Fran

jinim

sto

pam

a

List Franjevačkoga svjetovnog reda i štovatelja svetog FranjeŠiroki Brijeg, kolovoz 2016. - Godište VI. - Broj 2 (19) Cijena 3 KM

2

44

Franjinim stopama

Naslovna stranica: Anela Korać, akademska slikarica: Brijeg, tehnika - kombinirana (akril-kolaž)

Susret s umjetnicom: Anela Korać

50

38

20

44

40

34

32

26

08

07

List Franjinim stopama je upisan u registar javnih glasila u Ministarstvu prosvjete, znanosti, kulture i športa Županije Zapadnohercegovačke, pod rednim brojem 20., stranica 0020, dana 6. travnja 2011. godine.

U skladu s dekretom pape Urbana VIII. i uredbom II.vat. sabora izjavljuje-mo da ne želimo preteći sud Crkve kome se potpuno podvrgavamo. Riječi „mučenik“, „mučeništvo“, „čudesa“ i slično imaju u ovom listu samo vrijed-nost ljudskog svjedočenja.

List Franjevačkoga svjetovnog reda i štovatelja sv. FranjeBroj 2 (19), godina VI.UTEMELJITELJ I NAKLADNIK: Vijeće mjesnog bratstvaFranjevačkoga svjetovnog reda Široki Brijeg, A. Stepinca 14, Široki BrijegGLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Gojko JelićUREDNIČKO VIJEĆE: Marija Brnadić, Ana-Marija Buntić, Matea Galić, Gojko Jelić, fra Dane Karačić, Mirela Lovrić, Josipa Vukoja, Magdalena Vukoja TEOLOŠKA REDAKTURA: fra Dane KaračićLEKTURA: Mirela LovrićSuradnici iz mjesnih bratstava: Branka Barišić, Milena Boš-njak, Ante Glavaš, Franjo Lovrić, Lucijana Milićević, Gordana ĐopaTISAK: Logotip, Široki Brijeg

Fra Dane Karačić: Uzroče naše radostiFra Antonio Musa: Gospojinski put ka Kristu

Obiteljski dan u Masnoj Luci

Još jedna kap u moru milosti

Uzorni likovi naših trećarica: Iva Alpeza

Trećari ili bećari: Dila milosrđa

04

12

14

23

24

Magdalena Vukoja: Otvaramo Bibliju...

28

ADRESA UREDNIŠTVA: A. Stepinca 14, 88220 Široki BrijegE –mail: franjinimstopama@gmail.comSvoje dobrovoljne priloge za potporu listu Franjinim stopamamožete slati na račun: Franjevački samostan Uznesenja BDM-Podračun Franjevačkoga svjetovnog redaUnicredit Bank d.d. Mostarbr. 3382202257080158

ISSN 2232-8580

42

38

45

54

Pronaći Boga u svakodnevici

Evanđelje u medijima: Sanja Pehar

40

Fra Ivan Landeka ml.: Milosrđe u spisima sv. Franje

Fra Ante Marić: Pogled iz bolesničkog kreveta

Mirela Barbarić: U Bogu sam našla svoj mir

Fra Branimir Musa: Tko je moja MAJKA

Fra Mladen Rozić: Ljubiti Boga iznad svega

Stopama pobijenih: fra Tadija Kožul

32 45

50

Franjinim stopama

Fra Ivan Penavić: Prihvatiti dar poziva ...

Svjedoci govore: s. Dominika Anić

Predstavljamo: OFS Klobuk

11

12

28

46

U ovom broju

Godište VI, broj 2(19)3

čitajmo zajedno jednu kratku priču:Katolički svećenik molio je brevijar vozeći se u vlaku. Iz knjige mu ispade sličica Majke Božje. Dječak koji mu je sjedio nasuprot podigne sličicu s poda. Prije nego što ju je vratio svećeniku radoznalo upita:– Tko je to?Svećenik se nasmiješi i odgovori:– To je moja mama. Na to ga dječak odmjeri i reče: – Ne sličiš joj.A svećenik kaza: – Imaš pravo. Iako se trudim.Potrudimo se biti u ljubavi slični našim majkama, našoj Nebeskoj i našoj zemaljskoj!Ovaj broj lista nastao je u danima kada se mnogi odmaraju. Neki su svoje dane odmora iskoristili kao opravdanje da ne napišu tekst za naš list, dok su drugi, koji su u većini i neka ih Bog nagradi svakim blagoslovom, dane odmora koristili da bi svojim razmišljanjima obogatili vas čitatelje. Dani odmora znaju uistinu biti inspirativni. Tre-ba se svaki dan diviti Božjim djelima. Svaki put kada sjedim na morskoj obali i promatram ne-preglednu morsku pučinu sjetim se one zgode kada Isus hoda po vodi. Je li moguće da možemo hodati po vodi? Bogu je sve moguće. I nama ako u to povjerujemo. Odmor je prigoda da se proči-ta i dobra knjiga. Ovoga puta kao odlična pripre-ma za gospojinski broj našeg lista poslužila mi je knjiga sluge Božjega nadbiskupa Fultona Johna Sheena Sva ljubav svijeta - Marija Majka Božja. Toplo je preporučujem svima jer je autor duboko i jasno približio tajne Marijine poniznosti, preda-nja i najvećeg odgovora u povijesti čovječanstva. Bog je imao veliki plan s Marijom, ima ga i s nama. Vjerujemo da je sve što radi franjevačko svjetovno bratstvo u Božjem planu. Neka nam u tome po-mogne i naš list. Hvala svima koji su doprinijeli da ovaj list iziđe na svjetlo dana. Sve nas koji stvara-mo ovaj list preporučujemo u vaše molitve. Fra Dane, naš duhovni asistent i “duša lista i ši-rokobriješkog bratstva” u poruci nakon pregle-da tekstova zapisa: “Želim vam mir i ustrajnost!“ Nije se ono franjevačko “dobro” slučajno izgubilo. Ustrajnost je velika stvar - u svemu što radimo.Želim vam da ustrajno živite svoj franjevački put uz zagovor naše zaštitnice, Majke Božje i naše majke!

jerujemo da ćete ovaj broj na-šega časopisa čitati već prvih dana Devetnice Velikoj Gospi. Mnogi će je proslaviti na Ši-rokom Brijegu, pod okriljem

Gospe u plavom. Širokobriješke devetnice su jedne od najposjećenijih na ovome našem po-dručju. Zavjet Gospi je jedan od razloga, a mnogi žele u cjelini biti dionici najveće duhovne obno-ve koju ovdašnji fratri pripreme. Naime, svake godine različiti, i to vrsni propovjednici, govore na zadanu temu. Ove godine, u Godini milosrđa, su to duhovna djela milosrđa. Godina milosrđa. Sjećam se da smo u obitelji, svakodnevno, iz dana u dan molili Gospinu kru-nicu. Iznimka bi bile večeri kada bi mladi žurili “van” pa bi se molila krunica Božanskog milosr-đa. Kazali bi: "Kraća je." A onda nam je po Božjoj promisli ove godine darovana Godina milosrđa i preporuka da se, uz sve drugo, moli spomenuta krunica. I krenulo se svakodnevno: u crkvama, u obiteljima,i putem radiopostaja, ali moramo biti iskreni i kazati: Nismo bili ustrajni i ova kratka i “simpatična”, ali moćna krunica, ne moli se tako često. Svaka čast ustrajnima! I u devetnici, uz pobožnost koja ispuni svaki kutak Gospina briga, na žalost bude iznimki koji kvare ljepotu tih dana. Prije svega je to odijevanje nepri-mjereno svetištu. Sjećam se pok. fra Gojka Muse koji nije dopustio jednoj osobi, neprikladno odje-venoj, pristupiti sakramentu ispovijedi. Svakim svojim gestom, razgovorom, pa tako i primjerenim odijevanjem, činimo da crkva i prostor oko crkve budu uistinu svetište, mjesto sabranosti i susreta s Bogom i Majkom Marijom, našom, tako prepoznatljivom Širokobriješkom Gospom. A Brijeg, njegovi mučenici, brojne vapi-juće molitve i zahvale izrečene Majci ne zaslužuju da prljamo svetost ovoga mjesta.Nedavno je fra Mladen Vukšić “vratio kući" majku, koja je došla na krštenje vlastitog djeteta, da se obuče primjereno mjestu i događaju. Svaka čast na dosljednosti i zato spominjem imena ovih osoba. A svi smo pozvani da tako činimo.Propovijedi u Devetnici Velikoj Gospi se pamte i prepričavaju. Propovjednici uz one najljepše bi-blijske priče pronađu i neke poticajne primjere iz života o beskrajnoj majčinoj ljubavi, onoj Nebe-skoj i onoj našoj zemaljskoj. Ovom zgodom pro-

Piše: Gojko Jelić, OFS

Potrudimo se biti u ljubavi slični našim majkama,našoj Neb eskoj i našoj zemaljskoj!

4Franjinim stopama

starozavjet-noj knjizi proroka So-fonije čita-mo: „Kliči od

radosti, Kćeri Sionska, veseli se i raduj iz sveg srca, Kćeri jeruza-lemska.“ Te se riječi odnose na sav Izrael, a budući da je novi Izrael Kristova crkva, taj je poziv upućen svima nama koji smo njezini članovi. Sabor naziva Mariju, Isusovu Majku „slikom Crkve“, pa se ovaj poziv prven-stveno odnosi na Mariju kao uzrok naše radosti. Ona je doni-jela na svijet utjelovljenu Riječ Božju, Isusa Krista, koji je radost spasenja za sav svijet.U današnjem svijetu radost nije tema koja bi bila dominantna i ne vidimo često radosti na licima suvremenih ljudi. Vese-lje – da. To je vanjski izraz da se iskaže raspoloženje. Zaba-va – da. Ona je postala gotovo neizostavna životna potreba:

važno je zabavljati se i zabaviti. Ljeto je na pose-ban način prikladno za zabavu. Dugi i lijepi dani, blage i kratke noći, more i planine sa svim svojim čarima su neodoljivi mamac da se čovjek odmori i zabavi. Nažalost nerijetko se ti odmori i zabave pretvore u sajmove taštine, razvrata, prevelikog uživanja alkohola i droga u kojima se u konačni-ci izgube mogućnosti istinske zabave i odmora. Nije rijedak slučaj da se ljudi vrate s takvih „od-mora“: tjelesno iscrpljeni, duhovno osiromašeni i moralno upropašteni. Jasno je da u takvim si-tuacijama ne susrećemo radost, jer ona je istin-sko nutarnje iskustvo koje prožima cijelo ljudsko biće. Nju susrećemo samo kod ljudi koji svoj život temelje na neprolaznim duhovnim vrijed-nostima. Kršćani bi trebali biti ljudi radosti, oni koji u sebi nose radost spašenih i otkupljenih i koji bi tu radost trebali svjedočiti drugima. Ra-zlog kršćanske radosti je u ovome: Bog se traj-no brine za nas, on nam je poslao Spasitelja, on nam daje sredstva, svete sakramente, da vječ-no spasenje možemo i ostvariti. On nam je dao Mariju, Majku Isusa Krista i Majku Crkve da nas majčinski ljubi, štiti i vodi kao svoju pravu djecu.Istinska radost prožela je srce vjernoga kršćan-skoga puka u Hercegovini kada su njihovi fratri prije 170 godina, nakon sto što im je stoljećima

U z r o č e n a š e r a d o s t i

Piše: fra Dane Karačić, OFM

Tu se stva-ralo, radilo i gradilo ve-lebno duhov-no i školsko središte, od-gajalo nove naraštaje, ali se i stradalo, rušilo i mu-čenički umi-ralo, ali ništa nije moglo r a s k i n u t i majčinski vez naše Gospe i njezine dje-ce. Zato su njezin Brijeg, njezina crkva na njemu i njezin blag-dan Velika Gospa, naša G o s p o j i n a , uzrok naše trajne rado-sti.

Godište VI, broj 2(19)5

bilo onemogućeno imati svoje crkve i sa-mostane, odlučili odijeliti se od Bosne kako bi u Hercegovini podigli, makar i skromne; crkvu i samostan. Dana 16. svibnja 1844. u crkvi sv. Katarine u Kreševu pred oltarom je klečao fra Martin Ćorić Beljo. Okružen dvo-jicom novaka i nekolicinom đaka suznih očiju izrekao je zbogom samostanu u ko-jem provedoše svoje redovničke godine: „Zbogom, drago Kreševo, niti mi više igdar k tebi ni ti k nami!“ Za tri dana bili su na Čerigaju. Tu bijaše fratarska kuća. Tu se pri-vremeno smjestiše. Odatle puca predivan pogled na širokobriješku prodolinu. Fratri-ma, dok su razmišljali o mjestu gdje bi gra-dili budući samostan, zape za oko brijeg s kojeg se svuda uokolo dobro vidi, a i sam je vidljiv sa svih strana – Široki Brijeg.Nakon dvije godine prikupljanja potrebi-tih dozvola, sredstava i materijala došao je dan 23. srpnja 1846. Taj dan, svakako jedan od najznačajnijih u povijesti Hercegovine i njezinih stanovnika, postavljen je temelj-ni kamen crkvi i samostanu na Širokom Brijegu. Uza sva ograničenja i skromnost dimenzija bijaše to radosni trenutak koji je nagovijestio da će kršćanski puk u Her-cegovini nakon gotovo 400 godina imati svoju crkvu, a fratri svoj samostan. Stavi-še ih odmah pod zaštitu Blažene Djevice Marije na nebo uznesene. Kakva radost za siromašni puk u Hercegovini! Ostalo je po-vijest. Teška, turobna, krvava, ali puna vjere i nade. Ni najteže, ni najkrvavije godine te povijesti, u kojima se činilo da sav napor, trud i sva radosna nadanja nestaju u vrtlo-gu mržnje i rata, nisu uspjeli rastaviti našu Gospu od njezina puka, niti vjerni puk od njegove Gospe na Širokom Brijegu. Tu se stvaralo, radilo i gradilo velebno duhovno i školsko središte, odgajalo nove naraštaje, ali se i stradalo, rušilo i mučenički umiralo, ali ništa nije moglo raskinuti majčinski vez naše Gospe i njezine djece. Zato su njezin Brijeg, njezina crkva na njemu i njezin blag-dan Velika Gospa, naša Gospojina, uzrok naše trajne radosti.Uputimo joj, draga braćo i sestre članovi Svjetovnog reda sv. Franje, naše molitve; da nam izmoli kod svoga Sina radost, da se vrati mir i spokoj u naša srca, da nestane svaki strah, da naš duh može klicati od ra-dosti što nam Bog dade nju za Majku i za-štitnicu, trajni uzrok naše radosti.

Župa i samostan Uznesenja Blažene Djevice Marije

Široki Brijeg

P r o g r a m Devetnice i svetkovine

Velike Gospe 2016.Večernji molitveni program Devetnice:18 sati: krunica, priprava za svetu ispovijed, pojedinačna sveta ispovijed19 sati: zavjetne molitve i euharistijsko slavlje

1. DAN, 6. kolovoza - subota„Blago milosrdnima, jer će postići milosrđe!“fra Ivan Landeka ml., župni vikar u Međugorju2. DAN, 7. kolovoza - nedjeljaPrvo duhovno djelo milosrđa: Dvouma savjetovatifra Tomislav Glavnik OFM Con., gvardijan na Sv. Duhu u ZagrebuNa kraju svete miseBlagoslov djece i mladih3. DAN, 8. kolovoza - ponedjeljakDrugo duhovno djelo milosrđa: Neuka poučitifr. Tomislav Kraljević OP, voditelj Hrvatske katoličke misije Paris4. DAN, 9. kolovoza - utorakTreće duhovno djelo milosrđa: Grješnika pokaratifra Damir Pavić, tajnik provincije iz Sarajeva5. DAN, 10. kolovoza - srijedaČetvrto duhovno djelo milosrđa: Žalosna i nevoljna utješitifra Ivan Landeka st., župnik u Posuškom Gracu 6. DAN, 11. kolovoza - četvrtakPeto duhovno djelo milosrđa: Uvredu oprostitifra Josip Vlašić, župnik u Mostaru7. DAN, 12. kolovoza - petakŠesto duhovno djelo milosrđa: Nepravdu strpljivo podnositifra Marin Karačić, župni vikar na Humcu8. DAN,13. kolovoza - subotaSedmo duhovno djelo milosrđa: Za žive i mrtve Boga molitifra Ljubo Kurtović, župnik u Veljacima9. DAN, 14. kolovoza - nedjeljaUočnica Velike Gospe17 satiMolitveni mimohod s kipom Širokobriješke Gospe kroz gradNakon mimohoda mogućnost za svetu ispovijed i osobne molitve19 satizavjetne molitve i euharistijsko slavljeMarija puna milosti fra Ivan Sesar, franjevac iz Rima, generalni definitorVELIKA GOSPA - 15. kolovoza - ponedjeljak od 5 sati sveta ispovijedSvete mise (bez propovijedi) u: 5, 6, 7, 8, i 9 sati Svečana sveta misa u 11 sati fra Miljenko Šteko, franjevac iz Mostara, provincijal

6Franjinim stopama

Teks

t: Fu

lton

J. Sh

een,

Prv

a lju

bav

svije

ta, I

lust

raci

je: Z

voni

mir

Perk

o, s

kice

za

vitr

aje

u cr

kvi

Gos

pe S

njež

ne n

a Ba

rzon

ji

I U prvom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodinnaš Isus Krist treći dan po smrti slavno uskrsnuo od mrtvih. Uskrsna nedjelja nije bila tri dana poslije Preobraženja, nego tri dana po-slije Velikoga Petka. Ljubav se ne smije mjeriti po radostima i užitcima koje daje, nego po sposobnosti da izvuče radost iz žalosti, uskrsnuće iz raspe-ća, život iz smrti. Bez kriza u našem životu neće nikad biti prazna groba. Bez krune od trnja neće nikad biti ni svetačke aureole. "0 smrti, gdje je žalac tvoj? 0 grobe, gdje je tvoja pobjeda?"

II U drugom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je Gospodin naš Isus Krist četrdeset dana poslije svog uskrsnuća uzašao na nebo i sjeo o desnu svoga nebeskog Oca.Sada se u nebu nalazi jedna ljudska narav. A to je obećanje da će jednoga dana tamo biti i naša narav, budemo li Ga slijedili na Njegovu putu. Zahva-ljujući toj ljudskoj naravi On će uvijek imati duboko razumijevanje za nas, štoviše On će „posredovati za nas". Danas mi možemo uzaći k Njemu samo svojim srcem i dušom. A naše će tijelo poći za Njim poslije Sudnjega dana. Do toga časa, s pouzdanjem pristupajmo k Njegovu prijestolju, znajući da "probodene ruke dijele najbogatije milosti". III U trećem slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je naš Gospodin Isus Krist poslao Duha Svetoga nad apostole u prilici ognjenih jezika.Kako je pri Utjelovljenju Sin Božji uzeo na se ljudsko tijelo iz krila Bl. Djevi-ce Marije, koju je osjenio Duh Sveti, tako sada na Duhove uzima On iz krila ljudskoga roda svoje Mistično Tijelo onoga časa kad je Duh Sveti osjenio dvanaestoricu apostola, a "Marija, Majka Isusova, nalazila im se u sredini, postojana u molitvi". Mistično Tijelo Kristovo je Crkva. On je nevidljiva Gla-va. Petar i njegovi nasljednici su vidljiva Glava. Mi ljudi smo udovi, a Duh Sveti je duša. Kako je On nekoć učio, zapovijedao i posvećivao pomoću svoje ljudske naravi, tako sada uči, zapovijeda i posvećuje pomoću drugih ljudskih naravi, koje su sabrane u Njegovu Mističnu Tijelu, tj. u Njegovoj Crkvi. Ne možemo nikad dosta zahvaliti Bogu za to što nas je učinio člano-vima svojega jednoga Stada pod jednim Pastirom.

IV U četvrtom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je bila Blažena Dje-vica Marija, uznesena na nebo.Marija nije bila ruža na kojoj bi Bog bio otpočinuo samo jedan čas. Ona je bila kanal kojim je Bog došao k nama. Marija nije više mogla živjeti bez Sna koji je rodila, niti je San mogao živjeti bez nje, bez njezina tijela i duše. Njezina ljubav prema Bogu nosila ju je uzgor. A Njegova ljubav prema Majci podigla ju je uvis. Naš Gospodin nije mogao zaboraviti kolijevku u kojoj je ležao. U času Blagovijesti anđeo je rekao: "Gospodin je s tobom.“ U času Uznesenja „Marija je s Gospodinom". Njezino je Uznesenje jamstvo da će svima koji se njoj mole, molitve biti uslišane. Sin sjedi s desne Ocu, a Marija s desne Sinu. V U petom slavnom otajstvu razmatrat ćemo kako je bila Blažena Djevica Marija okrunjena kao kraljica neba i zemlje.Otkada je Marija Kraljica neba, naš Gospodin opet po njoj dolazi k nama, prepuštajući da Njegov život i Njegove Milosti prolaze kroz njezine ruke, kao Posrednice svih milosti. Po njoj je On došao u Betlehem, k nama. Po njoj mi idemo k Njemu. Po njoj On opet dolazi k nama.

Godište VI, broj 2(19)7

Piše: fra Antonio Musa, OFM

Brijeg je uisti-nu neiscrpljivi izvor naših po-vrataka Ocu. I onda kada pomislimo da smo rekli svo-je, da više ne možemo ništa učiniti, Brijeg usadi u nas neko sjeme ne-mira koje želi uroditi mirom. Kako bi dra-gocjeno bilo kada bismo ponovno osje-tili poziv kojim nas Brijeg i da-lje neprestano poziva.

foto KRUNO

žemo. Ništa nas nije moglo otrgnuti od zagrljaja kojim nas je Brijeg grlio. I danas, gotovo uvijek kada se uputim prema Brijegu čuvam u sebi onu tajnovitu slutnju da će me Brijeg iznenaditi. I opet me uvijek iznova iznenadi iznenađenje. Brijeg mi je otkrio zavojite staze života, ali lje-pota je u tome što on to i dalje nastavlja činiti. Ne mogu ostati nijem na glas djetinjstva svoga duha. Pogled Majke u Plavom uvijek me iznova učini djetetom. Slabim i ranjivim, a odlučnim i jakim. Tolike sam jame pronašao, oko tolikih se igrao cijeloga djetinjstva, ali samo mi je jedna jama progovorila suzama i krvlju, snagom i pre-danjem. I nije to tek uobičajeno nizanje uvijek istih motiva, nego snaga vjere i izraz najdubljeg identiteta koji progovara iz mene, iz nas. Brijeg je uistinu neiscrpljivi izvor naših povra-taka Ocu. I onda kada pomislimo da smo rekli svoje, da više ne možemo ništa učiniti, Brijeg usadi u nas neko sjeme nemira koje želi urodi-ti mirom. Kako bi dragocjeno bilo kada bismo ponovno osjetili poziv kojim nas Brijeg i dalje neprestano poziva. Poziv da svoje poglede usmjerimo prema gore, da svojim čežnjama darujemo snagu vječnosti, svojim snivanjima radost života, svagdanjemu kruhu mir i smiraj. I da nađemo onaj sveti prkos pa prozborimo snagom vjere poput naših otaca koji su stvara-li naš Brijeg, dok je Brijeg odgajao njih. Zato su nam potrebni oni osobiti Susreti, kada će nam srce zaigrati smislom, a usta zanijemjeti jer smo puno i previše govorili. Gospojina koja je pred nama želi biti vrijeme našeg Susreta u kojem će nam Majka progovoriti o svome Sinu, uzeti nas za ruku i odvesti nas k njemu. To je ono što Gospojina želi biti, to je ono što je Brijeg uvi-jek bio. Put prema Isusu. Uputimo se u vjeri ovim gospojinskim putem.Blagoslovljena nam naša Devetnica!

ikada se neću prestati čuditi tom otajstvu sakrivenom du-boko u čovjeku

kada u Susretima posebne vrste srce zaigra tako osobitom rado-šću, a usta zašute jer su svjesna da ne umiju ništa potrebnoga kazati. Ćutim da se u takvim Su-sretima krije tajna života i otkri-va Mudrost Vječna. Ti su Susreti uistinu povlašteno vrijeme za svakoga tko u njima pronalazi snagu i ideju, smisao i radost. Sjećam se tolikih koraka, neri-jetko umornih i žuljavih, koji su me vodili na Brijeg. Još mi neg-dje u srcu odzvanja molitva kru-nice, dok smo preko Dubrave i Zavoznika kročili prema Brijegu. Devet dana zaredom. Svaki dan. Vuklo nas je nešto na Brijeg. Nismo znali objasniti što. Tek kasnije smo shvatili da to nije bilo nešto, nego Netko. A Brijeg je mamio. Ljepotom i bistrinom. Ništa kao Brijeg. Zavijen u kroš-nje visokih stabala progovarao je proročki našim mladim duša-ma. Osjećali smo i spoznavali u Brijegu da ima smisla svaki na-por koji smo uložili i koji ćemo uložiti u danima što slijede. Brijeg je davao mir našim kora-cima, pouzdanje našim sniva-njima, ljubav našim čežnjama. Budio je u nama uspavani ideal i izvlačio iz nas najbolje što mo-

Gospojinski put k a K r i s t u

8Franjinim stopama

ko je Blažena Djevica Mari-ja? Vjerujem da bi mnogi znali odgo-

vor na ovo pitanje, ali nama se još jedanput nameće upit tko je ova žena u povijesti spasenja i u našem životu. Riječ Marija u ara-mejskom znači „gospođa“, „kra-ljevina...“ Biblija je puna imena Marija. Mojsijeva sestra se zvala Marija, Marija je bila sestra Marti-na kod kojih je Isus svraćao, Mari-ja Magdalena…Sveti Ivan spominje Mariju u Kani Galilejskoj i pod križem. Luka je smatra normalnom Židovkom koja se pokoravala Zakonu.Sva četiri Evanđelja nazivaju je majkom Božjeg Sina, a činje-nicu Marijina djevičanstva pri Isusovu začeću potvrđuju Ma-tej, Luka i Ivan. Nakon rođenja Marija, kao i svaka druga maj-ka, preuzima zadaću odgoja Božjeg Sina. Začeće i rođenje Isusovo pratit će uvijek ona rečenica: „Kako će to biti kad ja muža ne poznajem.“ Ona preuzi-ma zadaću Isusovu kad joj Šimun najavljuje da će On umrijeti za spasenje. Marija ostaje majkom i kad Isus ulazi u odraslu dob. Ona stoji uz Isusa u trenucima rastan-ka (Mt), ali će s križa, u dostojan-stvu i ljubavi kazati: “Ženo…“Marija nije nadnaravno biće koje je pošteđeno dvojbi, sum-nji, pitanja… Naprotiv, kao i svaki drugi čovjek Marija je pro-življavala svu muku iznenadnog Božjeg zahvata. Kad se kaže da je pohranjivala sve u svoje srce onda se misli i na sva pitanja koja su joj ostala bez odgovora. Objava Mariji - Isus već od navi-ještanja stoji pred Marijom kao

i predmet brige i vjere, a ta vjera je prosvijetljena porukama iz Starog zavjeta. Dijete će se zvati: „Isus, bit će sin Svevišnjega, Kralja Izraela…“ Ovdje Marija mora prepoznati prednost vjere pred ljud-skim materinstvom. Koliko god bilo teško Marija „gubi“ Isusa kao dijete, a dobiva Sina Otkupitelja. Luka je zabilježio u Evanđelju Marijine reakci-je: njezinu smetenost, njezinu začuđenost pred Šimunovim proroštvom, ona razmišlja o poruci…Sve je ovo proživjela kao stvorenje Božje, a milost spasenja došla je kao dar Njezina Sina. U Njoj vidimo misterij Crkve. Kao što je Marija patila, tražila Isusa, tako i Crkva okupljena u zajednicu razmišlja i traži Isusa. Bez obzira što ljudi mislili, činili ili govorili Crkva će biti i ostati čuvarica istine, znajući da je vodi Isus, a Marija je pomoćnica na tom putu.

Ona koja daje život ona daje i ljubav

Dakle, Marija kao dobra majka svog Sina ostaje i naša majka u povijesti spasenja koje je došlo po Mariji.Ona daje život, a to znači da zauzima posebno mjesto u našem životu. Ona koja daje život ona daje i ljubav. Ljubav treba uzvratiti.Dajući svojoj ženi ime „Eva“ Adam označuje nje-zin poziv - „majka svim živima“ /Post/. Saraja lu-kavstom, Lotove kćeri rodoskrvnućem, ali je kod svih prisutna želja za djecom. „Muško sam čedo stekla pomoću Jahve“ (Post 4, 1) radost i veselje proživljava žena koja je rodila.Ne samo Marija nego, vjerujem, svaka majka do-življava radost majčinstva. Onog trenutka kada se prekidaju veze s roditeljem, siguran sam da se doživljava takav psihički i fizički preokret u tije-lu majke da pripada svijetu nevjerojatnog. Čak se u prirodi mogu pronaći događaji koji opisuju šokantne trenutke rastanka majke i dijeteta koji podsjećaju na trenutke tragedije.Nije rijetkost da majka koja je dojila dijete osta-ne bez mlijeka u grudima istog trenutka kad joj liječnik kaže da prestane dojiti svoje dijete. Te duboke veze majke i djeteta ne mogu se izreći.Ovdje ulazimo u svijet odnosno majka - dijete i na refleksiju naših vremena.Dijete koje nije voljeno čitav život će nositi tra-ume. Dokazano je da će dijete koje nije željeno,

T k o j e m o j a M A J K A

Piše: fra BranimirMusa, OFM

O Gospi go-voriti časno je, o majci z e m a l j s k o j slatko je. Bog je lju-bav, majka je ljubav. T r e b a m o Boga, treba-mo majku.

Godište VI, broj 2(19)9

ili mu je majka imala problema u trudnoći, čitav život patiti za širinom i nekim novim obzorima.Marija je uvijek bila uz Svog Sina: u Betlehemu, u Nazaretu, u Kani Galilejskoj, pod križem... Pa kao što je Marija pratila Isusa, siguran sam da i naša zemaljska majka prati svoju djecu nesebičnom ljubavlju, ma gdje bili. Sv. Anselmo je rekao da je Marija postala Majkom Božjom radi grešnika, ne radi pravednika. Sv. Efrem je naziva zaštitnicom i odvjetnicom osuđe-nih, a sv. Augustin kaže da ona bez svih svetaca i njihove pomoći može učiniti više.

Zašto se udaljujemo od majke i Majke

Kao ljudi, željni ljubavi i zaštite, obraćamo se Gos-pi. Tako pričaju da je jedna svetica došla k Isusu da je za nešto usliša i da joj pomogne. Isus joj je rekao: „Ne mogu ti to učiniti.“ Svetica se okrenula prema Njemu s riječima: „Nema problema. Idem k Tvojoj majci pa ćeš morati učiniti.“Vršenje ljubavi prema bližnjemu, vršenje je ljuba-

„Nikada nisam vidio Gospu staru. Nikada nisam vidio njezin kip da Gospa drži štap. Uvijek mi je mlada. Gledam ovu našu širo-kobriješku 50 godina i uvijek je lijepa. Nije se promijenila. Mije-njali su se svećenici, prijatelji su dolazili i odlazili, posjetitelji sli-kali, snimali i slagali uspomene. Stari dub se sušio i pomlađivao, kršteni rasli i narasli, mladi se pred kipom ženili i udavali, mrtvi-ma zadušnice slavili, Gospa maturante ispraćala, prvopričesni-ke i krizmanike primala, suza se naših nagledala i nitko me nije pitao kako sam nego ona, naslušala se propovijedi i nagledala propovjednika, najvjernija dobra majka Širokobriješka Gospa. Ne idi od nje. Čitav Brijeg neka joj bude prijestoljem. Majko moja, posrednice moja, zagovaraj me pred Sinom, čuvaj mene i sve moje jer sve je Tvoje. Hrvati su te htjeli za posrednicu i za-govornicu, pa nas čuvaj da ne izgine baština naša.“

(Iz propovijedi u Devetnici Velikoj Gospi 2012.)

vi prema Bogu. Marija je prisutna u našem jer je ljubila Boga. Tko ljubi Boga, ljubi i čovjeka.Danas postavljamo na tisuće pitanja zašto se udaljujemo od majke i Majke: one ze-maljske i nebeske.Kao što je Isus nosio brazgotine, rane i mo-drice na svom tijelu poslije uskrsnuća, tako i Marija nosi tisuće rana svoje djece. Iskustvo mi govori da je preduboka rana majke mog naroda. Nezahvalnost, hladnoća, ignorancija, gruba riječ, psovka, udarac, mržnja, šutnja- sve je to naša svakodnevica.Poznajem na stotine majki kojima život nije lijep.

Na rubu su brige svoje djece, pa čak im vlastita djeca postaju neprijatelji. Ali znam i onih koji su zahvalni svojoj majci u životu i grobu. Kao što neki Gospin kip kite ružama, drugi mo-litvama prate njezin život, tako neki svojom ljubavlju prate život svoje majke. Ne možemo gledati život crno-bijelo, tako ne možemo ka-zati da je sve loše.O Gospi govoriti časno je, o majci zemaljskoj slatko je. Bog je ljubav, majka je ljubav. Trebamo Boga, trebamo majku.Oni koji vole Gospu i majku napisali su ovo, a ja ih citiram:

„Ženo, o kojoj je i sam Bog sanjaoPrije nego li je svijet stvorio!

Ženo od koje sam ja rođen Uz cijenu boli i muka pod Križem!

Ženo, koja makar i nisi bila svećenik,Ipak si na kalvarijskom brežuljku mogla šaptati:

„Ovo je Tijelo moje“ ,“Ovo je Krv moja“ Jer Onome koji te je spasio, dala si ti ljudski život!Ženo, koja vodiš moje pero,Što tako tetura nad riječimaKad govori o Riječi!Ženo, koja u ovoj dolini suza Naviještaš nebesko plavetnilo nade!

Daj, primi suhe grozdove mojih razmišljanja,Primi ih od siromašna pisca, koji nema vina,I moću svojeg Sina, poput čuda u Kani,Novo načini čudo i spasi nečiju dušu -Ne zaboravivši ni moju vlastitu.“

10Franjinim stopama

Široki Brijeg: Mlada misa fra Ivana Penavića

nedjelju, 3. srpnja 2016., u crkvi na Širokom Bri-jegu svoju

mladu misu proslavio je fra Ivan Penavić. U euharistijskom slavlju uz mladomisnika konce-lebrirala su 40-orica svećenika, među kojima i zamjenik provin-cijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivan Ševo, župnik fra Stipe Biško, gvardijan fra To-mislav Puljić te propovjednik fra Željko Barbarić, koji sada djeluje u našoj kustodiji u SAD-u.Euharistijsko slavlje započelo je ulaznom procesijom na kraju koje je mladomisnik dobio ro-diteljski blagoslov. Fra Željko je u homiliji istaknuo:„Ti si, Ivane, Božje dijete. Ti si, Ivane, fratar, sin svetog Franje. Ti si, Ivane, Kristov svećenik. Nemoj nikad prestati vjerova-ti u Božji nacrt, Božji plan, za sebe, bez obzira na vanjske okolnosti. Nismo sigurni što

U ovoj Godini milosrđa učimo se biti braća,manja braća ljudima kojima smo poslani

nam nosi ni današnji dan, a ka-moli sutrašnji niti imamo pot-punu kontrolu nad svim u sebi i oko sebe. Moramo se dati Bogu da nas vodi. Osluškivati Njego-vu volju i vršiti Njegovu volju. Kad se udaljimo od Boga, za-boravimo moliti od silnog rada (pastoralnog, intelektualnog, fizičkog, pomaganja ljudima, brige oko siromaha, druženja s prijateljima, obitelji), zaboravi-mo što smo i tko smo u prvom redu i zaboravimo osluškivati Božju volju. Ponekad će ti reći da si ti Božji čovjek. Opravdati to je izazov. Donositi Boga lju-dima. Svjedočiti ljudima da Bog postoji i da si ga ti upoznao. Go-voriti drugima o Bogu. Što ćeš im reći, ako ni sam nisi siguran u što vjeruješ, u koga vjeru-ješ… Što ili koga ćeš im donosi-ti ako svedeš svoj duhovni život na nabrajanje raznih pobožnih formula u koje ni sam nisi nešto previše uvjeren? … A vas dragi vjernici molim

za molitvu. Znam da to činite. Ovo je prije podsjetnik nama da znamo da se molite za nas, da nismo sami, da smo uzeti od vas i poslani k vama i postav-ljeni za vas. Molite za sadaš-nje svoje fratre i časne sestre, svećenike, molite i za buduća duhovna zvanja. Da znamo ho-diti s Bogom pa da Boga vama donosimo. Inače ćemo donositi same sebe, a to je sve prolazno i propadljivo. Toliko je prilike za izgubiti se, izgubiti vjeru, međusobno povjerenje. U ovoj Godini milosrđa učimo se biti braća, manja braća ljudima ko-jima smo poslani. Učimo se do-nositi milosrđe, dobro i mir lju-dima. A vi molite da ustrajemo na tom ne baš tako jednostav-nom putu. Molite i za ovu mla-dost između nas koja razmišlja kojim putem krenuti, a kojima ni mi sami često nismo najbolji uzor. Neka vas to ne obeshrabri. Jedan ili tisuću onih koji su pali i iznevjerili Boga stoje nasuprot

Foto JOSA

Godište VI, broj 2(19)11

B l a g o s l o v z a našu Hercegovinu

Mostar: Prezbitersko ređenje

Na svetkovinu svetih Petra i Pavla, pod svečanom svetom misom u kate-

dralnoj crkvi u Mostaru biskup mons. Ratko Perić zaredio je za svećenike: fra Ivana Penavića iz Širokog Brijega i don Iliju Petko-vića iz Studenaca.Uz biskupa sv. misu suslavili su: provincijal fra Miljenko Šte-ko, generalni vikar don Želj-ko Majić, župnici rodnih župa novoređenika i oko šezdeset svećenika. Katedrala je bila is-punjena rodbinom i vjernicima koji su prisustvom i molitvom podržali novoređenike.

jednome koji je uzdignut za uzor i spas svih. Pročitao sam neki dan kako je jedan momak zamolio svog oca da pozove njegove prijatelje na vjenčanje. 200-300 tih prijatelja pozvao njegov otac. Kad je došlo vjenčanje, njih 15 tamo. Sin se i naljutio, dođe svom starom i pita je li pozvao njegove prijatelje i kako to da ih je samo malo došlo? Kaže njegov otac: Kad sam ih zvao, govorio sam: Moj sin treba tvoju pomoć. Dođi! Ovi što su došli – to su tvoji prijatelji. Mi smo pozvani. Danas slavimo tvoj odgovor. Pravi odgovor će trajati, ne jedan dan, ne danas, ne na dan ređenja. Svaki dan. A odgovor je, zapravo, pita-nje, ono Franjino pitanje: Gospodine, što želiš da učinim?”Na kraju sv. mise su fra Ivan Ševo i fra Tomislav svojim riječima izra-zili čestitke mladomisniku. Fra Ivan je u svome kratkome govoru izrekao nekoliko misli o svome mladomisničkom geslu: Izvezi na pučinu: “Izvezi na pučinu, zov je koji čovjeka trga iz sigurnosti obi-teljskog doma i baca ga na divlje more života koje mu omogućuje ostvarenje davno odsanjana sna.”U riječima zahvale fra Ivan je najprije svoju zahvalu uputio; “Tvorcu svemira, onome koji me od iskona htio”, te svojoj obitelji, rodbini, odgojiteljima, braći redovnicima i svećenicima s kojima je dijelio dane školovanja te svima koji su dali svoj veliki doprinos da ova-svečanost bude uistinu dostojanstvena. Fra Ivan i don Ilija Petković udijelili su na kraju sv. mise svima na-zočnima mladomisnički blagoslov.Liturgijsko slavlje su asistencijom uljepšali bogoslovi pod vod-stvom fra Joze Hrkaća, a pjevanjem klapa ‘Sv. Juraj’.Našem mladomisniku fra Ivanu čestitamo i želimo mu radost, mir i ustrajnost!

Nakon ređenja, a pri kraju sv. mise provincijal fra Miljenko Šteko se toplim i biranim rije-čima obratio novoređenicima, njihovim roditeljima, biskupu i vjernom puku. Naglasio je kako smo zaista darovani duhovnim zvanjima i kako je to ljetni bla-goslov za našu Hercegovinu.

12Franjinim stopama

„Obnovi u njihovim srcima Duha svetosti da vjerno vrše službu koju od tebe, Bože, prima-ju…“

arovano vrijeme u okviru kojeg se čovjek ostva-ruje, razmišlja,

djeluje, komunicira s drugi-ma, sa samim sobom, snuje, planira, stari… u ustaljenu se govoru naziva životom. Životu kušamo dati sve od sebe i iz života istovremeno izvući svu njegovu sočnost, sva blaga i sav potencijal koji on čovjeku može pružiti. U tom smislu, ši-rok raspon životnih čovjekovih zanimanja, zvanja i poziva biva raspoređen s obzirom na razli-čite profile osobnosti pojedinih ljudi, njihove sfere interesa, lje-stvice vrjednota; s obzirom na načine kojima pokušavaju dati odgovor na pitanje smislenosti života. Iz ovoga je već indika-tivno da ne postoji zaokružena definicija smisla života i vjero-jatno postoji onoliko smislova koliko postoji i ljudi i svatko od nas napose daje neki segment smislenosti cjelini svog življe-nja. S ovakvim pretpostavkama vjerujem da nije teško shvatiti kako jedno od najteže odgovo-rivih pitanja uopće jest pitanje o povijesti poziva koji nosi kvali-fikaciju „životnoga“. Osim što bi bilo donekle banalno, pokušati u nekoliko tekstualnih redaka

dati odgovor na pitanje o pozivu koji je, usto što je cjeloživotan, k tomu i „duhovan“ (u ovom se sluča-ju duhovnost shvaća kao zbilju koja je neotkidivi dio integralnosti osobe Isusa Krista, a ne kao neki divergentni smjer u suvremenoj šumi „duhovno-sti“ koje obitavaju u sklopu onoga što nazivamo Crkvom), značilo bi podvrgavati analizi ono što je po sebi analizi nepodvrgljivo.

Dakle, govor o povijesti duhovnog pozi-va, bio on redovnički ili svećenički, iz-miče svim našim pokušajima da damo

održivu prosudbu o njoj. Budući da nijemi sto-jimo pred činjenicom nečega što ne uspijevamo racionalizirati, uporno posežemo za slikama koje su, unatoč svemu, ipak manjkave i ne uspijeva-ju u potpunosti verbalno, grafički ili gestualno predočiti ono što ih kudikamo nadilazi i što ne dozvoljava skopčati se u bilo kakav slikovni opis. Svećenički poziv zov je na podsvješćivanje svega onog u što je uvučen svaki krštenik sakramen-tom krsta, i to tako da i sam bude dionikom onog u čemu je Bog na djelu: da po njemu Krist djeluje u svojoj Crkvi. Snaga tog otajstva je nedokučiva. Zato je taj poziv neopisiv i zato on nadmašuje

Svećenikov život prven-stveno po-čiva na dva stupa: na Svetom pi-smu i euha-ristiji. Oni su baza na koju se naslanja i sakramental-no pomire-nje i molitva i društveno djelovanje. I meni je sa-mom više od svega drugog eu-haristija kao središte kr-šćanskog ži-vota otvorila put u zbilju dara sveće-ničkog po-ziva. Jer kr-šćani žive od euharistije.

P r i h v a t i t i d a r p o z i v a u k o j e m K r i s t i p o m o j i m u s n a m a i r u k a m a b i v a ž i vi n a z o č a n s v o j o j C r k v i jest život vrijedan življenja

Piše: fra Ivan Penavić, OFM

Foto

JOSA

Cjelov života je za pjesnika kao majčin. Vrijedan i nezaboravan.

Za nj se daje život. Isplati ga se čekati, pasti na koljena. Ostati

tako i nigdje ne poželjeti. S njim se u molitvu stopiti, s njim

postati pjesma. fra Ante Marić

fra Mladen Rozić

Cje lov ž ivota

fra

Mla

den

Rozi

ćCj

elov

živ

ota

matica hrvatska

Fra Mladen Rozić je rođen 6. travnja

1957. u Ljutom Docu kod Širokog Brije-

ga. Godine 1983. stupio je u novicijat

Hercegovačke franjevačke provincije.

Studij � lozo� je i teologije je završio u

Sarajevu i Zagrebu, gdje je diplomirao

1991. na Filozofsko-teološkom institutu

Družbe Isusove. Kao svećenik djelovao

je u Ljubuškom-Humac, Širokom Brije-

gu, zatim u New Yorku, Čerinu, Tomi-

slavgradu i sada u Bukovici. Do sada

je objavio dvije zbirke pjesama: Put iz

sna, Tomislavgrad, OMH Tomislavgrad,

2014. i Dodir neba, Široki Brijeg, OMH

Široki Brijeg, 2015.

Pjesnik je odlučan u tome da zaroni u Božju blizinu, u njegovu

nazočnost, a onda slijedi iz tog poziv i poticaj da se ta blizina s

Bogom drugima priopći. don Ilija Drmić

Godište VI, broj 2(19)13

sve pokušaje usporedbe s bilo čim. Razumljiv je jedino iz vlasti-te etimologije: iz onoga što stoji u korijenu riječi „svećenik“, a to je pojam „svetosti“ kao Božje vlasti-tosti. U obredu slavlja sakramen-ta Svetog reda, nakon što biskup i ostali nazočni svećenici polože ruke na ređenike, biskup moli ispruženih ruku posvetnu moli-tvu koja u sebi ima ovaj molbeni imperativ: „Obnovi u njihovim srcima Duha svetosti da vjerno vrše službu koju od tebe, Bože, primaju…“ Duh svetosti temeljni je pojam iz kojeg se jedino isprav-no može shvatiti uzvišenost dara svećeničkog poziva. Svećenikova duhovnost i svetost onog koji je po službi osposobljen da „ope-rira“ svetim može napredovati samo u svakodnevnu tješnjem sjedinjavanju s Kristom, što smo svi baš tako javno obećali pred sam čin svećeničkog ređenja. Duboko sam uvjeren da nema mnoštvo putova u svakodnev-nom življenju koji bi mogli iz dana u dan svećenika dublje uvoditi u otajstvo Isusa Krista. Svećenikov život prvenstveno počiva na dva stupa: na Svetom pismu i euha-ristiji. Oni su baza na koju se na-slanja i sakramentalno pomirenje i molitva i društveno djelovanje. I meni je samom više od svega drugog euharistija, kao središte kršćanskog života, otvorila put u zbilju dara svećeničkog poziva. Jer kršćani žive od euharistije. Snaga te sakramentalne milo-sti omogućuje im da budu začin svijetu. Sukus svećeništva, ono u čemu se iscrpljuje svećenički po-ziv jest sakramentalni život Crkve. Bez sakramenata je Crkva mrtva. U njima ona živi. Sakramenti su riznica života Crkve. Biti poslu-žitelj tih otajstava, prihvatiti dar poziva u kojem Krist i po mojim usnama i rukama biva živ i nazo-čan svojoj Crkvi jest život vrije-dan življenja. Gospodine, hvala Ti na daru svećeništva!

U nakladi Ogranka Ma-tice hrvatske u Ši-rokom Brijegu izišla

je treća zbirka pjesama fra Mladena Rozića.“Cjelov života je za pjesnika kao majčin. Vrijedan i neza-

U nedjelju, 10. srpnja 2016., pod večernjom svetom mi-som u novoj crkvi na Humcu osmorica novaka: fra Franjo Ćorić, župa Čitluk, fra Nikola Drljepan, župa Čapljina, fra

Josip Duvnjak, župa Šuica, fra Ivan Hrkać, župa Široki Brijeg, fra Daniel Majstorović, župa Drinovci, fra Josip Malić, župa Kongo-ra, fra Franjo Markić, župa Kočerin i fra Ivan Slišković, župa Široki Brijeg položili su svoje prve privremene zavjete na godinu dana u Redu manje braće.Završivši uspješno godinu novicijata u samostanu na Humcu te kušajući franjevački način života pred nazočnom braćom i pu-kom položili su zavjete čistoće, poslušnosti i siromaštva u ruke našega provincijala fra Miljenka Šteke.

Humac: Prvi privremeni zavjeti na godinu dana u Redu manje braće

Zavjeti čistoće, poslušnosti i siromaštva

“Cjelov života” - treća zbirka pjesama fra Mladena Rozića

boravan. Za nj se daje život. Isplati ga se čekati, pasti na ko-ljena. S njim se u molitvu stopi-ti, s njim postati pjesma.”Ovim riječima fra Ante Marić opisuje najnovije fra Mladeno-ve pjesme. A fra Mladen “stoji uz sve one koji traže lice Gos-podnje” i “kleči pred Raspetim u Sv. Damjanu i čuje glas: “Idi, popravi moju kuću.” Fra Mla-den je popravlja darujući lije-pu riječ, ljepotu i mir. U molitvi je moguće prepo-znati i čovjeka i Boga. Fra Mla-denova molitva je pjesma i slava Bogu.

14Franjinim stopama

svojim spisima sv. Franjo Asiš-ki više puta govori o milosrđu.Budući da smo u Svetoj godi-ni milosrđa, osvrnut ćemo se na jedan od njegovih spisa iz

kojega možemo barem donekle iščitati njegovo iskustvo Božjega milosrđa. Riječ je o Franjinu, gledajući kronološki, posljednjem spisu koji je poznat pod nazivom Oporuka (Testamentum). Sastoji se od dva glavna dijela. U prvom poku-šava sažeti najvažnije trenutke svoga života, a u drugom dijelu daje nekoliko važnih uputa svojoj subraći. U ovom promišljanju osvrnut ćemo se posebno na prvi dio gdje Franjo, osvrćući se na proces svoga „obraćenja“, govori o milosrđu. Čitajući tekst spomenutoga spisa može se vi-djeti kako je iskustvo Božjega milosrđa Franju preobražavalo u čovjeka koji je milosrdan prema drugima. To iskustvo opisuje na početku svoje Oporuke ovako: “Gospodin dade meni, bratu Franji, da ovako započ-nem činiti pokoru: naime, dok bijah u grijesima, či-njaše mi se veoma gorkim gledati gubavce i sam me Gospodin dovede među njih i bio sam s njima milo-srdan. I odlazeći od njih, ono što mi se činjaše gorkim pretvori mi se u slast duše i tijela.” (Opor r. 1-3)Kao što vidimo Franjo je izabrao upravo riječ milosrđe odnosno milosrdan da bi barem done-kle prenio najvažnije trenutke svoga obraćenja. Milosrđe je bilo prvi plod njegova susreta s mi-losrdnim Gospodinom. Dakle, iskustvo Božjega milosrđa vodilo ga je intenzivnijem duhovnom životu što je donijelo dobre duhovne plodove, tj. da i sam bude milosrdan s drugima osobito bo-lesnima, kakvi su gubavci. No, čini se bitnim primijetiti da on ne upada u napast misliti da je milosrđe koje iskazuje bli-žnjima samo plod njegovih nastojanja, nego više puta naglašava da je to prije svega Gospo-dinov dar i milost. Stoga ističe: “Gospodin dade meni bratu Franji da ovako započnem činiti…” Dva su, dakle, pola među kojima se događa milosr-đe: “dati” i “činiti”. Cijelom Oporukom i općenito njegovim spisima dominira ova struktura: Bog daje odnosno nadahnjuje, a Franjo čini odnosno

pretače to u djelo, surađuje s Božjom milosti. Čovjek, dakle, može nešto činiti samo zato što mu Gospodin daruje svoju mi-lost. Uvijek je na početku svega Božja inicijativa. U pripovijedanju, kako vidi-mo, između onoga “činjaše mi se veoma gorkim gledati gu-bavce” i ovoga “pretvori mi se u slast duše i tijela” nalazi se “bio sam s njima milosrdan”. Neki prevoditelji ovo posljed-nje prevode riječima: “iskazi-vao sam im milosrđe”. Izgleda da je upravo ta akcija (iskazi-vanje milosrđa) temelj njego-ve preobrazbe. Dakle, upravo prihvaćanje Božjega milosrđa i nasljedovanje toga milosrđa u vršenju duhovnih i tjelesnih djela milosrđa, omogućuje da se gorčine života pretvore u duhovnu i tjelesnu slast. Zanimljivo je primijetiti da Fra-njo na kraju svoga života, po-

Milosrđe u spisima sv. Franje

Toliko puta se susrećemo s ovim: ne mogu opro-stiti, sebi ili drugima. Od-govor je mo-litva Gospo-dinu poput Franje: »Ti, Gospodine, učini da pot-puno opro-stimo …« U molitvi Oče-naša od nas se ne traži ništa drugo osim oprosti-ti; to je jed-ni zahtjev u ovoj molitvi koji se traži od nas; sve ostalo Bog čini za nas.

Bog daje, nadahnjuje,a Franjo pretače to u djelo

Piše: fra Ivan Landeka ml., OFM

Godište VI, broj 2(19)15

Prigodom proglašenja izvanredne Godine milosrđa, proglaše-

njem hrvatskoga sveca Sv. Leopolda Bogdana Man-dića jednim od zaštitnika izvanrednoga Jubileja te dolaska njegovih relikvi-ja, nakon Vatikana, u Hrvatsku, objavljen je novi životopis pod nazivom Apostol Božjega milosrđa koji, osim prikaza života ovoga omi-ljenog sveca, donosi i njegov duhovni profil. Sv. Ivan Pavao II. nazvao ga je, prilikom proglaše-nja svetim, "uzorom ispovjednika" i "herojskim službenikom sakramenta pomirenja i pokore".

kušavajući sve sagledati, vraćajući se na početke svoga obraćenja, na prvo mjesto stavlja milosr-đe, odnosno činiti milosrđe. Kao da želi reći: To je ono što preobražava. Sve što činimo bez milosr-đa ne vrijedi.Pitamo se: Kako Franjo svojim iskustvom može biti učitelj milosrđa nama danas? Na više načina. Prije svega upitati nam se: Ima li netko u mojoj sredini, u mojoj obitelji ili među onima s kojima dijelim svoju svakodnevicu, ima li među njima netko tko mi je kao “gubavac”? Ne podnosim ga, gorko mi ga je susresti. Ako ga ugledam, već iz-daleka ga zaobilazim. Jedno je ne slagati se s nekim u pogledu nekih stvari, o tome se ovdje ne radi. Ovdje je riječ o onome koga ne podnosim kao osobu. Ima li net-ko koga jednostavno ne podnosim, ne mogu ga možda ni pozdraviti, progovoriti koju riječ? Pri-mjer Franjina života poziva nas da pokušavamo i trajno nastojimo biti milosrdni s tim „gubavcem“. Biti milosrdan prema osobi, naravno, ne znači pri-hvatiti sve što čini, ako uviđam da među tim što čini ima i onoga što je neispravno i što nije dobro. Prilika je to da si ponovno posvijestimo da smo pozvani uvijek iznova učiti razlikovati osobu od onoga što čini. Ovdje je važno ne previdjeti nešto bitno kod Franje. Dok nije počeo biti milosrdan s gubavcima, nije se mijenjao. No, isto je tako bit-no primijetiti da Franjo nije prihvatio gubu nego gubavca kao osobu. Nije bio milosrdan s gubom nego s gubavcima. Da je mogao osloboditi gu-bavce od gube i uništiti gubu zauvijek, on bi to sigurno učinio. Iz toga jasno možemo vidjeti da biti milosrdan ne znači prihvaćati “gubu“ bližnje-ga, ukoliko je ima, nego prihvaćati bližnjega.Razmišljajući o milosrđu u spisima sv. Franje, ne možemo ne spomenuti njegovo Tumačenje mo-litve Očenaša. Tumačeći onaj zaziv gdje molimo: “kako i mi otpuštamo dužnicima našim”, Franjo piše i moli: “i što ne opraštamo potpuno, ti, Gos-podine učini da potpuno oprostimo, […] da za zlo nikomu ne uzvraćamo zlom i da nastojimo svima u tebi koristiti.” (TumOč r. 17-18).Toliko puta se susrećemo s ovim: ne mogu opro-stiti, sebi ili drugima. Odgovor je molitva Gos-podinu poput Franje: “Ti, Gospodine, učini da potpuno oprostimo …” U molitvi Očenaša od nas se ne traži ništa drugo osim oprostiti; to je jed-ni zahtjev u ovoj molitvi koji se traži od nas; sve ostalo Bog čini za nas. Međutim, nerijetko se u nekom kutku našega bića pojavi zapreka koja ne dopušta da potpuno oprostimo. Stoga nam ovaj Franjin vapaj može itekako pomoći da zauzme-mo ispravan stav u takvim situacijama.

Ujutro svakoga dana, koji zapo-činje još prije pet

sati, papa Franjo odvaja vrijeme koje želi provesti u molitvi zajed-no s vjernicima, u tihoj misi s nekolicinom pri-sutnih u kapeli Doma svete Marte.Propovijedi na tim jutarnjim misama predstav-ljaju živo srce njegova pastorala; one nastaju spontano i predstavljaju poruke pune značenja koje se pozivaju na samu srž evanđelja. Papa progovara o raznim temama koje pokri-vaju gotovo sva područja vjerskoga života: lik Krista Spasitelja, ljepotu opraštanja, značenje sakramenta pomirenja, licemjerje kod kršća-na, Crkvu, pobožnost Mariji i mnoge druge. Papa o svemu tomu progovara jednostavnim riječima bogatim metaforama i slikama iz sva-kodnevnoga života, bivajući svakome blizak i razumljiv. Papa se tako obraća srcu svakoga čitatelja nudeći poticaj i nadahnuće za rado-stan i smislen život.

Uzdignimo srcaJutarnje propovijedi iz Svete Marte 2Papa Franjo - Jorge Mario Bergoglio

Knjige možete nabaviti u knjižari Naša ognjišta, Trg sv. Ante, Široki Brijeg.

Apostol Božjega milosrđaŽivotopis sv. Leopolda Bogdana MandićaGiovanni Lazzara

16Franjinim stopama

ovom liturgijskom kutku osvr-nut ćemo se na gestu pružanja mira i pokušati naučiti što zna-či ta gesta te kojim riječima bi bilo prikladno popratiti tu ge-

stu. Same riječi predslavitelja slavlja, koji nekada kaže Pružite Kristov mir jedni drugima ili Pružite mir jedni drugima, zatim vjernika koji ponekada kažu Mir s tobom, Mir s vama ili Mir Kristov s različitim odgovorima, sve do ponašanja koje prate te riječi, okretanja, hodanja po crkvi da dođemo do nekih koji su nam dragi, do onih koje poznajemo, poma-lo zbunjuju. Postoji li neko pravilo koje određuje kako se ponašati, koje riječi točno izreći? Gesta pružanja mira nije tek uljudan pozdrav, niti se značenje te geste crpi na razini prijateljstva ili poznanstva. Ne radi se o nečemu što pripada našemu nastojanju, nego je riječ o daru, ponudi koju omogućuje Duh Božji. Mjesto i značenje znaka mira u slavlju euharisti-je iščitava se iz obrednog konteksta euharistij-ske službe u kojoj se tema mira pojavljuje u više navrata. Prije svega, sama euharistijska molitva (nama najpoznatija II. koju prepoznajemo u rije-čima „Uistinu, svet si Gospodine, izvore svake sveto-sti. Tebe, zato, molimo…“) koja je središte čitavoga slavlja, jasno naznačuje da je euharistija „žrtva pomirenja“ koju Crkva prinosi „za mir i spasenje svega svijeta“. Molitva za mir ističe se i u Molitvi Gospodnjoj. U cijelom slavlju euharistije znak pru-žanja mira samo je jedan od elemenata „obreda mira“. Sam obred mira strukturiran je tako da razli-

(8)

kujemo nekoliko obrednih elemenata: 1. Predsjedateljevu molitvu za mir („Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao svojim apostolima…“); 2. Uzajamno ‘predavanje' izmoljenog mira (izre-čen željom „Mir Gospodnji bio vazda s vama“ i od-govorom „I s duhom tvojim“); 3. Poziv na očitovanje mira (Pružite mir jedni drugima) te, na kraju, sam znak mira (pružanjem ruke ili nekim drugim načinom). Sama gesta pružanja mira je ponajprije znakov-no očitovanje vjere u pomirbenu snagu euhari-stije, a ta pomirba koja kao drugo ime za spase-nje ima i dimenziju „obnovljenog zajedništva“ među ljudima. Na drugom mjestu je značenje koje obred mira gleda kao pripravu zajednice za dostojan pristup euharistijskome stolu. Pitamo se sada koju prikladnu liturgijsku riječ dati gesti pružanja mira. Jasan odgovor na to pi-tanje pruža Opća uredba Rimskog misala, ali je korisno, prethodno, vidjeti praksu liturgijske tra-dicije. Najstarija svjedočanstva o pružanju mira (2. i 3. st.) spominju obrasce koje izgovara pred-sjedatelj slavlja – npr. „Mir vama“ – i odgovor za-jednice „I s duhom tvojim“, ali nigdje ne spominju obrazac koji bi koristili vjernici. Današnji obrazac kojim svećenik upućuje zajednici spominje se već u 7. stoljeću, dok je u srednjem vijeku taj obrazac bio u jednini, vlastit samo predsjedate-lju slavlja, a za vjernike laike je bio predviđen po-seban liturgijski predmet koji bi im se davao na poljubac u znak primanja mira. Nakon Drugog vatikanskog sabora, liturgijska obnova obnavlja

Znak mira i riječi uz gestu znaka mira

M i r U s k r s l o g a G o s p o d i n aPiše: Matea Galić, OFS

Godište VI, broj 2(19)17

drevnu praksu pružanja mira u zajednici vjernika, a način na koji će se pružati mir povjeren je odredbi pojedinih biskupskih konferencija, uz poštivanje vla-stitosti i duha pojedinih kultura. Mjerodavna biskupska konfe-rencija za hrvatsko područje donijela je odredbu da se kod pružanja mira „vjernicima zabra-njuju svi oblici grljenja i ljublje-nja“, a ne spominje se nikakav popratni obrazac.Treće tipsko izdanje Rimskoga misala donosi novost te kaže: „Svi iskažu znak mira, zajedniš-tva i ljubavi na način kako je odredila biskupska konferen-cija. Dok se pruža znak mira, može se reći: Mir Gospodnji bio vazda s tobom, na što se odgo-vori: Amen.“ Ova odredba nema za cilj staviti neki poklik kao normu nego samo zatvoriti mo-gućnost krivog shvaćanja geste pružanja mira u značenju obič-nog pozdrava, jer riječ je o miru koji je plod Kristova otkupljenja, o miru Uskrsloga Gospodina. U svakom slučaju valja napo-menuti zloporabe koje uvijek treba izbjegavati za vrijeme pružanja mira: uvoditi „pjesmu za mir“ koja ne postoji u rimsko-me obredu, odlaženje vjernika s njihovog mjesta radi međusob-nog pružanja mira, udaljavanje svećenika od oltara da bi neko-me od vjernika pružio mir, prak-sa da u obrednim slavljima, npr. krštenje, prva pričest, potvrda, ženidba, ređenje, redovnička zavjetovanja ili sprovod, pruža-nje mira postane prilika za izra-žavanje čestitki, želja ili sućuti među prisutnima.Kako ćemo mi vjernici shvatiti, doživjeti i živjeti slavlje svete mise i same geste pružanja mira u crkvi, ali i izvan nje, velikim di-jelom ovisi o ozbiljnosti kojom naše partikularne Crkve prima-ju i zazivaju dar mira i izražavaju ga u liturgijskome slavlju.

EvanđelstvoNaš kršćanski, franjevački život treba se staviti u osluškivanje i življenje riječi Božje. Znamo da se zavjetovanjem u Franjevačkome svjetovnom redu obvzujemo živjeti Evanđelje Isusa Krista i da je pravilo i život svje-tovnih franjevaca opsluživati Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista, slijedeći primjer sv. Franje Asiškoga (usp. Pravilo 4).

Riječ Božja u Franjinom životuŽivot sv. Franje bio je sav obilježen riječju Božjom. Svi njegovi spisi puni su biblijskih navoda, oni su odjek Riječi. Riječ Božja ga je pratila od početka njegove evanđeoske avanture kada je na blagdan sv. Ma-tije u Porcijunkuli, poslušavši odlomak iz Matejevog evanđelja uskli-knuo: Ovo je ono što hoću, ovo je ono što tražim, ovo želim cijelim srcem izvršavati!, pa sve do posljednjih trenutaka njegovog ovoze-maljskoga života kada je od braće zatražio da mu se čita odlomak iz Ivanova Evanđelja. Za Franju ljubiti Evanđelje znači ljubiti Isusa; slušati Evanđelje, slušati Isusa, a živjeti po Evanđelju znači živjeti po primjeru Isusovu (Priručnik, 2007.). Franjo stavlja na istu razinu riječ Božju i Euharistiju. Tako u Pismu svim vjernicima piše: I svi sigurno znamo da se nitko ne može spasiti, osim po svetim riječima i po Krvi Gospodina našega Isusa Krista, koje klerici izgovaraju, navješćuju i po-služuju, i samo oni ih trebaju posluživati, a ne drugi (1 P 7, 4-5). Crkva je uvijek častila božanska Pisma kao i samo Gospodinovo Tijelo jer ona – iznad svega u svetom bogoslužju - ne prestaje uzimati i vjernicima pružati kruh života sa stola kako Božje riječi tako i Kristova Tijela (DV 21). Sv. Franjo se odnosio prema Riječi s najvećim poštovanjem i uvijek bi Evanđelje poljubio kada bi ga čitao ili slušao. Evanđelje za Franju nije knjiga ili tekst koji treba proučavati, nego osoba Isusa Krista. Susrećući se s Riječju, susretao je Krista i tako bivao preobražen.

Riječ Božja u našemu životuSvjetovni franjevac, koji se obvezuje slijediti Kristov primjer i nauk, dužan je osobno i ustrajno izučavati Evanđelje i Sveto pismo (GK 9,2). Imajući za uzor sv. Franju, koji nije bio samo slušatelj, već i vršitelj Riječi, svjetovni franjevci trebaju često čitati Evanđelje, prelazeći iz Evanđelja u život i iz života u Evanđelje (Pravilo 4), odnosno dati pre-obraziti sebe i svoj život Evanđeljem. Ulazeći u Evanđelje, u otajstva Isusova života, mi bivamo poučeni i preobraženi, te takvi prelazimo iz Evanđelja u život. Uprisutnjujemo Isusa Krista u svojoj obitelji, brat-stvu, u svijetu. Dajemo se preobraziti kako bi Kristov lik svijetlio u nama da bismo mogli biti sol zemlje i svjetlost svijeta (usp. Mt 5, 13 -14). Tko se druži s Riječju, druži se s Kristom, a tko se druži s Kristom, postaje bolji čovjek; bolji kršćanin, bolji franjevac. U obilju svakojakih riječi koje nas u današnjem svijetu salijeću, nužno je dati prvenstvo riječima Onoga čije su riječi duh i život (usp. Iv 6, 63), Onoga koji ima riječi života vječnoga (usp. Iv 6,68). No, treba imati na umu da čitajući Evanđelje ne trebamo biti usredotočeni samo na Isusove riječi, nego i na njegove geste, postupke. Božja objava zbiva se djelima i riječima

Specifičnost poziva svjetovnih franjevaca (4)

Piše: Ana Marić, OFS

Preobraziti sebe i svoj život E v a n đ e l j e m

18Franjinim stopama

Specifičnost poziva svjetovnih franjevaca (4)

iznutra međusobno povezanima (usp. DV 2), tako da im trebamo pristupati promatrajući ih u jedin-stvu. Ne samo da nas Isus poučava svojim djelima i riječima, nego nam i govori o Ocu nebeskom. Sav njegov život je neprekinuta riječ o Ocu. On je Riječ Očeva. Tko je vidio mene, vidio je i Oca (Iv 14, 9). U svetim knjigama, naime, Otac koji je na nebesima, s ljubavlju izlazi ususret svojoj djeci i s njima razgovara (DV 21). Sveto pismo je ispružena ruka Očeva, otvore-no srce Očevo; njegova ponuda ljubavi.Budući da je Sveto pismo napisano po nadahnuću Duha Svetoga (usp. DV 11), treba ga čitati i tumačiti u istom Duhu u kojem je napisano (usp. DV 12). Tako, naš stalni pratitelj u čitanju i razmatranju riječi Božje treba biti Duh Sveti. Kad Otac šalje svoju Riječ, on uvijek šalje i svoj Dah: slanje je združeno, i u njemu su Sin i Duh Sveti različiti, ali neodvojivi (KKC 689).

Riječ Božja u bratstvuBratstvo ne može biti djelatno ako Božja riječ ne zauzima važno mjesto u njegovom životu. Bratstvo i njegovi odgovorni trebaju promicati ljubav prema evanđeoskoj Riječi i pomagati braći da je upoznaju i razumiju (usp. GK 9,2), bilo kroz kateheze i biblij-ske pouke, bilo kroz organiziranje molitvenog čita-nja Riječi (Lectio divina) u manjim skupinama. Kao što riječi Božjoj treba otvoriti prostore u osobnom životu, tako treba i u životu bratstva; izlaziti ususret Riječi ne samo kao pojedinci, nego i kao bratstvo. Bog želi govoriti svakome od nas osobno, ali i brat-stvu koje je okupljeno u njegovo Ime. Riječ Božja je živa, dinamična, djelotvorna i ona će učiniti da naše bratstvo procvjeta samo ako joj dopustimo. Ako se pitamo što treba činiti u bratstvu, s bratstvom i u svijetu, trebamo pod vodstvom Duha Svetoga pri-onuti uz Božju riječ i ona će nam pokazati put. Ona je svjetiljka našim nogama i svjetlo našoj stazi (usp. Ps 119,105). Ona nam pomaže da kao bratstvo ra-stemo u ljubavi, služenju i svjedočenju vjere. Ona je nepresušno vrelo inspiracije i pokretačka snaga za apostolat ljubavi i mira u svijetu.Budući da je i Frama pozvana opsluživati Evanđelje Isusa Krista po primjeru sv. Franje, i framaši su po-zvani često čitati i razmatrati Evanđelje kako bi u njemu pronašli odgovore na različita pitanja koja obilježavaju razdoblje mladenaštva: Tko sam ja? Koje je moje zvanje? Što hoćeš da učinim, Gospo-

dine? Sv. Franjo je odgovore na svoja pitanja tražio u Božjoj riječi. Učinivši Isusa svojim prijateljem, pri-jateljujući s Njegovom riječju, framaši mogu dobiti odgovore na svoja mladenačka pitanja, razriješiti različite dileme i kolebanja. Potrebno je uzeti Riječ i kao utočište i kao putokaz na svome životnom putu. Ona je neizostavna pomoć u razlučivanju zvanja što je jedno od obilježja puta Franjevačke mladeži. Osim na osobnom putu, riječ Božja, daka-ko, treba biti putokaz za framaše i za život u brat-stvu i za djelovanje u društvu.

Pripadnost ReduSvjetovni franjevac treba imati razvijenu svijest o pripadnosti Redu kao zajednici bratstava OFS-a ra-sprostranjenih po svijetu, a ne biti usmjeren samo na pripadnost svome bratstvu. Naziv „red“ povezan je sa svrhom Franjevačkoga svjetovnog reda. Pravilo OFS-a iz 1978. upotrebljava riječ „red“ u dvostrukom smislu:1. u pravnom smislu, u kojemu se pod pojmom „red“ podrazumijeva zajednica bratstava OFS-a po cijelome svijetu u kojima se čalnovi zavjetuju, te2. u teološkom smislu, u kojemu pojam „red“ znači jedan način evanđeoskoga života, tj. skupinu oso-ba u Crkvi koje su radi postizanja evanđeoske savr-šenosti vođene posebnim zakonima Crkve.Riječ „red“ označava u Crkvi skup osoba koje na te-melju Božjeg poziva ostvaruju jedan način života. Jedan od preduvjeta za pripadnost redu u Crkvi jest vrijeme formacije koje kandidat treba proći, a tako je i u OFS-u. (Brusač, 2007.)Franjevački svjetovni red je javno vjerničko druš-tvo. Crkveno pravo razlikuje javne i privatne osobe, pa tako i javna i privatna vjernička društva. Javne pravne osobe su skupnosti osoba i stvari koje je osnovala mjerodavna crkvena vlast da u granica-ma koje su im određene, obavljaju u ime Crkve svoju zadaću koja im je povjerena radi općeg do-bra. Sve ostale pravne osobe su privatne (kan 116). Javna vjernička društva imaju religiozne ciljeve koji odgovaraju poslanju Crkve ili su usko s njim po-vezani (usp. kan 312). Ta nomenklatura Zakonika kanonskoga prava (1983.) ne mijenja narav našega Reda niti smo time prestali biti Red. Ivan Pavao II. je na Generalnom kapitulu OFS-a, 14. lipnja 1988., rekao: ...vi ste i „Red“, kako kaže Pio XII: „Laički red, ali pravi Red“; i uostalom već je Benedikt XV. go-

Godište VI, broj 2(19)19

vorio o „Ordo veri nominis“. Ovaj stari termin – mo-žemo reći srednjovjekovni – „Red“, ne znači drugo doli vašu istinsku pripadnost velikoj Franjevačkoj obitelji. Riječ „Red“ označava sudjelovanje u disci-plini i ozbiljnosti koja je vlastita toj duhovnosti, iako u vlastitoj autonomiji vašega laičkog i svjetovnog stanja, koje, uostalom, često podrazumijeva žrtve koje nisu manje od onih koje se ostvaruju u redov-ničkom i svećeničkom životu.

ZavjetovanjeOni koji su pozvani u Franjevački svjetovni red po-lažu svoje zavjete tijekom posebne proslave kako je predviđeno Obrednikom OFS-a. Zavjetovanje je svečani crkveni čin kojim kandidat, svjestan poziva što ga je od Krista primio, obnavlja krsna obećanja te javno potvrđuje svoju obvezu živjeti Evanđelje u svijetu po primjeru sv. Franje i držeći se Pravila OFS-a (GK 42,1). Ono uključuje kandidata u Red i predstavlja trajnu obvezu (usp. GK 42,2).Poziv je dar Božji, a zavjetovanje je na neki način naš odziv na Božji poziv da živimo Evanđelje u svijetu po primjeru sv. Franje, čin naše slobodne volje. S druge strane, zavjetovanje je dar i milost, jer bez Gospodina ne možemo ništa učiniti (usp. Iv 15,5). Na to upućuje i sami obrazac zavjetovanja u OFS-u gdje odmah na-kon izgovaranja svoga imena kandidat kaže: jer mi je Gospodin udijelio ovu milost, obnavljam svoja krsna obećanja i posvećujem se službi njegova kraljevstva (Obrednik 31). Duh Sveti, izvor poziva svjetovnih fra-njevaca (usp. GK 11), zaziva se na zavjetovanike nepo-sredno prije izgovaranja obrasca zavjetovanja: Moli-mo te, Gospodine, pogledaj na ove svoje službenike i službenice i u srca im ulij Duha svoje ljubavi da po tvo-joj milosti uzmognu očuvati obećanje evanđeoskoga života (Obrednik 30). On je onaj koji je izvor poziva, ali i onaj koji svojom milošću omogućava ustrajnost u tom pozivu. Pa i sami zavjetovanici, izgovarajući obra-zac zavjetovanja mole da im milost Duha Svetoga (uz zagovor Blažene Djevice Marije i sv. Franje, te bratsko zajedništvo) uvijek bude na pomoć da postignu savr-šenstvo kršćanske ljubavi (usp. Obrednik 31).Zavjetovanje je dakle dar, ali i obveza. Važno je na-pomenuti da ono ne obvezuje samo zavjetovanike u odnosu na bratstvo, nego i bratstvo u odnosu prema zavjetovaniku. Bratstvo treba biti mjesto bri-ge za njihovu ljudsku i vjerničku dobrobit (usp. GK 42,4). Zavjetovanje stavlja zavjetovanika i bratstvo u odnos uzajamnosti u davanju i primanju. Dvije su bratske značajke zavjetovanja u OFS-u:1. povjeravanje i predanje zavjetovanika bratstvu - zavjetovanjem se uspostavlja sjedinjenje s braćom, 2. zavjetovanje nas ucjepljuje u jedno mjesno brat-stvo, a preko njega u Franjevački svjetovni red.(usp. Cangelosi, 2010.)Jedna od značajki zavjetovanja je obnova posveće-nja i obećanja danih prigodom krštenja i potvrde. To znači: posveta Bogu u njegovu narodu sa svim posljedicama koje iz toga proistječu u odnosu na život sjedinjenja s Bogom i na prianjanje uz njegov

spasiteljski naum po posvećenju koje se ima živjeti u svijetu (Obrednik, Preth. nap. 14a). Zavjetovanje je čin kojim se osoba stavlja u ruke Bogu i dopušta da On preuzme vlasništvo nad njom, tako da od tre-nutka zavjetovanja osoba više ne pripada sebi, već je u potpunom predanju i raspolaganju Bogu. On joj stavlja svoj pečat i stvara od nje svoje ekskluziv-no vlasništvo (usp. Cangelosi 2010.).Tako, zavjetovanje je sveti čin kojim se posvećujemo Bogu, sjedinjujemo s bratstvom i Redom i kao takvi biva-mo usmjereni na djelovanje u svijetu u duhu Evanđelja.

ZaključakGovoreći o specifičnosti poziva svjetovnih franje-vaca dolazimo na kraju do pitanja: Koliko je važno poznavati specifičnost našega poziva?U početnom razlučivanju životnog poziva i „od-mjeravanju“ Franjevačkoga svjetovnog reda kao jednog od puteva, naravno je da je bitno poznavati barem osnovna obilježja ovoga poziva, kako bismo mogli osjetiti privlačnost prema njemu. Ne može nas privući ono što ne poznajemo. Ako krenemo u tom smjeru, važno je da kroz razdoblje formacije u OFS-u produbimo i proširimo svoje poznavanje tih obilježja kako bismo na valjan način mogli ra-zlučiti je li Franjevački svjetovni red doista ono na što nas Bog poziva. Ako jest tako, doći ćemo do trenutka trajnoga zavjetovanja kada se potpuno i bezuvjetno predajemo Gospodinu i posve-ćujemo službi njegova kraljevstva. Tako svojim slobodnim izborom ulazimo u avanturu zvanu živ-ljenje Evanđelja u svijetu. I što tada? Koliko je tada bitno baviti se specifičnostima našega poziva? Za pretpostaviti je da smo se dotad, ako smo formaciji pristupali odgovorno, već u znatnoj mjeri upozna-li s tim specifičnostima. Ne zanemarujući važnost trajne formacije i činjenicu da uvijek možemo nešto novo naučiti, mogli bismo reći da bavljenje specifič-nostima poziva svjetovnih franjevaca tada ne treba biti toliko izraženo. Potrebno je ponajviše se baviti specifičnostima našega Kralja u čiju smo se službu stavili zavjetovanjem. Trebamo uroniti u otajstva ži-vota Onoga koji se nije kao plijena držao svoje jed-nakosti s Bogom, nego sam sebe oplijenio uzevši lik sluge (usp. Fil 2, 6-7). Baviti se njegovom specifično-šću čitajući i promatrajući kako se On ponašao kako bismo bili zaodjenuti u njegovu specifičnost, jer na to smo pozvani. Pozvani smo živjeti Evanđelje, a Evanđelje je On. On će nas poučiti kakav stav zauze-ti kao pojedinci, bratstvo i Red u suvremenom svije-tu opterećenom različim vrstama nepravdi, svijetu koji čezne za Njegovim licem. Svijet Ga treba. Svijet treba nas kao pronositelje Njegova svjetla posvuda. Ideal je to, braćo i sestre. Recimo zajedno s aposto-lom Pavlom: Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego-hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista (Fil 3, 12).Duh Sveti je voljan učiniti nas istinskim svjedocima Evanđelja. Jesmo li mi voljni prepustiti se njegovom nepredvidivom vodstvu?

20Franjinim stopama

Za

s v e u

ž i -v o t u su po-t r e b n i temelji. Ako njih nema, ne može se ni-šta ozbiljno ni graditi. Sve se ruši i raspa-da bez pravih temelja. Kroz cijelu povijest ljudi su po-kušavali izgrađivati ovaj svijet. Sve što se čini, čak i grijeh, nije ništa drugo nego traženje Boga. Zato se s pravom može reći kako je naš život jedno veliko traženje. Čo-vjek traži ono što nema, ono što nikad nije posjedovao. A Boga se zna često tražiti tamo gdje ga se ne može naći. Veliki tražitelj Boga sv. Augustin reče: „Traži što tražiš, ali ne tamo gdje tražiš!“ Boga trebamo tražiti u sebiKao da cijelo čovječanstvo traži neku utjehu, sreću, neki mir. Ci-jelo čovječanstvo čezne za lju-bavlju. U svačijoj nutrini vlada ista žeđ. Boga trebamo tražiti u sebi. Tamo nam je najbliži. „Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože za tobom.“ (Ps 42, 2)Život na zemlji je prezentacija nesavršenosti, čežnja za Uzvi-šenim, Savršenim. Cjelokupna stvarnost nas poziva na ljubav

p r e m a Biću koje

je savršeno. Naš duh žeđa

za beskonačnom ljubavlju. On u biti

traži svoju ljubav koja je u Bogu. Zato je čovjek

usmjeren na ljubav prema Bogu iznad svega. Ako ga lju-

bimo, mi mu se darujemo bez rezerve. Isto je i s Bogom. Ljubeći

čovjeka, Bog mu daruje svoje božan-stvo, cijeloga sebe. Kad se to dogodi čovjek pri-ma Boga u svoje srce, ali i dalje ostaje čovjek. Ipak nas diže na razinu djece Božje. Uvodi nas u Božansku stvarnost.„A tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.“ (Iv 14, 21)O ljubavi se može govoriti samo kad je posljedi-ca slobode. Ona je moj osobni izbor, ali je i od-govornost. Ljubav je dar od drugoga. Za nas kr-šćane, to je milost od Boga, a ujedno i poziv. Na nama je da se odazovemo na ljubav. Ljubav nam se nameće kao nužnost života. Trebamo Bogu ponuditi svoju slobodu da on zaživi u našem srcu. Tek tada je moguće ući u božanski život i ljubiti Boga iznad svega. To je onda najdivnija molitva koja se može uputiti Tvorcu svega, pa i onda kad se šuti. Naša duša je središte našeg bića gdje Bog prebiva. Zato je čovjek stvoren za ljubav, prije svega prema svom Stvoritelju. I ta

Za ljubav nam je po-trebna Bož-ja riječ. Ako se njome h r a n i m o , h r a n i m o se Bogom. Tada se h r a n i m o l j u b a v l j u koja će gri-jati naša srca. Tada će Bog biti s nama sve u svemu. Tada ćemo ga ljubiti u našoj sva-k o d n e v i c i jer ćemo p o t p u n o p r i s t a j a t i na njegovu volju u sve-mu.

Piše: fra Mladen Rozić, OFM

Ljubiti Boga iznad svega

Godište VI, broj 2(19)21

ljubav mora biti iznad svega. Kad se uđe u tu lju-bav onda nije problem voljeti ljude pored sebe.Spisi sv. Franje svjedoče da se u središtu franje-vačkog života nalazi iskustvo vjere u Boga, koje je plod ljubavi prema Isusu Kristu. To se ostvaruje osobnim susretom s njim. Franjo neprestano po-tiče braću da traže Boga, da ga cijelim svojim bi-ćem prihvate i zavole. Nema življenog evanđelja bez tog iskustva. Istina se uvijek rađa u odnosu. Kad se u odnos unosi cijeli svoj bitak, onda kao rezultat imamo svu istinu. Na ovoj relaciji su česti nesporazumi. Teško je našem ograničenom biću darovati Bogu apsolutnu ljubav. Onoliko koliko su naša predanja Bogu u ljubavi potpunija, toliko smo bogatiji kao osobe.

Ovom svijetu potrebni su ljudi koji istinski vole BogaMožemo imati Salamonovu mudrost i možemo osvojiti tisuće duša…ali, ako nemamo istinitu, iskrenu, nadnaravnu ljubav prema Bogu i pora-di njega prema braći, nećemo postati svetima. – Chiara LubichJedino po ljubavi se dolazi do Boga, drugog nači-na nema. Za nas pozemljare ljubav prema Bogu je put, čežnja i cilj. U to kraljevstvo smo svi po-zvani. Samo se u ljubavi čovjek može ostvariti i pronaći. Sretna je duša koja ljubi Boga, jer ima Boga za suradnika. Ljubav prema Bogu je jedina nepobjediva snaga u svijetu. Zato su ovom svi-jetu potrebni ljudi koji istinski vole Boga. Oni su blagoslov i mir ovoj zemlji.Nije lako doći do te ljubavi. Zemlja je mjesto gdje borave i druge sile protivne ljubavi. One su tako zamamne i s dobrom promidžbom. Te zle sile žele ugušiti ljubav i sve one koji ih promiču. Stvaraju se urote protiv onih koji vole. Mediji su pretrpani osobama i raznim udrugama koji su promotori takvih projekata. Istinske i prave vrednote se jav-no niječu. Kršćanske vrednote su uvijek na kuš-nji. Ljubav je uvijek raspeta na križu. Zato nam naše prijateljstvo i ljubav prema Bogu ne smije propasti. Ona je bitna, ona je stožer našeg života i naše opstojnosti. Propasti ne može pojedinac niti narod koji voli Boga. Takvi su onda slika i Riječ Božja. Po Isusu Kristu kršćani postaju Božja slika i riječ. „Tko je vi-dio mene, vidio je Oca.“ (Iv 14, 9) Ne trebamo tražiti Boga naokolo. Dovoljno je naći i upoznati sebe. Tu se Bog mora voljeti da bi se moglo ići dalje. Za Boga treba vrijeme, najbolje vrijeme. Ne daj-mo vrijeme kada nismo psihofizički najspremniji. U takvom vremenu se ne može susresti Boga, a onda ni zavoljeti. Sve one koje u životu volimo za

njih se posebno spremamo i mislimo na njih. Za takve uvijek imamo vremena, jer su nam dragi, jer ih volimo.

Naći vremena i prostora za sabranostLjubav sv. Franje prema Bogu je uistinu bila veli-ka. On je u svom životu tako osjetio snagu Božje ljubavi. Žalio je što nije mogao uzvratiti Bogu tu ljubav potpuno. Često je znao biti u plaču i su-zama zbog toga. Jednom je hodajući šumicom u okolici Asiza plakao i naricao ponavljajući riječi: „Ljubav nije ljubljena.“ Da bi se ljubav ukorijenila u nama treba s njom drugovati. Treba zahvatiti s njezinog izvora božanskog sadržaja. Potrebno je naći vremena i prostora za sabranost. Danas se prebrzo živi. Potrebno se od vremena do vre-mena zaustaviti. Treba u sebi stvoriti prostor za Boga. Maknuti treba u stranu sve one sadržaje koji su Bogu takmac.Za ljubav nam je potrebna Božja riječ. Ako se njo-me hranimo, hranimo se Bogom. Tada se hrani-mo ljubavlju koja će grijati naša srca. Tada će Bog biti s nama sve u svemu. Tada ćemo ga ljubiti u našoj svakodnevici jer ćemo potpuno pristajati na njegovu volju u svemu. Činimo to svim sr-cem bez zadrške. Ne ostavljajmo ni malo prostora za nešto dru-go. Ljubimo Boga nada sve, jer nemamo važnije zadaće ovdje na zemlji.„Ništa drugo nemojte željeti, ništa drugo htjeti, ni-

Za Boga treba vrijeme, najbolje vrijeme. Ne dajmo vrijeme kada nismo psihofizič-ki najspremniji. U takvom vremenu se ne može susresti Boga, a onda ni zavoljeti. Sve one koje u životu volimo za njih se posebno spremamo i mislimo na njih. Za takve uvijek imamo vremena, jer su nam dragi, jer ih volimo.

šta drugo nek' nam se ne mili i ne raduje osim naš Stvoritelj, Otkupitelj i Spasitelj, jedini pravi Bog…Ništa nas dakle ne smije smesti, ništa dijeliti, ništa rastavljati…“ (Nepotvrđeno Pravilo 23)Vjerujem da tajna Franjina sveta života leži u du-bokom osobnom iskustvu ljubavi prema Bogu i obratno. Sve je u njegovu životu odisalo ljubavlju prema Bogu. Franjo je znao često ponavljati: „Bog moj i sve moje!“ Neka nas Franjino iskustvo potiče na sve više upoznavanja Boga kako bi ga onda mogli voljeti svom dušom svojom. Da shvatimo i u život primijenimo najveću zapovijed: Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim!

22Franjinim stopama

2. ožujka 2016. - Nakon večer-nje svete mise biblijski susret (Lectio divina).6. ožujka – Mjesečni susret bratstva nakon nedjeljne svete mise u 11 sati. Susret smo za-počeli molitvom 5 Očenaša, 5 Zdravomarija i 5 Slavaocu. Su-sret je vodila doministra Matea Galić, koja je izvijestila o značaj-nim događanjima u narednom

4. travnja - Mjesečni susret bratstva smo započeli moli-tvom krunice prije večernje svete mise, slavili smo svetu misu, nakon koje smo nastavili naš susret. Susret je predvodila ministra Ljilja Galić. Kako bismo se bolje upoznali i približili jed-ni drugima na susretu se dese-tak sestara predstavilo i reklo nekoliko riječi o sebi.

ministra Ljilja Galić. I na ovom susretu smo nastavili s boljim upoznavanjem i približavanjem jednih drugima na susretu te se još desetak sestara predstavilo kazavši nekoliko riječi o sebi. Duhovni asistent fra Dane Ka-račić je imao nagovor na temu „Pobožnost Blaženoj Djevici Mariji “. Susret smo završili fra-njevačkim blagoslovom.

razdoblju vezanim za život bratstva. Duhovni asistent fra Dane Karačić je imao nagovor na temu „Godina milosrđa“. Su-sret smo završili franjevačkim blagoslovom.12. ožujka - Pohod trećarima u Turčinovićima u 17h, prigodom trodnevne korizmene duhovne obnove u Godini Božanskog Milosrđa, od 10. do 12. ožujka.14. ožujka - Susret početne for-macije nakon večernje svete mise.16. ožujka - Nakon večernje svete mise biblijski susret (Lec-tio divina).17. ožujka - Misa za pokojne članove OFS-a i nakon svete mise susret za simpatizere.21. ožujka - Susret privremene for-macije nakon večernje svete mise.21. - 23. ožujka - Iza večernje svete mise u 18 sati organizirali smo čitanje Biblije u korizmi.

Nakon toga je duhovni asistent fra Dane Karačić imao nagovor na temu „Blagovijest“. Susret smo završili franjevačkim bla-goslovom.6. travnja - Nakon večernje svete mise biblijski susret (Lec-tio divina).14. travnja – Sveta misa za po-kojne članove Franjevačkoga svjetovnog reda u 18 sati i su-sret za simpatizere. 18. travnja – Susret početne formacije (novicijat) nakon ve-černje svete mise.20. travnja - Nakon večernje svete mise biblijski susret (Lec-tio divina).2. svibnja – Mjesečni susret bratstva smo započeli moli-tvom krunice prije večernje svete mise, slavili smo svetu misu, nakon koje smo nastavili naš susret. Susret je predvodila

4. svibnja – Nakon večernje svete mise biblijski susret (Lec-tio divina).9. svibnja – Susret početne for-macije (novicijat) nakon večer-nje svete mise.12. svibnja – Sveta misa za po-kojne članove Franjevačkoga svjetovnog reda u 18 sati i su-sret za simpatizere.16. svibnja – Susret privreme-ne formacije nakon večernje svete mise.18. svibnja – Nakon večernje svete mise biblijski susret (Lec-tio divina).1. lipnja – Nakon večernje sve-te mise biblijski susret (Lectio divina).5. lipnja – Mjesečna skupština bratstva uz bratsko druženje s bratstvima iz Sarajeva i Livna.

Foto: Zdravka

Priredila: Mirjana Ćavar, OFS

Iz života mjesnog bratstvaŠiroki Brijeg

Godište VI, broj 2(19)23

Susret je započeo zajedničkom molitvom krunice, a sudionici su imali mogućnost za sakra-ment ispovijedi. Svetu misu je predslavio fra Dane Karačić u koncelebraciji s fra Pericom Vi-dićem, duhovnim asistentom sarajevskoga bratstva. Susret je nastavljen uz domjenak koji su vrijedna braća i sestre iz mje-snog bratstva priredili za naše drage goste iz Sarajeva i Livna. Bratsko druženje nastavljeno je uz razgovor i sklapanje novih poznanstava. Poslije okrjepe uslijedilo je i kratko razgleda-vanje samostana, uz pratnju fra Vendelina Karačića s kojim smo obišli grob pobijenih fratara, fra-njevačku galeriju i riznicu, te nas je sve skupa upoznao o bogatoj povijesti našeg samostana.9. lipnja – Sveta misa za pokoj-ne članove Franjevačkoga svje-tovnog reda u 18 sati. 15. lipnja – Nakon večernje svete mise biblijski susret (Lec-tio divina).20. lipnja – Susret početne for-macije (novicijat) iza večernje svete mise. 23. lipnja - Nakon večernje sve-te mise susret za simpatizere. 6. srpnja - Nakon večernje svete mise biblijski susret (Lectio divina).10. srpnja – Mjesečni susret bratstva nakon nedjeljne svete mise u 11 sati. Susret smo zapo-čeli molitvom franjevačke kru-nice i molitvom Srednjeg časa. Susret je vodila ministra Ljilja Galić, koja je izvijestila o zna-čajnim događanjima u nared-nom razdoblju vezane za život bratstva. Duhovni asistent fra Dane Karačić je imao nagovor na temu „Oblačenje i zavjeti“. Susret smo završili franjevačkim blagoslovom.11. srpnja - Susret privremene for-macije nakon večernje svete mise.14. srpnja - Sveta misa za po-kojne članove Franjevačkoga svjetovnog reda.

Iz 44, 1- 3Ali sada čuj, Jakove, slugo moj, i ti, Izraele, kojega sam izabrao!Ovako veli Gospod, stvoritelj tvoj, tvorac tvoj, pomoćnik tvoj od krila materina: Ne boj se, Jakove, slugo moj, Ješuru-ne, kojega sam izabrao!Jer kao što izlijevam vodu na popucano tlo i potočiće na suhu zemlju, tako izlijevam na potomke tvoje Duha svojega, na po-tomke tvoje blagoslov svoj.

A šta ću im reći?Ovo samo naše...ovo moje i Tvoje..Kako to da stavim u slova...... neće da me posluže riječi...?

Ovo moje i Tvoje...da dam njima,onima kojih se bojim...onima od kojih bježim,onima...Tvojima?Da ima kažem,koliko te ljubim,kako lutam,koliko te tražim...Nasmijat će mi se jako,odmahnuti rukom i uprti prstom...A ne bih ja, Gospodine, da mi diraju,ovo - moje i Tvoje...ne zbog mene,nego zbog mene... Tebe!Nasmijat će se,Tebi u meni...odmahnuti rukomi uprti prstom.A samo sam im htjela reći,da te tražim...al' kako to staviti u slova,kad neće da me posluže riječi...?

Piše: Magdalena Vukoja, OFS

24Franjinim stopama

Obiteljski dan u Masnoj Luci

otaknuto lijepim iskustvom i pozitivnim

reakcijama Povjerenstvo za djelatnu pri-

sutnost OFS-a u Crkvi i svijetu i ove godi-

ne je organiziralo „Obiteljski dan u Masnoj

Luci.“ Na njemu se u nedjelju 10. 7. 2016.

okupilo preko 250 osoba iz različitih krajeva. Dan smo

započeli svetom misom u prirodi koju je predvodio fra Jo-

sip Vlašić. Poslije mise slijedio je ručak i kratki odmor od

puta. Nakon toga održano je sportsko natjecanje za djecu.

Podijeljeni u male ekipe i uz gromoglasno bodrenje svih

prisutni okušali su se u raznim igrama. Ne znamo koja je

ekipa pobijedila jer to je bilo najmanje bitno. Poslije djece

igrali su se i roditelji. Oni su skakali u vreći, glumili kariole,

itd, ali najvažnije do svega je da su se čitavo vrijeme smija-

li. Sportski dio završio je potezanjem konopa.

Taj dan iskoristili smo i da se još jednom u prisut-

nosti velikog broja obitelji zahvalimo fra Josipu

za sve što je uradio za „Obiteljske susrete“, ali i za

Framu i OFS u Hercegovini. Kao simboličan poklon

OFS Mostar

Piše: Gordana Đopa, OFS

Godište VI, broj 2(19)25

dobio je i nove sandale za nove izazove. Program je nastavljen

kratkom duhovnom meditacijom u kojoj su bračni parovi raz-

matrali „Hvalospjev ljubavi“. Za to vrijeme djeca su u pratnji

mostarskih framaša uživali u šetnji prirodom. Ovaj blagoslov-

ljeni obiteljski dan završio je zajedničkom krunicom. Puni doj-

mova i željni što više ovakvih susreta uputili smo se kućama.

26Franjinim stopama

Bolesničko pomazanje prođe dušom i rastvori sve ograde tjeskoba i strahova

POGLED IZ VLASTITOG BOLESNIČKOG KREVETA

olest je živo-tvorno iskustvo života i življenja. Ona oboljelom izmjeri snagu ti-

jela i duše. Ona pokaže i pravo lice čovjeka koji je nosi. Bolest se zavuče baš u svaki čovjekov dio i duše i tijela i mjeri ga. Često mislimo da suosjećamo s bolesnima. Da ih razumijemo. Da smo učinili za njih što može-mo. Mislimo da nam je savjest mirna. I sve je to tako dok nam se ne dogodi da sami ne obo-limo. Kad zdravi postane bole-stan, tek onda može razumjeti jesu li zdravi ispunili po savjesti sve što treba bolesnom pružiti. Jer velika je razlika ići u posjet u bolnicu, i primati posjet u bolni-ci; velika je razlika ležati nemo-ćan u krevetu, ili stajati u posje-tu i na raspolaganju, ali zdrav, do bolesnikova kreveta. Iz dugogodišnjeg svećeničkog iskustva doživio sam mnoge bolesne, i teško bolesne, koji-ma sam podijelio sakramente sv. ispovijedi, bolesničkog po-mazanja i sv. pričesti, te im dao Papino odrješenje. Uvijek sam mislio da sam to učinio s veli-kim razumijevanjem i sućuti za bolesnog. I, zasigurno je to sve-ćeniku uvijek i namjera, želja i nakana. No, tek onda kad sam primaš te sakramente ćutiš što je to u biti. Egzistencijalni – ži-votvorni susret sa životom, Bo-gom u kojega vjeruješ i s kojim se zbog bolesti koja je na tebi brzo možeš kroz smrt i susresti. Bolesnik to mora sam proživje-ti. I svaki to proživljava na svoj način. Primajući bolesničko po-mazanje u svojoj bolesti ili pred

Piše: fra Ante Marić, OFM

Kako se čo-vjeku u duši stopli kad znaš da za Tebe mole Tvoja braća, da tvoj Gvar-dijan čeka u hodniku dok traje operaci-ja, i da ćeš ga nakon buđe-nja iza ope-racije prvoga vidjeti. Ići će on sada braći u samostan i javiti o tvom z d r a v s t v e -nom stanju. Baš se dogodi ono lijepo i toplo što bi-lježi i opisuje obitelj.

operaciju, komuniciraš s licem svećenika koji ti to podjeljuje i s kojim moliš. Tako je lijepo na tom svećenikovom licu čitati vjeru, pouzdanje, skrb, ljubav prema bolesniku, uzdanje u Boga da će sve to biti tako dobro, i da će se i nakon operacije ži-vot nastaviti. Bolesničko pomazanje kao da prođe dušom i rastvori sve ograde najrazličitijih tjeskoba i strahova i čovjek se baci Bogu u naručje. - Čuvaj me, štiti i brani! Bdij nada mnom i uči-ni što Te volja. Daj mi snagu prihvatiti Tvoju Volju i uvesti je u svoju dušu, u ritam svoga disanja i življenja. Osim svećenika itekako su bitni oni s kojima živiš. Nama svećenicima – redovnicima, naša braća. Ništa nema bolje i ljepše od sućutnog i darežljivog redovnika. I opet ništa tako naka-radno kao škrt redovnik i redovnik bez sućuti. Koji ne zna posjetiti bolesnog brata, ili je škrt na potrebe brata ili ljudi s kojima živi. Isto tako i običnih ljudi vjernika, koji ne znaju posjetiti bolesnog ili imaju tvrdo srce za potrebe svojih članova obitelji ili svoje rodbine, svojih susjeda i čovjeka uopće. Kako se čovjeku u duši stopli kad znaš da za Tebe mole Tvoja braća, da tvoj Gvardijan čeka u hodniku dok traje operacija, i da ćeš ga nakon buđenja iza operacije prvoga vidjeti. Ići će on sada braći u samostan i javiti o tvom zdravstve-nom stanju. Baš se dogodi ono lijepo i toplo što bilježi i opisuje obitelj. K tomu su važni liječnici i medicinsko osoblje, sestre. Kako je samo težak njihov posao. I kako se oni svaki dan susreću samo s teškim stvarima – bolešću. Kako moraju reći svojim pacijentima

Godište VI, broj 2(19)27

kakvo je njihovo stanje. Onaj liječnik koji zna da je njegov pacijent čovjek, da ima osjećaj, dušu, da ga boli njegovo tijelo, on je dobar. Dobar i onda kad će svom pacijentu morati reći teške i negativne stvari o njegovom zdravlju. Pacijent će oćutjeti da je u njemu prepoznao čovjeka koje-mu je teško. A to je tako veliko. I za to treba samo malo. Blago lice i topla riječ.

Opomene sv. Franje

Životvoran je trenutak kad ležiš na operacionom stolu, gledaš u strop, i odjednom iznad vidiš lice anesteziologa s osmijehom. Toplo i puno ljubavi i skrbi za tvoje zdravlje. I riječ, zadnja pred ane-steziju – san, iz kojeg se i ne moraš baš probuditi, koja te ohrabruje i veli da se skoro opet vidite. I kad ponovo, sad u jedinici intenzivne njege vidiš to isto lice bezbrižno i s osmijehom koji ti veli da je sve u redu, da je sve prošlo s Božjom pomoći odlično. Tko može zaboraviti to lice, tko ge ne po-želi opet susresti. Zahvaliti mu!Sam moraš biti bolestan da bi sve ovo nekada ot-krio. Zdrav možeš mnoge stvari samo naslućivati. Valja iz bolesničkog kreveta gledati kako mjesec sporo nebom ide, kako ura stoji nepomična i kako su noći bolesniku beskrajno duge. A sveti naš otac Franjo opominje svoju braću u svojim pravilima na bolest i bolesnike. U Nepotvrđenom pravilu u poglavlju X.: „Ako se koji brat razboli, gdje god bio, neka ga osta-la braća ne napuste dok se ne odredi jedan brat ili više njih, ako bude potrebno, da mu slu-že kako bi željeli da se njima služi.“ A bolesnom bratu preporuča: „… da za sve zahvaljuje Stvo-ritelju i da želi biti takav – bolestan ili zdrav – kakvoga ga Gospodin hoće. Jer Bog sve koje predodredi za život vječni odgaja ostrugama bičeva i bolesti i duhom skrušenosti…“U Potvrđenom pravilu u poglavlju VI. Neka braća sebi ništa ne prisvajaju; o prošenju milostinje i o bolesnoj braći, veli: „I gdje god braća boravila ili se susrela, neka se jedni prema drugima pokazuju domaćima. I neka s povjerenjem jedan drugome očituje svoju potrebu; jer ako majka hrani i ljubi sina svoga tjelesnoga, koliko više mora netko lju-biti i hraniti brata svoga duhovnoga? Pa ako tko od njih oboli, druga mu braća moraju služiti onako kako bi željela da se njima služi.“Tako, dakle, ako je neki brat Tvoj u bolnici, uvijek pomisli da si to ti. I ako nekom svom bratu ideš u posjet, pomisli da je on mogao tebi. I ako nekog brata svoga bolesnoga ne njeguješ ili ne posjeću-ješ, uvijek pomisli da bi se to moglo i tebi dogoditi.

U nedjelju, 17. srpnja 2016., pod večernjom sv. misom u prepunoj franjevačkoj crkvi Sv. Petra i Pavla u Mostaru redovničko

franjevačko odijelo obukla su jedanaestorica novaka naše Provincije i tako započeli godinu novicijata. To su:fra Ivan Crnogorac - Posušje, fra Robert Radić - Drinovci, fra Slavko Anđelić– Grude, fra Fran Ćo-rić – Humac, fra Marko Galić – Široki Brijeg, fra Ivan Malić – Velika Gorica, fra Marin Mikulić – Ko-čerin, fra Đuro Ravenšćak – Dugo Selo, fra Ivan Tomić – Mostar, fra Slaven Tomić – Humac i fra Mate Zlomislić – Posušje.Obred oblačenja predvodio je provincijal fra Miljenko Šteko u koncelebraciji s generalnim definitorom fra Ivanom Sesarom, generalnim vikarom don Željkom Majićem, provincijskim vikarom fra Ivanom Ševom, gvardijanom fra Ikom Skokom, dosadašnjim meštrom postula-nata, a od sada meštrom novaka, fra Stankom Mabićem, te još s četrdesetak svećenika. Pose-ban gost ovog slavlja bio je apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto, koji je predslavio sv. misu. Provincijal je u homiliji naglasio: “Zato vam najprije izričem dobrodošlicu u našu zajednicu hercegovačkih franjevaca, a odmah nakon toga čestitam vam na hrabrosti. I kažem: samo hrabro naprijed. Ne bojte se teškoća. Tko god svoj život preda u Gospodinove ruke, moći će radosno na koncu života reći sa sv. Pavlom: „Znam komu sam povjerovao.“ (2 Tim 1,12)

Redovničko franjevačko odijelo obuklajedanaestorica novaka naše Provincije

Znam k omu sam povjerovao

28Franjinim stopama

a blagdan sv. Ilije, hercegovačko bratstvo Franjevačkoga svjetovnog reda je, u organi-zaciji Područnog vijeća, hodočastilo na Buško jezero, na Karmel sv. Ilije. Na hodočašću je sudjelovalo oko 160 svjetovnih franjevaca iz 13 bratstava. S nama su bili i fra Dane Karačić i fra Mirko Bagarić, duhovni asistenti bratstava Široki Brijeg i Tomislavgrad.

Članovi hercegovačkog područnog bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda hodočastili svetom Iliji

Pronaći Boga u svakodneviciPiše: Mirela Lovrić, OFSFoto: Josipa Vukoja, OFS

Godište VI, broj 2(19)29

Krenulo se u ranim jutarnjim satima, točnije na vakat, da bi mogli i uživati u predivnom krajoliku, razgledati sve, i pripremiti se za sv. misu. S dva autobusa stigla su bratstva Mostar, Široki Brijeg, Kočerin i Posušje, a na jezeru su nam se pridru-žila i bratstva Čerin, Čitluk, Međugorje, Humac, Drinovci, Gorica, Klobuk, Vitina i Tomislavgrad. Uz molitvu Časoslova i franjevačku krunicu sti-gli smo na odredište prije 9 sati. Tako nas je naš svetac dopratio, a onda smo se nastavili družiti sa zaštitnikom BiH, sv. Ilijom.Zajedno s mještanima slavili smo sv. misu u 11 sati. Inače, samostan je slavio desetu obljetnicu osnivanja te je svečanu sv. misu predslavio mons. Vinko Puljić, kardinal vrhbosanski. Misno slavlje

bilo je u crkvenom dvorištu te je sjedinjenje s pri-rodom bilo neizbježno. Misi je prethodila proce-sija kroz dvorište. Kardinal Puljić se u propovijedi dotakao više tema, neke su bile i u anegdotama koje su izlaganje učinile zanimljivijim. Naglasak je bio na krepostima, brizi za osobnu duhovnost naspram užurbane svakodnevice, pronalasku Boga u toj svakodnevici, ali ne u oluji, gromu ili vjetru nego u blagom povjetarcu, poput Ilije. Sli-kovit zaključak propovijedi bio bi da briga za vla-

stitu dušu treba biti ispred brige za vlastitog ko-nja. Nakon okrepe duše slijedila je okrepa brata magarca. U zajedništvu smo blagovali te su pali dogovori za uzajamne posjete bratstvima.Krenuli smo prema duvanjskom samostanu, gdje nas je dočekao fra Mirko Bagarić, kapelan i du-hovni asistent bratstva Tomislavgrad. Razgledali smo crkvu Sv. Nikole Tavelića i etnografski muzej. Imamo samo riječi hvale za našu duvanjsku bra-ću, koja su nas lijepo dočekala i pobrinula se da nas rashlade čak i sladoledom. Brat Povjetarac nas je cijeli dan grlio i podsjećao na Božju prisutnost, a brat Sunce je pokazao svo-je šare na našim rukama i licima, dok će sestrica Ljubav sve bratske susrete i osmijehe ovog dana ostaviti u našim srcima.

30Franjinim stopama

edoviti godišnji Nacionalni ka-pitul Franjevačkog svjetovnog reda i Frame održao se u Fra-njevačkom samostanu sv. Bona-venture u Visokom, od 22. do 24.

travnja 2016. Htjeli smo da i ovaj susret svjetovnih franjevaca, braće i sestara, bude u znaku Godine mi-losrđa u kojoj se nalazi cijela Crkva, pa smo za geslo Kapitula uzeli upravo „Milosrdni kao Otac“. Kao i uvi-jek, dio programa je bio zajednički za OFS i Framu, a dio odvojen. Na Kapitulu OFS-a su sudjelovali člano-vi Nacionalnog vijeća OFS-a u BiH, članovi područ-nih vijeća Bosne i Hercegovine, odabrani delegati te nacionalni duhovni asistenti fra Danijel Rajić i fra Slaven Brekalo. Svetu misu je predslavio fra Slaven Brekalo, nakon koje su pozdrave uputili Matea Galić, nacionalna ministra OFS-a u BiH, Anđelka Oreč, naci-onalna predsjednica Frame u BiH, te nacionalni du-hovni asistenti OFS-a i Frame. Program je nastavljen upoznavanjem sudionika. Braća i sestre su govorili zašto su u Franjevačkom svjetovnom redu i što im znači franjevaštvo. Večer smo završili molitvom i kla-njanjem Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu.U subotu smo program započeli molitvom Ju-tarnje, te je nakon toga uslijedilo čitanje izvješća nacionalne ministre, područnih ministara, među-narodne vijećnice i nacionalne rizničarke. Iza tih pročitanih izvješća, svoj osvrt je izrekao duhovni asistent fra Danijel Rajić. Nakon čitanja izvješća i rasprave, fra Joso Oršolić, ravnatelj „Kruha sv.

Ante“, je svim sudionicima Kapitula održao pre-davanje na temu „Božje je ime Milosrđe“. Obja-snio je ukratko što je to godina jubileja, zašto je važna u Crkvi, dao je neke praktične upute kako živjeti milosrđe, kako obilježiti godinu milosrđa u svojoj crkvi, u svojoj župi. U poslijepodnevnom programu s. Matea Galić je predstavila dokument „Kako upravljati redom kao što je OFS na svim njegovim razinama?“ au-tora Benedetta Lina i Tibora Kausera, u kojem se predstavljaju i definiraju: narav i identitet Reda, ključni problemi, ciljevi i svrha upravljanja, mo-gući prijedlozi za rješavanje problema kao i plan za predstojeće trogodišnje razdoblje. Važniji dio je bio rad po grupama, gdje su sudionici iznosili svoje zapažanje i prijedloge o iznesenim dijelo-vima dokumenta, a zaključci rada su poslani na Međunarodnu razinu OFS-a. Iza toga smo slavili svetu misu koju je predslavio fra Danijel Rajić. Dan smo završili bratskim druženjem. Nedjelja je bila dan za plenum skupštine i donoše-nje zaključaka, a Kapitul smo završili zajedničkim misnim slavljem koje je predslavio fra Danijel Rajić.Sljedeće godine, 2017., bit će Izborni kapitul OFS-a u BiH, izabirat će se novo nacionalno vi-jeće OFS-a. Neka i to bude jedna molitvena na-kana u našim bratstvima, da Duh Sveti vodi i rasvjetljuje naša srca i potiče sve nas na zauze-tost i odgovornost i ljubav prema Franjevačkom svjetovnom redu.

Visoko: Redoviti godišnji Nacionalni kapitul Franjevačkog svjetovnog reda i Frame

Piše: Matea Galić, OFS

Neka nas Duh Sveti potiče na zauzetost, odgovornosti ljubav prema Franjevačkom svjetovnom redu

Godište VI, broj 2(19)31

Mjesno bratstvo OFS-a Čitluk, povodom dolaska tijela svetog Leopolda Bogdana Mandića u Zagreb organiziralo je hodo-

čašće u Zagreb i Mariju Bistricu. Pod vodstvom duhovnog asistenta fra Danke Perutine na ho-dočašće se uputilo 30 članova mjesnog bratstva Čitluk kojima su se pridružili i župljani, koji su bili potaknuti da se priključe mjesnom bratstvu. Plan i program dvodnevnog hodočašća odnosio se na čašćenje tijela sv. Leopolda koje je bilo izloženo u kapucinskoj crkvi koja nosi njegovo ime u zagre-bačkoj Dubravi. Drugi dan hodočašća odnosio se

na posjetu hrvatskog nacionalnog svetišta Maj-ke Božje Bistričke u Mariji Bistrici. Po dolasku u Mariju Bistricu obišli smo hodočasničko mjesto te sudjelovali u središnjem misnom slavlju. Nakon sv. mise sudjelovali smo u križnom putu kojeg je predmolio naš duhovni asistent fra Danko Perutina, te smo na taj način zahvalili Bogu na ovom hodočašću i preporučili se sv. Leo-poldu i Majci Božjoj Bistričkoj u molitve. Uslijedio je zajednički ručak i povratak za Hercegovinu au-tobusom uz pjesmu i molitvu.

OFS Čitluk - hodočašće u Zagreb i Mariju Bistricu

Piše: Franjo Lovrić, OFS

Zahvala Bogu molitvom i pjesmom

Dana 29. 5. 2016., pod večernjom svetom misom, koju je predslavio fra Ljubo Kurtović, područni duhovni asistent OFS-a uz koncelebraciju duhovnog asistenta mjesnog brat-

stva Čitluk fra Danke Perutine i mjesnog bratstva Međugorje fra Iva-

Bratstvo je obogaćeno novim članovimaOFS Čitluk: Primanja i zavjeti

na Landeke ml., slavljen je Obred primanja u bratstvo i Obred za-vjetovanja evanđeoskog života. Zavjete je u ime Reda primila Zdenka Milićević, mjesna mini-stra, a u ime Crkve i Reda potvr-dio fra Danko Perutina. Svjedoci su bili sestre Zdravka Pervan i Vinka Pehar. Ovom svečanošću mjesno bratstvo je obogaćeno novim članovima među kojima je 5 novih članova koji su pri-mljeni u bratstvo, 8 članova izre-klo je privremene zavjete, dok se 10 članova bratstva vječno za-vjetovalo na služenje evanđelju po uzoru sv. Franje. Nakon misne svečanosti uslijedilo je prigodno bratsko druženje.

32Franjinim stopama

fra Tadija Kožul (1909. - 1945.)

Piše: Josipa Vukoja, OFS

S t a v i t i I s u s a n a p r v o m j e s t o i uvijek pronaći vrijeme za molitvu

irko Kožul, kasnije fra Tadija, ro-đen je u ši-rokobriješ-

kom selu Turčinovići, 18. srpnja 1909. od oca Bože i majke Anđe r. Vrljić. Završava franjevačku klasičnu gimnaziju na Širokom Brijegu, a zatim odlazi na studij bogoslovije u Mostar te u Frei-burg. Od 1937. do 1941. u Za-grebu studira Klasičnu filologiju s književnošću.Franjevački habit je obukao 1927., a za svećenika je zaređen u studenom 1933. Nakon za-vršetka studija dolazi na Široki Brijeg, gdje je sve do smrti pre-davao u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji te bio odgojitelj bo-goslova.Fra Tadijin brat Jago Kožul o bratu je posvjedočio slijedeće: “Tadija potječe iz siromašne obitelji. Otac je morao prodati vola da bi kupio bratu habit, tj. redovničko odijelo. Bio je profesor latinskog i njemač-kog jezika, a poznavao je i talijanski jezik. U Freiburgu je završio doktorat. Mladu misu je dao 1933. godine u Širokom Brijegu.”Bio je dostojan svoga sveće-ničkog i profesorskog zvanja, učenici su ga često viđali u crkvi kako moli. Bio je dobar, savje-stan i pravedan profesor. Cije-nio je i tražio red, rad i discipli-nu, ali je i sam bio takav. Često i rado se igrao s đacima. Jedan od njegovih učenika za-pisao je ovako: “Bio je meštar kad sam ja došao u sjemenište, tada još nije završio fakultet. K' nama su ga poslali da bude me-

štar u sjemeništu, da se malo vježba, a poslije ga poslali još na fakultet u Zagreb. Kao meštar dje-lovao je na nas đake utjecajno. Znao je pristupiti đaku i primiti ga. Nije nikada donosio nagle odlu-ke. Pri sukobima je ostao pravedan. Disciplinu je držao dobro. Vrijeme učenja je bilo strogo odre-đeno u učionicama ujutro i popodne. Kao sveće-nik djelovao je primjereno. Bio je vrlo pobožan. Od svih fratara na mene je on najviše djelovao. Često bi pobožno molio u kapelici. Znao bi se po-nekad naljutiti, a mi bismo opazili da bi tada po-crvenio, no nije nikada u toj ljutnji eksplodirao. Odgojiteljsku dužnost vršio je dobro i uzorno. Poslije je otišao na studij. Čuo sam u Zagrebu na Kaptolu da je bio jedan od najuzornijih studena-ta. Glede discipline nije mu niti jednu riječ treba-lo reći. Tako mi je pričao njegov gvardijan.” (F. Vl.)Svoj mladi život završio je zajedno s 11 subraće 7. veljače 1945. u samostanu na Širokom Brijegu. Toga dana, partizani su zauzeli samostan, kojega

Bio je dosto-jan svoga svećeničkog i profesorskog zvanja, učeni-ci su ga često viđali u crkvi kako moli. Bio je dobar, savjestan i pravedan pro-fesor. Cijenio je i tražio red, rad i discipli-nu, ali je i sam bio takav. Če-sto i rado je se igrao s đaci-ma.

Godište VI, broj 2(19)33

Predviđeni program:17. 00 – Molitva17. 15 – Pozdravi organizatora i domaćina17. 30 – Duhovni nagovor – fra Ljubo Kurtović18. 30 – Molitva krunice i prigoda za ispovijed19. 00 – Sveta misa i klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu20. 15 – Bratsko zajedništvo

Članovi mjesnog bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda i Frame Humac su, uz veliku potporu fra Nikole Rosančića, duhovnog asi-stenta Frame Humac, kao i duhovnog asistenta OFS-a fra Tomisla-

va Sablje, u devetnici sv. Ante proveli akciju obilaska starih, nemoćnih i siromašnih osoba u župi Humac. Tijekom devetnice skupljala se hrana, kao i novčana sredstva prodajom suvenira. Od prikupljenog novca na-bavljene su potrepštine i lijekovi za bolesne kojima je pomoć potrebna, a hrana je podijeljena najširomašnijima u župi.Organiziran je i humanitarni koncert na kojem je sudjelovao fra Marin Karačić s prigodnim duhovnim i zabavnim pjesmama, te orkestar gi-tara mladih iz Međugorja. Posjet udruzi "Duga" i obilazak djece s po-sebnim potrebama, kojima su uručeni darovi, bio je nezaboravan. Isto tako, organiziran je posjet Domu za stare i nemoćne osobe "Sv. Josip" s prigodnim programom i posjet hospiciju, gdje se nalaze umiruće osobe. Posjećeno je oko 450 starih, bolesnih i siromašnih osoba. Radost je činiti drugima dobro! Budimo radosni i širimo radost.

Na svetkovinu svetog Ljudevita, suzaštitnika Franjevačkoga svjetovnog reda, Područno vijeće organizira:

Područnu duhovnu obnovu

za sve članove Franjevačkoga svjetovnog redaDuhovna obnova održat će se 25. kolovoza 2016. u Čerinu.Misao vodilja kroz duhovnu obnovu bit će: “Milosrđe mi je milo, a ne žrtva.”

nitko i nije branio, a u njemu su bili samo fra-tri i poneki đak u civilu. Partizani su došli izvršiti već unaprijed donese-nu odluku kako fratre treba ubiti jer ih je na-rod volio i slušao, a bili su kulturni i vjerski no-sitelji toga doba u Her-cegovini. Široki Brijeg je bio posebno na meti zbog poznate klasične Gimnazije. Nakon što su ih popisali, izvodili su jednog po jednog fra-tra, usmrtili ih pucnjem u glavu te zatim bacali u protuzrakoplovno sklo-nište u blizini samosta-na, gdje su ih i zapalili. Fra Tadijin drugi brat Ivan Kožul zapisao je: “Pokojni je odveden s grupom svećenika. Tijelo fra Tadije našao sam u bunkeru na ste-penicama. Bio je pečen s izgorenim brevija-rom (molitvenikom) u ruci. Prepoznao sam ga samo po dva prednja zuba koja su bila plom-birana. Našao sam ga zajedno s pokojnim o. Borislavom Pandžićem, svezanih ruku i metkom u potiljku.”Na ovaj način završio je fra Tadijin život i ži-vot mnoge njegove subraće diljem Herce-govine. Od fra Tadije se možemo učiti biti dobri radnici, predani svome poslu i svakodnevnim obavezama, ali uz sve to biti pobožni, na prvo mjesto stavljati Isusa i uvijek pronaći vrijeme za molitvu. Neka nam u tom nastojanju bude na pomoć zagovor “široko-briških mučenika”.

Humanitarne akcije OFS- a i Frame na Humcu

Radost je činiti drugima dobro!

34Franjinim stopama

OFS Kočerin: Hodočašće u Zaljev hrvatskih svetaca

apokon dođe i ta dugo očekiva-na subota 9. travnja 2016., kada smo u jutarnjim satima pošli na hodočašće u poznati zaljev hr-vatskih svetaca Boku kotorsku.

Bez obzira na kišu cijelim putem i dugo čeka-nje na granici, čežnja u srcu te radost i polet na licu sviju nas nije se mogao sakriti. Najprije smo posjetili biskupiju koja je i najstarija institucija Boke kotorske gdje nas je velikodušno dočekao kotorski biskup Ilija Janjić, a zatim smo bili u ka-tedrali svetog Tripuna koja se nalazi odmah do biskupije. Slušajući o životu toga mladića koji je svoju vjeru javno svjedočio i izjavio: „Slobodan sam, po uvjerenju kršćanin“, nakon čega mu je odrubljena glava, čovjek uvidi kako je moja vjera mala. Gdje je moja hrabrost za takvo svjedočenje Isusa? U katedrali se nalazi zdenac s vodom, koji nas podsjeća na to da je Isus živa voda, zdenac iz

Vijeće Franjevačkoga svjetov-nog reda Kočerin svake godine u proljeće organizira hodočašće za članove bratstva. Još prošle godine prilikom posjeta Trebinju, počela se spominjati želja i mo-gućnost za hodočašće u Zaljev hrvatskih svetaca. Duhovni asi-stent bratstva i župnik fra Mario Knezović organizirao je župno hodočašće pa je tako u subotu, 9. travnja 2016. 156 župljana župe Kočerin, zajedno sa župnikom fra Mariom i časnom sestrom Abelom Banožić, hodočastilo u Zaljev hrvatskih svetaca - Boku kotorsku. Među njima bilo je i 40 članova Franjevačkoga svjetov-nog reda Kočerin.

Piše: Josipa Marušić, OFS

Još jedna kap u moru milosti

kojeg ako pijemo više nećemo ožednjeti. Šetajući uskim kamenim ulicama imala sam osjećaj kao da hodimo ulicama križ-nog puta kuda je Isus nosio svoj križ. Potom dolazimo do crkve blažene Ozane Kotorske gdje se nalazi njeno očuvano tijelo. Gle-dajući u to tijelo preplavljuje me osjećaj čudesne Božje ljubavi koja se pokazuje na razne načine. Tu smo imali svetu misu koju je predvodio naš duhovni asistent fra Mario Knezović, a propovijedao je biskup Ilija Ja-njić. Biskup je govorio o životu Blažene Oza-ne i o čudima koja su se dogodila dok je još bila djevojčica: čudo o zlatnom prstenu koji se nalazio u ribljim ustima i cvijeću u njenoj pregači. Na svetoj misi smo dobili i veliku milost potpunog oproštenja grijeha nakon što su ispunjeni određeni uvjeti, i ponovno smo bili nanovo rođeni. Kao ptica puštena iz kaveza, bila je moja duša, bez ljage. Ah, kako je bilo divno disati takvim plućima, ali trebalo je sada hrabro i odvažno kročiti kroz život pronoseći Isusa i njegovu riječ. Nakon mise uputili smo se do franjevačke crkve svete Klare, na čijem se ulazu nala-ze uska vrata i prolazeći kroz njih odmah sam se sjetila Isusovih riječi: „Uđite na uska vrata jer široka vrata i prostran put vode u propast i mnogo ih je koji idu njime.“ U toj crkvi se nalazi i najljepši raskošni barokni oltar s likovima svetog Franje i svete Klare. Na povratku smo posjetili i crkvu svetog Eu-stahija u Dobroti. To je mladić koji je sa svo-jom obitelji ugušen u komori. Posebno je za-nimljivo bilo to kad je svećenik rekao da još nikada nije vidio ovako punu crkvu jer inače na svetoj misi bude pet do deset mještana. Posjetili smo i crkvu svetog Nikole u Pe-rastu, gdje se nalaze i poznati otok Gospe od Škrpjela i crkva svetog Đorđa. Zadnje naše odredište bila je crkva sve-tog Jeronima i svetog Leopolda Bogdana Mandića u Herceg Novom u čijoj se blizini nalazi i kućica u kojoj je rođen. Hodočasteći u sve ove crkve i slušajući ži-votopise svetaca, njihovu odvažnost i za-nos Isusom, ne može čovjek da ne osjeti tu potrebu biti što bolji, što bliže Kristu. Naše hodočašće je završeno u kasnim večer-njim satima uz molitvu i pjesmu na ustima i srcima. A kako drugačije da Mu zahvalim na još jednoj kapi u moru milosti koje mi neprestano daje, nego da budem njegov ponizni sluga.

Godište VI, broj 2(19)35

Duhovna obnova i slavlje zavjeta i primanja u bratstvu OFS-a Kočerin

R a d n a s e b i j e o d l i k a franjevačke duhovnosti

U bratstvu Franjevačkoga svjetovnog reda (OFS-a) Kočerin održano je slavlje prvih za-vjeta te obnova zavjeta i primanje u Red.

Za ove obrede članovi bratstva pripremili su se po-podnevnom duhovnom obnovom, koja se održala 30. svibnja 2016. Duhovna obnova započela je molitvom krunice i svetom misom koju je predslavio duhovni asistent bratstva fra Mario Knezović koji je u propovi-jedi potaknuo sestre na dosljedno i ustrajno življenje zavjeta uz napomenu da će se pojavljivati razne kušnje i trpljenja, koje treba nadići. Nakon svete mise, duhov-ni nagovor sestrama održao je fra Sretan Ćurčić koji je govorio o zahvalnosti, jer sve što imamo je dar Božji, osim naše gluposti – grijeha. Osvrnuo se i na život u Franjevačkom svjetovnom redu te poručio sestrama kako treba raditi na sebi, rad na sebi je odlika franjevač-ke duhovnosti.Obred prvih zavjeta održan je u nedjelju, 5. lipnja 2016. pod pučkom svetom misom koju je predslavio fra Ma-rio Knezović. Svoje prve privremene zavjete dalo je 5 sestara. Zavjete je primila mjesna ministra Josipa Vu-koja a u ime Crkve i Reda potvrdio duhovni asistent fra Mario. Svjedoci zavjetovanja bile su sestre Marela Banožić i Josipa Marušić. Uz članove bratstva Kočerin, slavlju zavjetovanja ovih sestara pridružile su se i sestre s Humca te područna ministra Ankica Zelenika.Obred primanja u Red i obnove zavjeta održan je na mjesečnom susretu bratstva, 6. lipnja. U Franjevački svjetovni red primljeno je 5 sestara, a 3 sestre su ob-novile na godinu dana svoje obećanje.U radosti zbog pridruženja novih članova, bratstvo se obvezalo pomagati im na njihovu putu svojim prija-teljstvom, molitvom i svjedočenjem vlastitoga života. Sestarama primljenim u bratstvo i našim zavjetovani-cima želimo da Gospodin udijeli ustrajnost u toj odlu-ci da bi usred svijeta bile kvasac evanđeoskoga života.

36Franjinim stopama

Datum i mjesto rođenja: 21. 8.1966. u Crnopodu- LjubuškiBračni status: udana, muž TihomirDjeca: 1 dijete - sin StipeŠkolska sprema: VSS-Ekonomski fakultet, dipl. oec.Zanimanje: državna

službenica u Ministar-stvu unutarnjih poslo-va Županije Zapadno-hercegovačkeČlan OFS-a od 12. 6. 1982. Trajni zavjeti: 3. 12. 2009. Službe OFS-u: u dva mandata doministra, a od 1. 3. 2016. ministra mjesnog bratstva HumacNakon Franjevačke olimpijade koja je odr-žana 1981. godine na Humcu, i na kojoj sam sudjelovala primljena sam u FSR 12. 6.1982. godine. Iste godine FSR Humac zbog tadašnjeg političkog režima i priti-saka na Crkvu prestaje s djelovanjem. Nisam imala mogućnost zavje-tovanja. Godine 2006. FSR na Humcu ponov-no počinje djelovati.

Vijeće mjesnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda Humac

Dana1. ožujka 2016. održan je Izborni kapitul mjesnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda na Hum-cu. Izbornim kapitulom predsjedala je područna ministra Ankica Zelenika uz prisustvo mjesnog du-hovnog asistenta fra Tomislava Sablje, kojega je područni duhovni asistent fra Ljubo Kurtović delegirao jer je on bio opravdano spriječen nazočiti kapitulu.

Dio velike franjevačke obitelji

Mirjana Bradvica - ministra mjesnog bratstva Humac

Ana Rupčić – doministra mjesnog

bratstva Humac

Mjesno bratstvo Čitluk: Izlet u Slano

Produbiti zajedništvo u bratstvu

Odmah sam se uklju-čila u rad i tako, hvala Bogu i svetom Franji, 3. 12. 2009. dala trajne zavjete. Biti dio franje-vačke obitelji, a živjeti u svijetu to je ono što me oduševljava, ponaj-više jer su moji roditelji istinski nastojali živjeti Evanđelje po primjeru sv. Franje i svoj zanos su prenijeli i na mene. Fra-njevački svjetovni red doživljavam kao dru-gu obitelj. Sretna sam u našem zajedništvu. Moji roditelji su se već odavno preselili u vječ-nost i znam da su u za-jedništvu s Gospom i sv. Franjom i da me njihov zajednički zagovor prati na svim mojim životnim putovima.

Datum i mjesto rođenja: Ljubuški, 29. 6. 1966.Bračni status: udana, muž JureDjeca: 5- ero djece Školska sprema: SSS- poljoprivredni tehničarZanimanje: kućanicaČlan OFS-a od: 10. 12.

Godište VI, broj 2(19)37

Blaženka Ramljak - tajnica mjesnog bratstva Humac

Ankica Paradžik - rizničarka mjesnog

bratstva Humac

Milenka Knezović- učiteljica formacije mjesnog bratstva

Humac

Mjesno bratstvo Čitluk pod vodstvo du-hovnog asistenta fra Danke Perutine za svoje članove i njihove obitelji organizi-

ralo je jednodnevni izlet u Slano. Cilj izleta pored nezaobilaznog kupanja, bio je produbiti odnose i zajedništvo u bratstvu. Nakon zajedničke jutarnje svete mise u župnoj crkvi u Čitluku, vesela druži-na uputila se prema obalama Jadranskog mora. U prekrasnom vrtu samostana sv. Jeronima u Slanom braća iz čitlučkog bratstva pripremala su roštilj, dok su sestre sa djecom uživale u kupa-nju. Posebna radost bila je vidjeti spoj generacija koje su prisustvovale ovom izletu, od onih stari-jih baka, do onih srednjih godina, mladih, kao i 20-ak djece koja se i na ovaj način odgajaju u kr-

Piše: Franjo Lovrić, OFS

2006. godineTrajni zavjeti: 3. 12. 2009. godineSlužbe OFS-u: od 1. 3. 2016. doministra mje-snog bratstva Humac

Datum i mjesto rođe-nja: 23. 10. 1969.Bračni status: udana, muž IvicaDjeca: 4- ero djece Školska sprema: SSS- trgovačkaZanimanje: trgovkinjaČlan OFS-a od: 10. 12. 2006. godineTrajni zavjeti: 3. 12. 2009. Službe OFS-u: od 1. 3. 2016. tajnica mjesnog bratstva Humac

Datum i mjesto rođe-nja: 27. 2. 1955.Bračni status: udovicaDjeca: 5- ero djece Školska sprema: SSS- trgovačkaZanimanje: umirov-ljenicaČlan OFS-a od: 10. 12. 2006. Trajni zavjeti: 3. 12. 2009. Službe OFS-u: rizničar-ka mjesnog bratstva Humac u tri mandata

Datum i mjesto rođe-nja: 16. 1. 1956.Bračni status: udana muž TonćoDjeca: 5- ero djece Školska sprema: SSS- Srednja medicinska školaZanimanje: umirovlje-nicaČlan OFS-a od: 10. 12. 2006. Trajni zavjeti: 3. 12. 2009. Službe OFS-u: od 1. 3. 2016. učiteljica forma-cije mjesnog bratstva Humac Rođena sam u Čitluku kao sedma od desete-

ro djece. Završila sam medicinsku školu - smjer sanitarni tehni-čar. Do mirovine sam radila u Domu Zdravlja Ljubuški. Udala sam se na Humac gdje sam sa mužem Tonćom rodi-la petero djece; imam četvero unučadi. Godine 2006. ponov-no se aktivira FSR u našoj župi, i uključila sam se aktivno u rad bratstva. U dva man-data obavljala sam službu ministre. Tre-ćarski poziv vučem još iz obiteljskog doma, majka i baka su bile trećarice, a i ja sam iznimno sretna što sam dio OFS. Franje-vačka radost, razigra-nost i jednostavnost su me oduvijek pri-vlačile. Zato sam otvorena srca rekla Gospodi-nu EVO ME. Nastojim živjeti Evanđelje po primjeru sv. Franje. Sretna sam što sam dio velike franjevačke obitelji.

šćanskom okruženju i iz primjera svojih roditelja razvijaju ljubav prema sv. Franji. Dva člana bratstva su se na ovaj izlet odlučila doći biciklima, te su time potvrdili staru latinsku izreku "Zdrav duh u zdravom tijelu", a kao nagra-da čekalo ih je osvježenje u vidu lubenice, i opu-štanje u Jadranskom moru. Izuzetna atmosfera opuštenosti, prijateljstva i pjesme bila je prisut-na tijekom cijelog izleta tako da smo se u Čitluk vratili tek nešto prije pola noći. Sva braća i sestre izrazili su želju kako bi ovaj izlet trebao postati tradicija prije ljetnog odmora, te se nadamo da će tako i biti uz pomoć našeg sv. Franje i Božji blagoslov. Ovim putem bi se još željeli zahvaliti našim domaćinima u Slanom.

38Franjinim stopama

Piše: Mirela Barbarić, OFS

Život je borba, vječita borba između dobra i zla. U toj borbi mo-ramo odabrati stranu, čemu težimo, dobru

ili zlu? A, život ta nabujala rije-ka, donosi nam svašta. Nanosi nam boli, patnje, ali naravno donosi i uspjehe i radosti. I tako naizmjenice, nepredvidivo. Ne znamo šta nas čeka. Život teče prolazi, a mi se borimo...Isus od nas traži da budemo svjedoci, pa ću evo i ja poku-šati opisati svoju borbu, po-svjedočiti kako sam upoznala Isusa i kako je on postao moj najbolji prijatelj.

„Lice tvoje Gospodine ja tražim, ne skrivaj lica svoga od mene.“

Udala sam se s nepunih 20 go-dina, u braku s mužem živjela sljedećih 20 godina, rodila troje prekrasne djece. Odgojena sam u katoličkoj obitelji i redovito sam pohađala nedjeljne svete mise i još neke pobožnosti, kao što su devetnice Velikoj Gospi (pa to je običaj u našoj župi). Obdržavala sam zakon (farizej-ski sindrom).Živjela sam u svijetu i za svijet.Prije nešto više od sedam godi-na izgubila sam muža. Svijet se srušio, i ja u njemu. Šok, nevjeri-ca, vapaj u nebo:„Bože moj, Bože moj zašto si me ostavo?“ Prigovori, ljut-nja, nemoć. Samo pogled u dječicu održava me na životu. Samo pogled na moje anđe-le daje mi razlog za življenje i snagu da ne klonem.Mogu samo reći da se čovjek koji ostane bez bračnog druga osjeća hendikepirano, osjeća da mu fali dio tijela, nešto nedosta-

je. Vremenom i uz Božju pomoć nauči živjeti s tim hendikepom, ali ipak uvijek ga osjeća. Rekla sam uz Božju pomoć, a tako je i meni pomogao, a tko drugi nego Bog.„Božja volja nikada nas neće odvesti gdje nas Božja milost neće zaštititi.“U mojoj tuzi i očaju Gospodin nalazi put do moga srca preko moje drage prijateljice koja me upućuje na svakodnevnu svetu misu, ispovijed, pričest, mo-litvu, molitvenu zajednicu. Moram priznati da u po-četku nisam imala nikakvih osjećaja i da su ti moji od-lasci bili bijeg od gužve, ljudi, od sažaljenja... ali ipak osjećala sam se bolje. Malo po malo, Gospodin miče ljuske s mojih očiju, pogled postaje jasniji i bistriji. Ljestvica životnih prioriteta drastično se mijenja.Moj terapeut postaje Isus Krist, tableta za umire-nje Gospina krunica, a Međugorje drugi dom.„Najradije ću se još hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u sla-bostima, uvredama, poteškoćama, tjeskobama, poradi Krista jer kada sam slab onda sam jak...“(2 Kor 12, 9 -10)Božjom providnošću u moje ruke dolazi životo-pis sv. Franje, u dahu ga pročitam i tako se poč-nem zanimati za Treći red. Nakon mnogo kušnji kroz koje većinom svi prolaze, primjerice nisam dostojna, mogu biti dobra i uzorna vjernica i bez Trećeg reda i slično.Priključujem se simpatizerima sv. Franje u 2011. godini, uz odluku da ću malo proviriti o čemu se radi, da se neću duže zadržavati i davati nikakve zavjete. No, događa se da me sv. Franjo osvaja, osvaja me zbog toga što je i on lutao, što je i on živio grešno i raskalašeno, dok ga Božja mi-lost nije dotaknula („Dok bijah u grijesima, bijah u svijetu.“ sv. Franjo). Osvaja me Franjina jedno-stavnost, skromnost, radost, poniznost, njegova zagledanost u Krista.Tražio je od Gospodina da rasvijetli tamu nje-govoga srca i tako sam postao najsličniji Isusu Kristu. U bratstvu nalazim braću i sestre u Kristu koji me s ljubavlju prihvaćaju, uvijek spremni za pomoć, utjehu, molitvu.Kroz Sveto pismo, biblijske susrete, duhovne se-minare, učim, upijam. Duhovno se izgrađujem. Mislim da sam tek na početku i da ništa nisam napravila, riječi su sv. Franje, ali sam do sada sva-kako nešto naučila.Naučila sam da bježanjem od križa, križ postaje

Znam da im nitko i ništa ne može za-mijeniti lju-bav zemalj-skog oca, zato za njih svako jutro zazivam bla-goslov i zašti-tu nebeskog Oca, da ih On štiti, vodi i upravlja nji-hovim živo-tima, a svoje trpljenje pri-kazujem na slavu Božju i tako dan za dan...

U Bogu sam našla svoj mir

Godište VI, broj 2(19)39

teži, a prihvaćanjem on postaje blagoslov. Nau-čila sam da noseći taj križ kalvarijom života ide-mo uskrsnuću, idemo Isusu. Padam, ali ustajem, borim se. Pokušavam svaki problem, svaku kuš-nju shvatiti kao sredstvo da se približim Isusu, pokušavam. Naučila sam da Božja i ljudska logi-ka nisu iste... Niti u kojem vremenu (vidimo i kroz Bibliju) nije lako ženi udovici, pa tako ni u današnjem vre-menu, nije lako. Sama je bez zaštite, bez oslon-ca, bez podrške... sama odgaja djecu, zahtjevna i odgovorna zadaća.Sama djecu nastojim odgajati u vjeri, ljubavi i ra-zumijevanju. Znam da im nitko i ništa ne može zamijeniti ljubav zemaljskog oca, zato za njih svako jutro zazivam blagoslov i zaštitu nebe-skog Oca, da ih On štiti, vodi i upravlja njihovim životima, a u mojem trpljenju neka se proslavi Gospodin i tako dan za dan...Nastojim biti aktivna članica bratstva i dio svog slo-bodnog vremena uložiti u njegov rast. U 2014. go-

dini dajem vječne zavjete i bratstvo postaje moja druga obitelj. Bratstvo izgrađuje, nadahnjuje, različitosti među nama obogaćuju i uče nas pri-hvaćanju drugih, onakvima kakvi jesu.„Samo je Bogu mir dušo moj, samo je u Bogu spasenje...“(Ps 62)Pjevao je psalmist, a zaključujem i ja - samo je u Bogu mir.Život nosi bure i oluje, sunčane i one malo ma-nje sunčane dane, ali ako je Isus naš prijatelj, on nas štiti od svih nepogoda. Ako smo u Bogu naš-li mir, a Duhu Svetom prepustili vodstvo, pa tko nam što može.Život na zemlji tek je kao dašak na vjetru, a da-rovani život tek prilika da se pripremimo za vječ-nost, a vječnost je ipak vječnost, i u njoj nas če-kaju naši mili i dragi pokojnici.Hvala ti, Isuse!

Josipa Vukoja ponovno je iza-brana za ministru bratstva. Josi-pa je rođena 17. lipnja 1987. Po zanimanju je magistar ekono-mije. Bila je član Frame Kočerin a trajne zavjete u OFS-u dala je 25. 11. 2012. u mjesnom brat-stvu Mostar. Doministra bratstva je Božica Ivanković. Božica je rođena 16. studenoga 1991. Po zani-manju je profesorica hrvatskog i engleskog jezika. Bila je član Frame Kočerin. Trajne zavjete u OFS-u dala je 24. 11. 2013. u bratstvu Mostar. Josipa Marušić (r. Šantić) po-novno je izabrana na službu tajnice bratstva. Josipa je rođe-na 26. rujna 1983. Diplomirana je pravnica, nezaposlena. Ima dvoje djece. Bila je član Frame Široki Brijeg, a trajne zavjete u OFS-u dala je 8. ožujka 2008.Rizničar bratstva ponovno je Suzi Mikulić (r. Čondić). Suzi je rođena 20. studenog 1978. Po zanimanju je magistar ekono-mije, radi kao računovođa. Ima troje djece. Suzi je trajne zavjete dala 14. travnja 2013.Za učiteljicu formacije izabra-na je Irena Mikulić. Irena je rođena 26. kolovoza 1990. Po zanimanju je magistar prava. Bila je član Frame Kočerin, a trajne zavjete u OFS-u dala je 14. lipnja 2014.

Dana 14. lipnja 2016. održano je slavlje Izbor-nog kapitula mjesnog bratstva OFS-a Kočerin. Tri sestre su ponovno izabrane na iste službe koje su obavljale i u protekle tri godine. Zani-mljivost ovoga Vijeća je da su čak 4 vijećnice bile framašice duži niz godina. Želimo im obi-lje Božjeg blagoslova te mir i ustrajnost u slu-ženju bratstvu.

Izabrano novo Vijeće mjesnog bratstva

Kočerin

40Franjinim stopama

da je uvijek bilo lako ili da mi je uvijek sve bilo po volji, nego želim reći da sam u svemu s Božjom pomoću, nekada lakše, nekada teže, iskusila da Gospodnja ruka vodi sve. I zato molim Gospodi-na da nikada u svojoj slabosti ili umišljenosti ne pomislim da sam svoja, da nešto mogu ili znam, nego da se uvijek i u svemu oslanjam na Njegova obećanja, da tražim Njegovu volju – a volja Božja je uvijek mir naš. Prvi znak da nešto ne ide kako treba, nije po Božju, je nemir koji se poput crva uvuče u dušu. Svaki put kad izgubim mir znam iz-gubila sam onu nit poveznicu sa svojim Izvorom. A to mi ujedno biva i poziv da ne odustanem od upoznavanja istine o sebi i istine o Bogu. Kad se

ođena sam u Tomislavgradu 17. 11. 1968. kao prvo od sedmero djece u obitelji Slavka i Ruže r. Zrinušić. U samostan Školskih sestara franjevki Provincije Sv.

Obitelji u Mostaru stupila sam 1986. Studirala sam u Mostaru na Pedagoškoj akademiji odsjek Predškolski odgoj i u Zagrebu na Katoličkom bo-goslovnom fakultetu. Odgoj djece predškolske dobi je moje područje djelovanja. Radila sam u Majčinu selu u Međugorju, u vrtiću Sv. Franjo u Kiseljaku, a trenutno radim u vrtiću Sv. Klara u Bi-jelom Polju kod Mostara. U mome pozivu nije bilo ništa spektakularno. Bilo je to tiho i vrlo jednostavno. Nekako me iznutra privlačio taj način života, i to je to. Ali sam u isto vrijeme osjećala i strah – hoću li ja to moći? Mož-da za to zvanje ipak treba biti poseban, a ja sam tako obična. I svaki put kad me netko pita o mom duhovnom zvanju iznova se osjetim zatečenom koliko pitanjem toliko još više Božjim odabirom mene. I kao da uvijek osluškujem ono isto pitanje što mi se u srcu rađalo još prije trideset godina,

onu istu nevjericu… „Bože moj zar sam ja stvarno tvoj izbor? I kakvi su to tvoji kriteriji pri izboru… što to u meni ima iskoristivo za redovničko posla-nje, što je to što ti vidiš a ja ne vidim? I danas, kao i bezbroj puta do sada slutim uvijek isti odgo-vor, onaj pavlovski – „Dosta ti je moja milost, jer snaga se u slabosti usavršuje.“ Vrlo brzo sam se uvjerila da je tomu tako. I što sam se više u svome redovničkom životnom hodu upinjala da svojim ljudskim snagama nešto postignem, više sam se razbijala o grebene svoje slabosti i bolne ljudske granice preko kojih nisam mogla unatoč silnoj želji. I uvijek sam dolazila do bolno spasonosnog iskustva da sve je tek dar, Božji nezasluženi dar. I

život i zvanje i djelovanje. I da iskustvo slabosti tek je poziv – mali čovječe osloni se na velikog Boga, predaj sve njemu i ne boj se. Sve je dobro gledano kroz Božje oči.Sa svjesnošću da je sve Božje i da je svako ljudsko iskustvo ma kako bilo bolno ili ponižavajuće, tek jedna od lekcija na putu zrelosti i vjere, na putu otkrivanja Božje volje za ovo moje sada, živim svoje zvanje u zajedništvu sa sestrama i mogu s radošću reći da sam sretna i da nikada nisam doš-la u takvu vrstu sumnje da pomislim kako ovaj način života nije za mene. Ovime ne želim kazati

s. Dominika Anica Anić

I što sam se više u svome redovničkom životnom hodu upinjala da svojim ljudskim snaga-ma nešto postignem, više sam se razbijala o grebene svoje slabosti i bolne ljudske granice preko kojih nisam mogla unatoč silnoj želji. I uvijek sam dolazila do bolno spasonosnog iskustva da sve je tek dar, Božji nezasluženi dar.

S v a k i p u t k a d i z g u b i m m i r,znam izgubila sam onu nit poveznicusa svojim Izvorom

Godište VI, broj 2(19)41

osvrnem na do sada prijeđeni put – trideset godina - u srcu osje-ćam neizmjernu zahvalnost za sve. Zahvalnost Gospodinu, zahval-nost mojim sestrama s kojima u zajedništvu redovničke obitelji hodim. Zahvalna sam i za posao koji mi je povjeren – odgoj djece predškolske dobi, ali i još puno malih aktivnosti koje volim. Pone-što tu i tamo napišem. Surađujem s Radiopostajom Mir Međugor-je već petnaest godina. A za tiskane medije, pisala sam pet godina za Glasnik mira i osam godina za Svjetlo riječi. Iz tih tekstova na-stala je knjiga Priče za ljubav i povjerenje namijenjena djeci i rodi-teljima. Volim svaku vrstu kreativnog izražavanja i primijenjene umjetnosti. Dovoljno poticaja da se osjećam ispunjenom i sigur-nom u okrilju svoje redovničke zajednice i da joj na raspolaganje stavim sve blagoslove koje sam primila od Gospodina.Nedavno sam pročitala jednu lijepu misao glumice Julie Roberts, koja je prepoznatljiva po svom širokom osmjehu i nekako sam je posvojila. Ona kaže: „Osmijeh na mom licu ne znači da živim savr-šen život. Osmijehom poručujem da sam zahvalna na onom što imam i čime me je Bog blagoslovio.“Željela bih da moj život i sve čime ga ispunjam i što jesam bude oda zahvalnosti Bogu za sve čime me je blagoslovio. Da svaki dan iznova odgovorim na Gospodnji zov i da ne zaboravim pitati se uvijek – ja tko sam ja… i Ti tko si ti moj Bože…?

U obitelji Marka i Marije Duspa-ra, članice OFS-a Široki Brijeg, 26. 3. 2016. rođena je mala Lu-cija. Nakon Mateja i Luke, ona je treća sreća u obitelji. Pratimo ih svojim molitvama!

Luka Kujundžić Lujan rođen je 22. 5. 2016., a kršten 26. 7. 2016. u Poljicama, župa sv. Ane. Roditeljima, Ivani, članici OFS-a Široki Brijeg i Josipu, Luka je drugo dijete.

42Franjinim stopama

ebeski zaštit-nik župe Klo-buk je sv. Mar-ko Evanđelist. Župa je osno-

vana 1873. cijepanjem od ve-ljačke župe. Prvi župnik fra Pa-vao Petrović stanovao u kući slamarici u Kapel Mahali dok nije izgrađena župna kuća. Sjedište župe prenešeno je 1943. u središte sela, gdje se i sada nalazi. Mise s pukom slavile su se u grob Iju sve do 1969. kad je, uz mnogo truda, sagrađena prva crkva u župi.

Mjesno bratstvo Franjevačkoga svjetovnog reda Klobuk

Prenijeti franjevačku radostna nove članove

od provincijala 100 naplećaka i 60 pasića za trećare u župi. Isti je župnik 1900. tražio da mu se pošalju nove Konstitucije, pasići i naplećci za trećare. Prema Šematizmu iz 1903. u župi je bilo 230 članova Trećeg reda. Župnik fra Žarko Pehar izvještava da je u župi krajem 1907. bilo 200 živih trećara. Slijedeće godine bilo ih je 185; 100 muških i 8 ženskih. Vrlo je čudno je je bio veći broj muških članova, jer su članstvo isključivo činile ženske osobe. U izvještaju iz 1927. navodi se da župa ima 544 člana Trećeg reda. U Šematizmu za 1933. navodi se da župa ima 330 članova Trećeg reda. Ratne i poratne godine potpuno su uništile procvat Trećeg reda pa tako fra Bosiljko Vukojević 1955. piše da “Knjige - Imenika trećoredskog uopće nema”. Već 1960. navodi se da župa ima 80 trećoredaca. Treći red je sedamdesetih godina lagano izumirao da bi osamdesetih godina pri pohodu provincijskog duhovnog asistenta fra Kamila Milasa zabilježeno da župa ima 42 trećoredca. Fra Kamilo u svoj knjizi Baština obvezuje navodi istaknute po-kojne članove: “Staza Petrović ž. Marinova(+ 1978,) provodila je molitveno-sakra mentalni život i Staza Petrović ž. Matina (+ 1981.) koja je bila uzorna trećoredica i maj ka. U bolesti vrlo strpljiva, i Osnutak (obnova) bratstva i

djelovanjeMjesno bratstvo OFS-a u Klo-buku jedno je od najstarijih u Hercegovini: osnovao ga je fra Luka Begić 5. prosinca 1884. odmah iza humačkoga i ve-ljačkog bratstva. U Treći red primljeno je toga dana trideset osoba. Treći red u Klobuku ra-stao je brzinom svjetlosti: samo dvije godine kasnije zabilježe-no je kako je u župi bilo čak 350 članova. Ukupno je u Hercego-vini bilo 875 članova. Župnik fra Ciprijan Brkić tražio je 1896.

Godište VI, broj 2(19)43

predano u Božju volju prihvatila je svoj križni put.” Tijekom devedesetih godina nije bilo upisa novih članova, a na sastanke je dolazilo 11 do 15 članova da bi 2001. ostale samo dvije starice, čijom je smrću FSR u Klobuku praktično bio uga-šen. Od 2000. bratstvo praktič-

Tajnica je Silvija Petrović. Od tada se mjesno bratstvo redovito sastaje svakoga prvog četvrt-ka u mjesecu: najprije sudjelujući na klanjanju Presvetom Oltar-skom Sakramentu, a potom na sastanku s duhovnim asistentom fra Robertom. Na tim sastancima redovito mole Večernju iz Časo-slova, a potom slijedi razgovor, a fra Robert za svaki sastanak pri-premi i neki posebni nagovor, vezan bilo za franjevačku karizmu ili za suvremena kretanja u Katoličkoj crkvi. Osim toga, članovi brat-stva nastoje sudjelovati u župnom molitvenom programu svako-ga četvrtka, a nakon toga izmole Večernju i franjevačku krunicu. Svaki član redovito sudjeluje na nedjeljnim misnim slavljima, po mogućnosti dolazi na pobožnosti u župnoj crkvi, osobito na Put križa i Gospinu krunicu u svibnju i listopadu. Nažalost, unatoč svim pozivima zasad nema novih kandidata, ali braća i sestre neće odustati u prenošenju franjevačke karizme i na druge članove svojih obitelji, susjeda i poznanika kako bi i drugi-ma omogućili radost nasljedovanja sv. Franje iz Asiza u svjetov-nom franjevačkom pokretu.Članovi mjesnog bratstva nastoje davati predviđene mjesečne priloge kako bi imali barem osnovna sredstva za potrebe bratstva, a veliku pomoć imaju i u župniku i duhovnom asistentu fra Rober-tu koji pokriva najveći dio novčanih potreba. Duhovna zvanja u klobučkoj župiPrvo duhovno zvanje iz klobučke župe bio je fra Pavo (Karlo) Pe-trović. Slijedili su mnogi drugi, a ovom zgodom ističemo dvoji-cu ubijenih hercegovačkih fratara: fra Leo Petrović i fra Marko Barbarić. I danas ima nekoliko živih svećenika koji su rodom iz ove župe. Klobuk je dao i nekoliko časnih sestra. Nezahvalno je praviti izbor poznatih i zaslužnih osoba u jednom selu, ali se među poznatim Klobučanima ističe ime sluge Božjega Petra Barbarića, rođenog brata ubijenog fra Marka.

no nije postojalo. Župnik fra Stjepan Martinović je bez uspjeha pozivao nove čla-nove. Takvo je stanje potrajalo do druge polovice 2013. kada je novi župnik fra Robert Jolić ponovno osnovao FSR u župi Klobuk. Nakon brojnih poziva i osobnih razgovora prijavi-lo se desetak članova. Nakon jednogodišnje priprave, za Sv. Franju 2014., u bratstvo je služ-beno primljeno devet članova. Od tada je s novoprimljenim članovima redovite mjesečne sastanke održavala područna učiteljica formacije Mila Čuljak. Konačno je 3. listopada 2015. sedmero članova položilo sve-čane zavjete, te tako postalo punopravnim članovima OFS - a. Zavjete su položili: Kristina Antunović, Milena Artuković, Mila Bulić, Vid Čuljak, Iva Petro-vić, Silvija Petrović i Blago Rašić. Ubrzo je izabrano i vodstvo OFS-a: ministar je Blago Rašić, a njegova je zamjenica Kristina Antunović, rizničar je Vid Čuljak, a učiteljica formacije Mila Bulić.

Ministar bratstva Blago Rašić

Zadaće bratstvaMinistar bratstva Blago Rašić ističe da im je najvažnija zadaća pri-vući nove članove, pripravnike. Za sada to ide teško, jer se u me-đuvremenu potpuno izgubila svijest o važnosti FSR-a. Bratstvo sudjeluje na svim događajima koje organizira Područno vijeće, a želja im je da budu domaćini neke od područnih duhov-nih obnova kako bi, uz gostoprimstvo svjetovnim franjevcima iz Hercegovine, pokazali duhovno, kulturno i prirodno bogatstvo klobučke župe.

Obnovljena rodna kuća braće Barbarić

44Franjinim stopama

Anela Korać, akademska slikarica i članica mjesnog bratstva OFS-a Čitluk

aslovnicu ovoga broja našeg časopisa krasi slika Brijeg, aka-demske sli-karice Anele Korać.

Anela r. Pehar, rođena 22. 10. 1972. Bila je studentica prvog naraštaja Akademije likovnih umjetnosti na Širokom Brije-gu. Diplomirala je 2000. u klasi prof. Nade Pivac, smjer slikar-stvo. Do sada je priredila tri samostalne i nekoliko skupnih izložbi. O njezinom likovnom opusu dovoljno govori izložba „Oda Hercegovini” koja poka-zuje da Anela pripada onim umjetnicima koji se ne mogu odmaknuti od kamena, krša, prelijepog kraja u kojemu živi.U posljednje vrijeme zapažena je po ilustracija-ma dviju dječjih slikovnica o velikim franjevcima: fra Didaku Buntića i fra Slavku Barbariću čiji je autor “bivši framaš” Pero Petrušić.Za naš list Anela govori o svome životu u Franje-vačkom svjetovnom redu:“Zovem se Anela Korać i pripadam župi Krista Kralja u Čitluku. U braku sam 17 godina i imamo 16-go-dišnjeg sina. Akademska sam slikarica i radim kao

nastavnica likovne kulture u OŠ Bijakovići. Trajne zavjete u Franjevačkom svjetovnom redu

sam dala 29. 5. 2016.Na poziv koji je došao prije tri godine i kojeg ni u snu nisam očekivala, jednostavno sam se odazvala. I EVO ME!Unatoč mnogim pitanjima: Zar ja? Što će reći ljudi? Ni-sam dostojna, možda kada budem starija... osjećala sam u dubini mir i pripadnost fra-njevačkoj obitelji.Naši franjevci, nadahnuti pri-mjerom sv. Franje, vode nas kroz stoljeća neumorno ka Kri-stu. Hvala im!Svi smo pozvani, svatko na svoj način, dati svoj doprinos. Jedan od načina je i djelovanje kroz

naš Franjevački svjetovni red.Ulaskom u Red otvorio se jedan veliki prostor, za svakodnevni rad na sebi, kroz osobnu molitvu, međusobno oblikovanje kroz bratstvo, suradnju s ostalim bratstvim i svim ljudima dobre volje.Upoznala sam puno novih, divnih ljudi, koji me potiču da rastem, da ne odlutam, da slijedim Kri-sta do kraja. Hvala dragom Bogu što me i kroz FSR zove k sebi.”

Bratstvo mi pomaže da rastemi slijedim Krista do kraja

Članovi mjesnog bratstva OFS-a Čitluk u sklopu redovitih tjednih sastanaka ugostili su fra Ivana Dugandžića koji je govorio na temu "Aktualnost Biblije". U iznimno zanimlji-

vom predavanju fra Ivan je govorio o Bibliji kao knjizi koja je ak-tualna u svakom vremenu i narodu te njenim porukama čije su vrijednosti neprolazne. Poznato je da za Bibliju kažu "knjiga nad knjigama" što ona zapravo i jeste. Između ostalog fra Ivan nagla-šava kako je Biblija kroz povijest nadahnuće ponajboljih svjetskih umjetnika i pisaca, koji su svoja najpoznatija djela crpili iz Biblije. Nakon predavanja uslijedila su pitanja i interaktivni razgovor sa članovima OFS-a Čitluk. Za kraj je fra Ivan pozvao sve na svakod-nevno druženje s Biblijom u našim obiteljima.

Piše: Franjo Lovrić, OFS

OFS Čitluk: Biblijski sat - s fra Ivanom Dugandžićem

Druženje s Biblijom u našim obitel j ima

Godište VI, broj 2(19)45

lipnju smo proslavili 35. o b l j e t n i c u Gospinih uka-zanja. Ovih

35 godina u Gospinoj blizini su vrijeme milosti za sve nas. Kra-ljica Mira nas majčinski strpljivo i brižno uči, hrabri, opominje, usmjerava. A sve s jednim ciljem – kako bismo bili bliže Isusu. Na tome putu nam pomažu Njezine poruke. U jednoj od njih nam je kazala: „Budite nositelji radosne vijesti i ljudi nade. Budite ljubav za sve one koji su bez ljubavi.“ Upravo ove riječi su temelj dje-lovanja Radiopostaje Mir Među-gorje, koja je Gospin projekt i koji ona svojim zagovorom prati i štiti već 18 godina. U sjećanju su mi itekako žive slike radija koji se nalazio u malenom podrumu u blizini međugorske crkve. Pokrenut je s ciljem širenja poruke Kraljice Mira. Krenulo se skromno, jed-nostavno, uz pomoć hodočasni-ka. S koliko ljubavi, entuzijazma i želje za učenjem i napredova-njem se pristupalo svakom za-datku. Moj prvi susret s radijem je bio 1998. godine kada sam kao učenica drugog razreda gi-mnazije i framašica počela čitati svetopisamske tekstove u jed-noj od najdugovječnijih emisija radija Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji. I bila je to ljubav prema radiju na prvi pogled. „Dijete drago, vidim da ti dobro ide i da voliš ovo. Ustraj! Možda će ovo biti tvoje zanimanje jed-noga dana!“ toliko puta mi je kazivala i nije se prevarila s. Lidi-ja Glavaš. Moj angažman na ra-diju u srednjoj školi se nastavio

Sanja Pehar, glavna urednica Radiopostaje Mir Međugorje

i u Top – ljestvici duhovne glazbe, a i tijekom studiranja radio je bio i ostao moja ljubav. Na putu sazrijevanja, odrastanja, učenja novinarskog posla uvelike mi je pomogao tadašnji glavni ured-nik fra Mario Knezović.Od 2009. godine radim kao glavna urednica Radiopostaje Mir Međugorje. Biti na čelu ra-dija, koji je od lokalnog, u krat-kom vremenu, postao global-no slušan i koji svakodnevno emitira 24 sata programa, za mene je čast, Gospin dar, ali i velika odgovornost.

Odgovornost pred Bogom i dra-gom Gospom da ne posusta-nem pred izazovima današnjeg vremena i udaljim se od poziva Kraljice Mira na radosno širenje evanđeoske poruke, ali i odgo-vornost prema slušateljima koji su nam iskazali svoje povjerenje i koji, kada se uključi crvena lam-pica, zaslužuju najbolje od nas, djelatnika ove radiopostaje. Nebrojeno mnogo puta u raz-govoru s našim slušateljima i podupirateljima, uvjerila sam se da im je naš radio poput čla-na obitelji i da ga nose u svo-jim srcima. Mnogi se uz naš program bude i idu na poči-nak. Kad uđem u studio, pre-staje moj privatni život i po-stoje samo slušatelji. Topla, iskrena ljudska riječ izgovorena s ljubavlju njima je radost, utje-ha, ohrabrenje, poticaj biti bolji ljudi i vjernici. Budući da radim u katoličkom mediju, zadatak mi je ne samo zabaviti i infor-mirati slušatelje, nego ih i for-mirati u duhu Radosne vijesti slijedeći poziv pape Benedikta XVI. biti odgovorni, protagoni-sti istine i promicatelji mira koji iz nje proizlazi. U zajedništvu s djelatnicima Radiopostaje Mir Međugorje, ovaj posao koji je ujedno i poslanje, nastojimo či-niti 365 dana u godini uzdajući se u pomoć Kraljice Mira. Meni osobno, najveći znak da je ovaj radio Gospino djelo, su molitve naših slušatelja za uspjeh ove radiopostaje. To mi je nagrada za uloženi trud i sna-ga u širenju dobra, istine, mira i ljubavi. Pridružite nam se i vi na tome putu u programu Radija koji ima dušu.

R a d i o p o s t a j a M i r M e đ u g o r j e -n o s i t e l j l j u b a v i , n a d e i m i r a

Kad uđem u studio, prestaje moj privatni život i postoje

samo slušatelji. Topla, iskre-na ljudska riječ izgovorena s ljubavlju njima je radost, utjeha, ohrabrenje, poticaj

biti bolji ljudi i vjernici.

46

Su z i

Franjinim stopama

nedjelju, 5. lipnja 2016. godine, pre-ma preporuci Nacionalnog

kapitula OFS-a u Bosni i Herce-govini da se radi na međusob-nom zbližavanju mjesnih brat-stava u cilju boljeg upoznavanja i povezivanja, u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Širo-kom Brijegu, održan je susret mjesnog bratstva Franjevačkoga svjetovnog reda sa bratstvom sa Bistrika (Sarajevo) i bratstvom iz Livna. Riječi pozdrava uputili su ministra mjesnog bratstva Ljilja Galić i duhovni asistent fra Dane Karačić. Susret je započeo zajedničkom molitvom krunice, a sudionici su imali mogućnost za sakrament ispovijedi. Svetu misu predslavio je fra Dane Kara-čić u koncelebraciji s fra Pericom Vidićem, duhovnim asistentom sarajevskog bratstva. Misno slav-lje svojim skladnim pjevanjem pratio je zbor širokobriješkog bratstva uz glazbenu pratnju Matee Galić.U svojoj sadržajnoj propovije-di fra Dane je spomenuo lijepe uspomene koje nosi iz vremena

koje je proveo kao sjemeništarac u Visokom, i istaknuo franjevaštvo kao snažnu poveznicu između Hercegovine i Bosne. Posebno doj-mljiv dio propovijedi bio je opis teške, ali i bogate povijesti Širokog Brijega i njegove neslomljive veze s franjevcima. Nakon duhovne, slijedila je i tjelesna okrepa. U klaustru samosta-

Bratski susret na Širokom Brijegu

F r a n j e v a š t v o - snažna poveznicaHercegovine i BosnePiše: Lucija Naletilić, OFS

Foto Zdravka

Godište VI, broj 2(19)47

na su vrijedna braća i sestre iz mjesnog bratstva priredili do-mjenak za naše drage goste iz Sarajeva i Livna. Bratsko druže-nje nastavljeno je uz razgovor i sklapanje novih poznanstava. Poslije okrepe uslijedilo je i kratko razgledavanje samosta-na. Uz pratnju fra Vendelina Karačića smo obišli grob pobi-jenih fratara, Franjevačku gale-riju i riznicu.Nadamo se da će biti još ova-kvih divnih susreta koji će sve nas obogaćivati i još više po-ticati na širenje i održavanje franjevačke karizme u našim sredinama.

Dana 15. lipnja 2016. mjesno bratstvo FSR-a iz Čerina je or-ganiziralo hodočašće Gospi Sinjskoj i posjetu gradu Spli-tu. Na hodočašće je išlo oko 70 osoba - članovi bratstva,

njihova djeca, župljani i duhovni asistent FSR-a fra Dario Dodig.U 7 i 30, nakon jutarnje sv. mise, okupili smo ispred župne crkve i krenuli put Sinja, gdje smo stigli oko 11 sati. Najprije smo slavili sv. misu u crkvi Gospe Sinjske, a onda nam je fra Petar Klapež, gvardijan i župni vikar ispričao povijest štovanja Gospe Sinjske i pokazao nam samostanske arheološke zbirke.

Piše: Lucijana Milićević, OFS

OFS Čerin: Hodočašće u Sinj i Split

Gospe Sinjska, moli za nas

Iz crkve smo se zaputili u Muzej Sinjske alke, gdje smo pogledali kratki film o turskim napadima i obrani grada Sinja, te uz vodiča razgledali muzej. Iz Sinja smo krenuli u Split, u samostan sestara klarisa, u kojem je naša župljanka Gojana Korać kao kandidatica. U samostanu su trenutno 21 sestra, od toga 3 kandidatice, 2 sestre s privre-menim zavjetima i 16 sestara sa svečanim zavjetima. Jedna od sestara nam je ispričala povijest njihovog reda i opisala život u samostanu. Obišli smo one prostorije samostana u koje se smije ulaziti i onda se zaputili u crkvu sv. Franje i sv. Duje. Ovaj dan je za sve nas zasigurno bio prelijepo iskustvo i jedno obogaćenje nas kao osoba i našeg bratstva.

48Franjinim stopama

Hvaljen budi, Gospodine moj, po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje...

istinsko praštanje u čovjeku djelo Duha Kristova. Stoga je potrebno moliti i izmoliti taj dragocjeni dar Duha. Franjino Tumačenja Očenaša još nam nešto otkriva. Oprostiti ne znači samo nekom nešto zaboraviti, prekrižiti nešto što je zlo u ne-čijemu životu, nego znači posve uzeti brigu za onoga kome praštamo, biti uz njega da se može preobražavati.Čovjek je stvoren za radost jer smo stvoreni za Boga i na njegovu sliku i priliku, a naš je Bog radost, slavlje, pjesma i život. Bez radosti čovjek se povlači u sebe, a povući se u sebe znači povući se iz života.Sv. Franjo se osobito radovao što Bog čovjeka poziva da sudjeluje u njegovoj radosti: radosti što smo pozvani biti sinovi u Sinu, radosti što smo Kristovim utjelovljenjem uvedeni u središte trojstvenoga života, radosti stvaranja po ljubavi.Franjo je radost preporučivao kao izvrsni lijek protiv tisuće neprijateljevih zasjeda i lukavstava: "Govorio je: 'Đavao se posebno raduje onda kad sluzi Božjemu uzmogne ugrabiti radost duha.’” Zanimljivo je promatrati nas ljude kako smo u traženju radosti bez mašte. Bog je stvorio silne rezerve radosti na ovome svijetu, a nama se do-gađa da radost tražimo uvijek u istim vrednota-ma i stvarnostima: užici, bogatstvo, moć, ugled i slava, komotnost života i sl.Česta pomisao na sestricu smrt i posvemašnja usmjerenost prema konačnom cilju ima zadatak da nas stalno podsjeća kako smo ovdje samo putnici i pridošlice te da nam je cijeli život na neki način prolazak, vrijeme trajnog izlaska u Obećanu zemlju.Lijepo je da se velikodušno brinemo za sve po-trebnike, ali bi dragocjeno svjedočenje i življenje evanđeoskoga života u današnje vrijeme moglo postati upravo djelo milosrđa kojim smo prisut-ni i u trenucima umiranja ljudi. To mogu učiniti samo oni koji vole život i koji su cijelim bićem ukorijenjeni u misterij Kristova uskrsnuća.

Franjin pozdrav: Gospodin ti dao mir! - nije samo pozdrav, nego je to cijeli program ži-vota u miru s Bogom, sa savješću, s ljudima

i sa svim stvorenjem.Kad Franjo govori o miru duha, kod njega je to uvijek povezano strpljenjem, prognanstvima, nepravdom, cijenom koju valja platiti za mir. Mirotvorstvo za Franju počinje prije svega osobnim i radikalnim obraćenjem, evanđeoskom metanojom, jer je samo obraćenjem moguće živjeti pomirenje i mir. Sv. Franjo svoj dijaloški duh i dijaloške stavove ži-vota gradi na radosnoj svijesti silnoga bogatstva vlastite osobe i darova kojima ga je Bog obdario, ali i na dubokoj svijesti vlastite nedovršenosti i neostvarenosti što potrebuje bogatstvo dru-gih osoba. Franjo se ne približava drugome da ga uvjeri, da ga pridobije ili da ga osvoji, nego jednostavno da mu predloži nove mogućnosti življenja i da mu se cijelim svojim bićem stavi na raspolaganje kako bi udruženo mogli ostvariti tu novu mogućnost.Pravilo FSR-a na neki način dotiče vrhunac franje-vačkoga životnog poziva kad svoje članove poti-če i poziva da vjeruju i da se pouzdavaju u preo-brazbenu moć ljubavi i opraštanja. Polazeći od vlastitoga iskustva da mu Bog stalno prašta i da je ta ljubav koja je milosrdna i puno-nadna, pa zato i prašta, zapravo i jedini način da on i njegov život imaju šansu pred Bogom, Franjo dolazi do dubokoga uvjerenja, a to je da je ljubav istinska samo u ozračju opraštanja, jer u konačnici praštati znači ljubiti kao što nas Bog ljubi.Čini se da se Franjo ničemu toliko ne raduje i ni-šta toliko u ljudi ne cijeni kao dar i mogućnost opraštanja. Zato i u svojoj Pjesmi stvorova pun udivljenja prema djelu ljubavi Božje koja i čo-vjeka osposobljava da umije praštati, Franjo s ushitom kliče: "Hvaljen budi, Gospodine moj, po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje..." Redovito je molio za dar praštanja jer je doživljavao da je

Br. 19 Kao nositelji mira i svjesni da taj mir treba neprestano izgrađivati, neka pomoću dijaloga pronalaze putove jedinstva i bratske sloge, pouzdavajući se u nazočnost božanske klice koja je u čovjeku, kao i u preobražajnu moć ljubavi i opraštanja.Neka kao vjesnici savršena veselja nastoje u svakoj prigodi drugima donositi radost i nadu.Ucijepljeni u Kristovo uskrsnuće, koje daje pravi smisao sestri smrti, neka se smireno pripremaju za konačni susret s Ocem.

Godište VI, broj 2(19)49

Marijana Mikulić, članica OFS-a

Mostar i Tomislav Barać vjenčali su

se 8. svibnja 2016. u crkvi svetih

Petra i Pavla na Kočerinu. Svetu

misu s obredom vjenčanja pred-

vodio je fra Josip Vlašić.

Ana-Marija Prska-lo, članica OFS-a

Široki Brijeg i Mar-ko Buntić vjenčali

su se 22. svibnja 2016. u crkvi

Uznesenja BDM na Širokom Brijegu.

Fra Karlo Lovrić predvodio je sveto

misno slavlje i obred sakramenta

vjenčanja.

Marija Bokšić i Vinko Glibić, član

OFS-a Mostar vjenčali su se 17.

lipnja 2016. u katedrali Marije

Majke Crkve u Mo-staru. Slavlje svete mise i sakramenta vjenčanja predvo-

dio je fra Slaven Brekalo.

Dana 23. 7. 2016. vjenčali su se Dija-na Lončar, članica

OFS-a Široki Brijeg i Ivan Škegro.

Obred vjenčanja i svetu misu u

crkvi na Širokom Brijegu predvodio

je fra Stanko Ćosić.

Bog, Otac vječni,sačuvao vas složne u uzajamnoj ljubavi,da Kristov mir prebiva u vamai trajno ostane u vašem domu.Amen.

Djeca vam bila blagoslov,prijatelji utjeha,sa svima živjeli u pravome miru.Amen.

Svjedoci bili Božje ljubavi u svijetu:da ojađeni i ubogi osjete vašu dobrotute vas jednom zahvalno primeu vječna Božja prebivališta.Amen.

Cecilija Krnić i Vedran Vidović, član FSR-a Mostar, vjenčali su se 3 lipnja 2016. u katedrali Sv. Petra u Đakovu. Slavlje svete mise i sakramenta vjen-čanja predvodio je fra Marinko Šakota.

50Franjinim stopama

Iva Alpeza ž. Karlova (1922. - 1999.)

Piše: fra Dane Karačić, OFM

eoma po-znati, pri-znati i vi-š e s t r u k o nagrađivani

američki režiser, tvorac brojnih filmskih melodrama i epskih ostvarenja, Cecil DeMille 1956. režirao je, prema sudu mnogih filmskih kritičara, veličanstveni i po mnogočemu jedinstveni filmski spektakl Deset Božjih zapovijedi u trajanju od 3 i po sata. Mjesecima su svi mediji na Zapadu gotovo svakod-nevno pisali o tome filmskom mega spektaklu, dok su ga na Istoku jednostavno ignorirali radi religiozne tematike koju je obrađivao, koja nikako nije odgovarala tamošnjim komu-nističkim sistemima i njihovim vlastodršcima. Trebalo je proći dugo vremena dok se taj film počeo prikazivati i u zemlja-ma komunističkog lagera. U jednom intervjuu, u kojem je slavni režiser govorio o tome svome filmu, novinar ga je pi-tao o razlozima i motivima koji su ga vodili i inspirirali da snimi tako veličanstveno djelo. De-Mille je odgovorio: „Biblija, jed-nostavno Biblija. Ona je toliko veličanstvena da bi se o svakoj njezinoj stranici mogao snimiti jedan film.“Razmišljajući i ponešto bilježeći o svijetlim likovima naših treća-ra nekako mi je pala na pamet ta ista misao: o svakom od tih likova naših trećara i trećarica mogao bi se snimiti poučan, bogat, sadržajan, zanimljiv i životan film. Ne filmove čiji se sadržaji iscrpljuju u kriminalu, ubojstvima, prevarama, izdaja-ma, preljubima, razvratu svake vrste, ucjenama, alkoholu, koc-

Svaka naša majka je MAJKA HRABROSTki, drogi i tako u nedogled, kakva uprizorenja nam se svakodnevno nude na malim i velikim ekranima, i koji su postali gotovo sastavni dio naše svakodnevice. Naprotiv, to bi bili filmovi o životu i borbi za život u neimaštini i oskudici, siromaštvu i izdržljivosti u preživljavanju, žrtvi i ljubavi, vjeri i nadi; čvrstoj vjeri u Boga i zaufanoj nadi da Bog svime upravlja; pobožnosti i molitvi, posebice Gospi, pouzdanoj nebeskoj zaštitnici; radosti i zadovoljstvu, koji su konstanta i u naj-težim okolnostima; miru i smirenosti; radu koji škrtu zemlju čini rodnom i oplemenjuje i zemlju i čovjeka koji je obrađuje; o izvanrednom Bogo-ljublju, domoljublju i čovjekoljublju. Nažalost, o bogatstvu toga i takvoga života, o svoj pleme-nitosti brojnih generacija ljudi ovoga podneblja jedva da je nešto zabilježeno.Sve to, poput evanđeoskog blaga, skriveno je u svakom kutku našeg užeg zavičaja, u našim obi-teljima. Slavni ruski pisac Lav Tolstoj napisa: “Sve sretne obitelji nalik su jedna drugoj. Sve nesret-ne obitelji nesretne su na svoj način.” Opisati sreću i nesreću naših obitelji u svojoj jed-nakosti i u svojoj različitosti nemoguće je bez njih koji su ih učinile takvima, a to su naše majke. Akademik Ivo Petrinović na jednom mjestu je za-bilježio slijedeće: „Naše majke uzgojile su ljude, sinove i kćeri, na ovom tvrdom i škrtom tlu. Sva-ka naša majka je MAJKA HRABROST.“

Evo nekoliko zabilježbi o još jednoj Majci Hra-brosti, našoj trećarici, koja je svoje supruž-ništvo, majčinstvo, vjeru, ljubav, vjernost i

hrabrost uresila još i karizmom asiškog siromaha svetoga Franje. Riječ je o Ivi Alpeza ženi Karlovoj iz Mokroga. Iva je rođena u Kosmaju 1922. a sta-nje su imali u Gornjim Mamićima, u obitelji Grge i Matije Kvesić, koji su imali desetero djece: dva sina i osam kćeri.Iva se 1944. udala za Karla Alpezu u Mokro, župa Široki Brijeg. Karlo je bio u vojsci novona-stale Hrvatske države. Bio je član poglavnikove počasne straže, pa je sa suprugom preselio u Zagreb. Stanovali su na Trešnjevci. Ubrzo dolazi tragični slom. Njih dvoje s malim jednogodiš-njim djetetom, kao i mnoštvo drugih, u svibnju 1945. povlače se u zaprežnim kolima iz Zagreba preko Slovenije do Bleiburga. U nepreglednom mnoštvu Karlo se u jednom trenutku, vidjevši bezizlaznost situacije u kojoj su se našli, okre-

Mjesto najbo-ljeg odmora bila je Ivi ši-rokobriješka crkva i njezi-na zaštitni-ca Gospa na nebo uznese-na. Ona, naša kamena lje-potica na Ši-rokom Brije-gu, premda i sama izranje-na, ona koja je izgubila svoje vjerne čuvare, svoje fratre, ona sa svojom Gos-pom i njezi-nim Sinom Isusom Kri-stom, bila je majka utoči-šta, utjeha ža-losnih i sigur-na nada bolje i sretnije bu-dućnosti.

Godište VI, broj 2(19)51

nuo i pošao natrag odakle su i došli, premda mu je Iva govorila da se predaju Englezima. Nekako se dokopao civilnoga odjela, preobukao se i kre-nuli su nazad predstavljajući se da se vraćaju s rada iz Njemačke. Uz brojne peripetije, s malim djetetom, nakon dana i dana hoda, vratili su se u Zagreb na Trešnjevku kod obitelji Rogina gdje su stanovali kao podstanari. Trebali su se javiti no-vim vlastima, partizanima koji su zauzeli Zagreb. Prijavni centar bio je na autobusnom kolodvoru. Ispitivali su ih o svemu. Karlo je rekao da je bio na radu u Njemačkoj i da se vraća kući na Široki Brijeg. Neka žena, koja je čula da je spomenuo Široki Brijeg, mu je rekla: „Ti što ćeš na Široki Bri-jeg, dođi ovamo, tu sam ja mnogo dobra vidje-la.“ I dala mu propusnicu. Nikada nije saznao tko je bila ta žena. Ali njezina propusnica mu je naj-vjerojatnije život spasila, jer se vlakom prebacio u Mostar. Obitelj, za vrijeme vožnje vlakom i brojnih zaustavljanja i dugačkih čekanja, nikako nije spominjao.Iva je s kolonom civila pješice išla prema Zadru. Prije polaska dojila je dijete neke mlade žene, majke koja je imala TBC i vjerojatno je na taj na-čin i svoje dijete zarazila. Pod pratnjom vojske i s malim Josipom Zvonimirom u naručju, kako su djetetu dali ime na krštenju koje su obavili u Za-grebu, danima su putovali prema Zadru. Bio je to pravi križni put kakvih je bilo na tisuće po Hrvat-skoj. Iste metode, ista patnja, ista stradanja, glad i nasilna umiranja. Unatoč svemu Iva je mlada i zdrava, tek su joj bile 23 godine, stigla sa svo-jim djetetom u Zadar. Iz Zadra su parobrodom prebačeni u Ploče. Na pučini se brod pokvario. Neka žena Milićević iz Rakitna na brodu je rodi-la blizance. Doplovio je neki čamac i ukrcao nju i troje njezine djece. Srećom preživjeli su. Iz Ploča su nekako, vjerojatno vlakom, prebačeni u Mo-star. Cijelo vrijeme s njom je bila neka djevojka iz okolice Bihaća čije su selo spalili četnici i sve stanovnike pobili. Ona se jedina spasila. Tražila je svoga momka koji je bio iz Hercegovine. Veoma zanimljiva priča, ali ne spada u ovaj opis.Stigli su u logor u Mostar. Naravno o mužu Karlu ništa nije znala. Vjera i molitva su joj davali snagu. Pri ulazu u logor susreće neku ženu iz Mamića i upita je kako su njezini Kvesići i ona joj je rekla da su joj te zime partizani ubili brata Šimuna, koji je bio jedva punoljetan. Bio je to za Ivu strašan šok. Izmorena i potpuno iscrpljena i tjelesno i emoci-onalno, bez ikakvih saznanja o mužu Karlu i s ma-lim i bolesnim djetetom u naručju briznula je u nekontrolirani plač, proklinjala partizane i govo-rila im pogrdne riječi, pa su svi mislili da je dobila

slom živaca. Nakon nekog vremena potovarili su ih na kamione i dovezli do Kočerina. Odatle se Iva s djetetom pješice vratila kući. Ubrzo je mali Josip Zvonimir umro.S druge strane njezin muž Karlo stigao je vla-kom, s drugim bjeguncima, s propusnicom koju mu je dala nepoznata žena u Zagrebu, u Sjeverni logor u Mostar. Tu je ispred logora su-sreo Franu Kožula Dušanovića Iz Turčinovića i re-kao mu da pozdravi njegovu rodbinu u Mokrom poručujući im da je on stigao u Mostar s rada u Njemačkoj. Tu verziju o radu u Njemačkoj stalno je i svima ponavljao. Odmah slijedeće jutro sti-že u logor njegova majka Joza tražeći svoga sina među onima koji su došli s rada iz Njemačke. Na-kon uobičajene procedure, a ona je bila duga i mučna, mogli su se vidjeti i majka se osvjedočila da joj je sin živ.U logoru su mnogi supatnici jednostavno nesta-jali i nikada se više nisu vratili. Sami zarobljenici nisu znali, ali su naslućivali, kakva je njihova sud-bina. Sreća u nesreći je bila ponuda da tko želi može ići u vojsku. Karlo se javio. Primili su ga jer je bio atletske građe. Služio je u Ljubinju, Sara-jevu i Beogradu, pune tri godine. 1948., nakon sedam godina vojske, vratio se kući.Tada počinje novo poglavlje njihova života. Sve iz početka, bez igdje ičega. Slijedile su godine neimaštine, radnih zadruga, omladinskih pruga, sadnja egzotičnih biljaka po škrtoj zemlji i druge besmislice koje je izmišljala nova vlast. Jedno-stavno rečeno, bilo je puko preživljavanje. Izdrža-

52Franjinim stopama

li su samo oni čvrstog karaktera, velike volje za rad i snažne vjere u Boga. Sve-ga toga imali su u izobilju. Nakon svih stradanja, životnih opasnosti i križnih puteva u poslijeratnoj nesigurnosti, strahu i neimaštini, ljubav prema ži-votu i nada u bolju budućnost nije ih napuštala. Karlo i Iva rodili su još dese-tero djece: pet sinova i pet kćeri.1969. Karlo poput brojnih drugih sunarodnjaka odlazi u Njemačku da bi prehranio obitelj. Iva je ostala i podizala djecu. Kroz osam godina bila im i otac i majka. Odgajala ih je u onim vrijednostima koje je i sama živjela: biti pošten, ljubiti Boga i sva-koga čovjeka, ljubiti svoju domovinu i svoj narod. Posebno je brinula za vjeru svoje djece, koja je na svakom koraku bila na iskušenjima. Dapače, svim mladima u to vrijeme nuđene su brojne povlastice ako se odreknu vjere i Crkve. Iva je svojim molitvama i žrtvama, kao franjevačka trećarica, tražila snagu u izvoru svake snage za se, za svoga muža, za svoju djecu i ci-jelu obitelj. I kad su sile malaksavale ona je ostajala uporna tražeći pomoć od Njega koji je rekao: „Dođite k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ Mjesto najbo-ljeg odmora bila je Ivi širokobriješka crkva i njezina zaštitnica Gospa na nebo uznesena. Ona, naša kamena ljepotica na Širokom Brijegu, premda i sama izranjena, ona koja je izgubila svoje vjerne čuvare, svoje fratre, ona sa svojom Gospom i njezinim Sinom Isusom Kristom, bila je majka uto-čišta, utjeha žalosnih i sigurna nada bolje i sretnije budućnosti. To je i na-šoj Ivi davalo snagu da je, zajedno sa svojim Karlom, podarila svome naro-du i svojoj Crkvi, podigla, u vjeri i po-štenju odgojila desetero djece. Karlo umire 1994. godine, a 1997. pogiba im najmlađi sin Borislav. Iva je svoju plemenitu dušu ispustila 1999.I ovako površno gledajući Ivin život, možemo zajedno sa svetim Pavlom reći: „Uistinu dobar je boj bojevala, ži-votnu trku završila, vjeru sačuvala, a Gospodin joj je pripravio neprolazni vijenac slave.“

Anica Lasić na prijemu kod Sv. Oca Ivana Pavla II. 1987.

Anica Lasić iz Jara kod Širokog Brijega, koja je u siječ-nju 2016. proslavila stoti rođendan, umrla je u ne-djelju, 19. lipnja, okrijepljena svetim sakramentima

i okružena svojim kćerima i rodbinom.Sprovodni obred 21. lipnja predvodio je župnik don Krešo Pandžić, a sprovodnu misu i homiliju dubrovački biskup mons. Mate Uzinić u zajedništvu sa četerdesetak sveće-nika, desetak redovnica, brojnom rodbinom, mještanima, prijateljima i poznanicima. Među svećenicima je bio i fra Dane Karačić, duhovni asistent širokobriješkog FSR-a. Iz Dubrovnika je došao Katedralni zbor koji je pjevao na misi, članovi Bratstva Presvetog Sakramenta i mnogi dru-gi. Sprovodna povorka pošla je iz obiteljske kuće do župne

ANICA LASIĆ

Ivan Naletilić je rođen 30. 10. 1956. Preminuo je nesretnim slu-čajem 20. 3. 2016. Bio je član ši-rokobriješkoga bratstva od 2003.Sprovodne obrede i svetu misu zadušnicu predvodio je fra Ivan Marić u suslavlju s fra Marijem Ostojićem. Ivan je pokopan na groblju Bili Brig ispraćen moli-tvom i pjesmom nazočne obi-telji, rodbine, prijatelja i braće i sestara svjetovnih franjevaca.

IVAN NALETILIĆ

Godište VI, broj 2(19)53

plodnim i sretnim životom naše suze su ponosni-ce jer smo imali osobu koja nas je za života učila kako se živi u skladu s Božjom voljom, a ubuduće će nas pred Bogom zagovarati da nastavimo ži-vjeti onako kako je ona živjela. Još jednom Bogu hvala na svemu, a tebi mama hvala za ljubav koja nikada ne prestaje i za primjer koji ostaje, a svima nazočnima hvala za sućut koju ste nam izrazili i sudjelovanje na ovom svetom činu. Pokoj vječni daruj joj Gospodine!”Okružena ljubavlju svojih kćeri Ive, Mare i Ruže, nevjeste Zrinke, svakodnevnom brigom rodice Ankice, provela je nekoliko posljednjih godina privezana uz postelju, bistra uma do zadnjega trenutka života. Bog je njezinu dobrotu nagra-dio tako da nije imala nikakvih bolova i da je bez ijednog jecaja ispustila svoju plemenitu dušuIspravno je razumjela i usvojila riječi iz Poslanice sv. Pavla Kološanima i zaodjenula se u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost i praštanje, a njezino životno načelo glasilo je: Povrh svega ljubav to je sveza savršenstva.Ljubav nikad ne prestaje, a njezin primjer života ostaje za nasljedovanje djeci, unucima, praunu-cima i svima koji su je poštivali za života i sudje-lovali na njezinu sprovodu.Na kraju sprovodnog obreda zapjevalo se Kraljice neba, raduj! se u čvrstoj vjeri da se u nebeskoj domovini raduju dolasku ove uzorne supruge, majke, bake i uzorne kćeri sv. Franje. Dostojanstveni i svečani ispraćaj iz njezinog ze-maljskog počivališta zaslužuje još ljepši doček u nebeskoj slavi. A to je Bog priredio onima koji ga ljube. Znamo i vjerujemo da je Anica svoga Stvo-ritelja ljubila svim srcem i svom dušom.Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!

Dragi naš Ivane, zaustavljamo se pred tvo-jim kršćanskim likom i uzornim životom. Ne može se proći kao da nisi bio i postojao

među nama. Ono što zauvijek ostaje, djela naša. Ona ne daju da se olako zaborave ljudi i njihova djela. Ti - ponizni i jednostavni čovjek, prijatelj, brat po Franjinoj mjeri. Tvoja poniznost, zapra-vo malenost je činila da si tako blizu svima. Svi smo mi mogli učiti od tebe biti za druge u ovim vremenima slijepe otimačine i sebičnosti. Nisi ni-kad naricao ili govorio protiv ljudi koji misle i žive drugačije, protiv našeg vremena i sl. Ti si odlučio biti jednostavno ljubav prema svi-ma, pomoć svima. Tvoj mirni pogled je probuđi-vao snagu, a tvoja nesebičnost nam je otvarala

oči i postala poticaj da se isplati živjeti po evan-đelju - franjevački, kršćanski. Dragi naš Ivane, hvala ti za svaki trenutak tvog života, za tvoje molitve i žrtve. Hvala ti za sva-kodnevni dolazak na svetu misu i krunicu. Nije te mogao zaustaviti ni snijeg ni kiša niti li ljetne vrućine. Sa krunicom u ruci ti bi se uputio na svoj Brijeg. Odakle si uzimao svakodnevnu hranu i pio sa izvora vodu.Tvoj dobri primjer je ostao živ među nama.Gospodine, u ime sve naše franjevačke obitelji, našeg širokobriješkog bratstva daruj svoj mir i pokoj našem bratu. Brate, počivaj u miru.

Tvoji širokobriješki trećariŽeljka Galić, OFS

crkve gdje je služena sv. misa. Na čelu povorke bio je križ na kojem je bio pokojničin trećarski pasić, znak da se životni križevi lakše prihvaćaju i nose ako si sin sv. Franje. Na kraju mise od pokojnice su se oprostili domaći župnik don Krešo, don Franjo Markić, a riječi zahvalnosti pokojnici u ime obitelji i rodbine te svima nazočnima izrekao je sin pokoj-nice don Stanko. Pročitana je i sažalnica vojnog or-dinarija u Bosni i Hercegovini mons. Tome Vukšića.Don Stanko je u svome govoru istaknuo:“Velika je bila tvoja vjera u Božju providnost i pomoć. U sjećanjima nas tvoje djece stoji majka uspravna, stabilna i mirna. To nisi mogla ostvariti bez posebne Božje pomoći kojoj si se utjecala i pouzdane molitve koju si Bogu upravljala. Posebna je tvoja odlika bila skladan brak i miran suživot kako u obitelji tako i u susjedstvu. U našoj obitelji nije bilo svađe ni povišenih tonova. Mirna narav, trijezno prosuđivanje, poštivanje drugoga učinili su da je tvoj život tekao mirno i da nikada iz tvojih usta nije izišla ni najmanja psovka što smo svi posebno cijenili. No nije sve u tvom živo-tu išlo bez poteškoća. U ime naše obitelji zahvaljujem župniku don Kreši koji te je redovito obilazio i krijepio sakramentima, našem biskupu Mati koji je našao vremena za ovaj sprovod i predvodio sprovodnu misu s propovije-di, braći svećenicima koji su došli u velikom broju, redovnicama te svima koji su izbliza i daleka na-pose iz Zagreba, Sarajeva, Dubrovnika i Makarske došli s nama podijeliti tugu i moliti za pokojnicu. Posebna hvala fra Dani Karačiću duhovniku Fra-njevačkoga svjetovnog reda kojemu je pripadala naša majka što smo simbolički istakli pasićem na križu i u grobu. Suze ne možemo zaustaviti, ali nad ovako dugim,

54Franjinim stopama

kako su znale i umile, pa po lita užinaju kompire: te na pole,

te na tavu, te izlivaču, te pečene, te varene, te u

gaćan...I dan po dan, užina po užina, dođe i Gospojina. Raz-govaramo se za kavon o čeme bi mogli govorit pratri u propo-vidi na devet-nican. „Mora da

će o nečeme“ – pravi se pamet-

na Mara. „Mora da oće“, dočeka je Ruška.

Undan se dositi Manda: „Pa bilo bi pravo da go-

vore o dilima milosrđa u voj godini.“ Ter smo unda počele

o našemu prolitošnjen zavitu, kako smo siromaje obukle, gladne naranile, bolesne poodile. Zavika Mara kako je sve to ured, ali kako ne smimo smetnit ni duovna dila milosrđa, triba i nji sprovodit. Ter smo ji undan nabrojale skupa i zavitovale u devetnici malo bolje o tomu raz-misliti i činiti tako. Undan je počela govorancija:- Prvo dilo duovnog milosrđa je: dvoumna svitovat. - Oooo, šta ću ja dvoumna svitovat, uvik se i sama dvoumin za nešto, ma šta, ja se troumim za svaki belaj! - odma se uključila Ruška.- Pa Ruške kad je tvoj belaj, moreš se i stoumit, al za tuđi ti je zgodnije svitovat, to pomogne ono-me čiji je belaj. Dobro, aj dalje. - Drugo je: neuka podučit. - Pa ni tute nismo jake, nemamo sve skupa jednu sridnju školu.- Pa bona Mare, moremo mi podučit o svome znanju, evo da dođe neka gospoja iz grada mi bi joj umile reć kako se prostire poda kravu. Mo-rebit da ona ima više škole od nas, ali je neuka u našoj štali, je li tako, unda ćemo mi nju, neuku,

aljen Isus i Marija! Ni sama ne znan jesan li v a n duž-

na podnosit izvištaj o mojin i Ruškinin di-lima milosrđa koja smo činile prolitos. Biće koda se fali-mo, undan neću vrlo. Samo tliko da smo dobro drugome činile, a najveće dobro je učinjeno sporadi toga što san malo svrnila Rušku da ne zalazi po tuđin kućan. Stigle smo mi, života mi, i na njivi radit i dila milosr-đa sprovodit. Eto sad nan je sve prispilo na branje i tute ima posla. Sabajile do ajvana i u bašču, pa pristavimo užinu, na podne malo pri-legnemo, pa kad je oni najveći zvizdan skupimo se na dvoru prid našon kućon. Sidimo tako za kavon, svaka bi rada kući privri-dila štogod, samo moja Ruška uvik viče: „Kuće-te, nije nan itnje!“ I aje, to što je ona brez itnje moglo se durat priko zime, ili kad okiši, ali ,brte, usrid lita nemaš kad danit od pusta posla. Undan se one dositile i na kavu ponesu pokoju vrižbu mavuna ili biže da otribimo, nemere se više sti-zat, a draga nan kava. Undan svi pomalo, jednu vrižbu pa drugu i uradi se posa i na kavi. I uvik nan ista priča: šta smo danas varile, šta ćemo sutra... A najviše smo se najile nasičeni kompira. Dok ji kopamo, ko stare i obnevidile, zviznemo s onon dikelon pa uvik šta iskopamo šta nabode-mo. Skupa smo ji o Ilindanu kopale i viče Mara: „Ja ji odma za pole sičen.“ Priđe Manda sa svo-je njive na njezinu i viče:„ A, jesi brte i za čorbe, kako si ji usitnila.“ Smije se Mara: „Je me briga nećeje na izložbu!“ I eto ti tako, babe iskopale

Godište VI, broj 2(19)55

Slušala sam nedavno jednu prekrasnu, meni poučnu, priču za koju ne želim da ostane u mom srcu, jer se bojim da ju

s vremenom ne zatrpam drugim sadržajem, a da prije toga ne urodi rodom. Zato, dijelim ju s vama, jer mislim da će i vas dotaknuti dosjetljivost, ljubav i darivanje, baš kao što je i mene dotaknula ova priča svojim ishodom. Dakle, radi se o jednoj djevojčici koja je izla-zeći iz vrtića držala u svakoj ručici po jednu jabuku. Majka djevojčice, kada je ugledala jabuke u rukama svoje djevojčice, sagnula se prema njoj i šapćući je zatražila jednu jabuku. Što se dogodilo? Curica je podigla svoj pogled prema majci, pogledala ju svojim prodornim plavim okica-ma, a zatim je brzo zagrizla jednu pa drugu jabuku. Majka je začudeno pogledala i u jed-nom trenutku se razočarala pa u sebi pomisli-la, gdje i kada sam ja to pogriješila u odgoju prema mojoj kćerki? Zamislila se i pogledom kružila oko svojega djeteta. Osmijeh na licu majke se smrznuo i na trenutak nestao.

podučit. Nismo ni mi sosve brez pameti.- Ajde, velika mi posla i poučavanja, ko to još ne zna-de?- Viruj mi, Ruške, ne znade oni koji nije toga činijo. Ta je li u sveme tako.- Treće je: grešnika pokarati. Biće da je to lipo reć nekomu ako radi neku grijotu. - Pa nije lipo reć i pokarat isto, i ti, brate Mande, sosve ulipšavaš.- Ma ja, ja, jok ružno vikat, naprimer: Maniti isanu, šta si zaša u tuđi mrginj! Vengo lipo, bracki opomenit.- Nudera nji jopet, ja van lipo kažen, nije isto po-karat i opomenit.- Aje, eto ti sprovodi svoje,mi ćemo svoje – ta ne-ćemo mi sad određivat kazne nekome za neke grije, ko će nas imentovat za to?- Dobro, pitat ćemo pratra u nedilju. Ajmo dalje.- Žalosna i nevoljna utješiti je četvrto po redu.- E, jakako. Nema uvik vikat: Evo šta ću, o svon san se jadu zabavila! Vengo tribamo vidit i tuđi jad i nevolju. Najlašnje je mislit kako je nami najteže.- Peto je: uvredu oprostiti. Evo nan i ovde pokore, koliko je po selu jezikara i nas ovde isto... - Ma ko je jezikara?- Osele, kad nan neko taki nešto ružno rekne tri-bamo momentalno oprostit.- Pa ja, a ne i misec dana posle spominjat na sva-koj kavi šta je kazala Kata Markanova ili Ljuba Iva-novica, kako je nije stid kako nam je to i to rekla, po po cili dan jopet.- Šesto je: nepravdu strpljivo podnosit. - E, ovo brte radin od rođenja, ako ima nepravde na svitu doće na me. Šta san pusta jada vidila, i križa podnila, lipo svit rekne, nekome je od poro-da do pokrova – uvik nepravda...- Pa dobro Ruške, ču li ti, strpljivo. Mi jedno ona drugo. Ako tliko vičeš i romandžaš ne mere ti to bit strpljivo. Je možda nepravda, ali nije strpljivo podnositi.- I poslidnje: za žive i mrtve Boga molit. - A da je neko za me molijo ne bi mi vako bilo, a sad se ja moran svakog sitit. Eto, jopet nepravda. U, jadna ti san, ne smin naglas, šta no biše – str-pljivo, strpljivo...- Pa undan taman i zgodnije ti je, ti moli za svoje i viruj da će Bog dat. A za mrtve naponase, undan će se kogod sitit da i za nas moli kad nas više ne budne. - Jašta, moj brate, još ti fali: Amen, Faljen Isus i Marija! Čuješ ti nje i propovidi njezine.- A dakako, moja Ruške, dašta nas je Bog ostavio starin curan da ima ko molit za naš cili rod, sve potribe, za ajvan, irad... Samo počni, imaš za šta...

Vaša Boška

Suze su rekle sve

Međutim, curica koja nije pratila što je maj-ka proživljavala, prišla je bliže k svojoj majci, podigla svoje rukice prema ustima majke, pružila joj jednu od zagriženih jabuka govo-reći: "Majčice, ova je najslađa!" Ljubav je pobijedila! Djevojčica je majci pru-žila onu najslađu jabuku. Suze u očima majke rekle su sve! Zar je potreb-no za kraj još nešto reći? Curica je sve rekla!

www.medjugorje-info.com

Priča s porukom

foto

JOSA