjenim božanstvuzaštitniku grada. Akropola se, uglavnom nalazi na uzvisini. Hram nosistepenasta platorma, stilobat, na koju se nastvlja niz stupova oko cijelegrađevine. Stupovi nose horizontalni arhitrav koji sa krovnim plohamatvori trougao zabata. Zabat nosi reljee sa mitološkim predstavamadajući konačan akcenat cijeloj građevini.

Blagi smiješak na licima poznat kao arhajskiosmijehje predstavljaosimbol životne snage.Kasnija rješenja pokretomnoge u prostor ili nekimdetaljem (naglašenimarhajskim smiješkom) nastoje prevazići ovu beživotnost, alitek upotreba bronze u izradiskulptura u prirodnoj veličiniomogućuje nesputaniji pokretu prostor koji će u klasičnom

razdoblju doseći vrhunac grčke izražajnosti.

KORA KOUROS

Rekonstrukcija dorskoghrama božice Aajena otoku Egini

Hramovi su, kao i kipovi, prvobitno građeni u drvetu

pa mnoga njihova rješenjanose sjećanja na prvobitnimaterijal. U unutrašnjostise nalazi naos ili cella ,u kojoj je smješten kipbožanstva kojem je posvećen hram.



42

ri arhitektonska stila

Već se u arhajskom razdoblju definiraju sva tri arhitektonska stila poznataGrcima i čije se osobine prvenstveno izražavaju kroz oblik stupa.

DORSKI, JONSKI I KORINSKI KAPIELI

Dorski stil je strog i masivan. Stup je neposredno položen na stilobat,uzdužno je izbrazdan sa 16 do 20 kanelura, a na kapitelu se završava saehinom i abakom, koji sačinjavaju jednostavan i snažan kapitel.Prvobitno je dorski stil dominantan u gradnji i svojom

jednostavnošću i monumentalnošću simbolizira snagu.Jonski stil nastaje u Joniji i rjeđe se sreće u kopnenoj Grčkoj. Odlikujese vitkijim stupom položenim na okruglu stopu, kanelure su dublje igušće, a završava se karatkterističnim kapitelom u obliku dvije simetrične volute. Dorski arhitrav je kompaktan sa jasno dierenciranim nizomtriglia i metopa dok je na jonskoj vertikalnost naglašena horizontal-nim užljebljenjima i neprekinutim rizom iznad. Jonski stil doživljavamo

kao simboliziranu eleganciju i ženstvenost i rječito pocrtava razlike uumjetničkom karakteru Jonske i kopnene Grčke.Korintski stup jednak je jonskom u svemu, osim u obliku kapitela.On je ukrašen stilizovanim lišćem akanta čiji se listovi savijaju islikovito prepliću. Građevine sa ovim stupom češće nastajutek u periodu Rimskog carstva.

Proračunatim geometrijskimodnosima, zasnovanim nazlatnom presjeku nastoji se

postići proporcionalizirana

jednostavnost izraženaracionalnim matematičkim

vrijednostima kao ideali dokaz moći razuma da

obuzda prostor.

ZEUSOV HRAM - Paestum

Zlatni rez je ljudskom okunajljepša asimetrija kod

koje se manji dio presjekaduži odnosi prema

većem kao veći dio prema cjelini.

AC:BC = BC:AB



43

DEALJ FIDIJINOG

FRIZA SA PARENONA Savršena ravnoteža realizmareljefa i arhitektonskih eleme-nata, nježna modelacija obliki tekstura na do tada neviđen proporcionalnim likovima, alikoji zadržavaju onu arhajskusuzdržanost i ravnotežu,zahvaljujući Fidiji, predstav -ljaju ideal svakog narednogumjetničkog izraza inspirisan

antičkim klasicizmom.

KARIJAIDESA EREHEJONA

KLASICIZAM

Vrhunac svoje umjetnosti Grčka doživljava u periodu 450 - 330.g. pr.n.e.obilježenom odbranom od persijske najezde i peloponeskim ratovimaizmeđu demokratskih polisa sa Atinom na čelu (Delski savez) i Spartom predvođenih aristrokrtskih polisa. Atina postaje predvodnik i uumjetničkom oblikovanju, posebno za vrijeme Periklovevladavine i gradnje kompleksa atinske Akropole.

Mada su mu graditelji Iktin i Kalikrat, najsnažniji pečat na centralnomhramu Partenonu ostavlja kipar i rukovodilac cjelokupne gradnje Fidija stvarajući vrhunska djela grčke umjetnosti. 159 m neprekinutog riza saprikazom Panatenejske povorke sa darovima boginji Ateni oko čitavog

hrama, ogromna skulptura u “hrizeleantskoj” tehnici (kombinacija zlatai slonove kosti) Atene koja je u ruci držala figuru u prirodnoj veličinipostavljena u unutrašnjosti cele (danas uništena), samo su najpoznatijadjela Fidije koji slovi za najznačajnijeg antičkog umjetnika.Kasnija dogradnja Erehejtona sa šest stupova u obliku žena (karijatide) tedrugih objekata oblikovalo je uzvisinu Akropole u vrhunskispomenik ljudskog duha i umjetnosti, danas, nažalost,opljačkan i rasparčan širom svjetskih muzeja.

O dosezima grčkog slikarstva možemo samo nagađati jer su sve zidneslike danas uništene. Jedino nam mogu pomoći primjeri slikarstva na va-zama. U klasičnom razdoblju figure postaju svijetle okružene elegantnimkonturnim linijama. Konačno je ostvarena harmonija figura i ornamenata.Sami keramički oblici se usložnjavaju tvoreći veću površinu za crtež.Boje su uglavnom: bijela, crna, oker i crvena.Klasični period se odlikuje savršenom obradom i suzdržanim oblicimau svim vidovima oblikovanja. Mnogi će kasniji umjetnički pokretiklasicizam proglašavati uzorom, ali će im upravo nedostajationa nenametljiva proporcionalnost u ideji i izrazu. SLIKARSVO NA VAZI



44

DISKOBOLOSrimska kopija Mirona

oko 450. pr.n.e.

DORIFOROS (kopljonoša)Rimska kopija Poliketa,oko 440. g.pr.n.e.

Grci teže idealnom,harmoniji svih dijelova. Ali to nije prosti odnos

materijalnih veličina.Izreka: u zdravom tijelu zdravduh, upravo naglašava sklad -nost klasicističkih ostvarenja.I sam Poliklet, za koga sesmatra da je denisao kanone proporcionalnih odnosa u grčkom glave i tijela 1 : 8, gfovori o tome da se kanonioblikovanja ne moraju strogo poštovati.Tako čak i tehnicizmu i intele-ktualnom promišljanju skloniGrci priznaju da se umjetnostne može svesti u racionalnezakonitosti materijalnihvrijednosti već da onaobitava i u sferamanesvjesne inspiracijei nečega što sene može naučiti.

Grčke skulpture i danas zadivljuju vještinom i skaldnošću izrade.Mada su prividno realistične, one su nastajale na istom principu kao i

hramovi. Ideal lijepog se izražava kroz sklad proporcijasukladno matematičkim vrijednostima.

Skulptor često koristi geometrijske principe zlatnog rezaoblikujući idealne likove. Slijedeći antičke uzore i danas

nastojimo doseći “idealne proporcije” u nastojanju da

budemo lijepi kao Apolon ili kao Venera.

Čovjek je mjera svih stvari.

Protagora (485 - 420.g. pr.n.e.)

Karakternapozorišna maska

kontrapost: usklađenaravnoteža dva pokreta

tijela, oslonac težinena jednu nogu



45

HELENIZAM

Ratovima razjedinjena heladska plemena su predstavljala lagan plijen zaratnička makedonska plemena 338.g. pr.n.e. nakon bitke kod Heronejecijela kopnena Grčka je pala pod vlast Filipa Makedonskog. Njegov sin,Aleksandar Makedonski, nastavlja osvajanja stvarajući do tada neviđenocarstvo. Aleksandrova osvajanja prednje Azije i sjeveroistočne Arikedoprinose širenju grčke kulture i umjetnosti. Aleksandrija, Antiohija,

Pergam i Rodos postaju glavni centri i žarišta širenja helenske kulture.Istovremeno dolazi do miješanja dominantne grčke kulture sa azijskimi egipatskim elementima i mada iz ovog spoja nerijetko izrastaju

vrhunska djela neobične privlačnosti, ovo je period odumiranjaklasicizma kao vrhunskog dometa grčke kulture.

Grobnica vladara Mauzoleja jkarakterističan primjer mješa grčkih i egipatskih arhitekton-

skih rješenja, ali i snažnijeg

kulta mrtvih neuobičajenogu grčkoj kulturi.

GAL NA UMORU- Rimskakopija

U klasicizmu se izbjegava svakemocionalna naglašenost, a uhelenizmu samo rijetki umjet -nici ne zapadaju u patetičnost.Patnja i izgubljenost pobjeđenratnika sada je dobro poznata pokorenim Grcima.

Ona klasicistička uravnoteženost zičkog i duhovnog izraza na

skulpturama u helenističkom periodu nestaje i ustupa mjesto prenaglašenosti pokreta i emocional -

nog stanja (Laokonova skupina) štonam danas djeluje patetično.

LAOKON I SINOVI (deta

MAUZOLEJ UHALIKARNASU-Rekonstrukcija

146. pr.n.e. Grčka pada pod vlast Rima, ali ponovo grčka umjetnost nadras-ta osvajača dajući neizbrisiv pečat helenizma dugotrajnoj rimskoj imperiji.Duboko ostavljajući tragove kroz naredne vijekove i prenoseći svojevrijednosti i ideale na buduća pokoljenja, grčka umjetnost i danas predstavlja jedna od osnovnih elemenata evropske civilizacije.

Grčki stvaraoci više nisu predstavnicisamostalne kulture i sigurnogdruštva, oni sada postaju puki trgovcikoji više teže da zadovolje ukus nar-aslog tržišta nego što oblikuju djela

dostojna svojih prethodnika.ehnička vještina i dalje zadivljuje, ali više je ne prati težnja za uzvišenim,za izražavanjem ideje. Umjetnikpripada pokorenom narodu inema više ideala koji ga podstiču;on počinje razmišljati samo ozadovoljenju želja naručilaca.

VENERA MILOSKARimska kopija (detalj)



46

ERUŠĆANI

Etrušćani (Etrurci), drevni narod (1 milenij pr.n.e.) nepoznata porijekla,sa centrom u srednoj Italiji (Toskana). Od 3. st. pr.n.e. pod vlašću Rima, nakoji su kulturno utjecali. Pod Grčkim utjecajima razvili osebujnu umjetnost(grobnice sa zidnim slikama, hramovi, plastika, nakit).

Etrušćanska civilizacija predstavlja jednu od najneuhvatljivijih pojava uantičkoj umjetnosti.Etrušćani se iz nepoznatih područja Male Azije i Bliskog istoka početkom1. mil. pr.n.e. naseljavaju u unutrašnjosti Apeninskog poluostrva.Okruženi grčkim kolonijama i u stalnom kontaktu sa njima (neke odnajdragocjenijih grčkih vaza nađene su u etrušćanskim grobnicama),Etrušćani su ipak uspjeli sačuvati vlastiti pogled na svijet.

SARKOFAG OD ERAKOE SA PRIKAZOM BRAČNOG PARA

Procvat ove civilizacije počinje oko 700. godina pr.n.e. Kao i Egipćani,Etrušćani imaju snažno razvijen kult mrtvih, ali unutrašnjost grob-nica otkriva jedan optimističan pogled na zagrobni život, Gotovo svaumjetnička produkcija je vezana za ukrašavanje i opremanje grobnica,a likovi su dostojanstveni i veseli.

VUČICA, oko 500.g. pr.n.e.

Vučica predstavlja odličan primjer etrušćanske vještine

obrade bronce, ali i ličnogizraza kulture koja je ost -

varivala bliske kontakte saGrčkom i nastavila se kroz

Rimsku civilizaciju. Kasnije,u renesansi, dodane su dvije

dječije gure kao simbolilegendarnih osnivača Rima.

KANOPOS-posuda zapepeo umrlih

Zatvorene oči i ustau smirenoj grimasinaglašavaju pokojnikovu

opuštenost i neopterećenostžalošću za ovozemaljskim

životom.

Gradovi su građeni po pravougaonom

tlocrtu i ulicama ori-

jentisanim smjeromistok-zapad i sjever-jug.Stanovništvo živi uinsulama , višespratnimzgradama namijenjenimzajedničkom stanovanju.

ISKOPINEERUŠĆANSKOGGRADA



47

I o etrušćanskoj arhitekturi više znamo zahvaljujući grobnimgrađevinama, jer su za gradnju grobnica upotrebljavali kamen, dok suhramove i kuće gradili od trošnijih materijala kaš što su drvo i opeka.Etrušćani, prvi u ovom dijelu svijeta, umjesto ravnog stropa na gredama

i stupovima uvode obli ili polukružni svod i lukove između stupova.Grobnice su ili uklesane u stijeni ili polukružno oblikovane od kamenihploča u obliku tumula i veoma su slične onima u Kreti i Mikeni.

Česti su prikazi grčkihbožanstava (posebnorazvijen kult Apolona),ali u prepoznatljivoj obradi.

Tako i u kiparstvu koje seuglavnom javlja na krovnomvijencu hramova od kojih jenajpoznatiji i onaj sa hramaPortonaccio u Veiju iz VI-Vst. pr. n. e. Statua Apolona knajočuvanija iz skupine gur pokazuje srodnost sa jonskimstilom, ali sa originalnometrušćanskom linearnomobradom.

APOLON IZ VEIIA, oko500.g. pr. n. e.

FRESKA IZ GROBNICE

Fresko tehnika se dovodi dosavršenstva tako da su i danaslike iz etrušćanskih grobnicasačuvane u izvornoj svježini.

UNURAŠNJOS ERURSKE GROBNICE

Etrušćanski hramovi podsjećaju na grčke, ali na svim dijelovima građevine

i u izboru materijala prepoznajemo samostalna rješenja i varijacije.Pokušaj nabrojati razlike u obliku i skulpturalnom rasporeduizmeđu grčkih i etrušćanskih hramova.

REKONSRUKCIJA HRAMA IZ OSKANE

Nakon što je Rimsko pleme osvojilo cjelokupno Apeninsko poluostrvo,kao što je naglo izronila iz tmina historije, Etrušćanska kulturakao i cjelokupno pleme se utapa u rimsko društvo i nestaje.I mada su mnoga njihova dostignuća prihvaćena i razrađena u Rimskojcivilizaciji, možemo utvrditi da je etrurska kultura imala snage zamnogo veće rezultate, ali ne i sreću.



48

Rimska umjetnost je, suprotno grčkoj, umjetnost aristokracije bez čvršćeguporišta u mješavini naroda i kultura pod vlašću Rima. Tek za Augustovograzdoblja (43. p.n.e. - 14.n.e.) u umjetnosti se oblikuju naznake vlastitogizraza, ali to je već vrijeme kada počinje dugotrajno samourušavanje i propast Rimskog carstva.

Česta je zamjerka da Rimljani nisu ništa novo stvorili u umjetnosti osim štosu kopirali grčka djela. Međutim, mora se shvatiti da oni nastavljaju jednukulturu čiji je vrhunac već ostvaren u klasičnom razdoblju i koja je istrošilastvaralački i idejni potencijal u obliku u kojem je postojala, posebnou situaciji izgubljenog oslonca u pokorenom grčkom društvu.

ARHIEKURA RIMLJANA

Sa druge strane, ispod prividne neoriginalnosti nerijetko nailazimo nazadivljujuća ostvarenja, naročito u arhitekturi. Iako su svi konstruktivnielementi preuzeti sa etrurskih i grčkih građevina u arhitekturi se prven-stveno javlja samostalan rimski izraz koji se ogleda u monumentalnosti

i uklopljenosti arhitekture u urbanističku cjelinu grada.Racionalni duh graditelja

Dakle, ne samo pri gradnji hramova za latinizirana grčka božanstva, veći u mnoštvu novih gradskih sadržaja (arene, pozorišta, terme, akvadukti,slavoluci, ljetnikovci, palače, bazilike...) nastaju građevine sa jasnomprepoznatljivošću oblika i unkcije. Grad se definiše kao jasno profiliranacjelina sa pravougaonom osnovom ulica i orumom (trgom) u sredini.Širom ogromnog carstva izrastaju gradovi povezani mrežom dobrihputeva - još jednim čudom rimskog građevinarstva.

Tokom III st. p.n.e.Rimljani su zagospodarili cije-lim Apeninskim poluostrvom.Disciplinirano ratničko pleme,zahvaljujući organizacionom ivojničkom ustroju, ne samo da

pokorava brojnije Etrurce negoi asimilira etrursku kulturu,

izraslu u kontaktu sa, također pokorenim, grčkim kolonijama

na jugu. Bliskost etrurske i grčke kulture može objasnitizašto su, nakon pokoravanja

cijelog Sredozemlja,Rimljani tako zdušno

prihvatili grčka dostignuća prostorno ih prenoseći

širom svog carstva.

Rimska božanstva sveviše liče na grčka.Grci uče djecu Rimljana, grčka

umjetička djela će postatinajtraženiji ukrasi

rimskih kuća.

Elementi su etrurski i grčki,ali je osjećaj za prostor i

dimenzije izvorno rimski.

Nimes: Pont-du-Gardakvadukt (vodovod)

Rim: Hram Fortune Virilis

Rim: Hram Veste

RIMSKA UMJENOSRIMSKA UMJENOS



49

Zahvaljujući praktičnom duhui tehničkoj vještini rimskihgraditelja, te usavršavanjuproizvodnje i upotrebe be-tona, građevine postaju sveprostranije sa sve raznolikijim

svodovima. Etrurski polukružnilukovi i kupolasti svodovikombinovani sa grčkim stilovi-ma stvaraju upečatljiva rješenja.Najljepši primjer je Panteon,hram za statue božanstava, samonumentalnom kupolomiznad cijele prostorije.

itov slavoluk

Panteon

(lat. Colosseum – golem)

Unutrašnjost Panteona prema

slici italijanskog slikaraPanninija iz 18. st.

Amteatar Kolosseum je građen za careva Vespazijana i Tita (75-80.).Eliptična građevina je visoka 57 m, i duga 188 m sa duže strane.Primao je oko 50 000 gledalaca gladijatorskih borbi. Na svakomod četiri sprata nalazi se 80 arkadnih otvora povezanih, jednimiznad drugih, dorskim, jonskim i korintskim stubovima teredom korintskih pilastra (polustubova) na četvrtom spratu.Kombinacijom elemenata različitih stilova, npr. jonskog ikorintskog rimljani stvaraju tzv. kompozitni kapitel kojivremenom postaje dominatan na rimskim građevinama.

Drevna arena prekrivena pijeskom je stajala nakompleksu podrumskih hodnika i kanala.Tako da se za nekoliko minuta središnji prostormogao napuniti vodom i gledalištu prirediti prava pomorska bitka (Naumanija). Dok se posebnim napravama podizala cerada nadrvene kolce koja je štitila gledališteod sunca i kiše.



50

KIPARSVO

U kiparstvu se uglavnom izrađuju zanatske kopije grčkih skulptura, alita su djela najčešće nastala bez stvaralačkog impulsa. Danas je njihovanajveća vrijednost u tome da olakšavaju predodžbu o tome kako su izgle-dali nestali originali (vidi dio o grčkom kiparstvu).

Samo u portretnim skulpturama (poprsjima ili statuama) razvija sestanovita samostalnost i umjetnička vrijednost. Po ugledu na Etrurce,Rimljani su u vosku otiskivali i izrađivali portrete pokojnika stavljajući ihna počasna mjesta u svojim domovima. Kasnije se ti likovi ljevaju u broncii klešu u kamenu. Na trgovima se također postavljaju statue careva saobilježjima heroja. Racionalni duh Rimljana u portretima traži što jasnijurealističku karakterizaciju, bez suvišnog uljepšavanja i idealiziranja.

GAJ JULIJE CEZAR HADRIJAN

BRAČNI PAR - iz periodaRepublike

KONSANIN

AUGUS IMPERAOR

Grčka umjetnost teži općem. Atinsko demokratskodruštvo naglašava značaj zajednice i zajedničkihideala. Grčke skulpture rijetko ističu individualnecrte lica i drže se kanonskih proporcija čak i kadažele predtaviti stvarnu ličnost.Kod Rimljana, posebno u doba careva, veliča seindividualna snaga. Poštuje se kult predaka i ističe porijeklo od značajnih pojedinaca. Tako se insistirana što vjernijem predstavljanju portretisane ličnosti.Posebno na carskim portretima koji su izrađivaniu više primjeraka i slani u gradove širom carstva.

Nastojanje da se ostvari sklad oblika i realističnostiuz savršenu materijalizaciju tijela i odjeće, ali isuptilno ispitivanje zionomije daju ovim portretima umjetničku vrijednost.Rimsko kiparsvo je manje težilo trodimenzinalnom potenciranju forme, a više poigravanju efektimasvjetlosti i linearnim konturamakao slikarskim efektima.



51

Ipak, osim tehničke i umjetničke vrijednosti, ovi portreti imaju i svoju doku-

mentarnu vrijednost ako upotrijebimo malo volje da proniknemo kroz oka-

menjena lica i u pogledu ili pokretu glave prepoznamo karaktere careva. Odratnika, intelektualaca i kukavica do Konstantina, posljednjeg rimskog carau čijem pogledu se osjeća svijest o neumitnom propadanju imperije. Kao štonaglašavanje očiju na njegovom portretu jasno ukazuje na Konstantinovookretanje istočnjačkim uticajima odakle dolazi i nova, kršćanska religija.

ARA PACIS AUGUSAE - detalj riza

Realističko insistiranje rimskih kipara se još jasnije ogleda u reljefima,čije su najčešće teme prizori iz ratnih osvajanja. rajanov stup. itovslavoluk, kao i reljefi na bočnim stranama sarkoaga te medalje i likovina novčićima neraskidivo su uronjeni u grčku i helenističku tradiciju, alisa jasnim nastojanjem da se ostvari realizacija vlastite ideje. Posebnomljepotom se izdavaja relje na Are Pacis izgrađenom za vrijeme Augusta.

SLIKARSVO

I u slikarstvu se kopiraju grčka i helenistička djela uz upotrebu reskotehnike naučene od Etrušćana, ali i enkaustičke tehnike (obojeni i to-pljeni vosak), a ubrzo se sve češće slika mozaičnom tehnikom koju rimskiumjetnici tehnički i koloristički usavršavaju. Najveći broj slika nađen je upepelom zatrpanim Pompejima i Herakulanumu tako da danas možemo

veoma kvalitetno rekonstruisati osnovne karakteristike rimskog slikarstva.U temama dominiraju narativne figuralne kompozicije (mitološke sceneiz Ilijade i Odiseje, alegorijski prizori) vjerovatne kopije grčkog slikarstva,ali i, kod Grka nezastupljene pejzažne i iluzionističke, slike sanaglašenim dekorativnim elementima.

Na Trajanovom stupuniže se spiralni reljef nakojem je prikazan pohodrimljana protiv Dačana.

RAJANOVSUP

Žrtvenik mira, građen između 13. i 9. godine p.n.e., djelo je sa političkom porukom. Oktavijan izlazi kao pobjednik iz sukoba nakon ubistva Gaja Julija Cezara. Proglašava se prvim rimskim carem i dobija naziv August.Žrtvrenik mira je podignut nakon pobjeda u Galiji i Španiji kao simbolrazdoblja mira i veličanja moći Imperatora i najvećeg carstva.



52

Uobičajeno je da se rimsko slikarstvo posmatra kroz četiri aze razvoja.U prvoj azi slikaju se na zidovima mramorne šare i inkrustacije sa ciljemda se površina zida oplemeni. Još uvijek nema figurativnih prikaza.

U drugoj azi se naslikani arhitektonski elementi usložnjavaju. Stubovi,lukovi i prostorije su prikazani perspektivno stvarajući iluziju

produbljenog prostora.Kasnije, u trećoj azi razvoja, naslikani arhitektonski elementi se svodena ornamentalne pregrade i okvire unutar kojih se smještajufigurativne kompozicije.

Dok se četvrti stil odlikuje objedinjavanjem arhitektonskih i narativnihelemenata u složene kompozicije prepune dekorativnih detalja sastavljenih od ornamentiranih biljnih motiva.

Rimska umjetnost se prenosi širom carstva, ali stalno doživljavaprilagođavanje kulturi pokorenih starosjedilaca, tako da je uobičajenpojam provincijalne rimske umjetnosti nastao mješanjem rimskog i

narodnog izraza. I u našim krajevima, u to vrijeme naseljenimIlirima i duboko uronjenim u Carstvo, srećemo zanimljiveprimjere provincijalne skulpture i brončanih ukrasa.

Zadaci:

* Uporedi grčko i rimsko kiparstvo.* Potraži podatke o sudbini rimskog grada Pompeji.* Napiši reerat o Colosseumu.

Zidna slika iz IV stila

Iluzionističko slikarstvo

Zidni mozaik iz IV stila

Inkrustacija je tehnikaukrašavanja površine

umetanjem finihmaterijala u podlogu,

npr. mramora ilizlata u zid.



53

KRAJ ANIKE I RANO KRŠĆANSVO

Danas se datum Isusovog rođenja prihvata kao tačka od koje počinje novaera. Ono što je kasnije presudno obilježilo današnji izgled Evrope i svijetaujedno uvodeći dominaciju monoteističkih shvatanja u vrijeme nastankanije ostavljalo utisak velike historijske prekretnice.

Zamiranje kasnoantičke umjetnosti

Razdoblje mira za vrijeme Augusta Oktavijana (43. pr.n.e.-14. n.e.) je iperiod konačnog asimiliranja raznorodnih uticaja u specifičnu umjetnostRima. I sve do smrti Marka Aurelija, cara-filozoa za čijega je vladanja(161. n.e -180. n.e), već postala očigledna opasnost od barbarskih provalai izdvajanje kršćanstva iz mnoštva istočnjačkih kultova raširenih poImperiji, rimska umjetnost cvjeta na svim poljima.

Dekadencija društva nesposobnog da se prilagodi promjenama iočiglednoj barbarskoj opasnosti početkom III st. rezultira stalnim bor-

bama za vlast pri čemu vojska često ima presudnu ulogu. Grade se ve-leljepne Karakaline terme te Circus Maximus za 300 000 gledalacakonjskih trka i sličnih igara. Bezidejno i osiromašeno društvo sebi podižemonumentalne kulise privida snage i stabilnosti dok na vrata Rima kucajubarbari. Istovremeno započinje proces odumiranja urbanih središta uprovincijama nesposobnim da pruže sigurnost stanovništvu kojese iznova okreće životu u seoskim zajednicama oslobađajući senametnutih kulturnih obrazaca rimske umjetnosti koja nikadanije uspjela zaživjeti u nižim slojevima društva.Umjetnička produkcija u cijelom carstvu postaje sve siromašnija,a i ono što se javlja gubi odlike čisto rimskog stila. Proces srastanja

starosjedilačkih naroda i doseljenih plemena rezultira čestim miješanjemumjetničkog izraza. ako rimska umjetnost nestaje u svom izvornomobliku i prije konačne propasti rimske države.Ni pojačavanje gradskih zidina oko 260. god. ni odlučni pokušaji reor-ganizacije države za vrijeme Dioklecijana (284.-305.) ne mogu spriječitipropadanje te Konstantinu ne preostaje ništa drugo nego da prijestonicuizmjesti na Bosor ostavljajući Rim i zapadne granice postepenom pro-padanju. Ipak, elementi rimskog stila su osjetni u ranokršćanskoj ibizantskoj umjetnosti, i zajedno sa grčkim naslijeđem predstavljaćeuzor svim historicističkim pravcima novog doba koji će uzimatiantičku umjetnost za uzor.

Umjetnost barbara

Proces srastanja starosjedilačkih naroda i doseljenih plemena rezultiračestim miješanjem umjetničkog izraza. Novopridošla plemena ne poznajugraditeljstvo u tvrdim materijalima. Oni su nomadska plemena koja svusvoju imovinu nose na konju. ako da su i predmeti njihove umjetničkeproizvodnje su uvijek izvedeni u malom ormatu i najčešće kaoukrasi na odjeći i oružju.

Stela iz Zenice IV st.n.e.

Nakit u životinjskom stilu



54

Barbarska plemena još uvijek njeguju karakteristike životinjskog stila poznatog još iz prelaza iz neolita u metalna doba. Najčešće su to ukrasi odmetala i poludragog kamenja na kojima su predstavljene veoma stiliziraneživotinje, nerijetko na granici apstraktne neprepoznatljivosti. Iz dodiraumjetnosti nomada sa istoka i keltske tradicije izrasti će sasvim novioblici koji će postepeno dobijati nova značenja.

Ranokršćanska umjetnost

“U početku biješe riječ”.

Isus je rođen u rimskoj provinciji Judeji (današnja Palestina) kao pripad-nik jevrejskog naroda. Za razliku od jevrejskih sveštenika koji govore oizabranom narodu, Isus propovjeda ljubav božiju upućenu svim ljudimai uporedo donosi vjerovanje u spasenje duše koja sačuva čistoću u ovomprolaznom zemaljskom životu ispunjenom patnjom i nepravdom.Ako se uzme u obzir da dotadašnja paganska vjerovanja, nesposobna da

daju odgovore na sve nesigurnije prilike u umirućoj imperiji, nemajučvrst oslonac u provincijama i siromašnijim slojevima stanovništvarazumljivo je traženje utjehe u novim idejama.Zanimljivo je da nema podataka da je Isus namjeravao ormirati novureligiju i njegove su propovjedi bile više usmjerene reormiranju Judaizma.

Sama jevrejska religija ima veoma radikalan odnos prema likovnom pred-stavljanju nastojeći izbjeći svaki vid idolotarije. U jevrejskoj umjetnosti sufigurativne predstave izuzetno rijetke i vezane su uglavnom za svjetovne,a ne sakralne teme. Kao i u islamu, jevrejska kultura je zasnovana nadominaciji verbalnog izraza nauštrb likovnosti. I kršćanstvo izrasta na tim

temeljima, ali likovno predstavljanje postepeno dobija na značaju i svoj vrhunac će doživjeti u katoličkoj Evropi između XII i XVIII st.

Nakon Isusove smrti, njegovi učenici, apostoli, kreću na putovanja nastojećišto većem broju ljudi prenijeti Isusovu poruku. U višejezičnom prostorucarstva, ideja kršćanstva se najprije širi među siromašnim i nepismenimljudima u provincijama. U pokušaju prevazilaženja jezičkih barijerameđu kršćanima i formiranja zajedničkih vrijednosti uskoro se počinju javljati crteži sa simbolima nove religije.

Novo učenje propovijeda oslobađanje od materijalizma ovog svijeta ipročišćavanje duše u isčekivanju sjedinjenja sa transcendetnim

(onostranim). Same Isusove propovijedi se mogu tumačiti kao filozoskapromišljanja bogata simboličkim značenjima. Zato se i na crežima pred-nost daje značenju negoli realizmu oblika. Likovnost je podređena sliko-

vitosti. ako je palma sa listovima svinutim prema zemlji simbol vjere kaoskloništa od zla. Krug i krst u središtu simboliziraju nebeski Jerusalem.Simbol Krista je riba jer se grčka riječ za ribu IHYS dobija od prvihslova Isus Hristot Teon Yios Soter (Isus Krist Božji sin, spasitelj).Prvo i zadnje slovo grčkog alabeta, ala i omega označavajuda je Isus početak i kraj svega.

DOBRI PASIR Skuplturalna djela

kršćanskog sadržaja javljaju se relativno kasno

jer su kršćani dugo izbjega-vali prostorno oblikovanje u

strahu od idolopoklonstva.Najranije skulpturalne

forme vezane uz kršćanstvonalazimo na sarkofazimabogatijih vjernika koji po

uzoru na rimski običajsahranjivanja daju da im se

isklešu vječna počivališta.Odnos prema kršćanima

postaje tolerantniji pa klesariistovremeno prave sarkof -

age za pagane i kršćane.Nerijetko se na grobovima

jednih i drugih javljaju skoroidentične predstave koje za-

dobijaju različita značenja.Antčka predstava prinošenja

žrtvenog janjeta, postajesimbol dobrog pastira koji

spašava nejako janje kao štoIsus spašava duše vjernika.



55

Kubikuli (sobice) su imale ponekoliko lokula (uklesanihgrobova)

Katakombe su zajedničke podzemne grobnice prvih kršćana.Izvan gradskih zidina su proko-

pavani kilometri uskih hodnikau mekanoj stijeni sa obostranimudubinama za ukop mrtvaca.Na krajevima hodnika su senalazile nešto šire prostorije ukoje su ukopavani važniji članovizajednice i mučenici. Slikarstvou katakombama je specično po jakim kontrastima što u polum-

raku grobnice ostavlja snažanutisak. I ovdje vidimo simbolične ialegorijske scene sa naglaskom na prolaznosti zemaljskog života.

Katakombe su bile rimskim pravom zaštićene lokacijeispred kojih su se obavljalemolitve i nikada nisubile mjeto progona.Osim u okolini Rimakatakombe nalazimouz cijelo Sredozemlje.Ovaj običaj sahranjivanja postepeno nestaje gradnjomcrkvi i pogrebnih kapelada bi potpuno zamro

početkom IX st.

FRESKO SLIKARSVO U

KAAKOMBAMA

SARKOFAG IZ VIA SALARIA, oko 250. n.e.

Zbog različitog, u osnovi duhovnog, poimanja čovjeka i svijeta, ranokršćanstvo slikarstvo traži drugačiji izraz od grčko-rimske umjetnostizasnovane na vjernoj reprodukciji tjelesnog. ako se likovne maniestacijekršćanskih ideja javljaju nešto kasnije oblikujući se iz starih tema kojedobijaju novo religiozno shvatanje.

Nakon što je Konstantin Milanskim ediktom 313. priznao kršćanstvo, aposebno nakon eodozijevog proglašavanja kršćanstva državnom religi-

jom 380. započinje snažniji razvoj umjetničkih djela vezanih za religijskesadržaje. Počinje gradnja bazilika i krstionica, slikari i kipari dobijajuzadatke za uređenje unutrašnjosti sa što više sjaja.ako kršćanska umjetnost napušta jednostavnost. a promjena neproističe iz vjerskih ubjeđenja već carevi svoju veličinu pokazujupodizanjem reprezentativnih i bogato ukrašenih bogomolja.

Sahranjivanje u sarkofagu je rimski običaj dok su kršćani u početku ukopa -

vani u zajedničke grobnice. Međutim, kako se kršćanstvo širi i među bogati - jim slojevima i grobnim mjestima se posvećuje sve veća pažnja. Na ovomsarkofagu vidimo susret antičke tehnike i kršćanske simbolike.



56

BIZANSKA UMJENOS

Dugotrajni proces raspadanja Rimskog carstva u prvim stoljećima našeere tek nakratko je zaustavljen za vrijeme vladavine Dioklecijana, nepo-mirljivog neprijatelja kršćanstva i prvog vladara koji je problem vladanjaogromnim carstvom riješio podjelom carstva na četiri oblasti. Međutim,

nakon povlačenja Dioklecijana, ovaj koncept propada u nizu jošžešćih sukoba pretendenata na prijestolje.Konstantin konačno oko 330. premješta glavni grad carstva iz nesigurnogRima u Bizantion na ulazu u Crno more. Od tada je taj grad prozvanKonstantinopolj ili Carigrad i predstavlja centar nove države.

Konačno cijepanje Rimskog carstva na Istočno i Zapadno te urušavanjeZapadnog pod seobama naroda i unutrašnjim sukobima, rezultiranametanjem Istočnog rimskog carstva kao jedine imperije sredozemnogbazena. Pod vlašću Konstantina i Justinijana kršćanstvo se promovirakao državna religija koja namjesto istrošenih rimskih kultova predstavljakohezioni aktor između vladajućeg sloja i sirotinje. Baštineći rimsku

državnost, grčku kulturu i kršćansku vjeru Bizantija uspijeva zadržati visoki nivo kulturne i umjetničke svijesti kroz dugi period stagnacijekulture uostatku Evrope zahvaćenom seobama naroda.

Najznačajnije djelo Justinijanove obnove, pobunom porušenog Carigrada, je crkva “Božanske Mudrosti” započeta 532. i završena u nevjerovatnih pet godina. Graditelji Antemije iz Trala i Izidor iz Mileta zamislili su je kao je-dinstvenu sintezu centralnog i izduženog tlocrta. Crkva je u stvari trobrodnabazilika, naznačena istočnom i zapadnom potkupolom, ali veličanstvenakupola promjera preko trideset metara, naglašava centralnost.Kupola stoji na četiri stuba koji se prema vrhu šire u trouglaste pandatifesa polukružnim arkadama na koje se nastavljaju potkupole i prozori.

SAN VIALE - Ravena, Italija.528-547.

Prvobitno crkve zadržavaju

oblik rimske bazilike kao ina zapadu, ali se postepenodeniraju osobenosti

bizantijskog stila:kvadratna osnova sa

ucrtanim jednakokrakim, grčkim krstom; crkve

postaju uže i više; tambursa prozorima nosi central -nu kupolu uz koju obično

stoje bočne potkupole.

AJA SOFIJARekonstrukcijaprvobitnog izgleda



57

Za razliku od zapadnog kršćanstva, priklonjenog antičko-rimskoj kulturi,

u istočnoj organizaciji crkve monaštvo igra značajnu ulogu. Monaškipokret izvire iz maloazijskih uzora što daje posebnu varijantu idejnogdoživljaja kršćanstva. Međuzavisnost religije i vlasti, priznavanjem carupoložaja vrhovnog crkvenog poglavara, patrijarha, monasi obezbjeđujuznačajnu duhovnu, ali i političku moć. Noseći duhovno zvanje car još zaživota obezbjeđuje mjesto u likovnim prikazima svetaca. Ova simbiozacrkve i svjetovne vlasti se pokazuje kao odlično sredstvo za kršćanizaciju

vladara i njihovih podanika sve do sjevera i Moskve pri čemu svakadržava osniva svoju patrijaršiju sa patrijarhom/carom na čelu.

Može se reći da je bizantska umjetnost vrlo rano uspostavila norme čija je nepromjenljivost bitnakarakteristka umjetničkih formi izraslih iz ove tradicije. Prvobitne izvore nalazimo u djelima antičko-rimske umjetnosti, koja u doba pojave kršćanstva prolazi kroz period degradacije, ali se osobenostistarijeg izraza očituju kako u tehnikama, posebno fresko i mozaik, tako i u portretnoj umjetnosti.Kao posrednik se javlja fresko umjetnost u katakombama Rima, gdje obično nevješte ruke ranihkršćana preoblikuju poznate paganske motive insistirajući prvenstveno na prepoznatljivosti teme,a manje na formalnim vrijednostima. Širenjem nove religije među svim slojevima ove karakteristikese zadržavaju, a samo se uvode nove tehnike i skuplji materijali poput obrade bjelokosti i mozaika.

HRISOS PANOKRAOR Mozaik u kupoli crkv e

Međutim, ovdje ne govorimo o dosljednosti već o dugotrajnim i neizvjes-nom procesu koji je često rezultirao sukobima crkve i vojnog plemstva

ljubomornog na moć monaha. Ikonoklastička kriza početkom VIII st. jekulminacija ovih sukoba pri čemu Leon III (car 717.-741.) inače porijek-lom iz Male Azije, pod utjecajem vojske podložne arapskim utjecajimazabranjuje ikone prepoznavajući kult obožavanja likovnih predstava kaookosnicu monaške moći. Dok se zapadna crkva na sinodima 794. i 825.izjasnila protiv uništavanja, ali i obožavanja slika na istoku ovaj sukobokončava ponovnim uvođenjem ikona, ali sa sve izraženijim napuštanjemantičkih uzora i priklanjanjem istočnim uzorima u oblikovanjuod minijaturnog slikarstva do zidnog oslikavanja crkava

ARBAVILSKI RIPIH

Mali oltar od slonovače(dimenzije zatvorenogtriptiha 24 x 14 cm, pokazuje oživljavanjeskupocjene antičketehnikerezbarenjau slonovači.



58

Stalno prilagođavanje kršćanskog učenja rezultira različitim dogmama,često sukobljenim iz prvenstveno pragmatičnih vlastodržačkih razlogašto u konačnici dovodi i do cjepanja crkvene organizacije na istočnui zapadnu 1054. godine, što i danas traje.

Seljenje državne uprave prema istoku rezultira prodorom maloazijskih,persijskih i drugih utjecaja u kulturu narastajuće bizantijske države.Opadanjem bogatstva carstva skupocjene mozaike sve češće zamjenjuju

lako prenosive ikone rađene temperom na drvetu, ali se zadržava irazvija stil ploha čistih boja, sa minimalnim valerskimsjenčenjem i naglašenom linearnošću.

Tehnika mozaika u bizantijskoj umjetnosti doživljava savršenstvo izvedbe. Likovi su predstavljenisa minimumom karakterizacije, jedino je naglašen natpis nad glavom namjesnika Maksimilijana.Shematizirana lica, izdužene lebdeće gure i skoro apstraktna obrada draperije sve postavljeno na

zlatnu nedenisanu pozadinu. Justinijan je okružen sa dvanaest pratilaca. Poređenjem saHristosom i apostolima se odaje poštovanje prvim kršaćnima, ali i potcrtava uporištecarske moći u hrišćanskom nauku.

JUSINIJAN SA PRANJOM I DEALJ MOZAIKA SA KRALJICOM EODOSIJOMRavena, Italija

Novonastali kanoni ne ostaju samo unutar bizantijskog carstva i područja koja pokrštava Carigradskapatrijaršija, već se zahvaljujući ugledu i trgovačkim

vezama, a posebno vještini bizantskih majstora, šire poSiciliji, južnoj Italiji i Veneciji, ne zanemarujući Rav-enu kao mjesto u kojem se nalaze vrhunski primjeriumjetnosti Bizanta izvedeni u doba Maksimilijanovognamjesnikovanja. Veliki broj bizantijskih građevinanalazi se u sjevernoj Italiji nad kojom je Justinijan imao

vlast nakon propasti Zapadnog carstva. A posebnozanimljive tragove ostavlja u zemljama pod KarlomVelikim za vrijeme “karolinške renesanse”, kratkogperioda oživljavanja kulture u srednjovjekovnojEvropi. Ovaj izvoz utjecaja se prostire preko gotikesve do renesanse i zamiranja škole sienskog slikarstvakao najčišćeg nosioca bizantske tradicije i nakonslabljenja moći Carigrada i propasti Bazantije.

CRKVA SV.MARKA U VENECIJI

Dogma - vjerovanje kojene dopušta sumnju iprovjeru





60

Srpska plemena usvajaju bizantijsku liturgiju izvodeći je na slavenskom jeziku, dok hrvatska plemena pod pritiskom Rima ukidaju Ninskubiskupiju gdje se misa održava na narodnom jeziku i prihvatajulatinski kao crkveni jezik.

Najznačajniji primjeri bizantijskog izraza na Balkanu nastaju u okvirustare srpske države Raške. Posebno u drugoj polovini XII i XIII st. kadasrpski vladari za vrijeme dinastije Nemanjića postižu samostalnost odCarigrada. Uporedo sa tim se u umjetnosti ormira raška škola kaospecifičan spoj bizantijske i romaničke umjetnosti. U arhitektonskomizrazu dominiraju jednobrodne crkve sa tlocrtom sličnim romaničkimcrkvama, ali je koncentracija elemenata oko kupole bizantijsko riješenje.

Primjer je Bogorodična crkva u Studenici dok kasnije građevine poputmanastira Sopoćani i Dečani razvijaju u više brodova i pridodaje imse bočni transept. Fasade i skulpturalni detalji često imaju uzore uromaničkim i gotičkim djelima viđenim u Dalmaciji i Italiji.Slabljenjem srpske države i povlačenjem granice pred osmanlijskomprijetnjom prema sjeveru, tako da se u području Morave uspostavljanovi kulturni i politički centar države. Udaljavanjem od Primorja tepribližavanjem Rusiji i istoku srpska srednjovjekovna arhitekturanapušta bliskost sa romaničkim i gotičkim uticajima.

BOGORODIČNA CRKVAU SUDENICI

ROĐENJE MARIJEKraljeva crkva u

Studenici, 1314. god.

Ponovnim buđenjem Bizantije pod vlašću Konstatina VII Porfirogeneta idinastije Komnena u 11. stoljeću, pravoslavlje se učvršćuje među srpskim

vladarima zahvaljujući sve tješnjim vezama sa Bizantom, a i zbog prijet-nji narastajućeg Ugarskog kraljevstva. Proces pokatoličenja Hrvatskogplemena se također okončava kombinacijom vojnog pritiska Ugarske iVenecije i misionarskog djelovanja. U Makedoniji i Bosni se javljaju

varijante bogumilsko-krstjanske hereze kao posebni vidovikršćanskog dualističkog učenja.

Ikone u Srbiji unekoliko serazlikuju od uobičajenog

Bizantijskog stila.Trodimenzionalnost

oblika je naglašenija sa pokušajem da se dočara perspektivna pozadina.

Razloge za to možemonaći u blizini Dalmacije

čiji majstori su poditalijanskim utjecajem.

Posebno prepoznatljiv jeuticaj Sienske škole gotičkog slikarstva.



61

BIZANSKA UMJENOS NA LUBOSNE I HERCEGOVINE

Bosna se našla na razmeđu religijskih dogmi, dovoljno snažnih da prijete anedovoljno sposobnih da zaštite. Brdovita i neprohodna, Bosna je osuđenana laviranje između rimsko-ugarske i bizantijsko-srpske prijetnje, i izloženastalnim krstaškim upadima usmjerenim prije svega na teritorijalnu ekspan-

ziju. Bosanska bogumilska crkva tako predstavlja posebni element očuvanjabosanske državnosti, ali istovremeno u Bosni egzistiraju i pravoslavljei katoličanstvo doprinoseći posebnosti kulturnih obrazaca podjednako

udaljenih i od istoka i zapada. Misionarski rad benediktinaca, a kasnijei franjevaca, uz djelovanje majstora iz primorskih gradova i Dubrovačkerepublike donosi u Bosnu duh romanike, a i bosanska vlastela se uglavnomugleda u zapadne uzore. 1377. god. krunisanjem Tvrtka za kralja iBosna se okreće više srpsko-bizantijskoj umjetnosti, ali bizantskistil dolazi i preko Jadrana iz mletačke države u djelima italokritskihslikara izbjeglih u Veneciju pred osvajanjima Osmanlija.

ek nakon turskog osvajanja u Bosni se rasplamsava bizantijska umjet-nost. Poistovjećena sa kršćanstvom nakon izumiranja bogumilstva,pod srpskim i venecijanskim utjecajem širi se i međukatoličkim i pravoslavnim stanovništvom.

Slikarsto na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine je u periodu srednjovjekovne države uglavnom naslonjeno na romaničke, a kasnije i gotičkeuzore, ali uslovljeno posebostima položaja Bosne sadrži i staroslavenskei bizantijske primjese. Nažalost, tragove resko slikarstva možemo pratititek ragmentarno Čajnička Krasnica iz XIV st. izrađena u Carigradupredstavlja najstariju sačuvanu sliku ovoga perioda i ujedno prezentirautjecaj bizantskog stila koji su dalje njegovali domaći majstori islikari kruga grčkog načina iz priobalnih gradova kojekasnije zamjenjuju italogrčki zoografi (ikonopisci).

Makedonsko slikarstvo tzv. ohridske škole isrpsko srednjovjekovno slikarstvo izlaze iz bizanti-

jskih šablona i ukočenosti, odlikujući se pojačaniminteresom za svjetlosnu modelaciju i prirodnostlikova. Prvobitno su slikari pod snažnim uticajembizantijskih uzora, ali zbog razaranja Carigrada za

vrijeme križarskih ratova bizantijski utucaj slabite se od vremena Nemanjića ormiraju posebnekvalitete srpskog slikarstva čiji vrhunci su ostvarenina reskama u Mileševi, Sopoćanima i Gračanici.

U umjetnosti se ovo razdoblje opisuje kao Moravskaškola. Grade se jednokupolne, rjeđe petokupolne,crkve manjih dimanzija, ali se velika pažnjaposvećuje polikromnoj obradi asade i reljenimukrasima. Najpoznatije građevine iz ovograzdoblja su: Lazarica u Kruševcu, Ravanica,

manastir Ljubostinja itd.

BLAGOVIJESIOhridska škola



62

Nakon pada Bosne pod Tursko carstvo u šestoj deceniji XV stoljeća počinje period procvata bizantske tradicije. Turski osvajač nema negativna odnos prema bizantijskoj tradiciji i sam preuzima pojedina bizantska rješenjau arhitekturi, a ne treba zaboraviti da dozvoljavaju patrijarhu ostanak uCarigradu želeći postići kontrolu nad pravoslavnim stanovništvom. A sadruge strane ovi krajevi ostaju izvan renesansnih tokova pa i ruraliziranokatoličko stanovništvo radije prihvata konzervativni stil arhaičnogslikarstva nego, za ove krajeve, iznenađujućeg slikarstva iz Italije.

ULAZAK HRISOV UJERUSALEM - Longin

Ikonostas kao pregradni dio između oltara i vjernika čini bitan diobogoslužja. Slike se uglavnom nabavljaju na putovanjima na zapad ilihodočašćima. U ovo vrijeme su Bosnu preplavila djela najpoznatijihslikara na “grčki način”, od Nikole Rica, Konstantina Cana, Emanuela

Lampadrosa, do slikara iz XVII st. Dimitrija Fojkalija kada ova linijabizantijskog slikarstva zamire. Među najpoznatije ikone iz uvoza spadamostarska Bogorodica Umiljena rad nepoznatog dubrovačkog slikara.U XVII st. se manje gradi, ali se nastavlja rad na uređenjima crkava.ako monah Georgije Mitroanović oslikava crkve u Dobričevu iZavali; Vasilije u Mestačima; Andrija Raičević slika ikone zasarajevsku crkvu; Longin crkvu u Lomnici i ikonostas.Najljepše i najstarije ikone u bizantijskom stilu čuvaju se u zbirkamapravoslavnih crkava u Sarajevu, Mostaru, Livnu i ešnju.

Minijature u iluminiranim jevanđeljima obično pisanimćiriličnim pismom su primjer miješanja bizantijskih iromaničkih uzora, posebno uočljivi u djelima domaćihzograa; Manoila Grka, vrtka Pripkovića i Radoslava.Iako uglavnom nastaju u okviru crkve bosanske onislijede uzore u ćirilskim knjigama nastalim podbizantijskim utjecajem. Što nalazimo i u Hvalovomzborniku i sl. rukopisima koje su izveli gotskimajstori za naručioce iz Bosne.

U Bosni i Hercegovini se u tom periodu grade crkve ubizantijskom stilu, Sopotnica na Drini, crkva sv. Stjepa-na na Pivi, koje se ukrašavaju u sprskobizantijskom stilu.

Kulturni centri pravoslavnog stanovništva se obrazujuoko crkve u rebinju i na zapadu oko crkava u MartinBrodu (Rmanj) i Gomionici. Sačuvani tragovi re-saka govore o kontinuitetu tradicije uz tragove i djelaitalogrčkih slikara na jugu u manastiru Tvrdoš slikadubrovčanin Vico Lovrov. Čak i jedan od kaluđeraodlazi u Dubrovnik da izuči slikarski zanat, a kasnije ga

srećemo ka iluminatora vrdoškog oktoiha potpisanogkao “Marko zogra”.Oslikavanje crkava je veoma težak i zahtjevan posao,a na tržištu se sve više javljaju kvalitetne ikone izItalije i primorja.



63

ISLAMSKA UMJENOS

Između 611. i 632. godine n.e. Muhamed primaobjavu Božije riječi u kojoj mu se navješćuje da jeBog jedan (monoteističko vjerovanje) i da je on, Mu-

hamed, posljednji Božiji poslanik. Monoteističke ideje su prisutne u kršćanskim i jevre- jskim vjerovanjima koja su bila poznata Arapima uto vrijeme. Među samim Arapima je postojala malaskupina koja se nazivala Hani i vjerovala u jednog

Boga, ali je dominantno bilo animističko vjerovanje u dobre i zle duhove.I ovdje se za te duhove grade hramovi i kipovi kao njihove kuće. Muhamedovo učenje u početku nailazi na snažan otpor među tradicionalis-tima iz vladajućih slojeva. Dugotrajni period proganjanja i sukoba obilježen Muhamedovim prelaskom u Jesrib (Medinu) konačno rezultira pobjedonosnim ulaskom Muhamedovih sljedbenika u Meku 630. godine.Razdoblje do Muhamedove smrti i period vladanja prva četiri kalife ( EbuBekr, Omer, Osman i Ali ) obilježeni su snažnom ekspanzijom Islamske

države, ali i nepekidnim međuplemenskim sukobima pretendenata namjesto kalife. Ovi sukobi uskoro dovode i do prve podjele međumuslimanima. Osmanovi saplemenici iz plemena Omeida isljedbenici od 690. nazivaju se suniti , a malobrojniji pristalice Alije i njegovih nasljednika u području Perzije nazvani su šiiti.

OPĆE KARAKERISIKE

Sama umjetnost islamskog svijeta objedinjuje utjecaje predislamskogperioda sa Kuranskim učenjem uz neminovne razlike među narodimakoji primaju islam, ali ipak obrazujući jedinstven i prepoznatljiv izraz.Osnovne islamske religije su jasno određene tradicijom i propisima te nisu

dozvoljene izmjene samog vjerskog učenja i postupaka bilo gdje u svijetu.Sa druge strane, islamska umjetnost je bogata varijacijama oblika nastalimunutar nacionalne i klimatske raznolikosti zemalja koje primaju islam.Iz ovih preplitanja nastaje veliki broj islamskih tema unutar kojihumjetnik ima slobodu da stvori djela vrhunske vrijednosti,ali i obavezu da ne narušava vjerske norme.

Biljnim ornamentomoslikan porculan

KABA

Ilustracija izarapskog prijevodaGalenove knjige oprotivotrovima.

U islamskoj kulturi i sam pojam umjetnosti se doživljav potpuno drugačije nego ukulturi zapadnog, kršćanskog

svijeta. Vjera oblikuje kanoneu svim sferama života, pa taki umjetnik ima jasne putokaz pri oblikovanju.



64

Čovjek nije, kao u zapadnoj umjetnosti, predstavljen kao slika božija icentar svemira, već kao dio kosmosa nastao nedokučivom tajnomstvaranja i voljom nesagledivog stvoritelja.

U hadisima (životopisivjerovjesnika sakupljeni

u prvih sto godina nakonnjegove smrti) je zabilježena

i Muhamedova zabranaslika živih bića koja se ne

spo-minje u Kur’ anu, ali seovdje javlja kao oblik borbe protiv mnogoboštva.

Drugom prilikom će Poslaniknaglasiti da se može tolerisati

prikazivanje likova na djelima primijenjene umjetnosti

(tkanine, namještaj, ukrasi, ...),ali ne i u religiozne svrhe.Ova zabrana se posebno

odnosi na džamije i mjestanamijenjena molitvi.

ako se anaturalizam (izbjegavanje figurativnogprikazivanja) javlja kao općakarakteristika islamske umjet-nosti, mada Kur’an nigdjeizričito ne zabranjuje

figurativnu umjetnost.Druga bitna karakteristika oveumjetnosti je sveprisutnostarabesknih ormi.Arabeska (geometriziranastilizacija naturalističkih ele-menata koji tvore beskonačniniz) za islamskog umjetnikanije samo ornamentiraniukras već nastojanje da seputem geometrijske simetrije

spozna uređenost i ravnotežau cijelom kosmosu.

DŽAMIJA ŠEJH LUFULAHAIsahan, Iran

Geometrijski oblici se još od antičkih vremena doživljavaju kao izrazisavršenstva (kult sunčevog diska, zlatni rez...) i magičnih vrijednosti.Isla-mska kultura izrasta na ostacima najstarijih civilizacija (Sumer,Babilon, Persija) koje su matematičkim vrijednostima davaleizuzetan značaj pa time lakše shvatamo značenja arabeski,ali i insistiranje na umijeću graditeljstva.

RI KUBUSA KOSMOSA - Djelo egipatskog umjetnika Ahmeda Mous-tafe iz 1988. inspirisano surom VI 103: ¨Pogledi do Njega ne mogu dopri- jeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upućen u sve.¨

Islamska umjetnostnije proizvod vremenski

ograničenog trajanja.Ona je umjetnost islamskihkultura koje su se razvijale

na prostoru različitihislamskih država, ali ona jei umjetnost pojedinaca kojii danas uspjevaju u okviru

strogih propisa stvarati djelakoja odišu svježinom

i originalnošću u duhusavremenih stremljenja

u umjetnosti.



65

Islamska arhitektura – bogatstvo varijacija

Arhitektonska ostvarenja su vrhunac islamske umjetnosti. Objedinjujućikompleksnu arabesknu šaru i čiste geometrijske orme građevina u unk-cionalnu harmoniziranu cjelinu, islamska arhitektura sintetizira osnovne

vrijednosti ove kulture. Stoga će posebna pažnja u ovom kratkom pre-

gledu islamske umjetnosti biti posvećena arhitekturi. Nećemo biti u stanjuobraditi sve varijante umjetničkog izraza u islamskoj kulturi. Umjetničkikoncept je zajednički, ali svako podneblje oblikuje vlastita rješenja nastalasrastanjem zatečene kulture i novopridošle religije. Ovdje će biti spomen-ute samo najopštije karakteristike pojedinih stvaralačkih perioda.

Kako se Islam širi na Bliski istok, Bizantiju, Egipat i prema Indiji tako seobrazuje jedan širi kulturni prostor. Sve neposredniji dodiri sa domiciln-im civilizacijama i ostacima rimske kulture doprinose da ova religija, kojuu početku najviše prihvataju nomadi, preoblikuje ove neplodno područjeu veliko i napredno carstvo (Evropa je u ovom periodu razrušena useobama naroda i kulturno neprosvjećena).U ovim nemirnim vremenima umjetnost je u drugom planu. Čak je iKur’ an tek za kalia Osmana u potpunosti zapisan, a do tada se učiousmenim prenošenjem hafiza, ljudi koji znaju cijeli Kur’an napamet.Pvobitne džamije su građene po uzoru na Muhamedovu kuću, medžlis,sa unutrašnjim dvorištem i nadstrešicama bez ikakvih ukrasa jer je vje-rovjesnik tražio unutrašnju sabranost i otklanjanje svakog ukrašavanjakoje bi nam bespotrebno usmjeravalo pažnju ka ovozemaljskom.

Vremenom se formiraju: • arapski tip džamije sa gustim nizom hipostilnim stubova međusobno

povezanih lukovima, • osmanski tip sa širokim kubičnim prostorom natkrivenim kupolom i• perzijski tip koji se odlikuje prostranim unutrašnjim dvorištem sa

četiri ivana i asadom obloženom ornamentiranim keramičkimpločicama.

Kupola i glavni ivanKraljeve džamije u Isahanu

Četiri velika ulaza sa prelomljenim lukom ( ivani )

vode u dvorište džamije.Veliki ulazi daju sjenku ihlade unutrašnji prostorolakšavajući život navrelom perzijskomsuncu.

Svojim konkavnim oblikommihrab pojačava glas pred -vodnika u molitvi.

Mihrab Ferhadijeu Banja Luci

Minaret džamije u Arici



66

Ovdje su spomenuti tek najpoznatiji i najkarakterističniji primjeri islam-ske umejtnosti dok djela islamskih dinastija Fatimida, Gaznavida, Mame-luka, Nasrida, Seevida..., zbog ograničenja prostora neće biti posebnoobrađivana.

Omeidi

Za prevlasti omeidskog plemena, od 661. do 750. godine, kultura is-lamskog svijeta zadobija svoje osnovne karakteristike. Omeidski vladaripodstiču umjetničku djelatnost, ali i dozvoljavaju mjestimična odstupanjaod propisa. Razlog tome su bili i graditelji koji su često dolazili iz Bizantijeili drugih zemalja jer još uvijek muslimanski majstori nisu bili obučeni

za složenija monumentalna ostvarenja.

Za Omeida glavni grad islamskedržave je Damask. Tu je za vrijemekalifa El-Valida izgrađena Velikadžamija. Sama građevina je nastalana osnovama paganskog vjerskog kom-

pleksa. Mada je sačuvan mali dio origi-

nalne građevine, može se uočiti sličnostkrstastog tlocrta sa ranokršćanskim građevinama. Smatra se da suovdje, po prvi put, četverougaoneosmatračnice temenosa upotrebljenekao minareti sa kojih mujezin pozivana molitvu. Unutrašnja dekoracija je geometrijski pročišćena i rijetka.

Zidna dekoracija i kupola džamije u Damasku

Gradnja mauzoleja jehelenistička tradicija

donijeta sa osvajanjima Aleksandra Makedonskog.

Mada građevine ovogkaraktera ne nalazimo u

ostalim islamskim zemljamaovdje vidimo helenističku,indijsku i perzijsku tradiciju

u jednoj građevini.Ritam prelomljenih lukova

završava lažnom kuplom kojanaglašava smjenu ispupčenja

i udubljenja na čipkastoornamentiranom kamenu.

Prozračnost formi i titranjesjenki stvaraju utisak lebdenja

cijele građevine.

ADŽ-MAHAL-Mauzolejžene šaha Jahana, 1630-1648.

Velika džamija u Damasku



67

Kupola na stijeni u Jerusalemu

U samim počecima, muslimanski vjernici su se pri molitvi okretali premaJerusalemu, tačnije prema stijeni na kojoj je Ibrahim (Abraham) morao

sina Ismaila (Ishaka) prikazati kao žrtvu Bogu. Pod samom stijenomnalazi se pet metara visoka sa otvorom od jednog metra, u koju se sljevalakrv žrtvovanih životinja. Arapi ovo mjesto još nazivaju pupak svijeta.Po predanju ovo je i mjesto sa kojeg je Prorok uzašao na nebo.Za kalia Abd-el-Malika izgrađena je na ovom mjestu Kupola na sti-

jeni (Kubet es-Sahra) koja umnogome odstupa od dotadašnjih tipovadžamija. Bogatstvo ukrasa je razumljivo jer kali želi ljepotom nadmašitisvetišta drugih religija u Jerusalemu. Kupola i stil gradnje upućuju nabizantijske utjecaje, a vjerovatno i majstore.Za omeidske dinastije oblikuje se karakteristični elementi arhitekturebogomolja po uzoru na tlocrt kuće Poslanika Muhameda. Mihrab i

mimber dobijaju osnovni oblik koji se kasnije samo varira.

Abasidi

U nizu pobuna oko 750. godine abasidsko pleme preuzima prevlast uregiji što rezultira kratkotrajnom stagnacijom širenja islamske države iuspostavljanjem stanovite samostalnosti pojedinih regija, naprimjer usjevernoj Arici. Glavni grad države se, za vrijeme kalia al-Mansura 762.godine pomjera iz Damaska u Bagdad. ako se mijenja i pristup umjet-nosti. Ugledanje u Sredozemlje i bizantska rješenja sada se zamjenujedominacijom azijskih impulsa u umjetnosti. Vladavina Haruna ar-Rašida

između 786. i 809. godine zabilježena je kao vrhunac abasidske vlasti iperiod u kojem se razvija cjelokupna islamska kultura, sada već saizrazitim perzijskim elementima.Bagdad je pvi grad oblikovan po islamskom shvatanju. Nažalost, danas jemalo sačuvano od izvorne gradnje, ali znamo da je tlocrt postavljen unu-tar pravilne kružnice sa palačom i glavnom džamijom u centru. Iz centrase zrakasto šire ulice prema mahalama čija je organizacija sa džamijom isokacima slična glavnom tlocrtu. (Sarajevo, Mostar, Stolac, ešanj...su gradovi kod nas koji preuzimaju ovaj oblik organizacije).

Unutrašnjost Kupolena stijeni

Rekonstrukcijastarog Bagdada



68

Nastojeći sačuvati distancu prema perzijskom stanovništvu, arapski vladari uzimaju u dvorsku službu pripadnike mongolskog plemenasa sjevera-urke. Postepeno ursko pleme postaje sve opasnijei glavni grad se pomjera prema jugu i na igrisu oko 850. godinese gradi potpuno novi grad Samarra.

Oko 1280. godine ursko pleme preuzima vlast nad Srednjom Azijom iuspostavlja Otomansku dinastiju koja će prodrijeti skroz do Beča, preko600 godina predstavljajući jednu od najvećih sila tadašnjeg svijeta.

Muslimani u Španiji

Iz krvavih sukoba između abasidskih i omeidskih pristalica samo se jedanomeidski plemić uspio bijegom spasiti. Abd er-Rahman, sin zadnjegomeidskog kalia, kao posljednji iz svoje loze, preko Egipta bježi uŠpaniju, najudaljeniju pokrajinu islamskog svijeta.

Emirat u Cordobi

Španiju su osvojila sjevernoarička berberska plemena koja u početku neprihvataju sa radošću guvernera Arapa, ali se Abd er-Rahman uskoro,zahvaljujući državničkoj vještini, nameće kao emir i začetnik omeidskedinastije u Španiji koja je trajala sve do 1009. godine.Rezidencijalni grad postaje Cordoba postepeno se oblikujući usredište islamske kulture i umjetnosti.

Dvorana Velike džamijeu Cordobi

Zidna dekoracija na asadi Velike džamije u Cordobi

Velika džamija je započeta 785. g. i generacijama je nadograđivana unesvakidašnji stilski kompleks. Sam mihrab je iz nekog razloga, okrenutu smjeru suprotnom od Meke. Očigledna su nastojanja da se postigneotklon od abasidskih utjecaja. Antičke i vizigotske ruševineumjetnici vješto komponuju sa vlastitim rješenjima.

Bogato ornamentirane štukodekoracije i “šuma”stupovasa dvostrukim i trostrukim

lukovima obrazuju bajkovitiugođaj postignut čarobnom

harmonijom detalja i cjeline.

Malvija (spirala) jenajneobičnija džamija u

cjelokupnoj islamskoj arhi-tekturi. Tlocrt od 240 x 160 m

i munara od 50 m (čiji obliknas, da li slučajno, podsjećana mezopotamske zigurate)

govore o veličini nastalog grada i vještini graditelja.

Munara džamijeMalviije u Samari





70

Osmanlije

Bježeći pred najezdom Mongola, tursko pleme Khorasana naseljava se upodručje pod vlašću rumskih Seldžuka (Pogledaj dio o Abasidima). Oko1300. god. plemenski vođa Osman nameće prevlast svoga plemena iuspostavlja Osmanlijsku dinastiju koja se održala sve do 1918. god.

U umjetnosti Osmanlije nastavljaju seldžučku tradiciju. Džamija u Bursi,prvom glavnom gradu Osmanlija, ima više dvorana i kupolastih krovovapo uzoru na seldžučke građevine. Ipak, konačan oblik osmanlijski tipdžamija sa centralnom kupolom dobija po uzoru na Justinijanovu crkvuAja Sofiju nad kojom se diže kupola promjera 31 m. Kasnije džamije imiti-

raju ovaj veličanstveni uzor, ali je tek neimar Sinan oblikovao samosvojani skladan način povezivanja estetike, religije i graditeljstva. Ne samo dadimenzijama dostiže Aja Sofiju već u svojim najuspjelijim djelima,Sulejmanija 1556. i Selimija u Erdinu iz 1574., olakšavakonstrukciju i postiže utisak prozračnosti.Sto sultana Bajazida

UnutrašnjostAja Sofije

Veličanstvenabizantijska građevina

se nakon osvajanjaCarigrada pretvara

u džamiju. Njena privlačnost ne izvire

iz dimenzija već izsklada proporcija koji

ljepotom nadrasta prolazna carstva i

izaziva zadivljenostu svim ljudima.

Kiosk (izdvojeni paviljon)sultanovih odaja u op

Kapu Saraju

Plava džamija,u pozadini Aja Sofija



71

MELECI SPREMAJUMUHAMEDA NAMIRADŽ - XVI S.

SULEJMANVELIČANSVENI

NAPADAUVRĐENJE U

MAĐARSKOJ- Osman Nakaš

Kaligra i slikari

minijatura su bili posebno cijenjeni naosmanlijskom dvoru.Umijeće prepisivanjai ukrašavanja knjiga

smatrano je veomavažnom i plemenitomumjetnošću. Do danas

su sačuvana imenanajcjenjenijih majs-

tora “kalema” (pera) poput: Sinan Beja,

Sijah Kalema... Minijatura izrukopisa Hunernama

iz 1588. je primjer pronjenog crteža po

čemu je posebno bio poznat dvorski ilustra-

tor Osman Nakašrodom iz Bosne i

Hercegovine

Među kasnija remek djelaosmanske arhitekture spadai džamija sultana Ahmedau Carigradu, poznata i kao“Plava džamija” koju jeizmeđu 1609. i 1617. godinegradio Muhamed Aga.Dok od svjetovnih građevinaposebnu vrijednost pred-stavlja komples palače opKapu Saraj nastao kroz niz

vijekova. Zgrade različitihnamjena u prvi mah djelujustilski konuzno, ali upravoova raznolikost stvara utisakmanje strogosti i opuštenosti.

UNURAŠNJI IZGLED AHMEDIJE U CARIGRADUZbog pretežno modre boje unutrašnje dekoracije ova sedžamija najčešće zove “Plava džamija”.

Očigledan je utjecajistočnjačkog slikarstva na

osmanlijske umjetnike. Mada se najčešće izbjegava predstavljanje likova, postojei nešto slobodniji pristupi, posebno u persijskom i osman jskom slikarstvu, ali uvijekse izbjegava predstavljanjePoslanikovog lica ili ga secrta u plamenu.

Zlatnici



72

Islamska umjetnost u BiH

Osmanlijska vojska prodire na Balkansko poluostrvo i prije konačnog osvajanja Carigrada 1452. ako je i Bosansko kraljevstvo osvojeno oko 1463.godine. Bosna je u to vrijeme pod utjecajem romaničke i gotičke umjet-nosti iz Evrope, ali zbog stalnih razmimoilaženja sa papinskom državom,

srednjovjekovna umjetnost Bosne razvija vlastiti izraz pod utjecajemheretičkih kršćanskih učenja. Razočaranost u razjedinjeno kršćanstvo je jedan od razloga zašto stanovništvo Bosne u većem broju prihvata islam.Osim ruševnih stećaka danas je malo sačuvano od srednjovjekovnebosanske umjetnosti. Iz onoga što poznajemo, očit je dalmatinski utjecajkoji se ogleda u primarnoj upotrebi kamena, a i sačuvani zapisipotvrđuju stalnu razmjenu umjetnika na relaciji Dalmacija-Bosna.

Osmanlije donose oblik džamija sa kupolom, ali i prihvataju lokalnespcifičnosti i kreativnost domaćih majstora. ako, za razliku od ostalihbalkanskih džamija najčešće rađenih kombinacijom kamena i opeke, u

Bosni su dominantne potpuno kamene ili džamije sa drvenom munarom.Osnovnu arhitektonsku ormu džamije čine čisti geometrijski elementi(kubus, lopa i valjak). Minaret je uvijek samo jedan sa desne strane ulaza,a na većini starih bosanskih džamija je bio, sa sjeverozapada, uobičajentrijem sa tri kupolice na četiri stupa. Najpoznatije ovakve džamije su: Tur-han-Eminbegova u Ustikolini, Careva, Ali-pašina i Gazi Husrev-begova uSarajevu, Karađozbegova i Koski Mehmed-pašina u Mostaru, Fehadija uBanjaluci, Hadži Alijina u Počitelju, Husejnija u Gradačcu...

MOSAR

POČIELJ

VIŠEGRADSKAĆUPRIJA

EŠANJ

Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu najznačajniji islamski sakralniobjekat u Bosni i Hercegovini. Izgrađena 1530/31 kao zadužbinanamjesnika Gazi Husrev-bega, predstavlja izuzetno arhitektonsko

rješenje skladnih geometrijskih volumena.

ARSLANAGIĆA MOSU REBINJU

GAZI HUSREV - BEGOVA DŽAMIJAU SARAJEVU



73

Pored ovih zdanja sa kupolama, zbog tehničkih i materijalnih uslova,nerijetko se grade džamije pokrivene šatorastim krovom od šindre ilikamenih ploča. Ponekad vješti majstori unutar ovakvih građevinaizvode drvene kupolaste stropove. Kao primjer mogu poslužitiabačića džamiju u Mostaru, Handanija u Pruscu, Ferhadija u ešnju...

Džamije su ujedno centri čaršija nastalih na mjestu srednjovjekovnihnaselja ili novoizgrađenih. Naselja su najčešće koncentrisana uz vodenetokove sa dvije glavne ulice u čijem presjecištu se nalaze džamije i javneustanove. Jasna podjela na trgovački dio i perierene stambene zone(mahale) govori o dubokoj tradiciji kulture stanovanja u kojoj se pravona privatnost i uživanje doživljavaju kao nepovredive norme. Običaj,danas potpuno zaboravljen, da novoizgrađena kuća ne smije zaklanjatisunce ostalim niti prozore nove kuće smiju biti okrenuti ka unutrašnjimdvorištima susjeda implicira da su kuće, ukoliko je odgovarao teren,građene na osunčanim padinama brda. Stambena arhitektura je

više regionalno izdierencinara nego što je uslovljena

religioznom pripadnošću vlasnika.• U centralnoj Bosni surova klima i građevni materijal uslov -

ljavaju gradnju zatvorenih kubičnih volumena sa visokimčetverorednim krovovima pokrivenim šindrom. Primjeri sunam i danas nadohvat u Jajcu, Varešu, Kreševu...

• Hercegovina, sa druge strane, ima blažu klimu i obilje kvalitet-nog kamena, a i blizak kontakt sa mediteranskom gradnjom paovdje nastaju kuće sa masivnim kamenim zidovima i niskimkrovovima pokrivenim kamenim pločama. rebinje, Mostar,Stolac mogu svoj izgled zahvaliti ovom tipu gradnje.

• Sarajevo i Foča kao gradovi na glavnoj komunikaciji lakše pri-maju utjecaj sa istoka pa ovdje srećemo razruđenije prostornekompozicije sa ćeramidom pokrivenim krovovima.

MOSAR

KREŠEVO

DVORIŠE SVRZINEKUĆE U SARAJEVU



74

Normalno, da je dolazilo do miješanja stilova, ali uvijek je nezaobilaznaprilagođenost ljudskim mjerama i potrebama bez suvišnih elemenatate posebni osjećaj za poštovanje prirodnog ambijenta.Oblikuju se i zgrade sa specifičnim namjenama. Hanovi su mjesta zaodmor sa prostorom za konje i robu iznad kojeg su sobe orijentisaneoko unutrašnjeg dvorišta sa česmom. Primjer je Morića han u Sarajevu.

Hamami su javna kupatila i svaka čaršija je nastojala izgraditi svojhamam. Danas su sačuvani samo sarajevski i mostarski hamam.

Posebnu zanimljivost predstavljaju tekije kao

objekte namjenjeneokupljanju derviških redova.Hadži Sinanova u Sarajevuiz XVII st. i tekija na vrelu

Bune u Blagaju preuređenau XIX st. Pokazuju

raznolikost naizgledstatične islamske

arhitekture.

Ako bosanska, i uopćebalkanska, islamskaumjetnost ne težimonumentalnosti, umalim dimenzijamazanatske obrade drvetai metala, ona doseženajviše kriterije.Zastupljene su tehnike

iskucavanja, gravi-ranja, inkrustacije i

ligranskog vezametalnih niti,te drvorezbarstvo,obrada kože i vez.

BAKRENO POSUĐE

Musander je ormarkoji je postavljen

preko cijelog zida.Od stropa do dijelova

namještaja svakadrvena površina može poslužiti za stvaranje

prekrasnih reljefa.Kvalitetan materijal i

vještina koja se prenosisa koljena na koljeno

i danas bosansko-hercegovačkom drvo-rezbarstvu obezbjeđuju

vrhunsku kvalitetu iugled u svijetu.

EKIJA NA VRELU BUNE

NADGROBNI NIŠANIIZ BOSANSKE KRAJINE

DEALJMUSANDERA



75

PREDROMANIKA

Dugo vremena se razdoblje nakon propasti Zapadnog Rimskog carstva na-

zivalo mračnim srednjim vijekom želeći se tako naglasiti da je to razdobljestagnacije i propadanja svakog vida kulture u zapadnoj Evropi. Međutim,ovo je ustvari veoma dinamično razdoblje u kojem se odvija proces srastanjastarosjedlačkih naroda i barbarskih plemena. Tako se na Pirinejskom polu-

ostrvu veoma brzo od Vandala, Vizigota, Rimljana, Iberaca i kelta formira jedan španski narod koji govori španskim jezikom. Ovo srastanje se najbržedešava pod utjecajem kršćanskih misionara i katoličkih Papa koji prekobiskupa zadržavaju duhovni nadzor nad zemljama nekadašnjeg carstva.Latinski jezik postaje jezik crkve dok se među stanovništvom formiraju posebne jezičke skupine narodnih jezika. Sva književnost i nauka pisanana grčkom ili latinskom jeziku ostala je zatvorena u samostanskimzajednicama gdje su ih jedino i znali čitati.

Karolinška renesansa

Od V st. započinje ormiranje većih državnih cjelina pod vlašću po-

jedinih plemenskih vođa što je omogućavalo veću sigurnost i potrebeza reprezentativnim graditeljstvom. aj proces doživljava vrhunac 774.kada je Karlo Veliki, ranački vođa, ovladao sjeverom Italije i proglasiose kraljem Franaka i langobarda. Prepoznavši u njemu najjaču snagutog vremena, Rimska crkva proglašava Karla carem Zapadnog rimskogcarstva. Pokušavajući organizovati državnu upravu Karlo na svoj dvor uAchenu poziva učene ljude. Latinsko pismo se reormiše u tip karolinškeminuskule sa ciljem lakšeg opismenjavanja državnih službenka.Graditelji podižu nove dijelove dvorca i crkvene zgrade.

MINIJAURA SA PRIKAZOEVANĐELISE MARKA IZEBOLOVOG EVANĐELJA ,oko 830. god.

Karolinško slikarstvo jekombinacija antičkihmotiva i energičnog poteza svojstvenogsjevernjacima.

KONJANIČKA SAUAKARLA VELIKOG

U namjeri da se povežu crkva i carska vlast podižu se sve kvalitetnijekatedrale. Mada je izvorni oblik Aachenske katedrale znatno izmjenjen, jasno je uočljiv uticaj bizantijskog oktogonalnog graditeljstva

UNURAŠNJOS KAEDRALE U AACHENU



76

Otonska renesansa

Nakon smrti Karla Velikog carstvo se raspada u međusobnim borbamanaslejdnika, a novi centar obnove evropske kulture postaje dvor OtonaI Velikog, njemačkog vladara sa početka X st. I Oton sebe proglašavaSvetim rimskim carem nastavljajući karolinšku umjetnost, a pod vlašćunjegovih nasljednika Otona II i III jačaju bizantijski utjecaj. I ovdje jeumjetničko djelovanje vezano uz samostane. Benediktinski samostanReichenau je centar svih oblika umjetničkog djelovanja.

Za vladavine Karla Velikog Franačka država osvaja veliki dio Dalmacije izaleđa podstičući razvoj umjetnosti i u našim krajevima, dok Oton I

veliki trud ulaže u krstjanizaciju slavenskih plemena.

ZLANI RELIKVIJAR Pokušaj prepoznati kojielementi su preuzeti izbizantijske umjetnosti,

a koji nisu.

MINIJAURA SA PRIKAZOM OONA I

ZLATNA KNJIGA (“Codex Aureus”)U takvom ambijentu se počinje veća pažnja posvećivati i slikarskom i kipar -skom umijeću. Podiže se kvalitet knjižnih ilustracija i opreme, obnavlja selijevanje bronzanih skulptura (mada još uvijek u malom formatu).

To je umejtnost koja sjedinjuje sjećanja na rimska djela, barbarsku neposred -

nost i bizantijsku dekorativnost. Ne baš velikog kvaliteta i količine, ali je prvi korak ka formiranju evropskog umjetničkog izraza učinjen.

GEROVO RASPEĆEGerovo raspeće je jedan od

najpoznatijih artefakataiz otonske umjetnosti sa,

za to vrijeme, neobičnorealističnim prikazom

ljudskog tijela.



77

Graditi u slavu Boga

Glavni arhitektonski elemenat predstavljaju bazilike obično trobrodne,rjeđe petobrodne. Dodavanjem transepta i apside tlocrt bazilike zadobijaoblik latinskog krsta sa dužim zapadnim krakom.Drveni krov se zamjenjuje polubačvastim svodom ili masivnomkonstrukcijom krstasih svodova od kamena i betona.

Masivni zidovi naglašavaju utisak nezemaljske statičnosti i mirovanja,a uski prozori, osim u apsidi, propuštaju malo svjetlosti stvarajućiatmoseru religiozne intimnosti.Fasada na glavnom ulazu sa zapadne strane je obično najraščlanjenijidio građevine. Pored glavnog portala nalaze se bočni ulazi ilislijepe arkade okružene reljefima. nad ulazom se sve češćepojavljuje kružna rozeta

Presjek jugoistične stranecrkve Seint Sernien u Touli građene oko 11000. go. Pred -stavlja petobrodnu građevinusa tlocrtom u obliku latin-

skog krsta. Na istočnoj stranise centralni brod završava polukružnom apsidom ukojoj je smješten oltarni prostor i prezbiterij (dio zasveštenstvo). Svana je prido-

dan niz kapelica. Građevinunose gusto poredani stubovikoji odvajaju brodove i teškizidovi raščlanjeni vertikalnimojačanjima između kojih senalaze mali prozori.Nad presjekom glavnog brodai poprečnog prostora broda i poprečnog prostora transepta,uzdiže se kula. Kasnije ćekule najčešće biti građenena bočnim stranama uz

glavni ulaz sa zapada.

ROMANIKA

Romanika je evropski umjetnički stil koji se javlja oko 1000. godine i traje do 1250. Jačanje feudalnih kraljevstava i rastsigurnosti podstiču razvoj gradova.Istovremeno katolička crkva nastojiučvrstiti svoju poziciju u zapadnimzemljama nakon konačnog crkvenograskola 1054. god. na istočnu i zapadnukršćansku crkvu. Tako se novi stil najprije javlja u samostanskim zajednicama isakralnoj arhitekturi.

Dugotrajni proces stapanja i srastanja naseljenih naroda uEvropi oblikuje se u cjelinu iz koje izrasta zapadna civilizacija.Još uvijek je to neuređeno i neobrazovano društvo, ali zamah u gradnjiopatija i crkava obilježava novo doba. Ovo je period prvih krstaških ra-

tova. Utvrđene eudalne kule donjoni povezuju se putevima namjenjenimhodočašćima ka svetištima poput Santiago de Kompostela u Španiji.Na povoljnim mjestima ponovo nastaju gradovi kao rezultat povećanesigurnosti stanovništva. Za razliku od rimskih, ovi gradovi su nepravilnogtlocrta i ukazuju na stihijsko nastajanje. Stalni kontakti dovode dooblikovanja prepoznatljivog romaničkog jedinstva u Evropi.



78

kao simbol nebesa.

Regionalne različitosti u obradi fasade i dimenzijama od Italije i Fran-

cuske do Engleske i Skandinavije ipak zadržavaju osnovnu karakteristikuromaničke arhitekture – Graditi znači, isključivo, podizati spomenik Bogu.

Skulpture – Biblija za nepismene

Kiparstvo u romanici, za razliku od logične arhitekture, sadrži uglavnommaštovite predstave antastičnih bića i paklenskih muka. Reljefi i skulpturesu potčinjeni arhitektonskim sklopovima. Površina asade, stubovi,a veoma često i bronzana vrata ispunjeni su najrazličitijim figurativnimpredstavama čiji nas oblici podsjećaju na maštovitost barbarskeumjetnosti. Proporcije i naznake dubine prostora su zanemarene,a naglasak je stavljen na linearnost i čitljivost scene.U antici je kipar slavljen i poštovan, a romanički kipari su tek pukimajstori koji ukrašavaju arhitektonske cjeline. Likovi su pozadinom

vezani za podlogu te ih je tačnije nazvati reljefima nego skulpturama.

“ Biblije za neuke” - gurativne scene na fasadi crkve imaju za cilj dasvojom grotesknošću zaplaše narod, a jedino prikaz Hristosa nadulazom ukazuje na spas.

Notre Dame la Grande Poitiers

Reljefi sa katedrale u Autunu-Franc.

Teški zidovi nose bačvastisvod ojačan polukružnim

lukovima koji se kasnijeojačavaju međusobnim

ukrštanjem.Odličan primjer kako

karakteristike romaničkearhitekture izrastaju izlogičnih konstruktivnih

rješenja, a ujedno senaglašava usmjerenost

broda prema apsidi.

Paray-le Monial, Franc. 110

Na slikama se vide svodovi glavnog broda i kasnije pri-

dodanog transepta u crkviSt. Sernin na kojima se vidi

razvoj polukružnog svodaukrštavanjem među

stubovima čime se poboljšava raspodjela

opterećenja na konstruk-

ciju i dobija prostor za

prozore koji osvjetljavajuunutrašnjost.

Groteska je likovnoprikazivanje likova uizobličenom obliku.



79

SLIKARSVO je manje revolucionarno i uglavnom naglašenih linijabez insistiranja na slikarskim vrijednostima valera i tona.

Najzastupljenije je minijaturno slikarstvo u rukopisnimknjigama koje se prepisuju u samostanima.

Romanika u Italiji je više naslonjena na antičke uzore. Teži se čistijimoblicima odbacujući nakićene forme neobuzdane gotike inagovještavajući vlastiti umjetnički izraz - renesansu.

U ovo vrijeme djeluje Franje iz Assisija, začetnik franjevačkog reda ivjerski reformator koji zagovara okretanje humanizmu i prirodnosti.

HOROR VACUI - osobinaromanske umjetnosti-strah od praznog prostora.Kompozicije su pretrpane s prvenstvenim ciljem da se

prepriča scena iz Biblije.

Katedrala i toranj u Pisi

Iluminacije su ukrasi urukopisnim knjigama.Posebna pažnja se posvećuje ukrašavanju

početnih slova stavaka( inicijali ) i minijaturnimcrtežima sa naglaskomna dekorativnuornamentalnost.

San Ambrogio Milano - unutrašnje dvorište i glavni brod

APISERIJA KRALJICE MAILDE IZ BAYEUXA, detalj-oko 1073.

Na lanenom platnu dugom preko 50 m u nizovima teče priča o pohoduVilima Osvajača na Englesku

Katedrala i toranj u Pisi



80

GOIKA

Početkom XII st. bogato gradsko stanovništvo postaje novi faktor društvenihodnosa do tada usmjerenih na relaciju kler-feudalci. Tako i umjetnost zarazliku od romaničke crkveno-mistične u gotici postaje više nacionalističko-laička. Katedrale sada nastaju kao poduhvati cijele zajednice postajućisimboli mjesnog identiteta, a ne samo crkvene građevine.

Zamah u graditeljstvu se sada proteže i na svjetovnu arhitekturu,a više pažnje se posvećuje i samim kućama za stanovanje.Zaoštrava se sukob religijske dogme i probuđenog interesa za nauku.Sujevjerja, alhemijski esperimenti, ponovno otkrivena antička naučnadostignuća... i u gotičkoj arhitekturi se prepliću u kompleksnu konstrukcijukoja koristeći savremena matematička i zička dostignuća gradi građevinekoje kao da se opiru zemaljskim zakonima i materijalnosti.

Nakon romanike, koja se smatra prvim evropskim umjetničkim stilom jer se njene karakteristike javljaju širom Evrope, u drugoj polovini XIIst. ormirale su se vrijednosti novog umjetničkog stila - gotike. Gotika sepojavila u sjevernoj Francuskoj i postepeno proširila po cijeloj Evropi. Stilgotike se najizrazitije očituje u arhitekturi kao poseban zapadno-evropskinačin građenja. Gotika ne predstavlja prekid sa romanikom već se razvijaiz romaničkih obrazaca, koji se usložnjavaju novim tehničkim rješenjima.Građevine postaju sve više, vanjski potpornji nose konstrukciju pagrađevina s vana djeluje rebrasto raščlanjena i prepuna detalja.

Kiparstvo i slikarstvo su, kao i u romanici, podređeni arhitekturi.Fasade građevina su ispunjene dekorativnim skulpturama izduženihkontura i naglašene vijugavosti, a na prozorima se izvode kompleksne

vitražne cjeline na kojima su prikazani prizori iz Biblije, ali jenaglasak stavljen na dekorativnost cjeline.U umjetničkom oblikovanju (zlatarstvo, drvorezbarstvo, namještaj)također se naglašavaju izduženost, vijugavost i dekorativnost.Početkom XV st. u Italiji se javlja renesansa kao suprotnostgotici, ali će u nekim zemljama gotika trajati mnogo duže.

Kao prvi znak obnavljanjaevropske kulture javlja se

romanička arhitektura sa uzori-ma u antičkim građevinama.

Bazilikalni tip crkve je zanos-

van na statičkoj ravnoteži zidakoji nosi teški polukružni svod.

Cjelokupni utisak je mističnozatvoren i intiman. Gotička

umjetnost izrasta iz romanike,ali nova tehničko-građevna

rješenja dovode do novog stila.Crkve zadržavaju tlocrt u obliku

latinskog krsta, ali proširen ibogatije raščlanjen, a cjelokupna

građevina ostavlja utisakstremeljnja u visinu

i impozantnosti.

Naziv “arte gotica” je prvi upotrijebio italijan-

ski arhitekt iz XVI st. G.Vasari želeći na pogrdan

način naglasiti da je sarenesansnog gledišta taj stil

barbarski i neskladan.

Katedrala u Reimsu u Francuskoj

Laik je svjetovna, osobaizvan crkvene organizacije,

preneseno označava ineuku osobu.



81

Gotičke građevine djeluju mnogo jedinstvenije nego romaničke. Tlocrt jezbijen, a utisak stremljenja u visinu je dominantan i vani i unutra. Građenaizmeđu 1163. i 1245. ova katedrala predstavlja odličan primjer gotičkedematerijalizacije prostora. Za građevinu ovih dimenzija u romanici

bi bilo potrebno duplo više materijala. Ovo nije samo rezultattežnje da se dimenzijama izazove strahopoštovanje, već dokazbuđenja evropske racionalističke misli i napretka u tehnici.

Gradnja što monumentalnije katedrale postaje jedan vid nadmetanjameđu gradovima. U dugogodišnjim radovima učestvuje veliki brojstanovnika, a projektanti i graditelji su putujući anonimni majstori kojičesto mijenjaju mjesto i rade na više građevina. ako da se, pored lokalnihposebnosti, rano ormira tip katedrale sa tri ili pet uzdužnih brodova i

jednim ili tri poprečna broda. Sa zapadne strane se najčešće uzdižudvije visoke kule, a asade su kitnjasto obrađene.

Svod sa prelomljenim lukom počiva samo na složenoj konstrukciji stupova i pilastra (polustupova) svana ojačanih kontraorama, a međuprostorpopunjavaju dugački prozori sa vitražima i rozetom iznad portala.Najpoznatije gotičke građevine su: katedrala u Šartru, katedrala u Kelnu,Notre Dame u Parizu, Westminsterska opatija, Papinski grad u Avignonu.

Kontrafore

NOTRE-DAME U PARIZU jugoistočna strana i tlocrt

Gotika u Engleskoj –Katedrala u Salisbury iopatija u Canterbury

U Englesku gotika dolazinešto kasnije, ali se ubrzo

razvija u individualniizraz naglašenih ritmovalinija i ukrasa otvarajući put cvjetnoj gotici.Sama Engleska je relativnodugo zadržala ovaj stil ne prihvatajući renesansnarješenja i iz gotike prešavšiu barokni stil.



82

Vitraži u katedrali u Chartresu spadaju u najljepše primjere slikarstvau staklu. Nosivi stupovi omogućavaju ovaj prodor čarobnogosvjetljenja doprinoseći utisku dematerijalizacije prostora.

Posebno je zanimljiva skupina gotičkih Bogorodica nastalih

širom Evrope. Stroge, grotesknescene strašnog suda i apoka-

lipse krajem gotičkog periodazamjenjuju predstave mladei ljupke Marije, u elegantnojS pozi, sa malim Isusom u

naručju. Bog kazne je postao Bog nade.

MADONA IZ KRAMAUAU ČEŠKOJ

Gotička umjetnost takopostaje dokaz konačnogasimiliranja varvarskih ple-mena u evropsku civiliza-ciju. U procesu nastajanjaevropskih naroda presudnu

ulogu imaju snaga vladarai određenog područja terazvoj jezika. Katoličkacrkva ima neupitan položaju društvu i u umjetnosti,ali taj svoj položaj nerijetkokoristi kao sredstvo pritiskai učvršćivanja crkvenihdogmi Da bi se ostvariodalji napredak bilo je

potrebno da humanističkeideje i naučna misao do-biju ravnopravan položaju društvu. Ali to je većrenesansni ideal.

Mada su skulpture još uvijek vezane za arhitektonsku podlogu, u goticizapočinje proces njihovog oslobađanja. Figura ne stoji više strogo ron-talno, javlja se kontrapost, a odjeća dobija na živosti i materijalizaciji.Umjetnik nastoji dočarati emocionalno stanje likova.

SKULPURE SVEACANA FASADI CRKVE

U CHARRESU



83

Internacionala gotika

Gotički izraz nije odgovarao italijanskoj sklonosti za jednostavnost i sklad.ako će u Italiji nastati umjetnički pokret renesanse kao potpune supro-tnosti svih gotičkih ideala. No ni samo područje Apeninskog poluostrvanijeostalo izvan gotičkih uticaja. Za Milansku katedralu bi smo mogli

reći da spada u najkomplikovanije kasnogotičke građevine.Cijela asada građevine i mnoštvo uskih tornjeva jasno pokazujuna šta su mislili historičari umjetnosti imenujući karakteristikekasne gotike kao plamenu gotiku.

CA’D’ORO - Venecija

Pored ovog naziva koriste se još izrazi cvijetna gotika i Internacionalna gotika kao obilježje razvijenog gotičkog stila u kojem se dekorativnostističe kao glavna karakteristika.Venecijanska arhitektura je originalnu kombinaciju sjevernogotičkihrješenja kombinovanih sa bizantijskim dekorisanjem asada i islamskomgeometrijskom arabeskom. Duždeva palača, Porta della Carta,a posebno Ca‘d‘Oro predstavljaju najpoznatije rješenje venecijanskegotike čiji uticaji će se osjećati i u Dalmaciji.Već smo spomenuli posebnosti engleske gotike, ali će primjer dekoracijeplaona u Westminsterskoj opatiji i kapele u King ‘ s Collegeu u

Cambridgeu (1466-1508) prevazići sve primjere dekorativnogtretmana zidne površine.

Skulpturalna djelatnost sa jedne strane ostaje vezana uz arhitektonskiokvir, dakle ima čisto dekorativnu unkciju, dok sa druge strane internac-ionalnu gotiku obilježava tendencija ljupkih Lijepih madona (posebnocijenjene burgundinske i češke) elegantnog pokreta zavojiteizvještačenosti. Interesantan je i novi zamah nadgrobnihskulptura koji neminovno teži realističnijoj viziji.

MILANSKA KAEDRALAzapočeta 1386. i građena sto

godina rukama njemačkihi rancuskih majstora



84

Na nekoliko skulptura u opatiji Champmol, u blizini Dijona, FlamanacClaus Sluter u kasnu gotiku utiskuje pečat ekspesivnog realizma snažnemonumentalnosti nagovještavajući novu estetiku evropske skulpturalneumjetnosti. Ipak, raznolikost kasnogotičkog slikarstva predstavlja najboljipregled stilskih promjena. Začuđujuća je bliskost stila slikara iz različitihzemalja. Jačanjem država sigurnost u gradovima raste, a svijet viteških

okršaja se seli u mit i veličanje bolje prošlosti.

U Italiju stil internacionalne gotike donosi Sijenac Lorenzo Monaco oko1414. Međutim, Italija se već suočila sa novim pogledom na slikarstvo.Firentinac Giotto prevazilazi gotičku linearnost i dekorativnost uvodećiosjećaj za trodimenzinalnost i životnost likova, ali sve do početkarenesanse neće se pojaviti dostojni sljedbenici njegovog stila.Duccio di Buoninsegna, Gentile de Fabriano, Antonio Pisanello i drugii dalje njeguju gotički izraz, ali od pojave Masacciovog slikarstva 1423.stil internacionalne gotike nalazimo sve rjeđe.

MOJSIJE, dio oltara uopatiji Champom - Sluter

MJESEC APRILBraća Limburgh,

majstori minijaturnogslikarstva

U slikarstu se razvija suptilna nostal-gija blistavog kolorita i linearne minu-

cioznosti tvoreći dekorativni nadrealnisvijet. Posebnom zanimljivošću se ističeburgundijsko vojvodstvo sa centrima u

Dijonu i Bourgesu. Oltarne slike Mel-chiora Broederlama i minijature u res

Riches Heures (Molitvenik vojvode odBerryja) iz 1416. godine u izvedbi braće

iz Limbourga (Pol, Hennequin iHerman), očituju sve postojaniju težnju

ka realizmu što u XVI st. prerasta usjevernu varijantu renesanse.

ŽENE NA GROBUDuccio di Buoninsegna



85

SREDNJOVJEKOVNA UMJENOSU DALMACIJI

Slovenska plemena koja se krajem VI st. naseljavaju na Balkan.Prodiranjem prema Dalmaciji dolaze u dodir sa gradovima na obali pod

vizantijskom vlašću. Split, rogir, Zadar i drugi gradovi su u IX st. postali

centri širenja kršćanstva među Hrvatima. Pod utjecajem ranačke države,hrvatski vladari podstiču gradnju crkvi od kojih je nekolicina i danassačuvana. Ove prve crkve su malih dimenzija i neujednačenog oblika.Najčešće su jednobrodne sa kupolom poput crkve sv. Petra u Priku kodOmiša, ali su najpoznatije crkve kružne osnove sa četiri, šest ili osamnejednakih apsida kakve se inače ne sreću na drugim crkvama iz tog

vremena. Crkva sv. Križ u Ninu pored Splita iz XI st. i sv. Donat u Zadrusu primjeri ovog stila. Na ninskoj crkvi volumen građevine djeluj dostarazruđen i samo ga visina tambura drži na okupu. Sv. Donat ima šestapsida, također nejednakog oblika, ali utisak je kompaktniji izduženim

lukovima na asadi naglašava se kretanje prema kupoli koja je danaszamjenjena drvenim krovom. Mada je Zadarska crkva većih dimenzijai građena po uzoru na Palatrinsku kapelu Karla Velkiog u Ahenu, objecrkve su dosta nevješto građene sa mnogo maltera i grubog kamenašto ukazuje na brzi rast kršćanskog stanovništva u ovom razdoblju,ali i nedovoljno iskustvo tadašnjih dalmatinskih majstora.

U ovom periodu između IX i XI st., skulpture su veoma rijetke i uvijek vezane za arhitekturu. Dalmatinski majstori prihvataju iz sjeverneItalije pleteni linearni ornament izveden u plitkom reljeu i oblikuju ga umaštovite varijacije. Pored linearnih i biljnih motiva često su u ornamentdodani i životinjski likovi dok se predstave ljudi pojavljuju tek u XII st.Ovaj ornament, poznat i kao pleter predstavlja jednu odnajprepoznatljivih vrijednosti hrvatske umjetnosti.

Plitki relje sa motivom pletera popunjavajuunutrašnji prostor crkve po romaničkom principuhorrora vacui, tj. maksimal

-

nog ispunjavanja površine.Postoje očuvani dokazi dasu ornamenti bili bojeni,ali ni danas ne gube nasvojoj ljepoti zbog gustog prepleta koji usložnjavaigru svjetlosti i sjenki.

sv. Donat u Zadru

Crkva sv. Križ u Ninu

RELJEF IZ BISKUPIJE KOD KNINA





87

SVEĆENIČKA KAUZULA RELJEF IZ MUJADŽIĆAU ranjevačkim samsotanima Kraljeve Sutjeske, Kreševa i Fojnice danas se čuva veliki broj likovnih djela i primjera umjetničkog ukra-šavanja. Krilni oltar u Sutjesci je najljepši primjer gotičkog slikarstvakod nas, a kazula sa prikazom raspeća predstavlja značajanprimjer srednjovjekovnog veza.

Romanika

U doba romanike Bosna se suočava sa teritorijalnim pretenzijama Ugar-sko-hrvatskog kraljevstva. Zbog toga je umjetnički obrt nešto skromniji i

uništen mnogim sukobima. Sačuvani primjeri svjedoče o većem oslanjan- ju na dalmatinske uzore i bizantijsku umjetnost. Ipak, kada je romaničkistil prihvaćen od strane domaćih majstora oni ga se pridržavaju i kadagotika postane dominantna, tako da na pojedinim građevinama izkasnijeg perioda, poput tornja na Crkvi sv. Luke u Jajcu,srećemo kombinaciju ova dva stila.Posebnom ljepotom se ističe skupina bronzanih skulptura iz Mujadžićakod Jajca u čijem oblikovanju se primjećuje srodnost sa rancuskimskulpturama ovog vremena.

Gotika

1266. god. je u Bihaću podignuta crkva sv. Antuna (danas Fethijadžamija) kao prva gotička građevina na tlu Bosne i Hercegovine.Kako je jačala bosanska samostalnost tako se i u graditeljstvu javlja većibroj proanih građevina. Kraljevske rezidencije u Bobovcu i Jajcu suzanimljive, jer Bobovac nastaje pod uticajem ugarske umjetnosti dok

je dvor u Jajcu izgrađen u stilu dalmatinsko-mletačke gotike.Crkve u Zvorniku, Milama kod Visokog, Olovu, u Kreševu i crkva Sv.Grgura u Kraljevoj Sutjesci su jednostavne propovjedničke crkvei prema propisima ranjevačkog reda jednostavno uređene.

ULAZ SA GOIČKIM

ELEMENIMA NAFEHIJI DŽAMIJI UBIHAĆU



88

Stranica izMiroslavljevog evanđelja

Stranica iz Hvalovog zbornika

Rukopisne knjige

Posebnu likovnu vrijednost predstavljaju manuskripti (crkveni ruko-pisi) rađeni za bosanske velikaše. Nažalost, ni onih nekoliko primjerakoji su sačuvani do danas nije u Bosni i Hercegovini već su razasuti pobibliotekama Istanbula, Venecije i Petrograda. Često se ovi rukopisisvojataju od strane naših susjeda u nastojanju da se iz pojedinih detaljaizvuku kvazipolitički zaključci, ali je činjenica da su oni pisani za bosanske

velikaše i često izvođeni rukama samih bosanskih majstora što se ogledau posebnom stilu iluminacija koje pripadaju romaničkog izrazu, ali suobogaćene bizantijskim elementima. Najstariji od ovih rukopisa je pisanza humskog kneza Miroslava. Miroslavljevo evanđelje je ćirilični rukopisna 181 listu sa 296 inicijala i minijatura. Evanđelje je pisano u dvorskojskriptarnici (biblioteci) oko 1190. Mostarsko i Divoševo Evanđelje seodlikuju posebnim osjećajem za naglašenu dekoraciju i specifične ilustrac-ije koje se javljaju samo u bosanskim spisima, poput stiliziranih ljiljana,orlova i biljnih prepleta. Hrvojev misal i Hvalov zbornik predstavljaju

sam vrhunac bosanskog umijeća ukrašavanja rukopisa. Oba rukopisa supisana za vojvodu Hrvoja Vukčića Hrvatinića (?-1516). Hrvojev misal je na glagoljici ispisao pop Butko “po zakonu sv. Rimske crkve”, a ukrasionepoznati slikar u stilu zrele gotike. Misal se danas nalazi u Budimu.Hvalov zbornik je dobio ime po autoru ove zbirke jevanđelja i crkvenihpsalma. Krstjanin Hval, kako se potpisuje autor ovog najpoznatijegzbornika na bosančici, pripadnik je Crkve bosanske što rukopisudaje još veći značaj jer dolazi iz specifičnog kulturnog kruga.

Na margini kodeksa Hval jezapisao: “Pisah zlatom kao ičrnilom”, što može ukazivatii da je on autor barem dijelailustracija, jer se u ilustraci- jama zbornika prepoznajudva stila. jedan crtač slika

u gotičkom stilu na modroj pozadini, a drugi, na zlatnoj

pozadini, u lokalnom stiluizvodi pronjene ilustracije

prepune detalja. Za drugog se pretpostavlja da je sam Hval jer on i u rukopisu zlatnom

bojom dekorira slova.

Stranica iz Hrvojevog misala







91

U historiji nezabilježen preporod ljudske misli, koji je odredio dalji razvojevropske civilizacije, počinje u razjedinjenoj Italiji za vrijeme kratkotrajnoguzleta trgovačkih gradova. Prvobitno u Firenci, kasnije i u drugim gradovi-ma, a posebno u Rimu i Veneciji umjetnost i nauka postaju predmeti općeginteresovanja. Međutim, ne treba shvatati ovaj period kao neko idličnodoba u kojem je sve podređeno veselju i napretku. Veći dio Apeninskog poluostrva je pod vlašću papske države dok snažniji gradovi moraju stalnimmeđusobnim ratovima i pljačkaškim pohodima potvrđivati vlastitu nezavis-nost. Bogati sloj feudalaca i trgovaca postaju mecene koje umjetnicima dajuveću slobodu nego crkva, ali siromašni slojevi nisu osjećali mnogo humaniji pristup od strane prosvjećenih gospodara. Primat koji ovi gradovi gubeotkrićem Amerike 1492. god., ubrzo dovodi do slabljenja gradova i zami-ranja umjetnosti u njima, ali sjeme renesanse već se primilo širom Evrope.

RENESANSA RENESANSA (ranc.) -preporod, obnova

Renesansa je kulturno-his-torijsko razdoblje talijanskeumjetnosti, kulture i nauke odsredine XIV do početka XVI s

a kasnije i u ostatku Evrope.Karakteriše se ugledanjem naantičku umjetnost. Kao uzorse postavlja antička estetika jednostavnih i jasnih oblika. Armišu se individualne slo-bode i preispituju ranije nauči religijske “istine”, rehabiliti-raju se ovozemaljski užici aodbacuje odricanje i asketizamNasuprot anonimnom srednjovjekovnom stvaraocu nastupauniverzalni i samosvjesni renesansni čovjek- kreator poštovazbog svoje vještine i znanja.U literaturi se obnavljajuknjiževne forme kao ep, lirska pjesma, epigram, dijalog, ko-medija i drama. Ne izbjegavani lascivnost nasuprot pretjer -anoj ozbiljnosti srednovje-kovnih stvaralaca. Petrarca,Bocaccio, Rabelais, Cervantes

Shakespeare , u književnosti; ulikovnim umjetnostima Bruneleschi, Leonardo, MichelangelDurer, Holbein i dr ... u svojimdjelima daju humanistički pogled koji se ogleda u zani-manju za čovjeka i njegovdoživljaj svijeta.

Pogled na Firencu



92

Slikajući trenutak kada Stvoritelj daruje iskru života Adamu, Michelangelo vješto dovodi u žarište dvije ruke koje te što nisu uspostavile kolanje energije.

U beskonačnost zaustavljeni pokret pred dodir prstiju stvara napetostu kojoj očekujemo da slijedeći trenutak obasjaju varnice rađanja.Simbolički karakter kompozicije najbolje objašnjava vrijednosti renesansne

varnice. Vjerovanje u stvorenost prema liku Božijem sada služi kao povodza istraživanje ljudskog tijela u kojem naučni pristup konačno dobija prilikuda otvori put oslobađanju od srednjovjekovne dogme.Ponovno otkrivanje antičkih filozofa i umjetnika podstiče težnju za slobod-nijim rasuđivanjem nasuprot srednjovjekovnoj isključivosti. Antički idealljepote, ostvarene euklidovskom matematičkom proporcijom dijelova,postaje uzror u svim oblastima umjetnosti povezujući ih i oblikujućisvestrane stvaraoce. Umjetnik izlazi iz srednjovjekovne anonimnosti

i postaje ličnost od ugleda.Sve je podređeno upoznavanju čovjekove prirode.

ovjek se shvata kao mjera svih stvari. Gotička arhitektura sa stremljen- jem uvis, ka božanstvu, zamjenjena je harmoničnim građevinama čijemjere su određene realnim čovječijim potrebama.Pogled prema nebu zamjenjuje pogled ka čovjeku. MichelangelovAdam ne pruža pogled ka Stvoritelju, on traži svoje ispunjenje gledajućipod Gospodovo rame gdje se nalazi još nestvorena Eva.

Detalj svoda Sikstinske kapele u Rimu - Michelangelo



93

Nagovještaji renesanse

Renesansa predstavlja nadrastanje srednjovjekovne društvene statičnostii vraćanje antičkim uzorima. Nakon uzleta grčke i rimske civilizacijenastupa skoro 10 stoljeća u kojima Evropu potresaju pljačkaškiupadi i seobe varvarskih plemena.Nekada milionski grad, Rim 1417. godine ima tek 17 000 stanovnika.Dok većina stanovništva svu energiju troši na puko preživljavanje,interes za nauku i umjetnost opstaje jedino u crkvenim opatijama gdje seprepisuju i ilustruju rukopisne knjige. Ali, ta produkcija je više provinci-

jalnog karaktera i puko ilustrativna, a antički spisi i umjetnička djela sepotcjenjuju zbog njihovog paganskog (nekršćanskog) porijekla.

SV. FRANJO POKLANJA SVOJ PLAŠ - Giotto

SV. FRANJO PROPOVJEDAPICAMA-Giotto

Franjo Asiški (1181–1226) jesvetac koji je napustio bogatog

oca i propovjedao “evanđeosksiromaštvo” pomažući sirotinjbolesnicima. On smatra da sv prirodi sadrži božije prisustvone smije se odbacivati. Ovdje j prikazan kako se obraća pticama. Predanje kaže da se Franjčak i tada nije zaustavljaona “lijepim” već odlazi tražitiodbačene i prezrene od ljudi,među vrane i svrake. Odličnatema za slikara, savremenika

poznanika Dantea i Petrarke,dokaz dugotrajnog sazrijevanjhumanističkih ideja.

Giotto di Bondone (1266-1337) je rentinski slikar koji prvi nadrasta gotičke obrasce zlatnih pozadina i vizantijske plošne stilizacije likova. Giottouvodi pejzaž koji djeluje kao pozadinska kulisa likovima u prvom planustvarajući utisak da je događaj u visini naših očiju. On, također, modelirasvjetlost i sjenke na likovima stvarajući utisak trodimenzionalnih volumena.Tako Giotto ponovo uvodi nastojanje da se ostvari realističnost slike, i madanjegov pristup nije imao dostojne sljedbenike sve do XV st. veliki korak kaanalitičkom posmatranju prirode učinjen je već tada.



94

ek sa romanikom i gotikom počinje proces otvaranja umjetnosti u javnost. Gradnja katedrala okićenih djelima anonimnih majstora uka-zuje da je postepeno sazrijevalo vrijeme oslobađanja umjetničke svijesti.Pokazaćemo kasnije da se slično buđenje samosvijesti dešava širomEvrope, ali nigdje promjena nije bila tako revolucionarna kao u Firenci.Ipak, ni ovdje ne dolazi naglo do promjena. Nagovještaji renesanse sežu

duboko; neki historičari ih nalaze u činjenici da je Firenca postojbinaEtruraca; u Firenci je sačuvano više rimskih spomenika nego u višenavrata pljačkanom Rimu; bogati trgovački sloj se javlja kao tolerantnijinaručitelj nego crkva koja u to vrijeme preživljava snažne unutrašnje su-kobe čiji će rezultat biti dugotrajno progonstvo pape iz Rima u Avignion.

“Konji se rađaju, aliljudi ne, ljudise obrazuju.”

Renesansna poslovica

Antički lozo i umjetnici se upravo odlikuju intelektualnim promatranjemsvijeta tako da se prihvataju kao uzori. Naravno, i ovdje je teško odvojitiuzroke od posljedica, da li antika služi kao ideja vodilja ili dostignutetežnje nalaze najbolji odgovor u antičkoj misli.Koliko je u svemu tome imao utjecaja i sam mentalitet? Podsjetimo se da jeu Italiji arhitektura romanike i gotike bila mnogo suzdržanije u oblicima iukrasima nego u ostatku Evrope. Možda je najznačajniji rezultat renesanse shvatanje da se svijet ne možespoznati samo putem razuma već se razvijaju naučno-istraživačke metode.Prije svih, empirijski metod – otkrivanje putem istraživanja i eksperimenta.

Razmisli: koliko su otkrića kompasa, baruta i štamparstva oblikovalidanašnju Evropu?

Renesansa je usmjerila razvoj evropske kulture i društva donoseći progre-sivna shvatanja poput oslobađanja od dogmi i razvoja individualne svijesti,ali istovremeno će kritičari u renesansnom idealu “čovjek kao centar svijeta”naći sjeme savremene otuđenosti čovjeka od svoje okoline.

DOBRA I LOŠA VLADAVINAAmbrogio Lorenzetti



95

Arhitekti rane renesanse

Filipo Brunelleschi (Bruneleski) (1377–1466) iz Firence upamćen je kao

prvi arhitekta renesanse. Prvobitno je učio za zlatara, ali ga nikada nijeodlikovala minucioznost i ljupkost djela. Brunellesch ne izučava antiku.Njega više zanimaju konstrukcije i oblikovanje prostora euklidovskomestetikom pravilnih geometrijskih oblika nego kopiranje antičkih uzora.Pripisuje mu se i otkriće pravila linearnog predstavljanja perspektive.

Primjer linearne(matematičke) perspektive

KAPELA PAZZI BrunelleschiNa crtežu poprečnog presjeka i fotograji unutrašnjosti kapele je lako uočitiBrunelleschijev koncept. Prostor je oblikovan u čistim geometrijskimoblicima i prilagođen mjerama čovjeka. Čak su i kružni medaljoni prvobitno zamišljeni čisti, ali su kasnije postavljene slike.

Rana renesansa

Proces renesansnog oslobađanja i humanističkog okretanja težnji za svijetom po mjeri čovjeka u početku daje najpotpunije rezultate u arhitekturi.Razvoj gradova i jačanje građanskog sloja rezultira ugledanjem na antičkaurbanistička rješenja i obnovu arhitekture kuća bogatijih građana (pal-azzo). Prekida se sa komplikovanim i kitnjastim rješenjima gotskogperioda i teži se jednostavnim arhitektonskim konstrukcijamapročišćenih estetskih vrijednosti po uzoru na antiku.

Uobičajena je podjela rensanse u Italiji na ranu (Quatrocento-skraćenicaza XVst.), i visoku (Cinquecento-skraćenica za XVI st.) renesansu.Naravno, kao svaka podjela u umjetnosti i ova je uslovna,ali ćemo je i ovdje zadržati zbog lakšeg pregleda.

UNURAŠNJOS CRKVESAN LORENCO U FIRENC- Brunelleschi

Euklid - Grčki matematičariz helenističkog perioda.Posebno proučavaogeometrijske zakonei logičko zaključivanje.



96

Humanista, naučnik, pravniki papski službenik, Alberti

postaje arhitekta zahvaljujućisvom interesovanju za his-

toriju umjetnosti. Kao mlađi prihvata Brunelleschijevarješenja, ali je mnogo bliži

klasičnim antičkim uzorima. Alberti u svoje građevineunosi u građevine antičke

elemente (stubovi, pilastri...).

PALAZZO MEDICI U FIRENZI-Micheozzo

Gradske palače bogatih porodica izgledaju kao zamkovi u gradu. Dojamzatvorenosti naglašava fasada prizemlja izvedena grubo klesanim kamenom(rustika), ali unutrašnje dvorište otkriva jedan mnogo pitomiji ambijentšto nas može podsjetiti na koncept maurske Alhambre.

SAN ANDREA UMANOVI-Alberti

Leon Battista Alberti (1404. - 1472) je sa druge strane, mnogo bližiklasičnim antičkim uzorima. Više projektant nego praktični graditelj,

ostaje upamćen kao pisac traktata o arhitekturi u kojima opisuje historijatarhitekture i osnove projektovanja. On je jedan od prvih primjera univerzalnog svestranog umjetnika. U svom djelu “De Pitura”, Alberti ističeznačaj kompozicije kao odnosa dijelova građevine time opisujućiumjetnost kao, prije svega, racionalan proces.



97

Kiparstvo rane renesanse

1401. godine i objavom konkursa za izradu brončanih vrata krstioniceu Firenci počinje era renesansnog kiparstva. Novi pristup se očituje utehničkom napretku, ugledanju na antiku i tome što umjetnik nije višetek puki majstor kao u gotici, već individua vrijedna časti. Na konkursuučestvuju Lorenzo Ghiberti, Jacopo della Quercia i Filipo Brunelleschi.

Donatello (1386–1466) se od prvih radova nameće kao dominantnaličnost i umjetnik čisto humanističkog opredjeljenja. Prekid sa gotikompostiže više zahvaljujući vlastitom senzibilitetu nego ugledanjem na an-tiku. Istovremeno kada Massaccio u slikarstvu otkriva perspektivu i rea-

lan prostor. Donatello uvodi ove elemente u relje i skulpturu obogativšiih istančanošću igre svjetla. Ostvarivši najreprezentativnija djela Quatro-centa Donatello se pred smrt vraća ekspresivnosti gotike (sv. Magdalena).

U okviru gotičkogčetverolista umjetnici sutrebali prikazati žrtvovanjeIshaca, a pobijedio jeGhiberti čiji se rad isti-cao tehnikom i napetošću pokreta. Ipak, Ghibertijevrad ostaje u stilu “cvjetne gotike”. Mada kasnije nasusjednim vratima napušta gotički okvir i uvodi linear -

nu perspektivu to je manje proizvod njegove imaginac-ije, a više utjecaj njegovogmladog učenika Donatella.

ŽRVOVANJE ISHACAGhiberti

Kontrapost, kovrdžavi uvojci,Golijatovo lice, mnogo je tuantičke inspiracije, ali puberteska konstitucija dječaka otkri

Donatellov analitički naturalizam kao nešto sasvim novou odnosu na antičkoidealiziranje.

Donatello nije bio bezkonkurenata. Mada se

specijalizirao za dekora-tivne reljee na arhitek-turi, Luca della Robbia (1400–1482) predstav-lja jedan nježniji pris-

tup istovremeno blizakgotičkoj ilustrativnosti irimskoj eleganciji.

CANORIA-detaljLuca della Robbia

DAVIDDonatello



98

IZGON IZ RAJA - Massaccio

SVEO ROJSVOMassaccio

Pozadina više nije kulisakao kod Giotta. Plastično

oblikovani likovi se povinuju pravilima linearne perspektive

ovdje prvi put primjenjeneu slikarstvu. Jedino nadze-

maljski likovi izgledaju bližii kao da istovremeno lebde istoje. Očište je tačno postav -

ljeno u visini posmatračastvarajući iluziju dubine pros-tora. Možemo samo zamisliti

kako je ovo djelo ostavljalorevolucionaran utisak.

Sikarstvo rane renesanse

Mada se javlja kasnije nego u arhitekturi i skulpturi, slikarska aktivnostse ističe količinom slika, brojem slikara, novim tehničkim postupcima iposebno raznovrsnošću tema. Pored uobijačenih crkvenih tema, javljajuse historijske, alegorijske i mitološke kompozicije, a posebna novost jepojava građanskih portreta. Pojava renesansnog realizma u slikarstvu jetako revolucionarna da se može odrediti 1423., godina prijema Massac-cia u slikarstvu gildu, kao početna. Pojavom Massaccia, koji Bruneleschi-

jeve i Donatellove lekcije shvata na otvoren i autentičan način, slikarska vizija postiže plastičnost i realizam do tada neviđene snage. U nepunih

pet godina stvaralaštva obilježenim reskama u Kapeli Brancacci u Firenci,Poliptihom iz Pise i reskama u crkvi Santa Maria Novelli, rano umrli,Masaaccio prvi uvodi perspektivu, realan pejzaž i modeliranje svjetlom.Ostali slikari prve polovine XV st. kao: fra Fillipo Lippi, fra Angelico,Paolo Uccello, Andrea del Castagno, Piero di Cossimo i dr. kreću Massac-ciovim tragom, ali se teško oslobađaju tradicionalnog stila bestežinskihoblika i ilustrativnosti pa njihovi likovi uglavnom djeluju kao lutke bezduha ispred pejzažnih kulisa. Ipak, svijest o novim mogućnostima poste-peno sazrijeva doživjevši svoj vrhunac u djelima Leonarda da Vincija.



99

BIKA KOD SAN ROMANA - Uccello

Andrea del Castagno (Kastanjo) (1411–1457) je drugi značajni slikar rentinske rane renesanse.Njegov stil je tvrđi u izvedbi nego kod Massaccia. Likovi su oštro izdvojeni od pozadine i pretvoreni uokamenjene skulpture bliske Donatellu. Juda je izdvojen od ostalih što je u skladu sa tradicionalnomkompozicijom, ali ritam mramornih ploča stvara novu napetost. Ploča iznad Isusa i Jude kaoda nagovještava neminovni događaj. Sjetimo se ove slike kada budemo govorili o apstraktnomslikarstvu i nastojanju da se samo kroz liniju i boju izraze akcija i emocije.

AJNA VEČERA - Andrea del Castagno

Paolo Uccelo (Učelo) (1397–1475) je slikar čiji duh pripada gotičkom stlu, ali kaoučen i svjestan novog vremena on nastoji prihvatiti nove vrijednosti. Rezultat je pretrpana kompozicija. Nemoguće stiješnjeni likovi se bore za malo prostora kao što sei Uccello bori sa perspektivom. Ipak, ne možemo reći da rezultat nema specičnu draž.



Piero Della Francesca (Frančeska)(1416–1492) nije za života bio posebnocijenjen, ali je tome najveći razlog što nije radio u Firenci. Danas se Franc-esca često naziva začetnikom mnogih slikarskih pravaca, poput kubizmaili nadrealizma. Možda su takvi zaključci pretjerani. Ali su njegova djelai danas uspjela sačuvati svježinu, prvenstveno zahvaljujući savršenomsjedinjenju kompozicionih i idejnih vrijednosti.

Sandro Botticelli (Botičeli) (1445–1510) je prošao put od omiljenog rentinskogslikara alegorijskih i mitoloških tema do zagriženog slikara protureformacije.Ipak, bez obzira da li je tema paganska boginja ili slava Crkve, Botticellijevelinije oblikuju čudesni svijet nadzemaljske pronjenosti. Linearna hipersenzi-bilnost i apstraktni ugođaj obezbijedili su Botticeliju slavu tek u XX st.

BIČEVANJE HRISA-Piero della Francesca

RAĐANJE VENERE-Botticcelli

SV. JAKOBA VODE NAGUBILIŠE-Mantegna

Andrea Mantegna (Mantenja)(1431–1506) je opsjednut

arheološkom tačnošću. Svidetalji na njegovim slikama

su precizne rekonstrukcijeantičke arhitekture i odjeće. Analitičnost Mantegninog

kista je još očitija unastojanju da se predstavi

iluzija perspektive.Njegove kompozicije računaju

na položaj posmatrača i potome predstavlja predvodnikailuzionističkog dekorativnog

slikarstva koje se posebnonjeguje u baroknim

građevinama. Zanimljivo jespomenuti da je Mantegna

oženjen sestrom venecijanskogslikara Giovannija Bellinija.

Iz njihovog kontaktanastaje Belinnijeva sintezanaturalističkog slikarstva i

venecijanske nježnosti ikolorističke prenjenosti.

Idealna perspektiva oblikovana zlatnim presjecima i nadrealno osvjetljenje, pretvaraju scenu u svevremenski simbol žrtvovanja za ljudski rod. Franc-esca je učio kod kasnogotičkog slikara Domenika Veneziana. Time nam je jasniji blještavi kolorit i statičnost gura. Međutim, Francesco je potpuno

ovladao perspektivom i, slobodno rečeno, konačno denisao novo shvatanjeslike. Sve to bi ostali puki tehnički podaci da slika ne zrači vlastitom atmos- ferom produhovljene smirenosti kojom se potencira zagonetnost likova.



Visoka renesansa

Pad Medicija u Firenci i povratak Pape iz Avignona, premješta i centarumjetničkih aktivnosti u Rim. Kratka vladavina Pape Julija II od 1503. do1515. podstiče pojavu nekoliko velikih umjetnika koji oblikuju zreli rene-sansni stil. Ali, to je i trenutak zamiranja. Jačanje drugih zemalja i nemoćkasnijih umjetnika da nadrastu izraz starih majstora pretvarajući se u

manirističke slikare, označava kraj italijanske rensesanse.

Ličnost Leondarda da Vincia (Vinči) (1452–1519) najupečatljivije govorio vremenu poleta nauke i umjetnosti. Više naučnik i graditelj nego slikar,ali analitičnost njegovog nemirnog duha je obezbjedila da sa desetak(uglavnom nedovršenih) slika za mnoge nosi epitet najboljeg slikara svih

vremena. Prvi je slikar koji ne izmišlja krila anđela već im crta, dugo

studirana, stvarna ptičija krila. Opsjednut potrebom da spozna svijet,spreman je do iznemoglosti crtati platno prebačeno preko stolice prijenego ga naslika na modelu, a već u sljedećem trenutku zaboravitina sve i otići za drugim problemom koji ga zaintrigira.

Donato Bramante (1444–1514) je prvi arhitekta Cinquecenta. Nadilazimonumentalnošću i filozosko-religijskim obrascem nenametljivostBrunelleschijevih prostora zadržavajući geometrijsku ravnotežu cjeline.

Piramidalna kompozicijaobezbjeđuje Leonardovimslikama utisak monolitnevječnosti.

Duh velikog mislioca stvaraslike prepune zagonetnihsimbola i intelektualne igre.Pogledajte kako se preklapaju Marijine i Anine ruke i nogezbunjujući naša čula.

SV. ANA, MARIJA I ISUSLeonardo

EMPIEO S. PIEROIN MONORIO - BramanteNa mjestu raspeća apostolaPetra u Rimu Bramante gradiTempietto (Mali hram). Sin-

teza rimskih kružnih hramovai renesansne proporcionalnostdaje utisak monumentalnostiovoj maloj građevini stiješnjenokolnim zgradama.



102

Možda i ne najbolja slika svih vremena, ali sigurno najtajnovitija. Kakva je veza besplodnog pejzaža koji oživljava što je bliže ženi u prvom planu?Osmjeh? Puka blagost ili simbol života kao na arhajskim kipovima?Pa i samo lice, nevjerovatna sličnost sa mnogim ranijim Leonardovim liko-

vima žena! Da li je to samo žena rentinskog činovnika ili je nešto više?Pretjerujemo li ako doživimo ovaj lik kao ženski princip Univerzuma. A kada se zamorimo od odgonetanja možemo samo uživati u uidnojmodelaciji kontura koje se stapaju djelovanjem zračne perspektive.Udaljeni oblici nestaju u izmaglici dajući utisak trodimenzionalnosti prvog plana-sfumato-prvi put u historiji slikarstva.

Leonardo je nešto stariji od ostalih slikara visoke renesansne i često gasmještaju među slikare Quatrocenta. Ali on je označio vrhunac novogpristupa slikarstvu zasnovanog na stalnom posmatranju prirode iumjetnosti kao obliku filozoskog promišljanja.

MONA LISA - Leonardo

ANAOMSKI CREŽLeonardo

AJNA VEČERA - LeonardoU trpezariji milanskog manastira Sta Maria della Grazie Leonardo je nas-likao prikaz trenutka kada Isus kaže apostolima: “Jedan od vas će me izdati.”Napuštajući tradiciju, Judu postavlja sa iste strane stola sa apostolima,ali je jedino njegovo lice u sjenci. Kažu da je Leonardo danima posmatrao prolaznike na trgu tražeći odgovarajuću zionomiju za karaktere apostola.Po anegdoti je iguman manastira prigovorio na sporost umjetnika,a Leonardo je uzvratio da je teško naći gnusno lice kao u Jude, alida će radi brzine tu naslikati igumana. Tačna ili ne, ova pričanam otkriva novo shvatanje: Umjetnik više nije puki zanatlija,već kreativni lozof koji promišlja svoje djelo.Slika je danas skoro uništena zbog Leonardove sklonosti eksperimentima.Naime, pokušao je slikati na zidu uljanim bojama koje su tada donijete izsjeverne Evrope. Ulje nije postojano na zidu i prodirući u malter slika senepovratno raspada. Tek u zadnjim decenijama restauratori vodeneizvjesnu bitku da očuvaju ovo remekdjelo, ali kao i kod nastankaslike postupak je eksperimentalan i ostaje samo nada da će slikabiti sačuvana za buduća vremena.



103

Michelangelo Bounarroti (Mikelanđelo) (1475–1564) umjetnik svestraneimaginacije koji je sebe smatrao prvenstveno skulptorom, predstavljanajupečatljivije umjetnika pozne renesanse (Cinquecenta).Sa dvadesetčetiri godine stvara Pietu. Superiorno djelo dostojno svojihantičkih uzora, ali već David iz 1505. godine prikazuje Michelangelau vlastitom izrazu snažne karakterizacije i unutrašnje napetosti. Za

Michelanglea se već otimaju Firenca i Rim. Često je primoran da ostavidlijeto odgovarajući zahtjevima slikarske ili arhitektonske prirode.

Polazeći od Brunelleschijevih postulata Michelangelo u oblikovanjeprostora unosi energičnost vertikalnih volumena čime se suprostavljaantičkim normama. Primjer je bazilika sv. Petra u Rimu čiju je kupoluizveo Michelangelo. Upravo će ovaj osjećaj unutrašnje napetosti u

njegovim djelima nagovjestiti barokno oslobađanje pokreta i mase.

U zadnjim godinama života Michelangelo izvodi nekoliko pieta uekspresivnom grču koje najvaljuje barok. Pojedini dijelovi skulptura

namjerno ostaju nedovršeni kao da umjetnik želi naglasitikozmičku povezanost čuda rađanja i smrti.

DAVID - Michelangelo

Preko pet metara visoka statuaDavida (često prikazivan kaosimbol Firance) je konačna pobjedamladog Michelangela i vrhunacrenesansne umjetnosti. DonatelovDavid je prikazan nakon pobjede iispunjen smirenošću, Michlangelovtek očekuje sukob. Tijelo je prividnoopušteno, ali kao da je umjetnik

uhvatio trenutak kolanja adren-alina kroz tijelo. Cijela masa je

napeta u iščekivanju eksplozijeunutrašnje energije.Pjesnik, arhitekta, umjetnik,... Michelangelo je istinski umjet -nik lozof. On kroz svoja djelaizražava, tada omiljenu neoplaton-

sku lozoju, o suprostavljenosti prolaznog materijalnog ivječnog svijeta ideja.Duboko religiozan, ali istovremenoveoma samosvjestan, Michelangelokroz svako svoje djelo potcrtavavlastiti sukob duha i tjelesnosti.

PIEA - Michelangelo

Piramidalna kompozicija,dijagonale mrtvog tijela i trak preko Marijinih grudi, kon-

trast nabora haljine i mladogIsusovog tijela nepogrešivovode oko posmatrča uvodeći ga u svijet nijeme boli. Jedno od najranijih skulp-

torskih Michelangelovihdjela zadivljuje svojomkompletnošću. Tu nema patetike ni lutanja u ideji, on jednostavno oslobađa lik izkamena nošen snagom duha poput prethistorijskog umjetnka koji u rogovima prepoznaji dovršava tijelo bizona.

PIEA - Michelangelo

Proanaliziraj odnos majke i mrtvog sina na ovoj neraščlanjenoj ormi.



104

Michelangelo sa fresakama u Sikstinskoj kapeli u Rimu, koje je, uzgred,skoro bio natjeran da izvede, poručuje da genijalnost i snaga ljudskogduha nadrastaju tjelesnost i materijalnost dostupnu razumu.Skoro četiri godine mukotrpnog rada bez pomoćnika nastajalesu teme iz Starog zavjeta od stvaranja svijeta do potopa.Dvadeset godina nakon toga Michelangelo na oltarnom zidu izvodi ogrom-

nu sliku Posljednjeg suda na kojoj u vrtlogu tjelesa dominira Isus na prijes-tolju kao sudija, dok mu prinose kožu samog Michelangela na konačni sud.

D - detalj

o

Raffaello Santi (Raael) (1483–1520) iz Urbina najeći dio vremena radi uRimu gdje se često nadmeće sa Michelangelom. Nezainteresovan (za raz-liku od takmaca) za antiku i mnogo vedrijeg pristupa, Raael izvodi mnogereske, ali često podložan utjecajima savremenika (posebno Leonarda iMichelangela) ponekada ostaje površan. Osim u portretima gdje vidimoizuzetnog umjetnika zainteresovanog za stvarnu prirodu čovjeka.

PAPA X (detalj)Raffaello

AVANICA SIKSINSKEKAPELE U RIMU

OLARNA FRESKAU SIKSINSKOJ KAPELI(detalj) Michelangelo



105

OMICA EUROPEizian -1550.

MLADIĆ SA RUKAVICAMAizian - 1510.

U kasnijim godinama,kada i ruka i oko guberaniju oštrinu, Tizianuspijeva preobraziti svojeslikarstvo u slobodnijeoblike nesputanih teksturai magličastih kontura.Na taj način ističe bojuu prvi plan ukazujućina pravce daljeg razvojaslikarstva.

izian Vecellio (ician) (1477 –1576) je najpoznatiji venecijanski rene-sansni slikar. Uči kod Gentilea Bellinija zajedno sa rano umrlim Gior-goneom. Ova dva slikara presudno utiču na njegov stil. Sposobnost dauhvati pokret i karakter likova, ali i majstorski kolorit omogućavajumu da putuje Evropom slikajući velikodostojnike.

U XVI st. Venecija izbija u prvi plan sa svojim čulnim i kolorističkim

slikarstvom punim optimizma. rgovačka Venecija je mnogo otvorenijaza utjecaje sa sjevera i istoka. Snaga kolora je najizrazitija osobina venecijanskog slikarstva i ranije. (G. Belini), dok Giorgone i izian pa i intoretto i Veronese nadrastajući imitativnost manirizmapripremaju slikarstvo za barok.

RI MUDRACAGiorgone



106

RENESANSA NA SJEVERU

Renasansa na sjeveru nije revolucionarna kao u Italiji. Razlike se prven-stveno ogledaju u tehnici: U slikarstvu renesansne italije dominira freskotehnika što je posljedica spleta klimatskih i kreativnih razloga što traže

virtuozne crtače na velikom ormatu ne ostavljajući vremena za obradu

detalja. Nasuprot tome, hladna klima sjevera veliki dio godine umjet-nika zatvara u radionici. Rade se slike manjeg štaelajnog ormata unovootkrivenoj uljanoj tehnici bogatog kolorita koja se sporo suši islikanje traje duže štoostavlja prostora za precizniju obradu detalja, štogotičkoj komplikovanosti sklon mentalitet sjevernjaka obilato koristi.Druga značajna razlika u odnosu na Italiju je neklasicizam, odnosnosjeverni umjetnici ne crpe inspiraciju neposredno iz antike čemu moguzahvaliti raznolikost izraza. Oni se naslanjaju na gotičku maštovitost inarodnu umjetnost zasnivajući svoj realizam više na posmatranjuprirode i mašti nego na poštivanju antičkih kanona.

Oko 1452. Johannes Gutenberg (1397–1468) štampa prvu knjigu pomoću pomičnih ljevanih slova. Ove prve knjige nazivaju se inkunabule i njihova pojava označava izlazak znanja iz opatijskih zidina. Razvoj pismenosti ali inepoznavanje latinskog jezika podstiču pojavu knjiga na narodnim jezicima.

BIBLIJA U 42 REDA - Prva štamapana knjiga

Završetkom Stogodišnjeg rata između Francuske i Engleske nastupa periodstabilizacije kao rezultat jačanja država na štetu feudalnih posjednika iregionalne vlastele. Engleska ulazi u period monarhističkih i religioznih pre-viranja. Italija i Sredozemlje gube trgovački značaj, Španija se iscrpljuje ureligioznom fundamentalizmu u zemlji i kolonijama podstaknutom od

strane crkve i feudalnih zemljoposjednika. Francuska, a posebno Flandrijase ističu jačanjem građanskog sloja. Ovo je vrijeme i pojave reformatorskog pokreta pod vodstvom Martina Lutera u čijim idejama srećemo suprotstav -ljanje crkvenoj dogmi zasnovanoj na osjećaju grešnosti i antihumanizmu.Slični društveni uvjeti koji su i u Italiji doveli do pojave renesanse, kao idobre veze sa Italijom donose slična umjetnička nastojanja.

Inkunabula je latinska riječ

za pelenu. U štamparstvu setako nazivaju prve štampane

knjige iz “djetinstvaštamparstva”.





108

POLIPIH VR NASLADEgore ZAVORENI OLAR

desno - detalj PAKLAdole - UNURAŠNJI RIPIH

Hieronymus Bosch

Boschova maštovitostoslobađa halucinatne

vizije najdubljihstrahova.

Zasnovane na gotičkimreljema namjenjenim

strašenju naroda užasima pakla,Boschove slike nas

svojom lucidnošću navodeda groteskne likove

shvatamo kao kritikuovozemaljskih odnosa

među ljudima.

Hieronymus Bosch (Boš) (1450–1516) sa druge strane zadržava gotičkugrotesknost likova, ali ispod halucinantnog svijeta užasa i čudovišta krijese duboka humanistička poruka iskrenog vjernika. Antiklasičan u smislunjegovanja vlastitih korijena, Bosch kroz alegoriju anticipiranadrealističke slikare XX st.



109

VELIKA RIBA JEDE MALEBruegel

SVADBA - Bruegel

Brugelovi likovi nisu savršeno građena polubožanstva kao kod južnihslikara. U njegovim slikama žive krezubi, trombavi i poglupi likovi, ali uvijek oslikani toplom ljudskošću, posebno ako su u pitanju seljaci (porijeklomsa sela bio je poznat i kao Seljak Bruegel ).

Bosch i Bruegel ne biježe odnarativnosti i simbolizma.

Njihova djela kao da izviruiz narodnih pripovijetki ukojima se užas, groteska ihumor stalno prepliću.

Pieter Bruegel (Brojgel) (1528–1569) nastavlja njegovanje elemenatapučke slikarske tradicije sjevera. Bruegel čak jevanđelističke religiozne

teme smješta u milje flandrijskih sela. Jednostavna, često karikaturalna,obrada često nosi moralnu pouku.Reormacijske ideje i renesansni humanizam podstiču slikare da se slo-bodnije upuštaju u kritiziranje društvenih odnosa. Boshovo i Bruegelovoslikarstvo često ostaju izvan tadašnjih tendencija, ali i otvara put novimpogledima na smisao umjetničkog stvaranja.Nije tu svrha samo traženjeidealnih proporcija i kompozicije, već prije svega traženje čovjeka.

POVRAAK IZ LOVA - Bruegel



110

VIEZ, SMR I ĐAVO - DürerČEIRI JAHAČA APOKALIPSE - DürerDürer oslobađa graku zarobljenosti u knjizi i puke tekstualne ilustrativnosti. Otisci njegovih graka

kruže Evropom izazivajući divljenje i pokazujući da gračka disciplina može nositi nebrojeneizražajne mogućnosti. Lijevi drvorez i desni bakrorez su tek primjeri Dürerove sposobnosti

da univerzalnu snagu alegorija predstavi kroz crno-bijeli odnos..

ZEC-Durer Analitičnost i virtuoznost, bilo bi dovoljno za opis Durera da nema pre-sudnog značaja njegov nemirni intelekt. Teško bolestan, po najtežoj zimi, putuju u Holandiju kada je čuo da se tamo nasukao kit.Ubrzo umire od upale pluća.

Dürer je neumoran učenik, stalno posvećenprirodi. Nadrastajući gotičke obrasce one neprihvata potpuno južnjačka dostignuća većoblikuje vlastita rješenja (nastoji izvesti novekanone proporcija tijela). Najiskrenije pristaje

uz reormacijske ideje čime se može objasnitidublji smisao mnogih njegovih djela. Ipak,svojim opusom drvoreza i bakroreza pedantneizvedbe i ljepote, prije svega, ostavlja neizbrisivtrag u historiji grafičke umjetnosti.

Albrecht Dürer (Direr) (1471–1528) predstav-lja njemačku varijantu renesansne svestranosti.

Izuzetni talenat otkriven još u mladosti prvobrusi učeći zlatarstvo kod vlastitog oca, aliuskoro počinje učiti slikarstvo. 1494. odlaziu Veneciju gdje usvaja snagu kolorita kasnerenesanse uporedo proučavajući grafike.



111

Hans Holbein ml. (1498–1543) objedinjuje talijansku linearnost i sje- vernjački osjećaj za boju i detalj. Zbog bliskosti sa reormacijskim pokre-tom (portret Erazma Roterdamskog, za čiju je knjigu “Pohvalu Ludosti”izradio grafike) napušta Basel u kojem stalno izbijaju vjerski sukobi i

progon, odlazi na dvor Henrya VIII u Englesku. Njegovi portreti ostajuneponovljivi zapisi nošnje i karaktera tog prijelomnog vremena.

Zadaci:* Navedi razlike između italijanskog i sjevernjačkog slikarstva u doba

renesanse.* Zašto se sjevernjaci manje ugledaju na antičke uzore od Italijana?

ISENHEIMSKI OLAR (detalj) Grünewald

Matthias Nithard , poznatijikao Grünewald (Grinevald). pored Durera, predstavljanajznačaniju ličnostnjemačke renesanse.Za razliku od nemirnog sunarodnika sklonog lozofskom promišljanju. Grunewald na

-

glasak stavlja na izražajnost gesti likova i jakom, skoroblještećem, koloritu. Njegovoslikarstvo je bliskije gotičkojtradiciji što se posebno ogledau ekspresivnoj deformacijiIsusovog tijela.

PORRE ERAZMAROERDAMSKOG- HolbeinPrimjer Holbajnove crtačkevještine, ali i pokazateljbliskosti umjetnika sareformatorskim idejama.

MRVI HRIS - Holbein

Sjever Evrope postaje žarište novih shvatanja u religiji, ali i u društvu.Reormacija se sve više širi Evropom, oblikujući se u svakoj zemlji uspecifično rješenje. Nažalost, uporedo započinju krvavi sukobi pris-talica i protivnika Reormacije. Ovaj sukob se nerijetko prenosi i uumjetnička shvatanja pretvarajući umjetnike u propagatore pojedinihideja. Najizrazitiji primjer nam može biti barokna umjetnost začetakao vid katoličke protureormacije.





113

Dalmatinski đaci borave u Italiji na školovanju pa i slikari nakon učenjazanata donose novi stil u Dalmaciju. Među imenima slikara koji uvoderenesansna shvatanja poput: Junčića, Lovrina i Hamzića, posebno se ističedubrovčanin Nikola Božidarević (1460–1517). Božidarević ima naglašenosjećaj za prostornu dubinu i trodimenzionalnost likova, ali i on ostajeblizak gotičkoj prošlosti. Dalmatinski narod, a posebno zaleđe ostaje

skloniji gotičkim predstavama i radije svete likove doživljavaju utradicionalnim ormama “grčkog stila” koje će očuvati vizantijski slikariizbjegli u Italiju i Dalmaciju, nego nerazumljivim novotarijama iz Italije.

SV. MARIN I PROSJAK- detalj poliptiha -Nikola Božidarević

Jurij Dalmatinac (?–1473)arhitekta i kipar rodom izZadra. Koristi dekorativneelemente venecijanskegotike. Započeo je gradnjušibenske katedrale, usplitskoj katedrali izveokapelu svete Staše iskulpture na oltaru kapele,

u Dubrovniku radio naobnovi Kneževa dvorai kule Minčete.

KAMENE GLAVE SA APSIDŠIBENSKE KAEDRALE

Juraj Dalmatinac



114

MANIRIZAM

Nasuprot renesansnoj smirenosti, intelektualizmu i veličanju naturalizma,u djelima manirističkih umjetnika sada prevladavaju uznemirenost,naglašene emocije i elegancija.eško bi bilo objasniti manirizam kao pokret sa opće prihvaćenim vrijed-nostima jer on ipak predstavlja prelaznu azu između renesanse i baroka.Pojedini umjetnici se zatvaraju u vlastite svjetove nadrealnog osvjetljenjai antastičnih pejzaža dok značajan broj italijanskih umjetnika odlazi uFrancusku na dvor Francoisa I koji u osnaženoj državi podstiče umjetnostinspirisanu renesansom. ako u kontaktu renesansnog iskustva i razigranepozne gotike novi manir umjetničkog predstavljanja stvara uslove zapojavu dinamičnijeg baroknog izraza .U samom manirizmu prepoznajemo dvije tendencije:Eklektički (epigonski) manirizam je oznaka za umjetnike koji nastavljajuslikati u maniru Michelangela i Raaela nesposobni da nadrastu uzore ilibarem dosegnu njihovu izražajnost.Sa druge strane kreativnim manirizmom nazivamo ona stremljenjaumjetnika da unesu nove vrijednosti u postojeći stil. Pojedini umjetnicinastoje nadrasti realističko slikarstvo dodavanjem neočekivanih boja ioblika. Venecijansko slikarstvo, nakon iziana, nastavljaju Jacopo in-toretto (intoreto) i Paolo Veronese (Veroneze) koji sjedinjuju tjelesnostMichelangelovih figura sa jarkim venecijanskim koloritom. Veronesove

velike kompozicije djeluju statično dok intoretto nastoji naglasiti pokreti dramatiku. Ali ono što je njihovim djelima zajedničko, to je smještanjelikova u izmišljene arhitektonske prostore čije dimenzije i naglašena per-spektiva pojačavaju utisak nestvarnosti i dvosmislenosti.Francesco Mazzoli zvani Parmigianino (Parmiđanino) (1503-1540) izParme svojim slikama i profinjenim bakrorezima do krajnosti poništavarenesansne ideale proporcija i sklada. Roso Fiorentino, također, naglašavaizduženost likova želeći naglasiti eleganciju, ali uz njegov blještavi koloritte slike nas više zbunjuju.

AUOPORREParmigianino

Tondo s autoportretom je ranoParmigianinijevo djelo, bez

ranijih uzora, kojim potvrđujesvoju vještinu. Na kružnoj

zakrivljenoj površini drvene podloge umjetnik daje svoj

lik u konkavnom ogledalu.Deformacija oblika i poigravan-

e optičkim varkama je jedna odkarakteristika manirizma.

Madona Dugog vrata, je kasnijedjelo umjetnika koji se pred kraj

svog kratkog života posvetiometazici i alhemiji.

zduženja oblika, usamljeni stupi prorok u pozadini ostavljaju

na nas neočekivan inadrealan utisak.

JESENJI PORREArcimboldo

Već u prvim decenijama XVI stoljećaitalijanska renesansna umjetnost gubizamah i izražajnu snagu dostignutu krozdjela umjetnika visoke renesanse. Kriza

renesansnog stila dolazi u vrijeme kadaitalijanski gradovi gube ekonomskiprimat usljed pomjeranja trgovačkihputeva prema zapadu i Atlantiku.Katolička Italija se suočava sa buđenjemreormacije na sjeveru, a istovremenopapska država gubi teritorij u sukobimasa Francuskom. Vrijeme nesigurnosti,neizvjesnosti i sumnje u dotadašnje

vrijednosti otvara prostor novimshvatanjima u umjetnosti.

MADONA DUGOG VRAAParmigianino



115

El Greco (1540–1614) je najpoznatije ime manirizma. Porijeklom sa Kritauči kod iziana, minijaturiste Klovića i Michelangela čije lekcije kombinu-

je sa bizantijskim korijenima. Nakon boravka u Rimu i Veneciji El Grecoodlazi u Španiju gdje kombinujući sve uticaje stvara poseban umjetničkistil naglašene ekspresivnosti.

“ Sahrana grofa Orgaze” je djelo nastalo po El Grekovom prelasku u Španiju.Donji dio slike je smiren, a izduženi likovi nam vraćaju sjećanje na bizan-

tijske mozaike u Raveni. U gornjoj zoni pred nama se otvaraju uskovitlananebesa spremna da dočekaju dobrotvora. Kompozicija pulsira unutrašnjimritmom slobodnih elemenata koji izranjaju i nestaju u neopisivom dinamiz -mu za koji više ne možemo reći da nagovještava novo doba slikarstva jerovo djelo u potpunosti pripada baroknom izrazu.

SAHRANA GROFA ORGAZE - El Greco

Ekspresija (lat.) - izraz,izražajnost

“Nebo nad Toledom” je potpurevolucija tretmana pjezaža.Sve je progutao kovitlac nadblijedim zidinama. Slika je prikaz kozmičke snage inepredvidivosti.Oblici i boje blješte natprirodnim svjetlom usmjeravajući ponovo pogled ka nebesima gdje čovjek iznova traži zaštitEl Greco napušta renesansnuegocentričnost progovarajućio ljudskoj nemoći da senametne prirodikao gospodar.

NEBO NAD OLEDOMEl Greco



116

BAROKBarok je posljednji umjetnički stil koji cjelovito zahvata likovne umjet -nosti, muziku i književnost. Strastveni pokret, bogati kolorit i asimetričnakompozicija kao osobine baroknog slikarstva jesu neminovna posljedica procesa razvoja renesanse. Kao suprotnost renesansnim idealima antičke

suzdržanosti i harmonije, pojam barok, u prenesenom značenju, upotre-bljava se i kod pretjeranih, ekstravagatnih i izvještačenih oblika.

Još kasna djela Michelangela Bounarottija nagovještavaju barok. Na tav-anici Sikstinske kapele čovjek je prikazan kao gigant pun snage, dok nakasnijoj reski strašnog suda u istoj kapeli dominiraju strah i streptalostdramatične akcije, a i vencijansko slikarstvo je također već ukazalo nasnagu boje posvećujući veću pažnju boji i ritmu nego li oblicima.

Barok-izraz špansko- portugalskih zlatara za zrno

bisera nepravilnog oblika.

RG SV. PERABernini

Kao glavni papski arhitekta, Berninidaje konačni izgled bazilici sv. Petrakoju je otpočeo još Michelangelo. Najznačajniji Berninijev doprinos jekolonada na trgu. Niz stupova se blago širi prema crkvi stvrajući optičkuvarku veće blizine crkve. Barokni umjetnik se poigrava sa našim čulima,na taj način dovodeći u pitanje renesansu težnju spoznaje svijeta posmat -ranjem. Sam koncept otvoreno-zatvoreno (stupovi prividno zatvaraju trg,a istovremeno su propusni na sve strane) je čisto barokne prirode u svomnastojanju da se smisao stalno usložnjava ostajući nesaglediv u potpunosti.

Na ridentinskom koncilu, održavanom od 1545 do 1563. godine, nastojise pronaći crkveni odgovor na reormaciju koja širi Evropom. Crkva traži

vraćanje sakralnim temama i propagira potrebu da crkvene građevineimpresioniraju veličinom i izgledom sa ciljem potpunijeg djelovanja naobične ljude. ako barokni umjetnik ima zadatak da slavi vječni svijetistovremeno se koristeći vizuelnim eektima ovog, prolaznog svijeta.





118

IALIJA

U Italiju dolaze slikari iz svih evropskih zemalja da izučavaju djela rene-sansnih majstora, a tamo u posljednjim decenijama XVI djeluju slikariCaravaggio i braća Carracci, čija djela još sadrže osobine renesanse imanirizma, ali i anticipiraju baroknu dramatičnost i neobuzdanost.

Lorenco Bernini (1598–1680) je posljednji uomo universale, kipar kojiunosi životnost i strast u skulpturi, a kao glavni vatikanski arhitektauređuje unutrašnjost i trg sa kolonadama crkve svetog Petra u Rimu.Čak je bio pozvan u Francusku da gradi Louvr za Luja XIV, ali jenjegov nacrt odbijen kao neobuzdan i pretjeran jer su rancuski

vladari duže vremena ostali vjerni renesansnoj klasičnosti.

Personikacija zore se pretvara u grm trenutak

prije nego je uhvati bog Sunca.Barokni umjetnik želi dočarati

kretanje. Spiralni pokret uviscijelog djela više doprinosi

živosti kompozicije negorealizam gura.

Uporedimo li MichelangelovogDavida i Berninijevu Terezu

otkriva se puna razlikaumjetničkih shvatanja.

Renesansni David je zaustavljenu pokretu koji je uravnotežen ismiren, ali zrači unutrašnjom

energijom očekivanja. Beninijevavetica je pretvorena u dopadljivi

pokret tijela čija ekstaza je višetjelesna nego duhovna.

APOLON I DAFNABernini

SV. EREZA U ZANOSU - Bernini



119

Michelangelo Merisi da Caravaggio (Karavađo) (1573–1610) Lombar-dinac, po dolasku u Rim 1593. još uvijek slika linearnim stilom rene-sansne jasnoće, ali postepeno se elementi sintetiziraju pod djelovanjemsnažnog osvjetljenja koja se probija iz nevidljivih otvora kupajući likove usvjetlosnim akcentima poetične dramatičnosti.U svojim singularnim (sa manjim brojem likova) kompozicijama često

portretira prijatelje i obične ljude zbog čega ga i inkvizicija ispituje jersvece prikazuje u društvu pijanica i kockara (ciklus slika o sv. Mateji).Pred optužbama za ubistvo u tuči bježi iz Rima na Maltu i tamoumire pod nerazjašnjenim okolnostima.

Nepovjerljivi apostol Toma posmatra ranu na uskrsnulom Hristu. Svjetlostnas nepogrešivo vodi u žarište kompozicije i ovladava našim čulima.

Kao suprotnost Caravaggiu u to vrijeme treba spomenuti braću Carracci(Karači)(Annibale, Agostinoi Lodovico), oni su manje revolucionarni,ali su značajni kao slikari koji se vraćaju stilu Michelangela i Raaela,oslobađajući se ispraznosti manirizma i vraćajući likovima osjećaj tjeles-

nosti. Oni, za razliku od Caravaggia, slikaju u vedrim tonovima punimoptimizma i određuju put razvoju dekorativnog slikarstva koje se širi popalatama širom Evrope. Značajni su kao osnivači prve akademijeslikarstva gdje uče slikari iz cijele Evrope.

Guido Reni, Domenichino, Pietro da Cortona... samo su neki odslikara koji u Italiji slikaju kao nasljednici ovih slikara, alibarok već daje značajnije plodove u drugim zemljama.

SV. OMA-Caravaggio

BAH - CaravaggioRana Caravaggiova djelasu još u stilu renesansne jasnoće. Svi oblici su pot

-

puno denisani i perfektnonaslikani. Ustvari, to jesamo pokazatelj osnovnogCaravaggiovog nastojanja.Kasnije on samo upotpunjujenaturalizam slike uvodećisnažne kontrastesvjetla i sjene.

Inkvizicija: Katoličkacrkvena organizacija zakažnjavanje heretika(onih koji dovode

u sumnju crkvenoučenje.



120

ŠPANIJAŠpanija, opsjednuta pljačkom i pokrštavanjem Američkog kontinenta,tone u kršćanski undamentalizam i uglavom se grade crkve sa bogatomdekoracijom na asadi i svodovima. U kiparstvu i slikarstvu se težisnažnoj osjećajnosti koja obično prelazi u patetičnost ili pretjeranusladunjavost sa religioznom poukom.Značajnija ostvarenja ostavljaju tek Ribera, Zurbaran, opsjednutimisticizmom, i Murillo koji jedini ima snage i hrabrosti da seupusti u izražavanje ženstvene ljepote i ljupkosti.

Velazquezov potez postaje sve nemirniji u nastojanju da uhvati reeksijusvjetlosti. Ujedno, slika raskoši postaje dokaz izgubljenosti jednog

djeteta pretvorenog u protokolarnu lutkicu.Ipak, možda je najzanimlivije pokušati sagledati ovu kompoziciju; Mi gledamo sliku koja upravo nastaje na platu koje posmatramo;Djevojčica se ogleda u majstorovoj slici; Ono što bi trebali doživjeti kaoogledalo poništava se jer u pozadini vidimo reeksiju kraljevskog para namanjem ogledalu. Barokno poigravanje našim čulima i multipliciranjetumačenja ovdje stvara nadrealni utisak.Šta je stvarnije: slika ili odraz u ogledalu?Gdje su kralj i kraljica ako nisu ispred ogledala? Možda da se okrenemo i pogledamo da nisu svi oni iza nas?

INFANKINJA - Velazquez

Ranije slike pokazujuCaravaggiov utjecaj, ali

Velazquez nije epigon (imitator).Već sada vidimo nevjerovatanosjećaj za svjetlost i vrijednosti

kolorita. Zemljani vrč, staklo, preplanuli inkarnat, sve odiše

iskrenim naturalizmom.

VODONOŠA - Velazquez



121

Diego Rodriguez de Silva y Velazguez (Velaskez) (1599–1660) kaodvorski slikar španskog kralja Filipa IV ima veću slobodu, ali ostaje bezutjecaja među ostalim španskim slikarima. Zahvaljujući Rubensu kojikupuje njegove slike za evropske dvorove postaje poznatiji u Evropi negou domovini. Velazquez sjedinjuje Caravaggiov stil i vlastitu lakoću

vladanja slikarskim sredstvima. Neprevaziđen u portretima ljudi na

dvoru, svojim nemirnim kistom piše hroniku osjećanja španskih dušatog vremena, posebno u slikama dvorskih luda i inanta i inantkinjaotkriva pravu prirodu osamljenosti i otuđenosti dvorskog života.

FLANDRIJA

U oblastima Flandrije koje su pod Španskom vlašću sa centrom u Briselui u sukobu sa protestantiziranom Holandijom na sjeveru, barok otpočinjeu najsnažnijoj erupciji stvaralaštva koja se javlja u liku Pitera PaulaRubensa (1577–1640). Najizrazitiji predstavnik baroka u Flandriji, ali iEvropi, izučava monumentalne kompozicije i u sjeverno slikarstvo uvodi

veliki ormat u kojem su detalj i prostor podređeni cjelovitosti slike.Rubens putuje po Evropi kao diplomata u službi Flandrijskog nadvojvode,

već bogat i popularan stalno otkupljuje slike starih majstora i umjetnikasavremenika. A grad Atverpen može prije svega da svoj razvoj zahvališkoli slikarstva koju Rubens osniva i vodi obrazujući kvalitetne slikarekao Van Dycka, Jana Fyta i druge poznate kao Rubensova škola.

AUOPORRE SA PRVOMSUPRUGOM IZABELOMRubensIza Rubenska su ostale velikekompozicije pune neobuzdani

i senzalnih aktova, ali i portre porodice u kojim se osjećatoplina i nježnost predstavljajRubensa kao umjetnika kojiživi u saglasju svoga vremenai svoje duše, svojim kistomdajući najtačnijudeniciju baroka.

BORBA PROIV AMAZONKI - RubensRubensovo slikarstvo ne naglašava svijetlo-tamno kontraste već sukobljava čiste boje koje se nadmećuza prostor stvarajući utisak razigranosti. Još kada sama tema ističe pokrete dobijamo utisak da sulikovi i boje uhvaćeni u snažni vrtlog koji upija sav prostor. I ovdje srećemo eliptičnu kompoziciju što je čini srodnom sa Keplerovim otkrićem da se planete ne kreću po savršenim kružnim putanjama,što je odgovaralo idealističkoj renesansi, već da imaju nepravilnu eliptičnu putanju.

inanti -prijestolonasljednici







124

Mnogo je slikara u Holandiji krajem XVII st. koji su doprinijeli napretkuevropskog slikarstva, ali su većinom umirali siromašni i nepriznati.Slična sudbina je zadesila i najutjecajnije ime za budućapokoljenja slikara i grafičara.

AUOPORREIRembrandt

Autoportreti su nezaobilazan dio Rembrandtovog opusa. To su portretiuniverzalnih emocionalnih stanja, od ranih zabilješki pred budućnošćuuplašenog mladića, samozadovoljnog bogataša pijanog od sreće ljubavii nakićenog poput pauna sve do nervoznih poteza napuštenogstarca kojem nakon svega ostaje još samo cinizam.

Rembrant van Rijnh (1606–1669) je dostigao priznanje i bogatstvozahvaljujući slikama i bakropisima bogatih valerskih vrijednosti podutjecajem karavađističkih slika. Međutim, problemi sa odbijanjem odnaručilaca slike Noćna straža i smrt voljene žene Saskije vode Rem-brandta u samoću i orjenisanje istraživanja unutrašnjih duševnih stanja(ogroman broj autoportreta) i religijskim promišljanjima. Neobično jeda u protestantiziranoj Holandiji gdje se ne podstiče religijsko slikarstvonastaju snažne Rembrandtove religijske teme. ali one su prije proizvod

dubokog jevanđeoskog humanizma i poštene duše odbačenog umjetnikanegoli vjerske opsjednutosti. Hrišćanske teme na njegovim slikama kaoda se odvijaju među holandskom sirotinjom i nesretnicima.

ČAS ANAOMIJE DOKORA ULPA - Rembrandt

Čas anatomije je slika nastala 1632. godine i prvo je djelo koje Rembrandt potpisuje punim imenom i prezimenom, a ne samo inicijalima. To ukazujena porast ugleda i samopouzdanja. Grupni portreti su bili često traženiod strane raznih holandskih udruženja. Za razliku od svojih kolega,Rembrandt likove na portretima izvodi u pokretu i sa psihološkomstudijom lica portretisanih ličnosti.



125

Zadaci:

* Uporedi renesansno i barokno slikarstvo. Objasni razliku u odnosuprema boji i liniji*Pronađi reprodukciju Berninijeve skulpture Davida i uporedi je sa Do-natelovom i Michelangelovom.* Pronađi što više Rembrandtovih autoportreta i napiši reerat o njemu.

Halsovi i Rubensovi

potezi kistom su neobuzdanii puni radosti stavaranja,Rembrandtov potez kao dau teškoj borbi probija tamu

i utrljava svjetlost kojadonosi istinu i vjeru.

Svjetlost obasjava dječakovo tijelo potencirajući napetost grudi i vrata.Blijedilo kože i realizam vratnih žila

zategnutih teškom rukom jasnoukazuju na sljedeći trenutak užasa.

Rembrandt je majstor pripovjedanja,

anđeo u posljednjem trenutkuzaustavlja ruku starca. Mi smo već proživjeli

trenutak kada blještavinož raskida napetost,a istovremeno anđeo

donosi spas.U vječnosti se boredijagonala smrti idijagonala spasa.

ABRAHAM ŽRVUJEISHAKA - Rembrandt

HRISOS PROPOVIJEDA - Rembrandt

Posebno značajna su Rem-

brandtova ostvarenja u gracUsavršavajući tehniku bakropon nadilazi puki crtež stvarajneponovljive valerske svjetoveZanimljivo je da je upravo

graka Hristos propovjeda poslužila kao inspiracija našeumjetniku Safetu Zecu da poveže detalje sirotinje i bolessa ciklusom graka posvećenistradalim stanovnicimaSrebrenice.



126

BAROKNA ARHIEKURA U početku najrječitije progovara barokni stil u arhitekturi. Katoličkiisusovački red, poznat kao i jezuiti podstiču gradnju raskošnih crkviširom Evrope. Posebna pažnja se posvećuje komplikovanim oblicima ikićenim asadama čime se željela naglasiti veličanstvenost i sjaj katoličke

crkve. Uskoro i plemstvo prihvata ovaj stil koristeći ga pri gradnji dvoracai pokazujući svoje bogatstvo. Ritam asade se usložnjava dajući prilikuigri svjetlosti i sjene da uvijek iznova stvara nove oblike.Cijela građevina sada teži utisku raskoši i bezgraničnosti nasuprotrenesansnoj težnji za proporcionalnim i smirenim ambijentom.

I u Michelangelovim arhitektonskim rješenjima primjećujemo sklonostdekorativnim ukrasima. Nakon Bramantea, Michelangelo preuzimagradnju bazilike sv. Petra mijenjajući plan i oblikujući kupolu nakojoj se osjeća do tada neuobičajeno dinamičan utisak.Gradnju bazilike će nastaviti Carlo Maderno gradeći uzdužni brod ipročelje mijenjajući prethodne nacrte i dajući građevini barokni izgled.Upravo je Maderno začetnik kitnjastog stila koji se ogleda u ispunjavanjuzidne površine stupovima, polustupovima i zakrivljenim površinama.Gradnju će nastaviti, već spomenuti, Lorenzo Bernini koji će razrađujućiideje svojih prethodnika postati najznačajniji arhitekta baroka. Francesco Borromini (1599-1667) je najveći Berninijev suparnik kojinastoji što više usložiti asadu, ali i tlocrt građevine. On napušta renesan-sne proporcionalne odnose među dijelovima građevine koje je još uvijekpoštovao i Bernini. Borrominija zanima građevina kao cjelina.Prostor u njegovim građevinama djeluje zatalasan tako da se gube granicearhitektonskih elemenata, a ornamenti i antastični ukrasi ispunjavaju

svaku slobodnu površinu tako da se oko nema gdje odmoriti.

locrt i unutrašnjost kupole crkve San Carlo alle Quatro FontaneBorrominiNakon Keplerovog otkrića da se planete ne kreću po savršeno kružnim putanjama već po elipsi, renesansna shvatanja savršene geometrijskeuređenosti kosmosa gube oslonac i primat u oblikovanju preuzima elipsa,Borromini projektuje crkvu Četiri fontane sa naglašenim osjećajemza napetost i kontrastno vibriranje cjelokupnog prostora.



127

Crkva u VierzehneiligenuB. Neumman

Dom invalidaJ. Hardouin Mansart

Mada je barok podjednako snažno zahvatio skoro cijelu Evropumaniestirajući opću težnju za dinamizmom i natrpanošću, ipak su jasnouočljive regionalne različitosti. U Francuskoj se barokne vrijednostiizražavaju kroz kombiniranje klasicističkih elemenata, dok italijanskaarhitektura kao da više slijedi organizaciju prostora u smislu organ-

ske povezanosti. U zemljama dugotrajnijeg gotičkog iskustva, poputNjemačkih zemalja, barokni elementi prihvataju gotičkuprekićenost i stremljenje uvis.

Crkkva sv. Pavla u Londonu - C. Wreen

Fontana di Trevi u Rimu - arhitekt: Nikolo SalviVeoma čest urbani elemenat u baroku postaju fontane. Kamen i voda,svjetlost i zvuk, pokret i mirovanje, svi elementi se nadopunjuju kroz međusobne kontraste stvarajući dinamičnu i dramatičnu cjelinu.



128

Francusko barokno rješenje se najčistije izražava u dvorcu Versailles (Versaj) koji monumentalnošću i bogatstvom dekoracije postaje uzoru Evropi pa i u Rusiji. Petar Veliki gradeći Petrograd želi kopirati ovajstil i poziva rancuske graditelje. Francuzi u početku odbijaju baroknuneobuzdanost težeći klasicističkoj jednostavnosti, ali kasnije barokniizraz se koristi sve više u svrhu slavljenja apsolutističkih kraljeva. Luj XIV(kralj Sunce)dovršava dvorac pretvarajući ga u prestolnu palaču i dokazkraljevske moći. Raskošne dvorane su ukrašene raznobojnim mermeromi ogledalima. Svaki detalj od lustera do zidnih dekoracija kiptineobuzdanošću. Napolju se nastavljao dvorac na otvorenom.Parkovi i ontane okruženi geometrijski pravilnim alejama cvijeća uzputeve koji vode ka izdvojenim paviljonima, predstavljali suuzor za sve

vladarske prijestonice u Evropi. ako se ormira evropska hortikulturnaumjetnost uređenja vrtova zasnovana na geometrijskom redu.

Zadaci:

* Uporedi kupolu crkve San Carlo alle Quatro Fontane i Rubensovusliku “Borba amazonki”.

* Napravi pano sa otografijama prostorija i vrtova Versaillesa.

VERSAILLES

Berninijev nacrt za dvorac Luvr Luja XIII (lijevo) je odbijen jer klasicisklonim Francuzima njegov nacrta izgleda pretjeran. Francuski arhitektiC. Perrault (Pero) i L. Leau te slikar Charles Le Brun zajedno projektujudvorac čije istočno pročelje (gore desno) jasno ukazuje na klasične elementei suzdržanost. Tek duboko uvlačenje zida iza stupova i jaki kontrastisvjetla i tame ukazuju na barokno doba.

Berninijev nacrt i konačniizgled istočnog pročelja

Louvrea



129

ROKOKO

Rokoko je naziv za specičnu varijantu francuske barokne umjetnosti u periodu između 1720. i 1780. godine. Na političkom planu ovo je razdobljeRegentstva (nakon smrti Luja XIV do punoljetstva Luja XV), te vladavinenesposobnog Luja XV, koji je gubeći ratove, gubio i teritorije uporedo saslabljenjem državne uprave. Tako je stvoren veliki jaz između plemstvai građana koje predvodi ojačala buržoazija, ni pokušaji reformi zaLuja XVI nisu mogli spriječiti propast francuske monarhističke vlasti.

Ako bismo htjeli definisati različitosti između baroka i rokokoa ondamožemo reći da barok teži u uzvišenom i monumentalnom dokrokoko izražava ljupkost, harmoničnost i senzualnost.

ako u graditeljstvu rokokoa naglasak više nije na pompeznosti palače već

na manjim dvorcima i kućama. Barok insistira na razruđenoj masivnojasadi i glomaznim elementima, dok rokoko orjentiše prema unutrašnjojdekoraciji i sitnim elementima enterijera. Zidovi se ukrašavaju plavim,ružičastim ili žutim tapetama ovičenim zlatno obojenim drvenim okviri-ma. Elementi pokućstva poput keramičkih ukrasa i staklarije dobijaju svemaštovitije oblike naglašene finim ornamentima u nježnim bojama.

Sam naziv rokoko nastao je od rancuske riječi rocaille što znači školjka.Naime, ovaj poziv je dobio zbog toga što je upravo školjka bila čest ikarakterističan dekorativni motiv na asadama i u enterijeru.

Salon u palači Moleu Parizu

DJEVOJČICAJ. A. Houdon

eme su rijetko religiozne,a češće predstavljajumitološka bića ierotizirane scene.Danas ova djela najčešćesvrstavamo u kič jer insi-stiraju na dekorativnojdopadljivosti bez dubljeg

idejnog odnosa.Međutim, u vrijeme kadasu nastajala ona predsta-

vljaju izraz dominantnogdruštvenog htijenja.

I kiparska djela u rokokou prerastajuu dekorativne akcente predviđeneza enterijer. Skulpture su sve manjihdimenzija, pune kićenih detalja i

naglašena ljupkosti, često izvedeneu tehnici emajlirane keramike.

Kič je djelo zanatski izvedenobez umjetničke vrijednosti,sladunjavo dopadljivo ipovršno.

buržoazija - bogatiji slojgrađanstva, trgovci,bankari , kasnije vlasniciprvih manuaktura





131

Inkarnat - boja kože

ČAS - Chardin

MRVA PRIRODA - Chardin

MADAM POMPADOURBoucher

Watteauov učenik,Boucher je bio omiljeni slikarmadam Pompadour (1721–1764), kraljeve ljubavnice i pokroviteljice umjetnosti.Luj XV ne pokazuje interesza umjetnost, ali zatoumjetnici i arhitektidobijaju narudžbeod samosvjesnekraljeve ljubavnicekoja zahvaljujući svom

utjecaju podstiče prihvatanje novogstila među plemstvomi buržoazijom.

Jean-Baptiste-Simeon Chardin (Šarden) (1699-1779) predstavlja suprot-

nost Watteauovoj i Fragonardovoj lahkoći i prozračnosti. Njegove teme suscene iz života običnih ljudi i mrtve prirode. Ljubav prema opipljivoj real-nosti daje njegovom stilu čvrstinu i kolorističku pročišćenost. FilozoDiderot (Didro), enciklopedist i kritičar lažnih moralnih vrijednostipozdravlja Chardina kao slikara koji osjeća magičnu privlačnost svakod-nevnice. I zaista ova djela i danas imaju moć da u nama probude sentimen-talnu sjetu na djetinstvo kao da smo nekada pripadali Chardinovom svijetu.

Francois Boucher (Buše)(1703-1779) u, gotovo svimsvojim djelima, postiže svi-

jetao i nježan inkarnat aktova

ali se pozadine s draperijamai prirodnim kulisamadoimaju natrpano.



132

KLASICIZAM

Polovinom XVIII st. se kao reakcija na baroknu neobuzdanost iizvještačenost javlja pokret u umjetnosti koji naprotiv teži prevlastirazuma nad osjećajima, skladnosti i jasnoći. Poznat u historiji kao klasici-zam ovaj pokret ne propagira revolucionarne promjene u umjetnosti već

označava vraćanje idealima antičke umjetnosti u to vrijemepopularizirane kroz iskopavanja rimaskih ruševina.Mnogi umjetnici i kritičari odlaze u Rim i tamo se nadahnjuju na tragovi-ma rimske arhitekture i skulpture, ali nisu mogli da vide slikarska djelazbog njihovog propadanja. Iz uglavnom pogrešne pretpostavke o domi-naciji kiparskih vrijednosti nad slikarskim izrazom u antici, od slikara sesada zahtijeva podređenost boje plastičnosti likova postignutoj jasnimcrtežom i naglašenom pozom u suzdržanim kompozicijama na kojimasu likovi u teatralnim pozama.Kipari se ugledaju na antičke uzore(Praksitel, Miron, Fidija...), ali se iz sjene velikih uzora uspijevajudokazati tek danski kipar Torvaldsen i Italijan Antonio Canova.

Antonio Canova ( Kanova ), talijanski kipar, (1757–1822) donosi u Parizsklonost za antikom inspirisane skulpture. Praksitelska ljupkost i ranirana

obrada tekstura i pretvaraju Napoleonovu sestru u zanosnu Veneru.I upravno tu vidimo i problem klasicističkog pristupa. Insistiranje na savr-šenim formama najčešće ne uspijeva prevazići puku sladunjavost likova.

U arhitekturi dolazi do preplitanja više stilova, ali uz stalno insistiranje naantičkim elementima i monumentalnosti. Kao primjeri mogu poslužitigrađevine podizane na svim stranama svijeta: Branderburška kapija uBerlinu, eatro alla Scala u Milanu, urbanističko rješenje Pariza,Kapitol u Washingtonu...

BIJELA KUĆA 1861.WASHINGON

1790. Kongres je odlučio da seizgradi potpuni novi glavni grad

USA na rijeci Potomac. Grad

je izgrađen u obliku šahovskeploče s prostranim avenijama po

nacrtu franc. arhitekte Char -lesa L ‘ Enfanta. White House,

rezidencija predsjednika USAsagrađena je po nacrtima Jame-sa Hobana. Novonastala država

pozdravlja francusku revoluciju itako prihvata klasicistička umjetnička shvatanja već

ukorjenjena u Parizu. Antički elementi sekombinuju u nove

monumentalneodnose.

PAOLINA BORGHESE - Canova

BRANDENBURŠKAKAPIJA U BERLINU



133

U slikarstvu najznačajniji trag ostavlja francuski slikar Jacques-LouisDavid (Žak Luj David) (1748–1825). Antičke teme i naglašena dominacija jasnog i tačnog crteža često u Davidovim slikama nose i političku poruku.“Otmica Sabinjanki” ustvari prikazuje trenutak kada je sabinjansko pleme napalo rimsko da bi povratili otete žene. One, zbog rođenedjece, traže pomirenje kao što David propagira bratsko izmirenje francuske nacije nakon revolucionarnih previranja.

Klasicizam postaje dominantan u umjetničkim krugovima i akademijama,ali upravo zbog svog insistiranja na racionalnim postavkama i kanonimai sam postaje prepreka razvijanju sposobnosti svojih poklonika i tako još

jednom dokazujući da ljudski duh dostiže svoje vrhunce tek nadrastanjemzacrtanih granica i potrebom za preispitivanjem dogmi.

Ovdje možemo osmotriti međuzavisnost društvenih i umjetničkih zbivanja.1789. godine izbija Francuska revolucija koju podstiče ojačala buržoazijai napredna inteligencija. Kako je početni ideal antičkog republikanskoguređenja za vladavine Napolena zamjenjen augustovskim kultom cara,tako se i francuska varijanta klasicizma nastavlja u tzv. Empir stil.

Kao propagator reevolucije, David u vrhunskim klasicističkim djelima ko-risti antičke teme u slavljenju ideala revolucije, ali za Napoleonove dikature

postaje dvorski slikar i vrhovni autoritet u svim oblastima umjetnosti.Iz tog vremena ostalo je nekoliko glorikatorskih slika imperatora od kojihsu najpoznatije: “Krunisanje Napoleona” i “Napoleon prelazi st. Bernard”.Restauracijom burbonske kraljevske dinastije David biva protjeranu izgnanstvo. Ipak, snaga njegovog linearnog stila ostajenajpotpunijim izrazom pojma klasicizam.

OMICA SABINJANKI - J. L. David

NAPOLEON PRELAZIS. BERNARDJ.L. David

Glorifikacija - slavljenje, veličanje



134

SOKRA ISPIJA KUKUU - J. L. David

Klasicizam uskoro gubi primat pred nadolazećim romantizmom. Čak imnogi Davidovi učenici napuštaju njegov stil, a klasicističku linearnost

još neko vrijeme njeguju protivnici romantičkog izražavanja dominant-nom ulogom kolora. ako, Davidov učenik, Jean-Dominiques Ingres (Engr) (1780–1867) i u drugoj polovini XIX st. slika aktove i portrete unajboljem stilu klasicističke jasnosti i suzdržanosti. Ingres je poznatpo čistom, tačnom, besprijekornom i “poštenom” crtežu.Ali, zahuktalo XIX st. će još za Ingresovog života donijeti nekolikoumjetničnih pravaca koji neće uticati na njegov stvaralački put.

“Nema velikog crtača koji ne bi našao tačnu boju koja odgovara njegovu crtežu.”

Ovom rečenicom sam Ingres objašnjava klasicistički pristup slikarstvu.Boja je sekundarnog značaja, a sve je podređeno toku racionalne linije.

Prostor slike je sveden na plan po uzoru na reljefe. Konture

likova su naglašene tako daslika djeluje kao obojeni reljef.

Statičnost kompozicije prateteatralni pokreti i naglašena

tematska poruka. Scena u kojojSokrat bira smrt umjesto odri

-

canja od vlastitih ideja primjere Davidove angažiranosti. Mor -alizatorska patetičnost njegovihdjela je svojevremeno djelovalatako snažno da su postavljane

straže ispred izloženih slika.

CREŽ PORODICEIngres

Prvu polovinu XIX st.obilježiće sukob Ingresa ipredvodnika romantičara

Delacroixa, kao i borbaoko romantizma, zbogstavova o slikarstvu, o

odnosu boje i crteža.Ipak, nakonDelacroixove smrti

Ingres hvalinjegova djela.

ODALISKA- Ingres



135

ROMANIZAM

Romantizam se javlja u drugoj polovini XVIII stoljeća u Njemačkoj, odaklese uskoro proširio po gotovo svim zemljama germanskih, romanskih islavenskih jezika. Glavne karakteristike romantizma su: antiklasicizam,antiracionalizam, naglašavanje individualnog i emotivnog, kult prirode.

Romantizam je prvi umjetnički pokret XIX stoljeća koji obuhvataliteraturu, muziku i likovne umjetnosti posebno utičući nadefinisanje nacionalnih pokreta i obrazovanje.Kao suprotnost klasicističkim normama, romantizam ujedno označavasuštinsko odvajanje od prethodnih stvaralačkih koncepcija. Ovo je prviizraz veličanja individualnosti, neograničenosti ljudskog duha i senzi-biliteta, ali i vječnog pulsiranja prirode. Hladnom racionalizmu razumasuprotstavlja se snaga strasti i antazija. Romantičari bježe u prošlost

jer su nezadovoljni vremenom u kojem žive i koje preziru.

Tako se mijenja i sama koncepcija umjetnosti: pravila i normirani “ideali

ljepote” gube značaj naspram subjektivnog estetskog osjećaja i mašte.U romantizmu književnost preuzma primat, slikarstvo se nerijetko zaplićeu patetičnost teatralnost, a teme najčešće ostaju tek ilustracije literarnihpredložaka. ako arhitektura ovog perioda zapada u šablonsko recikliranjeprethodnih perioda nesposobna da pronađe vlastiti izraz romantizma.

LONDONSKI PARLAMEN-Charles Barry

Oduševljenje prošlošću obnavlja elemente gotike i baroka u arhitekturi.Odličan primjer je neogotička zgrada parlamenta u Londonu. Cijelom Evro-

pom niču neo-gotičke, renesansne, barokne... građevine. Ali, obnova historijskih stilova najčešće rezultira neinventivnim kalemljenjem elemenata iviše govori o krizi arhitekture koja će potrajati do početka XX st.

GRČKA UMIRENA RUŠEVINAMAMISOLUNGIJADelacroix

Borba za oslobođenje Grčkeod turske vlasti se u Evropi prihvata kao simbol buđenja.Dosta je podsjetiti naengleskog pjesnika Byrona ,

da se pokaže to oduševljenje.Buđenje nacionalne svijestievropskih naroda podstiče prosvjetiteljstvo i književnostna nacionalnim jezicima.



136

Kako je u romantizmu dominantna boja, kiparska djela nisu dominantnakao u razdoblju klasicizma. Francois Rude (Rid) (1784–1855) je međurijetkim kiparima romantizma. U modelaciji je bio umjetnik koji jeodavao sklonost za realizam i ekspresivnost. Njegov relje Polazak dobro-voljaca 1792. za slavoluk Arc de Triomphea iz 1836. godine, poznat i kao Marseljeza veliča Francusku revoluciju. Rječitost gesta i izraza, pokret

skulptoralnih masa naprijed i međusobna povezanost tihmasa bukte romantičarskom energijom.

Ovo je i vrijeme u kojem se individua umjetnika pojedinca počinjeoslobađati svih normi i izvanumjetničkih odrednica. Tako ćemo odsadaumjetnike više proučavati kao pojedince. Likovni umjetnici sve manje slijedezadate koncepte, a nerijetko će pojedinci uspijevati da svoje ideje uzdignu dosamostalnih likovnih pravaca. U slikarstvu se javlja skupina umjetnika do-

voljno hrabrih da se oslobode pritiska renesansne tradicije. Umjetnik počinjeshvatati da je bez obzira na sve vanjske utjecaje. na kraju svega on taj kojistoji pred bijelinom platna i da je to samo njegova bitka i ničija više.

Teodore Gericault (Žeriko) (1791–1824) je začetnik romantičarskogslikarstva. Prerana smrt u 33. godini je spriječila da Gericault dosegnemaksimum svog slikarstva. Samo nekoliko završenih slika od kojih jenajpoznatija Splav Meduza otkriva nam izuzetni talenat umjetnikakoji nije samo uticao na romantičare već i na realističko slikarstvo.

POLAZAKDOBROVOLJACA 1792.

Rude

LUĐAKINJA - Gericault

osebno zanimljiv je Gericaultovciklus portreta ludaka koje je

radio na molbu prijateljadoktora sa ciljem da i putem njegovih slika

proniknu u psihubolesnika.

SPLAV MEDUZA - Gericault1817. se dogodila nesreća broda Meduze. Tek nekolicina brodolomaca su nakon mnogo patnji sasvimslučajno spašeni. Savremena tema, ali je sadržaj iskonska borba sa prirodom. Sasvim dovoljno da raz -bukta Gericaultovu imaginaciju. Rad na slici je trajao skoro godinu. Gericault je mnogo vremena provo -

dio u bolnici razgovarajući sa preživjelim, a čak je sjedio uz samrtničke postelje u očekivanju da uhvatii naslika zadnji izraz lica bolesnika koji umire. Slika je prošla kroz mnoge promjene i izmjene prije negošto je izložena. Neposredno prije otvorenja Salona, Gericault je na slici promjenio pojedine izraze da bislika djelovala što snažnije i agresivnije i što vjernije prikazala očaj, patnje i boli brodolomaca.



137

Eugene Delacroix (Delakroa) (1798–1863) je bio zadivljen izražajnošćuGericaultove slike, ali tek on ispisuje najupečatljivije primjere roma-ntičarskog kolorizma. Sloboda na barikadama, Danteova barka, anakon boravka u Alžiru i Maroku i otkrića egzotične snage Orijenta Jevrejska svadba i Alžirske žene otkrivaju Delakroa kao stvaraoca saposebnim osjećajem za kolor. U stalnom sukobu sa Ingresom koji naginjeklasicističkoj linearnosti, Delakroa se suprotstavlja vjerovanju da je boja odsporednog značaja u slikarstvu i to pokazuje na savršen i neponovljiv način.

U svom dnevniku Delacroixspominje, da je lutao po Parizkao ludak kad je u Salonu 18 prvi put vidio Gericaultovu“Splav Meduze”, kojom počinjcijeli pokret. Pod tim jakimutjecajem nastala je i prva ponata velika Delacroixova slika“Dante i Vergilije”, izloženau Salonu 1822. Konturnomlinijom nesputan potez i snažkolorit oblikuju paklensku viziju. To je prva njegova pobjedi uspjeh, kojim on denitivno prekida s klasičnom školom.

Boravak u Alžiru otkrićeDelacroixu stvarni životOrijenta do tada poznatsamo kroz romantičarskuknjiževnost u kojoj je biloviše mašte zapadnog piscanego stvarnih činjenica, ali i irazvija novi osjećaj za kolorit Magrebasko sunce usporava pokrete i omamljuje haremskežene. Svjetlost se provlači pod

laganu odjeću milujući lica itijela. Tu nema vulgarnosti,ovo je prikaz svakodnevnice,no slikarevo oko tu vidisenzualna tijela koja se predaju toplim zrakamau igri upijanja svjetlostii isijavanja života.

ALŽIRSKE ŽENEDelacroix

DANEOVA BARKADelacroix



138

JERUSALEM - BlakeBEARIXD. G. Rossetti

KIŠA, PARA I BRZINAurner

Tarner uspjeva i u svako-dnevnim temama, brzim

potezima stvoriti nezemaljskuatmosferu. Npr: slika “Kiša,

para i brzina” predstavlja vozkoji se probija kroz maglu,. Motiv je svakodnevan, ali uidna obrada dočarava

sneni romantični utisak.Čak Tarnera možemo smat -rati prvim impresionističkim

slikarom zbog uticajanjegovih djela nakasnije evropske

slikare.

Rossetti propovijeda vraćanjeslikarstvu Botticcelija

i rane renesanse.Bogate alegorije i suprotstav -

ljenost akademskog klasi-cizmu djeluju kao nadrealnevizije, ali nerijetko zapadaju

u patetičnost i šablon. Skupina romantičkih slikara “Preraaelita” je zanesena srednjovjekovnimmitovima i egzotičnim snoviđenjima. Predvođeni Dante GabrielomRossettijem (Roseti) (1828-1882) oni stvaraju djela naglašene

elegancije i težnje za idealiziranom prošlošću.

Uvijek izdvojena, engleska umjetnost daje vlastito viđenje romantičarskogugođaja. Posebno neobična ličnost je William Blake (Blejk) (1757–1827).Književnik, slikar i grafičar, sa romantičarima dijeli sjećanje na neka bolja

vremena, ali oblikuje vlastitu mitološku sliku svijeta. Po Blakeu, čovjek je proklet jer se odrekao ljudskosti i sada služi Sotoni koji vlada pomoćuosjećaja grijeha, stida i straha. ek kada čovjek pomiri duh i tijelo i shvatida nisu supotstavljeni povratiće slobodu i vratiti se u Zlatno doba.



139

John Constable (Konstejbl) (1776–1837) i Joseph M. urner (arner) unemirnoj engleskoj atmoseri nalaze inspiraciju za pejzaže u prozračnojakvarelnoj tehnici. Njihovo slikarstvo je prvobitno neprihvaćeno odakademskih krugova, ali neposredan pristup motivu i doživljajuanticipira kasnije slikarske pravce.

Kao opis Constableovog zanosa pjezažom i značaja stvaralačke hrabrostinajbolje će poslužiti dva njegova citata: “Pejzažist mora smjerno hodati poljima. Nikada nije bilo dato drsku čovjeku da vidi prirodu u svojnjezinoj ljepoti.”“Kad sjednem pred prirodu da radim skicu, ponajprije nastojimzaboraviti da sam ikada vidio sliku”

SUDIJA OBLAKAConstable

PAR POD SUNCOBRANOMGoya

Francisco Goya (Goja) (1746–1828) jeumjetnik kojeg teško možemo stilskisvrstati i tek uslovno, zbog neobuzdanostiduha, svrstavamo među romantičare.Goya izrasta u stvaralački neplodnomokruženju konzervativne Španije i pr-

vobitno stvara u klasicističkoj maniri.Međutim, sklonost blještavom koloritui barokni uzori (posebno Velasquez),svrstavaju njegovo slikarstvo međuromantičare. Posebno je zanimljiv Goyineinteres za karaktere. Grupni portretCarlosa IV i porodice u kojem ismijavadvorsku ispravnost ili slike lirske ljepotešpanskih gospođica (Maya) nisu samopiktograske zabilješke ljudi i mode tog

vremena. Goya traži istinski karakterportretisane ličnosti.



140

CARLOS IV SA PORODICOM - Goya

SRIJELJANJE 3. MAJA 1808 - Goya

Svjestan aristokratske ispraznosti, Goya pozdravlja Francusku revoluciju

1789. i postaje sve više netrpeljiv prema zaostalosti svoje zemlje. Ljudska podlostI, vjerska zatucanost i praznovjerja sve su češća tema njegovih graka. Ali nakon Napoleonove okupacije Španije Goya postaje svjestan sveprisut -nosti zla u svim ljudima i ideologijama. Strijeljanje madridskih pobunjenika je svjedočanstvo jednog trenutka vječne borbe bezličnog zla i ljudskosti.

Goya je, poput Velazqueza,radio i kao zvanični slikar

španske kraljevske porodicekojeg se ovdje prisjeća koristeći

kompoziciju sa umjetnikom ištafelajem u pozadini.

Ali najzanimljivije je anal -izirati Goyin odnos prema

kraljevskoj porodici. Likovi su predstavljeni kao napuhane

lutke kojim na kojima, jače odnakita, blješti glupost. Jedinose na licima najmanje djece

smiruje Goyina mržnja, kaoda vjeruje da još nisu oboljeli

od umišljenosti i zlobe.



141

Goyin grafički opus u razlčitimtehnikama i danas predstav-lja najviše domete tehničke

vještine. No iznad svegato su izuzetne filozoskeskice ljudske prirode.

Grafički ciklusi o užasima ratai o ljudskoj pokvarenosti,često popraćeni Goyinimzapisima razmišljanjaidanas su sačuvalikritičku oštrinu.

ZLANI ZUB - akvatinta izciklusa grafika “Užasi rata”Goya

Cilj umjetnosti nijesamo da hrani dušu ljepotom,

umjetnost treba i da liječidušu od bezosjećanosti i

prijastajanja na laž.

AUOPORRE - Goya

SAURN PROŽDIREVLASIU DJECU

Goya

Goyina umjetnost stoji izvan svih

umjetničkih pravaca. Njegov cilj nijelijep sklad boja i puka estetiziranost.On od slike traži istinitost, ne samo

vizuelnu, već prije svega razotkrivanjelaži i dogme i iskren umjetničkihumanistički stav.

Zadnje godine života Goya provodi potpuno gluh i zaborav -ljen. U izbjeglištvu u Francuskoj,

zatvoren u kući koju su

izbjegavali svi, stvara demonskevizije užasa koje nastaju kao plod strahovitih mora i opsesija.

Ustvari, ova djela predstavljajurekapitulaciju jednog života.

“Saturn koji prožidre svojudjecu” je alegorija ideologija

koje ne biraju sredstvada se održe u životu.



142

R E A L I Z A M

Nakon klasicizma koji je u slikarstvu težio moraliziranju i podučavanju posmatrača, te romantizma koji stremi oslobađanju emocija i mašte,druga polovina XIX stoljeća je obilježena težnjom umjetnika da se okrenustvarnosti svakodnevnice. Veličanstvenu, junačku tematiku romantike

su zamjenili jednostavnim pogledom na svakodnevni život, a umjestoromantičnog osjećanja na djelo je stupilo objektivno opažanjebez emocionalnog pretjerivanja.

1848. godine su nova revolucionarna dešavanja u Francuskoj dovelado Druge republike, strmoglavila stari buržoaski red i zamijenila ga sademokratskom vladom. Borba za radnička prava, jačanje industrije, prvesocijalističke ideje, Darwinova istraživanja, otkriće otografije ... samosu neki od događaja koji podstiču pojavu realizma u slikarstvu.

SAHRANA U ORNANU - G. Courbe

“Već su pozirali, načelnik težak stotinu kila, župnik, komesar, notar, pred -sjednik Marlet, moji prijatelji, moj otac, klerici, grobar, dva starca iz revolu-

cije 1793. U odjeći vremena, jedan pas, mrtvac i njegovi nosači, moje sestre,druge žene, itd. Mislio sam da ću izbjeći dva pjevača u parohiji, ali nisammogao; došli su da mi kažu da su uvrijeđeni jer samo oni u cijeloj župi nisu portretirani... Dovršavam pedeset gura, prirodne veličine, s pejzažom i

nebom u pozadini... Sigurno, nisam se uspavao.”(Courbet u pismu prijatelju Castagaryju).

Kada su na Svjetskoj izložbi u Parizu 1855. odbijene slike Gustave Cour-beta (Kurbe) (1819–1877) on otvara vlastiti paviljon realizma gdje izlaže“Pogreb u Ornanu”, “Slikarev atelje” i još nekoliko vlastitih slika.Umjetnik se udaljava od prethodnih pravaca i uzora. Courbet slikaobičaje, ideje i zbivanja svoga vremena, ali sa jasnom kritikomsocijalnih prilika i nepravde.

Cilj umjetnosti postajevjerno prikazivanje

realnosti. “Mi moramomisliti samo na to da

prikazujemo” naglašavaGustav Flaubert, autor

“Madame Bovary”.

Isto takoCourbet će uzvik-

nuti: “Slikarstvo je umjet -nost izrazito konkretna i

mora se sastojati samou prikazivanju onoga

što realno postoji...”



143

U barbizonskoj regiji djeluje skupina slikara pejzažista koji u svojim dje-lima njeguju romantičarsku odbojnost prema civilizaciji i gradskoj vrevi.Za razliku od ostalih slikara ovog kruga, Franosa Millet (Mile) (1814–1875) slika uglavnom život ljudi na selu. na njegovim je slikama životseljaka uzdignut do najviših moralnih, religioznih i estetskih normi

dok su likovi i njihovi pokreti sažeti do monumentalnosti.

SKUPLJAČICE PŠENICE - Millet

JULIE - Courbet

Studirao sam umjetnost klasiki modernih bez sistema i bez predubjeđenja. Nisam želioimitirati jedne, niti kopiratidruge; niti sam imao namjeru postići beskoristan ciljumjetnosti zbog umjetnosti...

Moja namjera je bila naučiti,saznati da bih mogao raditi.Biti sposoban da prikažemobičaje, shvatanja, lice mogavremena, onako kako ja vidimbiti ne samo slikar već i čovjek jednom riječju stvarati živuumjetnost: to je moj cilj.

(Predgovor Katalogu izložbe1855.)

Socijalisti-revolucionari suslavili Milletovo slikarstvokao odu radnicima, ali i onikoji su samo uživali u senti-menatalnoj pastoralnostiu njegovim prikazimaseoskog života. Međutim, potrebno je mnogo više da se shvati složenaideja o čovjeku i njegovoj

sudbini u djelima ovogsina seljaka koji je tek pred smrt doživio priznanje.

OBALA - Courbet

Još je Leonardo da Vinči zapisao da je: najbolji način slikanja koji najboljeimitira i koji stvara sliku što je moguće sličniju prirodnom predmetu. Ovatežnja bi izgledala banalna da nema Courbeovog intelektualnog učešća.Bilo da slika “Tucače kamena” ili stjenoviti pejzaž on nam daje lekciju osnazi i čestitosti kao najprirodnijem i najčišćem stanju čovjeka. Istovremenoosjećajan i buntovan emigrira u Švicarsku nakon optužbe da je za trajanja pariške komune dao srušiti Napoleonov stup.



144

Daumierove slike su bile potpuno nepoznate njegovim savremenicimaosim uskom krugu prijatelja. Za života više poznat kao karikaturistai grafičar, stvara slike do tad neviđene ekspresivnosti anticipirajućiumjetnost XX stoljeća. Daumierov realizam se ne nalazi u dosljednomprenošenju viđenog na platno. On realistički posmatra stvarnekaraktere ljudi i njihove međuodnose.

Honore Daumier (Domije) (1808–1879) sudbinski je najzanimljivijaličnost u sikarstvu ovog vremena obilježenog revolucijama (1830, 1848,1871). Poznat, ali i zatvaran zbog karikatura rađenih litografijom,Daumier je satiričar koji ekspresivnim crtežima kritikuje korumpiranepolitičare i sudije, pohlepne kapitaliste, ali i pokvarenostu običnim ljudima.

PRALJA - Daumier

Nekoliko karakturalnihskulptura Daumierovih

savremena predstavljaju prvi korak ka oslobađanju

kiparstva od kopiranja uzorai robovanja realnim oblici-

ma. Slobodni tretman formei energičnost fakture prosto

su bez uzora u prošlosti.

REĆA KLASA - Daumier

SUCI - Daumier

anticipirati: nagovijestiti,naslutiti ono što dolazi



145

IMPRESIONIZAM

“Obrađivati siže zbog tonova, a ne zbog samog sižea: to je ono po čemu seimpresionisti razlikuju od drugih slikara”. Rivera

Realizam je uveo novine u temama i načinu gledanja na slikarsko djelo,ali sve kvalitetnija izrada otografija stavlja slikare pred problemiznalaženja vlastitog izraza. Neminovno se i među umjetnicima javljaotpor propagiranim umjetničkim stilovima i stavu da umjetničko djelotreba biti u službi “viših ciljeva”. Kod impresionista sazrijeva shvatanjeda su umjetnikovi osjećaji jedine norme kojima se treba povinovati.

Početkom 60-tih godina XIX stoljeća u Francuskoj se okuplja skupinaslikara koji napuštaju vještačko svjetlo ateljea i izlaze da slikaju na pri-rodnom svjetlu-plein air. U početku pogrdno prozvani impresionistimaovi slikari zanemaruju narativnu interpretaciju motiva i u prvi planpostavljaju čulni utisak svjetlosne promjenljivosti. Zanemarivanje pre-

ciznosti crteža i statičnih struktura, a naglašavanje fluidnog karakterasjvetlosti, čija promjenljivost mijenja i naše poimanje oblika nužno dovodii do novih slikarskih postupaka. Impresionistički slikari se nadmeću udočaravanju treperenja vode i sunčane luminoznosti izražavajući do tadneviđenu vedrinu i jednostavnost optimističnog pogleda na život.

Kod impresionsita potez kistom postaje sitan i dinamičan, čestna granici tačkastih mrlja (potilizam ili divizionizam); pale je svjetlija bez tamnih nepro-zirnih i jednoličnih sjena; čisteboje se postavljaju neposredno jedna do druge da bi se utisakmeđutona postigao tek u očim posmatrača (aditivno mješanj

boja) što je bilo u skladu sa, 1 godina starim, Newtonovimotkrićima o porijeklu boje i prelamanju svjetlosti. Tako daove slikare možemo nazvati ihiperrealistima jer oni samonastoje uhvatiti svjetlosne efekkako ih doživljavamo čulomvida. Čak bi bilo zanimljivosaznati koliko Monetove slike predstavljaju rezultat umjetninamjere, a koliko sunjihove bojene vrijednostibile uslovljene njegovimoboljenjima očiju.

DISPERZIJA SVJELOSI

Katsushika Hokusai (1760–1849) je jedan od najvećih japanskih majstoravišebojnih drvoreza. U Evropi je posebno bio cijenjen ciklus njegovih graka planine Fuji (Fidži). Posmatranje motiva u različitim položajimai osvjetljenju će postati uobičajena impresionistička manira.

Iz ciklusa36 POGLED NA FUJIHokusai

Nezaobilazno je spomenuti uticaj engleskih romantičara Constablea iTurnera na cjelokupni impresionistički pokret kao i japanskih drvorezakoji se počinju uvoziti u Evropu donoseći primjer mogućnostiegzistiranja drugačijeg viđenja prirode.



146

Materijalni predmet gubi svoju određenost i postaje samo svjetlosnamodulacija. Publika i kritika su u početku odbijali impresionističkeeksperimente gdje se zbrka boja i linija pretvara u harmoniziranu cjelinusamo zahvaljujući mijenjanju udaljenosti posmatranja.

Eduar Manet (Mane) (1832–1883) je prvi označio prelaz na ovo novoslikarstvo. 1863. godine na izložbi odbijenih sa službene izložbe slikarstva

Manet se predstavio djelom Doručak na travi. Manet je smatran vođomumjetničke avangarde najprije zahvaljujući odbijanju njegovih slika,kao lascivnih i neakademskih, na izložbama. Impresionisti nisu djelilizajedničke teme sa Manetom, ali im je zajednički tretman površineslike kao estetske cjeline dovoljne same sebi.

Publika je zgrožena, i zbog nage djevojke sa dva savremeno odjevenamuškarca (što je ionako kopija renesansnog bakroreza), ali još više zbogslikanja svijetlim i čistim bojama bez akademskog insistiranja na tonskim gradacijama i svijetlo-tamnom kontrastu.I druge Manetove slike izazivaju negativne reakcije u javnosti mada onne teži revolucionarnosti, čak sličan pristup možemo i ranije primjetiti naslikama venecijanskih kolorista, Veazqueza, Halsa i drugih.

Pravi impresionistički pokret počinje 1874. godine izložbom grupe umjet-nika u ateljeu otograa Nadara. Nezadovoljni stalnim odbijanjem slikana zvaničnim salonima, umjetnici osnivaju i vlastito udruženje anonim-nih umjetnika. U krug impresionista spadaju: C. Monet, P. A. Renoir, E.Degas, J. A. Whistler, C. Pissarro, G. Seurat, Sisley ..., a uskoro sa njimaizlaže i Eduard Manet, Paul Cezzane, Georges Seurat i drugi.

Između 1874. i 1886. god. priređeno je 8 impresionističkih izložbi na kojimase smjenjuje više umjetnika. Na posljednjim se već osjećaju pokušaji poje-dinih umjetnika da udahnu impresionizmu nešto više od puke dopadljivosti.

PORRE ZOLE

ManetPortret velikog pisca i samog

sklonog korištenju naučnihmetoda u umjetnosti, ujedno je i

Manetova posveta uzorima.U gornjem desnom uglu

vide se jedna japanska grakai reprodukcija Velazquezove

slike iza male kopije vlastite “ Olimpije”. Sam plan slike je

skoro dvodimenzionalan kaou japanskoj umjetosti, a potez

kistom je širok i razigrankao kod Velazgueza.

DORUČAK NA RAVI - Manet



147

Claude Monet (Mone) (1840–1926) je najizrazitiji predstavnik i predvodnik impresionističkog stila. Rado je slikao serije slika istog motiva urazličito doba dana istražujući eekte svjetla. Plastovi sijena, jablanovi,katedrala u Rouenu... samo su podloga za istraživanje svjetlosne optike.Motiv slike postaje manje bitan, a umjetnika zanima samo svjetlost iboja koja nastaje. Pred kraj života vid mu značajno slabi, ali i tada bilježitrenutke igre svjetlosti na jezerskim lopočima. Njegovo djelo je najboljeopisao Cezanne rekavši: “ Monet je bio oko, ali kakvo!”

KAEDRALA U ROUENUMonet Motiv se potiskuje u drugi plan dok slikar nastoji uhvati prolaznu igru svjetlosti. Slika počinje živjeti vlastiti životnepodređen pukom bilježenjumaterijalnosti već prvenstvenestetskom sudu i likovnimvrijendostima.

Impresionističke slike se uglavnom kupaju

u slapovima svjetlosti stvarajući osjećajoptimizma i životne radosti, ali nigdjekao na Renoirovim slikama punim veselihParižana i djevojaka na čijem se inkarnatu(boji kože) zrcali senzualnost neopterećenaičim drugim do uživanju u datom trenutku.Za njegove likove ne postoji ni prošlost nibudućnost, cijeli njihov svijet je jednakistom ovjekovječena impresija.

NA SELU - Renoir

Pierre-Auguste Renoir (Renoar)(1841–1919) je više sklon figuralnom slikarstvu,posebno poetičnim grupnim portretimaonovremenih Parižana, ali i tu je svjetlostdominatna. Kaleidoskopsko iskrenje bojei svjetlosti koja se probija kroz lišće drvećadaju slikama živahnost čineći njegoveslike neponovljivim hronikamadruštvenog života XIX stoljeća.

IMPRESIJA - MonetKritičar Louis Leroy je prvi upotrijebio izraz impresionisti ismijavajući

površnost obrade izložene Monetove slike zanemarujući da predmet slike inije ono što je viđeno već utisak, brza zabilješka trenutka zadivljenosti.



148

Poseban slučaj predstavlja Edgar Degas (Dega)(1834 -1917). Odanijirealizmu od drugih impresionista, Degas kreće od tačnog i sažetog crtežau maniri svog uzora Ingresa, ali pod uticajem otografije i stila japanskihdrvoreza bira neobične uglove posmatranja sa čestim isjecanjima likovakao u nenamještenim otograskim kadrovima. Degas se takođe poigravasa skraćenjima perspektive tako stvarajući utisak fiksiranosti trenutka,

što i jest impresionističko nastojanje.

PEGLARKE - Degas

MLADA BALERINADegas

Poput Daumiera,

i Degas svoje crtežerealizira u skulpturamamalog formata.

Zanimljivo je da,su u prvi mah, slikariti koji nadilaze krizu

kiparstva unoseći osjećajza dinamičnost forme.

Poznate su Degasove pastelne studije balerina i scena iz pozorišta.Tu nema izvještačene erotiziranosti, ali likovi ne djeluju hladno i odbojno.

Degas voli ljude i traži toplinu njihovih života. Ne zanimaju ga idealiziranilikovi i teatralno senzualni pokreti balerina na pozornici već trenutci

umora i grča dok se uporno vježba pokret koji će na pozornici bitisavršeno izveden. Precizan crtež ga razlikuje od većine impresionista.

On čak nije ni volio da ga zovu impresionistom. Tačnije bi bilo rećida je on impresionista pokreta ljudskog tijela. “Ne volim jaker.Nikoga ne možete vidjeti. Zbog toga se volim voziti tramvajem

jer mogu posmatrati ljude. Stvoreni smo da bi posmatrali jedni druge. Nismo li?”

ČAS BALEA - Degas



149

Impresionizam u svom karakteru pripada slikarstvu. August Rodin(Roden) (1840–1917), međutim, uspijeva izvući kiparstvo iz dugotrajnekrize. Rodim smatra da su najbitniji zadaci kiparstva riješeni u antičkimdjelima, ali da kipar i dalje mora temeljito studirati prirodu.

ČOVJEK SASLOMLJENIM NOSOMRodin

“Skulptura je umjetnost

ispupčenja i udubljenja,umjetnost oblika u igri svje-tlosti i sjene. “- kaže Rodinobjašnjavajući svoj postupaknemirne obrade površine.Zbog toga je njegovo djelo“Čovjek sa slomljenim nosom”iz 1864. prvobitno odbijenokao nedovršeno. Monumentalni Balzacov

lik vulknaskom energijomizranja iz mase. Možda ovaj primjer najrječitije pokazujeRodinovo pronalaženje noveizražajnosti kiparskih formi.

BALZAC - Rodin

U Rodinovom ateljeu modeli se kreću slobodno dok ih Rodin posmatra iskicira tražeći zanimljiv pokret. Rodinova djela vraćaju dinamičnost ukiparstvo pripremajući ga za moderno doba oslobođeno robovanjadrugim umjetničkim ormama i tradiciji.

GRAĐANI CALEA - Rodin



150

POSIMPRESIONIZAM

Impresionističko zanemarivanje teme i sklonost ljupkim i vedrimslikarskim površinama skoro istovremeno podstiče pojavu umjetnika koji koristećiimpresionistička otkrića čulnog doživljavanja svijeta unose i vlastituemocionalnu reakciju. Sve veće interesovanje za artefekte udaljenih i primitivnih civilizacija, čija djela više insistiraju na ideji i ekspresiji

nego na realističnosti podstiče umjetnike Evrope da napusteklasična rješenja i okušaju se unovim oblicima izražavanja.

Nekolicina umjetnika, koji su prošli kroz impresionističke aze, osjećajunedorečenosti ovog pristupa umjetnosti. Ovdje je zanimljivo da se neobrazuju pokreti i umjetničke skupine. Uglavnom, umjetnici pokušavajusami iznaći vizuelni izraz koji odgovara njihovom senzibilitetu. Ipak,možemo prepoznati dva osnovna puta: Jedni nastoje preoblikovatiimpresionistički poetnilizam u plansko misaono kontrolisanjekompozicije. Njih zanima čulni utisak likovne plohe i racionalno mjer-ljive estetske vrijednosti. Druga skupina ističe u prvi plan emocionalni

doživljaj. Bitniji su im egzistencijalni osjećaji (strah, napuštenost,...),nego doživljaj svijeta preko čula. Oba ova umjetnička izraza oblikujuumjetnost XX st. nastavljajući svoj sukob do današnjih dana.Georges Seurat (Sera) (1859–1891) izlaže sa impresionistima, ali uskororazvija vlastitu tehniku. Impresionističke kratke poteze svodi na tačkicečistih boja, dovodeći do krajnosti divizionističku tehniku stapanja bojau nove kolorističke vrijednosti tek sa distance. Seurat smatra da jeslikarstvo prije svega “razumska operacija” odbacujućiimpresionističko prepuštanje čulnom zanosu.

Slika je nastajala skorodvije godine uz bezbroj

skica i prerada.Oblici i likovi su podređeni

strogoj geometrijskojkompozicijskoj šemi, tako

da postaju apstraktne siluete,lutke u stiliziranom prostoru.

Zanemarujući prostornu

iluziju, Seurat sliku tretirakao dekorativnu plohu.

NEDJELJENO POPODNE NA OSRVU GRANDE-JAE - Seurat

ekspresija: emocionalnidoživljaj stvarnosti



151

SAINE-VICORE - Cezanne

Cezanne kaže: “Monet jeslikao reekse svjetlosti iboja po zemlji i na vodi. Ali u to osipanje svega isvačega koje vidimo na Monetovim slikama,sad treba unijetičvrstine; Monetovim slikama treba dati skelet.Od impresionizma trebastvorit nešto trajno isolidno kao što jemuzejska umjetnost”.

Paula Cezannea (Sezan) (1839–1906) je Pissarro upoznao sa ostalimimpresionistima sa kojima i izlaže 1874. god. Bogati bankarski činovniki samouki slikar je sa podsmjehom dočekan od kritike i nazivan je“Uzvišenim neznalicom” . Cezanne se u potpunosti posvećuje pitanjimaslikarstva nastojeći u impresionističkom pristupu pronaći red i kompozi-cionu čvrstinu. On, kao i Seurat, kritikuje impresionističko improviziranjesmatrajući da slikar treba studirati sliku tražeći odgovarajuću kompo-ziciju. Primarna je slika. Bez obzira da li slika portret ili planinuCezanneu je motiv samo povod da traži harmoniju boja i oblika.

MRVA PRIRODA - Cezanne

IGRAČI KARAA - Cezzane

“ Sve je u prirodi oblikovano prema geometrijskim oblicima lopte, kupe ivaljka.” Ovom rečenicom je Cezanne anticipirao umjetnost XX st.,a prije svih umjetničke pokrete fovizam i kubizam.



152

Potez kistom je brz i pun energije. Kao da boja nije nanesena na podlogu,već je urezana u duboke brazde. Goghove slike nastaju kao rezultat borbe, praiskonske potrebe da se duhovno izrazi kroz materijalno.On ne poznaje kompromis, suočava se sa nadubljim strastima.Čulnom i liričnom impresionizmu suprotstavlja se ekspresija. Spoznatismisao ljudskog postojanja glavna je preokupacija. Čak i kada slika pejzaž ili nebo - sve je u kovitlacu. Kosmičkoj struji između životai smrti koja se poigrava našim umišljenim osjećajem veličine.

Snažno saosjećanjeza siromašne slojeve

društva dominirakao motiv na slikama

iz Van Goghovog predimpresionističkograzdoblja od 1880. do

1885. godine.

Za razliku od Seurata i Cezannea, Holanđanin Vincent van Gogh (Hoh)(1853–1890) od umjetnosti traži nešto više od dekorativnih odnosa.

Nakon pokušaja da postane sveštenik u siromašnom rudarskomnaselju, Van Gogh se potpuno predaje slikarstvu.

PORODICA JEDE KROMPIR - Gogh

ZVJEZDANA NOĆ - Gogh



153

“Želim da ono što je bitno uveličam,a ono što je očigledno ostavim nejasnim”

Gogh

SOBA ZA BILIJAR - Gogh

Nekoliko mjeseci prije smrtinastaje ovaj autoportret.Užareni pogled okružen jeuskovitlanim plavetnilom.Kao da je zdravi vanGogh slikao lice ludog

van Gogha.

U pismu brat eu Gogh objašnjava:“Pokušao sam da crvenim i zelenim izrazim snažne ljudske strasti. Soba jekao krv crvena i tamnožuta sa zelenim bilijarskim stolom u sredini: tu suzatim četiri svjetiljke žute kao limun, koje šire narandžastu i zelenu svjtlost.Svuda sukob i kontrast najneuskladljivih crvenih i zelenih boja,...Nekoliko dana poslije ovog pisao je: “Pokušao sam da pokažem kako jekafana mjesto gdje čovjek može da propadne, poludi ili da izvrši zločin.Pokušao sam da predstavim te mračne sile što vladaju svijetom podzemlja u jednoj amtosferi blijedog zelenila nalik na pakao.”

Konačno poražen i odbačen Gogh izvršava samoubistvo.

Kao i kod Cezannea, na Goghovim prvim slikama dominiraju tamnitonovi. 1886. odlazi u Pariz gdje se upoznaje sa impresionistima. Prihvatanjihov stil i pročišćenu paletu boja, ali zadržava snažnu crnu konturu

oko oblika kojom kao da pokušava zarobiti stvarnost prije još jednog, svečešćeg, pada u ludilo. Za života ovisan o bratovoj pomoći uspio je prodatisamo dvije slike dok danas njegova djela imaju neprocjenjivu vrijednost.

AUOPORRE - Gogh



154

Gauguin još piše:

“Želio sam da uspostavim pravo da se sve smije.”

Zapamtimo ovu rečenicu. Vidjećemo kako ona odjekuje među umjetnici-ma XX st. Ali, nažalost, vidjećemo i primjere gdje se ona isčitava površnozanemarujući duboko humanističku vrijednost Gogenove ideje.

“Umjetnost jeapstrakcija, izvucite je

iz prirode razmišljajući prednjom, i razmišljajte više o

tvorevini koja će iz toganastati; jedini način da se

uspnete do boga jeste daradite kao i naš uzvišeni

gospodar - stvarate”. Gauguin

Otkrivanje primitivnih umjetnosti rezultira stavom da slika nije realnost već autorova projekcija. Sam Gauguin često svoj pristup slikarstvu nazivasimbolizmom kada želi naglasiti potrebu da slika postane više od pukogopisa realnosti.

“Mislim da sam u tim likovima postigao veliku rustičnu i “praznovjernu” jednostavnost. Sve tako strogo... mislim da pejzaž i borba postoje samou mašti tih ljudi koji mole, kao rezultat propovjedi. Zato i postojikontrast između tih stvarnih ljudi i borbe u tom pjezažu kojinije realan i nerazmjeran je. Likovi Jakova i anđela i jakadijagonalna zakrivljenost drveta baziraju se na japanskim

drvorezima.” piše Gauguin u pismu van Goghu.

VIZIJA POSLIJE PROPOVIJEDI - Gauguin

Bankarski činovnik Paul Gauguin (Gogen) (1848–1903) u 35. godiniživota napušta sigurnu egzistenciju i porodicu i potpuno se posvećuje

vlastitom slikarskom istraživanju. Prvo odlazi u provinciju, a zatim bježiod civilizacije sve do ahitija. ežnja za bijegom iz industrijske civilizacijekoja se sve više udaljava od čovjeka bila je ujedno i svojevrsna potraga zaUtopijom, zemljom sna i slobode.

Simbolizam kao izraz preziraprema naturalizmu i savre-

menom svijetu privući ćemlade umjetnike. Odion Re-

don, Gustave Moreau, ArnoldBocklin i Henri Rousseau

Simbol je ono što prezentujebit nečega drugog; ne samoda predstavlja samu drugu

stvar ili pojam već otvaranova i nesvjesna,

transcedentna značenja



155

Japanski dvorezizadivljuju Gauguinasvojom izražajnošću, alion ne kopira njihov stilveć traži vlastiti izraz.Tako nastaju grake čija

neposrednost otvara putkonačnom proliranju grakekao samostalne likovne discipline. Nebrojene mogućnostieksperimetniranja učiniće graku umjetničkomdisciplinom XX stoljeća.

MANAO UPUPUAGauguin

“Naslikao sam jednu sliku:anđeo sa žutim krilimakoji skreće pažnju dvjemaTahićankama na likove Marije i Isusa, takođerTahićana.” Na Tahitiju se Gauguinovstil konačno oslobađa domi-nacije evropskog slikarstva.Uživanje u naivnom, narod -nom slikarstvu i umjetnosti“primitivnih naroda”oslobađa boju odsvakog robovanjarealnosti.

Kao što sublimira (objedinjuje) evropsko, japansko i primitivno slikarstvo.Gauguin, kao duboko religiozan, nastoji proniknuti u bit ljudskogpoimanja Boga bez obzira na religijsko polazište. On smatra da jeljudski emocionalni razvoj potpuno nezavisan od stepenacivilizacijskog napretka.

IA ORANA MARIA - Gaugu



156

Pod sablasnom svjetlošću plinskih fenjera odvija se još jedan čin predstave

života. Lautrec je tu da bilježi. Karikira, ali ne ismijava, (kepec zna kako jeismijavanje bolno) još najmanje osuđuje. Nema na slici ni sentimentalnostiniti sladunjave erotičnosti. Njega zanima samo srž pokreta i karaktera: glupog, pokvarenog ili naivnog, ali uvijek - ljudskog.

Može se primjetiti da je u ovoj lekciji dato više citata samih umjetnikanego ranije. Možemo reći da je to zbog toga što u ovom trenutku likovniumjetnici se sve više udaljuju od nametnutih stilova i traže vlastite putevespoznaje. Nerijetko će umjetnik osjetiti da gubi kontakt sa publikomkoja ne želi, ili nije u stanju previše razmišljati o umjetničkoj pobudi pa

umjetnici objašnjavaju svoja razmišljanja ostavljajući i pismene poruke.Ali, možda je pogrešno pridavati previše pažnje njihovih razmišljanjima.Možda je najbolje ostaviti umjetničko djelo da živi samostalnootvarajući svaki put nove puteve tumačenja onima kojiimaju dovoljno hrabrosti da ih sami potraže.

PAR - Lautrec

Lautrec je za životaizradio 368 litograja u

boji, najčešće plakata za pozorište i kabare. Ono

što je nastalo kao reklamanadrastalo je namjenu

postavši za sva vremena primjer umjetničkog

savršenstva litografskeštampe i dizajna.

MOULIN ROUGE,litografija - Lautrec

Henri de oulouse-Lautrec (uluz-Lotrek) (1864–1901) rođen je uaristokratskoj porodici, ali ga nesreća iz djetinjstva pretvara u kepeca većidio djetinjstva vezanog za krevet. A onda napušta kuću i odlazi u Pariz.Dok Renoir i Degas slikaju Pariz danju i u liričnom ugođaju, Lautrec jeslikar noćnog Pariza. Noćni barovi, prostituke, pijanice, cirkusanti..., svijetodbačenih i neprilagođenih zaustavljen u trenutku manijakalnog plesa

samo su nosioci zapisa o nadubljim ljudskim strahovima i strastima.



157

UMJENOS XIX S. I MODERNA UMJENOS DO 1914.U JUŽNOSLAVENSKIM ZEMLJAMA

Kao i u ostatku Evrope, XIX stoljeće među južnoslavenskim narodima predstavlja vrijeme buđenja nacionalne svijesti i borbe za samostalnost.

U Sloveniji, Hrvatskoj i Vojvodini jačaju pokreti za izdavajanje izHabsburške monarhije i udruživanje sa ostalim slavenskim narodima.Uporedo sa političkim težnjama razvija se svijest o potrebi očuvanja na-

cionalne svijesti te se poseban naglasak stavlja na očuvanje narodnog jezikai kulturnih posebnosti. Srbiju pod osmanskog vlašću karakterišu pobune protiv onemoćale tuđinske vlasti koje rezultiraju postizanjem velikog stepenasamouprave, te 1882. i proglašenjem Kraljevine Srbije. Okretanjem premazapadu i Srbiju zahvataju prosvjetiteljske ideje obnove nacionalne svijesti.Bosna i Hercegovina ne uspijeva ostvariti povoljniji položaj u odnosu naIstanbul i dogovorom velikih sila na Berlinskom kongresu biva predata Austro-Ugarskoj monarhiji na upravljanje. No upravo će ovaj događaj podstaći razvoj novih umjetničkih formi i pristajanje uz glavne tokove

Evropske umjetnosti. Umjetnici iz ovih zemalja školuju se u Beču,a kasnije sve veći broj njih odlazi u Munchen i na usavršavanjeu Pariz, donoseći u svoje zemlje strujanja novog vremena.

Klasicizam

Školujući se u Beču, južnoslavenski umjetnici potpadaju pod austrijsko-njemačku varijantu klasicizma tzv. bidermajer stil. Ovaj stil karakterišeumjetnost namijenjena građanskom ambijentu i uglavnom je izraženakroz oblikovanje namještaja umekšanih i dekorativnih oblika. Slikarstvokarakterišu portreti građanstva naglašene sentimentalnosti za razliku odklasicističkog pijeteta i herojstva. U bidermajer portretima se posebnoističe vojvođanski slikar Konstantin Danilov (1798 -1873) slikajući

veliki broj portreta nježne modelacije i jasne karakterizacije.Pored portreta Danilov je nekoliko ikonostasa naslikao zapravoslavne crkve u tradicionalnom bizantijskom stilu.

Romantizam

Revolucionarna 1848. podtiče romantičarski zanos i među slikarima ovogpodneblja. eme inspirisane događajima iz nacionalne prošlosti i savre-

menih slobodarskih težnji predstavile su pjesnika Đuru Jakšića (1832-78)kao najpoznatijeg srpskog slikara romantizma. Vjekoslav Karas (1821-58)školuje se u Rimu, a veći dio života provodi u Karlovcu i Zagrebu slikajućibiblijske scene i portrete od kojih “Rimljanka sa lutnjom” izvedenaprefinjenim osjećajem za čistoću kolorita predstavlja jedno od

vrhunskih djela romantičarskog slikarstva.

RIMLJANKA SA LUNJOMVjekoslav Karas

KARAULAĐura Jakšić



158

Realizam

Vlaho Bukovac (1855-1922) je najznačajniji hrvatski slikar XIX st.Mada je samo pet godina proveo u Zagrebu, svojim pedagoškim radomi izložbama uticao je na veliki krug umjetnika. Bukovac je akademista, usmislu da ne teži revolucionalnim izrazima, on vješto povezuje realizamsa bogatim kolorističkim naglašavanjem svjetlosnih vrijednosti.Naizgled pomodan, on je u stvari iskreni slikar vlastitog doživljaja svijeta.Raznovrstan u izboru tema od alegorijskih, mitoloških do scenasvako-dnevnice, Bukovac najčešće slika ljudske figure,odstupajući od toga tek u nekoliko pejzaža.

Srodan u temi, ali dosta čvršći u izrazu je srpski slikar Pavle PajaJovanović (1859 - 1956) koji također slika velike historijske kompozicijete scene sa olklornim sadržajima (“Borba pijetlova” ). Uroš Predić (1857- 1953), takođe slika historijske kompozicije i ikonostase, ali najiskrenijedjeluju njegove tople slike sa motivima seoske svakodnevnice.

MLADA PARICIJKAVlaho Bukovac

BORBA PIJELOVA - Paja Jovanović

GUNDULIĆEV SAN - Vlaho Bukovac



159

AUOPORRE AUPORRENadežda Petrović Slava Raškaj

Bosna i Hercegovina

Nakon što su krajem ljeta 1878. Austro-Ugarske jedinice zauzele Bosnui Hercegovinu započinje naglo graditeljsko i urbanističko preuređenje

većih gradskih centara. Nastojeći da evropeizira izgled Sarajeva austro-ugarska uprava podstiče gradnju u historicističkim oblicima po uzoruna umjetničke epohe koje su zaobišle BiH. ako se u neoromaničkomi neogotičkom stilu uređuju sakralni objekti, a u neorenesansnom ineoklasicističkom stilu grade državne zgrade i objekti za škole ikulturne sadržaje. Arhitekti se uglavnom školuju u Beču, a izsamog Beča će dolaziti arhitekti da se upoznaju sa unkcionalnimrješenjima bosanskohercegovačkog graditeljstva.

Pokušaj prepoznati u kojemstilu je izgrađen Zemaljskimuzej u Sarajevu.

ZEMALJSKI MUZEJKarlo Paražik

Impresionističke ideje južnoslavenski umjetnici prihvataju za vrijemeškolovanja u Munchenu. No tek iz Pariza donose puni doživljajimpresionističkog poentilizma. Dok Josipa Račića (1885 - 1908) tragičnasmrt zaustavlja u razvijanju impresionističkog izraza, Miroslav Kraljević (1885 - 1913) impresionistička iskustva pretvara u slikarstvo širokogpoteza i snažnih boja uvodeći ekspresivni ugođaj kao začetakhrvatskog modernog sliakrstva. Slava Raškaj (1877 -1906),sa druge strane, kroz fluidne poteze akvarela oblikuje intimnisvijet tišine u koju je bila zarobljena.I u Srbiji impresionizam predstavlja žena umjetnica. Nadeždu Petrović (1873 - 1915) čak možemo svrstati pod ovistički uticaj jer njeni pejzažiplamte u sudaru kolorističkih konstrasta. Nadežda se bavi umjetničkomkritikom i organizacijom izložbi. 1904. godine ona organizuje Prvuizložbu jugoslavenskih umjetnika.



160

Posebnu zanimljivost predstava tzv. pseudomaurski stil u kojem Ale-ksandar Vitek i Ćirilo Iveković između 1892. i 1896. grade zgraduGradske vijećnice u Sarajevu. Moglo bi se reći da se ovaj stil ormira kaonastojanje da se pomire evropske ideje i orijentalni duh bosanskih čaršija.Stoga se za uzor uzima maurska umjetnost iz Španije kao islamski stilkoji je već ranije prihvaćen kao dio evropskog kulturnog naslijeđa.

Secesija

Secesija se u Beču javlja baš u vrijeme velike izgradnje naših gradova.Josip Vancaš se potpuno okreće novom izrazu gradeći zgradu pošte u

Sarajevu i mostarsku banju kao ornamentalne dodatke koristeći već raz- vijena rješenja, ali i uvodeći orijentalne elemente. 1909. u Sarajevo dolazi Josip Pospišil i od početka propagira poštivanje autohotnih rješenjagradeći nekoliko zgrada u “bosanskom stilu” od čega će poznatije postatinjegovo rješenje Sebilja na Baščaršiji. Više stambenih objekata uz obaluMiljacke i glavnu ulicu u Sarajevu te zgrada u Mostaru, Banja Luci idrugim gradovima grade se u secesijskom stilu.

U Sloveniji djeluje arhitekta Jože Plečnik (1872-1957) koji secesionističkistil prihvata u Beču i Pragu, a zatim po povratku u Ljubljanu obrazuje

skupine mladih arhitekata koji će kasnije djelovati na širempodručju Balkana.

SARAJEVSKA VIJEĆNICA - A. Vite i Ć. Iveković

SARAJEVSKAKAEDRALA

Josip Vancaš

I u mnogim drugim bosanskohercegovačkim gradovima nalaze sesecesionističke zgrade. Najčešće su to stare zgrade banaka, pošte

ili gradske uprave. Raspitaj se da li i u tvom gradu postojetakve građevine i opiši njihove karakteristike.



161

20. SOLJEĆE



162

SECESIJA(Art Nouveau)

Krajem XIX st. sve jasnije se ocrtavaju promjene koje donosi industrijal-izacija. Svugdje se osjeća zanos industrijskim progresom, a istovremenose javljaju osjećaji tuge zbog zamiranja zanata. ako se i traženje novogumjetničkog izraza primjerenog novom dobu, ormira u okvirima ovadva naizgled suprotna osjećaja. Umjetnici teže izrazu koji će bitioslobođen svih prethodnih historicističkih pokreta. Žele stvoriti stil

primjeren novom dobu. Zbog toga nastoje izbjeći sve oblike uobičajeneu dotadašnjoj umjetnosti i okreću se prirodi tražeći novi izvor inspiracijuza umjetničke oblike.

Oblici nove umjetnosti svoju inspiraciju nalaze u prirodi. Dinamične biljnelinije, vijugavi oblici ženskog tijela, insekti pa čak i mikroorganske formenepoznate do tog vremena pretvaraju se u razigrane dekorativne površine.

SECESIJA(AR NOUVEAU,

JUGENDSIL,SILE LIBERY)

1894-1914.

L. C. iffany vaza iz 1895.

POLJUBACGustav Klimt

E. Haeckel: Radiolarije, 1887. H. Vane de Velde nacrt za korice knjige



163

Pošto su nastojanja secesionista bila prvenstveno izražena u izbjegavanjuistrošenih ormi tako i njihova djela u prvi plan ističu novostvorene orme.Zbog toga možemo zaključiti da je Art nouveau prvenstveno dekorativnistil čije odlike su vijugavi linearni ornamenti. U slikarstvu se ovaj stilnastavlja na Gauginovsko svođenje slike u ravan po kojoj se dodiruju plohečistih boja, a pojedini umjetnici, poput Gustava Klimta (1862-1918),

stvaraju izraz zasnovan na brilijantnom crtežu figura okruženih dekora-tivnim arabeskama koje su u ragmentima već čiste apstrakcije.Aubrey Beadrdsley (Berdsli) (1872-98) je najpoznatiji predstavnik ovogstila u Engleskoj. Beardsley radi kao ilustrator za knjige i časopise.U njegovom crtežu se sjedinjuju Botticcelijev osjećaj za liniju njegovani kod preraaelitskih slikara i profinjenost japanskih drvoreza. FernandHodler (1853-1918) švicarski slikar, svojim izduženim likovimapodsjeća i na gotičku tradiciju, a nama je zanimljiv jer je nizomsretnih okolnosti dio njegove umjetničke zaostavštine danassmješten u depoima Umjetničke galerije BiH.

Međutim, najpotpuniji izraz nova umjetnost nalazi u nastojanju da se na-glase vrijednosti zanatske umjetnosti. U Engleskoj William Morris (1839-1896) osniva pokret Umjetnost i zanati čiji je cilj naglasiti nehumanostmehanicizma i ukazati na vrijednost zanatskog rada te stvarati djela kojasu i lijepa i korisna. ako su novostvoreni oblici i ručna unikatna izrada(pri čemu se ne bježi od upotrebe novih materijala) našli svoje mjestou grafičkom i industrijskom dizajnu, od ilustracija i slovnetipografije do namještaja, nakita i mode.

Drvorez iz ciklusa ilustracijaza knjigu Saloma odOscara Wildea (Vajld) -Beardsley

U arhitekturi dobasecesije razbuktala semaštovitost AntoniaGaudia (1852-1926).Njegovo djelo se možeobjasniti samo kaoneobuzdana antazijaoslobođena svakogunkcionalizma i reda.Gaudijeve građevinesu prepune aso-cijacija na organskeoblike, obojene ili

prekrivene raznobo- jnom keramikom pred vama raste svijet starihkatalonskih bajki.

Hotel Solvay u BruxellesuVictor Horta

Crkva Sagrada Familiau BarceloniGaudi



164

FOVIZAMFovizam je prvi moderni avangardni pokret. Na salonu nezavisnih 1905.skupina umjetnika do krajnosti dovodi postimpresionističko oslobađanjekolorita od podređenosti obliku i realnom viđenju. Henri Matisse (Ma-tis), Maurice Vlamnick (Vlamenk), Georges Rouault (Ruo), RobertDelaunay (Delon) su naznačajniji predstavnici ovističkog pokreta.Boja se javlja u maksimumu intenziteta i emotivne snage. Na njihovimslikama oblici imaju sekundaran značaj i više se javljaju kao asocijativnepovršine boje nego kao tematski elementi. Upravo zbog ove, naizgled,nekontrolisane kolorističke eksplozije čistih vrijednosti ovi slikari su naz-

vani ovistima. Međutim, ovistički postupak nije potpuno nekontrolisan.Slika nije podređena realnom izgledu predmeta, ali umjetnik u priroditraži podsticaje za estetsko oblikovanje nove vrijednosti.Pri tome umje-tnik svakim potezom kista i boje dobija nove podsticaje iotvara više mogućnosti za naredni potez koji bira prema vlastitom senzi-bilitetu. Odbacujući volumenski iluzinizam ovi slikari naglašavaju dvodi-menzionalnost slikarske plohe. Imitaciji viđenog suprostavljaju estetskiugođaj kolorističkih kontrasta. Smanjuje se koloristička raznolikost

jer se upotrebljavaju čiste boje uz minimum nijansiranja

PRIMJER:

Seljak koji okopava zemlju mijenja njen oblik, ali kroz promjenuoblika zemlje dešava se i suprotno dejstvo. Preko oruđa otpor zemlje djelujena čovjeka. Svakim danom njegove ruke postaju tvrđe, tijelo mijenja oblik i postaje sve snažnije. Zahvaljujući tome njegovi udarci postaju sve jači i svedublje kopa po zemlji. Zemlja ponovo uzvraća. I tako sve dok se ne rodi plod ili jedno od njih ne sagori.

Prenesi ovaj primjer na odnos umjetnik-kist-platno.

Sam pokret je dobio imekada je jedan kritičar na

jesenjem salonu na kojemsu izlagali i fovisti pred

skulpturom urađenom uklasičnom maniru

uzviknuo: Gle, Donatelousred divljih zvijeri!

avangarda - skupinapredvodnika neke

promjene

PAROBROD - M. Vlamnick

ZGRADA PARLAMENADellauney

ran. les auve - divlje zvijeri



165

Najznačajniji ovistički slikar Henri Matisse (Matis) (1869-1954) poten-cira važnost instinkta i intuicije u nastajanju djela. Umjetnik nemapotpunu kontrolu nad bojom i oblicima, već i svaka boja, oblik ilinija utiču na naredni potez osjećajnog umjetnika.

MUZIKA - Matisse PLES - Matisse

Uporedi ritam linija na ove dvije Matisseove slike.

CRVENA SOBA - Matisse

Uskoro se umjetnici ovisti okreću novim eksperimentima, ali je jedinoMatisse uspio ovistički pristup transponirati u kompleksnije umjetničkeorme. Matiss nije školovan slikar (sjetimo se postimpresionista), alinjegov osjećaj za melodične arabeskne oblike i dekorativne linije uspijevaobezbijediti ravnotežu boje i oblika koji ispunjava. 1910. on posmatraizložbu islamske umjetnosti u Münchenu, a kasnije boravi u Moskvi iMaroku što ga dodatno učvršćuje u slikarstvu plošnih dekorativnih oblika

PORRE ŽENE SA

ZELENOM LINIJOMMatisse

Pokušaj samostalno proanalizirati elementena Matissovoj slici Crvenasoba i pronađi sličnostiu bizantskoj i islamskojumjetnosti sa Matissovimslikarstvom.



166

“Mi tvrdimo da seveličanstvenog svijeta

obogatila novom ljepotombrzine... bučni automobil

koji se kreće pomoćumotora, ljepši je

od Nike saSamotrake...

Mi želimo uništiti muzeje,biblioteke, akademije

svih vrsta. Naša jeumjetnost hrabrost,

drskost i buntovnost.Ljepota je samo

u borbi.”

omaso Marinetti

ULIČNA SVJEILJKAGiacomo Balla

AUOLuigi Russolo

Futurizam je umjetnički pokret kojinaj-radikalnije nastoji raskrstiti satradicijom i prethodnim umjetničkimshvatanjima. 1906. italijanski pjesnikomaso Marinetti (1876-1944) objavljuje Manifest futurizma slaveći dinamičnostnovog mehanizirajućeg doba. Futurističkiknjiževnici odbacuju sva, pa i pravopisna,pravila težeći slobodnom stilu punomzanosnog veličanja savremenog doba.Uskoro se uturističke ideje prenose i naslikarstvo. Umberto Boccioni (Bočioni)(1882-1916), Giacomo Balla, LuigiRussolo, Gino Severini i CarloCarra su naizrazitiji predstavniciuturizma u slikarstvu.Oni odbacuju statičnost i logiku,a svu težnju usmjeravaju kapredstavljanju kontinuiranogpokreta. Pri tome se uturistikoriste simultanimpredstavljanjem više vremenskihpomaka objekta u prostoru slike.

FUURIZAM



167

Futuristi su dobro osjetili pravce razvoja savremenog doba u kojem stalno

osjećamo manjak vremena. Njegova pojava u Italiji ukazuje na sazrijeva-nje potrebe da se umjetnost oslobodi dominacije Pariza kao isključivogcentra, ali kao da osjećaj provincijalnosti podstiče negativni naboj međustvaraocima. Ono što je nastalo kao poziv protiv okoštalosti i nazadnostiposlužit će kao pozdravna melodija nastupajućem ašizmu. Mnogi utur-isti pozdravljaju ašističku ideologiju i agresiju Italije na Etiopiju.Kao da pristajanjem na populističko talasanje mase zaboravalju da

je veličanje kretanja bio prije svega pozdrav osjećaju individualneslobode od nametnutih zakona, moralnih normi i dogmi.

JEDINSVENOS KREANJA IJELA U PROSORUUmberto Boccioni

Sam futurizam se više prezentovao kao hal -abuka nego kao stvarnoumjetničko istraživanje. Jedino Boccionijevadjela uspijevaju nadrasti futurističku površnost iilustrativnost Posebno Boccionijeveskulpture otvarajunove mogućnosti

prodora objektau okolni prostor.

Konačni rezultati su posjedovali određenu draž, štaviše, izlomljene kon-ture i jaki kolorit daju novi podsticaj kubističkim i ekspresionističkimistraživanjima i otvaraju prostor za pojavu apstraktnog slikarstva. No,pokret koji je ustao protiv okoštalosti i monotonije ubrzo gubi svježinu jersu umjetnici uturisti ostajali zarobljeni u prostom variranju pokreta kaosvog jedinog zadatka.



168

KUBIZAM

Oduvijek su geometrijske orme doživljavane kao dokaz savršene organi-zacije univerzuma. Od neolitskog otkrića geometrije, grčkog traženjaljepote u matematičkom proporcionaliziranju dijelova, renesansnearhitekture, islamske arabeske... pravilni oblici djeluju na naša čula i

razum. Geometrijski oblici se i ranije koriste kao pomoćno sredstvopri crtanju i analizi oblika, ali samo kao skica i pomoć pri organizacijikompozicije (Uccello, Piero Della Francesca, Mantegna...)Nakon velike retrospektive Cezanneovih djela 1906. na kojoj ostarjeliUzvišeni neznalica konačno dobija priznanje, mladi umjetnici otkrivajunovi put istraživanja prirode i njene releksije u vizuelnu umjetnost.Kubisti nastavljaju ovističko odbacivanje imitacije viđenog, ali za razlikuod njih, kubisti u prvi plan stavljaju oblik sveden na geometrijske orme.

“Sve je u prirodi oblikovano prema geometrijskim

oblicima lopte, kupe

i valjka.” Paul Cezanne

VIADUK - Braque

Pravcu je dao ime Matissekada je, posmatrajući

Braquovu sliku, uzviknuo:”Gle, male kockice (kubes)”.

polipersktiva - posmatranjetijela iz više položaja

GOSPOĐICE IZ AVINJONA - Picasso

AFRIČKA MASKA

Slika prostitutki iz Avinjonske ulice danas se smatra prvim djelom čistogkubizma. Dvodimenzionalne figure samo još boja zadržava da se neraspadnu u prostor. Oštri uglovi pojačavaju utisak razbijenog stakla.Ima tu sjećanja na geometrijski stil grčke umjetnosti, na konstrukcijeafričkih maski i bizantijske plošnosti. ali je poliperspektivnost i fragmentirana atmosfera potpuno nova.



169

Dakle, kubisti umjetnost doživljavaju kao čisto umnu radnju oslobođenjučulnog utiska i subjektivnosti. Kubizam i nastaje u zajedničkom ateljeuGeorgesa Braquea (Brak) (1881–1963) i Pabla Picassa (Pikaso) (1881–1973). Nastojeći naći čist izraz oslobođen čulne rekonstrukcije gledanjanjih dvojica često idu do krajnjih svođenja rukopisa tako da je danasteško među njihovim slikama iz najranije kubističke aze odrediti

ko je autor nekih od ovih djela sa početka kubizma.Ova aza njihovog stvaralaštva se naziva ”analitički kubizam”. Objekat seposmatra iz više položaja (poliperspektiva), svi oblici se svode na dvodi-menzinalne geometrizirane partikule nastojeći u slici simultano sabratisva moguća gledišta. Poput starih umjetnika oni ne teže reprodukcijioblika već deinisanju njegove konstrukcije.

PRIMJER:Kao što G. Eifel oblikuje svoj toranj oslobođen vanjske ljušture i potpunootvoren pogledu sa svih strana, analitički kubizam nastoji oblik razložitina gradivne jedinice tražeći opće zakone građe prirode.

“Cezanne je od boce praviovaljak, ja polazim od valjkakako bih stvorio predmetnalik na bocu...” Juan Gris

MRVA PRIRODA - Gris

“Pokušavam apstraktno učiniti konkretnim. Moja umjetnost je umjetnostsinteze. Polazeći od općih temeljnih oblika želim dospjeti donovih pojedinačnih predmeta”.

Juan Gris

Oko 1912. nastupa “sintetička” aza kubizma. Elementi dobijenirazlaganjem oblika počinju se organizirati u nove međuodnose stvarajućiasocijacije na nove oblike. Kao da gravitacione sile tjeraju izlomljenedijelove da se okupljaju u novu pojavnost.

RI MUZIČARAPicasso

PRIMJER:Zašto su lego kocke dobra

igračka? Dijete rastavlja jedan oblik, jer počinje graditi novi od istielemenata. Nekada stvara pre planu, a nekada oblik izrastaiz asocijacija koje se rađaju prautomatiziranom skapanju.zanimljivo bi bilo razmislitio tome da su pojedini atomina našem nosu nekadaučestvovali u građi oblikasurle izumrlog mamuta

ili možda laticamaneke ruže. Materija u prirodi mijenjaoblik razlaganjem i ponovnimobjedinjavanjem. Svi atomi unašem tijelu su nekada nastalu utrobi neke zvijezde, danastvore naše tijelo, a sutra ...



170

EKSPRESIONIZAM

“Želiš li da plačem, žaluj najprije sam.” Horacije

Umjetničko djelo može bez svega, ali ne može bez izražajnosti.

Stav je umjetnika koji smatraju da je neophodno zaustaviti propadanjeljudskosti. Radikalnost njihovog pristupa se ogleda u napuštanju konven-cionalne umjetničke tradicije i povratak primitivnom izrazu i psihičkimstanjima. Za razliku od uturizma, koji slavi tehnicizam i racionalnogkubizma, ekspresionisti se predaju instiktu.

Kompozitor Anton Webern je napisao: “Ja želim samu stvar. Stvarnostumjetničkog djela nije simbol, niti imitacija vanjske ili unutarnje prirode.Ona ne oponaša otkucaje srca. Ona sama po sebi jest i ima svoj vlastiti puls.”

KRIK - litograija, Munch

Litografija Krik iz 1895.hronološki još uvijek pripada XIX st. no ovo

je potpuno novi izrazizvan svih postojećih

pravaca. Munch daje slikuizgubljenosti između dvije

obale. Kontrast oštrih linijamosta i uzdrhtalog prostora

koji vizualizira krik, jošviše naglašavaju osjećaj

nesklada i straha.

groteska - deormacija tijelasa namjerom izražavanja

psihičkih stanja

POLJUBAC- litograija,Munch





172

POČEAK APSRAKCIJE

Začetnikom apstrakcije u slikarstvu se smatra ruski slikar Vasilij Kandin-ski (1866-1944). Školovan kao pravnik, Kandinski se u tridesetoj godinipridružuje minhenskim ekspresionistima kombinujući impresionističkikolorizam i secesijski osjećaj za plohu sa ekspresivnim potezima i jakim

koloritom. Široko obrazovan i ujedno zaljubljenik u mistični spiritualizamon smatra da se umjetnost treba prvenstveno baviti duhovnim,a ne materijalnim. ako od samih početaka Kandinski želi jezikmuzike prenijeti u slikarstvo. Korak po korak njegove slike gube

vezu sa realnim prostorom pretvarajući se u ritmičke cjeline kojimadaje muzička imena: Kompozicija, Improvizacija, Lirski ...

Kandinski bilježi da je ideju za slikarstvo oslobođeno svake predmetnostidobio kada je jednog predvečerja posmatrao svoju sliku izvrnutu na stalku.Shvatio je da tako postavljena slika na kojoj su realni oblici izgubili pre -

poznatljivost djeluje mnogo dinamičnije i svježije nego planirana scena.

Po povratku u Rusiju, nakon komunističke revolucije, Kandinski srećemladu generaciju avangardnih umjetnika čija istraživanja apstrakcijeizrastaju iz kubizma te u kontaktu sa njima počinje perioddominacije geometrijskih oblika u njegovom slikarstvu.

PLAVA PLANINA- Kandinski

U početku Kandinski slika jakim koloritom pod

uticajem fovista iekspresionista,

ali mozaična strukturai dvodimenzionalnost

likova su naslijeđeniiz Ruskog slikarstva

u bizantijskom stilu.

Apstrakcija (lat. - izdvajanjebitnog), zanemarivanje oblika.

SA CRNIM LUKOM - Kandinski

U knjizi “O duhovnomu umjetnosti” Kandinski

insistira: “harmonija bojai forme mora se isključivo

zasnivati na principuistinskog dodira saljudskom dušom”.

CRNO – LJUBIČASO

Kandinski



173

CRNI KVADRA - Maljevič

Crni kvadrat je ustvari gusti crtež tušem i perom čija unutrašnja strukturadjjeluje veoma dinamična i konfuzna, ali podređena granicama kvadrata.“Nisam izložio prazan pravokutnik već iskustvo bespredmetnosti” smatra Maljevič. Tako njegov kvadrat prestaje biti samo geometrijski oblik već podsjetnik na vječno pitanje: Zašto nešto, a ne ništa?

Već Maljevičevo rano slikarstvo pokazuje osjećajza sintezu oblika i snagu boje.

CRVENA KONJICA - Maljevič

CRNO I CRVENO -Maljevič

Kazimir Maljevič (1878-1935) je prviapstrakciju sveo na čisti geometrizam.Svoj stil Maljevič naziva Suprematizam želeći naglasiti dominaciju (supremac-iju) osjećanja naspram objektivnogsvijeta. 1913. godine Maljevič izlaže

crni kvadrat na bijeloj osnovi, a zatim ikrajnost sveukupnog slikarstvaBijelo na bijelom.Mogu nam ove slike djelovati, u naj-manju ruku, neobične, ali moramobiti svjesni da su one logičan raspletnastojanja da se slika oslobodidotadašnje podređenosti realnomsvijetu.



174

Piet Mondrian (1872-1944) iz Nizozemske skoro istovremeno sa prvomdvojicom dolazi do razrješenja slikarske orme kroz apstrakciju. Mondrianpripada skupini umjetnika slikara i arhitekata okupljenih oko pokreta“De stijl” koji propagiraju racionalno stvaranje zasnovano na pravomuglu. Njegov stav “Oslobodite prirodu njenih oblika i dobit ćete čisti

duh” te podstaći ideju ”neoplasticizma”, pokreta koji će značajnouticati na ormiranje estetike arhitekture i dizajna XX st.

Mondrian kreće od Art nouveau stila istražujući linearnost realnog svijeta.Postepenim redukovanjem oblika dolazi do zaključka da slika treba bitisvedena u dvodimenzionalnu plohu. U konačnici on odbacuje i kubističkopoigravanje krivuljama i valerima boja zasnivajući prostor slike naosnovnim bojama i čistim vertikalama i horizontalama.

BRODWAYBOOGIE-WOOGIE

Mondrian

U SAD Mondrian pronalazi gradove sazdane po strogo geometrijskom planu. Slike na kojima pravi ugao postaje dominantan nastaju po uzoru na mape New Yorka.

CRVENO SABLO, 1910.

SIVO SABLO, 1911.

JABUKA U CVAU, 1912.

Na šta se oslanja Mondrianov

put u apstrakciju,na liniju ili boju?

Na kraju se kida svaka veza sa realnim i slika više nije rezultatapstrahiranja već potpuno novog komponovanja ovisnogsamo o pravilima slikarske kompozicije.

KOMPOZICIJA S CRVENIM - Mondrian



175

ARHIEKURA U XX SOLJEĆU

Moderna arhitektura do 1920.

Arhitekturu XIX st. karakteriše idejna kriza. Ranija razdoblja su obilježenauporednim razvojem arhitektonske i ostalih umjetnosti, čak su arhitektonskiokviri umnogome određivali izraze u slikarstvu i kiparstvu.

U XIX stoljeću, obilježenom historicističkim stilovima, arhitektura se gubi urecikliranju antičkih (klsicizam) i neogotičkih (romantizam) obrazaca.Bezidejnost postaje još očitija s pojavom realizma i impresionizma, pokreta u kojima arhitektura ni nije mogla dati svoj izraz. Mada zahuktala industrija daje sve kvalitetnije materijale za gradnju,arhitekti školovani u tradicionalnom maniru ne znaju iskoristiti prednostičelika i armiranog betona, već i kada koriste nove tehnike sakrivaju ihkamenom oplatom po uzoru na starija rješenja.

Početkom vijeka uz ulice sepodižu nizovi zgrada čije asade djelujupoput renesansnih palazza, ali u njihovoj utrobi nema širokih odaja niti

unutrašnjeg dvorišta već samo stiješnjeni sobičci u kojima se gura sve većibroj deseljenika koji traže bilo kakav posao.Nešto raskošniji po sadržaju je primjer Pariške opere izgrađene po projek-tu Charlesa Garniera. mada je cijela konstrukcija izvedena kombinacijombetona i čelika, asa i enterijer su oblikovani u kombinaciji klasicističkihi baroknih elemenata. Možda ova kombinacija i posjeduje neku draž,ali i potvrđuje da je došlo vrijeme da arhitektura prestane sakompromisima i počne tražiti nove ideje.

Kristalna palača izgrađena 1851. kao izložbena dvorana za Prvu svjetskuizložbu, ukazala je na građevinske potencijale novih materijala.Potencijale, koji su razumljiviji inžinjerima nego arhitektima, iskoristio

je 1889. inžinjer Gustav Eiel i označio početak novog doba u arhitekturikoje će biti obilježeno oblicima zasnovanim na čeličnoj konstrukciji.

300 metara visoka građevina(mada ostaje nejasno da li jeovo građevina ili skulptura)

sastavljena od gvozdenihelemenata istovremeno zračistabilnom snagom i prozračnolakoćom. Sam toranj je često proglašavan neestetičnim iružnim, ali nesumnjiv je uticaove građevine na sveukupnuumjetnost XX st. (pogledajlekcije o kubizmu i skulpturi Xst.). Koliko je toranj privlačio pojedince da iznose svoje estetsudove toliko su Eiffelovi mostovi i vijadukti ostali zanemarni mada predstavljaju odlične primjere sklada estetskog i funkcionalnog.

MOS GARABI - Eiel

EIFFELOV ORANJ

ENTERIJER KRISTALNE PALAČE - J. Paxton



176

No ni početak XX st. ne donosi značajnije promjene u urbanoj arhitekturi.Novi materijali se koriste tek kao dekorativni ornamenti i to stoga što sečelik lahko savija u secesijske vijugave linije. Za već spomenute AntoniaGaudia i Victora Hortu možemo reći da ne ostaju na površnostisecesije već da i u sam oblik građevine unose maštovitost.

Sa druge strane se zbog naglog rasta gradova, koji nemaju prostora zaprimanje doseljene proleterske radne snage, od arhitekata tražebrza i jetina rješenja.

KUĆA SEINER - Loos

U Beču Adol Loos (1870-1933) uzvikuje: Ornament je zločin! , tvrdećida istinskoj arhitekturi nisu potrebni ukrasi.Pripadnici de Stijl udruženje, koje su 1917. u Holandiji osnovali heo vanDoesburg i Piet Mondrian, zagovaraju ideje neoplasticizma kao novoguniverzalnog stila zasnovanog na pravokutnicima i kvadrima.

CASSA MILA - Gaudi

VILA WAGNER - Wagner(autorov akvarel)

Otto Wagner (1841-1918)

pripada krugu bečke secesije iveć 1894. zastupa ideje o mod -

ernoj arhitekturi koja koristimoderne materijele.

Ornamente svodi na minimumstavljajući naglasak na jedno-

stavnost i funkcionalnost.

PLAN ZA KUĆU - Doesburg

Uporedi Doesburgov projekat i Mondrianove slike.



177

BAUHAUS - Gropius

Bauhaus

Peter Behrens izvodi projekte za tvornice nastojeći stvoriti humanijeuslove rada i arhitekturu koja simblizira novo doba. U Njemačkoj djeluju iarhitekti Mies van der Rohe i Walter Gropius koji će 1919. osnovati školuBauhaus (Dom gradnje) zagovarajući povezivanje svih likovnih umjet-nosti u okrilju arhitekture. No svoj program Manje je više, Rohe i Gropiuspotpuno će realizirati tek u SAD nakon što su, kao neprijatelji nacističkog režima, protjerani iz Njemačke.

Čikaška škola

Arhitektura novog doba se u najvećem broju i dimenzijama javlja u SAD.

U zadnjoj deceniji XIX st. ormira se Čikaška škola predvođena LouisomSullivanom (Salivan) (1856.1924). Sullivan propagira da oblik mora sli-

jediti unkciju. Mada su ornamenti još uvijek vezani uz asadu, građevinesu sve više tako da se detalji gube pred utiskom cjeline koja višene sakriva način konstrukcije od čeličnih greda.

KUĆA ROBIA - Wright

ZGRADA GUARANYU BUFALU - L. Sullivan

Kao crtač u Sullivanovom ateljeu radiFrank Lloyd Wright (Rajt) (1869-1959).Wright će uzore pronaći u tradicional-nom stilu japanskih kuća gdje se nastojiostvariti sklad vanjskog i unutrašnjeg

prostora. ako se i njegov izraz prven-stveno ormira kroz izgradnju kućauklopljenih u prirodni ambijent.Kuća Robie iz 1909. je niska građevinana kojoj se vertikalne linije organizujuoko centralnog dimnjaka i djelujukoheziono dok se horizontalne linijeterasa i krova otvaraju u prostor.



178

Le Corbusier

Sva arhitektonska stremljenja prvih decenija XX st. poslužila su

švicarskom slkaru i arhitekti Le Corbusieru (Lekorbizje) (1887-1965)kao temelj za ormulisanje principa moderne arhitekture.

• Ravni krov,

• Dominacija pravog ugla,

• Uvučeno prizemlje,

• Prozori spojeni u uzdužne trake na fasadi,

• funkcionalnost.

Zadaci:

* Pronađi u svojoj okolini zgradu čiji elementi odgovaraju Le Corbusier-ovim principima moderne arhitekture.* Napiši reerat o Bauhausu.

MAKEA I VILA SAVOYE - Le Corbusier

OVORENA MAKEAKUĆE CIROHAN

Le Corbusier

Le Corbusier piše: “Kuću treba posmatrati kao mašinuza stanovanje.”, želeći time naglasiti potrebu zaobjektima koji potpuno ispunjavaju stambenepotrebe bez viška prostora i oblika.On estetsku vrijednost arhitekture prepoznajeu beskompromisnoj unkcionalnosti.Po Corbusieru, ljepota je korisnost.

Kao zajednički naziv za arhitektonska rješenja koja su tragala zamodernim oblicima bez ugledanja u prošlost najčešće sekoristio izraz Međunarodni stil.



179

ARHIEKURA NAKON RIDESEIH

Međunarodni stil u arhitekturi prepoznatljiv po čeličnom kosturu na kojise nadovezuju staklene i metalne oplate u obliku kubusa već na samompočetku zapada u krizu oblika jer u proklamovanim oblicima ne ostajedovoljno prostora za autorsku maštovitost.

PANORAMA NEW YORKA

ridesete i četrdesete godine XX st. obilježene su užasima pokrenutimdolaskom nacista na vlast u Njemačkoj. Nacistički totalitarizam progoniintelektualce i umjetnike koji nisu željeli biti upregnuti u zahuktalu ratnu

mašineriju. Rusija i Italija, nekada izvori umjetničkih sloboda, takođerpostaju diktature u kojima režimi nastoje kontrolisati sve oblasti života.Mnogi umjetnici biraju egzil ili bivaju prognani iz svojih zemalja odlazećiu Sjedinjene Američke Države gdje se susreću sa dinamičnom kulturom,neopterećenom tradicijom i spremnom da pruži priliku novim idejama.Walter Gropius i Mies Van der Rohe u Americi dovode do krajnostiosjećaj za pročišćene orme. ako se stil Čikaške škole iz Evrope

vratio u postojbinu gdje će presudno ormirati današnji izgledameričkih gradova.

ZGRADA SEAGRAMMies van der Rohe

KUĆA SLAPOVAWright

Pronađi srodnost i razlike ove građevine i okolne prirode.





181

KUĆA ZAJEDNIČKOG SANOVANJA u Marseillesu - Le Corbusier

I Le Corbusier napušta početnu strogost koju je propovijedao na početku.Umjesto precizne uglačanosti materijala sa početaka, Corbusier sadaostavlja betonske površine neobrađenim tako da se na njima vide tragovidrvene oplate u koju je nalijevan beton pri izradi konstrukcije. Ovaj stiločuvanja izvornosti materijala još je nazivan novi brutalizam.Na kasnijim građevinama koristi sve slobodnije organske oblike ipoput Wrighta naglašava skulpturalne vrijednosti građevine.

CRKVA NORE-DAME-DU-HAU U RONCHEMPU,

Crkva građena u Francuskoj (1950-54) najpoznatiji je primjer Le Corbusi-erovog zrelog stila. Kao da se zidovi uvijaju pod pritiskom tamne betonskemase krova. Ova sakralna građevina prerasta hrišćansku tradicijui priziva sjećanje na megalitske forme neolitskih kultura.

Nastavljajući ideju o kućikao mašini za stanovanje LeCorbusier oblikuje zgrade ukojima se nalaze objekti neo-

phodni za svakodnevni život(vrtić, prodavnice, dvorane...Stanovi su zamišljeni kao

identične ćelije organizma.Tako zgrada postaje iintimni i urbani prostor.Obojeni zastori i uvučeni prozori oivičeni neobrađenimbetonom djeluju kao dijeloviapstraktne slike.

Brut (franc): grub, sirov



182

UMJENOS IZMEĐU SVJESKIH RAOVA

Dvadeseti vijek je dočekan kao početak zlatnog doba. Nakon Berlinskog kon-

gresa nastupilo je razdoblje mira u Evropi, razvoj tehnike i industrije budio je osjećaj zanosa kojem nisu odoljeli ni umjetnici. No vrlo brzo se javljaju prvi znaci krize zaoštravaju se političke i socijalne suprotnosti, nestabilnedemokratije i okoštala carstva nisu u stanju zasutaviti bujanje totalitarnihi militaristički nastrojenih režima i Evropa zapada u rastrgano dobakoje će obilježiti dva najkrvoločnija sukoba u ljudskoj historiji.Prvi svjetski rat potpuno srozava sve stečene civlizacijske tekovine i odvodimnoge umjetnike u smrt na frontovima.. Raspadaju se umjetničke grupe imeđusobni kontakti koji su do tada spajali umjetničke eksperimente.

Dadizam

Upravo je skupina umjetnika izbjeglica razočaranih nesposobnošću svijetada izbjegne besmisao rata, u neutralnoj Švicarskoj u Zurichu 1917. osno-

vala pokret Dada. Razočarani u ljudsku racionalnost dadaisti potencirajubesmisao i apsurd kao pokretače svojih akcija. Književne večeri na kojimase recituju nerazgovijetne riječi, buka i lupanje kao svrha samoj sebi, auto-matsko stvaranje bez reda i plana nastaju sa ciljem da se potcrta besmis-lenost ustaljenih pravila i reda kada nisu bili dovoljni da obuzdaju zvijeru čovjeku. Anarhistički umjetnici ustaju protiv svih konvencija i zakona.Oni odbijaju i tradiciju i lingvističke zakone i svaki oblik ograničavanjau ideji i izrazu. Iza njih je ostalo malo djela osim nekoliko kolaža odpapira i drveta koje je Jean (Huan) Arp (1887- 1966) stvarao tako štobi ih puštao da padaju na podlogu bez ikakve dorade i kontrole.

FONANA - Duchamp

PALI ANĐEO - Ernst

Dadaisti i nadrealistivole lapsus jer smatraju da

je on erupcija podsvjesnih težnji.

Omiljeni umjetnički postupak je automatsko stvaranje.Npr. književnik zapisuje

svaku misao koja mu padne na pamet.

Drugi nadrealistički postupak je kombinovanjerazličitih predmeta iz čijegmeđudjelovanja izrastaju

neočekivane asocijacije.

Istovremeno u New Yorku se ormira tzv. Njujorška dada obilježena neobično ličnošćuMarcela Duchampa (Dišamp). Duchampse okušao u različitim likovnim tehnikama iizrazima, ali će najpoznatiji ostati po uvođenjuready-mades: otpadaka i upotrebnih pred-stavljenih kao umjetničko djelo. Na taj načinDuchamp ismijava prakticizam i opsjednutostmaterijalnim vrijednostima u američkomdruštvu. I drugi umjetnici, poput FrancisaPicabie (Pikabia), prihvataju oblikovanje

složenih skulptura nalik na beskorisne aparateprogovarajući o zabludi da tehnički napredakdonosi humanije doba. Nakon rata u NjemačkojMax Ernst kombinuje različite elementedovodeći ih u neočekivane odnosei potencirajući osjećaj apsurda.



183

Salvador Dali (1904-1989) koristi klasični pristup i tehniku (poput svoguzora Milleta) i u toj otograskoj tačnosti suočava nas sa izobličenjimadijelova i perspektive razarajući naše povjerenje u vlastita čula.

OVO NIJE LULA - MagritŠta je onda ovo? Razmisli!

POSOJANOS PAMĆENJA - Dali

Nadrealizam

U neočekivanim dadaističkim asocijacijama ćeumjetnici nadrealizma pronaći podsticaj za vlastitiizraz. Nadrealizam (ranc. surrealisme) prihvataFreudove teorije o ulozi podsvjesnog uživljavanja(snovi kao ventili potisnutih želja) teži spontanom,neracionalnom bilježenju podsvjesnih doživljaja.Nadrealističko djelo ni od posmatrača ne očekujelogičan pristup i želi u nama pobuditi osjećaj halu-cinacije i sna. Nadrealisti smatraju da svi imamo upodsvijesti pohranjeno mnoštvo praiskonskih slikai pojmova i da je zadatak umjetnika da pobudiskrivene asocijacije poigravajući se našim oče-kivanjima. Kako ističu u prvi plan individualnidoživljaj tako se i njihova djela međusobnorazlikuju u pristupu.



184

Marc Chagall (Šagal) priziva svijet jevrejskog sela u Rusiji gdje jeodrastao slušajući priče i bajke. Na

njegovim slikama isprepliću se re-alno i irealno i sve je puno topleljudskosti i čežnje za osjećajemdječije nesputanosti.

SELO I JA - Chagall

Joan Miro (1893-1983) za razliku od Dalijevog perekcionizma, stvaralikove nalik dječijim žvrljotinama, ali im udahnjuje osjećaj životnostida smo odmah spremni povjerovati u njegov svijet.

HARLEKIN - Miro

Strelice i linije kojima se služio u predavanju i analizama postale su dionjegovog umjetničkog izraza. No Klee rijetko zapada u čistu apstrakciju.Svi oblici na slikama ostavljaju utisak organske životnosti i promjenljivosti.Zbog toga bi Kleea najispravnije bilo smatrati romantičarem u komenikada nije odumrla dječija začuđenost pred svijetom.

Paul Klee (1879-1940) je snažnaličnost koja nije zapadala ušablone umjetničkih pravaca već jeupoznavajući njihove vrijednostirazvijao osoben stil. Sklon muzici,kao i Kandinski, Klee nastoji pronaći

zajedničke vrijednosti za muziku ilikovnost. Predajući teoriju boje naBauhausu dolazi do zaključka daboja nije prosta harmonijska vrijed-nost već koncentracija čiste energije,emocija oko koje linija stvara akciju.

AD PARNASUMKlee



185

DOBROPOGOĐENO

MJESOKlee

“I DJECA O MOGU IMUDROS JE U OME ŠO

O I ONA MOGU” PAULL KLLE

MAJKA - Kolwitz

Käthe Kollwitz (Kolvic) (1867-1945) je jedna od rijetkihumjetnica koje su spomenute u ovoj knjizi. Mnogo je uzroka zaneravnopravan odnos broja vrhunskih umjetnika i umjetnica.U ovom svijetu sazdanom prema volji muškaraca, žene rijetkoimaju priliku da izraze svoj stav i svoje potrebe podređujunekim drugim prioritetima. Kathe Kollwitz sluša samo unutarnji

glas koji je podstiče da se okuša u svim likovnim disciplinamastvarajući djela puna saosjećajnosti. Nakon pogibije sina na ron-tu u I sv. ratu nastaju njene najače skulpture i litograije kojimaustaje protiv svijeta sazdanog na tlačenju i izičkoj snazi.

Njemačku umjetnost nakon 1918. karakteriše nastavak ekspre-sivnog izraza. U poraženom društvu zapalom u ekonomskukrizu na površinu su izbile sve najniže ljudske strasti. Otto Dix iGeorg Grosz progovaraju karikaturalnom preciznošću o pro-padanju svih sistema vrijednosti. Max Beckmann slika djelapuna simboličnih promišljanja o sudbini nEsreće i zla na koju

je osuđena njegova zemlja. Dolaskom Hitlerove diktature svaumjetnost koja nije služila ciljevima militarističke propagande,a posebno ekspresionizam, bivaju proglašeni degeneriranomumjetnošću. Mnoga djela su izbačena iz muzeja i zapaljena,a umjetnici protjerani pa i zatvarani. Nažalost, malo ko jetada shvatao da će oni koji mogu mrziti umjetnička djelauskoro pokazati koliko mogu mrziti ljude.

GLAVA - Klee



186

Španac Pablo Picasso (Pikaso) (1881-1973) je danas sinonim za umjet-nost XX st. I koliko god ova generalizacija bila nepravedna, Picasso jeučestvovao u skoro svim umjetničkim eksperimentima postižići maksi-mum kreativnosti. Po dolasku u Pariz na Picassovim slikama dominiraplava boja kojom naglašava izgubljenost igura. No, kako postiže prveuspjehe, plavu boju zamjenjuje ružičasta i scene iz cirkusa i opuštenosti.

CIRKUSKA PORODICA - Picasso

Ni uspjeh kubističke revolucije ne zadovoljava njegov nemirni duh i možese reći da on prvi napušta odanost kubističkim pravilima. Nakon Prvogsvjetskog rata Picasso kreće u istraživanje novih likovnih mogućnosti.U nastojanju da svakoj temi pronađe najprikladniji način izražavanja,u jednom trenutku pristaje uz nadrealističko poigravanje našimčulima, a u drugom se vraća crtežima inspirisanim preciznimlinijama grčkog slikarstva na vazama.

Potpunu sintezu svojih eksperimenata Picasso ostvaruje 1937. u djeluGuernica koje predstavlja njegovu reakciju na nacističko bombardovanjestanovnika malog gradića Guernice za vrijeme španskog građanskog rata.Skoro ahromatska slika objedinjuje u sebi ekspresivnost, kubističku fragmen-

tarnost i bolni simbolizam beznađa i straha pred nastupajućim užasima.Kroz naredni period obilježen II sv. ratom Picasso se vraća motivima sa oveslike iznova progovarajući o vremenu kada razum nije uspio da pobijedi.

RAGEDIJA - Picasso

POLJUBAC - Picasso

“Ja ne slikam onakokako vidim, već

kako zamišljam.”

Pablo Picasso



187

Picasso se bavi i graikom. Eksperimentima sklonom Špancu odličnoodgovaraju neograničene mogućnosti graičke izvedbe. ako i utehničkom smislu razvija nove načine obrade i tiska usmjeravajućigraički izraz ka potenciranju varijacija i eksperimentalnosti.

Mnoge svoje slikarske teme Picasso prevodi u grafički jezik postižući novuizražajnost. Motiv žene koja plače je preuzet sa Guernice. Jaki kontrastbakropisa i bolna deformacija oblika daju sliku istinskog bola kojegumjetnik ne prenosi već učestvuje u njemu.

U konačnici Picasso formiravlastiti stil zasnovan nametamorfozi poznatihoblika. ako je metamorfozaosnovni pojam moderneumjetnosti, onda Picassovadjela daju najbolju definicijuumjetnosti XX st.Vještinu vladanja našimčulima Picasso u kiparstvudovodi do krajnjeg rezultata.

Otpaci sa smetljišta se u Pi-

cassovim rukama pretvarajuu muzičare, toreadore,... oddijelova bicikla nastaje glavabika. Naš razum više nijeu stanju da odluči kojemobliku da da prednost.U trenutku prepoznajemodijelove mašine, a našamašta već dijelove sintetizirau napeti oblik čiju koherent -nost održava sam naš napor.Tako nam Picasso pokazujearhetipsku snagu oblikovanja poznatu još paleolitskomlovcu koji u rogu soba prepoznaje tijelobizona.

MINOAUROMAHIJA, bakropis - Picasso

GLAVA BIKA - PicassoŽENA KOJA PLAČE - bakropis, dva stanja ploče - Picasso



188

MODERNA SKULPURA

Kiparstvo se teško oslobađa historicističkih normi XIX st. Uzrok tome ješto se evropsko kiparstvo od početka vezivalo uz predstave ljudskog tijela učemu je bilo teško prevazići antičke i renesansne uzore. Spomenuli smo danovu svježinu kipartvu daju slikari Daumier i Degas, što će u XX st. nas-taviti Matisse svojim arabeskno izvijenim figuricama. Rodin je ukazao nanove mogućnosti istraživanja odnosa forme i prostora. Istovremeno se, kaou slikarstvu, budi interes za skulpture afričkih i južnoameričkih kulturačija će neposredna izražajnost privlačiti sve veći broj mladih kiparaspremnih na raskid sa tradicijom.

Skulptura u prvoj polovini XX st.

Skulptori sa početka XX stoljećaistražuju orme koje su oslobođeneproste reproduktivnosti. Oni tražestvarni karakter oblika, ali na različitenačine. Umjetnici koji zadržavajuosjećaj za životnost organske ormepredstavljaju vitalističku tendencijudok se oni koji inspiraciju nalaze utehničkim zakonitostima nazivajukonstruktivistima.Constantin Brancusi (Brankusi)(1876-1957) je najzanimljiviji skul-ptor s početka XX st. Kada je Rodin

vidio njegove radove na Salonu 1907.,

ponudio je mladom umjetniku dabude asistent u njegovom ateljeu, štoBrancusi odbija uz riječi: “Ništa neraste u sjenci velikog drveća.” Rodi-nov uticaj je očigledan na Usnuloj Muzi iz 1906., ali uskoro se ovaomiljena Brancusijeva tema sve višepojednostavljuje podsjećajući na

jednsotavnost kikladskih skulptura.Uvjeren da realan nije izički oblikpredmeta već njegova bit, Brancusistvara jednostavne oblike koji u sebisadržavaju čisti karakter oblika.

Polirana površina skulpture, osimšto pojačava utisak kretanja iaerodinamičnosti, reflektira

okolni prostor uvodeći gau biće skulpture.

LE - Brancusi

VARIJACIJE NA EMUUSNULA MUZA

Brancusi

Pored osjećaja za sintetiziranje forme Brancusi je značajan i

po tome što postolje skulpture postaje njen organski dio.



189

Industrijsko doba u kojem se mehanički oblici smatraju dokazom civiliza-cijskog napretka javljaju se umjetnici konstruktivisti koji žele skulptor-skom oblikovanju pristupiti kao konstrukciji mašine. Rus Vladimir atlin,inspirisan Eielovim tornjem i uturističkim idejama, oblikuje maketu zaSpomenik III internacionali. Po atlinovoj zamisli građevina je trebala biti visoka 400 m, a unutar metalne spirale je zamislio tri rotirajuće zgrade u

obliku geometrijskih tijela valjka, kupe i kocke unutar kojihbi bile smještene državne institucije.

atlinovi sunarodnjaci Naum Gabo i Anton Pevsner, koristeći različitematerijale od metalnih žica i ploča pleksiglasa i stakla, stvaraju potpunobespredmetne konstrukcije. Zapravo njihove strukture djeluju kao konk-retizirani tragovi. Prozirnost ovih ormi pokazuje da je shvatanje skulpturekao statičnog i zatvorenog prostora zamijenjeno povezivanjem skulpture iprostora u dinamičnu interakciju.Rusija je nakon komunističke revolucije djelovala kao oslobođena zem-lja koja podstiče slobodan izraz mladih umjetnika, ali vrlo brzo počinje

pritisak na umjetnike da se odreknu buržoaskog filozofiranja i okrenurealističnoj umjetnosti razumljivoj proleterskim masama. Zbog togaGabo i Pevsner, ali i mnogi drugi umjetnici emigriraju na zapad.

KONSRUKCIJA - Pevsner

OBLIK - Arp

Brabara Hepworth, naizgled,pristupa oblikovanju na istinačin kao konstruktivisti.I ovdje žičani spojevi nagla-šavaju prozračnost volumena,ali tople boje i prirodni ma-terijali kao da vas privlače

da pokušate svirati na ovim“instrumentima”. Naravno,ova komparacija sa muzikomnije slučajna jer njene skulpturenose osjećaj za apstraktnuharmoniju u najčišćemmuzičkom smislu.

PELAGOS - Hepworth

Jean Arp nakon dadaističkogpoigravanja sa slučajnostimarazvija apstraktno kiparstvou vrlo sugestivnim oblicimakoji izgledaju kao da suuzgojeni, a ne oblikovani.

ŽENA - Gabo

SPOMENIK - atlin



190

Moderna skulptura nakon II sv. rata

LEŽEĆA FIGURA - Moore

U drugoj polovini XX stoljeća u prvi plan izbijaju Alberto Giacometti(Đakometi) (1901-1966) i Henry Moore (Mur). Oba umjetnika u centarsvog interesa vraćaju ljudsku iguru. Giacometti izvodi izdužene igure na-lik na mumiicirane svjedoke egzistencijalnih kriza čovječanstva XX st.Mooreove skulpture nalikuju na monumente nekih drevnih civilizacija.Objedinjujući akademsko obrazovanje sa djelima arhajske Grčke ipretkolumbovske Amerike Moore stvara skulpture dubokog

humanističkog osjećaja. PUOKAZ

Giacmetti

Alexander Calder (Kalder) dajekiparstvu novu dimenziju - pokret.Mada su sa pokretom skulpture ek-sperimentisali već Duchamp i Gabo,Calder mobilnost skulpture uzdiže nanivo principa. Jarko obojeni metalnidijelovi povezani žicom i obješeni natankoj niti reaguju na svako strujanjezraka, tako da Calderove skulpture

osjećaju prisustvo posmatrača ipred njegovim očimamijenjaju oblik.

MOBIL - Calder



191

LIKOVNA UMJENOS NAKONII SVJESKOG RAA

Nakon 1945. svijet je izgledao potpuno drugačije nego prije pet godina.Politička karta svijeta je potpuno rekomponovana, svijet se podijelio na dvavojno-politička saveza koji su stalno proizvodili krize i sukobe. Na samom

kraju Velikog rata čovječanstvu je na najužasniji način predstavljena ra-zorna moć atomske bombe. Ljudska destruktivnost koja je u stanju uništiti i

samog čovjeka pokazuje da um i tehnika nisu samo veliki dar čovječanstvuveć i opasan teret ukoliko se zloupotrijebe. Međutim, ovo je vrijeme ikomunikacijskog napretka. Umjetnici nalaze načine da prevaziđu granice, komuniciraju i razmjenjuju ideje.

I nakon II sv. rata nastavlja se uporedni put apstraktne i igurativneumjetnosti. Ova različitost se ispoljava i na planu komunikacije umjetnikasa okolinom. Umjetnici koje prije svega zanimaju ormalne vrijednostislike doživljavaju svoje slikarstvo kao traganje za principima višeg reda.

Ne osvrćući se na nerazumijevanje šire publike oni umjetnost pretvarajuu elističku zanimaciju razumljivu samo uskom krugu kritičara i kolega.Druga skupina umjetnika razumije potrebu za umjetnošću koja progovora

jezikom preuzetim iz života i razumljivim široj publici. o ne znači da onispuštaju svoje kriterije da bi ostvarili dopadljivost, već koriste predmetei slike poznate iz svakodnevnice i koriste ih da bi ostvarilikomunikaciju na više nivoa razumijevanja.

Apstraktni ekspresionizam

Apstraktni ekspresionizam (akciono slikarstvo) je prvi umjetnički stilponikao u Sjedinjenim Američkim Državama. Jackson Pollock (Polek)(1912-56) naglasak stavlja na samom procesu slikanja. Jackson Pollock -proces slikanja

KOMPOZICIJA BR. 1 iz 1948. - Pollock



192

Nastojeći sliku osloboditi svake kontrole razuma i zabilježiti energiju gestei stvaranja. Pollock “zaboravlja” na kist i štaelaj, platno rasprostire popodu te nabacuje i pušta boje da slobodno padaju na platno.

Slika tako postaje refleksija čiste tjelesne energije.

Rezultat je zgusnuta dvodimenzionalna površina bez optičkog središta i

planske kompozicije. Svaki djelić slike postaje podjednako važan jer u sebisadrži trag stvaralačke akcije. Ovakav pristup je eksperiment do kojeg jeneminovno došlo apstraktno slikarstvo privlačeći veliki broj sljedbenika,ali nakon Pollockove smrti nastupa kreativna kriza apstraktnog ekspre-sionizma jer nedostatak prepoznatljivosti autorskog rukopisa pretvaraove slike u ponavljanje i prostu dekorativnost. Barnett Newman iFranz Kline su među rijetkim umjetnicima koji uspijevajuormirati vlastiti izraz slikarske akcije.

Enormel

U Evropi apstraktni slikari veći značaj daju samoj materiji nego ekspre-sivnosti pokreta kao u Americi. Izraz enormel (l art informel ) korišten jeda se izrazi izbjegavanje svake tradicije i traženje nove izražajnosti. imese izražava suprotstavljanje tradicionalnom shvatanju orme i potenciraspontanost u stvaranju bez zacrtanih pravila. Sam proces slikanja možeda vodi bilo kuda pa čak i potpunom uništenju slikarske površine.Slikari enormela koriste različite materijale poput pijeska, stakla, podlogarazličitih tekstura pa čak i režu površinu slike brišući tradicionalne gra-nice između dvodimenzionalnih i trodimenzionalnih umjetnosti.

Bez naziva - apies

Detalj slike - Pollock



193

Op-art

Istovremeno sa prethodnim apstraktnim izrazima obnavlja se geometrijska apstrakcija. No ovaj put nije u pitanju ilozosko pojednostavljivanjekao kod Mondriana niti konstruktivističko veličanje mehanicizma imatematičke racionalnosti. Op-art umjetnici ispituju kako određeni

koloristički i linearni odnosi djeluju na naš optički aparat. Cilj je svoritieekat (optičku varku) koja će stvoriti utisak vibriranja površine slike.Victor de Vasarely (Vazareli) (1908-1997) insistira na upotrebi geometri-

jskih elemenata koje neznatno pomjera ili uvećava pretvarajući površinuslike u pulsirajuću cjelinu koja ovladava čulima.

Kao krajnje rješenje apstraktne umjetnosti javlja se minimal art.Umjetnost jednsotavnih ploha čiste boje i kubičnih skulptura koje svojom

jednostavnošću i djelovanjem ploha monohromatskog kolorita izazivajuosjećaje smirenosti ili napetosti.

Istovremeno sa apstraktnim razvijaju se i novi izrazi u figurativnoj umjet -

nosti. U figuraciji ne možemo govoriti o nekom planskom nastavljanju pravaca iz prve polovine vijeka. Postratno vrijeme i sjećanja na najužasnijezločine traže preispitivanje samog pojma ljudskosti i psihičke normalnosti.Ovi umjetnici traže načine da izraze uvjerenje da umjetnost ne može bitisamoj sebi svrha, već da umjetnik ima obavezu da se solidarizira sadrugim bićima i traga za načinima razumijevanja ljudske psihe.

Jean Dubuet - Brutalna umjetnost

BEZ NAZIVA - Vasarely

Dubuet

GOSPOĐA - Dubuet

Jean Dubuet (Dibie)(1901- 1985) poticaje za svoje

surovo slikarstvo pro-nalazi u crežima djece iumno oboljelih. Po debelimslojevima boje, pepela i pijes-ka vezanih ljepilima Dubuetgrebe, para, i brusi čudovišneigure. Ispod prividnekarikaturalnosti izranjajupredstave iskonskog užasa iludila. I kasnije, kada njegovizraz preraste u kompleksne

strukture ormirane od tijela ioblika nalik na puzle, Dubu-et preko zbijenih oblika gov-ori o ljudskoj izgubljenosti umasi drugih ljudi i osjećajukonuzije u savremenomsvijetu.



194

Pop-art

Komercijalizacija svega i kult potrošačkog društva koji se razvijao na Za-padu pogodovao je razvoju popularne kulture. Dok su slikari apstrakcijebili opsjednuti čisto slikarskim problemima orme, glad za likovima i nar-ativnom slikovitošću kod običnog stanovništva zadovoljavali su reklamni

plakati, novine i televizijske serije. Razvijao se svijet u kojem se značajnečega mjeri dobijenim prostorom u medijima; u kojem se gubi pravona privatnost; svijet u kojem ljudi svoju vrijednost dokazuju količinomstvari koje posjeduju; gdje uzorima postaju netalentovani pojedincikoji svoj uspjeh baziraju samo na izičkoj dopadljivosti.U tom svijetu gdje postaje važnija sudbina lika iz sapunice nego susjeda igdje ljudi vjeruju svakoj reklami i vijesti u novinama, engleski i američkiumjetnici pronalaze teme za svoje slikarstvo. Kako je jedan broj njihzarađivao radeći natpise za irme i crtajući reklame, oni upravo taj

jezik masovne komunikacije koriste za izražavanje svog stava.Ako su slikari apsrakcije dokazali da na slici može biti naslikano

“ništa”, umjetnici pop-arta pokazuju da na slici može biti prikazanobilo šta. Pa makar to bila obična konzerva supe ili američka zastava

vjerno naslikana u drevnoj enkaustičnoj tehnici.OMAO SOUP

Warhol

Općepoznate oblike izsvakodnevnice, bilo to boce

coca-cole, lik Marilyn Mon-

roe ili fotografija električnestolice, Warhol umnožava

svodeći ih do amblema kojiu nama bude osjećaj

dosade ukazujućina ispraznosti lika

bez sadržaja.Isto tako, ponavljanjem

scena brutalnosti i spravaza mučenje Warhol poka-

zuje kako se svakodnevnimizlaganjem scenama nasilja

naš prag osjetljivosti isaosjećanja, također,

sveo na ispraznu formalnost.

MARYLIN MONROE - Warhol



195

HOPE - Lichtenstein

GOSPODIN I GOSPOĐA CLARK I PERSI - Hockney

Iz pop-arta se razvija i pokret hiperealizma gdje umjetnici nas-toje prenijeti viđeno sa apsolutnom tačnošću, ali izbor motiva kojizrače malograđanskim životnim stilom nalik na svijet reklama stvaranadrealistički utisak kao na Magritovim djelima. David Hockney jedno

vrijeme slika u hiperrealističkom izrazu nastavljajući svoj graički islikarski opus bogat stilskim varijacijama.

Warhol snima nekoliko eksperimentalnih ilmova. U jednom od njihkamera sedam sati snima čovjeka dok spava iznova progovarajući o mo-notoniji savremenog svijeta. No poseban značaj ovih ilmova je u tomešto se njima širi prag interesovanja likovnih umjetnosti i započinje sanastojanjem da se radi na povezivanju izražajnih sredstava različitihmedija komunikacije, tzv. mixed media.

Roy Lichtenstein (Lihtenstajn) (1923-1997) vjerno na slikama uvećavakadrove iz novinskih stripova. Na taj način svijet scene iz šund stripova(nalik na današnje sapunske serije) premješta u svijet visoke muzejskekulture. Usamljeni kadrovi sa patetičnim tekstom jasno ukazuju nasrozavanje javne komunikacije na govor šablona i besmislenosti.

Andy Warhol (Varhol) (1928-1987) je najpoznatije ime ovog pokreta.Razlog tome je što Warhol i od samoga sebe pravi proizvod i popularnuikonu. Zahvaljujući spoju inteligencije i sugestivne proračunatosti Warholšezdesetih godina u svom ateljeu u New Yorku okuplja najpoznatijeličnosti. Prepoznatljivost njegovog umjetničkog postupka se ogledau multipliciranju (ponavljanju) oblika u više identičnih ili blago

variranih kopija čime se naglašava ispraznost savremenih ikona.



196

MONOGRAM - Raushenberg

Pokušaj nabrojati elemente ove instalacije.

No njihova umjetnost se razlikuje oddadaističkih ready-made dosjetki iPicassovih maštovitih kombinacijasa otpada, jer se i tretman predmetapromijenio. Već šezdesetih i sedamde-setih je postala nepodnošljiva količinaotpada koji proizvodi modernodruštvo. Smetljišta postaju ogromnaskladišta - svetišta odbačene prošlosti.

Francuz Cesar Baldaccini i Amerikanac John Chamberlain koriste dijelove sa

auto otpada i spajanjemi presovanjem stvaraju

apstraktne cjeline.

Asamblaž (ranc. assamblage) -trodimenzionalne ormenastale kombinovanjem

različitih predmetai materijala.

ORMARIĆ SAKAKADUOM

Cornell

ASAMBLAŽCesar

Asamblaž

Kipari povezani sa pop-art pokretom jasno ukazuju na dadaističke uzore iDuchampovo poigravanje sa predmetima svakodnevne upotrebe. RobertRauschenberg (Raušenberg) pravi kolažne skulpture od slika i otpadakastvarajući cjeline koje stalno pružaju neočekivane veze i asocijacije. Joseph

Cornell (Kornel) izlaže zidne ormariće sa staklenom prednjom stranom ukoje smješta kutije, otograije i predmete pune asocijacija na djetinjstvo istvarima koje pamti i voli. Pokušavajući na taj način sačuvati sjećanjena događaje i stvari koji su oblikovali njegov karakter.



197

MEKANI WC Oldenburg

Land-art

Još čudesnije će na istraživače budućnosti, ukoliko budu samo preko arte-akta pokušavali shvatiti naše doba, iznenaditi djela Land-arta sa kraja XX

st. Robert Smithson, uz pomoć građevinskih mašina, oblikuje Spiralnigat dužine 450 m i širine 49 m. Smithson obnavlja vezu čovjeka i zemlje.Djelo postaje dio pejzaža izloženo prirodnim nepogodama i propadanju.

SPIRALNI GA - Smithson

Na koje umjetničko-historijsko razdoblje vas podsjeća Spiralni gat?

Primjer Spiralnog gata može poslužiti i kao objašnjenje pojma konceptu-alna umjetnost koji se od šezdesetih godina sve više koristi u umjetnosti.Umjetnika više ne zanima sama izvedba i materijalna postojanost djelakao konačnog cilja. Njega zanima samo razmišljanje o djelu, oblikovanjeideje, ali ne i sama realizacija djela kao materijalne činjenice.

ČEKANJE - Segal

Ko zna kakav bi sud o namastekli arheolozi budućnosti kabi pronašli savremeni gradsa ljudima zamrznutim u pokretu, okamenjen poput Pompeja?

Claes Oldenbrug (Oldenberg) započinje sa gip-sanim modelima sladoleda, kolača, novina ... i čakih i prodaje, ali prepoznatljiv postaje po ogrom-nim skulpturama izvedenim, uz pomoć supruge,od platna punjenog zrnima stiropora. Bubnjevi čijise oblik razlijeva poput tijesta ili mlitava WC šolja

svojim nadrealističkim ugođajem prerastaju pukuduhovitost i progovaraju o besmislu robovanjapredmetima. George Segal u stvarne ambijentepostavlja gipsane igure koje podsjećaju naokamenjene žrtve erupcije Vezuva nadantičkim gradom Pompejima.



198

Happening

Allan Kaprow (1927- 2006) 1959. godine uvodi pojam happening(hepening-događaj) u jezik savremene likovne umjetnosti.

Happening je događaj u određenom vremenu i prostoru u kojem umjet-

nik provocira i sudjelovanje publike ostvarujući spontane reakcije kojeobogaćuju sam čin. Poput Pollocka, Kaprov naglasak stavlja na procesu, vremenu u kojem se nešto oblikuje, a ne na konačnom rezultatu.U okviru happeninga se integriraju svi oblici ljudske izražajnostipoput boje, mirisa, pokreta, dodira ...

“... Za razliku od pozorišne predstave, happening se može odvijat u samo -

posluzi, dok se vozi autoputem, pod gomilom dronjaka i u prijateljevojkuhinji, u jednom trenutku ili serijski. Ukoliko se odvija serijski, vrijemese može protegnuti na više od godinu dana. Happening se izvodi prema planu, ali bez probe, publike ili ponavljanja.

Happening je umjetnost, ali se čini bliži životu.”Allan Kaprow

Kaprow poziva publiku na “Izložbu guma” i tamo ih dočekuje prostorispunjen gumama preko kojih moraju proći. Nelagodu zamjenjujesmijeh i infantilno zadovoljstvo snalaženja uneočekivanoj situaciji.

DVORIŠE(IZLOŽBA GUMA)

Kaprow



199

Perormance

Perormance (perormans) je situacija koju umjetnik proizvodi di-rektno pred publikom ili je bilježi na video zapis koji ostaje jedini dokazumjetničkog dešavanja. Joseph Beuys (Bojs) (1921-1986) se 1974. zatvo-rio na sedam dana u prostorijama galerije zajedno sa kojotom.

Beuys vraća umjetnost na same početke kada je plemenski šaman (vrač)kroz pokrete i crteže komunicirao sa prirodnim silama. ako umjetnikprestaje biti proizvođač umjetničkih djela i nastoji svojim postupcimautjecati na svijet oko sebe.

KOJO, otograija perormancea - Beuys

Body-art

Krajnost do koje ide učešće umjetnika u perormanceu predstavljakorištenje vlastitog tijela kao materijala za kreiranje umjetnosti.Dennis Oppenheim postavlja na prsa knjigu sa natpisom actics(aktika) i do granice izdržljivosti izlaže tijelo jakom suncu.Danas se radikalne intervencije pojedinih umjetnika na vlastitom tijeluznaju se pretvoriti u prosto iživljavanje nad publikom i vlastitimbićem ne uspijevajući proizvesti nikakvu novu vrijednost

osim još jedne potvrde o ljudskoj brutalnosti.

Zadaci:

* Napravi asamblaž na određenu temu (npr: poljubac, ples, tajna...).* Osmisli i skiciraj vlastiti projekat za happening i perormance.

POLOŽAJ ČIANJA ZADRUGI SEPENOPEKOINAOppenheim

U jednom svom raduBeuys mrtvome zecu drži predavanje o umjetnosti.On je umjetnik-propovjednikkoji razmišlja i formuliraumjetnost. On traži smisao.

Umjetnik Njemac traga zanovim putem u umjetnostikao što njegova zemljanastoji izaći iz vrtlogazločina i kazne.



200

UMJENOS XX S.U JUŽNOSLAVENSKIM ZEMLJAMA

XX st. je umjetnicima sa ovih područja dalo iskustvo života u zajedničkojdržavi od 1918. do 1990. Upravo u tim okvirima i možemo govoriti o umjet -nosti XX st. kod nas jer veći dio onoga što je nastajalo prije Prvog svjetskograta još uvijek je predstavljalo varijacije historicističkih stilova i secesije dok je umjetnost nakon devedesete nama još uvijek tako blizu da je posebnoteško iz ove perspektive govoriti o značajnim umjetnicima i vrijednostinovih usmjerenja. Tako bismo mogli govoriti o tri perioda razvoja jednog zajedničkog kulturnog prostora u kojem su se stvaraliumjetnički rezultati dostojni svjetskog respekta.

Već smo spomenuli da razdoblje do 1914. ne daje previše povoda da segovori o djelima moderne umjetnosti. Međutim, veliki broj umjetnikaboravi na studijima u evropskim centrima i nalazi se na izvoru novihtendencija. U Beogradu je 1904. održana Prva jugoslavenska izložba, azatim 1906. i 1908. u Soiji i Zagrebu Druga i reća te ponovo u Beogradu1912. Četvrta jugoslavenska izložba. Sama izložena djela nisu predstavljalarevolucionarne iskorake, ali je bitnija bila želja za komunikacijom,upoznavanjem i razmjenom ideja.

1922. na Petoj jugoslavenskoj izložbi u Beogradu očigledno je bilo darat nije ugušio kreativnost i da se na sceni pojavio veliki broj umjet-nika. endencija među umjetnicima je bila okupljanje u grupe. Jedna odumjetničkih grupa koje su izlagale je bila i Udruženje umjetnika u Bosni.Među slikarima u Srbiji se posebno ističu Petar Dobrović, Jovan Bijelić rodom iz BiH, Ignjat Job i Sava Šumanović, umjetnici sa različitimtematskim interesovanjima, ali kojima je bio zajednički novi osjećajza upotrebu boje bez robovanja lokalnom tonu motiva. Posebnomlikovnom žestinom se odlikuju djela Joba i Šumanovića čija je slikaPijana lađa jedan od temelja modernog slikarstva kod nas.

NESREĆA

Krsto Hegedušić

PIJANA LAĐA - Sava Šumanović



201

MOJ PARIZIvan Generalić

Skupinu munchenskih đaka u Hrvatskoj,koja stasava neposredno pred rat predvodeomislav Krizman, Vladimir Becić,Oskar Herman i Ljubo Babić donoseuticaje ekspresionizma koje prenose namlađe generacije. No, posebno mjeto u

hrvatskoj umjetnosti zauzima umjetničkoudruženje Zemlja koje je 1929. u Zagrebuosnovao Krsto Hegedušić (1901-1975) sazadatkom da izrazi kritiku socijalnog stan-

ja, posebno teškog života seljaka i radnika.Hegedušić utiče na skupinu naivnih slikaraokupljenih oko Hlebinske škole iz koje ćese pojaviti samouki slikar Ivan Generalić (1914-1992) čija djela predstavljaju začetakhrvatskog naivnog slikarstva zasnovanogna narodnoj umjetnosti.

BiH između svjetskih ratova

Okupacijom Bosne i Hercegovine i dolaskom austrougarskih trupa unašu zemlju dolazi i određen broj slikara. Njihovo djelovanje daje podsti-caj prvoj generaciji naših slikara koji se školuju na akademijama u Beču,Krakovu, Budimpešti i Pragu. 1907. godine sa izložbom Gabrijela Jurkića (1886-1974) započinje ormiranje slikarske scene i u BiH. Naši umjetniciiz tog vremena se više drže akademskih principa nego istraživanja novih

izraza. ek će se 1920. godine Roman Petrović (1896-1964) približitiapstraktnom izrazu, a Jovan Bijelić će po odlasku iz Bosne započeti cikluspejzaža po sjećanju u snažnom ekspresivnom, skoro apstraktnom stilu.

ZIMA - Gabrijel Jurkić



202

DJECA ULICE - R. Petrović KOMPOZICIJA - R. Petrović

1929. Đoko Mazalić, Karlo Mijić, Roman Petrović i Sigo Sumereck osnivaju udruženje Četvorica. Za njih bi se moglo reći da veći naglasakstavljaju na ekspresivnu deormaciju oblika nego na snagu boje. Mazalićse pored slikarstva bavi i proučavanjem historije umjetnosti Bosne iHercegovine te se zahvaljujući njegovom trudu 1930. osnivaGalerija slika Zemaljskog muzeja.

PLANINAJovan Bijelić

U tridesetim godinama se vraća sa školovanja mlada generacija umjetnikačija djela će obilježiti sredinu XX st. Vojo Dimitrijević, Josip MonsinoLevi, Ismet Mujezinović, Branko Šotra, Mica odorović, Rizah Štetić,

a nešto kasnije i Hakija Kulenović i Ivo Šeremet. 1935. će se u grupuKrug udružiti Mijić, Mazalić, Šotra, Hinko Las i Monsino Levi baveći seuglavnom studiranjem prirode, a oko Romana Petrovića se organizujeskupina umjetnika poput Dimitrijevića, Mujezinovića i Danijela Ozme koji svoj interes usmjeravaju ka socijalno osjetljivim temama.

1939. iz eksperimentalnog teatra muzičara Oskara Danona i skupinepraških đaka osniva se Collegium artsticum kao udruženje koje jeza cilj imalo objedinjavanje svih umjetničkih izraza.

Početak druge decenije XX st. protječeu ormiranju slikarske scene potpomog-nute od nacionalnih kulturnih društava“Prosvjete”, “Napretka”, “Gajreta” i “LaBenevolencije”, te udruženja ljubiteljaumjetnosti “Cvijeta Zuzorić” osnova-

nog po uoru na istoimeno društvo uBeogradu. No bitno je spomenuti dase ovdašnji umjetnici ne organiziraju unacionalne skupine već prema stilskimsklonostima i socijalnoj osjetljivosti.



203

Umjetnost nakon II sv. rata

Nemoguće bi bilo nabrojati sve značajne umjetnike koji su djelovali u ovomrazdoblju i mnogi će sasvim sigurno biti nepravedno zaobiđeni. Međutim,cilj ovog nabrajanja je da uputimo na široko rasprostranjenu umjetničkudjelatnost i bogatstvo varijacija. Ovdašnji umjetnici prate svjetskedogađaje, putuju i izlažu u svjetskim centrima i odande se čestovraćaju sa prestižnim priznanjima.

SJEĆANJE NA ŠPANIJU - Vojo Dimitrijević

Veliki broj umjetnika se priključio partizanskom pokretui najčešće u ekspresivnim graikama bilježio scene izrata. Nakon rata socijalni realizam postaje dominantanumjetnički izraz. U vremenu obnove i pobjedničkog zanosa

većina umjetnika odbacuje pejzaže i mrtve prirode kaoburžoasku i malograđansku umjetnost, a dominantnepostaju mobilizatorske scene sa radnih akcija i iguralnekompozicije sa prizorima iz rata. No, zahvaljujući raskidusa Sovjetskim Savezom 1948. i otvaranjem prema zapadusituacija u Jugoslaviji postaje mnogo prijatnija za slikarskeeksperimente koji ne zaostaju ni vremenski ni kvalitetomza svjetskim strujanjima. Edo Murtić (1921-2005), madane bez sukoba sa okolinom, prvi uvodi apstraktni ekspre-sionizam u jugoslavensko slikarstvo čuvajući sve do smrtistvaralačku svježinu i visoko moralni stav. Oton Gliha iĐuro Pulitika, svaki na svoj način, svijet realnih oblikasvode do granice prepoznatljivosti.

KOMPOZICIJAEdo Murtić

AUOPORREDanijel Ozma



204

1945. godine osniva se Udruženje likovnih umjetnika Bosne i Herce-govine ULUBiH, a od 1968. će Sarajevski salon prerasti u izložbu Colle-gium-artisticum koja će i danas predstavljati najznačajniju likovnu smo-tru bosanskohercegovačke arhitekture, likovne i primjenjenih umjetnosti.

U drugoj polovini XX st. djeluju već spomenuti umjetnici starije generac-ije, ali se javljaju i nova imena. Mario Mikulić, Ljubo Lah, Franjo Likar,Nada Pivac, Aan Ramić i drugi. Behaudin Selmanović i IbrahimLjubović djeluju u okvirima ranije započetih izraza ne napuštajući vlastitirukopis ni u vrijeme kada ih smatraju anahronim. Franjo Likar i BekirMisirlić će sa druge strane stalno iznenađivati varijacijama svog izrazakrećući se od apstrakcije do poetskog realizma. Mehmed Zaimović jenaš najplodonosniji slikar apstraktnih ormi od kojih gradi svijetbeskrajnih bajkovitih arabeski

VREŠKADado Đurić

KONJIPetar Lubarda

Petar Lubarda (1907-1974), na sličan načinkao i Gliha, rastvara konture krševitih planinapretvarajući motiv u gusto pastuoznu površinu

ekspresivne apstrakcije.Miodrag Dado Đurić (r. 1933) postiže svjetskuslavu sa svojim morbidnim vizijama naslijeđenimiz nadrealizma, ali sa jasnim asocijacijamana savremene civilizacijske krize.Vasko Lipovac (1931-2006) povezuje trodimenzi-onalne oblike i slikarski tretman površine jarkimbojama stvarajući duhoviti svijet pun sentimental-nog sjećanja na djetinjstvo uz morsku obalu.U Sloveniji se Božidar Jakac (1899-1989) nakonrata vraća realističnoj umjetnosti, a Riko Debenjak u graici i Janez Bernik u slikarstvu i graicinaslanjaju se na apstrakciju enormela iobojenog polja. Miroslav Šutej (r. 1936.),koristeći stil op-arta pravi originalneprostorne strukture i mobilne graike.

anahrono: nesuvremeno,zastarjelo



205

PROZOR SA ROMANIČNIM PEJZAŽOMIbrahim Ljubović

NIŠANI - Bekir Misirlić

1972. godina predstavlja svojevrsnu prekretnicu u likovnom životunaše zemlje, jer je te godine konačno osnovana Akademija likovnihumjetnosti u Sarajevu. Raste umjetnička produkcija i stvara sestalna atmosera produktivne napetosti između akademista izagovornika eksperimentalnih izraza.Danas u našoj zemlji djeluju i druge akademijei srednje školena kojima se obrazuju nastavnici,historičari umjetnosti i likovni umjetnici

MARIJAIsmet MujezinovićKRŠ - Nada Pivac



206

Najpoznatiji proizvod bosanskohercegovačke likovneumjetnosti u drugoj polovini XX st. predstavlja Sarajevskaškola grafike. Zahvaljujući umjetničkom i pedagoškomradu Dževada Hoze, Bore Aleksića, Mersada Berbera i

Salima Obralića, te mnogim majstorima graičke štampepoput Emira Dragulja, Halila ikveše, MehmedaZaimovića i Saeta Zeca, bosanskohercegovačka graikapostaje priznata širom svijeta. Mada se većina ovih umjet-nika uspješno bavi slikarstvom i drugim likovnim izrazimagraički izraz je duboko ukorijenjen u njihovoj umjetnosti.Možda je razlog u tome što ovo podneblje od antičkih vre-mena i srednjovjekovne umjetnosti stećaka, te iligranskeobrade metala u osmanskom razdoblju njeguje speciičani bogat osjećaj za simboličke predstave i graizam oblika.U razdoblju rata od 1992. do 1995. nastaju mape graičkih

listova nazvanih po ratnim godinama u čijoj izradiučestvuju umjetnici koji rade u opkoljenom Sarajevustvarajući istinske dokumente postojanostiljudskog duha u vremenu užasa.

PLEMENIAŠ - Hozo

BALADA OSARAJEVSKOM NOSAČU

M. Berber

MENALNOSalim Obralić



207

Kiparstvo južnoslavenskih zemalja

Kiparstvo secesije obilježila je snažna umjetnička ličnost Ivana Meštrovića

(1883-1962). Krećući od Rodinove ekspresivnosti i secesijske stilizacije

Meštrović formira stil koji je istovremeno monumentalan i poetičan. Neko-

liko arhitektonsko-kiparskih cjelina poput Spomenika Neznanom junaku u

Beogradu i kapele i spomenika u Ninu te mnoštvo biblijskih, simboličkih i

tema iz narodnih predanja predstavile su Meštrovića kao umjetnika svjetskih

razmjera. Pored plodonosnog Meštrovića koji oko 1947. odlazi u SAD, naše

kiparstvo XX st. u početku obilježavaju ličnosti Tome Rosandića (1878-

1956) koji stvara u čvrstoj gesti i naglašenom pokretu i Frane Krišnića

skulptora lirske stilizacije figura. Antun Augustinčić (1900-1979 ) je već

prije II sv. rata postao relevantno kiparsko ime u evropskim krugovima. Za

vrijeme rata učestvuje u partizanskom oslobodilačkom pokretu, a nakon rata

je najpoznatiji po reprezentativnoj skulpturi Josipa Broza Tita za kumrovački

muzej čiji se jedan odljevak nalazi u krugu bivše kasarne Maršala Tita u Sara-

jevu. Nakon 1945. kipari često dobijaju zadatke za gradnju skulptura heroja i

značajnih događaja iz ratne historije. Srbijanski arhitekti Simeon Roksandić i Sreten Stojanović stvaraju u izrazitoj realističkoj maniri socijalnog real-

izma izvodeći skulpture naglašene patetične zanesenosti.

U Bosni i Hercegovini Aran Hozić se izražava u različitim materijalima

od drveta do bronze, a posebno dinamičan utisak ostvaruje u skulpturamaspljoštenih igura od kojih su najpoznatiji “Navijači”. Alija Kučukalić u stilizaciji orme podsjeća na Moorea, ali sa posebnim tretmanomuglačanih i grubih površina. Nikola Njirić i Boško Kučanski prelaze usvijet apstraktnih skulptura koje najčešće izvode u drvetu i kombinacijamasa drugim materijalima i bojom. Kučanski izvodi i dinamičnu spomen-strukturu na Mrakovici, a zagrebački kipar Dušan Džamonja na Kozarirealizira slobodnu prostornu konstrukciju u monumentalnom ormatukoja simbolizira težinu proboja iz neprijateljskog obruča.

SPOMENIK NA KOZARID. Džamonja

SKADAR NA BOJANIBoško Kučanski

SJEĆANJEIvan Meštrović



208

Mustaa Skopljak svojim skulpturama, koje podsjećaju na ostatke sazgarišta, nagovještava vrijeme zla u kojem njegova umjetnost počinjepreispitivati dublja pitanja postojanosti i propadanja. Prerano umrliKenan Solaković ostavio je svijet malih glinenih ormi kojepodsjećaju na Nojevu arku koju sprema za nadolazeće potope.

Arhitektura

Zagrebački arhitekta Viktor Kovačić započinje novo razdoblje graditeljstva na Balkanu. Školujući se u Beču on prihvata Wagnerova i Loosovarješenja. Od početka XX st. djeluje u Zagrebu gdje planira regulacijupojedinih dijelova grada stavljajući naglasak na logiku i praktičnost.Modernističke tendencije prihvata i Drago Ibler u čijem projektovan-

ju bolnica se osjeća nastojanje da se stvori human ambijent. NikolaDobrović i srodni arhitekti u Beogradu tridesetih godina nastavljajuse na Le Corbusierove postulate moderne arhitekture.

U Srbiji je do raspada Jugoslavije i početka progona slobodoumnih in-telektualaca živio i najveći ex-jugoslavenski teoretičar arhitekture i vrsnigraditelj Bogdan Bogdanović. Bogdanović arhitekturu vraća na početkeljudskog doživljavanja oblika i prostora. Po njemu arhitekta ne može samorazmišljati o estetici oblika i unkcionalnosti već mora osjetiti i potenciratiduhovnu snagu prostora. Partizansko groblje u Mostaru i Spomenik žrtvama(Kameni cvijet) u Jasenovcu su njegova najpoznatija spomenička djela.

IZBJEGLIČKA PRIČASkopljak

PARIZANSKO GROBLJEU MOSARU - B. Bogdanović

CVIJE U JASENOVCU - B. Bogdanović

“... I zato je kao osnovni simbol izabran baš cvijet, znakvječitog obnavljanja i poslije niza varijanti stiliziran kaocvijet – građevina, kao supersrtuktura okrenuta kriptom

prema žrtvama iz kojih vuče svoj korijen, i krunom,nekom vrstom obrnute kupole – prema svjetlosti

i suncu, simbolično, prema životu i slobodi.” Bogdan Bogdanović



209

U BiH se nastavlja djelovanje Josipa Vancaša gradnjom radničkih naseljau Zenici. 1955. Juraj Najdhart pobjeđuje na konkursu za rješenje Marin-dvora i Skupštine SR BiH (danas Zgrada zajedničkih institucija) te nizokolnih objekata ovezujući moderna shvatanja i tradicionalnu arhitekturuBiH. Zlatko Ugljen razvija poseban stil slobodnih arhitektonskih odnosakoji realizira u zgradi zeničikog pozorišta i hotela u Visokom i Stocu,a za projekat džamije u Visokom dobija prestižno priznanje Aga-kan,pokazujući kako se vjerski objekti mogu ukomponovati u savremeniambijent bez gubljenja svoje posebnosti. Ivan Štraus gradi UNIS-ovenebodere i zgradu Holiday-ina otvarajući prostor za prihvatanjeslobodnijeg tretmana javnih gradskih objekata.

Hotel HOLIDAY INN i UNIS-ovi neboderi u Sarajevu, Ivan Štraus

DŽAMIJA U VISOKOMZlatko Ugljen



210

POSMODERNA

Vjera u razumsku spoznaju svijeta začeta još u renesansi kao nastojanje dase racionalnim putem počnu preispitivati srednjovjekovne vjerske dogmepokazala se kao podsticaj istraživanja prirode i razvoju nauke. Francuskarevolucija označava trenutak pobjede racionalne misli nad okoštalim

sistemima vrijednosti. Prosvjetiteljski ushit ilozoa koji podržavajudru-štvene promjene maniestira se u uvjerenju da je mogućepromijeniti svijet zahvaljujući naučnim metodama.Početak dvadesetog stoljeća je izgledao upravo tako. Liječnici su liječilisve veći broj bolesti; nauka i tehnologija su džinovskim koracima napre-dovali svakodnevno poboljšavajući uslove života. Iz perspektive evropskogčovjeka izgledalo je da nezaustavljivo napredujemo ka “vrlom novomdobu”. aj novi svijet je tražio i nove sisteme vrijednosti, a samim tim inovu umjetnost . Balast nesavršene prošlosti je bio teret za taj put u sreću.raže se novi izrazi u kojima će biti unesene vrijednosti naprednog strem-ljenja i odbačen svaki oblik tradicionalnih stilova. Od secesije, kubizma,

nkcionalizma u arhitekturi, apstrakcije ... svjedočili smo traganjuza novom, modernom umjetnošću.I zaista, nikada nismo brže napredovali nego u XX st. Prošetali smo poMjesecu, naše sonde putuju izvan Sunčevog sustava. Život je sve duži i svemanje bolesti je smrtonosno. Već nas je preko šest milijardi. Napravljena

je mapa genoma ljudskog tijela što otvara neslućene mogućnosti u stvar-anju uslova za bolji život. Naš razum i upornost čine od nas sve sposobnijei zdravije pojedince. No nismo se oslobodili naših niskih strasti. Nikadanismo bili krvoločniji nego u XX st. Uspjeli smo stvoriti užasna oružjaneizmjerne snage. U XX st. smo i upotrijebili ta oružja. Svakim danom

je sve veći broj gladnih i bolesnih kojima niko ne pomaže.

BIG MAN - Ron Mueck



211

Početni zanos i vjerovanje u pravolinijski napredak ljudskog društvalagano se istopio. Eksperiment komunističke jednakosti nije uspio

izdržati iskušenja vremena i ljudske sposobnosti da obezvrijede svakupozitivističku ideju. Kapitalističko društvo je postalo dominantni sistemu kojem se sve tretira kao roba. Istina i pravednost ne stoje baš najpo-

voljnije na tržištu u kojem se stvari i ideje procjenjuju na osnovutržišne eikasnosti i medijske popularnosti.

Nastupio je trenutak kada se više nije moglo vjerovati ni u jednu vrijed-nost, jer ideje i uvjerenja postala su predmet raznih manipulacija.Mediji imaju moć da svaku stvar predstave kao vrijednost i dasvaku vrijednost obezvrijede.Avangardne ideje modernizma vremenom su postale dio svakodnevnicegubeći svoj karakter revolucionarnosti. Nekadašnji stilovi koji su ustajali

protiv svake tradicije postali su muzejski eksponati okruženi djelima kojasu negirali u istim onim muzejima na čiej rušenje su pozivali. Umjetničkipokreti koji su težili univerzalnosti postali su dekorativni izrazi.

UPAKOVANA SABLA ISKICA ZA PAKOVANJEREICHSAGA Christo

Ima tu mnogo marketinške samopromocije pojedinaca koji nastoje šokirati po svaku cijenu i privući pažnju kao svoj primarni cilj. Mnogo je tu ilutanja u pukom gomilanju jeftinih poređenja bez ikakvog dubljeg smisla i potencije. Ali je činjenica da upakivanjem krošnje drveta ili zgrade Reichsta- ga u Berlinu umjetnik Christo zaista utiče na naš doživljaj oblika i njegovihznačenja. Antropomorfne konstrukcije ekrana na kojima se emitujurazličiti video sadržaji osmišljeni i odabrani od strane Nam June Paikaveć su postali Doriforosi našeg vremena.

VOLAIRENam June Paik

Kriza modernističke vjere u superiornost današnjice u odnosu na prošlostdovela je do preispitivanja samih temelja moderne umjetnosti.Današnje vrijeme u kojem se modernistička načela više ne mogu održatiobično se naziva – postmoderna. ime se obilježava vrijeme nakondominacije moderne, ali ne kao negacija i ormiranje novogkulturnog stila sa ormiranim idejama i programom.



212

Postmoderno stanje se ne može deinisati kao prethodni umjetničkiizrazi. Jedan razlog je u tome što je posmoderna proces u nastajanju iotkrivanju vlastitih interesa. Drugi razlog je u tome što postmodernotumačenje svijeta ustaje protiv deinicija kao konačnih objašnjenjaodređenih kretanja. Posmodernizam ne pretenduje da postane pokret,on je ideja potrebe stalnog individualnog preispitivanja svih vrijednosti.Moderna odbacuje prošlost i želi započeti stvaranje ispočetka.Postmoderna odbacuje model linearnog razvoja umjetnosti kao stalnog

napredovanja. Sve se prihvata, ali ne kao konačno potvrđena vrijednost već kao povod za preispitivanje i ironizaciju proklamovanih veličina.

INSALACIJA - Braco Dimitrijević

Svi izrazi dobijaju pravo podjednake vrijednosti. I djelo umjetnika i djeloneumjetnika mogu u odgovarajućoj poziciji postati podjednake vrijednosti.Brišu se granice između masovne i elitističke kulture. Pri tome se elementirazličitih izraza dekonstruišu u ragmente i kombinuju u nove ironičneodnose. Nije relevantna originalnost djela već novi odnosi koji privlačenova tumačenja. Sve može biti stavljeno pod navodne znake. Iz te igreproizilaze nova značenja koja groteskno preuveličavaju i ironiziraju stavovekoji su nastojali da se dokažu kao novi i neponovljivi. Postmodernisti smat-raju da ništa ne postoji kao konačnost i da su svi iskazi i načini izražavanja

u stalnom razvijanju. Umjetničko djelo zadobija sasvim nove konotacije unovoj situaciji. Braco Dimitrijević djela starih majstora postavlja u kavezesa životinjama u zoološkom vrtu poredeći pozicije posmatrača i posmat-ranog te naglašavajući da djelo izloženo u muzeju i u vremenu drugačijemod vremena njegovog nastanka djeluje kao lav u kavezu odvojen od svojeprirodne okoline. Motiv sa slike, životinja i mjeto susreta stvaraju niz asoci-

jacija i značenja. Dimitrijević tako otograiše slučajne prolaznike te njihoveuvećane otograije postavlja na mjesta gdje bi očekivali likove poznatihpolitičara, ili idealiziranih manekenki i manekena.

UMJENIK RADIGLAVOMBraco Dimitrijević



213

Postomedrni iskaz ukazuje na manipulaciju u savremenom svijetukoristeći se sredstvima i medijima same te manipulacije.Kroz ormu instalacije kao kombinacije oblika i iskaza otkrivaju se nova

značenja u oblicima koji ih inače ne pokazuju.

NACIONALNI CENAR KULUREI UMJENOSI GEORGESPOMPIDOU U PARIZUR. Rogers i R. Piano

GUGGENHEIM MUZEJU BILBAUF. Gehry

POSDAM PLAC U BERLIN

U arhitekturi se uzvik “Manje je više!” zamjenuje poklikom “Manje jedosadno!”. Ideale unkcionalnosti zamjenjuje poigravanje oblikom isvrhom. Muzeji liče na abričke hale. na zgardama se kombinuju novimaterijali i tradicionalni oblici u potpuno novom značenju. Arhitekturaslobodnih oblika izvedena kao skulpturalna masa stvara novu sliku našihgradova. Novogradnja Potsdam placa u ujedinjenom Berlinu predstavljamjesto na kojem se stvaraju novi postulati savremene arhitekture.Svijet je danas komunikacijski umrežen. Daljine gube smisao i gubi sesmisao postojanja umjetničkih centara jer ne postoje ograničenja centrai perierije. Umjetnost koju donosi novo vrijeme ponekada teško razumi-

jemo i prihvatamo, ali od svega je bitnija činjenica da bez nje ne možemoi da ljudi osjećaju stalnu potrebu da izraze svoj doživljaj svijeta.



214

LIERAURA

Gina Pischel, Opća povijest umjetnosti 1-3, „Mladost“, Zagreb, 1969.

H. W. Janson, Istorija umjetnosti, Beograd,1974.

Umjetnost u slici, „Otokar Keršovani“, Rijeka, 1978.

Umjetnost na tlu Jugoslavije, zajedničko izdanje, 1982.

Likovna enciklopedija Jugoslavije, JLZ „Miroslav Krleža“, Zagreb, 1984.

Enciklopedija likovnih umjetnosti, JLZ, Zagreb, 1966.

Opšta enciklopedija Larouse, Beograd, 1967.

Marian Wenzel, Ukrasni motivi na stećcima, Sarajevo, 1965.

Dževad Hozo, Umjetnost multioriginala, Prva književna komuna, Mostar, 1988.

E. Lucie Smith, Art oday, Phaidon Press Limited, London, 1995.

Roland Penrose, Picasso, Phaidon Press Limited, London, 1991.

Jadranka Damjanov, Likovna umjetnost I-II, Zagreb, 1979.

M. Karamehmedović, M. Unković, Likovna umjetnost I, Sarajevo, 1981.

J. Mirenić-Bačić, Karmen Ratković, Likovna umjetnost 20. stoljeća, Zagreb, 2000.

http://www.artcyclopedia.com/



Documents

Likovna Kultura Gimnazija 2009