54
1 Sociolingvistika predmet i polje Javlja se 60. - Interdisciplinarni pristup jeziku i jezickim varijacijama unutar konkretnih govornih zajednica. proučava odnos jezika i društva – dovodi u vezu jezičke i društvene pojave proučava kako se jezički sistem koristi u konkretnoj govornoj zajednici uspostavlja korelacije između jezičkih varijacija i društvenih uslova , ili: pruža društveno relevantna objašnjenja pravilnih obrazaca varijacije u upotrebi jezika po Džošui Fišmanu: nauka koja istražuje socijalnu organizaciju jezičkog ponašanja otkriva: društvena pravila i norme koji regu l išu jezičko ponašanje ; ponašanje prema jeziku u datoj zajednici; simboličku vrednost koju varijeteti imaju za govornike = proučavanje odlika jezičkih varijeteta, njihovih funkcija i njihovih govornika Različita viđenja jezika Formalna lingvistika posmatra jezik kao: homogen (nema unutrašnjeg raslojavanja)

Lingvistika ispit

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Lingvistika ispit

1

Sociolingvistika

predmet i polje

Javlja se 60. - Interdisciplinarni pristup jeziku i jezickim varijacijama unutar konkretnih govornih zajednica.

• proučava odnos jezika i društva – dovodi u vezu jezičke i društvene pojave

• proučava kako se jezički sistem koristi u konkretnoj govornoj zajednici

• uspostavlja korelacije između jezičkih varijacija i društvenih uslova, ili:

pruža društveno relevantna objašnjenja pravilnih obrazaca varijacije u upotrebi jezika

po Džošui Fišmanu:

• nauka koja istražuje socijalnu organizaciju jezičkog ponašanja

• otkriva: društvena pravila i norme koji regu l išu jezičko ponašanje ; ponašanje prema jeziku u datoj zajednici; simboličku vrednost koju varijeteti imaju za govornike = proučavanje odlika jezičkih varijeteta, njihovih funkcija i njihovih govornika

Različita viđenja jezika

Formalna lingvistika posmatra jezik kao:

• homogen (nema unutrašnjeg raslojavanja)

• izolovan od društvenog konteksta (autonoman, “čist”)

• univerzalan (urođena ljudska sposobnost)

Sociolingvistika posmatra jezik kao:

• raslojen (mnoštvo varijacija, unutrašnjih razlika)

• suštinski zavisan od društvenog konteksta

• razlike u upotrebi jezika važnije su za istraživanje od univerzalne jezičke sposobnosti

osnovne pretpostavke:

• upotreba jezika uvek predstavlja izbor iz mnoštva mogućnosti

• taj izbor je pod uticajem društvenih činilaca (mada ne i njima do kraja determinisan)

• jezička raznolikost nije nasumična već u njoj postoje obrasci

Page 2: Lingvistika ispit

2

• jezički izbor prenosi društveno relevantne informacije (identitet) i proizvodi posledice (stvaranje i menjanje društvenih odnosa)

Sociolingvističke teme (po Ranku Bugarskom)

1) odnos usmenog i pismenog

2) jezik kao obeležje kolektivnog identiteta

3) višejezičnost

4) jezički relativizam

5) mikrosociološka jezička pragmatika

6) jezička politika i planiranje

7) odnos prema jeziku

8) društveni aspekti istorijske promene u jeziku

glavna težišta (nivoi proučavanja)

mikrosociolingvistika:

• proučava: uticaj društvene strukture na govor pojedinaca i grupa; to jest, korelacije jezičkih varijeteta i društvenih varijabli (pol, starost, klasa, rasa, urbano/ruralno, potkultura...)

polazna jedinica: jezička forma

= “sociolingvistika u užem smislu reči”

makrosociolingvistika:

• proučava: šta društva rade sa svojim jezicima

• tretira jezik kao celinu, jedan od kulturnih fenomena

polazna jedinica: društvena grupa

= “sociologija jezika”

Srodne discipline

• psiholingvistika : odnos jezika i ljudskih mentalnih sposobnosti

Page 3: Lingvistika ispit

3

• primenjena lingvistika (applied linguistics): veza jezika i učenja (prvi i drugi jezik, maternji i strani)

• konverzaciona analiza (←etnometodologija)

• jezička pragmatika (npr. teorija govornog čina)

• lingvistička antropologija

• analiza diskursa ; kritička analiza diskursa ( Diskurs znači govor, razgovor, odnosno raščlanjivanje, analizu)

• etnolingvistika

elementi mikropragmatike (po Dženet Holms)

npr. pitanje oslovljavanja, učtivosti, “ti/Vi”

• uopšteno, izbor jezičke forme zavisi od:

1) učesnika – ko govori kome), 2) situacije – gde i kada, u kom kontekstu, 3) teme – o čemu), 4) funkcije – zašto govore

• u konkretnoj situaciji, izbor forme odražava:

1) stepen prisnosti ili distance, 2) odnos društvenog statusa učesnika (ravnopravni ili ne), 3) stepen formalnosti, 4) funkciju razgovora (prenošenje informacija ili emocija)

Osnovni sociolingvistički pojmovi

• Varijetet

neutralan naziv – bez vrednovanja

=različite “vrste” jezika (u okviru lingvistički jednog jezika); odnosno: Skup lingvističkih formi koje čine obrazac, a koji se upotrebljava u određenim društvenim okolnostima (tj. čija je upotreba društveno raspodeljena)

Neki ključni pojmovi (po M. Radovanoviću):

govorni događaj - konkretan primer upotrebe jezika u interakciji:

jezik + nejezički elementi (gestovi, mimika, kretanje u prostoru, ostalo ponašanje)

početak – trajanje – završetak, obično obeleženi konvencionalnim signalima (npr. pozdrav)

različite dužine; obično, niz rečenica najčešće interakcija licem u lice, ali može biti i osredovana

Page 4: Lingvistika ispit

4

najmanje 2 učesnika, ili više komunikacija jednosmerna ili dvosmerna “norme interakcije” i “norme interpretacije”

govorni čin (akt): osnovna sociolingvistička jedinica; jedan iskaz u okviru govornog događaja

govorna situacija: vanjezički kontekst govornog događaja (fizičko, institucionalno i kulturno okruženje, statusi i uloge učesnika)

govorni predstavnik = “govornik” nekog jezika,osoba koja poseduje znanje datog prirodnog jezika (kompetenciju koda + kompetenciju komunikacije)

govorna zajednica eng. speech community

I definicija: Skup ljudi koji dele znanje bar jednog jezika (varijeteta) i norme njegove pravilne upotrebe,čijom se upotrebom mogu međusobno sporazumevati; (nije isto što i “jezik” u konvencionalnom smislu, jer: 1) mogu deliti znanje više jezika – Švajcarska; 2) jedan jezik može da se koristi u više govrnih zajednica – engleski). Neophodna je stvarna interakcija, kao i simbolička integracija.

ili: II definicija: Skup ljudi koje povezuje isto poznavanje, shvatanje i priznavanje jezičke “norme” – isti, zajednički pogledi na to šta je jezički standard, šta je “pravilno” a šta “nepravilno” u tom jeziku itd. (makar se u stvarnoj jezičkoj praksi od toga i odstupalo!)-može da bude jednojezična ili višejezična.

Aspekti jezika

1. Jezička sposobnost – urođena; univerzalna za sva ljudska bića; osobena za ljudsku vrstu

2. Jezičko znanje (Čomski: kompetencija; Sosir: langue) – stečeno; označava: poznavanje bar jednog jezičkog sistema, odnosno “koda”, njegovih pravila, gramatike

Upotreba jezika (Čomski: performanca; Sosir: parole; ostali sinonimi: jezičko ispoljavanje, delatnost, ostvarenje, ponašanje)

komunikativna kompetencija

u sociolingvistici naglašena (na uštrb “jezičke” odn. “kompetencije koda”)

označava: poznavanje pravila koja regulišu izbor i upotrebu jezičkih sredstava, naročito s obzirom na nejezički kontekst (Radovanović), odnosno, odgovara na pitanja: ko, šta, kome, kad, gde, kako, zašto, u kojoj prilici, povodom čega, s kojim ciljem saopštava

Nivoi jezičkog sistema

• fonološk i: glasovi; jedinica fonema

Page 5: Lingvistika ispit

5

• morfološki : oblici, vrste reči; morfema

• leksički : rečnik, vokabular; leksema

• sintaksički : struktura rečenice

• semantičk i: značenje (semantema)

• tekstualni

standardni (književni) jezik

Standardni jezik postaje nužan kada se pojavljuju nove potrebe I nove funkcije prilikom konstituisanja nacije.On je bezličan i anoniman,da bi služio za službenu upotrebu.Standardni jezik je takav,da ga mogu odašiljati i primati svaki primalac i pošiljalac.

U procesu razrade,ozakonjavanja i nametanja službenog jezika presudnu ulogu ima školski sistem.On uči decu da se služe istim,jedinstvenim i jasnim jezikom,što ih podstiče da stvari vide na isti način.Tako se radi na izgrađivanju zajedničke svesti nacije.

Karakteristike standardnog jezika:

1) ima pismo

2) kodifikovan je (definisane su “pravilne” forme – ima gramatiku, pravopis, rečnik)

2) služi prestižnim funkcijama u govornoj zajednici

dijalekt

• rezultat teritorijalnog raslojavanja

ranije: nestandardni, “nepravilni” govor, naročito geografski određen (lokalni, regionalni govori);

danas: sve više izjednačen s “varijetetom”((najčešće se sreće u govornom obliku jezika,a ispoljava se kroz jezičke razlike između pojedinih područja u okvirima jedne jezičke teriitorije)(lokalni, regionalni govori))

d** Дијалект, дијалекат или наречје (дијалек(а)т је реч грчког порекла ,дијалектос) је варијетет језика који користе људи одређене географске области. Број говорника, и величина области, може да буде различите величине. Дијалект је потпун систем за говорну комуникацију (али не неопходно и писану) са својим речником и/или граматиком.

Концептуално, дијалекти могу бити:

социолекти , варијетета језика којим говори одређена социална класа,

Page 6: Lingvistika ispit

6

стандардни језици , коју су стандардизовани ради употребе у јавности (нпр. писани стандард),

жаргони , који се разликују у речнику, и сленг .

dijalekatski kontinuum

• pojava uzajamne razumljivosti susednih dijalekata na graničnim područjima dva priznata jezika; nema jasne granice – ona se povlači (bar delimično) političkim putem

odnos između “jezika” i “dijalekta” – problematičan: “Jezik je dijalekt sa vojskom i mornaricom.”

vernakular

=1) nestandardizovani, nekodifikovani varijetet; 2) stiče se «prirodno», u porodici, kao prvi jezik; 3) koristi se za relativno ograničene funkcije

u srednjem veku: narodni jezici vs. latinski

danas: najneformalniji, najkolokvijalniji varijetet nacionalnog jezika

** Narodni govor ili vernakular je izraz kojim se opisuje "domaći" jezik ili dijalekt koji se

svakodnevno upotrebljava na nekom području, obično u kontekstu razlikovanja od nacionalnog, standardnog, književnog ili službenog jezika, odnosno lingue france koja se koristi na širem području.**

sociolingvistički registar

=specijalizovani varijetet povezan s određenom profesijom ili temom

razlike najveće u leksici (terminima) ((Nastaje disciplinarnim,“profesionalnim“ raslojavanjem – nastaju razlike između stilova prava,administracije,nauke,novinarstva,politike,tehnologije..))

primer: akademski registar

verbalni (jezički, lingvistički) repertoar

= skup različitih varijeteta kojima raspolaže pojedinac ili govorna zajednica, a koji se mogu koristiti u različitim društvenim kontekstima; među njima se vrši izbor u skladu sa situacijom

u višejezičnim zajednicama, bira se između različitih jezika; u jednojezičnim, među različitim varijetetima (dijalektima, stilovima) istog jezika

što je razuđeniji sistem društvenih uloga, to je bogatiji jezički repertoar

Page 7: Lingvistika ispit

7

stil

1) u anglosaksonskoj tradiciji: Vilijam Labov

= modalitet jezika s obzirom na dimenziju formalno-neformalno razlike postoje praktično u svim jezicima, ali su u nekima veće, a u nekima manje

2) u slavističkoj tradiciji (proučavanje slovenskih jezika i kultura) – složenije značenje:

funkcionalni stilovi = varijeteti jezika definisani prema svojoj komunikativnoj funkciji (približavajući se po značenju pojmovima: ‘registar’; ili ‘varijetet’; ili ‘stil1’)

primeri: administrativni stil, medicinski stil, razgovorni stil, novinski stil

domen Džošua Fišman

= tipične interakcije među tipičnim učesicima u tipičnim kontekstima (elementi: sagovornici, okruženje, tema)

idealnotipski konstrukt “kongruentne situacije” – u stvarnosti često odstupanja:

1) porodica: članovi/dom/svakodnevne teme

2) socijalni život: prijatelji/odg. prostor i teme

3) religija: sveštenik-vernik/crkva/vera

4) škola: učitelj-đak/škola/gradivo

5) profesija: poslodavac-radnik/radno mesto/posao

Raslojavanje jezika - po Miloradu Radovanoviću

Page 8: Lingvistika ispit

8

1. Funkcionalno raslojavanje

rezultat : funkcionalni stilovi (po slavistima)

a) disciplinarno ili profesionalno: razlike s obzirom na struke i oblasti (pravo, nauka, filozofija, administracija, medicina...); takođe: registri

b) situaciono: s obzirom na društveno definisanu priliku (mesto, vreme, namena)

c) tematsko: s obzirom na sadržaj

. Socijalno raslojavanje

rezultat: sociolekti

= osobeni varijeteti društvenih grupa

• procesi nastanka : spontani (interakcije) i namerni (razlikovanje od drugih)

• razlike najveće: u oštro klasno podeljenim društvima (npr. kaste, srednjovekovni staleži)

takođe: žargoni; jezičke razlike prema rodu; prema rasi

** za utvrđivanje sociolekata se prvenstveno moraju identifikovati društvene grupe. Pri tom se brojni faktori moraju uzeti u obzir: uzrast, pol, zanimanje, mesto boravka, obrazovanje, prihodi, etničko poreklo, religija itd. Vilijam Labov (енгл. William Labov) smatra da se kod ljudi javlja

Page 9: Lingvistika ispit

9

svesna varijacija u odnosu na društvenu klasu i trenutnu situaciju. Tako Labov govori o uskoj povezanosti stila, registra i situacije.**

Individualno raslojavanje

rezultat: idiolekti

= osobenosti individualnog izražajnog stila pojedinačnog govornika-(teže da ne slede, u

jezičkom pogledu, većinu)

• pisanog jezika (naročito se proučava kod: poznatih književnika)

• govornog jezika ((celokupnost govornih osobina pojednica,uključujući sve individualne nijanse - na osnovu jezičkih osobenosti sudimo ko je,kakvog obrazovanja,iz kog je područja,kog pola i starosti...))

Teritorijalno raslojavanje

rezultati:

a) dijalekti: nestandardni narodni, naročito regionalni govori

ranije: nestandardni, “nepravilni” govor, naročito geografski određen ((najčešće se sreće u govornom obliku jezika,a ispoljava se kroz jezičke razlike između pojedinih područja u okvirima jedne jezičke teriitorije)(lokalni, regionalni govori));

danas: sve više izjednačen s “varijetetom”

b) varijante: Rezultat teritorijalnog raslojavanja; prisustvo više jezičkih standarda u okviru jednog jezika (nekadašnji srpskohrvatski; engleski; nemački; francuski; španski)

((Teritorijalno raslojavanje u vidu varijanata zahvata standardni jezik u njegovom pisanom i govornom obliku postojanja.Varijante su posledica delovanja nejezičkih pojava na jezičke – kulturnih i istorijskih uslova i okolnosti,zato se jezičke varijante posmatraju kao sociolingvističke pojave – recimo,“engleska“ i „američka“ varijanta engleskog.))

Page 10: Lingvistika ispit

10

Funkcije jezika po Romanu Jakobsonu

određuje ih odnos poruke prema:

1) predmetu (temi) - referencijalna

Page 11: Lingvistika ispit

11

2): pošiljaocu - emotivna (afektivna, ekspresivna)

3) primaocu - konativna (direktivna, manipulativna)

4) kanalu - fatička (interakcijska)

5) kodu - ) metajezička

6) poruci samoj – poetska

**Razrađujući model komunikacije između pošiljatelja i primatelja poruke, Jakobson navodi šest elemenata u komunikacijskom procesu (pošiljatelj, kanal/kontakt, kontekst, poruka, kod, primatelj). Svakomu od tih šest elemenata komunikacijskoga procesa odgovara određena funkcija u jeziku. Te funkcije su: emotivna, fatička, referencijalna, poetska, metajezična i konativna1. Funkcija koja ima najznačajniju ulogu u stilističkoj interpretaciji književnoga djela je poetska funkcija koja podrazumijeva okretanje poruci samoj po sebi, tj. podrazumijeva svijest o jeziku od kojega je poruka učinjena. U skladu s tom tvrdnjom, iskaz u kojem poetska funkcija ima prvenstvo nad svim ostalim funkcijama jest književno djelo. Jakobsonove će se postavke pokazati primjerenim polazištem za lingvističku analizu književnoga djela. Proučavajući strukturu rečenice i cjelovitoga teksta, Jakobson daje pojašnjenje učinka poetske funkcije i time postavlja temelj načelima strukturalne stilistike. Prema Jakobsonu, emotivna funkcija se odnosi na stajališta pošiljatelja o onome što govori. Referencijalna i emotivna funkcija su donekle komplementarne, pri čemu referencijalna funkcija ima objektivni i spoznajni karakter, dok je emotivna funkcija afektivna i subjektivna. Konativna funkcija usmjerena je k primatelju; metajezična funkcija je orijentirana k provjeri koda pri komunikaciji između pošiljatelja i primatelja, dok je fatička funkcija ona koja dominira pri uspostavi kontakta između pošiljatelja i primatelja poruke.**

Jezik, nacija i država

"nacija = država = jezik"?

problematizacija uobičajene pretpostavke

odnos nacija-jezik problematičan i promenljiv

postojanje «nacionalnog jezika» nije prirodna stvar već posledica svesnog delovanja (najčešće, ali ne nužno, državne politike)

1

Page 12: Lingvistika ispit

12

Osnovne funkcije jezika(Luj-Žan Kalve)

Restriktivna (grégaire): ograničavanje komunikacije ; obeležavanje grupne posebnosti, isticanje razlika, povlačenje granica

primer: argoi, žargoni; može biti i nacionalni (naročito manjinski) jezik

Ekspanzivna (véhiculaire): proširivanje komunikacije ; minimalizovanje razlika, naglašavanje sličnosti

primer: lingua franca, pidžin

Osnovni aspekti jezika(Dubravko Škiljan)

podela slična kao prethodna, ali ne ista!

Komunikativni: upotreba jezičkog koda (pre svega) za sporazumevanje i označavanje nečega u vanjezičkoj stvarnosti

Simbolički: upotreba jezičkog koda (pre svega) za signaliziranje grupne pripadnosti, zajedništva i solidarnosti

simbolički i komunikativni prostor jednog jezika ne moraju se poklapati

primer: irski; suprotno: francuski

Knjiga o sudijama 12:5-6

„I Galad uze Jefremu brodove jordanske. I kad koji od Jefrema dobježe i reče: pusti da prijeđem, rekoše mu oni od Galada: jesi li od Jefrema? I kad on reče: nijesam,

6. Onda mu rekoše: reci: Šibolet. A on reče: Sibolet, ne mogući dobro izgovoriti. Tada ga uhvatiše i zaklaše na brodu jordanskom. I pogibe u ono vrijeme iz plemena Jefremova četrdeset i dvije tisuće.“

Jezička politika i planiranje (JPP)

najjednostavnije određenje: = namerna jezička promena

J. Filipović: „JPP je organizovana, ciljana i dugoročna aktivnost institucija države na različitim aspektima statusa, forme i domena upotrebe određenog jezičkog varijeteta“

Tipovi JPP

Statusna: izbor varijeteta (jezičkog koda) koji će dobiti status zvaničnog jezika

Page 13: Lingvistika ispit

13

2) Korpusna: normiranje jezičkih formi i leksike odabranog varijeteta

3) Obrazovna: koji jezici će se koristiti u obrazovnom sistemu

Glavne oblasti sprovođenja JPP

1) pismo

2) rečnik (leksika):

neologizmi

pozajmljenice (pitanje jezičkog purizma)

3) centralizacija (ujednačavanje) lokalnih dijalekata

potencijalna napetost:

planska akcija države vs. spontani razvoj jezika

standardni (književni) jezik

Standardni jezik postaje nužan kada se pojavljuju nove potrebe i nove funkcije prilikom konstituisanja nacije.On je bezličan i anoniman,da bi služio za službenu upotrebu.Standardni jezik je takav,da ga mogu odašiljati i primati svaki primalac i pošiljalac.

U procesu razrade,ozakonjavanja i nametanja službenog jezika presudnu ulogu ima školski sistem.On uči decu da se služe istim,jedinstvenim i jasnim jezikom,što ih podstiče da stvari vide na isti način.Tako se radi na izgrađivanju zajedničke svesti nacije.

Karakteristike standardnog jezika:

1) ima pismo

2) kodifikovan je (definisane su “pravilne” forme – ima gramatiku, pravopis, rečnik)

3) služi prestižnim funkcijama u govornoj zajednici

Standardizacija jezika

• glavni i najčešći oblik JPP

• nije svojstvo jezika po sebi već način društvenog postupanja s jezikom; nemaju svi jezici standardni varijetet

Page 14: Lingvistika ispit

14

• standardni varijetet : 1) ima pismo, 2) kodifikovan je, 3) koristi se za prestižne komunikativne funkcije

• standardizacija - neprekidan, nikad dovršen proces

• kritička definicija : «standardizacija je proces kojim moćne grupe nameću jezičke norme celini društva»

Akteri procesa standardizacije

• kulturne elite i učeni pojedinci : književnici, profesori, leksikografi

npr. za engleski: Samjuel Džonson (Johnson), A Dictionary of the English Language (1755)

za italijanski: Dante

• državna tela : akademije, odbori, komisije

npr. Francuska akademija (XVII v.)

Faze procesa standardizacije(po Ejnaru Haugenu)

1) selekcija norme (izbor dijalekta koji će biti osnova)

2) kodifikacija forme (izrada gramatika i rečnika; cilj - minimizacija variranja forme, stabilizacija)

3) elaboracija (razrada, cilj: maksimizacija funkcija, da se može koristiti u što više domena)

4) prihvatanje (širenje upotrebe na celu govornu zajednicu)

(2 i 3 - više lingvistički procesi, 1 i 4 – više društveni i politički)

Ausbau/Abstand(Hajnc Klos)

Ausbau – «jezici po proširivanju» (izgradnji): nekadašnji dijalekt postaje zaseban jezik; standardni varijetet prekriva lokalne dijalekte

Abstand – «jezici po distanci»:

jezici različiti po lingvističkim merilima (nesrodni)

primeri: Španija - katalonski vs. španski, baskijski vs. španski

bivša Jugoslavija: slovenački-SH-makedonski, mađarski, albanski vs. južnoslovenski jezici

Page 15: Lingvistika ispit

15

Neki primeri nacionalnih JPP

• Francuska : dvorski jezik proglašen za zvanični (XVIv.); centralizacija posle Francuske revolucije

• Norveška : 2 standarda - bukmol i ninorsk

• Indija: engleski zvanični, zbog suparništva (hindi/urdu, dravidski jezici itd.)

• Indonezija : uspešno uvođenje novog nacionalnogi jezika - bahasa Indonesia

• Kina - putong hua (zasnovan na "mandarinskom", pekinškom varijetetu)

• Turska : turski (Ataturkova pravopisna i jezička reforma)

• Izrae l: hebrejski - vernakularizacijom drevnog pisanog verskog jezika

Primer srpskohrvatskog

Kao knjizevni ili standardni jezik od kraja XIX do potkraj XX; nazivan je jos hrvasko srpski, hrvatski ili srpski- zajednicki jezik Srba, Hrvata, Crnogoraca i Muslimana. Popis iz 1981, poslednji u SFRJ maternji jezik 73 % od ukupnog stanovnistva.

srpska govorna zajednica - situacija pred standardizaciju (kraj XVIII v.):

• politička razjedinjenost

• Srbija: nepismenost,nepostojanje visoke kulture, odsustvo elite

• Vojvodina - jedini obrazovani slojevi: diglosija i triglosija (1. narodni jezik, 2. slavenosrpski, 3. crkvenoslovenski)

• komplikovano pismo

• zaboravljen književni jezik blizak narodnom - Gavril Stefanović Venclović (XVII v.)

• predlog reforme Save Mrkalja - prvi fonetski alfabet

hrvatska govorna zajednica:

• 3 dijalekta (kajkavski, čakavski, štokavski) s velikim međusobnim razlikama

• nijedan ne obuhvata celu nacionalnu teritoriju

• književna tradicija na sva 3 ; prve gramatike na kajkavskom

• nerešena ortografija

• konačno opredeljenje: novoštokavski dijalekt

Page 16: Lingvistika ispit

16

Vukova jezička reforma

• narodni jezik (novoštokavski) kao osnova za budući standard

• fonetska azbuka (na Mrkaljevom osnovu)

Rječnik 1818, Pismenica (gramatika) 1814

• Đura Daničić, Branko Radičević; Njegoš

• "Godina pobede" - 1847.

• saradnja s ilircima (Ljudevit Gaj); Bečki dogovor 1850. - zajednički standard

• Daničić: "Rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika" (JAZU, Zagreb, od 1880)

Spor između Vuka i protivnika

protivnici: Stefan Stratimirović, Milovan Vidaković, Jovan Hadžić, Lukijan Mušicki

aspekti spora:

• jezičk i: mogućnosti narodnog jezika (vernakulara) da posluži kao osnova za standard

• klasni: vezanost varijeteta za klasne grupacije; očuvanje privilegija vs. demokratizacija

• političk i:

– domaći : politički interesi, odnosi moći (npr. Crkva); uloga vlasti

– međunarodn i: "agent rimske propagande"

• kulturni : problem diskontinuiteta

Srpskohrvatski od 1850. do 1990 .

• zajednički jezik više naroda, sa 2 standardne varijante ("istočna" i "zapadna")

• razlike među varijantama - uobičajene za policentrične jezike (engleski, portugalski...); međusobna razumljivost

• centripetalne tendencije : Bečki dogovor 1850; Novosadski dogovor 1954; zajednički rečnici, gramatike, zajednički kontinuiran rad na JPP

• centrifugalne tendencije : Deklaracija o hrvatskom jeziku, Predlog za razmišljanje (1967)

• posle 1990. - podela na zasebne jezike: hrvatski, srpski, bosanski, crnogorski

Page 17: Lingvistika ispit

17

Izgradnja i razgradnja srpskohrvatskog(po Ranku Bugarskom)

Ausbau-Abstand+Umbau (preoblikovanje):

1) Standardizacija (sredina XIX v.): dijalekt postaje standardni jezik

2) Varijantizacija: standardni jezik se raslojava na policentrične varijante

3) Restandardizacija, Umbau (posle 1990): varijante prerastaju u monocentrične standardne jezike, koje teže maksimalnoj međusobnoj distanci (ideal: Abstand)

Hrvatski jezik

• razvija se iz zapadne varijante srpskohrvatskog jezika

• Ustavom regulisana upotreba hrvatskog jezika 1990. godine

• rasprave oko pravopisa

• mere JPP : naglašena puristička tendencija, arhaizacija i potenciranje diferencijalne leksike

• Snježana Kordić, Jezik i nacionalizam (2010): kritika prakse nametanja, cenzure i progona (lektori, /neki/ jezički stručnjaci, politički faktori)

Page 18: Lingvistika ispit

18

• **Lingvisticki inzenjering- najpre u Hrvatskoj- duze vreme postojala tendencija izdvajanja iz srpskohrvatskog. U poluzvanicnom talasu purifikacije i kroatizacije, javni jezik- ozivljavanje hrvatskih arhaizama, regionalizama i stvaranje neologizama.**

B osanski jezik

• pre raspada SFRJ, u BiH u upotrebi “bosanskohercegovački standardnojezički izraz”

• polemike oko imena : srpskohrvatski (Ustav iz 1993); bosanski ili bošnjački?

• Povelja o bosanskom jeziku iz 2002

• kodifikacija bosanskog kao simbola bošnjačkog nacionalnog identiteta

• problem dokazivanja posebnosti : dva, a ne jedan “Drugi” (i srpski i hrvatski)

• tendencije JPP: naglašavanje orijentalnog nasleđa (turcizmi, arhaizmi, glas “h”)

• (“postdejtonska”) zakonska rešenja:

Federacija BiH – “bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik”

RS – “jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda”

• RS – (neuspeli) eksperiment s uvođenjem ekavice (1993-1998)

**Bosanski- drugaciji i od srpskog i od hrvaskog- orijentalna obelezja. Nije bilo ozbiljnijih pokusaja menjanja lingvistickog profila srpskog jezika- nije se osecala potreba za naglasavanjem zasebnog identiteta- kod odlazecih idioma- snazno. Jedini slucaj inzenjeringa u vezi sa srpskim- izvan srbije- deo Bosne i Hercegovine, pod srpskom dominacijom (1993-1998), neuspeli pokusaj nametanja ekavice tamosnjem ijekavskom stanovnistvu. Bosanski je politicki priznat u Bosni i Hercegovini, a internacionalno na Dejtonskom sporazumu 1995.**

Crnogorski jezik

• institucionalizacija: Ustav (2008) – u službenoj upotrebi “crnogorski jezik”; Savjet za standardizaciju crnogorskog jezika (2008)

• problem dokazivanja posebnosti : razlike objektivno veoma male

• mere JPP : tendencije dijalektizacije, folklorizacije, arhaizacije

• pravopis : uvođenje novih fonema (ś, ź) – velik simbolički značaj

• morfologija (stari i regionalni oblici nekih padeža)

• leksika (stare ili regionalne reči)

Page 19: Lingvistika ispit

19

• polemike i dalje traju

Srpski jezik

• razvija se iz istočne varijante srpskohrvatskog jezika

• Ustavom regulisana upotreba srpskog jezika i ćiriličnog pisma 1990. godine

• Zakon o službenoj upotrebi jezika i pisma (1991) – pominje i “srpskohrvatski” i “srpski”

• u Vojvodini, posebno regulisano zbog etničke mešovitosti stanovništva

• za razliku od ostalih, nije se vidljivo menjao posle 1990: slabo naglašene tendencije razlikovanja i razgraničavanja

• v erzija jezičkog nacionalizma – ekspanzivna: (ponekad) se ostali jezici sagledavaju kao tek podvrste srpskog (nepriznavanje posebnosti)

• Odbor za standardizaciju srpskog jezika – osnovan 1997, danas uglavnom neaktivan

• rasprave u vezi s pravopisom (i dalje traju)

• r asprave oko pisma (nasleđeno stanje: sinhronijska digrafija) – da li treba spasavati ćirilicu?

Mikrosociolingvistika - nekoliko pristupa

Jezička pragmatika

proučava kako ljudi razumeju i proizvode govorne činove u konkretnim govornim situacijama; pragmatička kompetencija; međukulturna pragmatika

začeci: Čarls Moris (Morris; 1930e; tipologija znakova: ikone, signali, simboli)

filozofija običnog jezika: Herbert Pol Grajs (Grice; od kasnih 1960ih): "princip saradnje" sa 4 maksime: Kvantitet (količina informacija), Kvalitet (istinitost, utemeljenost), Relacija (povezanost sa temom), Manir (jasnoća)

Teorija govornih činova

• Džon Ostin , Kako delovati rečima (John Austin, How to do Things with Words, 1962)

konstativi (opisuju stanje stvari, istiniti ili lažni) / performativi (proizvode posledicu samim izgovaranjem)

kasnije: 3 aspekta iskaza: 1) lokucioni (sam iskaz), 2) ilokucioni (šta se njime čini),

Page 20: Lingvistika ispit

20

3) perlokucioni (dejstvo na slušaoce)

dalje razvija: Džon Serl (John Searle; Govorni činovi [Speech Acts], 1970)

Etnografija komunikacije

Del Hajmz (Dell Hymes, 1927-2009): jedan od prvih sociolingvista i osnivač "lingvističke antropologije"

jedinstvena nauka o čoveku: jezik (lingvistika) + kultura (antropologija) + društvo (sociologija)

u centru pažnje: konkretna komunikacija u stvarnim ljudskim zajednicama

primat govora nad kodom, funkcije nad strukturom, konteksta nad porukom

fluentni govornik: poznaje ne samo gramatiku nego i kulturna pravila upotrebe jezika

govorna zajednica: šira ili uža od "jezika", znanje jezičkog koda + poznavanje pravila govorenja

Komponente govornih činova (po Hajmzu)

1) forma poruke

2) sadržina poruke: tema

3) okruženje: fizičke okolnosti, vreme,mesto

4) scena: psihološko-kulturno okruženje

5) akteri: govornik, slušalac (onaj kojem se obraća/onaj koji čuje)

6) namere-polazišta;

7) namere-ciljevi

8) stil (key; ton, duh, manir) kanal;

10) forme govora

11) norme interakcije

12) norme interpretacije

13) žanrovi

sažeto: S-P-E-A-K-I-N-G

Page 21: Lingvistika ispit

21

Proučavanje jezičke učtivosti

• Braun i Levinson, Učtivost (Penelope Brown, Stephen Levinson, Politeness: Some Universals in Language Use, 1987)

"obraz" (face, E. Gofman), "čuvanje obraza", pojedinac kao svetinja

vrste obraza: "pozitivni" - poštovanje, vrednovanje pojedinca i njegovih potreba

"negativni" - sloboda delanja i odsustvo prinude

→ "pozitivna" i "negativna" učtivost

učitvost uopšte: jezičko delanje (strategija) usmereno na minimizaciju efekata "ugrožavanja obraza"

Jezik i rod

Aspekti odnosa rod-jezik

• "muški" i "ženski" jezik kao različiti

• razlike u načinu upotrebe jezika (govoru)

• seksizam u jeziku

– u imenovanju

– u gramatičkoj strukturi

razlike - uvek statističke, nikad apsolutne i kategorijalne (kao i kod klase!)

"Muški" i "ženski" jezik

• razlike primetne u predmodernim zajednicama

• moguća objašnjenja : naglašena razdvojenost rodnih uloga; pojam "tabua"

• u modernim društvima : žene manje sklone upotrebi psovki i grubog rečnika

Ženska hiperkorektnost

veća sklonost žena ka jezičkom standardu - dosad najpotvrđeniji sociolingvistički nalaz

- razlike često veće nego klasno-slojne

objašnjenja:

• od žena se očekuje veće saobražavanje normama uopšte

Page 22: Lingvistika ispit

22

• nestandardan govor asocira na "nedolično" (naročito seksualno slobodno) ponašanje

• manje nego muškarci izložene dejstvu "kontraprestiža"

• percepcija povezanosti norme (vladajuće kulture) sa ženskim polom - npr. otpor dečaka u školi

• odgovornost prema deci koju socijalizuju (veće životne šanse)

• okrenutost "bračnom tržištu" kao kanalu uzlazne pokretljivosti

• tip posla koji obavljaju - komunikacija izvan uže zajednice (trgovina, turizam)

Robin Lejkof: "Jezik i mesto žene"

Language and woman's place, Robin Lakoff (1975) Prva lingvisticka studija koja na sistematican, analitican i kriticki nacin proucava odnos jezika i roda jeste knjiga Robin Lakoff iz 1975. pol- bioloska konstanta; rod- drustveno utemeljena varijabla- aktivan odnos svake osobe prema svom identitetu. Language and woman's place Postojanja rodne razlike u upotrebi jezika, kada se javlja, koje oblike ta poprima i koje efekte. Svojim načinom govora žene izražavaju i produžavaju svoju potčinjenost; karakteristike govora - znaci nesigurnosti i povlačenja: deminutivi, eufemizmi, ograde, poštapalice, isprazni pridevi, prenaglašavanje, izuzetno učtive forme obraćanja, izbegavanje psovki, hiperkorektna gramatika. Vecina autora u ovoj oblasti istice povezanost podele rada po polu i razlicito vrednovanje doprinosa muskaraca i zena sa dihotomijom na privatno i javno.

• svojim načinom govora žene izražavaju i produžavaju svoju potčinjenost

• karakteristike govora - znaci nesigurnosti i povlačenja: deminutivi, eufemizmi, ograde, poštapalice, isprazni pridevi, prenaglašavanje, izuzetno učtive forme obraćanja, izbegavanje psovki, hiperkorektna gramatika

rezultati empirijskih provera teze - dvosmisleni

Dopunska i alternativna objašnjenja: različiti konverzacioni stilovi

različiti pristupi verbalnoj interakciji: žene sklonije saradnji, muškarci dominaciji;

žene:

- saglašavanje s mišljenjem sagovornika

- pozitivne reakcije podrške i interesovanja

- podsticanje daljeg toka konverzacije, stvaranje ugodne i harmonične atmosfere

- ublažavanje naredbi

Page 23: Lingvistika ispit

23

- izbegavanje verbalnog konflikta

višestruko potvrđen nalaz - muškarci više pričaju (u mešovitim konverzacijama) i češće prekidaju sagovornike, naročito ženske

Različiti stilovi: radovi Debre Tanen

Deborah Tannen, You just don't understand! (prev. Svetovi žene i muškarca), 1990.

muško-ženski razgovori - "međukulturna komunikacija"

žene kroz govor više teže povezanosti, muškarci potvrđivanju statusa; ženski svet - umrežene jedinke, muški svet - hijerarhijski raspoređeni takmaci

posledice: žene sklonije slaganju, slušanju, razmeni intimnih priča, bez hvalisanja; muškarci konfrontaciji, afirmisanju svoga ja i sposobnosti

verbalne navike se stiču u najranijem detinjstvu

Pojam "društvene mreže"

Lesli i Džon Milroj (Lesley and John Milroy)

istraživanja u radničkim kvartovima Belfasta

• zanimaju ih: unutarklasne jezičke razlike

• pripisuju ih : prirodi mreža u kojima pojedinac učestvuje

• pojam mreže - iz antropologije i sociologije

• bitne odlike mreže: gustina i multipleksnost (redundantnost)

• jake veze pogoduju očuvanju varijeteta, slabe jezičkoj inovaciji

Skriveni prestiž

skriveni prestiž, kontraprestiž (covert prestige)

skovao: Vilijam Labov

privlačnost, vrednost nestandardnog varijeteta (vernakulara, sociolekta)

doprinosi njegovom očuvanju uprkos opštoj prestižnosti standarda

najčešće izražava: pripadnost grupi, solidarnost, status u okviru grupe

češće se javlja među muškim govornicima

Page 24: Lingvistika ispit

24

Sociolingvistički metodi

Metodologija u sociolingvistici

• prikupljena empirijska građa – “korpus”

• počeci prikupljanja podataka : dijalektologija; dijalekatski atlasi; “NORM”

• prelazak sa ruralnih na urbane dijalekte – početak prave SL

• značaj tehnologije (audio i vizuelno snimanje; elektronsko pohranjivanje)

• “paradoks posmatrača ” (V. Labov): kako zabeležiti spontani govor, a da na njega ne utičemo?

Osnovni tipovi metoda u SL

• kvalitativni :

utemeljenje u etnografskoj metodologiji i metodologija antropologije; interdisciplinarno. Kvalitativna analiza predstavlja niz metodoloskih postupaka: analiza drustvenih mreza, analize konverzacije i analize diskursa, studije slucaja i etnografije. Kvalitativna istrazivanja su uvek interpretativnog tipa, podrazumevaju opis datog fenomena, tezi da uoci i adekvatno interpretira istrazivani fenomen. U slucaju sociolingvistike to je jezicko ponasanje, njegovi uzroci i posledice u razlicitim drustvenim kontekstima uvek uzimajuci u obzir kulturne modele, stavove i misljenja svojih ispitanika. Istrazivaci u ovoj vrsti istrazivanja teze da razumeju ponasanje svojih subjekata preuzimajuci njihov nacin shvatanja sveta i dogadjaja, verujuci da svako od nas ima priliku da iskustva interpretira na vise nacina u procesu interakcije sa drugima, i da je stvarnost sazdana upravo iz tih znacenja.

etnografija (iz antropologije): posmatranje s učestvovanjem, intervju s informantima

naročito u lingvističkoj antropologiji

snimanje prirodnih konverzacija

ostali društvenonaučni metodi (istorijski, sociološki, politikološki)

• kvantitativni :

• **podrazumeva da se jezicki parametri koreliraju sa socijalnim kako bi se identifikovao socijalni kontekst u kojima se oni pojavljuju. U okviru varijacionisticke kvantitativne sociolingvistike koriste se sledeci oblici rada na terenu:

• brza anonimna anketa ; • liste reci/ citanje odredjenih odlomaka teksta • telefonske ankete ;

Page 25: Lingvistika ispit

25

• sociolingvisticki intervju **

• beleženje; statistika (frekvencije, tabele); ukrštanje

sociolingvistička varijabla: jedinica jezičke strukture sa najmanje 2 realizacije, koja se može meriti i koja varira shodno socijalnim obeležjima govornika i/ili stila

= varijacionistička sociolingvistika

Varijacionistička sociolingvistika

**je metodologija najčešće primenjena na socijalne varijacije (sociolekt, jezički varijetet povezan sa pripadnošću nekoj društveno određenoj grupi najčešće klasi, rodu, rasi, uzrasnoj grupi, potkulturi) Sociolingvistička varijabla je jedinica jezičke strukture sa najmanje 2 realizacije, koja se može meriti i koja varira shodno socijalnim obeležjima govornika i/ili stila. Varijacije nikad nisu kategorijalne, vec uvek probabilisticke. Javlja se u direktnoj korelaciji sa istorijskom lingvistikom. Uspostavljanjem korelacija izmedju jezickih i drustvenih varijacija kako bi iznedrila jedinstvenu teoriju koja bi objasnila sirenje i utvrdjivanje jezickih promena u sistemu.**

• metodologija najčešće primenjena na socijalne varijacije

• sociolekt : jezički varijetet povezan sa pripadnošću nekoj društveno određenoj grupi

najčešće: klasi (sloju),ali i: rodu; rasi; uzrasnoj grupi; potkulturi

• važno : razlike nikad kategorijalne, uvek probabilističke

Vilijam Labov(William Labov, r. 1927)

**koristio brzu anonimnu anketu; sociolingvisticki intervju.Najviše istraživao: socijalnu (klasnu) varijaciju; rasnu varijaciju; jezičku promenu. Najpoznatije delo:The Social Stratification of English in New York City. 3 robne kuće, klasno diferencirane. U tri robne kuce ispitivao izgovor neprevokalskog r (cujno, prestizna forma, necujno, lokalni govor). 264 ispitanika. Istrazivao je i varijacije prema rasi; crnacki jezik nije manjkav; uveo African American Vernacular English, koji je razlicit od americkog standarda ali ima svoje pravilnost. Zalagao se da se prizna kao zasebna varijanta.**

• jedan od osnivača sociolingvistike

• utemeljio varijacionističku paradigmu

• metodi: RAT; sociolingvistički intervju

• najviše istraživao: socijalnu (klasnu) varijaciju; rasnu varijaciju; jezičku promenu

Page 26: Lingvistika ispit

26

najpoznatije delo:The Social Stratification of English in New York City (1966): snimljeni intervjui sa 340 ispitanika

govor Njujorka – “uređena heterogenost”

Labov: Eksperiment u robnoj kući

• RAT (Rapid Anonymous Testing, brzo anonimno testiranje)

• 3 robne kuće, klasno diferencirane

• varijabla : izgovor neprevokalskog “r” (čujno – prestižna forma, nečujno – lokalni govor)

• 264 ispitanika, svaki sa po 4 realizacije varijable (ležerni i kontrolisani stil)

Labov: Martini vinogradi

• cilj : pokazati da se jezička promena može istraživati dok se odvija

• varijabla : centralizacija diftonga /ay/ i /aw/ (right, cow)

• metod : intervjui (69 ispitanika), snimljeni i podvrgnuti spektrografiji

• zaključak : izmenjen (nestandardan) izgovor povezan sa jakim lokalnim identitetom

Labov: Sociolingvistički intervju

• 4 “kontekstualna stila”, raspoređena duž dimenzije formalno-neformalno (odn.: pažnje koja se poklanja govoru)

1) spisak reči (varijanta: minimalni parovi)

2) čitanje odlomaka

3) razgovor sa ispitivačem

4) ležerni (spontani) govor: prepričavanje situacije opasnosti; govor van intervjua (sa trećom osobom, na telefonu, pre i posle intervjua, dečje razbrajalice)

**Labov je osmislio razgovornu mrežu, sa ciljem simuliranja spontanog menjanja teme, što je karakteristično za neformalni razgovor. Unapred utvrđenog redosleda tema nema, i sama interesovanja ispitanika mogu pomoći u kretanju kroz teme. Ovakvom organizacijom mogu se dodatno zabeležiti podaci o samim ispitanicima (uzrast, pol, društvena klasa, etnička pripadnost, itd.), koje istraživači mogu iskoristiti za tumačenje govornog ponašanja ispitanika. Često je intervju izvor kvalitativnih podataka koji može dopuniti kvantitative analize.**

Page 27: Lingvistika ispit

27

Jezičke varijacije prema rasi

• često istraživana tema u SAD

• Labov: crnački engleski nije “manjkav jezik”

• “Ebonics” ili AAVE (African American Vernacular English): iako različit od američkog standarda, pokazuje vlastite pravilnosti; sličan širom zemlje

• različite teorije o poreklu

• zalaganja da se prizna kao zasebna (standardna) varijanta američkog engleskog

Glavne lingvističke teorije:

elementi:

Osnovne teorijske struje

I. Strukturalizam: Sosir

II. Generativizam: Čomski

Strukturalna lingvistika

Predstrukturalizam”

Kazanjska škola (druga polovina XIX v.): Jan Boduen de Kurtene, Mikolaj Kruševski

začeci: - pojma foneme; - razlike jezik pojedinca/kolektiva; - razike sinhronija/dijahronija

Strukturalizam – opšte odlike (po Milki Ivić)

predmet deskriptivne lingvistike je proučavanje jezičke strukture primenom objektivnih kriterijuma

2) precizno razlikovanje hijerarhijskih nivoa (fonološkog, leksičkog, morfološkog, semantičkog, sintaksičkog)

3) teži se jedostavnosti, tačnosti i doslednosti

Strukturalizam - “Ženevska škola”:Ferdinan de Sosir Ferdinand de Saussure (1857-1913) profesor lingvistike u Ženevi

• Kurs opšte lingvistike (Cours de linguistique generale) objavljen 1916. na osnovu beležaka studenata

Page 28: Lingvistika ispit

28

• “otac” strukturalizma – pravca u lingvistici, a potom van nje

Sosir –osnovne ideje:

• jezik je sistem znakova

• znak : označitelj (oznaka) + označeno (označena ideja)

• proizvoljnost znaka : između označitelja i označenog ne postoji prirodna ili neminovna veza

• i označeno i označitelj su čisto relacioni entiteti (određeni odnosom sa drugim elementima sistema)

jezik kao sistem znakova + doktrina o proizvoljnosti znaka = posledice:

• vrednost elemenata-jedinica (na bilo kom nivou jezičke strukture) određena je položajem tih jedinica u sistemu odnosa (strukturi)

• vrednost jedinice ne određuje se pozitivno (svojim sadržajem, onim što “jeste”) već negativno, svojim odnosima s drugim terminima sistema, tj. razlikovanjem od njih:

«Njihova najtačnija karakteristika jeste da su ono što druge nisu».

«U jeziku postoje samo razlike bez pozitivnih termina».

doktrina o proizvoljnosti znaka – posledice:

• jezik nije “nomenklatura” (popis naziva za prethodno postojeće kategorije);

naprotiv, svaki jezik stvara svoje kategorije, artikuliše i organizuje svet na drugi način

• analogije : - šah; - vozni red

** Saussure se pre svega interesovao za to šta je jezik kao predmet naučnog proučavanja: kako ga razumeti i kako mu prilaziti. Da bi svoje ideje o tome što življe i neposrednije ilustrovao, Saussure se poslužio duhovitim poredenjem s igrom šaha.

Za igru šaha uzimaju se figure koje mogu biti izrađane od vrlo različitog materijala. Izbor materijala je proizvoljan. Obavezna je jedino vrednost koja se figurama u igri pridaje. Tako i u jeziku: hoće li reč voda predstavljati imenicu, ili predlog, ili glagol, ili bilo šta drugo, zavisi od značenja koje je vezano u datome jeziku za glasovni sklop voda . Značenje ne biva uslovljeno samim sazvučjem reči, već položajem koji ona, u svojstvu jezičkog znaka, zauzima u okviru celokupnog jezièkog sistema.

Šahovskim figurama rukujemo po odredenim pravilima igre koja treba poštovati. Nedopušteno je menjati u toku igre jednom utvrdenu vrednost figura. Slično stoji sa jezikom. Konkretan spoj

Page 29: Lingvistika ispit

29

glasovne sa značenjskom stranom jezičkog znaka varira od jezika do jezika, što znači da je nastao u igri slučajnosti, proizvoljno. Ali jednom utvrđen - taj se spoj ne može menjati, obavezan je. U tom je smislu, dakle svaki jezički znak s jedne strane proizvoljan, s druge - obavezan.**

• langue/parole : jezik kao sistem /upotreba jezika; predmet lingvistike je samo langue (kolektivno, stabilno, bitno)

**jezik (langue) je svojina kolektiva,a pojedinac ga neposredno ostvaruje govorom (parole). Govorne realizacije odgovaraju u principu normama koje nameće jezik - svojina kolektiva. Pa ipak, sam čin govora daje mogućost za narušavanje aktuelne jezičke norme: pojedinac započne neku promenu, ona se dalje uopštava podražavanjem, dok se konačno ne uvrsti u inventar standardnih jezičkih karakteristika.**

• binarne opozicije ** Poznata Straussova ideja je da čovjekova dubinska mentalna struktura funkcionira na strukturiranju svijeta dijeleći stvarnostna odsječke binarnih opozicija, kao ša su toplo-hladno, noć-dan, muško-žensko, sirovo-pečeno, sunce-mjesec, nebo-zemlja, itd. ,**

• sinhronija (na štetu dijahronije) ** Sinhronija se bavi isključivo jednovremenim prikazom jezika; dijahronija se bavi istorijom jezika i grupa jezika i kakve su se strukturalne promene dogodile.**

• paradigma i sintagma : vrste odnosa među jezičkim elementima

paradigmatski: mogu se međusobno zamenjivati

sintagmatski (Sosir: asocijativni): ređaju se u niz

** Paradigma je niz znakova, poput azbuke, iz kojeg se pravi izbor da bi sef o r m u l i s a l a p o r u k a . S i n t a g m a j e k o m b i n a c i j a i z a b r a n i h z n a k o v a . U j e z i k u , r e č n i k j e paradigma, a rečenice sintagma.U p a r a d i g m i s v e j e d i n i c e m o r a j u i m a ti n e š t o z a j e d n i č k o š t o i h č i n i č l a n o m p a r a d i g m e i m o r a j u s e j a s n o r a z l i k o v a ti o d d r u g i h u p a r a d i g m i , t j . m o r a j u i m a ti distinktivne odlike znaka. Važna odlika sintagme su pravila kako se prave kombinacije Ujeziku to su gramatika, sintaksa, u muzici melodija, itd.**

Strukturalizam – “Praška škola”

“Praški lingvistički serkl” – 1926. (R. Jakobson, N. Trubecki, S. Karcevski, V. Matezijus, B. Havranek, B.Trnka, J. Mukaržovski)

**Њихова заслуга огледа се у томе што су своју пажњу првенствено поклањали истраживању гласовних јединица и њихових дистинктивних обележја.

Page 30: Lingvistika ispit

30

• jezik – sistem izražajnih sredstava namenjen sporazumevanju

• zavisnost jezika od spoljašnjih faktora → funkcionalna stilistika

• razvoj fonologije

“Praška škola” – Nikolaj Trubecki, Roman Jakobson

fonema – osnovna zvučna jedinica koja je relevantna u okviru datog jezičkog sistema: donosi razliku u značenju

** Заснивајући своју теорију о фонеми Трубецки полази од тога да је фонема језички знак и да служи за распознавање значења ријечи и да се не може замјењивати другим језичким знацима без посљедица по значење. У поређењу са гласом који се састоји из комплекса акустичко-артикулационих карактеристика, фонема је минимум тих карактеристика који бива искориштен у процесу споразумијевања (примјер фонеме н у ријечима Ана и Анка).**

(razlika fonetika ↔ fonologija;

kasnije inspirisala razliku etski ↔ emski u antropologiji /formulisao: Kenet Pajk/)

binarne opozicije (dihotomije, parovi suprotnosti)

** уочио је да су у језицима најважније тзв. бинарне опозиције које се манифестују у низу паралелних образовања условљених истим фонолошким критеријима.**

markirano ↔ nemarkirano

** Даље је говорио о принципу опозиције обиљеженог према необиљеженом што је било од изузетног значаја у даљој изградњи идеја у модерној лингвистици.**

Transformativno-generativna gramatika

Noam Čomski (Noam Chomsky, r. 1928)

Sintaksičke strukture (Syntactic Structures, 1957)

** „Принципи и параметри“ које је Чомски проширио у својим предавањима у Пизи 1979., касније је објављено као „Предавања о влади и везивању“ и строго захтева употребу универзалне граматике и граматичких принципа наглашавајући да су језици урођени и непроменљиви, а разлике између већине светских језика могу бити окарактерисане термином „параметар“смештеном у мозгу (такав је „popdrop“ параметар који показује да се нпр. у енглеском увек захтева субјекат, док у шпанском може бити изостављен). У овом погледу, детету су, да научи језик потребна лексичка обележја (речи, граматичке морфеме и идиоми) и да детерминише

Page 31: Lingvistika ispit

31

усвојене системе параметара који могу бити базирани у неколико кључних примера. Брзина којом деца уче језик је невероватно велика, ако имају урођену способност да уче језик.**

najvažniji nivo jezika: sintaksa

osnovni cilj lingvistike: da objasni principe po kojima stvaramo rečenice; kako se proizvode «gramatične» rečenice (one koje jezičko osećanje govornika prepoznaje kao pravilne), uključujući i one koje nikada nismo čuli, dakle nove rečenice (up. “generisanje, generativno”)

• kompetencija / performansa

kompetencija (competence): znanje gramatičnosti (pretežno implicitno) koje poseduje izvorni govornik jezika - važnije

performansa (performance): jezičko ispoljavanje – manje važno

** Перформанса је оно што говорници језика раgе, али компетенција је оно што морају да знају да би то могли да раде. Он је истакао да компетентни говорници морају да познају много више од скупа правила за формирање граматички исправних реченица - морају да знају да употребљавају језик у складу са контекстом; овакву језичку употребу усклађену са комуникативним контекстом назвао је комуникативна компетенција. Док се језичка компетенција односи на граматичка правила, дотле се комуникативна компетенција односи на правила говорења.**

• dubinske / površinske strukture

** Chomsky razlikuje dva apstraktna nivoa jezika: površinsku i dubinsku strukturuPOVRŠINSKA STRUKTURA-direktna apstrakcija odnosa koji se uočavaju uostvarenim rečenicama jednog datog jezika.DUBINSKI NIVO-apstraktniji i „ dublji“ podrazumijeva one odnose koji se ne uočavajuneposredno posmatranjem ostvarenogjezičkog fenomena, već se moraju rekonstruisati naosnovu izvjesnih principa koji postavlja teorija.**

- univerzalistička koncepcija

** јe takođe predložena teoretska tendencija, za koju se smatra da ima perspektivu u sljedećem vijeku, u kojoj se od ljudi očekuje da stvaraju overarching teorije o svemu što pokušava kombinovati nalaze iz različitih disciplina kako bi se objasnili dublji životni procesi.**

- jezik: homogen i od društva nezavisan; varijacije nebitne

Page 32: Lingvistika ispit

32

Teorija o jezičkoj relativnosti

Sapir-Vorfova hipoteza

• Edvard Sapir, američki antropolog

• Edvard Sapir, američki antropolog- prvi postavlja tezu da jezik, kao temelj kulture, strukturiše pogled na svet svojih govornika. Bendžamin Li Vorf-lingvista amater-

• zbirka tekstova Jezik, misao i stvarnost 1956. • -hipoteza o jezickoj relativnosti: strukture pojedinih jezika utiču na pogled na svet ljudi

koji njima govore i na njihovo ponašanje u odnosu prema stvarnosti koja ih okružuje. Govornici različitih jezika žive u različitim “svetovima”; različito opažaju prostor, vreme, materiju, uzročno-posledične veze;“iskustvo” nije isto za sve ljude – oblikuje ga maternji jezik

prvi postavlja tezu da jezik, kao temelj kulture, strukturiše pogled na svet svojih govornika

• Bendžamin Li Vorf (Benjamin Lee Whorf, 1897-1941) lingvista amater proučavao indijanske jezike

zbirka tekstova Jezik, misao i stvarnost 1956. (Language, Thought and Reality, prir. John Carroll)

Nauka i lingvistika- Vorf

Prirodna logika kaze da je govor cesto uzgredan proces koji se trogo odnosi na komunikaciju, a ne na formulaciju ideja. Za govor ili upotrebu jezika pretpostavlja se da samo izrazava ono sto je u sustinskom smislu vec formulisano nelingvisticki. Misljenje prema ovom shvatanju ne zavisi od gramatike vec od zakona logike ili razuma koji se smatraju istim za sve posmatrace. Prirodna logika smatra da su razliciti jezici sustinski paralelni metodi za izrazavanje racionalnosti misljenja-razlikuje zaista samo u beznacajnim detaljima.

Hipoteza o jezičkoj relativnosti

strukture pojedinih jezika utiču na pogled na svet ljudi koji njima govore i na njihovo ponašanje u odnosu prema stvarnosti koja ih okružuje

govornici različitih jezika žive u različitim “svetovima”; različito opažaju prostor, vreme, materiju, uzročno-posledične veze

“iskustvo” nije isto za sve ljude – oblikuje ga maternji jezik

Page 33: Lingvistika ispit

33

Vorf – pristup

• poređenje: jezika hopi i SAE (Standard Average European): različita tretiranja prostora i vremena

• **U jeziku hopija munja, talas, plamen, meteor, kolut dima, kucaj jesu glagoli jer dogadjaji nuzno kratkog trajanja ne mogu biti nista drugo sem glagola. Oblak i oluja su blizu donje granice trajanja za imenice. Kao sto vidimo hopi u stvari vrse klasifikaciju dogadjaja na osnovu tipa trajanja sto je strano nasem nacinu misljenja.

• - Ono sto najvise iznenadjuje jeste otkrice da obuhvatne generalizacije zapadnog sveta, kakve su vreme brzina i materija nisu bitne za konstrukciju jedne dosledne slike univerzuma. Hopi bi se mogao nazvati bezvremenim jezikom, ali mora uvek da pokazuje koji od sledecih tipova validnosti: izvestaj o dogadjaju; ocekivanje dogadjaja; generalizacija ili zakonitost odredjenim dogadjajima. **

• anti-etnocentrizam : svaki jezik je podjednako vredan – SAE i zapadna metafizika koju on izražava nisu superiorni već samo jedni od mogućih

Kritike hipoteze

• jaka verzija, “jezički determinizam”, odbačena; slaba verzija, “jezički relativizam”, još uvek živa i sporna

• najčešća provera: ispitivanje prepoznavanja boja

zamerke Vorfu:

• nestručnost

• paradoks: ako jezici tvore zasebne svetove, kako je on mogao da shvati svet Hopija?

• šta se dešava kad se nauči drugi jezik?

• kako je prevođenje moguće?

• “Velika prevara s eskimskim rečnikom” (Dž. Pulum)

• univerzalistički argument (oslonac na neurološka istraživanja) – urođenost mentalnih sposobnosti (S. Pinker)

• SL kritika : jezik sagledava kao homogen, statičan i individualno-psihološki entitet, umesto u interakciji i raslojenosti

neželjene političke implikacije: podrška “kulturalističkom” rasizmu i segregaciji

Page 34: Lingvistika ispit

34

KRITIKA: nestrucnost; kako je mogao da zna; sta se desava kada drugi nauce jezik; kako je prevodjenje moguce; eskimski recnik?; jezik sagledava kao homogen, statican, nezeljene politicke implikacije.

Jezik i društvena klasa:

dva pristupa

Teorija kodova Bazila Bernstajna

delo: Jezik i društvene klase

(Basil Bernstein, Class, Codes and Control, 1971)

**U svojoj knjizi Jezik i društvene klase, Bazil Bernštajn se bavi pitanjem koliko se nivoi postignuća u školi mogu tumačiti prema razlikama u obrascima jezik, imajući u vidu značaj koji jezik ima kao medij komunikacije i ucenja. Bernštajn razlikuje dva oblika govornog obrasca, koje naziva “razrađenim i ograničenim sistemom znakova.”7 Uopšteno, pripadnici radničke klase upućeni su na upotrebu ograničenog jezičkog koda, dok pripadnici srednje klase koriste oba sistema. Ograničene sisteme znakova karakterišu kratke, gramatički jednostavne i nedovršene rečenice. Ređe se upotebljavaju pridevi i pridevske umetnute rečenice, predlozi i priloške rečenice. Smisao događaja i namera saopštavaju se više gestom, intonacijom i kontekstom u kome se komunikacija odvija. Ograničeni sistemi znakova deluju uglavnom u okvirima partikularističkih značenaja i kao takvi su vezani za određen kontekst. Pošto se toliko toga uzima kao samorazumljivo ovi sistemi svedeni su na upotrebu vezanu za predmete i odnose koji su poznati onima koji komuniciraju. Tako su značenja koja se prenose ovim sistemom znakova dostupna i razumljiva samo određenim društvenim grupama i tako vezana za određeni društveni kontekst. Razrađeni jezički kod eksplicitno izražava mnoga značenja koja se u ograničenom sistemu smatraju samorazumljivima. Ovaj sistem znakova iznosi sve pojedinosti, jasno govori o odnosima i daje objašnjenja. Njegova značenja su univerzalistička, dakle, nisu vezana za određeni kontekst već su svima dostupna. Poreklo govornih obrazaca društvenih klasa Bernštajn objašnjava porodičnim odnosima i praksom vaspitanja. Porodični zivot radničke klase pogoduje razvoju ograničenog jezičkog koda. U radničkoj porodici tačno se zna ko ima kakav položaj. Status je jasno definisan na osnovu pola, starosti i porodičnih odnosa. Ta jasnoća statusa ne zahteva nikakvu rasrpavu i razradu u verbalnoj komunikaciji. Odnosi članova porodice srednje klase manje su kruti i manje jasno definisani a više se temelje na dogovoru i raspravi. Stoga značenje u verbalnoj komunikaciji mora biti vrlo eksplicitno, namere jasno izrečene, pravila kao ishod rasprave a odluke rezultat dogovora. Razlike u govornim obrascima, smatra Bernštajn, mogu delimicno objasniti razlike u obrazovnom uspehu. Formalno obrazovanje događa se u okvirima razrađenog sistama znakova. Bernštajn tvrdi da škola prenosi i razvija univerzalne poretke značenja te je stoga dete iz radničke klase u nepovoljnijem položaju jer je upućeno na ograničeni jezički kod. Ograničeni sistem znakova svojom prirodom smanjuje izglede učenika iz radničke klase da uspešno usvoje neka znanja i veštine koje zahteva obrazovni sistem. Škola, dakle, neguje jezik srednje klase neuvažavajući razlike onih koji dolaze iz sredina zahvaćenih socijanom i kulturnom deprivacijom.**

Page 35: Lingvistika ispit

35

• oslanja se na Sapira i Vorfa ali, uz uvođenje posredovanja putem diferencirane društvene strukture: strukturalne razlike stvaraju različite lingvističke obrasce, tj. kodove

osnovni tipovi koda:

• ograničeni kod

• razrađeni (elaborirani) kod

• osnova razlikovanja: predvidljivost

• različiti kodovi uslovljavaju različito ponašanje i orijentaciju prema svetu

Ograničeni kod

• predvidljivost jezičke strukture i izbora reči (leksike)

• ograničeno izražavanje individualnosti

• odražava tipizirane , tradicionalne društvene uloge

• pojednostavljena struktura iskaza

• slikovitost, toplina, životnost, metaforičnost

• izraz pripadnosti kompaktnoj zajednici i njenoj kulturi (zajednička znanja i značenja)

Razrađeni kod

• manja predvidljivost

• bogatiji izbor reči , složenije rečenice

• ekspliciranje govornikove namere i teme o kojoj se govori

• otvorenije , manje fiksirane društvene uloge

• individuacija važna (npr. učestala upotreba zamenice “ja”) – izražavanje ličnog stava verbalnim putem

• veća formalnost

Partikularno i univerzalno u ograničenom i razrađenom kodu

Značenja:

• ograničeni kod : partikularistička (podrazumevana, neeksplicirana; zavise od konteksta i konkretne situacije; da bi se shvatila, treba neposredno učestvovati u datoj kulturi)

Page 36: Lingvistika ispit

36

• razrađeni kod : univerzalistička (apstrahovana od konkretne situacije, razumljiva i autsajderu)

Modeli:

• ograničeni kod : univerzalistički (svako ga stiče)

• razrađeni kod : partikularistički (uči se formalno, eksplicitno; nije dostupan svima)

Ograničeni i razrađeni kod: veza s klasom

• ograničenim kodom raspolažu svi, razrađenim samo neki

• srednje klase se služe i jednim i drugim, radnička klasa samo ograničenim

• ograničeni kod izražava kulturu (tip kolektiva, tip društvene strukture) radničke klase

• škola zahteva kompetenciju u razrađenom kodu – otud školski neuspeh radničke dece

Pjer Burdije: teorija legitimnog jezika

delo: Šta znači govoriti (1982)

• protiv formalno-lingvističkog izolovanja jezika iz društvenog konteksta

• jezik jeste sredstvo komunikacije , ali isto tako i sredstvo moći i političkog delanja (jezički znakovi: namenjeni sporazumevanju, ali i znakovi bogatstva, i znakovi autoriteta)

• pristup : „ekonomija simboličkih razmena“: prevazići suprotnost ekonomije i kulture

• jezički habitus,jezički kapital,ezičko tržište

• borba za “legitimni jezik” : borba za moć nad simbolima

• različiti (i nejednako raspoređeni) društveni uslovi sticanja kompetencije u “legitimnom jeziku”: pitanje društvenog statusa, a ne jezičko pitanje

Burdije: legitimni jezik i jezičko tržište

• jezičke razlike nisu relativistički nego hijerarhijski raspoređene: neki oblici govora su društveno vredniji, cenjeniji nego drugi

• legitimni jezik – najdominantniji u najslužbenijim komunikativnim situacijama

• pitanje “unifikacije jezičkog tržišta ”: uvek preostaju uži krugovi, “mala tržišta”, gde se ceni neki drugačiji jezik (=gde se “cena” tipova jezika formira na drugačiji način),

– ali, to su samo enklave: opšte pravilo – visoka vrednost legitimnog jezika

Page 37: Lingvistika ispit

37

• “strategije predusretljivosti ”: korišćenje nelegitimnog jezika dozvoljeno samo pripadnicima viših slojeva – nosiocima legitimne kompetencije, radi postizanja efekta solidarnosti; ali, time se hijerarhija ne ukida

• rodne razlike : žene sklonije upotrebi legitimnog jezika, zbog a) postizanja boljeg statusa na “bračnom tržištu”, b) opšteg pritiska ka povinovanju normama

Žargon

Žargon – definicija (R. Bugarski)

Najšire uzev, svaki neformalni, govorni varijetet jezika koji se upotrebljava unutar grupe određene po nekom društvenom kriterijumu – profesiji, socijalnom statusu, starosti, a čiji članovi dele zajedničke interese i način života.

Zargonom se moze nazvati svaki neformalni i pretezno govorni varijetet nekog jezika koji sluzi za identifikaciju i komunikaciju unutar neke drustveno odredjene cije clanove povezuje zajednicki interes ili nacin zivota, a koja uz to moze biti i teritorijalno omedjana. Specificni leksicki i frazeoloski, gramaticki i fonoloski; slabo razumljiv drugim govornicima.

• služi i za unutargrupnu komunikaciju i za identifikaciju članova grupe: dvostruka funkcija – pospešivanje razmena unutar grupe a zatvaranje prema spolja

• razlike se pre svega ispoljavaju u leksici (rečima ), manje u gramatičkoj strukturi

• primarno je sociolekt, ali može biti i teritorijalno određen, a takođe pokazuje karakteristike razlikovanja funkcionalnih stilova

→ učestvuje u sva 3 oblika raslojavanja jezika (socijalnom, funkcionalnom, teritorijalnom)

Žargon – glavna obeležja (po Bugarskom)

pre svega, jezičko stvaralaštvo – spontano, usmeno i anonimno, naročito mlađih generacija

(stvaranje novih reči, prerada postojećih, oživljavanje arhaizama, preuzimanje žargonizama iz drugih jezika...)

• stilska obeležja :

leksička produktivnost i inovacija; gramatička fleksibilnost; semantička ekspresivnost; metaforičnost, asocijativnost; poigravanje zvukom i značenjem

Page 38: Lingvistika ispit

38

najupadljivija razlika između:

• stručnih žargona (administrativni, pravnički, političarski, birokratski... – ako se standardizuju, postaju registri), sklonih krutosti, šablonu; i

• omladinskih i potkulturnih, pa i kriminalnih , koji su skloni jezičkoj inventivnosti i inovaciji

• iz subkulturnih i omladinskih žargona pojedine reči prelaze u “opšti” žargon , a odatle mogu preći u razgovorni, pa čak i standardni jezik

• drugi srodni nazivi : sleng, argo; šatrovački

(na eng. i fr. jargon = stručni žargon)

Glavni načini formiranja žargonizama

žargonizacija postojeće reči

2) (modifikovane) pozajmljenice

3) permutacije slogova ili glasova

4) premetaljke s dodacima

5) skraćivanje 6) inicijali

Page 39: Lingvistika ispit

39

7) slaganje 8) slivanje

9) sufiksi

pidžin (pidgin)

nastao mešanjem dve jezičke osnove, uprošćene gramatike i rečnika; relativno stabilizovan, koristi se za ograničene komunikacijske funkcije (najčešće trgovinu) među govornicima različitih jezika

ili: lingua franca bez izvornih govornika

**Pidžinski jezici /poreklo izraza pada u doba početaka trgovine Britanaca s Dalekim Istokom, a dolazi od "pidgin", kako je zvučalo kad su Kinezi pokušavali izgovoriti englesku reč "business"/ kontaktni jezici nastali za potrebe komunikacija, većinom radi trgovine, između pripadnika različitih jezičnih i etničkih grupa, a temelje se najmanje na dva jezika. Broj ovih jezika je veliki, ali nemaju svi kodne nazive. Po jednom popisu ima ih 83.**

kreol (kreolski)

pidžin koji je postao maternji jezik neke zajednice (primeri: haićanski kreolski, jamajčanski engleski, novogvinejski tok pisin); elaboracija, vraćanje funkcija (naročito: afektivne) koje pidžin nema

** Kreolski jezici su jezici koji su obično nastali u nekoj zajednici čiji pripadnici potiču iz raznih delova sveta i koji ne govore istim jezikom. U želji da komuniciraju, prisiljeni su da se služe jezikom koji nije ni jedan od jezika ni jedne posebne grupe. Rezultat je jezik čija leksika (obično prilično deformisana) uglavnom potiče iz nametnutog jezika osvajača, a sintaksa liči više na leksiku drugih kreolskih jezika nego na leksiku jezika "majke".

Tipičan primer je jezik radnika (ili robova) koji su dovođeni na plantaže na Karibima iz različitih delova sveta, i koji su bili primorani da koriste jezik kolonijalne sile koja ih je tu dovela (engleski, francuski ili španski) kako bi komunicirali među sobom. U početku, komunikacija je tipična mešavina između leksike jezika kolonizatora i sintakse, fonetike i morfologije jezika koje su ti radnici/robovi doneli sa sobom iz svojih postojbina. Kada se ovaj način komunikacije pretvori u maternji jezik nakon promene nekoliko generacija, tada se zove kreolski jezik.**

lingua franca

jezik za komunikaciju među ljudima koji nemaju zajednički maternji jezik

** Lingua franca je jezik koji uvelike prelazi granice zemlje u kojoj se govori.Pojam dolazi od arapskog naziva za sve zapadne Evropljane i krstaše - Franci

Page 40: Lingvistika ispit

40

U antičko je doba lingua franca bio grčki, a u srednjem vijeku na zapadu je tu ulogu imao latinski, a u Bizantu grčki. Latinski je u 16. i 17. stoljeću zamjenio španjolski, dok njega nije potisnuo francuski.

Francuskim se služilo i u diplomatiji, sve dok ga u 20. stoljeću nije potisnuo engleski.

Njemački je bio lingua franca u 19. i dijelu 20. stoljeća. S njim se sporazumijevalo u Europi, Americi i Aziji, recimo u državama kao što su Turska, Rusija i Kazahstan. Bio je jezik fizike, kemije i sociologije. Služio je kao poslovni i politički jezik. Njemački je i danas potreban u filozofiji i teologiji.**