1. ZNAČAJ, PORIJEKLO I RASPROSTRANJENOST

PRIVREDNI ZNAČAJ LJEŠNJAKA

Privredni značaj lješnjaka je višestruk. Prije svega lješnjak je biološki visoko vrijedna namirnica. Cijeni se po zastupljenosti u značajnom postotku u sastojcima vrlo značajnim za ljudski organizam. Ubraja se među najznačajnije energetske namirnice. U jezgri lješnjaka ima najviše ulja od 52 do 77%. Po Gavriloviću od 55 - 65% , 64,33% Peker (Turska). Lješnjakovo ulje ima kiselinski broj od 0,83 do 0,89, jodni broj od 89,3 do 94,4 i saponifikacijski broj od 179 - 180.

Visoka tehnološka vrijednost lješnjakova ulja je razlog zašto je ono jako cijenjeno u parafinskoj i farmaceutskoj industriji.

Jezgra lješnjaka je bogata i bjelančevinama, od 16,02 do 21,37%. Prema podacima Lebedeva (bivši SSSR) njihove sorte imaju 12 - 18% bjelančevina. Gavrilović navodi za neke sorte uzgajane u bivšoj Jugoslaviji od 18 - 22%. Ocjenjuje se veliki udio nezasićenih aminokiselina - devet, najzastupljenija je arginin - 2,59%.

Zastupljenost šećera u plodu lješnjaka varira od 2,4 do 6,00%.

Mineralne materije su zastupljene oko 2,66%. U mg% najviše je soli kalija - 372; magnezija - 116; kalcija - 200; fosfora - 405.

Jezgra lješnjaka sadrži vitamine, od kojih: C - 40 mg%, B1 od 0,4 - 0,9 mg%, E do 61 mg%.

Jezgra lješnjaka se koristi za jelo i kao sirovina za razne industrije. Jako je cijenjena u industriji čokolade i raznih krema.

U industriji sapuna, strojnog ulja, farmaceutskoj i u parfumerijama koristi se jezgra lješnjaka, čak i neki produkti koji pri preradi otpadaju. Proizvodi se i specijalna boja koja se upotrebljava u slikarstvu. Od drveta se proizvode razne vrste ugljena za različite namijene. Cvijet lješnjaka je prva pčelinja paša tamo gdje temperatura omogućuje pčelinj let. Lješnjak ima jako žiliast korijen, pa se uspiješno koristi za povezivanje erozivnog zemljišta, odnosno kao antierozivna biološka mjera.

Privredni značaj lješnjaka je i u tome što njegov uzgoj nije kompliciran, ne napadaju ga mnoge bolesti i nametnici, zadovoljava se i skromnijim uvjetima, ali pri takvim uvjetima daje manje ekonomske rezultate. Njegovu proizvodnju moguće je maksimalno mehanizirati, što je velika prednost u odnosu na druge voćke.

Privredni značaj lješnjaka sigurno je veliki i kao artikla u međunarodnoj trgovini. Za plasman plodova lješnjaka nema nikakvih ograničenja, jer je proizvodnja deficitarna. Ovome treba dodati neznatne gubitke u masi plodova zbog kaliranja. Plodovi su transportabilni i prikladni za manipuliranje.

Lješnjak u narodnom folklornom naslijeđu ima svoje značajno mjesto. Njemu su pripisivali neku čudotvornu moć. Njegove plodove koristili su svećenici starih naroda da bi postali vidoviti. Plodove su spaljivali uz određenu ceremoniju i to bi im pružalo nadu u vidovitost. Pri ceremoniji vjenčanja plodovi su korišteni kao sinonim plodnosti za mladence. Travari su u meleme stavljali jezgre lješnjaka, jer im je pripisivana magična moć. Narod je u sve to vjerovao, ali nije shvatio otkuda ta moć plodovima lješnjaka. Sigurno je moć lješnjaka prije svega dolazila zbog toga što je izuzetne hranljive vrijednosti, što se vidi po sadržaju važnijih sastojaka u njemu.

PORIJEKLO I POVIJEST LJEŠNJAKA

Lješnjak (Corylus avellana L.), poznata i kao europski lješnjak, vrlo je stara vrsta voćaka. Nađeni su ostaci peludi ove biljke na osnovi kojih se procjenjuje da je postojala 8000 do 5500 godina prije nove ere. U odnosu na učešće drugih biljaka u nađenim ostacima, pelud lješnjaka je sudjelovao sa oko 75%. Jako je raširena gotovo u čitavom svijetu, ali samo kao drvo. Za industrijske svrhe se uzgaja samo u četiri velika područja koja se nalaze u blizini i pod utjecajem velikih vodenih površina. Ova se područja odlikuju blagim zimama i sviježim ljetima.

Nije pouzdano utvrđeno porijeklo lješnjaka. Evreinoff (1963) ističe da je sadašnja Corylus avellana nastala od Corylus Mac-Quarri koja potječe sa Grenlanda. Smojlanin (1936) navodi dva centra za rod Corylus. Jedan je Mala Azija, odakle potječu: C. avellana, C. pontica, C. colurna, a drugi je istočna Azija, gdje se nalazi u prirodnim skupinama C. heterophyla, C. manshurica, C. colurna i dr. Najviše sorti je nastalo od C. avellana.

Nalaze se u kulturi: C. avellana; C. colurna, C. americana, C. californica i C. rostrata. Nekoliko vrsta lješnjaka, koje rastu u divljem stanju u centralnoj i istočnoj Aziji nisu ubrojene u kulturi.

RASPROSTRANJENOST I PROIZVODNJA

Lješnjak je uglavnom rasprostranjen u umjerenokontinentalnoj zoni i sredozemnoj klimi. Najviše je lješnjaka na prostoru od Male Azije, južne Europe i Sjeverne Amerike, odnosno na dijelu Crnog i Sredozemnog mora, kao i Tihog oceana. Lješnjak se nalazi i u istočnoj i zapadnoj Europi, ali je njegovo uzgajanje ograničeno.

Najveću proizvodnju ostvaruje Turska - 71% svijetske proizvodnje, Italija - 13%, Španjolska - 3% i u Oregonu i Washingtonu 5%.

U bivšoj Jugoslaviji se osamdesetih godina prošlog stoljeća javlja interes za uzgajanjem lješnjaka. Podignuto je nekoliko većih plantaža vegetativno proizvedenih sadnica (G. Milanovac, Ljubinje, Poreč, Umag, Peć i dr.).

Proizvodnja lješnjaka u svijetu

Proizvodnja lješnjaka u svijetu, prosiječno, 1974/76. godine iznosila je 421.777 tona, a 1981/82. godine 481.429 tona, odnosno za 59.652 t više. Kako se ova proizvodnja kretala u vremenskom razdoblju od 1990. do 2003. godine vidi se u tablici.

0

200

400

600

800

1000

1200199019911992199319941995199619971998199920002001200220032004

Turska

Ostali

Ukupno

U Europi je sa proizvodnjom od 99.830 t (1974/76.) na prvom mjestu bila Italija. Ona je na prvom mjestu sa

Tablica 1. Proizvodnja lješnjaka u svijetu (t)

Tona x 100.000

proizvodnjom od 115.000 t i 1982. godine. Poslije Italije na drugom mjestu je Grčka, zatim Španjolska, Francuska itd.

POČETNEZALIHE

UROD

2003

SEZONSKIUVOZ

I

UKUPNA

OPSKRBA

SEZONSKIIZVO

ZI

DOMAĆA

POTROŠNJ

A

ZAVRŠNE

ZALIHE

TURSKA

ITALIJA

ŠPANJOLSKA

SAD

OSTALI

35,000

35,000

2,000

6,700

5,000

480,000

85,000

22,000

32,000

55,000

-

75,000

13,000

12,000

10,000

515,000

195,000

37,000

50,700

70,000

435,000

60,000

15,000

26,000

37,000

80,000

130,000

20,000

21,000

30,000

0

5,000

2,000

3,700

3,000

UKUPNO 83,700 674,000 110,000 867,700 573,000 281,000 13,700

Države koje su važniji proizvođači lješnjaka:

Turska. Proizvodnja lješnjaka u Turskoj značajno prelazi druge zemlje. Ona proizvodi oko 71% svijetske proizvodnje. Procjenjuje se da je pod lijeskom 135.000 ha. Plantaže lješnjaka su locirane na podnožju Pontijskih planina do 700 m nadmorske visine. Godišnja proizvodnja iznosi 90.000 do 240.000 t plodova.

Najviše su rasprostranjene domaće sorte: iri-kara, palas, sivri, tambul i sijanci pitomih sorti.

Italija. Plantaže lješnjaka se nalaze na području Pijemonta, Avelina i na Siciliji. Procjenjuje se da je pod lješnjakom oko 22.000 ha sa jednogodišnjom proizvodnjom od 37.000 do 130.000 t plodova. Najviše se uzgajaju sorte: tonda gentile, tonda romana, rond blansh di avelano, rond di žifone. Ova proizvodnja se intenzivira uzgajanjem stablašica na podlozi C. colurna.

Tablica 2. Proizvodnja lješnjaka u nekim državama svijeta (t)

Španjolska. Komercijalna proizvodnja lješnjaka se odvija na površini od oko 23.000 ha na području Katalonije i Aragona. Godišnje se proizvede oko 29.000 t. Osnovne sorte su: negreta, žironel, grifol alforma i dr.

SAD. Proizvodnja lješnjaka u SAD je kasnijeg datuma. Procjenjuje se da ima oko 10.000 ha visoko intenzivnih nasada na području Oregona i Washingtona. Godišnje se proizvede 6.000 do 16.000t. Glavna sorta je barcelona, zatim davijana. Uzgaja se kao stablašica.

Bivši SSSR. Proizvodnja lješnjaka u bivšem SSSR-u je na oko 20.000 ha. Najviše se uzgaja u Azerbejdžanu i južnim djelovima Ukrajine. Glavna sorta (90%) je ata-baba. Značajne površine su i u Gruziji i krasnodorskom području.

Grčka. U Grčkoj se proizvodi oko 8.330t.

Francuska. U ovoj zemlji se lješnjak uzgaja na Korzici (140 ha), manje u drugim područjima, tako da se proizvodi oko 1.800 t plodova.

Francuska uvozi lješnjak iz Španjolske i Turske. Ona je za vrijeme 1950 - 1970. godine stalno povećavala uvoz (od 5.460 na 14.420 tona).

Tablica 3. Grafički prikaz proizvodnje lješnjaka u svijetu

Raste stalni interes za uzgajanje lijeske, naročito u jugoistočnom dijelu Francuske. Njeno je uzgajanje otežano zbog nedovoljnog poznavanja ciklusa cvjetanja, odnosno biologije cvjetanja.

U poslijednjih nekoliko godina prerađevine od lješnjaka su povećane: u Njemačkoj za 52%, u Belgiji 72%, u Francuskoj i Nizozemskoj - 104% itd. Potrošnja po stanovniku iznosi u Francuskoj - 150 g, u Italiji - 250 g, Belgiji, Nizozemskoj, Njemačkoj - 600 g.

Hrvatska. Proizvodnja lješnjaka je kod nas u stalnom opadanju. Tek su mjere Vlade RH sa politikom poticaja potakle poljoprivrednike na povećanje nasada. Međutim i unatoč tome radi se o neznatnim količinama, jer nema organiziranog otkupa. Stari kooperantski sustavi ne uzimaju nove kooperante već idu na kupovinu zemljišta i povećanje vlastitih nasada.

Prema podacima iz 2003. godine u Hrvatskoj ima:

- 268.201 - stablo lješnjaka,- 230.673 - rodnih stabala,- 99.081 - ukupan broj stabala na plantažama,- 80.855 - ukupan broj rodnih stabala na

plantažama,- 149,58 ha - ukupna površina pod lijeskom na

plantažama,- 119,59 ha - ukupna rodna površina na

plantažama.

2. BOTANIČKA PRIPADNOST I VRSTE

BOTANIČKA PRIPADNOST LJEŠNJAKA

Lješnjak je najčešće grmasta voćka, rijetko stablašica. Lišće je u dva reda, dvostruko nazubljeno. Muški cvijetovi su u vidu resa. Ženski cvijetovi u vidu pupoljaka, u doba cvatnje imaju samo crvene žigove. Plod se nalazi u zelenom omotaču. Rod Corylus dolazi od grčkog kerys - kaciga; u vezi sa omotačem (kupolom) koja pokriva plod. Pripada familiji Betulacae, potfamiliji Coryloidees.

Rod Corylus ima više vrsta. Najviše je samobesplodnih. Zbog toga su sijanci-hibridi vrlo heterogeni i variraju u mnogim osobinama. Sve vrste lješnjaka imaju 22 kromosoma, osim C. avellana. Ova vrsta ima 18 ili 22 kromosoma. U praksi nekih zemalja, npr. u Turskoj, podignuto je mnogo nasada lješnjaka sijancima. Zbog toga je i proizvodnja manje tipizirana za razliku od SAD, gdje su podizani gotovo isključivo određenim sortama, i to kao stablašice, jer je lakša mehanizirana berba.

U slijedećoj tablici prikazan je pregled vrsta lješnjaka sa mjestom gdje su nastale:

Tablica 4. Latinsko ime, udomaćeni naziv lješnjaka i regija porijekla (H. B.Lagerstdt)

VAŽNIJE VRSTE

Latinsko ime Udomaćeno ime

Porijeklo

C. americana Marsh američka lijeska

SADC. avellana L. C. europska

lijeskaEuropa, Azija

colurna L. turska lijeska Azija, sjeverna Evropa, Iran,Kina

- var. chinensis Franch kineska lijeska Kina

- var. jacguemontii Dene (var. lacera)

indijska lijeska Indija

C. cornuta Marsh (C. Rostrata Ait)

kanadska lijeska

Kanada

- var. californica Rose kalifornijska l. Kalifornija,Kanada

C. ferox Walf himalajska lijeska

Indija

C. heterophylla Fich sibirska lijeska Azija, Japan

- var. sutchinesis Franch — Kina

- var. yunnanensis Franch — Kina

C. maxima Mili. divovska lijeska

Europa, Turska

C. sieboldiana BI. japanska lijeska

Japan

- var. mandshurica (Maxim) mandžurijska lijeska

Azija, Japan, Kina

C. tibetica Batal tibetska lijeska Centralna Kina

Običan lješnjak - C. avellan L., Stablo je obično visoko (oko 4 - 6 m) sa velikim brojem grana i grančica. Plodovi se razlikuju po obliku od plosnato-okruglastih do jajolikih sa ravnim ili špicastim vrhom. Kupola (omotač) je iz dva dijela, sa jedne ili obje strane rasiječena. U odnosu na plod može biti ispod vrha ploda, u ravnini vrha ploda i iznad vrha ploda.

Običan lješnjak se nalazi sve do 63° sjeverne geografske širine i na jugu do 37° i 33" g.š. To znači da je raširen u cijeloj Europi i Maloj Aziji. U našoj zemlji je raširen od morskog nivoa do planinskih masiva sa četinarima. Nejednakim ekonomskim uvjetima prilagodile su se odgovarajuće forme običnog lješnjaka. Razlikuju se podgrupe, ali je značajan onaj što kasno cvjeta i koji je izrazito otporan prema mrazu. Ima ih sa ranim cvjetanjem i okruglim plodovima i sa kasnim cvjetanjem i izduženim plodovima.

Križanje C- avellana je moguće sa vrstamaC. colurna C. ferox, C. tibetica,C. sieboldiana C. maxima, C. americana,cornatfl C. heterophilla,

Lješnjak: 1 - grančica sa muškim i ženskim cvijetovima, 2 - grančica s lišćem, 3 - plodovi sa omotačem i bez omotača

Postoji više varijacija C. avellana. Neke varijacije se susreću po parkovima, i to:

- C. avellana var. pendula Dip., sa obješenim granama,- C. avellana var. aurea Kirchu, grane i lišće su žute boje,- C. avellana var. atropurpurea,Winkl., lišće je crvenosmeđe boje.

Pontijski lješnjak - C. pontica C. Koch. Stablo je srednje visoko (do 5 m). List ima okruglasto-srcolik oblik sa žljezdama i 6 - 8 plodova u grupi .

Plodovi su krupni, najčešće okruglasti. Omotač je cijeli ili rasječen, u potpunosti obuhvaća plod i prelazi vrh ploda. U vršnom dijelu je proširen. U fazi zrelosti plodovi otpadaju zajedno sa omotačem. Plodovi su kvalitetni - po izgledu i ukusu.

Pontijski lješnjak je rasprostranjen oko Crnog mora u Maloj Aziji i Zakavkazju - dio bivšeg SSSR.

Ovaj lješnjak je sudjelovao u stvaranju keriturskih sorti, među kojima je imperatorska trebizonda. Sorte ovog lješnjaka poznate su kao celske sorte.

Krupni lješnjak - C. maxima Mili.

Lamberta lješnjak. Po razvijenosti je srednje bujnosti (3 - 5 m visine) sa krunom raznih oblika. Plodovi su ovalno izduženi, grupirani po 3 - 12. Omotač je cijeli i u potpunosti pokriva plod (dva puta je duži od ploda).

Rasprostranjen je u Maloj Aziji i južnim dijelovima Balkanskog poluotoka. Postoje forme koje se kultiviraju. Rodonačelnik je privredno značajnih sorti, kao što je bademoliki lješnjak i dr. Lambertov lješnjak je nazvan po engleskom selekcionaru Lambertu.

Div lješnjak - C. colurna L. Za razliku od ostalih, ovaj lješnjak je vrlo bujan, dostiže visinu 12 - 25 m. Lišće je srcoliko, grane maljave. Plodovi su sitni, oštro zaokruženi, imaju debelu i tvrdu ljusku. Omotač ploda je vrlo karakterističan, reckav, plod pokriva oko 2/3. Plodovi imaju karakterističnu osnovu kojom je vezan omotač i zauzima oko 1/3 do 1/2 ploda.

Rasprostranjen je gotovo svugdje: Mala Azija, Balkanski poluotok, Kavkaz, Afganistan i druga područja.

Div lješnjak - grana sa plodovima u vegetaciji (lijevo); - plodovi sa omotačem (desno)

Div lješnjak (medvjeđa lijeska)

Po razvijenosti njegovo stablo čini izuzetak. Ovaj lješnjak ima tu osobinu da ne daje izdanke i koristi se kao podloga za uzgajane sorte. Ima drvo visoke tehničke vrijednosti.

Ostale vrste. Corylus cornuta L. Slična je C. maximi. Raste u divljem stanju u Sjevernoj Americi.

Corylus americana Wait. Ove su vrste značajne u hibridizaciji za dobijanje potomstva otpornog na niske temperature u SAD i Kanadi.

Mnogobrojne su sorte nastale hibridizacijom između vrsta C. avellcna X C. maxima i C. avellana X C.americana.

Corylus americana

3. MORFOLOGIJA LJEŠNJAKA

Korijen. Kod lješnjaka se po načinu postanka, razlikuju dva korijena: vegetativni i generativni. Generativni korijen značajan je za proizvodnju podloga od div. lješnjaka (C. colurna), budući da ne daje izdanke. U praksi se još prakticira proizvodnja sadnica lješnjaka (pojedinih sorti) na neki od vegetativnih načina razmnožavanja. Sve su one na vegetativnom korijenu.

Masa korijena vegetativno razmnoženog lješnjaka je na površini koja ne prelazi površinu projekcije, odnosno oko 6 - 7% mase korijena može se nekad naći izvan projekcije krune. Korijen je vrlo razgranat i u tome je velika sposobnost lješnjaka da maksimalno koristi vodu iz zemljišta, odnosno da podnosi sušu. Osnovna masa korijena je na dubini od 40 cm i oko 1 m horizontalno od debla.

Čest oblik krune lješnjaka - grm

U biološkom smislu lješnjak koji ima sposobnost vegetativnog razmnožavanja ima osobinu i da na stalnom mjestu formira masu izdanaka. Ovo svojstvo u suvremenoj proizvodnji lješnjaka poskupljuje proizvodnju, pa se napušta proizvodnja sadnica vegetativnim putem. Sadnice se proizvode kalemljenjem na div lješnjak koji ne daje izdanke.

Kruna. U spontanom stanju lješnjak formira grm sa malim izuzetkom kod nekih vrsta - C. cohirna. U grmu su grane nejednake starosti, pa i njihova boja kore se razlikuje. Kod mlađih grana (dvije godine) kora je siva, pokrivena dlačicama. Kod starijih grana je kora glatka i zatvorenije boje.

Lišće je široko, obrnuto jajoliko, na vrhu špicasto, po periferiji nepravilno nazubljeno. Na površini je glatko, a s naličja maljavo.

U kruni se nalaze grančice koje nose muške i ženske cvijetove. Cvijetovi su izdvojeni.

Tablica 5. Prosječan broj pupoljaka na rodnoj grani u zavisnosti od položaja

Sorta Položaj grane Prosječan broj pupoljaka

mješovit. vegetat.

1. Španjolski dugi vršni 0,28 3,10

srednji 0,21 1,15

bazalni 0,50 0,46

2. Bolvijerov vršni 0,05 3,50

srednji 0,16 0,94

bazalni 0,00 0,63

Muški cvijetovi su poredani u vidu vretena i može ih biti do 260. Ovako poredani muški cvijetovi nazivaju se rese. Resa je prosječno dugačka oko 5 cm, na njoj je približno 150 cvijetova. Rese se počinju formirati krajem lipnja do polovine srpnja.

U kontinentalnom dijelu u zimski period ulaze potpuno formirane, tako da je faza cvjetanja moguća od polovine prosinca i traje više tjedana, a najmanje četiri.

Ženski cvijetovi su grupirani u cvastima sa dva do 10 - 12 - 16 i više cvijetova.

Tablica 6. Prosječna veličina rese za vrijeme mirovanja i cvjetanja - resanja

Siječanj Veljača

Sorta mirovanje cvjetanje mirovanje cvjetanje

- resanje - resanje

1. Barcelona 4,9 5,7 25 62

2. Kosford 4,8 6,0 26 65

3. Davijana 4,4 5,3 22 51

4. Lambert filbert 4,8 5,8 23 62

5. Halski div 4,3 4,8 22 65

6. Rimski 4,2 5,4 24 46

Tablica 7. Broj cvijetova iz cvasti

Sorta Minimalno Maksimalno Prosječno

1. Bolvijerov 4 13 8 – 102. Španjolski dugi

5 20 8 – 10

Ženski cvijet ima dva plodnika u osnovi povezana, koji se završavaju tučkovima crvene boje karakterističnog izgleda kao „brada". Oni su „sjedeći" na jednogodišnjim grančicama.

Moguća je homogamija i dihogamija. Istovremeno nemaju fiziološku funkciju muški i ženski cvijetovi, pa se u praksi događa protoginija i protandrija.

Iako faza cvjetanja nastaje vrlo rano, do oplodnje dolazi tek u vrijeme kad temperatura poraste - prosječno oko 9°. To je vrlo često i do 6 mjeseci poslije cvjetanja. U fazi cvjetanja ženski cvijet nema plodnika. Plodnik se formira poslije nanošenja peludi na žig tučka.

U kojoj mjeri utječe naneseni pelud na žig tučka da bi se formirao plodnik nije utvrđeno. Svakako se može govoriti o njegovom stimulativnom djelovanju.

Tablica 8. Dužina ljetnih izdanaka iz mješovitih i vegetativnih pupoljaka (cm)

KARAKTERISTIKE CVIJETA LJEŠNJAKA

Lješnjak je monoičan. Ista grana nosi oba tipa cvijeta. Muški su grupirani u viseće rese, cilindrične od oko 4 cm i do 20 cm u trenutku cvjetanja. Ženski su u cvasti pri vrhu - glomerule. U vrijeme cvjetanja se javljaju žigovi crvene boje.

U pazuhu lisnih ostataka se nalaze rese ili ženski cvijetovi.

Muški cvijetovi se nalaze poredani na jednom vretenu u obliku rese na granama iz prethodne godine. Rese su grupirane 2 - 3, katkad 8 - 10 (C.pontica) izvjesne sorte imaju malo resa (pijemont) i sorte vrste C. maxima imaju malo resa.

Položaj ljetnih izdanaka

Dužina ljetnih izdanaka izmješovitih vegetativnih

1. Španjolski dugi

Vršni 5,48 9,70Srednji 4,27 6,04Bazalni 3,83 1,81

2. Bolvijerov Vršni 6,74 17,62Srednji 10,75 8,82Bazalni 5,00 10,56

Prema Pisaniju odrasli lješnjak - drvo proizvodi oko 1 kg resa (svaka ima 230 cvijetova). Nađeno je 183 cvijeta u resi (130 - 260 prema dužini rese).

Cvjetanje muških cvijetova i oprašivanje odvijajuju se u jeku zime bez lišća. Muški cvijetovi se otvaraju prije ženskih oko 15 dana ili istovremeno. Cvijetići se razmiču zbog oslobađanja peludi preko jedne linije suprotne vezi antere.

Odraslo drvo oslobađa oko 30 grama peludi. Zrna peludi su 20 - 30 μm u promjeru. Jedna antera ima oko 5 milijuna peludnih zrna, a u cm3 ima 15 - 70 milijuna peludi, u zavisnosti od promjera. Velika je sposobnost prilagodljivosti za proizvodnju peludi. Pelud se prenosi nekoliko stotina km. Neki autori misle da je to manje. Oprašivače treba postavljati na 25 m zbog potpunije peludizacije.

Prema Woodworthu (M. Woodworth, 1929), što je potvrdio i M. Salesses (M. Salesses, 1971), mejoza se odvija krajem kolovoza. Mnogi se čimbenici od kojih to zavisi ne znaju. Nije bilo detaljnih proučavanja vezanih za ovu problematiku.

2001 2002 2003

Faze razvoja ženskog cvijeta: razvoj u 2001, 2002. i 2003.

godini (lijevo), razvoj muške cvasti-rese (desno)

Vanjski čimbenici i njihov utjecaj nisu poznati ili su poznati samo djelomično.

Proizvodnja peludi zavisi od brojnih čimbenika: sorte, starosti, bujnosti, zemljišta, klimatskih uvjeta prethodne godine. Poslije sadnje javlja se mlada vegetativna masa. Reproduktivni organi se formiraju kasnije. Nedovoljna bujnost favorizira formiranje muških organa.

Otvaranje antera se vrši pri lijepom i tihom vremenu, bez vjetra. Oslobađanje peludi nije neposredno. Hladne ga zime usporavaju. Na niskim temperaturama ne izostaje. Izostaje na -8° do -12°. Rese su osjetljive kad su suhe i onda se smrzavaju cvijetovi, a antere se ne otvaraju.

Ako hladnoća ne nastupi u fazi cvjetanja, tada se javlja oslobađanje peludi. Oslobađanje peludi traje 3 - 4 tjedna. Pelud je lak i oslobađa se u velikim količinama. Postotak klijavosti peludi je različit kod pojedinih sorti, tako je npr. kod barcelone 10%, kosforda 70%, davijane 75% i fidžeralda 76%.

Ženski cvijetovi su u cvastima i pripadaju pupoljcima koji se zovu glomerule. Glomerule su locirane na različitim mjestima, u donjim dijelovima ili u gornje dvije trećine grane. Izolirane su ili grupirane i u osnovi petljike rese. Ima izgled vegetativnog pupoljka. Cvast je obavijena ljuspastiri listovima i dva embrionalna listića. Ispod cvasti je prisustvo svih internodija grane. Cvast je kratak klas sa 5 - 6 brahteja obavijenih listićima, što u stvari predstavlja začetak ploda.

Faze otvaranja muških cvijetova (lijevo) i ženski cvijetovi -pupoljci na grančici (desno)

Ženski cvijet ima tučak od dvije karpele (dvopolni žig), ali se u osnovi dodiruju u nivou plodnika. Plodnik nije formiran u trenutku peludizacije. Ima jedan plodnik - dvostruk, jedan anatropni sjemeni zametak.

Žigovi imaju površinu koja pokriva 4/5 tučka i predstavlja bradavičaste izrasline za prihvaćanje peludi.

BROJ CVIJETOVA U GLOMERULI

U literaturi se često javlja srednji broj plodova u glomeruli do 8 u sorti bolvijerov, rodni kutard i španjolski dugi.

Resa je klas koji se sastoji od malih izraštaja cvijeta sa prašnicima u pazuhu 2 pralista i jedne braheje koja se veže za osovinu cvasti.

Prema ispitivanju cvjetanja muških i ženskih cvijetova često se uočava dihogamija. Raskorak između cvjetanja muških i ženskih cvijetova može se protegnuti na nekoliko tjedana (rodni kutard i pijemont). Moguća je i homogamija - istovremeno muški i ženski cvijetovi ili s malom razlikom (bolvijerov i lijepi bilbien).

Tablica 9. Broj tučkova u glomeruli

S o r t a Najmanje Najviše Prosijek

Rodni kutard 5 14 7 - 8

Bolvijerov 4 13 8 - 10

Španjolski dugi 5 20 8 - 10

Ranije cvjetanje muških cvijetova i njihovo sazrijevanje tada se govori o protandriji i obrnuto o protoginiji.

Fenološka ispitivanja mogu biti različita, pa čak i kontradiktorna. Kulturne forme lijeske naginju protandriji, druge homogamiji ili protoginiji, neke su dominantno protoginične.

Neslaganja mogu biti zbog različitih observacija u različitim uvjetima. Američke sorte su protoginične, a europske protandrične. Takve tendencije se mogu modificirati ekološkim uvjetima, osobito temperaturom. Blaga temperatura prije cvatnje pojačava protandriju, niska favorizira homogamiju, pa i protoginiju. To je moguće i zbog vremena cvjetatnja.

FAZA CVJETANJA SORTI LJEŠNJAKA

Podatke o cvjetanju sakupio je M. Leglise iz Stanice za voćarstvo u Bordeaux. Dijagram prikazuje da su ispitivane sorte bile protandrične, protoginične i da ima i onih kod kojih

je zapažena homogamija. Dihogamija je jako izražena kod sorti: pijemont kosford i španjolski dugi, i kratak je period cvjetanja muških i ženskih cvijetova, dok je kod sorte dovton izražena protoginija.

Druge sorte (rodni kutard, bolvijerov i gilbert) imaju dug period cvjetanja muških i ženskih cvijetova. Zbog relativne istovremenosti cvjetanja muških i ženskih cvijetova može se govoriti o homogamiji.

a) Postoje sorte s ranim i sa kasnim cvjetanjem. Rano cvjetaju pijemont i kutard, ostale su kasne. Leglise navodi sorte ranog cvjetanja: trebizonde, negret, fructo albo, fructo rubro, noisetier, a feulles purpres (crvenog lišća), belle de guibilino itd. Sorte koje kasnije cvjetaju su: bergeri, royale, eugenie i dr.

b) Kod iste sorte iz godine u godinu postoji razlika u početku i trajanju cvjetanja muških i ženskih cvijetova, važnosti dihogamije, perioda receptivnosti tučka. Duže traje period receptivnosti peludi nego što traje period rasijavanja peludi.

ULOGA TEMPERATURE

Temperatura djeluje na procese koji prethode fazi cvjetanja i početak cvjetanja muških cvijetova. Niska temperatura usporava početak cvjetanja muških cvijetova za razliku od faze cvjetanja ženskih cvijetova. Da procvjetaju ženski cvijetovi potrebna je niska temperatura za jedan period prije faze cvjetanja. To su sume temperature koje utiječu na datum početka cvjetanja. Datum cvjetanja je uvjetovan temperaturom, ali ona nije definirana. Baldini i Pisani navode da niže temperature od 9° ubrzavaju otvaranje ženskih cvijetova, a više od 9° favoriziraju otvaranje muških cvijetova. Ženske cvasti zahtjevaju niže temperature nego rese - muški cvijetovi. Bergamini i Ramina (1968) su ispitivali

koliko sati je potrebno s temperaturom od 7° za pojedine sorte i našli da za sorte: gentile i avelino treba u zimskom periodu - 350 za muške i 600 sati za ženske cvijetove.

FORMIRANJE REPRODUKTIVNIH ORGANA

Formiranje reproduktivnih organa kod lješnjaka je vezano i za vegetativni porast. Sorte nastale od C. avellana - rimski, halski i dr. formiraju grančice od 1 - 5 i 6 - 15 cm koje su nosioci reproduktivnih organa. Sorte postale od C. maxima, čiji su predstavnici sorte bademoliki, rani trebizonda, formiraju dugačke grančice na kojima su reproduktivni organi od 6 - 15 i 16 - 25 cm, sa velikim brojem cvijetova po jedinici dužine. Korelacija između dužine grančica i formiranja cvijetova proučavana je u SAD i Francuskoj, ali je naglašavan utjecaj ekoloških čimbenika i primjenjene tehnologije.

U SAD - Painter i Hatman (1958) navode da sorta barcelona ima grančice 16,25 - 23,75 cm na kojima se formira 89,7% plodova. Nije utvrđen postotak praznih plodova u zavisnosti od dužine grančica.

U južnoj Francuskoj su proučavane sorte: bolvijerov, španjolski dugi i rodni kutard u pogledu zastupljenosti broja plodova na grančici do 10 cm i od 15 do 40 cm. Bilo je najviše plodova na grančicama od 15 - 40 cm. Autori koji su ovo proučavali preporučuju primjenu suvremene mjere u proizvodnji kojima se podstiče porast grančica.

ODNOS OPLODNJE KOD LJEŠNJAKA

Najveći broj sorti lješnjaka je samosterilan, što su pokazala proučavanja u Francuskoj i SAD. U bivšoj Jugoslaviji Modic, Manušev i dr. su došli do istih zaključaka. Djelomično je samooplodan mali broj sorti lijeske. Prema Nedevu i suradnicima samooplodne su sorte:

bademoliki, kosford, rani trebizonda i dr., i to od 10% do 37%. Ovaj postotak ne osigurava dobru berbu, potrebno je da se pri uobičajenom broju ženskih cvijetova oplodi od oko 60 - 85%. U uvjetima Francuske se navodi da je dugi španjolski samooplodan svega 6 - 10%, što je nedovoljno za dobru berbu.

Tablica 10. Period mirovanja

S o r t a Vrijeme skidanja grančica za

izazivanje kretanja

Vrijeme cvjetanja

Vrijeme od skidanja grančica

do cvjetanja

ženskih muških ženskih muških

Bolvijerov 23. XI 1972. 9. XII 29. XII 16 6

Kosford 23. XI 1972. 27. XII 9. XII 34 16

Davijana 23. XI 1972. 27. XII 4. XII 34 11

Lambert filbert 23. XI 1972. 27. XII 12. XII 34 19

Rimski 23. XI 1972. 24. XII 29. XII 1 6

Ne postoji sorta univerzalni oprašivač, kao što ne postoje ni standardne svijetske sorte, ne u velikom broju. Sortiment lješnjaka se karakterizira više obilježjem svake zemlje gdje je njegova proizvodnja značajna. Istraživanja ove problematike su još skromna.

Među sortama koje se uzgajaju u Bugarskoj navode se kao dobre kombinacije sorti: kosford, rani trebizonda, hempelov, rimski; zatim - rimski, bademoliki, kosford; i kombinacija rani trebizonda, hempelov, bademoliki, bijeli lambert, kosford, ata-baba, i dr.

Lebedev i dr. (1953) navode da je i običan lješnjak dobar oprašivač za kulturne sorte lješnjaka.

U Španjolskoj za sortu tonda gentile preporučuju oprašivač: kosford, atolda, bern i lokalne forme.

U SAD za barcelonu se preporučuje davijana i dr.

PERIOD PORASTA PLODOVA LJEŠNJAKA

Period porasta plodova traje 4 - 5 mjeseci. U početku se povećava kupola i ljuska, a zatim jezgra. Plodovi sazrijevaju kod nas od početka do polovine kolovoza, a u zavisnosti od klimatskih uvjeta, i do polovice rujna.

Proces dozrijevanja lješnjaka

Izgled ploda lješnjaka u ljusci i u presjeku

Tablica 11. Postotno učešće broja plodova po cvastima

Sorta Plodova u cvastima

1 2 3 4 51. Bolvijerov 50 36 112. Kosford 20 51 213. Lambert filbert 25 31 26 134. Halski div 59 30 85. Rimski 22 37 22 11

Tablica 12. Morfometrija ploda

S o r t a

BolvijerovKosford Lamb

ert filHalski div

Rimski

Plod (mm) duž. 20,2 22,9 21,9 23,5 18,8šir. 18,1 22,0 17,6 17,0 21,0

deblj. 17,9 18,4 12,5 17,0 18,3

Jezgra duž. 11,9 14,6 8,8 11,7 17,2

šir. 16,5 16,8 17,3 18,7 13,4deblj. 12,0 13,4 9,4 11,3 14,4

Ljuska: jezgra 56,5:43,5 55,6:44,4 42,9:57,1 52,0:48 53,3:46,7

Plod (grama) 2,3 3,6 1,4 2,5 3,0

Ljuska (grama) 1,3 2,0 0,6 1,3 1,6

Jezgra (grama) 1,0 1,6 0,8 1,2 1,4

Broj plodova/kg 486 298 851 405 351Redoslijed 4 1 5 3 2

Diferenciranje cvjetnih elemenata u uvjetima Italije počinje krajem svibnja da bi se muški cvijetovi - začetak formiranja rese - okularno vidjelo između polovine lipnja do polovine srpnja, što zavisi od godine i lokaliteta.

Obnova lješnjaka kratkom rezidbom

Lješnjak stupa u period rodnosti - kalemljen i na vlastitom korijenu tijekom druge, treće godine, a generativno razmnožen kasnije, u 6 - 7 godini. U punu rodnost dolazi poslije 9 - 10. godine. Pri optimalnoj primjeni agrotehnike i pomotehnike period eksploatacije traje oko 15 godina, poslije čega je neophodna regeneracija - obnova kratkom rezidbom. Njegov vijek je dug, preko 100 godina.

4. EKOLOGIJA LJEŠNJAKA

ODNOS PREMA KLIMATSKIM ČIMBENICMA

Toplina

Lješnjak ima u odnosu na druge jezgraste vrste voćaka neke specifičnosti. On formira na prošlogodišnjim grančicama cvijetove koji su podvojeni - muški zasebno i ženski zasebno. Faza cvjetanja se odvija vrlo rano u prosincu, ali oplodnja nastaje mnogo kasnije, oko 2 - 6 mjeseci poslije peludizacije. Izgradnja cvjetnih elemenata nije kao kod drugih voćaka. Plodnik nije formiran kad se odvija peludizacija, nego znatno kasnije, sa porastom temperature se intenzivira porast plodnika. Biološka je karakteristika dihogamija iako je moguća i homogamija.

Početak cvjetanja značajno varira od sorte i variranja temperature u zimskom periodu kad se cvjetanje odvija.

Zbog svoje biološke prirode lješnjak je više izložen djelovanju negativnih niskih temperatura nego druge vrste voćaka. On je u različitom fiziološkom stanju, manje je pri tome otporan na mraz gotovo čitav zimski period. Ekonomski su najopasnija oštećenja od mraza reproduktivnih organa. Tako, na primjer, postoje sorte sa izraženom fiziološkom funkcijom gametofita muškog reproduktivnog organa ranije - protandrija i ženskog - protoginija, odnosno istovremeno homogamija.

Protoginične sorte ranije počinju fazu cvjetanja - rimski, bijeli lombardijski, bademoliki lješnjak i dr. U kontinentalnom dijelu faza cvjetanja izuzetno može biti rano, u studenom.

Sorte lješnjaka nastale od C. maxima s cvjetanjem ženskih cvijetova počinju polovinom siječnja i početkom veljače. Obično u siječnju i veljači oslobađa se pelud iz antera muških cvijetova. Jedna resa ima oko 5.000.000 peludnih zrna veličine 25 - 40 mm, odnosno jedno stablo daje približno 30 g prašnika.

Tablica 13. Pregled nekih fizičkih i kemijskih osobina plodova lješnjaka neposredno poslije berbe

S o r t a

Mogul

Pijemont

Kosford

Rimski dugi

Halski điv

Prosječno

Dužina ploda sa omotačem (cm)

3,36 2,31 2,39 2,49 4,44 3,00

Masa ploda:

- sa omotačem (grama) 2,76 4,16 3,59 4,34 6,48 4,27- bez omotača (grama) 1,75 3,23 2,79 3,28 4,67 3,15- postotak 63,41 77,65 77,72 75,58 72,07 73,29

Jezgra:

- grama 0,91 1,81 1,73 2,03 2,27 1,76- % u masi ploda bez omotača

55,05 56,10 62,15 61,85 48,56 56,74

Suhih materija:

- u omotaču (%) 24,55 27,11 31,85 33,32 29,77 29,32- u ljusci (%) 76,76 78,19 76,56 79,27 79,27 78,01- u jezgri (%) 42,10 64,90 65,75 50,01 77,72 60,09

Ženski cvijet zadržava sposobnost da primi pelud više dana. Ova sposobnost žiga zavisi od sorte, pogodnosti uvjeta uzgajanja odnosno vremena u fazi cvjetanja. Maksimalna sposobnost zadržavanja peludnih zrna traje obično 15 dana.

Muški cvijetovi se otvaraju relativno dugo, od 10 - 90 dana. Oslobađanje peludi također je uvjetovano temperaturom i traje 1 - 2 tjedna. Pored fertilnog zastupljen je i sterilni pelud. U zavisnosti od sorte postotak sterilnog peluda kreće se između 1 - 50%. Mali je postotak sterilnog peluda kod sorte bolvijerov lješnjak, dok je kod sorte rani kutard 40 - 50%. Prema zastupljenosti sterilnog peluda razlikuju se dvije grupe sorti i to: prva grupa do 30% i druga grupa preko

30%. Prema Barbeau (Barbeau, 1973) sorte koje rano cvjetaju imaju malo resa i manji postotak sterilnog peluda.

Pelud lješnjaka se lako raznosi vjetrom ukoliko je vrijeme suho, bez padalina. Klijavost peludi je dobra, ali zavisi od temperature. U literaturi se nalaze podaci da je optimalna temperatura za klijanje peluda 15° i 20° (Trotter), 25° (Barbeau). Temperatura od 0 - 2° zadržava klijanje peludi, dok su samo neke sorte imale klijavost peludi na 3 - 5°.

Nepovoljno utječu na klijavost peludi niska temperatura i visoka relativna vlažnost zraka. Nanesena na žig tučka, peludna zrna u fazi cvjetanja ostaju nekoliko mjeseci (ponekad 4 - 5), pa tek klijaju kad temperatura (prosječna dnevna) dostigne 9 - 14°.

U godini sa produženom zimom može se usporiti cvjetanje muških cvijetova tako da se pri višim temperaturama ubrzava njihovo cvjetanje.

Prema Bergamineu i Raminau (1968) za pravilno cvjetanje muških cvijetova potrebne su niske temperature do 7° u zimskom periodu, za uvjete Italije, 350 - 600 sati u zavisnosti od naslijedne osnove sorte, a za ženske cvijetove 600 - 800 sati. Još nema za važnije sorte preciznih podataka u ovom pogledu.

Rano cvjetanje ženskih cvijetova je podložno oštećenjima od negativnih niskih temperatura. Niska negativna temperatura od -7° u fazi cvjetanja je izazvala oštećenja do 50%. Prema Kovalu (1968) temperatura od -12° nije značajnije imala štetnog utjecaja. Nejednako oštećenje od mraza na sortama zavisi od datuma kad se javlja i od osobina sorte. Prema Nedevu i suradnicima (1976) po stablu je ostvaren dobar prinos kod sorti: rimski (15,3 kg), bademoliki lješnjak (15,4 kg), iako je temperatura bila -14,4° u drugoj polovini siječnja. Druge godine niska temperatura iznosila je -19,6°; 9. siječnja, pa je imala veći utjecaj na prinos. Prinos kod istih sorti po stablu bio je znatno manji: 9,6 kg i 11,0 kg/stablo.

Prema Thaguševu (1969) u SSSR-u temperatura padne na minus 25° do minus 30°, pa neke sorte nisu

donijele rod - furfulak, bademoliki i dr. Lokalne sorte su izdržljivije na mraz.

Kulturne, uzgajane sorte lješnjaka vode porjeklo od vrsta sa različitim biološkim osobinama. Zbog toga se teško može reći da lješnjak zahtjeva ove klimatske uvjete. Treba ocjenjivati zahtjeve sorti lambert i onih koje su od ove sorte izdvojene. C. maxima je nastao u uvjetima mediteranske klime, zbog toga je i osjetljivost prema smrzavanju izraženija. Šumski lješnjak (C. avellana i C. americana) rodnačelnik je sorti koje su otpornije na oštećenja izazvana temperaturama. Postoje grupe sorti koje se javljaju kao hibridi između vrsta lješnjaka sa fiziološki nejednakom otpornošću na mraz, pa to čini poteškoću u određivanju osjetljivosti tih sorti na niske negativne temperature.

Prema Tihonovu (1952) lješnjak se može intenzivno uzgajati u područjima gdje u zimskom periodu (biološko mirovanje) temperatura padne i do -30°. Međutim, ovaj kriterij se ne može primjeniti za sve sorte, jer su neke sorte bile pri toj temperaturi oštećene (lambertov bijeli). Druga stabla nekih zapadnoevropskih sorti su izdržala tu tem-peraturu. Nije moguće precizirati prosječan prag temperature.

U jednom ogledu Kartekini (Cartechini) i Tombesi (1968) su ispitivali na -28° pupoljke sorte tonda romana. Oštećenje je bilo 4,45% na -10°, zatim 39,05% na -16° i 100% na -22°. Osjetljiviji su ženski pupoljci nego muški. Pri temperaturi od -10° smrzlo ih se 50%, a kod -16° izmrzavanje je bilo 100%. U zavisnosti od vitalnosti lješnjaka je i njegova osjetljivost na mraz. Tako već pri temperaturi od -2° do -4° ženski cvijetovi mogu biti oštećeni u znatnom postotku, a muški pri -9°.

Lješnjak sigurno donosi rod u području gdje je srednja godišnja minimalna temperatura oko -4° i apsolutni godišnji minimum -10,9° do -11,8°. Međutim, ovo je kriterij za najosjetljivije sorte.

Tablica 14. Pregled sorti lješnjaka po osjetljivosti muških cvijetova na niske temperature

Prema Romisondou (1978) muški cvijetovi, dok su zatvoreni, izdrže do -16°, odnosno -18°, a kad su otvoreni svega -8° do -10° i u trenutku oslobađanja peludi samo -5° do -7°, a ženski cvijetovi prije cvjetanja izdrže -13° do -16°, a u trenutku cvjetanja -7° do -8°. Mrazevi sa temperaturom -4° do -6° mogu oštetiti mlade ljetne izdanke i do 50%.

Za muške cvijetove je potrebno 350 - 600 sati sa temperaturom ispod 7°. Ženski cvijetovi su zahtjevniji. Ipak za većinu sorti je potrebno 600 - 800 sati, odnosno 1000 -1300 sati za vegetativne pupoljke.

Padaline

Lješnjak zahtjeva tijekom godine kako dovoljno vode u zemljištu, tako i relativne vlage u zraku. Vrlo je značajno da su padaline pravilno raspoređene po mjesecima. Nedostatak vode se manifestira višestruko nepovoljno: plodovi otpadaju, jezgra se ne formira dovoljno, kvaliteta

Vrlo osjetljive Osjetljive Srednje osjetljive Otporne

Okrugli Barcelona Morel Halski div

Pijemontski Negret Španjolski dugi Kosford

Trebizontski Grosal Davijana Eugenija

plodova se smanjuje - krupnoća nije karakteristična, a i jezgre su lošije kvalitete.

Potrebno je 700 - 800 mm padalina odnosno oko 70 mm mjesečno. U fazi intenzivnog porasta plodova i ljetnih izdanaka najpotrebnija je voda - to su mjeseci: svibanj i lipanj.

Sve sorte nisu jednako otporne na nedostatak vode. Osjetljivije su sorte na lakom, pjeskovitom zemljištu, kao i na plitkim zemljištima.

Smatra se da je za lješnjak povoljna lokacija sa hidrotermičkim koeficijentom od oko 1,25.

Ostali klimatski čimbenici

Lješnjak je heliofit - to znači da su za njega pogodniji osvjetljeni položaji. Osvjetljenost se regulira i brojem stabala po hektaru. Potvrdu da lješnjak zahtjeva dosta svjetlosti nalazimo u njegovom uzgajanju oko Sredozemnog mora.

U fazi cvjetanja vjetrovi su vrlo štetni. Tihi vjetrovi u toku godine manje mu smetaju.Tuča-grad također može štetno djelovati.

Lješnjak kao drvo može uspijevati svuda, ali su njegovi zahtjevi u pogledu klime strogo precizirani kad se uzgaja zbog proizvodnje plodova. To se vidi, prije svega, po tome što su zemlje najveći proizvođači plodova sa klimatskim uvjetima u kojima nema mnogo niskih negativnih temperatura. Sa povoljnim klimatskim uvjetima za uzgajanje lješnjaka ističu se: Turska, Španjolska, Italija, Kalifornija. Zemljišta na kojima se lješnjak uzgaja dosta su neplodna. To znači da su klimatski čimbenici vrlo značajni i od njih zavisi njegovo uspješno uzgajanje.

U poslijednje vijreme podižu se plantaže lješnjaka koje se navodnjavaju, što se ranije nije prakticiralo. Ovo je slučaj u područjima gdje nema dovoljno padalina i gdje je zemljište oskudno vodom. Neophodno je da se omoguće 2 - 3 zalijevanja tijekom vegetacije, a to daje visok prinos, posebno

kod nekih sorti lješnjaka koje se uzgajaju u Ukrajini, Kaliforniji i dijelovima Bugarske. Samo jedno zalijevanje u Bugarskoj dalo je prinos 10 - 15 kg/stablo.

Za dobru rodnost je potrebna i dobra osvjetljenost. Pogrešno je uvriježeno shvaćanje da lješnjak podnosi i uspijeva u sjenci. Reproduktivni organi su po periferiji krune što potvrđuje zahtjeve lješnjaka za osvjetljenjem kako bi se oni formirali.

ODNOS LJEŠNJAKA PREMA ZEMLJIŠTU

Dobri prinosi mogu se očekivati na zemljištima srednje plodnosti, lakim, pjeskovito-glinastim, humusno -karbonatnim i umjereno vlažnim. Na siromašnim, kamenitim i suhim zemljištima ne postižu se dobri rezultati, nema vegetativnog prirasta ni formiranja reproduktivnih organa.

Prema reakciji zemljišta (pH vrijednosti) lješnjak je tolerantan, jer dobro uspjeva na zemljištu pri vrijednosti pH od 5 - 8.

Lješnjak ne podnosi močvarna zemljišta. Kod nas se pokušavalo sa uzgajanjem lješnjaka na takvim zemljištima koji nisu uspjeli. Nije bilo uspjeha zbog toga što nije zemljište odgovaralo po fizičkim osobinama.

U divljem stanju lješnjak se nalazi na vapnenasto - silikatnom zemljištu.

Zemljište za lješnjak mora biti takvo da omogućuje ravnomjerno razvijanje korijenove mreže kako lateralno, tako isto i po dubini. A to će omogućiti zemljišta sa dovoljno hranljivih materija, vode i zraka u toku cijele godine.

Treba nastojati da se prilikom izbora zemljišta za komercijalno uzgajanje lješnjaka izaberu ona koja traže najmanje ulaganja za dovođenje u odgovarajuće uvjete.

Prema H. Eganu (1958) zemljište za lješnjak treba sadržavati:

15 - 20% gline 20 - 30% sitnog pijeska

15 - 20% koloida 30 - 50% krupnog pijeska.

Rebov predlaže 5 - 20% gline i 50% pijeska - ističe se i značaj humusa čak 10% kao i 25% vapna, ali se ne pravi razlika po sortama.

U Italiji sastav zemljišta izgleda:

- krupan pijesak 35,3 - 51,2% - humus 2,5 - 3,9%- sitan pijesak 22,7 - 29,5% - pH 6,92 - 7,4- koloidi 14,1 - 23,4% - dušik (N) 0,12 – 0,22%- glina 7,4 - 10,5% - fosfor (P2O5) 38 – 223 mg/kg- vapno - 1,3% - kalij(K2O) 286 - 798 mg/kg.

5. POMOLOŠKI PREGLED - SORTIMENT LJEŠNJAKA

KLASE LJEŠNJAKA

Svrstavanje lješnjaka po klasama nametnula je praksa. Za ovu podjelu kao osnova poslužila je vrsta lješnjaka, rodonačelnik, od koje su sorte stvorene. Razlikujemo šest klasa.

Prva klasa: običan lješnjak, rodonačelnik je C. avellana. Najvažnije osobine sorti ove klase su omotač u ravnine ploda ili malo iznad njega, rasječen do osnove, u osnovi vezan; plodovi sitni, okrugli ili sa različitim oblikom. Ljuska tvrda. Ovoj klasi pripadaju neke ruske selekcije.

Druga klasa: celski lješnjak je proizvod od divlje vrste C. pontica. Ima omotač malo iznad ravnine ploda, cijeli ili rasječen do osnove, iznad ploda se malo sužava pri vrhu je raširen, po rubu rasječen. Ljuska srednje debela, često s rebrima. Jezgre se dobro vade. Važnije sorte furfulak, kerasund, rimski, celski, davijana, garibaldi, i dr.

Treća klasa: lombardijski lješnjak koji je nastao od C. maxima. Omotač je duži od ploda, cijeli i povijen na vrhu, ima izgled trube. Plod cilindričan, jajolik. Ljuska tanka. Jezgra kvalitetna. U ovu klasu se ubrajaju sorte: lambert (bijeli i crveni), bademoliki i eugenija.

Četvrta klasa: hibridi postali ukrštanjem divljih formi sa kulturnim sortama u raznim kombinacijama. Sorte ove klase mogu imati svojstva roditelja. Važnije sorte su: normtemopon, notigen, kao i brojne selekcije u Rusiji i dr.

Peta klasa: američki lješnjak je postao od C. americana i C. cornuta. Ima vrlo dugačak omotač, znatno duži od ploda. Plodovi su sitni do srednje krupni, okrugli, široko ovalni, tvrde ljuske. Ovoj klasi pripadaju važnije selekcije SAD.

Šesta klasa: div lješnjak (medvjeđa lijeska) je rodonačelnik svih sorti ove klase. Omotač krupan, mesnat, izreckan. Plod sitan, okruglast, široko ovalan, neravan sa velikom osnovom, tvrda ljuska. Nema mnogo sorti, navode se neke nove selekcije.

Poznavajući sorte koje pripadaju spomenutim grupama može se unaprijed predvidjeti kakva će važnija biološka

svojstva potomstvo imati. Naravno ovdje je riječ o stvaranju novih sorti.

Lambert-sorte su nastale od divljih vrsti u područja sredozemne i crnomorske klime. Zbog toga su osjetljivije na mraz, ali su sa tankom ljuskom i ukusnom jezgrom koji zauzimaju prvo mjesto.

GRUPE SORTI LJEŠNJAKA

Postoji više načina da se grupiranja sorti lješnjaka. U primjeni je klasifikacija koja lješnjak grupira na pitome, plemenite, kulturne sorte i šumske forme.

Pitome sorte su postale većinom od vrsti: C. avellana, C. maxima i C. pontica. Način postanka, tj. rodonačelnik sorta, kao kriterij za grupiranje sorti lješnjaka nije prikladan. Iz praktičnih razloga je usvojena klasifikacija koja za razvrstavanje sorti uzima morfološke karakteristike. Prema ovom kriteriju razlikuju se četiri grupe, i to:

- Lambert-sorte, - Celske sorte,- Lambert-hibridi,- Celski hibridi.

Lambert-sorte. Ova grupa sorti ime je dobila po omotaču - njegovom izgledu i građi. Omotač kod ovih sorti je razrezan, duži je od ploda, po izgledu podsjeća na „bradu". Ovoj grupi pripadaju privredno značajne sorte sa ranijim vremenom sazrijevanja plodova.

Celske sorte. Značajna karakteristika kod ovih sorti je također građa omotača. On je rasiječen na dva dijela i pri osnovi srastao. Kod zrelih plodova omotač se povija i plodovi lako ispadaju. Omotač u osnovi nema cilindrično zadebljanje koje je karakteristično za lambert sorte.

U ovoj su grupi sorte s plodovima koji variraju od okruglastog do izduženog, u pogledu veličine također su moguća velika variranja.

Lambert-hibridi. Uglavnom su u ovoj grupi zastupljeni hibridi sorti iz ranije dvije grupe (lambert i celske). Plodovi su slični lambert-sortama, a po omotaču celskim sortama. Plodovi lako ispadaju iz omotača. Jezgra kod ovih sorti je dobre kvalitete pogodna za konzumiranje i za industriju prerade.

Celski hibridi. Sorte ove grupe su nastale kao lambert hibridi sa biološko-fiziološkim karakteristikama celskih sorti. Kod ovih sorti je omotač iz dva mjesta koja su u osnovi srasla. Mnoge sorte ove grupe se ubrajaju u privredno značajne sorte.

Šumske forme. Razne forme šumskog lješnjaka, koji se ne kultiviraju, svrstane su u ovu grupu. Ovdje nije riječ o sortama, jer se o njima ne radi, već o raznim formama i sl. Zbog ogromnog broja varijanti, susrećemo i vrlo veliko šarenilo plodova po krupnoći, obliku, izgledu omotača i drugim svojstvima. Ove su forme prema svojim osobinama bliske celskim sortama.

SORTE LJEŠNJAKA

Sorte lješnjaka su prikazane po abecedi, pri čemu su drugi kriteriji zanemareni. Apolda. Sorta čije porijeklo nije poznato.Stablo srednje široko, proizvodnost osrednja, izražena protandrija. Faza cvjetanja srednja. Oprašivači su: kosfort, čudo iz bolvijera. Omotač ravan pri vrhu ploda.

Plod okruglast ima masu oko 3,2 g sa dimenzijama 27,6 x 19,6 x X 17,5 mm. U račvici je 1,6 plodova. Boja ljuske smeđa u prugama. Jezgra bez žilica, sudjeluje u masi ploda sa oko 41,5%. Kao stolna sorta je značajna jer ima krupne plodove.

Ada-baba. Ova sorta je nastala u zapadnom Azerbejdžanu i tamo sudjeluje sa oko 90% na svim površinama pod lijeskom.

Raste bujno (10 - 12 m visoko) sa uspravnim grmom. Formira mnogo resa, tipično je protognična sorta, samosterilna je sorta. Dobro oprašuje rimski i rani trebizonda, a nije za sortu bademoliki.

Plodovi su krupni, oko 1,41 - 2,5 grama, i više ih je u grupi (3 - 6), okruglasto pljosnati. Omotač je dva puta duži od ploda i potpuno ga obavija, pri vrhu se sužava i završava srednje nazubljenim obodom sa prosječno šest izraženih zuba. Ljuska je tanka i lako lomljiva sa otporom do 34,69 kg/cm2.

Jezgra kvalitetna i bogata uljem - 67,5%. Randman jezgre 49 - 52%.

Jedini ozbiljniji nedostatak kod ove sorte je što plodovi teško ispadaju iz omotača. Prinos se kreće 15 - 16 kg/stablo.

Bademoliki lješnjak. Prema postanku ova sorta pripada u one sorte nastale od C. maxima. Grm je srednje bujnosti i daje mnogo izdanaka. U fazi kad počinje oplodnja ima grančica od 16 do 25 cm oko 38,3% i u vršnom dijelu donosi najveći prinos. Formira se mnogo resa i u grupi 3 - 4, cvjeta srednje rano. Protoginična je sorta. Formira samooplodnjom 10 - 20% plodova. Dobro oprašuje rimski i rani trebizonda, a nije za kosford.

Plodovi mogu biti 6 - 8 zajedno, pojedinačno teži oko 1,73 g ili je manji, izduženo-cilindrični ka vrhu špicast. Omotač je dva puta duži od ploda, cijeli rijetko rasječen sa jedne strane. U fazi zrelosti plodovi lako ispadaju iz omotača.

Ljuska je smeđe boje; tanka i lako lomljiva. Ljuska se lomi pod pritiskom od 18,82 kg do 21 kg na cm2.

Jezgra je razvijena i 54% sudjeluje u masi ploda. Sadrži 60,64% masti, 18,5% proteina, 6,24 mg% aminokiselina.

Po stablu rodi do 15 kg, nije alternativne rodnosti, sadi se na manjem razmaku, pa je prinos po jedinici površine zadovoljavajući. Nije za uzgajanje na vlastitom korijenu jer daje mnogo izdanaka.

Barcelona (Barcelona, Catagnvera). Postala od C. avellana. Najzastupljenija je sorta u SAD - 85% (Oregon). Masovno je rasprostranjena i u Francuskoj pod imenom rodni kutard. Grm je bujan, sa malo izdanaka. Faza cvjetanja je vrlo rana (od polovine prosinca do kraja veljače) sa izraženom homogamijom. Formira mnogo resa. Ima dosta peludi. Plodovi krupni 3,3 g, okruglasti, indeks - 0,91, dimenzije: 21,6x21,2x18,6 mm, po 2 - 3 zajedno. Omotač u ravni ploda, rasječen. Ljuska debela; jezgra se teško odvaja od ljuske. Upotrebljava se u industriji prerade.

U SAD se predlaže peludator davijana.Jezgra ima 68,14% ulja i randman je 42,69%. Otporna je na bolesti i nametnike. Na vlastitom korijenu nema mnogo izdanaka.

Barcelona

Dugi španjolski - Longue d Espagna (Du Chilly, Lambert Filbert, Kentich Kob). Ova sorta vodi porijeklo iz Engleske. Stablo je male bujnosti, uspravno raste, produktivno. Kasno cvjeta, izražena je homogamija. Dobri su oprašivači: kosford, bolvijerov, morel i dr. Plodovi sazrijevaju kasno.

Plod je duguljast, oko 2,3 g, dimenzije 25,5x16,5x14,7 mm. U račvici prosječno ima 2,8 plodova. Omotač je duži od ploda, ljuska srednje debela, svijetlije boje, prugasta, maljava.

Jezgra je kvalitetna, randman 47,1%. Osobito se cijeni za stolnu upotrebu.

Dugi španjolski

Eugenija (Empress Eugenie, Imperatrice Eugenie). Ova sorta se uzgaja u Engleskoj i vrlo je cjenjena zato što joj je jezgra dobrog okusa, a vrlo je rodna. Ima razvijen grm.

Plod je sitan do srednje krupan (2,2 g): visina 2,2 - 2,5 cm, širina 1,4 cm. Omotač u ravnini sa lješnjakom i rasječen. Zajedno su 2 - 4 ploda na jednom mjestu. Ljuska tanka, lomi se lako, jezgrom ispunjena. Randman jezgre 57,5% i sadržajem ulja 66,79%. U uvjetima povoljnim za lijesku daje dobre prinose.

Rodni kutard (Fertile de coutard). Francuska sorta koja je raširena i izvan Francuske. Stablo bujno, produktivno rano cvjeta; protandrična je. Oprašuje je negret, davijana i dugi španjolski. Omotač duži za 1/3 od ploda. Sazrijeva kasno. Ova sorta je dosta slična sa barcelonom. Plod okruglast 3 - 4,2 g, ujednačen. Randman 39 - 44%.

Furfulak (Impsriale de Trebizonde, Karidaty). Potječe od C. pontica i vodeća je sorta u Turskoj. To je stara sorta, širi se i u drugim zemljama, posebno u Francuskoj. Opisana je i kao trebizonda. Srednje bujno raste, formira mnogo izdanaka. Faza cvjetanja je rana. Ima široko lišće. Plodovi su oko 3 grama, okrugli, indeks: 1,75, malo spljošteni na vrhu, dimenzije: 18,4x22 5x20,4 mm, i grupirani do 6 u grupe. Omotač dug, potpuno pokriva plod. Ljuska tanka, lako lomljiva. Jezgra dobre kvalitete i u međunarodnom prometu vrlo cjenjena. Prikladna za konzumiranje i preradu, sadrži 60,4% ulja. Randman 44% do 46%.

Dobri oprašivači su: barcelona, palas, negret, tonda gentile del a longa i dr.

Kosford (Cosford, Prolitique e Coque Tondre, Zellernuss). Kosford je iz Engleske. Nije jako bujna sorta, dostiže oko 5 - 6 m visine, koliko i promjer. List srednje veličine, čak i sitan, obrnuto jajastog oblika. Plodovi 2 - 4 zajedno. Omotač u nivou ploda ili duži, rasječen.

Plod duguljast - indeks okruglosti - 0,66, srednje veličine - 2,5 g sa dimenzijama: 24,3x17,0x15,5 mm.

Jezgra u masi ploda sudjeluje 49,7 - 53,2%, ima 68,27% ulja. Sazrijeva kasno.

Mortarela.(talijanska sorta. Nije velike bujnosti, ali je dobre rodnosti. Cvjeta srednje rano; ima izraženu homogamiju. Dobri su peludatori: tonda di gifoni, san govani i dr. Faza sazrijevanja rana.

Plod okruglast (indeks - 0,79) sa masom 2,1 g i dimenzijama: 21,4x16,8x14,8 mm. U račvici su prosječno 4,5 ploda. Omotač je duži od ploda, ljuska tanka sa diskretnim prugama.

Jezgra ploda sudjeluje u masi ploda 45,0%. Upotrebljava se u industriji i kao stolna. Otporna je na niske temperature, pa se ova sorta rado uzgaja.

Morel (Morell) je francuska sorta. Stablo male bujnosti. Cvjeta srednje kasno do kasno. Sazrijeva srednje. Peludator je dugi španjolski.

Plod sitan do srednje krupan 1,9 - 2,7. Randman jezgre 42 - 46%.

Negret (Negret) Negret je iz Španjolske. Vodi porijeklo

od C. avellana. U Španjolskoj je vodeća sorta lijeske, naročito u Kataloniji.

Grm je osrednje bujnosti, uspravno raste, formira izdanke. Cvjeta rano, protoginična je sorta.

Plod je srednje veličine - oko 3 g, dimenzija 20,5x16,9x14,6 mm, okruglast (indeks 0,77) i zajedno su 3-4 ploda. Omotač je malo duži od ploda. Zreli plodovi lako otpadaju. Ljuska tanka, lako lomljiva. Jezgra lako ispada iz ljuske i dobrog je okusa. Randman jezgra 47,7%. Mnogo se cijeni u industriji čokolade.

Rojal uvedena u kulturu 1934. godine. Američka sorta, hibrid barcelona X davijana. Stablo vrlo bujno uspravno, produktivno. Srednje rano cvjeta, protandrična je. Oprašivači su apolda, bolvijera i kosford. Plodovi srednje sazrijevaju.

Plod okruglast (indeks 0,82), masa ploda 4,2 g sa dimenzijama 23,6x21,0x19,8 mm. U račvici je 25 plodova

zajedno. Omotač duži od ploda. Ljuska je srednje debela sa tamnijim prugama.

Jezgra je 43,5%, sa prisustvom žilica, kod prženja se pokožica dobro odvaja.

Zbog krupnoće se cijeni kao stolna sorta.

Rimski. Nastala je od C. avellane. Ima vrlo bujno stablo. Iako je grm, raste uspravno. Formira malo izdanaka. U periodu početne rodnosti prevladavaju grančice sa cvijetovima od 16 - 25 cm (56,4%), dok kod starijih stabala (16 - 20 godina) grančice prevladavaju od 1 - 5 cm (67%). Ova sorta ponekad prerodi, pa alternativno rađa.

Ne formira mnogo resa, po tome se ubraja u grupu sa slabo do srednje mnogo formiranih resa. Obično su u grupi 2 - 3 zajedno.

Rano počinju cvjetati ženski cvijetovi, još u studenom. Ima izraženu protaginiju. Samosterilna sorta, ali je dobar oprašivač za standardne sorte bademoliki i kosford, nije dobra za trebizonde.

Plodovi su teški oko 3,12 g. okruglastog oblika, malo izduženi, dimenzija 20x20x32 mm. Zajedno su do 3 ploda. Ljuska je debela, teško lomljiva, izdrži oko 31,07 do 33,78 kg na cm2. Omotač je ravan sa vrhom ploda, sastavljen od dva lista koji se pilasto po obodu završavaju. Sazreli plodovi lako iz nje ispadaju.

Jezgra je dobro razvijena i u masi ploda sudjeluje 42,07%. Sadrži 64% masti, 17% bjelančevina, i 5,7 mg% nezasićenih masnih kiselina.

Pojedinih godina izražena je rodnost do 38 kg/stablo. Slabo formira izdanke, pa se može uzgajati i kao stablašica na vlastitom korijenu. Dobrom agrotehnikom i pomotehnikom može se umanjiti alternativnost rađanja ove sorte, što joj je inače značajniji nedostatak.

Rimski lješnjak

Crveni lambert (Rotblattrige Lambert). To je sorta iz grupe lambertovih. Stablo srednje bujno, sa crvenim lišćem, dekorativno djeluje. U račvici ima 1 - 7 plodova. Omotač je duži od ploda.

Plod je sitan, 1,36 g, dimenzija 23 X 12 X 14 mm. Randman jezgre 48,52%.

Ljuska srednje tvrda, lijepog izgleda sa prugama. Lijep izgled jezgre.

Crveni lambert

Sun Giovani. Italijanska sorta. Stablo raste vrlo bujno, srednje širok grm, produktivan. Rano cvjeta sa izraženom homogamijom. Oprašivači su joj: tonda bjanka, tonda di điffoni, mortarela i dr. Rano sazrijeva. Plod duguljast (indeks 0,76) sa dimenzijama:

22,3x18,4x15,4 mm. Omotač duži od ploda, ljuska srednje tanka, svjetlokestenjaste boje, prugasta i pri vrhu maljava.

Jezgra je sa malo žilica, prilikom prženja se odvaja pokožica. Randman 46,2%.

Dobra je sorta, daje malo izdanaka. Osjetljiva na neke bolesti i kasni mraz.

Sivri. Turska sorta. Stablo malo bujno, grm širok, produktivan. Rano cvjeta, protandrična je. Rano sazrijeva.

Plod izdužen (indeks 0,80) srednje krupan - 2,5 g, dimenzija 21,3x18,2x15,8 mm. U račvici su 4 ploda. Omotač duži od ploda. Ljuska srednje debela, kestenjasta sa dvije uzdužne brazde i neznatno prugasta.

Jezgra kod prženja ostaje čista. Randman jezgre 44,6%.

Raširena u Turskoj zbog dobre kvalitete jezgre. Nedostatak je što se plodovi teško oslobađaju iz omotača.

Pijemontski (Tonda Gentile del a Longhe, T. G. del Piemonte). Italijanska sorta. Postala od C. avellane. Ona je među zastupljenijim sortama u Italiji. Najviše je ima u provinciji Kuneo (Cuneo). Nedavno je unesena i uzgaja se kod nas na području Umaga i u drugim područjima.

Ima srednje razvijen grm, prijelazni oblik, formira izdanke. Srednje formira rese u grupama 2 - 3. Faza cvjetanja je jako rano, dihogamija izražena - protoginična. Samosterilna je i sa slabom je klijavošću peludi zbog čega je loš oprašivač. Oprašuju je sorte kutard rodni, negret, sorte postale od C. maxime i C. pontica.

Plodovi su okruglasti (indeks - 0,94) sa zaoštrenim vrhom. Masa ploda - 2,38 grama, dimenzije: 18,6x18,6x16,6 mm, pojedinačni ili u grupi 2 - 3. Omotač je koliko i plod ili duži od njega, pri vrhu široko otvoren pa plodovi lako iz nje ispadaju. Ljuska je tanka (1,1 mm), ali tvrda, do 47,08 kg na cm2 čvrstine.

Jezgra sadrži oko 72,3% ulja i 13,2 bjelančevina. Randman jezgre je do 58%. Za klimatsko područjeozbiljnijih nedostataka ova sorta lijeske nema.

Tonda Gentile della Langhe

Okrugli bijeli (Tonda Biancha). Italijanska sorta. Bujnost srednja, grm raste na prijelazu između uspravnog i širokog. Osrednje je produktivna sorta. Faza cvjetanja rana, protandrična. Dobri oprašivači: tonda rosa, mortarela, kampanika i dr. Sazrijeva kasno.Plod duguljast (indeks - 0,87), srednje krupan plod - 2,8 g,dimenzija 21,7x20,6x16,9 mm. Omotač ispod nivoa ploda, ljuska srednje tanka, kestenjaste boje sa prugama. Randman jezgre 40,8%.Organoleptička ocjena dobra, mala rodnost ograničeno uzgajanje.

Okrugli gifonski (Tonda di Giffoni). Italijanska sorta. Stablo ne raste bujno, produktivno je. Prijelaznog oblika.

Plod okruglast (indeks -1), srednje krupan -2,4 g sa dimenzijama 19,0x20,7x18,2 mm. U račvici su 2,8 ploda zajedno. Omotač duži od ravnine ploda. Ljuska srednje

tanka, kestenjaste boje sa prugama i dvije brazde uzdužno.

Randman jezgre 60%, ljuska se odvaja pri prženju.Ima dobru rodnost i kvalitetu plodova. Plodovi su traženi

u industriji čokolade i krema. Osjetljiva prema kasnim mrazevima. Tipična sorta za mediteransko područje.

Tonda Giffoni

Rimski ukusni (Tonda Gentile Romana, T. G. di Viterbo). Italijanska sorta, srednje bujnosti, prijelaznog habitusa, dobre produktivnosti. Faza cvjetanja srednje kasna, sa promjenljivim karakteristikama - homogamija, protandrija ili protoginija. Oprašivači su: Tonda di Giffoni, Mortarela i dr. Sazrijeva početkom rujna.

Plod okruglast (indeks - 0,95), dimenzija 20,7x20,6x17,9 mm i srednje krupan - 2,7 g. Prosječno u račvici 2,7 ploda. Omotač je duži od ploda, ljuska tanka, svijetlo kestenjaste boje, prugasta.Randman 45,0%. Kod prženja jezgri odvaja se pokožica.

Zbog kvalitete jezgri tražena je u industriji slatkiša.

Tonda Gentile Romana

Okrugli crveni (Tonda Rossa). Italijanska sorta, bujna, uspravno raste, srednje produktivna. Srednje cvjeta. Dihogamija: mohogamija - protandrija. Oprašivači: Tonda Bijancha, Tonda di Giffoni i Tonda romana. Vrijeme sazrijevanja - kasno.

Plod duguljast (indeks - 0,84), srednje krupan - 2,7 g, dimenzija 21,1x19,8x15,9 mm. U račvici je prosječno 1,7 ploda. Omotač kraći od plodova. Ljuska srednje debela, smeđe boje sa prugama.

Jezgra sudjeluje sa 38,3% u masi ploda. Iako su dobre osobine kvaliteta jezgre i dobra rodnost, nedostatak je mali randman jezgre.

Trebizonda (Imperiale di Trebizonda, Karidaty). Stara turska sorta. Raširena je u Turskoj gdje je dobre rodnosti. Stablo je slabo bujno, a grm širok. Cvjeta srednje rano, protandrična je.

Peludatori su: Tonda romana, Palas i dr. Sazrijeva polovinom sezone za sorte lješnjaka.

Plod okruglast (indeks - 1,15), masa ploda 2,6 g, sa dimenzijama 18,4x22,5 X 20,4 mm. U račvici 2,9 plodova. Omotač je duži od ploda, ljuska tanka, lijepe boje.

Jezgra čista, 45,3%. Upotrebljava se za stolnu potrošnju i u industriji.

Vebsov (Webb's Preisnus). To je lambert hibrid. Srednje bujna. Rano cvjeta. Protandrična je. Srednje rano sazrijeva. Plod srednje krupan oko 2 g, dimenzije: 27x14x16 mm. Ljuska srednje debela. Omotač duži od ploda. Randman jezgre - 46%.

Bolvijerov (Wunder von Bolhviller, Geante de Hale). Drvo visoko do 6 m i otporno na zimske temperature. Ima ovalne listove - 10 do 12 cm dužine i 7 do 8 cm širine. Plodovi su po 2 - 4 zajedno. Omotač ravan sa plodom ili malo duži, s obje strane rasječena i po obodu nazubljena dublje ili pliće. Cvjetanje je kasno - kraj siječnja i traje tri tjedna. Ženski cvijetovi se javljaju početkom ožujka. Ima puno resa i antere su bogate s peludi. Plod konusno okruglast (indeks - 0,85) u osnovi četvrtast, dužina 2 - 2,5 cm i širina 2,23 cm. Masa ploda 3,6 g. Ljuska svijetlosmeđa sa tamnijim prstenovima. Jezgra ukusna i ispunjava ljusku. Randman jezgre - 36,5%. Sazrijeva početkom rujna. Prilagođena kontinentalnoj klimi, pa je zato i sa vrlo dobrom rodnošću.

Istarski dugi – populacija od Corylus maxima. Grm ove sorte je dosta bujan: više ide u širinu nego u visinu, pa ima loptasti oblik. Ovo je najmasovnija sorta u Hrvatskoj, zastupljena je sa cca 80% u svim plantažama. Široka rasprostranjenost uvjetovana je nekim njenim dobrim osobinama. U usporedbi sa nekim drugim sortama daje redovitiju i obilniju berbu, a manje strada od lijeskotoča jer ima tvrdu ljusku. Ipak, ne ubraja se među visoko kvalitetne sorte, jer zreli plodovi teško ispadaju iz omotača, a randman jezgre nije najpovoljniji.

Prema vremenu cvjetanja ove sorte utvrđena je mogućnost njenog oprašivanja drugim sortama: odlično se oprašuje sortama apolda i bandnuss, vrlo dobro sortama

northampthon, rimski lješnjak i ludolf, a slabo ju mogu oprašiti sorte princess royal i comune.

Omotač je duži od ploda. Vrh mu je nazubljen, sužen i savijen, tako da se plod ne vidi. Omotač je sastavljen od 2 lista, koji su s jedne strane spojeni.

Plod istarskog dugog je krupan, ovalno duguljastog oblika, pravilno zasvođen. Kapica mu je velika, okruglog oblika, pravilno zasvođena. Pupak je izražen samo na pojedinim plodovima.

Prosječne biofizičke osobine ploda su: masa ploda 3,437 g, dužina 26,240 mm i širina 20,130 mm. U grozdu ima od 1 do 10, a najčešće 2 ploda (28,030%).

Ljuska ploda je tamno smeđa, s tamnijim prugama. Vrh ploda je prekriven sivim dlačicama, koje ponekad dopiru do njegove sredine. Šav je slabo izražen. Debljina joj iznosi 1,430 mm.

Pokožica jezgre je tamnosmeđa i glatka. Pelikula je tanka i lako se odvaja od glatke jezgre.

Jezgra je krupna, izdužena, sa izraženim šiljkom. Biofizičke osobine su: masa 1,492 g, dužina 19,768 mm, širina 13,806 mm, a prosječan randman joj je dobar i iznosi 43,489 %.

Jezgra sorte istarski dugi sadrži: sirovih masti 64,38%, bjelančevina 16,62% i invertnog šećera 3,34%.

List je velik, neprevilnog okruglog oblika, bez izraženog šiljka.

Grm istarskog lješnjaka

7. PODIZANJE PLANTAŽA LJEŠNJAKA

Za podizanje plantaža lješnjaka poduzimaju se sve organizacijske tehničke mjere kao i kod drugih voćaka, jer od pravilnog podizanja zavisi i ekonomski efekt proizvodnje. Kad je riječ o ovoj kulturi smatramo da je posebno značajna studija o ekološkim uvjetima, naročito o klimi. Treba usaglasiti čimbenike klime lokaliteta sa biološkom prirodom sorte.

PRIPREMA ZEMLJIŠTA

Masa korijena lješnjaka nalazi se na dubini između 10 i 40 cm. Na rasprostranjenost korijenove mreže značajan utjecaj imaju fizičke osobine zemljišta. Na plodnom zemljištu lješnjak ima gustu i isprepletanu korijenovu mrežu koja zauzima veću površinu, a osnovna masa korijena nalazi se do 40 - 50 cm dubine (oko 80%). Pojedine žile prelaze i dubinu od 70 cm. Laterarno prostiranje je u odnosu obujma krune, samo manji dio korijena prelazi taj obujam. Odmah uz deblo u prvom metru nalazi se više žila nego u drugom; sa udaljavanjem od debla smanjuje se broj žila.

Zemljište za plantažu lijeske priprema se na cijeloj površini i na dubini do 60 cm, što zavisi od njegovih fizičkih osobina.

Rigolanje cijele površine može se izvesti na klasičan način uz primjenu teških traktora i plugova rigolera. U novije vrijeme se preporučuje priprema zemljišta podrivanjem podrivačima. Najbolje su se pokazali podrivači vibratori, odnosno podrivači sa vibrirajućim radnim tijelom. Ovakva priprema zemljišta ima neke prednosti, jer se zemljište ne prevrće, a rastresa se na cijeloj dubini koja se želi. Na ovaj se način povećava zapremina zemljišta, to doprinosi poboljšanju vodnog i zračnog režima zemljišta, kao i opće poroznosti.

U nekim slučajevima zemljište se mora pripremati kopanjem jamica. Za tu svrhu mogu se koristiti svrdla sa vlastitim pogonom ili priključene na traktor.

Na strmom zemljištu moraju se izgraditi terase.

Agromeliorativna gnojidba

Agromeliorativna gnojidba je zahvat koji se izvodi u sklopu svih operacija u neposrednoj pripremi zemljišta. Sigurno je da od plodnosti zemljišta zavisi i uspjeh u uzgajanju lješnjaka. On je vrlo zahvalan na sva dodatna ulaganja oko poboljšanja kvalitete zemljišta.

Određivanje količine organskih i mineralnih materija koje treba zemljištu dodati vrši se prema zemljištu, odnosno prema rezultatu analize zemljišta. Organske materije se nadoknađuju dodavanjem stajnjaka, komposta, treseta, uzgajanjem biljaka za zelenu gnojidbu i dr.

Unošenje mineralnih gnojiva, odnosno pojedinih hraniva zavisi od toga da li je zemljište u njima siromašno ili nije. Prema iskustvu iz SAD (Oregon) agromeliorativnom gnojidbom u zemljište koje sadrži do 7,5 mg na 100 g zemljišta K2O unosi se 330 do 450 kg K2O, ako zemljište sadrži 7,5 do 15 mg na 100 g zračno suhog zemljišta 325 do 330 kg K2O. U zemljišta sa preko 15 mg nije potrebno unošenje kalija.

Pri agromeliorativnom gnojenju za lješnjak treba se pridržavati onih normi koje su date za orah.

IZBOR SORTI LJEŠNJAKA

Za proizvodnju plodova lješnjaka mora se predvidjeti odgovarajući sortiment. Prilikom izbora sorti mora se voditi računa o nizu čimbenika. Potrebno je poznavati biološku prirodu sorti i njihovo ponašanje prema uvjetima sredine. Veliki značaj ima i tržište, odnosno namjena proizvodnje. S

tim u vezi razlikuju se sorte sa plodovima prikladnim za različite namjene: za stolnu upotrebu, za industriju (kreme) i kombiniranu namjenu.

Napominjemo da je lješnjak pomološki nedovoljno obrađen; zbog toga se pojavljuju slučajevi da ista sorta ima u jednom kraju zemlje jedno ime, a u drugom drugo, što predstavlja poteškoću o kojoj treba voditi računa.

Nisu bez utjecaja pri izboru sorti ni druge osobine: period ranog stupanja u rod, obilno i redovno rađanje, kvaliteta plodova, oslobađanje iz omotača, otpornost prema bolestima, nametnicima, suši i sl., homogamija, autofertilnost ili interfertilnost. Faza cvjetanja je značajno obilježje (cjenjenije su sorte koje su kasnocvjetne). I plodovi se više cjene ako su ujednačeniji po obliku i ispunjeni jezgrom.Za industriju čokolade, krema i dr. plodovi trebaju biti sitniji do srednje krupni, okrugli ili ovalnog oblika, tanke ljuske i s visokim randmanom jezgri. Jezgra treba biti pravilna i da se pokožica lako odvaja prilikom prženja.

Plodovi za potrošnju kao stolno voće trebaju biti što krupniji, atraktivnog izgleda i oblika.

Pri izboru sorti treba imati na pameti da su najznačajnija svojstva: rodnost, bujnost, oblik ploda, randman jezgri, odvajanje omotača (kupole), veličina ploda i otpornost na negativne temperature.

Ocjena krupnoće plodova prema namjeni je nejednaka, što se vidi iz slijedeće tablice.

Tablica 15. Slaganje plodova nejednake krupnoće prema namjeni

Odličnu kvalitetu označava (5), vrlo dobar (4), dobar (3), dovoljan (2) i ne zadovoljava (1).

Promjer ploda (mm) Za industriju Za konzumacijupreko 18 1 5od 16,5 do 18 3 4od 15,5 do 16,4 5 3od 13,1 do 15,4 4 2sitniji od 13,0 2 1

POZNAVANJE SORTI LJEŠNJAKA U POGLEDU OPLODNJE

Odnosi oplodnje su slabo proučavani kod lješnjaka i utoliko je ovaj problem složeniji. U našim uvjetima malo je podataka koji se odnose na ovu problematiku.

Lješnjak je jednodoma voćka, što znači da su mu muški i ženski gametofiti razdvojeni. Pored toga kod njega je moguća protoginija, protandrija i homogamija. Ova fiziološka svojstva su uvjetovana nasljedna osnova, a na nju utječe i klima područja. Kad bi postojala pravilnost u pojavi protoginije i protandrije kod iste sorte po godinama i u određenim klimatskim uvjetima, ovaj problem ne bi bio toliko težak, lako bi se napravile kompatibilne kombinacije sorti. Sorte lješnjaka su samobesplodne - autosterilne, a postoje i inter - sterilne kombinacije. U poslijednje vrijeme je sve više podataka koji informiraju o ponašanju pojedinih sorti u pogledu odnosa oplodnje. U SAD su opovrgli da su sorte lješnjaka autofertilne. Kod nas je Madić, 1969, 1971. na ovom problemu dao značajne rezultate i skrenuo pažnju da su sorte lješnjaka autosterilne. Poslije njega do istih zaključaka su došli Manušev (1972) i S. Lukić (1981).

Poslije korekcije sorti u pogledu odnosa oplodnje u Americi su povećali prinos sa jedne na 3 - 3,5 tone/ha. To su isto postigli u Italiji i Španjolskoj - od 0,7 do 3 t/ha.

Na plantaži trebaju biti zastupljene sorte: glavne, dopunske i sorte oprašivači. Glavne su sorte najzastupljenije. Treba nastojati kombinirati glavne sorte koje se međusobno oprašuju, što nije moguće uvijek, pa se traže dopunske sorte radi peludizacije, ali pri tome ne treba izbjegavati, makar u manjem obujmu, i sorte oprašivače.

Teško je preporučiti odnos ovih sorti, ali, prema iskustvu proizvođača iz Španjolske sorte oprašivači ne trebaju biti zastupljene više od 25%. Autofertilne sorte mogu se uzgajati i u čistim nasadima, iako su ostvareni veći prinosi u kombinaciji više sorti. Oprašivače postavljati na udaljenosti do 30 m. Iako vjetar prenosi pelud i do 1 kilometra, daleko

bolji se rezultati postižu kad su oprašivači na manjem razmaku. U Španjolskoj se podižu plantaže gdje je jedna sorta zastupljena sa najviše 43%. U Francuskoj se predlaže za jednu sortu 20 - 30% oprašivača.

Zbog složenosti cvjetanja, oplodnje kao i nedovoljnog poznavanja odnosa između sorti preporučuje se uzgajanje više sorti u plantaži.

IZBOR SADNICA LJEŠNJAKA

U praksi se koriste kvalitetne sadnice proizvedene kalemljenjem ili jednim od vegetativnih načina. Sadnice obavezno nabavljati od ovlaštenog proizvođača, čija je proizvodnja pod kontrolom.

Sadnice moraju biti odabrane s posebnom pažnjom. Treba obratiti pažnju na razvijenost korijena, zdravstveno stanje i identičnost sorte. Pogreške pri izboru mogu dovesti do vrlo nepovoljnih posljedica. Ove posljedice su kod lješnjaka teže nego kod drugih voćaka, zbog specifičnosti cvjetanja i procesa oplodnje.

Sadnice lješnjaka proizvedene vegetativnim putem vrlo često su s nedovoljno razvijenim korijenom. Takve sadnice u prvoj godini se slabije primaju i sporo razvijaju. Sadnice sa skladnim razvojem nadzemnog dijela i korijena bolje su od onih kod kojih korijen nije razvijen, a nadzemni dio jest. Za komercijalne nasade preporučuju se sadnice proizvedene kalemljenjem na div lješnjaku - C. colurni, jer su uvijek sa razvijenijim korijenom.

RASPORED SORTI LJEŠNJAKA U PLANTAŽI

Prema istraživanjima mnogih autora sorte lješnjaka su autosterilne, čak se nalaze i grupe sorti koje su inkopatibilne između sebe. Od sorti koje su izabrane planom za odgovarajuću plantažu, već prema odnosima

oplodnje, moraju se sorte ukomponirati tako da se vodi računa o nekim praktičnim razlozima. Naime, uvjek treba da je jedne sorte paran broj redova, naročito ako se kombiniraju ili moraju kombinirati sorte čiji plodovi sazrijevaju ranije sa sortama čiji plodovi sazrijevaju sasvim kasno. O drugim se momentima vodi računa već pri izboru sorti u fazi cvjetanja (podudarnost) i sl.

RAZMAK STABALA U PLANTAŽI

Već je istaknuto da se sorte lješnjaka razlikuju po bujnosti. Po ovoj osobini se grupiraju u nekoliko grupa: kržljave (trebizondski); malo bujne (pijemontski, dugi španjolski); srednje bujne (barcelona, eugenija); bujne (negret, kosford) i vrlo bujne (halski div). Osim nasljedne osnove, na bujnost utječe i bujnost podloge, kao i niz drugih čimbenika: plodnost zemljišta, padaline, primjena agrotehničkih i pomotehničkih mjera, zaštita i dr.

Navedene čimbenike treba uzeti u obzir kad se određuje hranljivi prostor za stabla u plantaži. Pored toga i primjena mehanizacije može utjecati na veličinu razmaka stabala lješnjaka u plantaži. Maksimalna mehanizacija u proizvodnji plodova lješnjaka uvjetovana je i oblikom krune. Bolje se mehaniziraju procesi proizvodnje u nasadima sa stablašicama i sa većim razmakom.

Nasad lješnjaka u obliku stablašica

Razmak sadnje pri podizanju plantaže lješnjaka treba usaglasiti sa važnijim faktorima od kojih to zavisi. To su zemljište, bujnost sorti, osobine stabla (grm ili stablašica), pa i konfiguracija zemljišta.

U donjoj tablici dat je pregled razmaka u zavisnosti od navedenih čimbenika koje preporučuje Karlone (1962).

Stablašice se uzgajaju na manjem razmaku (prosječno 5x6 m), i to najbolje da se sadnja obavi u kvadrat ukoliko je ravna površina, na nagnutim površinama razmak je 4x5 m. Razmaci su veći ako se lješnjak uzgaja kao grm, 7x8 m.

Tablica 16. Pregled razmaka za lješnjak u zavisnosti od nekih čimbenika

Zemljište Bujnost sorte

Osobina stabla

Razmak (m)

ravna površina

nagib

Siromašno mala stablašica 4x5 3x4

Srednje mala stablašica 4x6 4x5

Plodno bujna stablašica 6x7 5x6

Siromašno mala grm 5x7 4x6

Srednje mala grm 7x8 5x6

Plodno bujna grm 9x8 6x7

Prema Kovačeviću (1955) mogu se koristiti različiti razmaci za lješnjak.

U Francuskoj lješnjak se uzgaja na razmaku 5x5 m (Barbeau, 1973), a u Italiji na razmaku 4 X 6 m, u redu je manji razmak. U Oregonu je znatno veći ovaj razmak 6 X 6 m; 7,5 X 7,5 m, što zavisi od podloge. U Njemačkoj lješnjak se uzgaja, ako je podloga C. colurna, na razmakuu 8x4 m. Bilo je slučajeva da se poslije 24 godine kad je razmak iznosio 4 x4 m, morao vaditi - krčiti svaki drugi red. Lješnjak je heliofit i zbog toga traži i veći razmak.

Visina prinosa po 1 ha zavisi i od broja stabala.U donjoj tablici daje se pregled prinosa u zavisnosti od hranljivog prostora.

Tablica 17. Utjecaj razmaka na prinos kg/ha

Starost Razmak (m)

nasada 4,5x4,5 6x6 7,5x7,5

3 58,7 18,2 9,4

4 353,5 120,2 94,5

5 530,5 247,8 165,3

6 1029,8 382,7 336,2

7 1586,2 765,4 607,9

8 1870,4 691,3 683,5

9 1283,6 840,3 516,3

10 1283,6 1042,8 588,3

11 1971,0 2530,1 1604,2

Ukupno: 11122,5 6638,6 4510,6

Kako se iz tablice vidi, najveći je prinos postignut u gustom sklopu 4,5x4,5 m. Već u 8. godini je ostvaren prinos od 1,87 tona.

Na bazi iznesenih činjenica teško se može predložiti jedan standardan razmak, budući da on zavisi od mnogih faktora o kojima se mora voditi računa u svakom konkretnom slučaju. Zbog toga smo mišljenja da za stablašice treba dati veći razmak, orijentaciono 6 X 4 m, 6 m između redova, a 4 m u redu, a za grm na vlastitomom korijenu 5,5 x5,5 m. U prvom slučaju je više stabala za oko 27%.

TEHNIKA SADNJE

Na prvi pogled izgleda da nema razlike u načinu sadnje sadnica lješnjaka i drugih voćaka. Međutim, postoje neke specifičnosti u odnosu na druge voćke. Budući da lješnjak vrlo rano počinje vegetirati, on praktično ima kratak period

mirovanja, a to znači da je neusporedivo bolje da se sadnja obavi u jesen, i to rano, nego u proljeće.

Nikako ne treba sadnice saditi dublje nego što su bile u brazdi. Preduboko zasađena sadnica gotovo 2 - 3 godine, ne raste, to znači da i kasnije prorodi.

Izgled plantaže lješnjaka uzgajanih u obliku stablašica

8. PROGRAM RADOVA DO STUPANJA PLANTAŽE LJEŠNJAKA U PERIOD RODNOSTI

FORMIRANJE KRUNE

Prema biološkoj prirodi lješnjak formira grm, zbog čega se nekad prednost davala ovom obliku krune. U Europi dominira grmast oblik uzgajanja lješnjaka koji se formira sadnjom 3 - 4 sadnice na jednom sadnom mjestu. Lješnjak formira mnogo izdanaka koji povećavaju grm. Pogrešno se pripisuju neka svojstva grmu, a u stvari su samo privremenog karaktera. Po nekim autorima grm je rodniji. No, to je samo u prvim godinama, jer je lješnjak na vlastitom korijenu, pa prije prorodi. Međutim, ovaj oblik uzgajanja je sa manjim brojem stabala po ha, i kad se obračun prinosa izvrši po jedinici površine, tada je prinos manji kod grma nego kod stablašice, naravno ako je ista sorta.

Kruna u obliku grma

Poslije 10 - 12 godina grm počinje, zbog fizioloških promjena u formiranju cvijetnih pupoljaka, da se u pogledu rodnosti i vegetativnog porasta drugačije ponaša. Opada rodnost, smanjuje se vitalnost. Zbog toga se nameće potreba za intenzivnijom proizvodnjom, a to znači i većim troškovima proizvodnje. Pored toga i primjena mehanizirane berbe je otežana, što poskupljuje proizvodnju plodova.

Među značajnijim promjenama u procesu proizvodnje lješnjaka svakako je napuštanje grma i prelazak na stablašice kao uzgojni sustav sa različitim oblicima krune. Najčešće je oblik krune vaza, ali se ne isključuju i ostali oblici.

Moguće je da se od sadnica sa podlogom C. colurne formira grm sa 3 - 4 osnovne grane nastale od isto toliko sadnica koje treba zasaditi na svakom sadnom mjestu. Smatra se da je ovaj način formiranja oblika relativno skup i da nema opravdanja.

U novopodignutim nasadima lješnjaka sve je više stabala s deblom od oko 50 - 80 cm i krunom u obliku vaze sa 3 - 4 grane. Na ovaj način se lješnjak počinje uzgajati u Europi i SAD (Oregon i Washington). Mnogi autori ističu da su na ovaj način troškovi proizvodnje lješnjaka manji. Prednosti stablašice nad grmom se mogu ovako definirati: stabla bolje koriste svjetlost; veća je produktivnost rada; moguća je maksimalna primjena mehanizacije; manji su troškovi proizvodnje.

Plantaža lješnjaka u obliku stablašica u 5. godini

Formiranje vaze kod lješnjaka

Ova kruna, kao i kod drugih voćaka, nema provodnice. Najčešće ima 3 - 4 osnovne grane. Prilikom formiranja krune na određenoj visini za deblo ostavi se dio s pupoljcima iz kojih će se razviti osnovne grane.

Kruna u obliku vaze: rezidba na kraju druge godine (lijevo) i izgled u toku vegetacije (desno)

Zbog bolje veze osnovne grane sa deblom treba između osnovnih grana ostavljati 15 - 20 cm, tj. ne preporuča se ostavljanje za osnovne grane ljetnih izdanaka jedan iznad drugog, budući da se s vremenom grane toliko približe da izgleda kao da su iz jednog mjesta. Osnovne grane trebaju biti ravnomjerno raspoređene u prostoru. Na svakoj primarnoj osnovnoj grani formiraju se po 3 - 4 sekundarne grane koje su postavljene tako da je, prva od osnove udaljena oko 30 cm, druga od prve 50 - 100 cm, a treća od druge kao druga od prve. Prva serija sekundarnih grana je između svake osnovne grane, druga serija suprotno prvoj, a treća suprotno drugoj seriji.

U periodu formiranja krune značajno je da se sve grane ravnomjerno razvijaju. U ovom se periodu rezidba sastoji u blagoj intervenciji - uklanjaju se ljetni izdanci koji smetaju jedan drugom i oni koji se razvijaju u unutrašnjosti krune.

Osim toga mogu se skraćivati i oni ljetni izdanci koji su izuzetno bujniji od drugih.

Formiranje drugih oblika krune lješnjaka

Grm. Od drugih oblika krune već je spomenut grm. Odmah nakon sadnje sadnica se skraćuje na 15 - 30 cm. Iz korijena će se razviti izdanci od kojih se ostavlja 3 - 4 za osnovne grane. Broj osnovnih grana u grmu zavisi od bujnosti sorti, ali ih se ostavlja onoliko koliko je potrebno da se ne umanji opći porast. Budući da se izdanci stalno formiraju, njih treba uklanjati redovito, samo se ostavljaju oni izdanci koji su potrebni za formiranje grma. Praktično u toku formiranja rezidba se svodi na prorijeđivanje.

Grmasta vaza. Ovaj oblik krune je prijelaz između vaze i grma. Prilikom sadnje se zasade 3 - 4 sadnice. U pravcu međuredova se okrenu dvije i dvije na rastojanju od oko 40 cm. Sadnice su zasađene malo ukošeno, tako da čine široku vazu već od prve godine. Ukoliko se lješnjak uzgaja po ovom načinu, bolje je da su sadnice na podlozi C colurna, jer neće formirati izdanke. Ovaj se način danas malo prakticira.

Kruna lješnjaka u obliku grma

Lješnjak sa visokim deblom

Mogu se formirati i ostali oblici krune. Čak se može formirati i palmeta sa kosim granama, kao i drugi razni oblici, ali su iskustva sa njima skromna.

DRUGI RADOVI U PLANTAŽI LJEŠNJAKA DO STUPANJA U ROD

U komercijalnoj plantaži lješnjaka obavljaju se uglavnom svi radovi koji se inače izvode i u drugim voćnim plantažama. Nije potrebno da se smanjuje intenzivnost proizvodnje lješnjaka. Ukoliko do toga dođe, neminovno se to odražava na financijskom rezultatu. Naša iskustva sa uzgajanjem lješnjaka su skromna, pa se koriste iskustva stečena u drugim zemljama i pod drugim uvjetima. Primjenjujući tuđa iskustva u proizvodnji lješnjaka, treba ih u našim uvjetima provjeravati dok se ne dođe do saznanja koja odgovaraju određenim ekološkim sredinama.

Od važnijih radova u uzgojnom periodu skrenuće se pažnja na najvažnije :

Održavanje zemljišta

Održavanjem zemljišta treba se postići uništavanje korova i održavanje najboljeg režima za vodu i zrak. Na taj bi se način postizalo i održavanje dobrih drugih osobina zemljišta, a naročito njegove plodnosti. Zemljište u plantaži može se održavati na jedan od poznatih načina. Svakako treba način održavanja zemljišta biti u skladu i sa drugim čimbenicima (podneblje, plodnost zemljišta, konfiguracija i sl.).

U borbi protiv korova sve se više koriste prikladni herbicidi. Naročito se preporučuju herbicidi za plantaže podignute na vlastitom korijenu, gdje se javlja veliki broj izdanaka. Primjenom herbicida uništava se i znatan broj izdanaka koji suvišno iscrpljuju matično stablo.

U plantaži gdje se obavlja mehanizirana berba ne preporučuje se držanje zemljišta u stanju ledine, jer bi to otežavalo skupljanje plodova. To znači da se zemljište u intenzivnoj proizvodnji održava u vidu jalovog ugara.

U slučaju da je plantaža na siromašnom zemljištu i da ravnoteža organskih materija treba izravnati uzgajanjem biljaka za zelenu gnojidbu tada se međuredni prostor koristi za uzgajanje stočnog graška, grahorice, raži, inkarnatske djeteline ili koje druge biljke koja daje dovoljno zelene mase. U jesen se najčešće siju grašak, maljava grahorica ili panonska grahorica u kombinaciji sa raži. U proljeće se masa zaore. U redu se zemljište prska herbicidima radi uništavanja korova i izdanaka. Od herbicida su dobri za uništavanje izdanaka: Paraquat, 2 - 4 dihlorfenoksisirćetna kiselina i dr., gramokson u količini od 4 kg/ha površine koju treba tretirati.

U jesen se primjenjuje duboka obrada uz prethodno razbacivanje odgovarajuće količine organskih i mineralnih gnojiva.

Obrada zemljišta u jesen doprinosi poboljšanju vodnog režima zemljišta, ubrzavanjem mnogih procesa u zemljištu, uništavanju korova, nametnika, podsticanja rada korisnih mikroorganizama. Napominje se da je korijen plitak i da ga obradom ne treba povrijeđivati.

Rezidba mladih stabala lješnjaka

Rezidba mladih stabala lješnjaka svodi se na reguliranje pravilnog razvoja osnovnih grana. Pored toga njome se utječe da se grane pravilno razgranjavaju, da se suvišni ljetni izdanci uklone do osnove. U biti u prvim godinama rezidba stabala lješnjaka je neznatna, sa starošću stabla se njen intenzitet povećava. O ovoj rezidbi bilo je više govora kod formiranja oblika krune.

Gnojidba

Mineralna ishrana mladih stabala lješnjaka. Mineralna ishrana mladih stabala treba biti u skladu sa njihovom

razvijenošću. Sa porastom stabla povećavaju se i norme gnojiva. Ukoliko je potrebno u ovom periodu se vrše i druge korekcije, kao korekcija pH vrijednosti. Već je rečeno da joj najbolje odgovaraju zemljišta sa pH od 5 do 7,5 i da pri pH od 8 se može javiti kloroza.

Među najvažnije biogene elemente ubrajaju se: dušik (N), fosfor (P), kalij (K), kalcij (Ca), magnezij (Mg) i bor (B). Korijen lješnjaka lakše usvaja elemente kada pH iznosi 6,8 do 7,3. Ustanovljeno je da se na korijenu razvija mikoriza koja pridonosi općem porastu i rodnosti lješnjaka, pa i njegovom zdravstvenom stanju. U jednom je ogledu utvrđeno da je na stablima sa mikorizom bilo lišće zdravo, tamnozelene boje, a sa stabala gdje nije bilo mikorize, lišće je bilo blijedozeleno, sitno.

Mikorizu podstječe umjereno vlažno zemljište sa dovoljno organskih i mineralnih materija.

Ishrana lješnjaka dušikom u optimalnim količinama osigurava porast i oplodnju. Prema Fregoniju (1972) i Zioniju (1972) lješnjak je srednje osiguran dušikom kada se u kolovozu u listu nađe dušika od 1,91% do 2,32%. Orijentaciono se preporučuje po stablu 60 - 90 g. a sa povećanjem stabla norma se povećava do 150 g (Angiboust, 1974).

Ishrana fosforom je također značajna, ali su potrebne znatno manje količine. Sadržaj fosfora, optimalni sadržaj, u listu lješnjaka, u uvjetima SAD, kreće se od 0,14% do 0,22%. Za mlada stabla se preporučuje gnojidba superfosfatom od 11 - 22 kg po stablu (Serr, 1961). U krimskoj oblasti Rihter preporučuje 80 g/m2 gnojidbu superfosfatom.

U Francuskoj prilikom sadnje unose 200 kg/ha P2O5, a u Zakavkazju 300 g po stablu, i kasnije godišnje oko 250 kg/ha - P2OS. Slično je i u SAD.

Kalij je također vrlo značajan u ishrani lješnjaka. Nedostatak kalija se očituje po klasičnim njegovim simptomima, čak može doći i do sušenja ljetnih izdanaka. Češći je nedostatak kalija nego fosfora, ali rjeđe nego dušika.

Optimalni sadržaj kalijovih iona u listu lješnjaka je od 0,9% do 1,0%. U odnosu na orah i badem znatno je manje kalija u listu lješnjaka. Preporučuju se norme gnojenja kalijom kao i kod badema.

Kao i kod drugih voćaka, fosforna i kalijova gnojiva i jedna trećina dušikovih unose se u jesen i zaore, a preostali dio dušikovih u proljeće.

Navodnjavanje lješnjaka

Navodnjavanje predstavlja značajnu mjeru u poboljšanju općeg porasta i razvijenosti, a samim tim i povećanja prinosa. Navodnjavanje se danas malo primjenjuje, jer se ne shvaća pravi doprinos koji ono ima u uzgajanju lješnjaka. Posebno je važno da se vodom intervenira dok su stabla mala, odmah nakon sadnje, da sadnice u početku ne zakržljaju. Čim se osjeti nedostatak vlage u zemljištu, treba primjeniti navodnjavanje. Najrentabilnije je da se voćke zaljevaju prve godine poslije sadnje. U SAD se pored voćkica postave kante kod kojih je dno perforirano. Iz cisterne se voda toči u kante, a poslije istjecanja vode one se prenose ispod slijedećeg stabla.

Zaštita lješnjaka

Zaštita u periodu uzgajanja svodi se uglavnom na suzbijanje nekoliko bolesti i nametnika. Najčešće se izvede po jedno zimsko i 2 - 3 tretiranja u toku ljeta protiv lisnih uši. Za zimsko prskanje može se koristi Gebutoks u tekućem stanju u koncentraciji od 0,75% do 1,0% (750 - 1000 g/lit. vode). U toku vegetacije za suzbijanje uši, crvenog pauka i dr. koristi se Fosdrin 10% u koncentraciji 0,1 do 0,15%, ili Dimekron 20 u koncentraciji 0,1 do 0,15%.

9. PROGRAM AGROTEHNIČKIH I POMOTEHNIČKIH MJERA U REDOVNOJ

PROIZVODNJI

Program mjera u redovnoj proizvodnji trebadoprinijeti postizanju maksimalnih prinosa dobrekvalitete, i to svake godine. To se postiže preko nizazahvata od kojih su najvažniji: rezidba, održavanjezemljišta, mineralna ishrana - gnojidba, navodnjavanje,i zaštita od bolesti i nametnika.

REZIDBA LJEŠNJAKA

Rezidba lješnjaka kao regulator rodnosti tek u posljednje vrijeme dobija svoj puni značaj. Iako je lješnjak voćka koja se odavno uzgaja, ipak se rezidba kod ove voćke tek nedavno počela primjenjivati. Prolazila je kroz faze od one kad se mislilo da lješnjak ne treba obrezivati, pa dalje, do povremenog prorijeđivanja grma, zatim prikraćivanja debljih grana, ali samo jednog dijela, i do njene sadašnje primjene o kojoj dajemo više informacija.

Rezidbom se regulira ravnoteža između vegetativne i generativne aktivnosti. Poslije desetak godina od sadnje na stalnom mjestu lješnjak postupno počinje smanjivati vitalnost, što vrlo često dovodi do neredovite rodnosti. Bilo je već riječi o tome da se reproduktivni organi nalaze na jednogodišnjim grančicama i da je njihov broj u korelaciji sa dužinom, što znači da ta okolnost nameće poduzimanje mjera kojim će se osigurati dovoljan broj i dužina ljetnih izdanaka. U tu svrhu se preporučuje, pored drugih mjera, i znalački izvedena rezidba. Prema mnogim autorima najbolji se prinos postiže u slučajevima kad su grančice duže od 15 cm. Tako su Painter i Hartman (1958) utvrdili da su stabla s grančicama dugim od 17 do 24 cm dala 5 puta veći prinos od stabala sa grančicama dugim od 8 do 16 cm, a ova su imala 6 puta

više plodova od stabala kod kojih su grančice bile ispod 7 cm. Smatra se da je dobra ravnoteža ako je kod stabala starih 7 - 8 godina dužina grančica od 15 do 20 cm, odnosno kod stabala starih 15 - 20 godina - 15 cm, i kod starijih od 20 godina 10 cm.

Dužina grančica – ljetnog izdanka se uzima kao kriterij u ocjenjivanju vitalnosti stabala u pojedinim periodima. Ne treba gubiti iz vida da je lješnjak heliofit i da osvjetljenje ima veliki utjecaj na prinos.

Najviše se cvijetnih pupoljaka formira pri vrhu i po periferiji krune, a to su najbolje osvjetljeni dijelovi. Stoga treba pravilno proređivati krunu, a naročito njen unutrašnji dio. U Oregonu se prakticira svake 5. godine intenzivna rezidba, odstranjuje se i do 50% krune. Pravilno izvedena rezidba, a to znači dovoljno intenzivna svake godine, doprinosi kontinuiranom porastu ljetnih izdanaka oko 15 -20 cm, bolja je oplodnja, veći je prinos i bolja kvaliteta plodova.

Tablica 18. Utjecaj dužine ljetnih izdanaka na masu i broj plodova u račvici

Dužina ljetnog izdanka (cm)

g r a m a Broj plodova u račvici

0 - 2,5 3,06 2,85 1,87 — — —

2,6 - 5,0 3,61 3,38 3,10 3,20 2,70 —

5,1 - 7,5 3,76 3,55 3,35 3,20 3,07 2,54

7,6 - 10,0 4,24 3,63 3,42 3,37 3,37 3,08

10,1 - 12,5 4,36 3,87 3,70 3,59 3,55 3,40

Smatramo neophodnim da se rezidba obavlja svake godine, a ako ne može svake godine, onda svake druge ili treće. Najbolje je da se obrezivanje vrši odmah poslije otpadanja lišća, ali voditi računa da se grančice ne skraćuju. Iz praktičnih razloga se preporučuje rezidbu izvoditi u fazi cvjetanja ženskih cvijetova kada se vidi šta je rodno a što nije, pa se neće desiti da se rezidbom smanji prinos.

Rezidba u cilju podmlađivanja izvodi se od 10. do 12. godine. Ovu rezidbu treba sprovoditi postepeno u toku 3 - 4 godine, naročito ako je riječ o grmovima koji su formirani od više sadnica. Tehnika podmlađivanja se sastoji u skraćivanju grana na 50 cm od površine.Napominje se da nema standardnog pravila za obrezivanje lješnjaka.

ODRŽAVANJE ZEMLJIŠTA

Održavanje zemljišta treba prilagoditi svakom konkretnom slučaju. Svi se načini mogu koristiti, ali se vodi računa o mehaniziranoj berbi. Najbolje je u tom slučaju jalovi ugar. Prije nego se sa berbom počne izvrši se ravnanje površine i valjanje radi lakšeg sakupljanja plodova. Primjenjuju se herbicidi za suzbijanje korova u redovima. Od herbicida se najviše koriste: Simazin, Gramoxom i Paraquat, a prema uputstvu koje daje proizvođač.

MINERALNA ISHRANA (GNOJIDBA)

Lješnjak dobro reagira na unesena gnojva. Treba normu usaglasiti sa potrebama. Za ovu svrhu se koriste neke iskustvene norme do onih na bazi sadržaja određenog hraniva u zemljištu i pojedinim dijelovima - listu, plodu i slično.

Prema Barbou (1973) norma za ishranu dušikom određuje se prema koncentraciji iona u listu, i to:

- manje od 1,8% dodaje se po stablu 1,3 do 1,8 kg - od 1,8% do 2,2% dodaje se po stablu 0,9 do 1,3 kg - od 2,2% do 2,5% dodaje se po stablu 0,6 do 0,9 kg

- više od 2,5% nije potrebna gnojidba.Za kalij se, na istom principu, preporučuju norme K2O po stablu:

- manje od 0,5% treba dodati 3,6 do 4,5 kg - 0,5% do 0,8% treba dodati 2,7 do 3,5 kg

- 0,8% do 1,0% treba dodati 1,8 do 2,7 kg- više od 1,0% ne treba dodavati.

U SAD se preporučuje unošenje svake treće godine po 500 - 800 kg/ha kalijovog gnojiva, a u Francuskoj godišnje 350 - 400 kg/ha. Ukoliko je u zemljištu 150 mg/kg, zemlji nije potrebno dodavanje kalijovog gnojiva.

Lješnjak dobro reagira na gnojidbu stajnjakom, osokom, fekalijama. U Engleskoj lješnjak gnoje raznim otpacima organskog porjekla (od vune i dr.). Organska gnojiva u kombinaciji sa mineralnim daju dobre rezultate. Ne treba gubiti iz vida da se djelovanje gnojiva može umanjiti nedostatkom vlage u zemljištu, što se često događa s obzirom da se u takvim krajevima ova voćka uzgaja.

Prema Jonsonu (1936) gnojidba lješnjaka osnovnim hranivima treba po prilici da je kao i kod jabučastih voćaka.

Orijentacione norme gnojiva za lješnjak su: N - 8 0 kg/ha, P2O5 - 40 kg/ha i K2O - 160 kg/ha.

Chandler (1941) navodi mogućnost da korijen lješnjaka fiksira slobodan dušik iz atmosfere poput leguminoza.

NAVODNJAVANJE

U ostvarivanju stabilnih prinosa voda je značajan čimbenik. U Kaliforniji je navodnjavanje redovna mjera od svibnja do kraja kolovoza. Prosječno se ravnomjerno raspodijeli na ove mjesece 950 do 1000 mm. Zbog lakšeg prikupljanja plodova izbjegava se navodnjavanje iz brazde.

U Italiji se vrši navodnjavanje u kritičnim mjesecima ili, ako je sušan period, svakih 30 dana. Zbog nedostatka vode plodovi mogu otpasti u velikom postotku - do 62%.

U Francuskoj izvedu 3 - 4 zalijevanja od travnja do kolovoza, sa po 70 mm, odnosno sa ukupno oko 210 -280 mm.

Mi još nemamo iskustva sa navodnjavanjem lješnjaka, ali smatramo da treba intervenirati u periodu porasta vegetativne mase i plodova, kao i u periodu poslije lignifikacije ljuske kad se jezgra formira, jer su to kritični periodi za vodom.

ZAŠTITA LJEŠNJAKA OD BOLESTI I ŠTETOČINA

Lješnjak ne napada veliki broj bolesti i nametnika, pa su za zaštitu dovoljna samo 3 - 4 tretiranja.

Bolesti l ješnjaka

Trulež ploda lješnjaka (Sclerotinia coryle Schell.). Oboljeli se plodovi lako raspoznaju, oboljevaju sasvim mladi i plodovi pred berbu. Plodovi potamne, prekida im se porast i sasušuju se. Teško ispadaju iz omotača. Promjena boje može doći na bilo kojem dijelu ploda.

Za suzbijanje se koriste fungicidi: bakarni kreč, Kaptan, Orto-cide, Ronilan, Benlejt i Fungohrom. Tretiranje se vrši prema uputstvu proizvođača.

Pepelnica (Phyllactinia corylea korst.). Pepelnica napada prije svega list, koji mjenja boju, žuti, pa čak i otpadne. Češće se javlja u mediteranskom podneblju. Bolest je utoliko štetnija što može izazvati i defolijaciju.

Trulež ploda lješnjaka (lijevo), botrytis-crtež (desno)

Parazit prezimljuje u otpalom lišću, dobro je da se pri jačem napadu lišće sakuplja i spaljuje.

Suzbija se jednim od sljedećih fungicida: kosan, Kumulan, Ak-ricid, Karatan ili Afugan, Bajleton, Saprol i dr.

Od drugih bolesti značajnija je rupičavost lišća (Gloesporium coruli Desm.).

Virusna oboljenja kod lješnjaka nisu dovoljno proučena.

Nametnici lješnjaka

Crvljivost - Balaninus (Curculio nucum L.) Vrlo čest nametnik lješnjaka. U biti to je pipa crne boje. Masovno se javlja u svibnju. Ženka u plod polaže jaje iz kojeg se izlegne gusjenica - crv bijele boje. Vrlo često dolazi do otpadanja plodova usljed zaraze. Ličinka izgrize tvrdu ljusku i učahuri se u zemlju, gdje prezimi. U proljeće izlazi imago, hrani se lišćem do polaganja jaja.

Ovo je opasan nametnik i zato treba početi sa borbom protiv nje čim se primjeti. Značajno je da se prati pojava i razvitak insekata.

Suzbijanje se vrši jednim od sljedećih preparata: Ultracid, Lebaj-cid, Zolone, Gusation i dr.

Grinja (Phytoptus Avellanae). Ovo je nametnik koji napada pupoljke, pa izaziva, deformacije. Oštećenje je vrlo karakteristično sa sitnim listićima kao rozeta. Napada obje vrste cvijetova, pa je tako direktno ugrožena rodnost. Rese imaju malo peludi, a ženski se cvijetovi ne oplođuju. Prezimljuje u pupoljku i u proljeće se seli na mlade pupoljke, a stariji se sasuše.

Suzbijanje je efikasno sa Plictranom i Endosulfanom. Tretira se u trenutku napuštanja pupoljka gdje je prezimila, a to je u proljeće. Ovi se preparati koriste prema uputstvu proizvođača.

Crveni pauk. Javlja se na naličju lista. Pri većem napadu može doći do defolijacije.

Suzbija se u toku vegetacije i preko zime, jer prezimljuje u obliku jaja. Za zimsko suzbijanje koriste se uljni preparati, a u toku vegetacije jedan od sljedećih: Plictran, Neoron, Omite i dr.

Crveni voćni pauk

Lisne uši. Najčešće se javlja Mvzocallis corvli. Lisne uši nisu naročito štetne. One se suzbijaju dimekronom ili nekim drugim insekticidom.

Suzbijanjem navedenih štetočina suzbijaju se i neke druge koje se u plantaži javljaju.

Zaštita lješnjaka se sastoji iz sljedećih tretiranja: jedno zimsko prskanje, zatim prvo proljeće neposredno prije cvjetanja, drugo proljetno - poslije cvjetanja, treće - oko dva tjedna poslije drugog i naredna tretiranja - prema potrebi. Tretiranja se obavljaju jednim od navedenih preparata i u količinama koje su u prospektu naznačene.

Napominjemo da su štete od ptica velike (kukavica, vrane, patke), kao i od glodara, miševa. Posebno su velike

štete koje nanose vjeverice. U jednom gnjezdu vjeverice je nađeno 129 kg plodova lješnjaka. U fazi sazrijevanja plodova treba obratiti pažnju da se plodovi sačuvaju od ovih nametnika.

BERBA PLODOVA LJEŠNJAKA

Berba lješnjaka obavlja se od sredine srpnja do početka listopada, što zavisi od osobina sorte i područja uzgajanja. Pri određivanju vremena berbe treba se držati principa: ukoliko se plodovi lješnjaka čuvaju duže u neprerađenom obliku, treba ih brati kada su potpuno sazreli. Plodovi su sazreli kad promjene boju i kad lako ispadaju iz omotača. Sasvim sazreli plodovi lješnjaka dobijaju žutosmeđu boju. Prerano obrani plodovi lješnjaka gube u kvaliteti: jezgre se smežuravaju, postaju žilave i slično. Plodovi obrani u punoj zrelosti imaju najbolju kvalitetu. Povećava se količina oleinske kiseline, od koje zavisi aroma.

Berba plodova lješnjaka može kod nekih sorti biti otežana jer svi plodovi ne sazrijevaju istovremeno i što se kod nekih sorti plodovi teško oslobađaju iz omotača.

Ranije, a još i danas, berba se u velikoj mjeri obavlja ručno. U velikim plantažama se koriste dvije mašine za berbu. Jedna mašina kojom se plodovi lješnjaka otresu i druga kojom se plodovi sakupljaju sa zemlje.

Strojno prikupljanje plodova lješnjaka

Za mehaniziranu berbu zemljište se ranije pripremi. Treba se poravnati, prvo se površinski sloj razbije rotacionom sitnilicom, a zatim se valjkom poravna tako da mašina lako sakuplja plodove.Sakupljanje plodova se obavlja u nekoliko navrata budući da plodovi nejednako sazrijevaju. Zbog toga je važno da se sorte u plantaži posebno lociraju prema dobi sazrijevanja kako bi troškovi bili manji. Po mnogim autorima troškovi berbe iznose oko 50% ukupnih troškova proizvodnje. Moderna oprema omogućuje da se za sa 5 ljudi za 10 dana obere 80 ha.

Ručna berba plodova manje se primjenjuje na velikim plantažama, jer je učinak mali. Primjenjuje se na malim površinama. Za berbu se koriste male korpice. Jedan radnik može za jedan dan nabrati oko 50 kg plodova, ali ovo je orijentaciona norma, jer na učinak ima utjecaja veći broj faktora.

Obrani plodovi se propuštaju kroz mašine, koje mogu biti i stacionirane, za odvajanje: omotača, grančica, dijelova lišća, zemlje i dr. Čisti plodovi se odnose na sušenje. Prilikom berbe plodovi imaju oko 30 - 35% vode. Suše se kao i plodovi oraha na t° do 40°. Sušenje traje dok se ne smanji sadržaj vode na standardnu količinu od oko 10%.

Plodovi se mogu bijeliti zbog popravke boje ljuske, kao kod oraha.

Ukoliko se radi o manjim količinama plodova, mogu se raširiti na neku ravnu površinu u tankom sloju kako bi se lakše i bolje sušili. Pored toga, treba ih češće promješati. Omotač ploda pri ovom sušenju puca i oslobađa plod. Prakticira se i lupanje tankom motkom kako bi se plodovi brže oslobodili omotača. Za oslobađanje plodova od omotača postoje i posebne mašine. Budući da se sasvim izdvoje plodovi od omotača, ostave se još neko vrijeme (4 - 5 dana) da se prosuše na suncu. Osušeni plodovi lješnjaka (do 10% vlage) klasiraju se po krupnoći, postoje posebne mašine za tu svrhu, pa se pakiraju u vreće (sanduke, bačve i sl.) i skladište do upotrebe. Čuvanjem plodovi izgube oko 22% težine. Preporučuje se prodaja u studenom. U toku čuvanja treba podešavati temperaturu i vlažnost zraka prostorije gdje se plodovi čuvaju. Ovo se postiže tako što se za ovu svrhu koriste prostorije koje su u toku čuvanja plodova mogu lako i uspješno provjetravati.

Klasiranje plodova lješnjaka

Klasiranje plodova lješnjaka odnosi se na plodove u ljusci i jezgri.

Lješnjak u ljusci i bez ljuske

Lješnjak u ljusci se razvrstava u kategorije: kvaliteta I, kvaliteta II i kvaliteta III.

Kvaliteta I - plodovi ove kvalitete, su zdravi, bez ostatka omotača, ujednačeni po obliku i veličini, pravilno razvijeni, bez mrlja na ljusci, potpuno zreli i jezgrom ispunjavaju ljusku, ne smiju biti crvljivi ili na drugi način oštećeni.

Kvaliteta II - plodovi ove kvalitete su isti kao plodovi kvalitete I, samo se dozvoljava do 5% plodova s manjim nedostacima. Najmanji promjer kod plodova ove kvalitete je 8 mm.

Kvaliteta III - obuhvaća plodove raznog oblika i veličine, ali moraju biti zreli i zdravi. Promjer može biti i ispod 8 mm. Dozvoljava se 10% plodova sa izvjesnim nedostatkom.

Usporedba veličine lješnjaka s novčićem

Jezgra lješnjaka se stavlja u promet kao kvaliteta I, kvaliteta II i kvaliteta III.

Kvaliteta I su jezgre lješnjaka cijele, zdrave, suhe, pravilno razvijene, smeđe do tamnocrvene pokožice na prijelomu svijetle boje. Ne smiju biti užegla, oštećena od nametnika, sa dijelovima ljuske i sl. Promjer jezgre iznad 10 mm. Dozvoljava se 5% polomljenih jezgri.

Kvaliteta II su jezgre kao u kvaliteti I, s tim što se dozvoljava 3% jezgri oštećenih od nametnika i užeglosti i 10% polomljenih jezgri. Promjer ne smije biti ispod 6 mm.

Kvaliteta III su jezgre razne krupnoće. Dozvoljava se 5% jezgri oštećenih i 20% polomljenih.

Čuvanje plodova lješnjaka

Lješnjak se može uspiješno očuvati oko 12 mjeseci, ako su osigurani optimalni uvjeti. Neophodno je, međutim, da se plodovi poslije berbe dobro osuše, jer je to jedan od bitnih preduvjeta za njihovo normalno održavanje. Lješnjak se preko zime čuva u običnim nehlađenim skladištima, jer relativno niske temperature u ovo doba godine osiguravaju prihvatljive uvjete za čuvanje lješnjaka. Ovaj način čuvanja može se eventualno preporučiti samo tijekom zime, s tim da se plodovi lješnjaka početkom ožujka stave u rashladne komore u kojima se održavaju za vrijeme proljeća i ljeta. Prema nekim američkim podacima lješnjake treba održavati na temperaturi od 0 do 2 °, jer se tada najoptimalnije očuva kvaliteta, naročito ako se plodovi čuvaju oko 12 mjeseci. Prema drugim autorima lješnjaci se mogu skladištiti na temperaturi 4,5 do 7° i relativnoj vlažnosti 65% do 75%. Ukoliko je u skladištu veća vlažnost, postoji mogućnost razvijanja plijesni, a pri nižoj vlažnosti dolazi do isušivanja i gubitka u težini. Neki njemački autori navode da je za čuvanje lješnjaka dovoljna temperatura od +8 do +10°. Različiti podaci o čuvanju ove vrste voća rezultat su svakako nejednakog kemijskog sastava, a posebno sadržaja masti, bjelančevina i vode. Tako, na primjer, sorta furfulak ima samo 62,11% masti, a skorospelska 71,56%. Sadržaj bjelančevina također varira između 14,06% kod sorte kerasund do 19,44% kod hodži-thiri. Voda sudjeluje 3,48% do 5,38%, što zavisi od sorte.

Različiti načini čuvanja lješnjaka

Njemački autori, koji dozvoljavaju znatno višu temperaturu (+8 do +10 °C), polaze od toga da lješnjak sadrži samo 2,5% vode, dok prema američkim autorima količina vode kod lješnjaka iznosi 3,6%.

Čuvanje lješnjaka u ljusci je poboljšano ako se pakira u vreće nepropusne za vlagu.

Plodovi mogu biti izloženi vrlo niskim temperaturama, a da ne dođe do oštećenja i pogoršanja kvalitete poslije odmrzavanja, ako lješnjak sadrži manje od 6% vode. Točka smrzavanja kod osušenog lješnjaka (oko 3,6% vode) kreće se oko -10°.

Treba istaknuti da se lješnjaci ne čuvaju u istim prostorijama u kojima se nalaze drugi proizvodi, kao što

su sviježe ili suho voće, luk i dr., od kojih lješnjak može apsorbirati miris, jer to štetno utječe na njegovu kvalitetu.Ukoliko za vrijeme čuvanja, prijevoza ili manipulacije dođe do vlaženja, tj. ako se poveća postotak vlage kod lješnjaka, ili se skladište nedovoljno osušeni plodovi, povećava se mogućnost razvoja mikroorganizama i pojava, naročito pri višim temperaturama održavanja lješnjaka. Kao posljedica ovog nastaju peroksidi, oksi-kiseline, aldehidi, niže masne kiseline i ketoni - sva ona sjedinjenja koja se stvaraju kod kemijske oksidacije masnih materija. Kao rezultat postojanja ovih sjedinjenja povećava se kiselinski broj, a opada jodni broj.

Promjena masti nastaje uslijed kemijskih procesa, a užeglost se ubrzava ako je proizvod izložen svjetlosti, jer se tada podstiče oksidacija masti. Temperatura je također jedan od faktora koji utječu na stvaranje raznih peroksida i brzinu samog procesa užeglosti. Pored toga, oksidacija masti je utoliko brža ukoliko je postotak masti veći. Oksidacija masti nastaje pomoću kisika iz zraka i kisika iz vode. Takozvanu biološku užeglost uzrokuju mikroorganizmi koji djeluju na masti i bjelančevine. Eksperimentima je utvrđeno da celofan otvorenoplave, ružičaste, žute i narančaste boje praktično ne daje nikakvu zaštitu, dok zatvorenoplavi, zatvorenozeleni, zatvorenomrki i zatvorenocrveni celofan može prilično uspješno štititi proizvod od užeglosti koju izaziva svjetlost. Najbolje rezultate u tom pogledu dao je tanak pergament papir, jer tada svjetlost nema nikakvog utjecaja na masti.

Stupanj užeglosti masti dokazuje se određivanjem peroksidnog broja jodometrijskom metodom. Pomoću određivanja peroksidnog broja, odnosno aktivnog kisika dokazuje se prva faza užeglosti masnih materija. Prema nekim podacima, ukoliko je peroksidni broj 5, može se kod pojedinih masti zapaziti neprijatan miris i ukus. Smatra se da peroksidni broj 5 označava kraj indukcijskog perioda i početak oksidacije u kojoj se stvaraju produkti raspadanja masti, koji se mogu i organoleptički dokazati.

Dokazivanje druge faze autooksidacije izvodi se pomoću Kreisove reakcije. Ovdje treba istaknuti da intenzitet boje Kreisove reakcije ne ide uvijek usporedno sa stupnjem užeglosti masti. Događa se da više užegle masti daju slabiju reakciju od onih manje užeglih.