LJUBAVI

^ISTO]A

LJUBAVI

^ISTO]A

Ivan Merz

Ivan Merz

LJUBAVI

^ISTO]A

Biblioteka RADOST I NADA – 34

Izdava~:Filozofsko-teolo{ki institut Dru`be IsusoveZagreb, Jordanovac 110 iPostulatura za beatifikaciju Ivana Merza

Tekstove Ivana Merza odabrao i komentirao:Bo`idar Nagy

Za izdava~aIvan Cindori, Zagreb, Palmoti}eva 33

LekturaIvan Jur~evi}

Kompjutorska pripremaMedijski centar "Glas Slavonije", d.d., Osijek

Tisak"Gradska tiskara", Osijek

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveu~ili{na knji`nica - Zagreb

UDK 242

MERZ, IvanLjubav i ~isto}a : tekstovi Ivana Merza o ljubavi, `eni,

braku, ~isto}i i Bo`joj ljubavi / tekstove Ivana Merza odabraoi komentirao Bo`idar Nagy. – Zagreb : Filozofsko-teolo{kiinstitut Dru`be Isusove : Postulatura za beatifikaciju IvanaMerza, 2002. – (Biblioteka Radost i nada ; 34)

Bibliografija

ISBN 953-6257-89-0

411219020

ISBN 953-6257-89-0

Ivan Merz

LJUBAVI

^ISTO]ATekstovi

o ljubavi, `eni, braku, ~isto}ii Bo`joj ljubavi

Zagreb, 2002.

PREDGOVOR

[to ova knjiga nije, a {to jest

Na po~etku predgovora `elimo najprije upozo-riti ~itatelja {to ova knjiga nije: ovo nije biografijaIvana Merza, ni cjelovit prikaz njegova `ivota i dje-lovanja, niti opis njegove duhovnosti. Nije tako|erni potpuno izdanje njegova dnevnika.

Sam naslov knjige "Ljubav i ~isto}a" sugeriraodgovor. Na temelju brojnih tekstova Ivana Merzakoji su skupljeni iz raznih njegovih spisa, a najvi{eiz njegova dnevnika, u ovoj je knjizi prikazan samojedan vid njegove psiholo{ke i duhovne fizionomi-je. Taj vid uklju~uje njegov do`ivljaj ljudske ljuba-vi, njegove stavove prema djevojci i `eni, njegovarazmi{ljanja o tjelesnom vidu ljudske ljubavi, ospolnosti, njegove nutarnje borbe koje je u sebipro`ivljavao u svome nastojanju oko moralne~isto}e; tu je nadalje njegovo izgra|ivanje svojeosobnosti do potpunog predanja jednoj ve}oj,univerzalnoj, vje~noj ljubavi koju je na{ao u osobiIsusa Krista. U tome smislu sastavljeni su podna-slovi za njegove tekstove, koji bi mogli biti i dru-ga~iji da se njegova duhovna fizionomijaobra|uje pod drugim vidom.

O dnevniku Ivana Merza

U knjizi su samo tu i tamo ostavljeni manji iz-vadci iz njegova op{irna dnevnika (koji u prijepisuima 800 stranica, a pisan je tijekom {est godina) ukojima Merz govori i o drugim temama, kako bi~itatelj mogao barem djelomi~no upoznati i ostale

5

vidove njegova duhovnog lika. Cjeloviti Merz je~ovjek {irokih horizonata, on razmi{lja o svemu{to susre}e i do`ivljava. Preko stranica dnevnikamo`emo ga pratiti u njegovu usponu prema zrelo-sti i kr{}anskoj savr{enosti. U njemu, osim toga,kriti~ki analizira i mnoga knji`evna djela pa mu jeon bio i kao svojevrsna osobna bilje`nica za lekti-ru. Zapisuje tako|er svoje susrete s ljudima i do-ga|ajima. Daje o njima svoje ocjene, u prvom re-du s moralnoga gledi{ta.

Veoma su zanimljiva njegova razmi{ljanja osudbonosnim europskim dru{tvenim i politi~kimzbivanjima s po~etka 20. stolje}a, ~iji je bio suvre-menik, svjedok i sudionik. Godine 1914., kad jeIvan maturirao, izbio je Prvi svjetski rat nakon uboj-stva Franje Ferdinanda u Sarajevu. Sva ta ratnazbivanja nalaze odjeka u njegovu dnevniku. Poka-zalo se da su njegove procjene politi~kih prilika ipredvi|anja razvoja situacije bili objektivni i to~ni.Posebno je zanimljiv ratni dio njegova dnevnika.Kroz patnju, suo~en svakodnevno sa smr}u nafronti, Ivanov se pogled na svijet produhovljuje,njegova vjera ja~a, on do`ivljava korjenito obra-}enje.

Najop{irniji dijelovi Ivanova dnevnika do sadasu objavljeni u dvije njegove biografije: D. Knie-wald, Sluga Bo`ji Ivan Merz (1988.) i B. Nagy, IvanMerz – Borac s bijelih planina (FTI, 1971.)

Uspon prema svetosti kroz moralnakolebanja i borbe

^itaju}i u ovoj knjizi objavljene dijelove Ivano-va dnevnika, netko }e mo`da ostati pomalo izne-na|en otvoreno{}u kojom Merz, za kojega se jo{od 1958.g. vodi postupak za progla{enje bla-`enim i svetim, pi{e o temama ljubavi, o svojim

6

susretima s djevojkama, analiziraju}i pritom svojudu{u, iznose}i svoje osje}aje, ne ustru~avaju}i segovoriti o svojim nutarnjim borbama i napastima.Mo`da }e si netko postaviti i pitanje zar tako mo`ei smije pisati jedan budu}i bla`enik i svetac?

Me|utim treba imati na umu da Merz nije bio"ro|en kao svetac". On je to tek postupno posta-jao, vo|en nevidljivom Bo`jom milo{}u. Za boljerazumijevanje tekstova dnevnika i njegovih misli,uz svaki ulomak dnevnika, osim mjesta i datuma,ozna~ena je i Ivanova dob koju je imao kad jeodre|eni tekst pisao. Sigurno da osamnaestogo-di{njega mladog Merza, koji je tek u periodudu{evnog dozrijevanja, i njegove tekstove iz togvremena, treba razlikovati od onih koje je napisaou zreloj dobi kao izgra|eni katoli~ki intelektualac,s jasnim pogledima i stavovima o `ivotu, vjeri imoralu.

No upravo to postupno usvajanje i pribli`ava-nje kr{}anskim stavovima, njegove moralne bor-be i sumnje, njegovi do`ivljaji slabosti, njegovoiskreno priznanje svojih granica, sve ga to ~ini da-leko bli`im svakom vjerniku, napose mladom, kojipoput njega `eli `ivjeti svoju vjeru i ostvarivatiEvan|elje u svome `ivotu.

Svetost koju je i Ivan Merz ostvario u svome`ivotu ne stje~e se ro|enjem, nego se svetostosvaja, za nju se bori, nju se posti`e osobnim tru-dom, naporom, samosvladavanjem, askezom.Postizanje svetosti nalik je usponu na goru. Mo-gu}i su padovi, lutanja, a prije po~etka usponamogu} je i `ivot koji nije bio u skladu s Bo`jim za-povijedima prije obra}enja. Neki sveci, koje ~asti-mo na na{im oltarima, `ivjeli su gre{nim `ivotomprije svoga obra}enja. No nakon obra}enja,vo|eni milo{}u Bo`jom, uspinjali su se i osvojili

7

vrhunce svetosti, kao npr. sv. Marija Magdalena,sv. Augustin i mnogi drugi.

Za svakoga kr{}anina zanimljivo je vidjeti kakosu se pojedini sveci uspinjali prema svetosti, kakosu se borili sa svojim slabostima, kako su odolije-vali i svladavali tjelesne napasti, kako su kontroli-rali seksualni nagon itd. Kod Ivana Merza tomo`emo posebno slijediti jer nam je ostavio broj-ne zapise, od kojih su neki po prvi puta objavljeniupravo u ovoj knjizi. Promatraju}i njihove nutarnjeborbe i padove, ku{nje i napasti koje su uspjelinadvladati, sve to djeluje ohrabruju}e za svakogvjernika i pokazuje da svetost nije ne{to {to je re-zervirano samo za odabrane. Na svetost su svipozvani. Drugi vatikanski sabor u svome najva`ni-jem dokumentu Lumen gentium, gl. 5., govori oop}em pozivu na svetost na koju je pozvan svakivjernik snagom svoga kr{tenja.

Izvojevana pobjeda

Kod Ivana Merza nemamo jedan gre{an `ivotkoji bi prethodio njegovu usponu prema svetosti,ali ga mo`emo pratiti u njegovom razvoju i usponuna tome putu najprije do ljudske i kr{}anske zrelo-sti, a onda u osvajanju vrhunaca kr{}anske sa-vr{enosti. Sasvim je normalno da na tome putu iMerz do`ivljava lutanja, sumnje, kolebanja i dru-go. No upravo ga to ~ini blizim obi~nim kr{}ani-ma, napose mladima, koji u njemu mogu vidjetikako se mo`e i treba boriti, i kako se pobje|uje utoj borbi za moralnu ~isto}u. U svome nam jednevniku on sam o tome iskreno progovorio,sli~no kao i sv. Augustin u svojim "Ispovijestima",premda Merz nije imao takvih gre{nih iskustavakao sv. Augustin. ^itaju}i njegove zapise, mo-`emo vidjeti kako ga je Bo`ja milost na tom po-

8

dru~ju rasvjetljavala, ali isto tako kako se onspremno odazivao toj nutarnjoj milosti i svjetlu.Premda Ivan priznaje svoje slabosti na podru~jutjelesnosti, ipak, kako tvrdi njegov duhovnik o. Jo-sip Vrbanek, Ivan nije po~inio na tome podru~jute{kih grijeha. Gdje govori o svojim slabostima, tose uglavnom odnosi na napasti, na osje}aje, alinikada da bi Merz svjesno popustio strastima i po-dao se jednom slobodarskom `ivotu, za {to je, ka-ko u vojsci, tako za vrijeme studentskih dana uBe~u i Parizu, imao razne mogu}nosti.

Danas kad su mladi zapljuskivani sa svih stranaerotizmom, nemoralom, nekr{}anskim shva}a-njem svetinja ljudskoga `ivota, razmi{ljanja jedno-ga kandidata oltara, koji je u svoje vrijeme prolaziokroz sli~ne situacije i krize, mogu rasvijetliti i po-mo}i vjerniku u njegovoj borbi za moralnu~isto}u. U Merzovu `ivotu bila je to prava borba.On je vo|en i ja~an Bo`jom milo{}u krenuo u tuborbu hrabro, odlu~no i izvojevao divnu pobjedu.Sve {to je Merz ostvario na tome podru~ju, samodokazuje da se mo`e `ivjeti pa na~elima Evan|e-lja i kr{}anske vjere.

Nekoliko tematskih skupinaIvanovih tekstova

Tekstovi Ivanova dnevnika koji su u knjizi ob-javljeni slijede kronolo{ki red. Mo`emo tako slije-diti Ivana iz mjeseca u mjesec kako se razvijao,kako je postupno dolazio do odre|enih spoznaja i~vrstih stavova na podru~ju morala.

Mo`emo uo~iti nekoliko tematskih cjelina kadaje rije~ o do`ivljaju ljubavi i njegovim razmi{ljanji-ma i moralnim borbama. Tu je do`ivljaj prve ljubaviprema djevojci Greti, zatim je tu njegova moralnaborba za o~uvanje ~isto}e du{e i srca i svoga

9

ljudskog dostojanstva, potom su tu tekstovi i sav-jeti mladima kako ~uvati ~isto}u srca. I na koncudonosimo tekstove o njegovom zavjetu ~isto}ekojim je, potaknut Bo`jom milo{}u, ljubav svogasrca posvetio Isusu Kristu.

Prva mladena~ka ljubavs tragi~nim zavr{etkom

Na mnogo mjesta u svome dnevniku Merz sesje}a svoje prve, mladena~ke ljubavi, koju jedo`ivio u svojoj 16. godini i koja je na`alost veomatragi~no zavr{ila, ali ne njegovom krivnjom. Zalju-bio se bio u svoju vr{njakinju, protestantkinju Gre-tu Teschner koja je samoubojstvom tragi~nozavr{ila svoj `ivot. Njezina je smrt duboko potreslamladog Ivana. Jo{ mnogo godina poslije Ivan }ese sje}ati s tugom i nostalgijom te svoje prve lju-bavi. Ovo iskustvo, iako je bilo bolno i tragi~no,Ivanu je kasnije mnogo pomoglo da je kao apo-stol mladih mogao bolje razumjeti mladena~keprobleme i pomagati im u njihovu nastojanju da`ive po kr{}anskim na~elima.

U nemoralnom okru`enjubori se za ~isto}u

Drugi dio tekstova iz njegova dnevnika odnosise na moralno podru~je povezano s razvojemseksualnog nagona koji, kao i svaki mladi ~ovjek udobi svoga rasta i dozrijevanja, osje}a s ve}im ilimanjim intenzitetom. U svojim srednjo{kolskim istudentskim danima, te u vojsci, Ivan susre}e raz-ne ljude, od kojih mnogi nisu bili na moralnoj visi-ni; nalazi se u raznim `ivotnim situacijama punimizazova i napasti koje uspje{no nadvladava. Osvemu tome donosi svoje sudove, zanimljiva raz-mi{ljanja i refleksije. Ivan jasno osje}a da nekon-

10

trolirano zadovoljavanje seksualnog nagona po-ni`ava i degradira ~ovjeka u njegovu dostojan-stvu. Osje}a u svojoj du{i jasne milosne poticajeda svoj seksualni nagon svladava, da svoje afek-tivne energije stavi pod nadzor razuma. Iz njegovase dnevnika jasno vidi koja je sredstva na tom po-dru~ju upotrebljavao. Tu je molitva, naposeBla`enoj Djevici Mariji; tu je primanje svetih sakra-menata ispovijedi i pri~esti. Tu su njegova osobnasvladavanja, asketske vje`be, post, spavanje natvrdom i drugo, ~ime je uspio staviti svoje tijelopod potpunu kontrolu razuma i moralnih na~ela.Posebno je zanimljivo vidjeti kako Ivan razmi{ljanakon svakog susreta s nemoralom u svojoj okoli-ni. On zauzima distancu od samog nemoralnog~ina, kriti~ki ga analizira, logi~ki zaklju~uje i dono-si svoj sud o negativnosti takvih ~ina i na~ina`ivota.

Savjeti mladima

Tre}i dio Ivanovih tekstova, koji su navedeni uposljednjem dijelu knjige, jesu plod njegovih zre-lih razmi{ljanja; napisao ih je nakon {to si je izgra-dio ~vrste moralne stavove o svim moralnim pro-blemima s kojima se susretao kao odgojitelj mla-de`i. To su upute i savjeti mladom ~ovjeku kakoobuzdati snagu svoga `ivotnog nagona, kako seoduprijeti napastima. U tu svrhu Ivan je napisao ibro{uru pod naslovom "Ti i ona".

Zavjet ~isto}e

Osje}aju}i ljepotu kreposti ~isto}e i `ivota pomoralnim na~elima kr{}anske vjere, Ivan ve} s 19godina ~ini zavjet ~isto}e do braka kojim se obve-zao po{tivati {estu i devetu Bo`ju zapovijed iuzdr`avati se od nedopu{tenih seksualnih isku-

11

stava. Kasnije, kada je shvatio da Bog od njegatra`i cijelo njegovo srce, da mu se sav posveti kaoradnik za {irenje Njegova Kraljevstva, te nakonobavljenih duhovnih vje`bi, s 27 godina Ivan jeu~inio do`ivotni zavjet ~isto}e kojim je sve svojebi}e i svoju ljubav potpuno posvetio Bogu. Da bimogao ostati {to bolje vjeran ovom obe}anju,Merz provodi duboki duhovni `ivot ispunjen molit-vom, svakodnevnim primanjem sv. Pri~esti i oz-na~en raznim svladavanjima i odricanjima, {to jerazvidno iz brojnih njegovih odluka na~injenih zavrijeme duhovnih vje`bi, a koje je savjesno provo-dio u `ivot. Bla`ena Djevica Marija posebno je pri-sutna u njegovu `ivotu; Ivan je zaziva veoma ~estoda mu pomogne o~uvati ~isto}u srca. Oba svojazavjeta ~isto}e u~inio je 8. XII. na blagdan Bez-gre{nog za~e}a Bla`ene Djevice Marije.

U zagrljaju Bo`anske ljubavi

Poznati talijanski duhovni pisac Carlo Caretto usvojoj veoma popularnoj knji`ici "Bog koji dolazi"napisao je: "Sve {to ~inimo na ovoj zemlji ~inimo sjednim jedinim motivom: da na|emo Drugoga.Tra`imo ga najprije u stvarima, zatim u stvorenjimasa sve intimnijom povezano{}u, sve dok se, u zre-losti vjere, Drugi ne pojavi kao transcendentnobi}e i dok ne postane nezavisna Prisutnost, odvo-jena od stvari i od stvorenja, iznad stvari: Apsolut-no Bi}e." (C.Caretto, "Bog koji dolazi", Radosna vi-jest, Sarajevo 1974. str. 40).

U `ivotu Ivana Merza mo`emo uo~iti sve etapeovoga zemaljskog putovanja, o ~emu tako nadah-nuto pi{e C. Caretto. Ivan nije ~ekao vje~nost dapotpuno prona|e Drugoga. On ga je ve} ovdje nazemlji na{ao u osobi utjelovljenog Bo`jeg SinaIsusa Krista koji `ivi u svojoj Crkvi, koji govori pre-

12

ko svoga Namjesnika, rimskoga biskupa -pape,koji je nazo~an u Euharistiji preko koje se Merz sNjime svakodnevno u ljubavi sjedinjuje.

Isus mu je postao jedina ljubav koja je potpunoosvojila njegovo srce i kojemu je on potpuno da-rovao svoje srce i svoj `ivot. "Srce Isusovo, Tebiposve}ujem svoj `ivot" zapisat }e Ivan u svomednevniku 23. III. 1921. jo{ kao student u Parizu. Ana kraju svoga `ivota, sastavljaju}i svoj nadgrobninatpis Ivan }e napisati: "O~ekujem milosr|e Go-spodinovo i vje~no, potpuno, nepodijeljeno po-sjedovanje presvetog Srca Isusova." Ta re~enicazajedno s drugima iz njegove oporuke danas jeuklesana na plo~i ponad njegova groba u BaziliciSrca Isusova u Zagrebu.

S tim raspolo`enjem Ivan je po{ao u zagrljajBo`anske ljubavi, koja ga sada usre}uje i ispunjanjegovu du{u za svu vje~nost. A mi, gledaju}i sa-da njegov `ivot kao na dlanu, mo`emo re}i s mla-dima iz Vinkovaca koji su na bijeloj svilenoj vrpcinadgrobnog vijenca stavili Merzu na grob jo{1929. g. ove rije~i: HVALA TI, ORLE KRISTOV, [TOSI NAM POKAZAO PUT K SUNCU.

Bo`idar Nagy, D.I.

13

Dr. IVAN MERZ1896. - 1928.

Biografski podaci

Ivan Merz rodio se u Banjoj Luci 16. XII. 1896.god. Odgajan je u liberalnoj sredini. Gimnaziju jezavr{io u rodnom mjestu. Nakon mature, 1914.god., poha|a tri mjeseca Vojnu akademiju uBe~kom Novom Mjestu, a potom 1915. zapo~injestudij prava na Be~kom sveu~ili{tu. Prvi svjetskirat prekida mu studij. Mobiliziran je. Pro`ivljavasve strahote rata na fronti u Italiji od 1916. do1918. Nakon rata nastavlja studij knji`evnosti uBe~u od 1919. do 1920. i dovr{ava ga u Parizu tije-kom dvije godine, od 1920. do 1922. god.

Po zavr{etku studija, u jesen 1922. god., dolaziu Zagreb, gdje postaje profesor francuskog jezi-ka i knji`evnosti na Nadbiskupskoj klasi~noj gim-naziji. Doktorirao je 1923. na Filozofskom fakulte-tu Zagreba~kog sveu~ili{ta radnjom pisanom nafrancuskom o utjecaju liturgije na francuske pi-sce. Potom dvije godine, od 1923. do 1925., kaoprvi laik u Hrvatskoj studira kr{}ansku filozofiju iteologiju pod vodstvom isusovaca nastoje}i se ta-ko {to bolje osposobiti za svoj apostolski rad.

Razmi{ljanjem, studijem, a osobito u krvi i pla-menu rata dolazi do spoznaje o istinitosti kr{}an-ske vjere. Potpuno se daruje Kristu na~iniv{i kaolaik zavjet vje~ne ~isto}e. Sve svoje slobodno vri-jeme posve}uje odgoju hrvatske mlade`i u kato-li~koj organizaciji "Hrvatski Orlovski Savez" kojojje dao geslo "@rtva - Euharistija - Apostolat". Kao

14

katoli~ki intelektualac rije~ju i perom odu{evlja-va mlade i odrasle za Krista i Crkvu. Jedan je odprvaka liturgijskog pokreta me|u Hrvatima. Su-stavno u Hrvatsku uvodi ideje Katoli~ke AkcijePape Pija XI. Glavna njegova zna~ajka kao kato-li~kog intelektualca jest ljubav i odanost Kato-li~koj crkvi, Rimu i papinstvu, {to je nastojao usa-diti kod svih s kojima je sura|ivao, napose kodmladih. Premda mlad i kao laik, smatran je "stu-pom Crkve" u Hrvatskoj.

Svojim apostolskim radom i svojom op-se`nom spisateljskom djelatno{}u u katoli~komtisku ostavio je dragocjenu duhovnu ba{tinu, ko-ja je postala izvor nadahnu}a budu}im nara{taji-ma. Namjeravao je osnovati svjetovni institut -zajednicu laika koji bi radili za Krista i Crkvu. Na-kon njegove smrti ovu je zamisao djelomi~noostvarila Marica Stankovi}, osnovav{i `enskuZajednicu suradnica Krista Kralja, kao prvi svje-tovni institut u Hrvatskoj. Ime Ivana Merzazna~ilo je, a zna~i i danas, program `ivota i radaza vjernika katolika koji se `eli aktivno anga`iratiu {irenju Kristova Kraljevstva pod vodstvomCrkve i njezinih pastira.

Ivan Merz je bio ~ovjek `ive vjere, iskrene mo-litve, samoodricanja, dnevne Pri~esti, adoracije,predanog trpljenja, {iroke naobrazbe, bliz ljudi-ma i svakom je ~ovjeku iskazivao kr{}anskuljubav.

Umro je u Zagrebu 10. svibnja 1928.g. u 32. go-dini `ivota, na glasu svetosti. Na samrti je prika-zao svoj `ivot kao `rtvu Bogu za hrvatsku mla-de`. Njegova `rtva donosi obilne plodove u kato-li~kim organizacijama koje su nastavile ostvari-vati njegovu duhovnu ba{tinu.

15

Godine 1958. zapo~eo je biskupijski postupakza njegovo progla{enje bla`enim, a 1977.g. njego-vi posmrtni ostaci preneseni su u Baziliku SrcaIsusova u Zagrebu, u kojoj se redovito pri~e{-}ivao, adorirao i molio posljednjih {est godinasvoga `ivota. Od 1986.g. postupak za njegovoprogla{enje bla`enim odvija se u Rimu. Milosti iusli{anja po njegovu zagovoru se mno`e.

Ivan Merz je ostavio bogatu pisanu ba{tinu, ao njemu su objavljene i mnoge biografije, studije i~lanci, od kojih su najva`niji navedeni na krajuove knjige. Sve ostale informacije o sluzi Bo`jemuIvanu Merzu mogu se dobiti na adresi:

Postulatura Ivana Merza,10000 Zagreb, Vla{ka 93

E-mail: postulatura.merz@ffdi.hrInternet: www.ffdi.hr/ivan.merz

16

Tu`na sje}anja na prvu ljubavBanja Luka, prolje}e – ljeto 1914. g.

Svoj je dnevnik mladi Ivan po~eo pisati na poticajsvoga srednjo{kolskog profesora Ljubomira Marako-vi}a, koji je izvr{io veoma pozitivan odgojni utjecaj nanjegov duhovni, moralni, vjerski i kulturni razvoj. Udnevniku Merz opisuje sve ono {to pro`ivljava u sva-kodnevnom `ivotu. Kad ga je po~eo voditi u velja~i1914. g., nalazio se je na kraju gimnazijskog {kolova-nja, pred maturom; stoga opisuje mnoge do`ivljaje iz{kolskih dana, svoje susrete sa {kolskim kolegama, za-pisuje svoja razmi{ljanja o pro~itanim knjigama, tu sunjegovi zanimljivi osvrti na dramati~na politi~ka zbi-vanja pred Prvi svjetski rat i tijekom rata itd. Nalazi-mo i zapise o djevojkama, o ljubavi itd. No nad svimedominira sje}anje na nepre`aljenu prvu ljubav.

Za bolje razumijevanje tih sje}anja na prvu ljubavpotrebno je dati nekoliko uvodnih informacija. U kru-gu obiteljskih prijatelja Ivan je u {esnaestoj godiniupoznao svoju vr{njakinju Gretu Teschner. Me|u nji-ma se razvila ljubav, koju je mladi Ivan posebno dubo-ko do`ivio. Bila je to idealna ljubav kako ju je sam Ivannazvao. Gretini roditelji `ivjeli su u Travniku, a ona jepoha|ala {kolu u Banjoj Luci. Me|utim ta je ljubavtragi~no zavr{ila, ali ne Ivanovom krivnjom. Greta je

17

Panorama Banja Luke

bila protestantkinja, laganih `ivotnih nazora. Zaveo juje u Travniku jedan ~ovjek i kad ju je ostavio, iz o~aja jepo~inila samoubojstvo 4. VII. 1913.

Njezina tragi~na smrt proizvela je u du{i mladogIvana veliki lom. Ve} na prvoj stranici dnevnika, koji jezapo~eo pisati osam mjeseci nakon njezine smrti, Ivanse sje}a svoje prve ljubavi, i to na jedan veoma sve~ani,gotovo dirljiv na~in.

Za motto svoga dnevnika Ivan stavlja stihove izByronova Manfreda (III.,1), koji nemaju posebne vezes do`ivljajem ljubavi. O~ito da je njegova du{a u timstihovima na{la odjeka. U njima ima i ne{to proro~kogajer se sve kasnije ostvarilo u duhovnom smislu {to jemladi Ivan nosio u svojoj du{i kao nejasnu, mlade-na~ku slutnju:

"Za mladih dana `elio sam vru}e, da srca drugihsvojim pro`mem srcem, da svijetlim narodima,

da se uspnem, ja ni sam ne znah kamo…."

Ispod ovih stihova Ivan nadodaje re~enicu:"To je moj vijenac koji pola`em na njezin grob,svetoj i ~asnoj uspomeni prve ljubavi koja me je

preporodila."

Nakon ovog sve~anog po~etka Ivan obja{njavaza{to je po~eo pisati dnevnik i potom nastavlja potpunoprozai~no bilje`iti svakodnevne susrete i do`ivljaje iz{kolskih dana. Postupno po~inje opisivati i svoje nu-tarnje osje}aje i razmi{ljanja, pa bilje`i i svoje uspome-ne na prvu ljubav, koje su jo{ duboko prisutne u njego-voj du{i, premda je od njezine tragi~ne smrti pro{lo ve}gotovo osam mjeseci.

18

Uvjeren u korist pisanja dnevnika

Banja Luka, 27. II. 1914. 17 g. i 2 mj.Ju~er, u ~etvrtak, pi-

sali smo {kolsku za-da}u o "Koristi dnevni-ka". Marakovi} nam jerazjasnio veliku koristovoga, osobito spomi-nju}i Goetheovo doba,za koje je svijet dubljeosje}ao. To se vidi izmnogih dnevnika - naprimjer Lottin mu` pi-sao je dnevnik i takomo`emo usporediti

Wertherova pisma s tim dnevnikom. Nalazimoda se fakti skoro svi sla`u. - No tijekom sata, a idana, razmi{ljao sam o tom i do{ao do zaklju~kada Ljuba (Marakovi}) - kao i uvijek - ima pravo.

Sljede}ih dana Ivan upisuje u svoj dnevnik najprijeono {to je u {koli novo ~uo od profesora i {to ga se po-sebno dojmilo, da bi postupno po~eo bilje`iti ostaledo`ivljaje izvan {kole, susrete s ljudima. Potom je po-malo po~eo zapisivati nutarnja stanja svoje du{e,osje}aje, uspomene, razmi{ljanja o pro~itanim knjiga-ma, doga|ajima, osobama itd.

Pro`ivio sam mlade dane s njom jedinom,kakve vi{e nema na svijetu…

Banja Luka, 9. III. 1914. 17 g. i 3 mj.No}as sam sanjao o Travniku… Tra`io sam

Gretin stan. Kad sam se probudio, lebdjela mi jepred o~ima njezina slika kako veselo ide sa mnomu kratkim rukavima i doma}em odijelu od ku}e uTravniku u du}an. Vesela je bila. Nje vi{e nema, ti-

19

Ivan Merz, gimnazijalac,Banja Luka

jela njezinog nema, ali uspomena ostaje. Bo`e,oprosti njezinoj du{i. Moje naslu}ivanje za{to jepo~inila samoubojstvo psiholo{ki je obrazlo`eno.Svijet je nju gledao samo kao djevojku koja erotskiprivla~i, a i ona se pona{ala otvoreno, tako da jetaj sud o sebi hranila. No glupi svijet nije pravopoznavao tu djevojku dobra srca, iskrenu, prirod-no nadarenu, na~itanu i mnogo pametniju od nje-zinih drugarica. U Travniku nije na{la tko bi je ra-zumio i bila je nezadovoljna, a da ni sama to nijeznala. Dok je bila ovdje, voljela me je, jer je znalada u njoj ne nalazim samo `ensku, nego i ~ovjeka.Nazivala me je prijateljem. Na{a du{evna vezapo~ivala je - moram priznati gledaju}i sada iz da-leka - na donekle (ne sasvim) eroti~noj bazi. Bogzna bi li tolika ljubav k njoj bila u meni, da se nijestvorila na taj eroti~ni na~in. Lijepo ka`e Sveto pi-smo: platonska ljubav ne postoji, to je spojeno sljubavlju k tijelu i osebujnoj du{i djevoj~inoj. Ovase ljubav smije nazvati idealnom. Pro`ivio sammlade dane s njom jedinom, kakve vi{e nema nasvijetu i s tugom se sje}am njene prilike. Te{ko mije na srcu kad si predo~im njezin jedinstveni lik i}ud, i mislim: bilo je prah i oti{lo. Koliku utjehumi daje vjera, da }u nju istu, tijelom i du{om opetvidjeti. Nema `enske koja je njoj sli~na i zato svakidublji osje}aj, koji se u du{i pojavi spram gdjeko-je, u klici uni{tim. Svrha - ideal `ivota bio bi mi dadajem sobom dobar primjer i da u to "mehani~kodoba tehnike" i svoj dio pridonesem idealizmu. Onjoj i svom du{evnom preokretu drugi }u put.

20

To {to za nju osje}am ne mogu kazati,nego suze moje koje teku

Banja Luka, 16. III. 1914. 17 g. i 3 mj.Me|u fotografijama sam tra`io njenu sliku da

je vidim, ali je nije bilo; sigurno ju je mama spre-mila. Bio sam `alostan. Tmuran je danas dan i sje-tio sam se kako je na takav dan, u prolje}e ako sene varam, ona do{la k nama s roditeljima i s kape-tanom W. na stari kolodvor. Bio je i König (kolega)i igrali smo zaloga. Bilo je veselo i do{ao je red dabrojim zvijezde - i tada sam nju i uop}e `enskuprvi put poljubio. Ne}kao sam se, a opet mi je bilodrago. Ja se spram nje nisam najgalantnije po-na{ao i ako sam je uvijek volio. Vozao sam se snjom mnogo u fijakeru, do~ekivao svaki dan kadje iza{la iz {kole, pratio ku}i i na vratima dobiopoljubac. Itd. ^itav odnos s njom isprepleten jesamim poljupcima. No kad sam se vratio iz Trav-nika, ve} sam uvi|ao, da ~ovjek nije samo tijelo.Pitao sam se da li sam dobro radio, a kad sam saz-nao za njenu smrt, nastao je du{evni prelom umojoj du{i, ne odjednom nego s vremenom. Aliopet se pitam da onog materijalnog nije bilo iz-me|u nas, bi li postojao onaj du{evni vez? Poljup-cima smo se mi i du{evno spojili. Ona je mrtva,vi{e je ne}u nikad vidjeti, nju koja mi je utjeha u`ivotu; i `elim iz dna du{e da je vidim Tamo, na

21

Banjalu~ki`eljezni~kikolodvorgdje je

stanovalaobitelj Merz

drugom svijetu. To {to za nju osje}am, ne mogukazati, nego suze moje koje teku kad si predo~imovu plemenitu i dobro}udnu Germanku. Mojamladost je, kako mi se ~ini, s njom legla u grob; svise mogu smijati iz dna srca, ja ne mogu. Gledamdjevojke, svi|aju mi se, ali pomislim li na nju, svedrugo i{~ezne. Jedinu utjehu nalazim u umjetno-sti, koju silno volim i u prirodi.

Banja Luka, 18. IV. 1914. 17 g. i 4 mj.Nju ne zaboravljam, sve mi dolazi na pamet

Schillerov stih: "Oh, dass sie ewig grünen bliebe,die schöne Zeit der ersten Liebe." (O, da se vje~noostane zelenjeti lijepo vrijeme prve ljubavi.)

Borba izme|u Vje~nosti i strasti

Banja Luka, 13. VI. 1914. 17 g. i 6 mj.Bo`e, {to sam vidio! Gad i gnjusoba…. Kolege,

do kojih sam vi{e dr`ao, i{li su se sa slu{kinjamanatezati i druge provocirati i sramotiti. Neki dru-gi oti{li su "dolje". Jadnici! Tako mora biti kad ste`ivotinje. Uvijek govoriti o idealima, a valjati se ublatu.

Banja Luka, 19. VI. 1914. 17 g. i 6 mj.Z. je vozio na la|i neku debelu djevojku, {to je

zovu Barbara. Si|emo dolje, sjednemo do njih, aona sjedne da joj se je dosta velik dio noge vidio.Te{ko mi je bilo, nastade u`asna borba izme|uVje~nosti i strasti te sam jedva do~ekao da sam seprevezao. Strast direktno obustavi logi~nomi{ljenje, tako da sam se te{ko mogao u glavi sa-brati o ~emu idealiziram: o Ewig Weibliches (ovje~no `enskom), Memento mori (sjeti se da }e{ um-rijeti), rad za ~ovje~anstvo, estetski osje}aj itd.

22

Tog dana bio sam kod male (Franji}ke) i razgo-varao… Nave~er sam je s Antom htio pratiti, aliuslijed na{eg kukavi~luka to se je izjalovilo.

^ovjeku je priro|eno da te`i k `eni

Banja Luka, 21. VI. 1914. 17 g. i 6 mj.Odem Franji}ki u

du}an i pri~ao sam joj o\alskom, Kumi~i}u ihumoreskama Marako-vi}a na dvoru. Poslije to-ga sam se {etao s Antomi [andorom, te Plachompod njenim prozorom.Ona je gore bila kao\ema. Je li to ljubav? Ni-je. Ona mene ne pozna.Ja nju ne znam. Do in-timnog nije do{lo. Onaje zatvorena i ja sam. Ni-

je kao kod Grete, koja svoj osje}aj odmah iska`e;no za{to uvijek za njom letim. Bog zna kako fi-zi~ki nije lijepa. Izgleda da je dobra. Tolstoj ka`e:ljubav je strast. Sva ljubavna literatura se bazirana ovoj. No u mene nema strasti. Ali opet je ~ovje-ku priro|eno da te`i k `enskoj. Mo`da das EwigWeibliches (vje~no `ensko) vu~e ili je to neka suge-stivna mo}, kako Kleist veli. Zadnje }e biti, jerza{to me uvijek k njoj vu~e. Ili je ta sna`na i otpor-na mu{ka narav samo polovina bîti i ova tra`idrugi dio bîti, priro|enu nje`nost i milovanje. Toostaje uvijek tajna…

Sada je krasna no}. Neizmjerni svemirski me-hanizam stoji nepomi~no. Ne vide se {trikovi nipre~ke, a opet stoji. Kojom li brzinom ta neizmjer-

23

Ivan Merz,maturant,Banja Luka

nost juri i okre}e se i prah - ~ovjek - sve to smisli.Kuda to vodi? Za{to ~ovjek ima tijelo, kad je on ubiti du{a? Za{to? Kuda? Vje~ne tajne…

Misao - iskra - pamet, ta iskrica vje~ne Istine,do kakvih uzvi{enih misli nas dovodi i kolikomo`emo shvatiti, a {to je istom Neizmjernost!Kad se misli, hvata me vrtoglavica… Bljesak ap-solutne Istine, koju iskrica ne mo`e podnijeti.

Ubojstvo Franje Ferdinanda u Sarajevu

Banja Luka, 28. VI. 1914. 17 g. i 6. mj.U`as! Sljedbeni rad dnevnika prekidam. Fran-

jo Ferdinand, prijestolonasljednik u Bosni - u Bo-sni – ubijen! @ena tako|er. Gdje si, san Hrvata!?Fatum priti{}e. Ideali su poru{eni, jadni mladi}stoji i tuguje. Ubi{e ga "prijatelji" Slavena, Srbi.Njegova `ena tako|er mrtva. Barbari!

Banja Luka, 28.VI.1914. 17 g. i 6. mj.Sve je jo{ tajno, no saznao sam sve. ^itav je

komplot Srba protiv njega (Ferdinanda). Najprijese na{la dinamitna patrona na `eljeznici iz Metko-vi}a. U Sarajevu je eksplodirala bomba i Merici,general, ako se ne varam, bio je te{ko ranjen. Kadje to Ferdinand saznao, po{ao je automobilom ubolnicu da ga pohodi, a najednom kod }uprije uzVije}nicu puko{e revolveri sa sviju strana. Najpri-je je njega ranilo, on se nasloni na lijevu stranu,onda nju rani i ona pade na njega. On je jo{ desetminuta `ivio. Ka`e se da je jedan oficir sko~io na|aka Principa koji je pucao, i da se je s njim stro-valio u Miljacku, te ga skoro udavio. Bo`e!…Umorstvo i krajnja podlost!… Komplot ovaj podlije simbol srpske }udi! Narod je jedan u svojoj bitidobar. Ili nije? Da ne vrijedi i za nj hereditacija?Budu}nost }e to odlu~iti. Zar je ovaj komplot

24

znak te`nje za slobodom? Nipo{to. Sloboda jeideal do kojega se dolazi po{tenim sredstvima.Da je Ferdinand bio tiran, neprijatelj Slavena, ~ov-jek se ne bi ~udio, ali bio je du{a. ^esi i Hrvati suga voljeli vi{e nego ikoga, a sad im se nade raspli-nu{e. Oni koji ka`u da su jedno s Hrvatima - Srbi -razorili su sve. [to zaslu`uju? Historija }e ih ve}osuditi. Taj prekomjerni egoizam, Nitscheovskanarav, bez Vjere, sve }e to uroditi zaslu`enim plo-dom. Do}i }e u Bosni doba Francuske revolucije.Ljudi egoisti }e pod izlikom oslobo|enja pobunitinarod. Nastat }e me|usobno klanje. @ivotinje...^uo sam nadalje, da su se katolici i muslimani -Hrvati - slo`ili i demonstrirali protiv Srba, razo-riv{i Europa-hotel i drugo. Uzorna organizacijaSrba raspli}e svoje mre`e po ~itavoj Bosni. I ovdjeje neki centrum. Vladika banjalu~ki dobio je nalog- tko bi ga znao za{to - da bje`i odavde. I ovdjekanda se spremaju demonstracije. Vojska je upripremi.

Prezir jo{ ve}i mora pobuditi {to je ju~er bio Vi-dov-dan. Priredio se je sokolski pokrajinski slet.Vje`balo se od 6 s. ujutro… Imali su svoju glazbe-nu povorku od kojih 3000 ljudi, seljaka, sokola{a,seljanki, djece, gra|ana itd… Bila je impozantnapovorka, ali u`asno mrtva. Obi~no se kod tihsve~anosti pjeva. Kad se to saznalo (ubojstvo Fer-dinanda), raspustilo se sve i seljaci su `eljeznicomotpremani ku}i. No, {to je naj~udnije, svi su imali"Trauerflor" (`alobni znak). Odakle im kad sudu}ani zatvoreni. Nosili su ih ve} sa sobom. To jebilo tako izvrsno organizirano, da su znali da }ese Ferdinand ubiti i zato su do{li ovamo, da semo`da i pobune. U Brnu je bila tako|er buna. Nonajve}a ironija svega su hrvatske zastave koje suSrbi na vje`bali{tu i pred kolodvorom izvjesili.Ubiti prijatelja Hrvata, a za znak prijateljstva iz-

25

vjesiti hrvatske zastave! Ironija! Gdje ostaje iskre-nost i ljubav? Iz ovog mete`a }e istina netaknutaiza}i. Gdje je Krist, koga su neprijatelji razapeli ikoji daje Svjetlo Istine? Iz mete`a }e On izvestisljedbenike svoje.

Historija je borba za Istinom.

Prva je ljubav najdubljai zato mi je uspomena sveta

Banja Luka, 4. VII. 1914. - prva godi{njicaGretine smrti 17 g. i 7 mj.

Zanesen velikomharmonijom, melodija-ma koje osje}am, a ne~ujem, slikama kojepoznajem, a nikada ihnisam vidio, mislim naprvu ljubav. Koliki padiz Vje~nosti u prolaz-nost. No {to je na tomebilo zlo i prolazno, ne-stalo je, a ono uzvi{enoi plemenito dalje `ivi umojemu srcu, uzdi`ega i daje mu hrane,mo`da sije i dobro sje-

me. Svevi{nji, molim Te da bude tako! Mo`da jeona u to doba izdahnula. Za to nisam ni znao.@arko sam se molio Bogu da je odr`i na `ivotu ibio sam uvjeren o uspjehu molitve, ali bilo je pre-kasno. Ve} je ona prestala biti. Du{a se njezinaotresla prolaznosti i oti{la je. Kamo? U Vje~nost.Ali, Bo`e, groza me hvata kada pomislim da je sa-ma sebi oduzela `ivot. @ivot je borba za Istinom, aona kukavno odustaje od te borbe. Dijete je dva-

26

Greta Teschner (1896.-1913.)

desetog stolje}a, laganih nazora. Da je sada `iva,mo`da bi bilo sve druga~ije, ili mo`da ne. Mo`dabih i ja jo{ bio dijete dvadesetog stolje}a. Tko zna?Svevi{nji najbolje ure|uje.

Prva je ljubav najdublja i zato mi je uspomenasveta. Na groblje nisam odnio cvije}a, jer ~uvstvabi se otupila da se iznesu pred svijet. Otac njen imajka mo`da pla~u, a meni je te{ko kad si dozo-vem slike u pamet. Bila je pametnija nego ostalenjene drugarice, uvijek je ~itala knjige i odu{evlja-vala za se. Ali dubine joj nitko nije dao. Prolaziojoj je `ivot monotono, razmi{ljala je kad dan do|e,dan ode, ~eka da i pro|e. Mo`da bi se udala, dobi-la djece, i umrla. Takav je `ivot. Nije znala za{to`ivi. Nije mo`da ni znala da postoji Vje~nost i dasve divote svijeta, sva priroda, dovode do spoz-naje da je to sve od neizmjernog Duha, od Ideala~ovje~anstva, od Istine, Dobrote i Ljepote. Pro{loje, a pro}i }u i ja, kao i sve ovo, ali mi }emo svi biti.Mo`da i ona jest! Strah me hvata kad pomislim daje izgubila Vje~nost. Bo`e, predobri Bo`e, saslu{ajmolitvu slaba{nog crvi}a koji se stra{i da Te po-gleda, kome vrag srce truje, daj, Bo`e Vje~ni, dajGreti Vje~nost. Oprosti i meni sve zlo i poka`i miput pravde!

Vratimo se k ljudima. @ivot je borba za Istinomi promotrimo ga.

Pro{lo je, oplemenilo me…i bez toga se mo`e `ivjeti!

Banja Luka 8. VII. 1914. 17 g. i 7 mj.Svaki dan sam u Salvator ulici, gdje se mala

{e}e s Vla{i}evom. Prolazimo jedno mimo dru-gog. Zbog matere ne mogu joj se priklju~iti. Vo-lim je, iako je ne poznam. Sve je ovo prolazno.

27

Kao Gretu te{ko da sam {to tako duboko volio; isvejedno pro{lo je, sje}am se, oplemenilo me je, alise i bez toga mo`e `ivjeti. Dnevnik mi je jedinosje}anje na poeziju u ovome glupom radu. I}i }una more. Kamo, ne znam. Najradije bih i{ao ona-mo, gdje se govori samo francuski.

Djetinjstvo je pro{lo... pro}i }e i `ivot

Banja Luka, 11. VII. 1914. 17 g. i 7 mj.Finis finaliter. Maturirao sam. Rije{io sam se

brige, ali... plakao sam u podne. Tko bi znaoza{to. Novi korak. Djetinjstvo je pro{lo. Po~injuvelike du`nosti. Ideali postaju realna pitanja.Pro}i }e i `ivot.

Nagon bi svu moju ideologijumogao baciti u blato

Opatija, 22. VII. 1914. 17 g. i 7 mj.Ustao sam u 9 s., sun~ao se jako, da sam po-

crnio. Na kupanju na me jako djeluje eroti~ni mo-menat. Vidim da je nagon zao, gadan, da bi svumoju ideologiju mogao baciti u blato i svejedno se

28

Maturanti banjalu~ke gimnazije 1914.g.Ivan Merz u donjem redu, drugi s desna

opet pojavi. Kad pozovem u pomo} Djevicu, po-mogne mi mnogo, ali opet se javi. Boravak je ov-dje za tijelo ugodan, ali ~ovjek previ{e misli na ti-jelo. Sva misao je kad }e jesti, kad spavati, kud sadi kud kasnije i}i. More je izvanredne ljepote, alisâm ga u`ivati nije lako; kad bi tko bio tko bi ~ov-jeka razumio. Sje}am se uvijek Grete. Kad vidimkakvu djevojku gdje se smije s mladi}em, meni jete{ko. Onakvo {to kao {to je Greta, ne}u na}i. I dase na|e, opet bi uspomena na Gretu ovaj odnospomr~ala i ne bi ~ovjek mogao biti tako iskren.

Molio sam ga da prestane

Opatija, 23. VII. 1914. 17 g. i 7 mj.Spavao sam do 5 popodne i {etaju}i sretnem

M.P. Bilo mu je drago a i meni, kad je vidio ratnula|u… Eroti~no je po~eo govoriti i molio sam gada prestane…

Narednih dana Merz opisuje u svome dnevnikupoliti~ke prilike pred Prvi svjetski rat. Nakon ubojstvaFerdinanda u Sarajevu, Austrija je najprije predala ul-timatum Srbiji koji je ona odbila, a onda joj je navijesti-la rat. Sva ta predratna situacija i psihoza nalazi odjekau Merzovu dnevniku; o svemu ostavlja zanimljive za-pise te svoje moralne ocjene i sudove {to ovdje samodjelomi~no navodimo.

Politika srpskih vo|a je brutalan egoizam

Opatija, 25. VII. 1914. 17 g. i 7 mj.Danas sam se kupao i pekao na suncu. Pocrnio

sam prili~no… Poslije kupanja do|em na ru~ak, agospojica koja do mene sjedi re~e da }e biti po svojprilici rat. Grom iz vedra neba. Na politiku sambio sasvim zaboravio. Rat sa Srbijom… Poslijeru~ka odmah odletim i kupim "Neues Wiener Jo-

29

urnal". Krupnim slovima pi{e da je predan ulti-matum. Unutra ima dosta fraza, ali mnogo i mno-go dubokog i opravdanog uvjerenja. Da je politi-ka srpskih vo|a brutalan egoizam, kojemu su`rtve prijestolonasljednici i drugi, to je o~ito. [teta{to je u narodu Srba, koji je plemenit dok mu jeKraljevi} Marko ideal, a vila Ravijojla ga dobrimdjelima inspirira, taj egoizam prodro i ovi ga sma-traju svetinjom… Krist se ne slu{a iako `ivi koddubokih. Na{a monarhija ima mnogo krivnje…

"Figaro" (francuski list) sam ~itao i u`asno je{ovinisti~an. Na strani je Srbije … On se grozi Au-striji da je ona (Francuska) i Rusija uz Srbiju i nekasuo~e rogove. No da oni znadu, a mo`da i znadu,kako je velikosrbizam u`asan, da ho}e tu|u zem-lju - u Bosni je ve}ina Hrvata - da otmu i da na naj-stra{niji na~in svoju politiku vode, i to atentatima,{irenjem pamfleta, raza{iljanjem bombi, bezo-braznim podu~avanjem mlade`i. - Popodne samle`ao i oti{ao slu{ati glazbu. Sreo B. a kasnije i nje-govu bra}u - bludnici! No uvijek sam razgovorsveo na drugo. S B. sam se {etao kod glazbe i do-palo nam se.

Egoizam naroda dovodi do svjetskog rata

Opatija, nedjelja, 26. VII. 1914. 17 g. i 7 mj.^udo ne~uveno. Ve} je rat. Nitko se tomu od

Austrije nije nadao. Tako energi~no. Sigurno jegrof Tizza po srijedi. Pravedno jest da se egoizami brutalnost Srba kazni, ali to je Europa moglau~initi. No nekultura 20. vijeka ve}a je od kulture.Namjesto da se to za nekoliko dana rije{i, to je svaprilika da }e egoizam naroda dovesti do svjetskograta. Iz ovog }e rata Istina iza}i neoskvrnjena. Sve}e pro}i - ali "moje Rije~i ne}e pro}i". No do}i }e

30

mnogo novih zala. Opet }e se poslije toga boritijedni za pravedna prava, radit }e to zlim sredstvi-ma, te Jovo na novo. Novo zlo valja orati plugom,koji duboko zadire, a ne ralicom koja se skli`e popovr{ini (Turgenjev). Jutros po|oh u crkvu, alikako je bila puna, svijet je vani stajao. Nisam izva-na ni{ta mogao pratiti i zato sam oti{ao. Dakledvije nedjelje bez svete mise. Tu ima i u meni do-sta krivnje. Mogao sam ranije oti}i…

Demoliranje velikosrpskih propagatorau Zagrebu

Zagreb, 2. VIII. 1914. 17 g. i 8 mj.Na povratku iz Opatije Ivan se zaustavio u Zagre-

bu i posjetio Gretinu majku koja je trenuta~no ondjeboravila. Nakon objave rata u Zagrebu su ve} zapo~elinemiri. Merz je bio neposredni svjedok {to se toga danazbivalo pa to opisuje u svome dnevniku. Donosimoskra}eni izvadak opisa toga dana.

Odmah po|em gospo|i Teschner, da joj javimda ne ode u Opatiju. S gospo|om Teschner odemna {etnju. U Ilici najednom viknu{e: Srbi demoli-raju. Mi se prestra{ismo, a onda reko{e da Srbedemoliraju… Mi poletimo k Jela~i}evu trgu, gdjese je svjetina bila skupila i vidimo, kako iz Niko-li}eva du}ana vatra izbija, a fakini kamenjem i no-gama lupaju u du}an…Doleti vojska i svi pobje-

31

Ivan Merz(prvi s lijeva)nakon maturena odmoru u

Opatiji,srpanj 1914.

gnu. Kad vidje{e da ni{ta ne ~ini, masa vika{e:@ivila vojska. Tada odo{e k narodnoj kavani, po-baca{e stolice u hrpu, izlomi{e vrata i zapali{eto… Onda ode svjetina uz viku dje~urlije: "Doljevla{ke ubojice" k banci i ]uku. ]uk je bio za~asrazru{en... Kad su izlili gnjev, doleti vojska i svijetse je ve} skupio kod Srpskog sokola i velikim ka-menjem udarao u zatvorene kapke prozora. Ne-kako su uspjeli do}i unutra i sve nove stolice, kla-vir i ostalo poku}stvo porazbacali su na hrpu i za-palili. Tako je sve izgorjelo… Ja u prvi mah nisamodobravao postupak demoliranja, a sad vidim, daje to izljev iskrene naravi Hrvata. Oni znaju da jekomesarijat uveden zbog Srba, da su ljudi koje suoni demolirali velikosrpski propagatori, kod ko-jih se je na{lo bombi i svoj su gnjev izlili tako da suim materijal uni{tili, da tako izraze negodovanje.Dodu{e bilo je tu i ljudi, koji su gledali da d`epo-ve napune. Ljudima samim nisu u~inili ni{tana`ao. Odu{evljeni su bili za borbu i vikali: @iviohrvatski Kralj Franjo Josip, `ivila vojska i `ivilahrvatska vojska i dr.

Erotika vodi prema `ivotu bez svrhe

Zagreb, 2. VIII. 1914. 17 g. i 8 mj.Kad sam po ki{i pratio gospo|e (g|u Teschner i

g|u Supanek), pro{la je jedna `ena i digla suknjuda se je dosta vidjelo. Po{to sam se instinktivnookrenuo, po~ele su govoriti o eroti~nom, da }u sepromijeniti itd. Bilo mi je te{ko da to ba{ ~ujem odGretine mame, koju dosta volim, a vidim da jeovaj erotski element u odgajanju i u k}eri ubio pri-ro|eni religiozni `ivot, tako da se mogla odlu~itina samoubojstvo. Ili, to~nije re~eno: pu{tam ero-ti~ne misli, `ivim iz dana u dan, bez molitve i mi-sli na vje~nost, pa `ivot postane bez svrhe. U ~asu

32

rezignacije i neraspolo`enja pita se tada ~ovjekza{to se ne bi ubio, i to mo`e u~initi...

Svijet gori - vrag trijumfira

Banja Luka, 6. VIII. 1914. 17 g. i 8 mj.Svijet gori - vrag trijumfira. Odu{evljen sam

jer se borim za svetu stvar. Mi smo Srbiji rat navi-jestili radi vlastite obrane - ina~e bi oni nas u nu-trini razrovali. Politika ruskih nacionalista, koji-ma je nacionalizam vjera, pristaju uz politikuSrba, koja bi monarhiju htjela rastrovati…

U nastavku toga dana Merz zorno opisuje kako serat rasplamsava. Francuzi su ve} napali Njema~ku,Engleska je navijestila rat Njema~koj jer je njihova voj-ska pro{la kroz Belgiju. Njemci su ve} u{li u Rusiji. UzAustrougarsku su Rumunjska, Turska i Japan. Italijaje neutralna.

Napasti navale u`asno, no molitva me di`e

Banja Luka 30. VIII. 1914. 17 g. i 8 mj.S malom se katkad sastanem. Sve vi{e uvi|am

da nije za me. Ona je dobrih svojstava, ali nemaonog du{evnog elana, onaj {iroki pogled na svijetkoji tra`im. S Gretom sam mogao ~itati Schillera,razgovarati o historiji i uop}e o svemu, ona je sverazumjela i dapa~e je neke stvari bolje znala negoi ja. Bila je na~itana i bila je slobodna u svijetu.Takvih je djevojaka malo.

Mislim da }e se veza (s Franji}kom), ako se tozove veza, polako razvu}i. Za njom sam letio, ne -gledao sam da je na|em, pa da se razgovaram, akad smo se sastali, govorili smo o stvarima bezikakva zna~enja. Danas poslije mise - ne znam nisam za{to - re~e mi da imam tanke noge kao [an-

33

dor. ^udnovato glupo. Ba{ se od nje nisam nadaoda }e po~eti o tijelu govoriti…

Napasti navale u`asno, no molitva me di`e. Usvetinji nad svetinjama (Rabindranath Tagore) - usrcu mom, nepokolebljiva je vjera. Skepse ima.Vje~it je boj. Znam da nisam savr{en, ali grijesi mebodu i ne znam koji su. U ~asu kad zlo u~inim, vi-dim da je zlo, ali kasnije opet zaboravim i istou~inim. Da je ovdje kakav inteligentan ispovjed-nik, da mu se saop}im da me on razumije i da meupozori! Gledat }u oti}i na ispovijed prije polaska(u Vojnu akademiju) i da primim Tijelo za okrepu ubudu}em `ivotu...

34

Be~, katedrala sv. Stjepana

Borba za ~isto}uu nemoralnom okru`enju

U Vojnoj akademijiBe~ko Novo Mjesto, jesen 1914. g.

Nakon zavr{ene gimnazije i polo`ene mature Ivan,po `elji roditelja, polazi u Vojnu akademiju u Be~koNovo Mjesto. Kako nije imao poziva za vojni~ko zva-nje, ostaje ondje samo tri mjeseca, do Bo`i}a 1914. Bo-rave}i u akademiji, upoznao je svu moralnu pokvare-nost tamo{njeg dru{tva i svoje okoline. Bili su to pravistresovi za ~estitog, nepokvarenog mladi}a kao {to jebio Ivan. Sve te dramati~ne momente i susrete, te svojuborbu za o~uvanje svoje moralne ~isto}e, Ivan opisuje usvome dnevniku.

@ivot nije u`ivanje nego `rtva

Be~ko Novo Mjesto, 21. IX. 1914. 17 g. 9 mj.Ve} sam u `ivotu skok u~inio. Budu}i da sam

stupio u Vojnu akademiju, zna~i da moram posta-ti dobar vojnik. No sa mnom je to sasvim druk~ije.Volju za vojni{tvo nisam nikada imao, ali daolak{am `ivot roditeljima, stupio sam ovamo…Vojnik sam rado, ali ovdje nisu pravi vojnici. Idealnjima nije nikakva nedosti`na stvar, nego `ivot zacara. Da car radi krivo, oni bi bili njegovo oru|e,njima ideal nije Bog. Uop}e oni religiju preziru i toje naravna stvar, jer je oni ne poznaju… ne mislena prolaznost, na Stvoritelja tih krasnih prirodnihzakona.

35

Ve} sam mnogo pi-sao i neke karte suispunjene mr`njom kovome. I ja sada vidimu`asnu stranu ovoga,ali zagristi u sve ne}u.Vjera moja izgleda daje slaba, misao no onolijepo, uop}e religiozni`ivot kao da umire. Toje zato {to nemamdru{tva, s kim da se ovi{im stvarima zabav-ljam. Ispovijed kojubih toliko `elio, kao niPri~est ovdje ne moguprimiti… Jedan se aka-demi~ar ubio. Nije

~udo da se samo jedan ubio. Njima je ideal bitivojnik, za{to, kako, o tome se ne misli. Kad taj ide-al i{~ezne, ne znaju}i {to je svrha `ivotu ne}e vi{eda `ivi. @ivot nije u`ivanje, nego `rtva.

Vojna akademija -ognji{te nemorala i propasti Austrije

Be~ko Novo Mjesto, 15. X. 1914. 17 g. i 10 mj.U najuzvi{enijim ~asovima najbolje izbija ni-

skost ljudi. Bio je "Ausmusterung" (polaganje pri-sege). Oficiri se zakleli da }e sve svoje `rtvovatiBogu, caru i domovini, a svi se kolege napi{e kao`ivotinje. Tu se psuje Bog na hrvatskom, govorese svinjarije, bljuje se i pljuje po podovima. Neko-liko ih sjedi na podu i iz boce lo~u {ampanjac. Da,to su oni isti, koji su mi se ju~er rugali {to latinskiu~im, {to te`im za nematerijalnim. No kako je ov-dje, ne mogu sve opisati. Da sam mogao redovito

36

Ivan Merzpitomac Vojne akademijeu Be~kom Novom Mjestu

voditi dnevnik, vidjelo bi se kako sam u po~etkutrpio i plakao zbog ove pokvarenosti. Najve}e zloje non{alansa (nemar). Da se iz svojih zala iskopa-ju, ja bih ih tjerao da neumorno rade. Rad je potre-ban… Ovdje postoji samo zlo. Ognji{te je nemora-la i propasti Austrije. Ne dr`im da }e se ljudi po-praviti. Da se makar plemenito uzdr`i ono {to jo{sada vrijedi, valjalo bi stvoriti sna`ne i jake kleri-kalne organizacije. Bez njih nema ni{ta.

Pokvarenost }e iz gradova u}i u selai zbogom, Hrvatska!

Be~ko Novo Mjesto, 24. X. 1914. 17 g. i 10 mj.Evo me u zatvoru. Ba{ me je neki kapetan

izgrdio {to sam mu rekao da je dozvoljeno ovdjejezike u~iti i on mi je uzeo Dim, Lohengrine i Bru-netijera, {to sam ponio da ovdje ~itam. No svejed-no, opet sam ga nasamario, jer u hla~ama imam"Die Kunst zu beten" (Umije}e moljenja) i ~okola-da. Tim se baviti nije mnogo ni dva dana. Moliti sei sjediniti s Bogom, to je djelo ~itavog `ivota…

Jedino se rastu`im i te{ko mi bude kada uvi-dim da ne{to zlo u~inim. Netko me ljuti i ljuti, a jau ljutnji za njim bacim stolicu i sam ne znam kakoto, nazovem ga svinjom. – Bo`e, daj da se tako {tone dogodi. Onda sam jednom slagao - i to se ne}e,ne, ne smije nikada dogoditi…Bilo je i mnogihdrugih stvari i osje}am da bih trebao oti}i na ispo-vijed, da te`inu grijeha saspem i `elja, vru}a `eljame vu~e Onome koji je tako dobar i pravedan, ta-ko mio, i da ga blagujem…

Ali da, u vojsci sam. [to je vojska? Ona treba daje nosilac patriotizma!? Svakako ne onoga kojisvoje strasti ne mo`e pobijediti! Mila moja imu{ka Austrija: ako i nadalje takvi budu bili no-

37

sioci patriotizma, mi idemo stopama Rimljana...A {to mi radi moja mila Hrvatska? @alibo`e gle-dam, gledam. Svjetska povijest ne u~i da pesimi-sti~ki gledam iako u svjetskoj povijesti vidim sa-mo jedan religiozni borbeni motiv: Borba za pra-vednost i istinu. Borba za i protiv Boga, borbazlog i dobrog elementa, kako mitologije ka`u. Na-rod Hrvatske, te Bosne, jo{ je nepokvaren. Nada-mo se o njemu najboljemu. Dobri i po{teni ljudi.Folklor mu je lijep. Narodne pjesme prve su nasvijetu. Ali gradovi Hrvatske i Bosne pokvarenisu stra{no. Iz Europe mnogo zla dolazi. Dapa~e,hrvatska narodna umjetnost se zara`ava ero-ti~nim, bolesnim, modernim strujama… Pokvare-nost }e iz gradova u}i u sela i zbogom, Hrvatska.Ne, u crven-bijeli-plavi ako upletemo goru}i kri`koji }e sve zlo uni{titi, a dobro rasvijetliti, onda }eHrvatska svoju ulogu u svjetskoj povijestiizvr{iti. Daj Bo`e…

Ljudi za koje su djevojke samo `ivine

Be~ko Novo Mjesto, 7. XII. 1914. 18 g.Dosta sam u misli druge prore{etao i dosta du-

go sam `ivio umi{ljen, da sam ja ovdje jedini do-bar, do~im sam se spram njih pona{ao dosta egoi-sti~no. Ako sam {togod dobio od ku}e, sakrio samda oni ne bi iskali.

Ju~er sam bio u Be~u… Sastao sam se s Hrvat-ska{ima (~lanovima katoli~koga studentskog dru{tva"Hrvatska" u Be~u) i shvatio onu vezu koja sve njihve`e. Milota je do}i iz dru{tva u kome se samou`ivljuje u eroti~no, `ivi samo za eroti~no, me|uljude, mu{ke i `enske, koji rade samo za jednu mi-sao i koji `ive po{teno i plemenito. Da, ne treba dagovorim o veli~ini i ljepoti kr{}anskog `ivota…

38

Sviralo se na tamburice i pjevalo. Jedna divna go-spojica, kestenjaste kose u zelenkasto-modroj blu-zi, blijeda lica, sjedjela je nasuprot meni. Uistinubila je lijepa. Du{evna ljepota djevi~anstvena po-nosa, blagost, izbijala je iz svakog pogleda.

Bo`e, kako to da sam ovdje (u Vojnoj akademiji)me|u ljudima bez srca, za koje su djevojke samo`ivine!

Mirni rad, odgoj samog sebe, geslo je ~ovjeka

Be~ko Novo Mjesto, 8. XII. 1914. 18. g.Danas je Bezgrje{no Za~e}e. Bio sam ujutro u

crkvi… Bezobraznost spram sve}enika je velika(od strane pitomaca akademije). Kad on ~itaEvan|elje, ka{ljuca se i galami, a on je prisiljen daprekine ~itanje, dok se smire… Poslije mise oti{aosam u grad opti~aru i naru~io jedne nao~ale.U`asno su mi slabe o~i. Astigmatizam desnoga jetako velik, da se ni s mojim sada{njim nao~alamaslike ne pokrivaju…..

Opazio sam da se manje grije{i kad je vi{e po-sla. Pjevao bih himne radu, tjelesnom i meha-ni~kom radu, jer se na zlo ne misli; ali se ni navje~nost ne misli.

Na{ sav rad mora da je Faustovskousavr{avanje, te`nja za spoznajom. Ono malo {tomehani~ki radimo mora biti sredstvo kusavr{avaju}em radu…

U~e}i tehni~ke znanosti, moram se diviti ve-li~ini Stvoritelja, koji je izveo tako divne zakone, ane samo u~iti ono {to }emo upotrijebiti da milenam i nepokvarene narode koji }e svijet preporo-diti, na milijune ubijamo. Ratu tom su krivi tirani,koji ugnjetavaju narode, koji vjeru ugnjetavaju, i~ovjek bi postao nihilist da ne zna da je toliko mi-

39

lijuna inteligencije isti takav tiranin, egoist koje-mu je "ja" sve, a drugi ni{ta. Poradi toga je mirnirad, odgoj samog sebe, geslo ~ovjeka.

Danas je slobodan dan. Mnogi (pitomci Vojneakademije) su oti{li u bludili{te…

Prvi poljubac, zlatno sme|e kose….

Be~ko Novo Mjesto, 11. XII. 1914. 18 g.Srce je moje uzburkano ~uvstvima. Uspomena

na Gretu… - Prvi ples, prvi sastanak. Na{e {ale isve sli~no. [etnja po brdima i ~itanje Schillera.Ve~era u njihovoj ku}i, scena kod pijanina, prvipoljubac, zlatno-sme|e kose... Ono {to bija{e gad-no - pro{lo je. Jedina je uspomena koja `ivi; ona{esnaestogodi{nja i ja toliko. Da, 18. ovog mjesecabit }e joj osamnaest godina. I ja sam dio njenojsmrti pridonio. Bio sam `ivotinja. To }e biti i dub-lji uzrok {to se je otrovala. Poradi zlog odgoja, teporadi toga {to u njoj vi|ahu samo `ivotinju,do~im je u nje bilo mnogo i mnogo lijepih svojsta-va i mnogo inteligencije. Iznena|ivala me je svo-jim poznavanjem povijesti i knji`evnosti. Kadnoje jednom do{la u Banja Luku, sastali smo se predBo`i}evom ku}om. Bio je i Paji}. Upravo mi re~eda je pro~itala "Frühlingsfluten". ^ini mi se, to jebio zadnji na{ razgovor. Smrt - grozna smrt - ju jeodnijela.

Svevi{nji, veliki Bo`e, molim Te, daj da gre{ni-ca, koja je dosta trpjela na ovome svijetu, koja je`rtva pokvarenosti dru{tva, vidi bar djeli~ak Tvo-je ljepote i nek nije za nju gubitak nade.

Da, pisat }u njenim roditeljima i njenoj dobroj,zloj materi. @ena, koja ima "esprit-a", kako je nekigospodin o njoj rekao, ali `ena bez moralne po-dloge. Lijepa je negda bila, a i sada je, ne pravi si

40

ku}nih briga, iako te{ko bolesna, svejedno je sveuvijek vesela. Da, ona je poglavito kriva smrti i vi-de}i njena u`asno zla svojstva, sve me uvijekne{to njoj vu~e; poklonio bih joj se, poljubio bi jojruku. Gretina je mama. Ona je svoju k}erku jo{najbolje poznavala. Aotac? Germanski div, ali sla-bi}. @ena od njega radi {to ho}e. Vi{e on trpi i utje-hu - kako sam ~uo - nalazi u vinu.

Da, kadno sam na ekskurziji 1913. pro{ao krozTravnik, htio sam baciti kapu u njihovu ba{~u. Da,Grete vi{e nije bilo. Spavao sam u kupeu. Najed-nom reko{e: Teschnerovi su vani. Spavaju}i izle-tim van i vidim Gretine roditelje prvi put iza nje-ne smrti u dru{tvu. Mama je njena nabralapoljskoga cvije}a za njen grob.

Laku no}, Gretice.

Pri~ali su ~itavo vrijemeo cijeni ove i one `enske…

Be~ko Novo Mjesto, 13. XII. 1914. 18 g.Sje}am se na prve dane ovdje (u Vojnoj akademi-

ji). Bilo mi je jako te{ko. Sjede}i s onima iz drugogte~aja kod jednog stola bio sam prinu|en slu{atistvari koje si nikad nisam ni mislio. Razbacivaju}ise kruhom, pri~ali su ~itavo vrijeme o cijeni ove ione `enske, o stra{nim svinjarijama. S nekomstra{nom ljutinom oti{ao sam od stola, plakaosam {to sam prisiljen `ivjeti u takvom dru{tvu.Pod takovim dojmom pisao sam ku}i i prijatelji-ma o~ajna pisma. Da, privikao sam se na sve to.

Vi{e me ne bode toliko kad ~ujem gdje se psujeBog, kad se govore svinjarije: iako me stra{no uz-ruja, to ipak o svemu razborito sudim i mislim si{to je uzrok ovom zlu. Odgoj… Karakteristi~nupjesmu sam ~uo: On nju zavede, pa pjeva: "Dubleibst eine Hure, nur ich bleib' ein Mann." (Ti

41

ostaje{ pokvarenica, samo je ostajem ~ovjek.) Daklemu{ki ima privilegij da bude razbludan, a `enane. @ena je dakle `ivotinja? Tako je to `alibo`e usvijetu…

Venera, Diana, Marija

Be~ko Novo Mjesto, 13. XII. 1914. 18 g.Venera je ideal zemaljske ljepote. Ona je ljepo-

ta, koju je priroda rodila (iz pjene). Marija posje-duje taj ideal prirodne ljepote. No Venera je mo-ralni izrod. Stari gr~ki duh – ono {to u njemu te`i -htjelo je ne{to moralno ~isto: To je Diana. Diana jeideal morala. Marija ima ova svojstva. Marija imarazum. Palas Atene. Iz ovog se ve} vidi da je onaiskra u ~ovjeku, koja dokumentira bivstvo jedneIstine. Gr~ka mitologija je kaos kontrasta; ona nemo`e zbog toga biti vjera. Oni su mo`da osjetili usebi sve ono pravo - Istinu - no nisu znali uo~itinjenu jedinstvenost, nerazdjeljivost. Ostalo je sveono {to bija{e dobro, ono upravo {to se sla`e s je-dinstvenim kr{}anskim nazorima. No u kr{}an-stvu je to ne{to nerazdjeljivo: Ljepota, Istina, Do-brota to se ne da razdijeliti i sve {to je od toga bilokod pogana, slavimo.

Majko, ozna~i mi pravi put!

Be~ko Novo Mjesto, 14. XII. 1914. 18 g.Majko moja dobra, najve}a, molim Te, napuni

moju du{u lijepim osje}ajima i plemenitim misli-ma, uvijek mi ozna~i pravi put, pa makar mi i bilote{ko slijediti ga.

15. XII. 1914. 18 g.Da, ^. i P. bijahu ju~er kano `ivotinje pijani.

Ostali bijahu u bludili{tu i pri~ahu o raznim ta-mo{njim `ivotinjama u`asne stvari…

42

Razderao sam je!

Ro|endan, 16. XII. 1914. 18 g.Ju~er mi htjede jedan nataknuti na nos pre...

Danas mi doneso{e sliku jednoga golog akade-mi~ara, koju je imala neka kelnerica. Razderaosam je. Nazva{e me popom. No}as su ~etiri aka-demi~ara slavila s bludnicama orgije. Prvi je le`ao6 mjeseci zbog te{ke spolne bolesti u bolnici. Dru-gi je u jednu takvu "zaljubljen" (tako bar veli). Te`ivotinje zara|uju samo time. Samo fakta nabra-jam. Konsekvencije vi{e ne vu~em. Europa ilibludnica…

Jutros je bila vje`ba, a po podne ples. Osobitovolim plesati. Ritam je tako lijep. Latinski sam do-sta radio. Od ku}e jo{ nije prispjela ~estitka. JediniAnte pi{e: "^estitam ti budu}i ro|endan". Slu~aj-no je ba{ na ro|endan prispjelo…

Uvijek vidim sliku Madone s djetetom

Be~ko Novo Mjesto, 19. XII. 1914. 18 g.Da, ju~er je imala ro|endan (Greta). Bilo bi joj

osamnaest godina. Djevojka u sjaju ljepote. Mirprahu njenu! Ako Bog da, skoro }e biti kraj ani-malnom `ivotu.

Da, kad ~ujem da se gadno govori, kad se umoju du{u ho}e uvu}i gadne slike, uvijek nepro-mijenjeno vidim sliku Madone s djetetom, onaj li-jepi majesteti~ni i blagi izraz, ono usredoto~enjesvega uzvi{enog.

Molim Svevi{njega da mi pokazuje putk ^isto}i, svemu Najvi{emu i Vje~nomu!

Be~ko Novo Mjesto, 22. XII. 1914. 18 g.Zaklju~ujem dnevnik u akademiji. Slu{ao sam

{to su djeca radila i {to jo{ rade u ni`oj realci. Radeu`asne stvari. Roditelji ~ine zlo~in, ako djecu od

43

sebe u takve {kole daju, gdje u~itelj samo predaje ikad iz razreda iza|e zaboravi da je jo{ u~itelj. To jeupravo stra{no.

Pepino me je osobito zavolio. Mnogo se jemu~io i propatio, dok se je iskristalizirao iz blata ukojem je dodu{e i on; jo{ nema one dubine kojapromatra sve sa svoga stajali{ta. Svom du{om sezanima za egipatsku povijest, znade hijeroglife i`eli postati egiptologom… Osobito je ~uvstven…Makar je jedan uvidio veli~inu ideje za kojomte`imo. Iako on jo{ ne zna da je to samo katolici-zam, polako }e ve} uvidjeti. Bilo mu je - a i meni -drago, kad je mogao iskazati nekome svojeosje}aje… Obe}ao sam mu da }emo se dopisivati.

Dnevnik zavr{avam i nadam se - molim Sve-vi{njega, koji je odredio put suncu i zvijezdama,smjer svakoj stabljici i zada}u svakom mravu - dai meni odsada pokazuje put k ^isto}i, Velikoj um-jetnosti, svemu Najvi{emu i Vje~nom. Neka seopet i opet probudi Faust, koji je ovdje kanozaspao.

Brige, te{ke brige. Ho}u li jo{ na Badnjak bitikod milih roditelja? Najljep{a sve~anost, najljep{euspomene se bude u djetetu kod borovog mirisa isvije}a. Bog.

44

Be~ko Novo Mjesto – Vojna akademija u kojoj je Ivan Merzproboravio tri mjeseca 1914. g. (U toj istoj gra|evini, koja

je nekad bila carski dvor, bili su zato~eni prije svogasmaknu}a Petar Zrinski i Krsto Frankopan.)

[to je ljubav?Filozofske analize i razmi{ljanja o ljubavi,

studij u Be~u 1915. g.

U sije~nju mjesecu 1915.g. Ivan polazi na studij uBe~. Po `elji roditelja upisuje se na pravni fakultet,premda je `elio studirati knji`evnost. Taj period njego-va `ivota ispunjen je {irenjem kulturnih vidika. Mu~ega vjerski i moralni problemi. Puno razmi{lja o vjeri, inapose o moralnim pitanjima, o ljubavi, o svome odno-su prema `eni. No iznad svega dominira njegovate`nja prema umjetnosti, prema ljepoti. Zato ~e{}e na-lazimo u dnevniku spomen na do`ivljaje lijepoga u su-sretu s umjetni~kim djelima. Religioznost je u ovomstupnju njegova duhovnog razvoja jo{ usko povezana sumjetno{}u, koja dominira njegovim duhovnim intere-sima i horizontima.

Molitva Neoskvrnjenoj da ga u Be~u pratina svakom koraku

Be~, 17. I. 1915. 18 g. 1 mj.Moja molitva sada ide Neoskvrnjenoj: neka

me u ovom gradu prati na svakom koraku. Svakimoj hod i korak neka bude usmjeren lijepom.Uop}e, ho}u da se ovdje nasla|ujem samo u lije-pom. Mislim najprije na kazali{te. Prijavit }u se zaopere i nastojat }u da se u sve uzvi{eno zanesem.Isto je sa svim umjetnostima. Deviza je moja Kea-tova: A thing of beauty is a joy for ever. (Lijepastvar je trajna radost.) Samo se Ljepotom dolazi doIzvora.

45

Be~, 18. I. 1915. 18 g. 1 mj.Neko ~udnovato u`ivanje imam u slikama.

Madona i Isus su osobito lijepi. Ona kaplja krvi naglavi je u`asna. Svakako su religiozne slike opetnajdublje.

Majko vje~na, daj da i nadalje mogu primatidarove ljepote!

Be~, 22. I. 1915. 18 g. 1 mj.Pi{em, a ne vidim {to pi{em. Dado{e mi na kli-

nici atrofina. Zabrinut sam za svoje o~i. Krasno jeovdje. Gazdari~ina k}erka je inteligentna. Da osli-jepim, bilo bi stra{no. Bo`e sa~uvaj. Sav svojdu{evni svijet sam si stvorio gledanjem - i to danestane! Za glazbu nisam toliko. Gledat }u davje`bam gdjegod glasovir, da u~im komade napa-met, jer tko zna... Majko vje~na, Ti koja si utjelov-ljenje Poezije, svega lijepog i vje~nog, daj da i na-dalje mogu primati darove ljepote!

Ne mogu shvatiti da }e u Pri~estineizmjerni Krist biti moj

Be~, 27. I. 1915. 18 g. 1 mj.U nedjelju je Pri~est. Ne mogu shvatiti, da }e

Krist, Bog stvoritelj, Onaj za kojim sve te`i, koga~ovjek u snu i na javi osje}a, Onaj jaki i svemo}ni,koji je dao kretnju svemiru, Onaj koji bdije nadsvakom travkom i nad svakim crvi}em, - da Krist,kojemu su ~avle kroz noge i ruke probijali, na ko-ga su pljuvali, Onaj koji je mrtve o`ivljavao i djecuvolio, te kod svoje vlastite smrti sunce zamra~io izemljom potresao, da }e On tad biti moj, da }e serazgovarati sa mnom, ~ovjekom, za koga samo japravo znadem. Po tome ba{ vidim, da je to On, jerpokazuje u tome svoju neizmjernu ljubav…

46

Po`udni pogledi na be~koj ulici

Be~, 27. I. 1915. 18 g. 1 mj.[e}em se na korzu po rasvijetljenoj Kertnerici.

Razni svijet, dame s golemim {e{irima, crvenimkapicama i bijelo-crnim cipelama, oficiri sa sjaj-nim dugmetima se {e}u. Svaki ~as prolaze auto-mobili, sad opet bicikli, autobusi i drugi. Sumnji-ve dame, stegnuta pasa u kapicama, crvenka-sto-plave kose preko u{iju, nekako se eklatantnovrzu me|u publikom. Neki mladi}, u kabanici spucetima otrag, sivom {e{iru i {tapom s bijelomkvrgom ide za ovima, baca na njih po`udne po-glede. One ne gledaju, nego se nehotice k njemukatkad okrenu i vrzu se dalje - mladi} za njima...

Sad sam uistinu vidio da ljubav postoji

Be~, 31. I. 1915. 18 g. 1 mj.Ivanov {kolski kolega jo{ iz banjalu~ke gimnazije,

Rudolf Plach, posjetio ga je u Be~u i u njegov dnevnikmu je upisao za uspomenu na odlazak u vojsku nekoli-ko misli:

Mili (Ivane), sjeti se mene i moje prve ljubavi iove ve~eri na kojoj sam Ti pro~itao pisma, koja zamene ostaju vje~na. Za spomen ti ostavljam rije~imoje Emilije: "Rudolfe! Za{to si tako daleko, svemi suze na o~i naviru kad pomislim kako si dale-ko od mene. Ah! Kako bih `eljela da se pretvorimu vilu ili lastavicu, da se iznenada stvorim kraj te-be. ^ini mi se da bi ti imala puno toga kazati, a dado|e do toga opet bi mi se srce steglo, i ne bi timogla ni rije~i odgovoriti, zato ti crnim slovimana bijelom papiru pi{e: Rudolfe, ja te ljubim! Taljubim te i ponosim se Tvojom ljubavi, te molimBoga, da te moja ljubav usre}i i prati. Tvoja E."(Citat iz pisma Emilije Rudolfu Plachu, Merzovuprijatelju.)

47

Uistinu sam sav iznena|en toplinom i uvje-renjem ljubavi Emilije k Plachu i obratno. Ja, ~inimi se, nisam sposoban tako dubokim ~uvstvima.U mene, `ali Bo`e, mnogo vi{e radi razum, kri-ti~ko razglabanje i odgoj. I ono {to ja uvi|am da jeu meni plemenito, to meni mogu}e nije iz ~uv-stva, nego razum mi ka`e, tako je dobro i tako ra-di. Uop}e, komplikacije u ~ovje~joj naravi, onajvrag koji se u najdublje i najplemenitije stvariumije{a, toliko u~ini, da ~ovjek u ono posumnja,{to si je u du{i velikim trudom sagradio. Bio samjutros u crkvi. Popodne u "Hrvatskoj" (hrvatsko ka-toli~ko studentsko dru{tvo u Be~u) ... Poslije toga jeRudolf Plach do{ao k meni. Otkrio mi je ljubav kEmiliji. Sad sam uistinu vidio da ljubav postoji, dasu te sve ljubavne fraze izljev ~udnovatog, meninepoznatog ~uvstva. Rudolf je primljen u vojsku.Za uspomenu mi je napisao iz Emilijinog pismanekoliko vrlo lijepih re~enica. @ivot je krasan! Jo{}u prekosutra na Pri~est.

Tu`ne uspomene na Gretu

Be~, 9. II. 1915. 18 g. 2 mj.Na Gretu sam mislio. Rado bih oti{ao u stan

njenim roditeljima da vidim poku}stvo, a osobitoglasovir. Tu`ne se uspomene ve`u. - Bio sam udru{tvu ZFV, komu je geslo "Omnes unum inChristo" (svi jedno u Kristu). Profesor luteransketeologije raspravljao je pitanje "Krieg in Christen-tum" (Rat u kr{}anstvu). Protiv rata je. Ja ne znam,da li sam za ili protiv. Mislim naime samo na rato-ve za oslobo|enje. Dana{nji rat je bio - kakav jesad - izbje`iv.

48

Meni je ljubav sfinga

Be~, 18. II. 1915. 18 g. i 2 mj.Meni se sada poput

Bazarova name}e pi-tanje, postoji li ljubav,da li to nije ne{to fizio-lo{kog, tjelesnog. Tol-stoj nije~e ljubav k `en-skoj, koja je do sadaopjevana. Turgenjev u"Oci i djeca" prikazujeBazarova, kojemu po-put Tolstoja razumka`e, da je ljubav samoanimalna… A osjeti nasebi, da je ona ne{todrugo, neka ~ovjeku

nepoznata strast, kojoj animalizam nije povod,nego strast koju prouzrokuju neke du{evne, ta-janstvene `enske osobine. Meni je ta ljubav sfin-ga. Razum mi ka`e da ona ne postoji, a mislim lina Gretu, velim da ljubav postoji. Dodu{e, kodmene je imala animalne konsekvencije (`ivotinjskeposljedice). Ipak, ja Gretu sada ljubim, a kako seosje}am iza njene smrti regeneriran, ~ini mi se dasad `ivi, ja bih kleknuo pred nju, molio bih ju zaopro{tenje {to sam je smatrao za `ivotinju, no to jepro{lo i ljubav me k njoj vu~e. Ta ljubav nije prija-teljstvo, to je ne{to drugo {to se ne da izre}i.Sfinga?!…

Odr`ao sam predavanje u "Hrvatskoj". Nijebilo nikakve debata. Ti ljudi nijesu na svom mje-stu. Oni psuju, ganjaju djevojke i ne razlikuju seod ostalih. Ne znam za{to su furtima{i (~lanovi ka-toli~ke organizacije), kako misle obra|ivati novo tlo

49

Ivan Merz,student knji`evnosti

na katoli~ki na~in, kad su djelom ne-katoli~ki.Uop}e nemaju onog dubljeg naziranja na svijet.Ne pro`ivljavaju probleme nutarnje borbe i nu-tarnjeg usavr{avanja.

Skapavam od `e|i za ljepotom

Banja Luka, 28. II. 1915. 18 g. i 2 mj.Sutra se vra}am u Be~. Nezadovoljan sam.

Evo u koji osje}aj sam se prenio: U`ivam u slici,u`ivam u Wagnerovoj operi. U svemu lijepomu`ivam i skapavam od `e|i za ljepotom. Iza sva-kog u`itka prenem se, vidim nisam ni{ta uradio, atu je toliki posao. Ho}u rad, silni rad, koji }e meobuzeti da ni{ta ne}u misliti. Mogu}e sam radmo`e dati zadovoljstvo; to jest on ne daje da se u~ovjeku di`e svijest nezadovoljstva. Radi, mu~i sei radi sve uvijek. Ne misli! Budi ma{ina.

Te{ko je proniknuti u bit `ene

4. III. 1915. 18 g. 3 mj.Danas direktno osje}am da du{a postoji.

^udim se da je moje ja, ono {to mene ~ini, zatvore-no u tijelo, po kojemu svijet mene poznaje. Imaoja koje god tijelo… ostajem onaj isti. Promatraju}iljude, ne bih uop}e smio gledati na vanj{tinu, ne-go bih trebao proniknuti u du{u… Kod proma-tranja `enskih silno je te{ko proniknuti u njihovubit, jer magnetizam lijepih formi kvari ~ovjeku~isti pogled. Morao bi se ~ovjek istom probiti doone visine, da kad promatra svaku `ensku nemani najmanji osje}aj da gleda `ensku. Istom onda semo`e otkriti Ewig Weibliches (vje~no `ensko). Prijene.

50

Ne{to mi veli: stani, zlo ~ini{!

Be~, 10. III. 1915. 18 g. 3 mj.Svije}a gori na mome stolu. Skoro }e pono}. Jo{

~ujem glazbu, vidim mrtvog Werthera i zimski pej-sa`. Bilo bi zanimljivo opisati dojam Werthera,analizirati ga, ali analiza samoga sebe mi se ~ini zaovaj ~as mnogo va`nija. Radi se o ovim re~enicamaiz Rainer Maria Rilkeovog djela o Rodinu.

Slijedi op{iran citat iz toga djela u kojem Rilke opi-suju}i Rodinove kipove, govori o tjelesnoj privla~nostii ljubavi bez ikakvih moralnih ograda i normi. Radi sesamo o udovoljavanju nagonu. Merz potom nastavlja:

Pristanem li na ove misli, zna~i, da svu svojuideologiju bacam i da si po~injem graditi novu.Ove rije~i drmaju egzistencijom morala. Drmajuli? Krasna su gola tjelesa Rodinova. Istina je da jenagon k `eni prirodni nagon. No, Bo`e, je li ovajvi{e umjetni~ke naravi? "Ist wie ein Schatzgra-ber" (kao kopa~ blaga)? U no}i tiho ustaje, {ulja sedo njena kreveta. Lijepo izgleda... Krasna igra pri-rode. Ali za{to gledati; treba to sam do`ivjeti. Za-mislim se, da se ja {uljam krevetu... Ali jao, {to je umeni: demonskom silom me vu~e k njoj, a ne{tomi opet veli, stani, zlo ~ini{. O ove dvije stvari seradi, ho}u li oti}i k njoj i u zagrljaju na{ih tjelesapiti slasti… I u toj slasti `ivjeti, umrijeti… I ni uovoj slasti ne}u na}i zadovoljstvo. Ovaj silni, de-monski u`itak nas dr`i, a najednom se dignemo.^ujem: Memento mori - sje}aj se da }e{ umrijeti.To, {to te toliko dr`i, pro}i }e, samo ne{to }e ostatii poslije tebe, ali ono {to }e ostati nije u ovim de-monskim ~asovima u`ivalo. Ne u`ivati, zna~i bo-riti se proti prirodi, dapa~e zanijekati je. Osje}amtvrdo da jest poslije smrti `ivot i da ovaj demon-ski `ivot s onim veze nema. On postoji samo radi

51

principa pravednosti. Pravednost nije princip,nego je iskra u nama i veli, ako ne{to ho}emo po-sti}i moramo pregarati. Rodinovi kipovi su kra-sni, sjajni, bukte}i `ivot i ~im su ve}i i sjajniji, to jeza nas ve}a dika, ako smo veli~inu toga prolazno-ga sjaja suzbili, poradi onoga za sada jo{ neosjet-ljivoga sjaja vje~ne ljepote.

Svladavati zavodljivost `enske ljepote

Be~, 10. III. 1915. 18 g. 3 mj.Uop}e sam do{ao do zaklju~ka da je borba

proti modernim nazorima u meni, ~ini mi se,dovr{ena. @ivot mora da nam je `rtva, da mnogolijepoga ni ne gleda. Sad se mora dakle osuditi {tosam u operi gledao lijepu dekoltiranu damu, dase je ~ak zarez vidio. ^injenica je da `enska ljepotaima ne{to o~aravaju}e, lijepo na sebi, i poradi tihprolaznih trenutaka gledanja moramo zauvijekzatvoriti o~i i gledati samo na vje~ni sadr`aj. @iv-jeti je silno te{ka borba koja tra`i pregaranje, negledanje lijepoga. Radi ove borbe ima i ~ovjekov`ivot vi{i sadr`aj. Boriti se protiv nagona k divnoj`eni, svladati ga i uspeti se do visine ~ovjeka, kojinagon vi{e i ne osje}a, nego na `enu gleda kao nasebi ravna mu{karca, zna~i izvoj{titi najve}u pob-jedu. Mnogo ljudi je stradalo jer ih je pridobila de-monska ljepota `ene. Mo`da je i mene skoro. Aliod sada velim, o~i zatvoriti i ne tra`iti ovaj principljepote koja je samo ovdje, da uspostavi borbu ko-joj je nagrada vje~nost…

Princip Rodinove umjetnosti je "l'art pourl'artizam" (umjetnost zbog umjetnosti). Ovaj nijeopravdan, jer je glorifikacija vraga, glorifikacijaone ljepote, koja je vidljivi, ~asoviti, sjetilni u`itak.Glorifikacija je prolazne prirode koja razaraju}i

52

gradi. Umjetnost ima glorificirati uspjelu borbuproti ove ljepote, ali ako li ve} ovu ljepotuobra|uje, ne smije biti tendencija njena glorifika-cija, kao da druge nema, nego se onda treba prika-zati kao jedno zlo, koje proizvodi dobro.

Ovdje susre}emo Ivanov izraz "demonska ljepota`ene". Kako treba shvatiti taj izraz? Kad se on ~ita ukontekstu, mo`e se jasno uo~iti da Ivan nije protiv `en-ske ljepote kao takve, ta sav je ~eznuo za ljepotom i um-jetno{}u! Nego `enska ljepota za Merza je u toliko "de-monska" ukoliko ~ovjeka zavodi na moralno nedo-pu{teno ma{tanje, tra`enje veze s njome, {to mo`ezavr{iti u grijehu bludnosti. Kad je upotrijebio taj iz-raz "demonska ljepota `ene", Ivan je sigurno imaopred o~ima one Isusove rije~i iz Evan|elja: "Tko god spo`udom pogleda `enu, ve} je s njome u~inio preljub usrcu"(Mt 5, 28).

Da li je opravdano prikazivanje aktovai seksualnosti u umjetnosti?

Be~, 12. III. 1915. 18 g. i 3 mj.Je li opravdano da se u umjetnosti glorificira

sjetilnost, pa makar i u najbla`im crtama? Ili, smi-je li se slike iz sjetilnoga - slobodno da ka`em sek-sualnog - `ivota uzeti u pomo} ako se ho}e sim-bolizirati ili prikazati koji du{evni osje}aj, kojaideja? Tolstoj veli, da su sve umjetnosti samo izrazsjetilne ~e`nje, i da je poradi toga ona neopravda-na. Donekle on ima pravo. Ples, kiparstvo, slikar-stvo, glazba i knji`evnost to su bile. O arhitekturidvojim. Ples, kako rekoh, doveo je do izroda. Onje postao ~istim tjelesnim u`itkom (stari Rim).Ovakav je ples svakako neopravdan. No u da-na{njim se salonima igraju plesovi koji nisuu`itak, ali koji najrafiniranijim pokretima iz-

53

ra`avaju `elju za u`itkom. Cilj je jednostavno sje-tilnost. Ali iz toga ne izlazi da je ples neopravdan.On mora predo~iti vanjskim gibanjem du{evnesituacije, dapa~e prikazati prijateljstvo, ljubavi.t.d. Kod toga se ~ovjek mora tijelom poslu`iti; nebi ~ovjek smio ni zamjeriti, ako bi jedna to~ka togaplesa bila i poljubac. Ovaj mo`e izraziti solidar-nost du{e. Ples je umjetnost, izraz te`nje k vje~nojljepoti, a ne sjetilnost. Je li u kiparstvu opravdanakt (golo tijelo)? Sam si glede toga nisam na~istu.^ini mi se da jest. Ali akt se sam ne smije upotrije-biti za prikazivanje sjetilnosti, nego - uzet }emoopet ljubav - on treba da je sredstvo za prikazi-vanje du{evnih veli~ina. Rodinov Poljubac neprosu|ujem kao Rilke koji veli da je ovdje prika-zana ljubav, koja mu{ki spol vu~e k `enskome; tuje prikazan izraz ljubavi u du{evnom smislu. Sva-ko se du{evno stanje odra`ava na vanj{tini, takose ta privr`enost u Rodinovom Poljupcu odra-`ava i u aktovima. Mogu}e da imam krivo.

(Nastavak u sljede}em odlomku.)

Za{to je priro|ena stidljivost u ~ovjeku?

Be~, 12. III. 1915. 18 g. i 3 mj.No uzmimo Sindingov Poljubac. Sinding je

dubinu ljubavi bolje prikazao, samo {to ne raspo-la`e tehni~kom vje{tinom kao Rodin. Rodinov aktbi mogu}e jo{ gdjekoga pobudio na sjetilnost. Sin-dingov nikada. Uop}e, zar gr~ki kipovi bude sje-tilnost? Nikada. Zato velim akt u umjetnosti jeopravdan, samo ovisi o tendenciji za{to se upo-trebljava. Ako bi ~ovjek htio, mogao bi napravitilice koje budi na sjetilnosti. Ali ovo je pitanje iza-zovno: za{to je priro|ena stidljivost u ~ovjeku.Ako je akt dopu{ten i ne pobu|uje na sjetilnost,za{to uvi|am da djevojka koja bi mi se otkrila, zlo

54

~ini. Ovo skroz naravno pitanje pobija sofizme i ukorist aktova. Ni do ~ega nisam do{ao, zavr{a-vam to pitanje za sada velikim upitnikom. Vrije-me }e ve} svoje pridonijeti.

^injenica je da jedna Madona lo{ijeg slikaramnogo vi{e odu{evljava i ostavlja ja~e remini-scencije nego akt Velasqueza. Ovo ve} prikazuje{to je prava umjetnost. Mi ljudi se uvijek bavimotim nesretnim pitanjima o du{i i tijelu. Nikad kra-ja i konca. ^ovjek ne mo`e povu}i granice jer jeoboje.

Miciki se Rilke svi|a: "Man muss nicht so eng-herzig sein" (~ovjek ne smije biti tako uskogrudan),veli ona kad sam joj rekao da se moji nazori o svi-jetu ne sla`u s Rilkeovim. Ako ona dr`i da je `ivo-tinjski nagon ~ovjeka heroizam i prirodna ljepota- princip dobroga - to bi ona morala biti nemoral-na. A uistinu nije takva. Dana{nje doba je samaopre~nost.

Be~, 17. III. 1915. 18 g. i 3 mj.Ju~er sam se zavjetovao sv. Anti da dva mjese-

ca - do 15. svibnja - ne}u jesti kola~a, samo da mise o~i unormale. Daj, Bo`e!

Sustav protekcije i nemorala mora stradati

Be~, 4. IV. 1915. 18 g. i 4 mj.Na veliki petak pohodio sam neke crkve. Sun-

ce je sjalo, lijepo i `alosno. Na svim licima, na sva-kom podsmjehu ljudi raznih kategorija, bilo jene{to `alosnoga. Danas sam bio na Pri~esti. Posli-je podne u Badenu. Ve} sam se bio za`elio priro-de... Po parku je divno. Krasan je pogled na valo-vita brda, prethodnike Alpa… Po{ao sam na stije-ne, gledao u dubinu, dolje na cestu i obuzela me je

55

bila `elja da imam krila pa da lebdim iznad togabezdana.

Na rati{tu je zlo. U glavnom se taboru to~i{ampanjac! Mostar i Sarajevo se ispra`njuju. Pre-misl je ve} u ruskim rukama. I to je uistinu svezbog onoga gospodina u "Zlo~in i kazna" {to je ta-ko bezobrazno stao pokraj klupe i gledao na pija-nu djevojku koju su mu{ki obukli. Mi nemamokruha. Philistar ho}e kola~a, imaju bra{na. Jo{jednom: U glavnom taboru se pije {ampanjac…Sustav protekcije, nemorala mora stradati. Tolikinarodi }e proplakati i u crno se zaviti; namjestoda se u`ive u rastu biljaka, u letu zvijezde, u ljepo-ti Madone, ljudi bludni~e po cijelom Be~u. Patrio-te, pobijedit }ete - nadajte se!

Tra`io sam ne{to `ensko…

Be~, 8. IV. 1915. 18 g. i 3 mj."...No u svem {to sam razmi{ljao, u svem {to sam

osje}ao, tajila se na pola osje}ana, stidljiva slutnjane~ega novoga, neizrecivo slatkoga, `enskoga..."

(Turgenjev: "Prva ljubav")

Mogu}e, da sli~no osje}am, jer sam sav poddojmom Turgenjevljevih ~uvstava. Mislim, da }usutra mo}i zapo~eti pisati o Turgenjevu. Tolikosam djela pro~itao da su mi se mnoge scene u gla-vi ispremije{ale, no ~ini mi se da je plan zgodan.Najprije prikazati odraz Turgenjevljeva `ivota unjegovim djelima, onda analiza triju grupa (lju-bavne, individualisti~ke i socijalne), a na kraju iz-vesti op}e karakteristike Turgenjeva, kao slikumoderna, svestrana ~ovjeka…

Umoran sam po{ao Petrovi}u. Upravo - daistinu re~em - ne njemu. Vuklo me je... Tra`io samne{to `ensko... Pa i na{ao sam. Lijepa nije ni naj-

56

manje, ali one rije~i, smijeh... sve uop}e me je pod-sje}alo na Gretu. Dapa~e joj je ona nalik. No drugiput o njoj! Silno mi se svi|a upravo zato {to je pu-na svega onoga `enskoga, stidljivoga, tajnoga...

Zavjet sv. Anti nisam to~no dr`ao. S kime se ja{alim? Stvar je ovakva. Od ku}e sam primio ko-la~a, a ja ih jedem da kruha ne moram kupovatiina~e ih ne jedem. Dr`im da nisam krivo u~inio,jer u zavjetu je da }u nastojati {to manje jesti.Bo`e, daj da nisam zgrije{io.

Narodna umjetnost i eroti~ni elementi

Be~, 15. IV. 1915. 18 g. i 4 mj.T. mi je pri~ao dirljivu scenu iz bludili{ta. Jed-

na je tamo, valjda ju je siroma{tvo onamo natjera-lo. Kada se podaje, uvijek pla~e. Uistinu i me|uovim ljudima ima plemenitih ~uvstava. Evo iz-vatka iz nekih karakteristi~nih narodnih pjesama.(Slijede citati iz narodnih pjesama.) Krasne su to pje-sme iako u sebi kriju mnogo eroti~noga. No sampla{ljivi i lijepi karakter djevojke u njima se kra-sno zrcali. Naravna stvar, nije to ona prava ljubavkoju je kultura oplemenila, nego je naivno narav-na, u koje su du{evna svojstva tijesno vezana s tje-lesnim ~inima. Kod toga ~ovjek opet ne smije mi-sliti na najgore. To su poljupci, zagrljaji, i milo-vanja. Narodna umjetnost je svakako velika.

U parku na svakoj klupi jedan par….

Be~, 17. V. 1915. 18 g. i 5 mj.@ivot mi je veliki upitnik. Od dana do dana se

gubi moja djetinja vjera. Ono prija{nje razliko-vanje izme|u dobra i zla mi nedostaje. Pitam se jeli ono {to sam prije dr`ao dobrim uistinu dobro.[to je to uistinu dobro, postoji li dobro? Svi ovi na-

57

zori o svijetu, nisu li oni samo predrasuda. I uvi-jek tako `ivim i pitam se. Samo ono {to pred so-bom vidim, uvi|am da postoji. Evo {to vidim:[e}em se na ve~er po parku i gledam gdje je nasvakoj klupi po jedan par, gdje se jedno uz drugosti{}u, gdje se sretno smiju, ljube... Fakti~no ovajprirodni zakon postoji, zakon ljubavi. (Rije~ lju-bav sada upotrebljavam u smislu sjetilnog na-gnu}a mu`a i `ene). Na ove parove ne gledamvi{e prija{njim okom. Negda sam dr`ao da je tostrast, da je to slabost, ljudska nekarakternost kojase podaje u`itku sjetilnog. Ovako na taj temeljniprirodni zakon vi{e ne mogu gledati, iako znamda sam se u ~asovima kada sam promotrio taj`ivot iz bli`ega (akademija!) gnjusio toga gada iblata. Za opravdanje ovoga principa moram se pi-tati postoji li Bog ili ne? Onda {to razumijem podimenom Bog? Fakti~no je da On postoji, da gaosje}am oko sebe u sebi, tu, ovdje, ondje, svagdje.Njegove melodije dr`e i napunjaju sav svemir.Svaki ~ovjek }uti dah ne~ega ve}ega i vje~nijega,upravo kako razum pridome}e vje~noga u obasmjera. Dakle Bog postoji. Onda se pitam {to je tajBog, kakav je? Mo`emo li se moliti? Je li on oso-ban? Na ta pitanja nam odgovara na{a nutrina upojedinim jednostavnim slu~ajevima… (Nastavaku sljede}em odlomku.)

Na{a vjera mora biti putokaz `ivota –ili katolik ili ni{ta!

Be~, 17. V. 1915. 18 g. i 5 mj.Kad Bog postoji, ve} slijedi da na{ `ivot ima

svrhu. Onda treba jo{ pomisliti na ne{to na {to lju-di ne misle i {to bi ih moglo lako dovesti do pravespoznaje: da }emo umrijeti. Nekoga silno volimo itaj umre. Nikad, nikad ga vi{e ne}emo vidjeti. Pa

58

mi sami puni smo misli, sumnja, te`nja, mnijenja,cio du{evni svemir, na{e Ja je sredina oko koje sesve okre}e, koja prima i razvrstava dojmove; svemi to do`ivljujemo, katkada se mu~imo i pati-mo… i sad najednom umremo. Za{to bi sve ovo?Za{to toliko misli i te`nja, kad je sve uzalud, kadpropada u ni{ta, kad du{a nije zaseban element,koji je zatvoren u bocu poput duha u "Diable boi-teux-u". No, to ne mo`e biti. Kada je u prirodi svetako sjajno ure|eno, mora biti i vje~nost na{ega`ivota u smislu pravednosti. I uistinu to je, i u tovjerujem i u ~asu kada ovo djetinjom vjeromosje}am, kada se gnjusim zla i kada se topim umolitvi, ostaje u dnu du{e opet ona sumnja; onajveliki upitnik zadnjeg Adama. Za{to? [to? I opetuza svu sumnju vjerujem!

No, nije dosta samo vjerovati. Na{a vjera morabiti sustav, mora biti putokaz `ivota, zato da neradimo proti principu pravednosti i vje~nosti. Re-ligije daju sustave. I ja ka`em: "Aut catholicus autnihil" (ili katolik ili ni{ta). U ovom pogledu nije umeni nikada postojala ni najbla`a sumnja. Znam iosje}am da je katolicizam jedina prava vjera. Odrugima nisam nikada ni mislio da bi bile boljeod katoli~ke… (Nastavak u sljede}em odlomku.)

U `eni tra`iti samo ono {to je vje~no

Be~, 17. V. 1915. 18 g. i 5 mj.I sada je krajnje vrijeme… da pomislim da je

Netko poradi Istine umro za me na kri`u. I trgnut}u se i vidjeti da su te djevojke u parku, ti mu`evi ilijepe forme, samo gadna strast, da to nisu ljudi ste`njama i bolima, nego da su jednostavne `ivine,koje se od ostalih ne razlikuju. I ja ne smijem tak-vo {to opravdavati, jer znam da je onaj princip na-

59

gnu}a mu`a k `eni samo poradi na{e du{e ovdje,jer na{a du{a je mi - koja se usavr{ava i di`e. Ovajnegativni princip ljepote, to zabranjeno drvo rajaje svojom ljepotom ovdje samo da stvara od nasljude. I gledat }u da se probijam da na `enu negledam kao na lijepo tijelo i k njoj me njezinavanj{tina ne smije vu}i. Othrvat }u joj se i u njoj }utra`iti samo ono {to je vje~no.

I doista, sad opet osje}am da vjerujem, da vje-rujem katoli~ki, da Majka Bo`ja nije Venera i dasam sav sretan {to sam opet do{ao na pravi put. Ipromatraju}i `ivot znat }u {to je plemenito, {to ni-je, {to je moral, a {to nije.

I ovako sam proveo ~uvstvenu analizu, a dasam se dr`ao svete re~enice "Po plodovima se znakakvo je drvo", do{ao bih na~inom razuma, zna-nosti, umjetnosti i poglavito historije do rezultata,da jedna stanovita istina postoji, da se ona kroz ci-jelu historiju vu~e i da su sve ljudske te`nje i blud-nje upravo lutanje oko katolicizma, kojeg je malotko pravo osjetio. I uz ovo sve {to vjerujem, ~ovjeksam i sumnja na dnu du{e ostaje i ona me ja~a, jerje uzrok du{evnoj borbi i provjeravanju koje kao~ovjek pro`ivljujem.

60

Be~ -Schönbrunn, carska pala~a

Gledaju}i tjelesne forme,zaboravljamo na du{evno

Be~, 19. V. 1915. 18 g. i 5 mj.Kod muslimana je skrivanje `ena sjajna ured-

ba. Bit }e to da ima svoj duboki razlog… @ena setreba skrivati ako ne}e da navede na grje{nu po-misao. Gledaju}i uvijek tjelesne forme, zaborav-ljamo na du{evno. Nehotice ~ovjek uvijek gleda`ensku. Poradi toga se moramo probijati, na njugledati isto kao i na mu{ko; treba dotjerati do togada pred sobom ne vidim `enu s tijelom, nego nju snjezinim du{evnim sposobnostima. Mnogo tostoji truda i borbe, dok se ~ovjek probije do takouzvi{enog stajali{ta.

Ljubav izmije{ana sa sjetilnim u`itkom

Be~, 21. V. 1915. 18 g. i 5 mj.Evo me upravo s Wagnerove opere Tannhäu-

sera. On je dijalekti~an, ~ovjek je. Ljubav ne pro-matra jednostrano. Njegov duh te`i za vje~no`enskim, za Jelisavetom, ali se on zaustavlja na re-alnosti. I ljubi `enu poput ~ovjeka. Njegova je lju-bav izmije{ana sa sjetilnim u`itkom. To je tragika~ovjeka; potone u najve}e dubine, a onda opet izovih te`i gore, ~ak do Marije. Ova se dva principabore i princip du{evni, vje~ni, pobje|uje lijepi svi-jet prirode i strasti. Bog trijumfira. Jelisavetinavje~no `enska ljubav je uni{tila Veneru: pomolilase za Tannhäusera, svoj vidljivi `ivot polo`ila jeza nj na oltar i otkupila je Tannhäusera.

Wagner nam je dao u Tannhäusera sveop}uljudsku borbu: borbu spolova, borbu koju iz danau dan pro`ivljujemo, borbu koja nas uvijek di`e iusavr{ava. I Jelisaveta je pobijedila; tu nam je po-

61

kazao kamo ~ovjek treba te`iti ako ho}e da bude~ovjek...

Nije li ~isto}a predrasuda?

Be~, 22. V. 1915. 18 g. i 5 mj.Cijelog dana sam razmi{ljao za{to smo na svi-

jetu, za{to je Bog na{u plemenitu du{u stavio ugnjusno `ivotinjsko tijelo. To ja sve znadem imu~im se i vrije|am Madonu, vrije|am svijet, aopet se borim. Pojam idealne ljubavi, ideala dje-vojke sve tone gledaju}i oko sebe realnost: gnju-snost i plitkost toga svijeta, koji podaje sve navanj{tinu. Te `ene s probijenim ~arapama, nate-gnutim haljinama, da se svaka forma vidi, tako dabude `ivinski osje}aj. Pojam idealnog je `alibo`esamo pojam; ne nalazim ga u svijetu koji me sadaokru`uje. Oh, ta sumnja, prokleta sumnja! Za{toda je ~isto}a upravo dobro? Nije li to predrasuda.Pa {to je uop}e "Dobro", o kojem se toliko govori.To su te sumnje, no svejedno osje}am u mom sve-ti{tu - srcu - uvijek ~uvam i osje}am iskru ne~ega,nedoku~ivoga, nevidljivog, nepojmljivog,Velikog…

Cijeli dan me mu~ila grozna strast

Be~, 25. V. 1915. 18 g. i 5 mj.Ju~er me je cijeli dan mu~ila grozna strast, sve

me je tjerala da letim i da se proti nje borim. Idealemi moje ona kalja i u blato vu~e... ~isto}u moralnu- du{evnu. Katkada me tako reku} blamira. Nave~er sam uvijek pun tako sjajnih misli, tako ple-menitih namjera; }utim direktno ne{to nadze-maljsko, osje}am da ono postoji. Kad se pojavi bi-jeli dan, zaboravljam sve lijepe odluke, sva okoli-na, sve vidljivo na se vu~e pozornost, tako da se

62

~ovjek vlada instinktivno - ve}inom dosta zlo.Moja molitva ide Svevi{njemu, te sv. Anti, da mise smiluju i o~i pobolj{aju, samo da mogu ~itati iraditi koliko mi srce te`i. Mnogo, jako mnogo to-ga ima {to trebam saznati. Modernih, u~enih jeneprijatelja sa sviju strana, a treba se proti ovihboriti dubokim sredstvima. Bo`e, svoje o~i }uupotrebljavati samo za gledanje lijepoga i za uz-vi{ene svrhe, pomozi mi zato, molim te!

Be~, 27. V. 1915. 18 g. i 5 mj.O~i, jadne moje o~i. Vidim da se moje gledanje

svijeta opet produbljuje; `ivinske nagone sam ja-ko potisnuo, tako da sam ih i zaboravio. Ideal`ene se opet jasnije razvija.

^ini mi se da sam zaljubljen u Rozu

Be~, 7. VI. 1915. 18 g. i 6 mj.Ivan je posjetio rodbinu s o~eve strane u Plzenu u

^e{koj. Ondje je upoznao jednu svoju daljnju ro|aki-nju Rozu, koja se {koluje u jednom samostanu ~asnihsestara.

Jutros sam do{ao iz Plzena. Od ~etvrtka donedjelje na ve~er od 3. do 6. VI. 1915. bio sam on-dje. Rezultat je da sam, ~ini mi se, zaljubljen u Ro-zu. Mogu}e bi valjalo da svoja ~uvstva analizirami da poku{am izlu~iti bit ljubavi. Najprije se pi-tam: Je li ljubav grje{na? Odgovor je te`ak. Prijesam naime dr`ao da je ljubav onaj isti osje}aj kojipostoji izme|u brata i sestre. No, to nije tako. [tobi ona drugo bila? Neki je ~udnovat osje}aj kojinas vu~e k `enskom, ne pitaju}i mnogo razum dali bi}e kojemu smo skloni posjeduje du{evne lje-pote o kojima smo toliko sanjali. Kada je tako,slu{ajmo {to veli Bazarov: ljubav je fiziolo{ki pro-ces... Po tome je na{ odno{aj, tj. nagon mu`a k

63

`eni skroz `ivotinjski. Tako sam i ja prije mislio,no to nikako ne mogu pomisliti. ^ovjek nije `ivo-tinja, moj je princip, no ipak osje}am neku sklo-nost, ljubav k djevojci, a da mi je kod toga misaokano biser ~ista. Dodu{e ovaj du{evni osje}aj imatjelesnu podlogu. Ona mi se svi|a jer je lijepa lica,a i tijela. No ljepota lica, bolje re}i izraz o~iju, stva-ra u nama simpatiju, on je donekle izraz nutrine.Nije velik prijelaz od ovog du{evnog odno{ajaprema `ivotinjskom: Prisloni li se samo tijelo, ve}i nehotice elektrina ide kroz ~ovjeka... Mogu}e jeto jo{ zbog nesavr{enosti. I kod doticaja tijela mo-ralo bi nam tijelo ostati ravnodu{no. "Moramo bi-ti kao jedno od onih malenih".

Mogu}e da sada shva}am ljubav, `enu, kaosredinu kulture svih vjekova. Ovaj du{evni odnosje stvar velika djela, on je u planu Bo`jem. Narav-no pjesnici su korak u~inili i dr`ali da je ljubavonaj sjetilni u`itak, oni trnci {to ~ovjeka prolaze.No svakako su se prevarili; ono {to daje ~ar njiho-voj poeziji je ono du{evno, vje~no {to su opjevali,dapa~e ono vje~no {to prolazi kroz sjetilni u`itak,dr`e}i da je ovo ljubav, do~im je ona ono nevidlji-vo, nepojmljivo u njoj…

Treba krvave borbe da se ne potoneu obi~nom svijetu

Be~, 7. VI. 1915. 18 g. i 6 mj.Jednom sam pohodio Rozu; u subotu sam je

doveo iz samostana Chotieschau-a ovamo. Samo-stan je povoljno utjecao na njen du{evni `ivot, do-bra je kr{}anka. No znam, dok izi|e iz samostana,rasplinut }e se ovo. Lako joj je govoriti o uvjerenjuu kr{}anskom samostanu. Dok do|e u svijet inai|e na zapreke, podle}i }e. Treba krvave borbe,

64

da se ne potone u obi~nom svijetu. Lijepo govorifrancuski, svira glasovir i violinu. Produbljene in-teligencije ba{ nema, no posjeduje smisao za lje-potu. @eljna je znanja, rado bi studirala glazbu.Jako je volim. Kad je i{la sa mnom ispod ruke, kadsmo skupa gledali slike, napokon, kad mi je onadala opro{tajni poljubac, bili su to lijepi ~asovi zame. No ona ne zna za moje osje}aje, a ona me voli,no {to imam od toga, kad to nije ljubav… Samo-stan Chotieschau je krasan. ^asne sestre su samadu{evna ljepota. Grofica Kleist, kneginja Lobko-witz, slikarica, umjetnica na glasoviru i violini idrugih ima. I sve su tako ponizne i pokorne. Rozanema altruisti~kog odgoja. Velika {teta.

[to je napokon ljubav?

Be~. 9. VI. 1915. 18 g. i 6 mj.Gledaju}i u umjetnosti gdje se dvoje ljubi, ~ini

nam se naravno. O tome valjda i ne razmi{ljamo:kao da to mora biti. [to je napokon ljubav? Za{topostoji ljubav izme|u mu{kog i `enskog? Da lju-bav nije utopija? Da, naime, ljudska narav koja usebi ima to nagnu}e da sve poljep{a, da nije iobi~nu strast pretvorila u ljubav? Kad sam sebepromatram, ~udim se i pitam nije li ta moja ljubavsamo izmi{ljotina, mora li to tako biti? Sâm samsebi smije{an kad bih si rekao da sam zaljubljen:da se osje}am privu~en k drugom bi}u. Ljubav bivaljalo studirati, kod pjesnika - ponajprije kodShakespearea, jer je on silno ozbiljan: Hamlet! Barnjegova Ofelija i Hamlet su od svih kazali{nih ko-mada do sada u~inili na me najdublji dojam (Za-greb!), - onda kod filozofa, napokon kod ljudi(tzv. dobrih i zlih jer tko mi ka`e da dobro ili zlonije predrasuda?), i na samome sebi.

65

Problem ljubavi je zanimljiv

Be~, 12. VI. 1915. 18 g. i 6 mj.Vidim da sam se probio do prili~nog stupnja

visine. @ivot promatram i pitam se uvijek, za uz-rok svega {to pokre}e. Problem ljubavi je osobitozanimljiv. Ve} poradi toga je moje gledanje `enskeve} prili~no visoko, {to moja strast vi{e skoro negovori, nego objektivno, hladno sve promatram.

Ljubav - obi~na fiziolo{ka pojava?

Be~, 15./16. VI. 1915 18 g. i 6 mj.I nakon zavr{ene mature Ivan Merz je ostao u vezi

sa svojim srednjo{kolskim profesorom hrvatskog jezikaLjubomirom Marakovi}em koji je na njega od svih pro-fesora najpozitivnije odgojno djelovao. Za vrijeme stu-dija s njime je nastavio op{irnu korespondenciju oknji`evnim, moralnim, umjetni~kim i vjerskim tema-ma. Ovdje donosimo izvadak iz jednog Ivanova pismau kojem govori o problemu ljubavi.

Dragi gospodine profesore! "Obla~je zastirenebo; ki{i nema svr{etka. Ja ne znam, {to s' u menibudi, namjeru ne poznam Njegovu. - Dubljemunja prevla~i mrak preko oka i srce tapka za sta-zom, na koju glasovi zovu ga no}ni. - Svjetla! O,gdje je svjetlo? Raspali na ~e`nji ga goru}oj vatri.Grmi, vjetar zavijaju}' kroz prazninu se baca.Mrka je no}, crna ko' kam. U tami nemoj da satovipro|u. @ivotom svojim svjetiljku zapali Ljubavi."(Gitanjali!)

Dr`im da svaki ~ovjek katkada ovo pro`ivlju-je. Grozne sumnje ho}e da razore cijelu zgradudu{evnog svijeta, koju si je ~ovjek tolikom mu-kom sagradio. Sretno je ova stra{na oluja pro{la isunce se pokazalo u do sada nevi|enom svijetlu.Sad se istom mogu podi~iti da sva moja ideologijanije preuzeta od drugih, nego da sam ju krvavo

66

izvojevao.- Znam da nutarnje borbe jo{ nisudovr{ene, no svim zlim vanjskim i nutarnjim utje-cajima prkosim; jer sam uvjeren da samo boljemuvode…

Prili~no me naime zaokupilo, da ne ka`emmu~ilo, pitanje ljubavi (obi~ne!). Uvijek kod togamislim na Basarova i pitam se nije li ona obi~na fi-ziolo{ka pojava. Razum mi ka`e, da nije, jer iz po-vijesti, knji`evnosti, a osobito iz narodne umjet-nosti (Niebelungen Lied) izlazi, da je ona ne{todu{evno, koje je jedino prava ljubav. No, ovo jetako re}i samo na papiru, to jo{ ne osje}am `ivo,kao mnoge druge stvari. Tuma~im si ljubav tako:Du{a mu`a je u jednom smjeru nedovr{ena, a udrugom opet savr{enija od `enske du{e. (Mu`unaime nedostaje "das Ewig - Weibliche", a `eniono samosvjesno, borbeno u mu`a "Ewig -Männliche" bismo mogli nazvati!) - Poradi te ne-savr{enosti jedno te`i za drugim i ta ~e`nja je lju-bav. Zanimljivo je to, da ima mnogo pjesnika (oso-bito Musset), koji su posve nemoralno `ivjeli (saSandovom osobito) a opet su nam dali tako ve-li~anstvene ljubavne pjesme. Ovim se je pjesnici-ma ~inilo da je ljubav, taj sjetilni osje}aj, pomije{ans ne~im du{evnim, dok su njihove pjesme stvarnovelike, jer izra`avaju samo ono du{evno i vje~nokod ljubavi. Sam sebe promatraju}i, osjeti se takone{to sli~no, bar se dnevno obistinjuju rije~i Goet-hea: "Das Ewig-Weibliche ziet uns hinan"(vje~no-`ensko nas privla~i).

U prolaznoj ljepoti tra`iti ono {to je vje~no

Be~, 18. VI. 1915. 18 g. i 6 mj.Uglavnom sam veseo, dobre volje, osobito po

danu. Veselim se svjetlu. U no}i rano izlazim. Zlemisli me kao furije gone; naime, ovaj Be~ je

67

u`asno frivolan grad. Na ve~er se vidi - bar ja takovidim - samo pli}inu, gadne, gre{ne poglede…

Prekju~er sam dobio od Ljube (Marakovi}a) pi-smo. Izvanredno me je razveselilo… Njegovi na-zori o umjetnosti su sjajni iako jo{ nisam na ~istu snjima. Znam da je Dobro, Lijepo i Istinito u meta-fizi~kom pogledu jedno: Bog. Vidim da je Rodinlijep, no nije istinit, a glede dobrote indiferentan.Druga su djela opet istinita a zla, neka opet lijepaa zla itd. I veza bi se morala na}i. Istina je da se ov-dje radi o prolaznim ljudskim djelima i da je na{epoimanje ljepote jako promjenljivo. Poradi te pro-laznosti ove se tri stvari ne sla`u. Mi moramo bitizato oprezni i u prolaznoj ljepoti tra`iti ono {to jevje~no i ove vje~ne tri stvari }e uvijek i prakti~nobiti u harmoniji. No takva je donekle RafaelovaMadona: istinita, dobra i lijepa…

Umjetni~ko djelo treba biti skladistine, dobrote i ljepote

Be~. 18. VI. 1915. 18 g. i 6 mj.Rodin je lijep, no pravo Ljuba (Marakovi}) ka`e

- on je la`. Kad vidimo da je lijep, moramo znatida ima unutra i istine i dobrote. Uistinu ima toga.Onaj tjelesni nagon, koji je Rodin prikazao imafakti~no i ne{to du{evnog u sebi. Nije to samo`ivotinja k `ivotinji (Baiser - Poljubac), nego jete`nja mu`a k `eni, prava ljubav. To je ono istinitounutra i zato je ovo djelo donekle dobro i lijepo.Ljepota izradbe nadma{uje dobrotu; djelo nijeharmoni~no. Umjetni~ko djelo mora biti jedansklad istine, dobrote i ljepote. Sinding mi se ~iniobolji. Njegov Poljubac je bio istinit (nije prikazanastrast nego te`nja), zato je dobar. No nije tako lijepkano Rodinov. Dakle ni ovo nije umjetni~ko djelo.

68

Rodin je ve}i ~ovjek nego Sinding, zato {to je boljitehni~ar, majstor (stvara lijepo), nego {to je Sin-ding dobar (istinit); poradi te individualnosti je zasada Rodin od ve}e vrijednosti. Budu}e generaci-je - doba kad do|e jedan umjetnik koji }e biti veliki ve}i od Rodina, a bolji od Sindinga, re}i }e: Dosvoje sam umjetnosti do{ao po Rodinu i Sindingu(ili tko drugi). Potonji me je upozorio na ideju,sâm sam se razvijao. Tra`io sam istinu i u ovomsam `ivotu osjetio s Bogom nagon stvaranja. Stva-rao sam i te ideje ulio u Rodinove forme. Pred Bo-gom vi{e vrijedi onaj kao Sinding, jer me upozo-rio na Ideju, Vje~nost. Rodin je bio ~ovjek ovogasvijeta: studirao je samo vanj{tinu bez pomisli naVje~nu Volju. On je zlatna posuda - prolazna - ukoju sam ulio Vje~nu ideju.

Prava umjetnost treba imati dublji sadr`aj

Be~, 28. VI. 1915. 18 g. i 6 mj.Uvijek se moram diviti tim ljudima renesanse.

Nije u njih samo vje{tina forme, nego sav njihovrad ima dublji sadr`aj. Ima pokoju ideju za podlo-gu. Michelangelova umjetnost nije grijeh kao Ro-dinova, jer on ne obo`ava sjetilnost, nego upravoobratno, forme daju da izraste "carstvo misli", ko-je kod ~ovjeka igra najve}u ulogu. Kad pomislimna Michelangela, vidim da je i on grandiozan isna`an poput Mojsija…

Lijepi ~asovi provedeni s Gretom

Be~, 29. VI. 1915. 18 g. i 6 mj.Ki{a {iba prozore. Tmurno je i `alosno i ki{a

sve {iba i {iba, sad ja~e, sad slabije. I u du{i jetmurno, `alosno i ona bi plakala, a ne zna za{to…Tu`no je ovo doba. Kano da je jesen: ~ovjeku se ne

69

mili da iza|e van, nego u`iva kad uzme kakvuknjigu pa zaroni u svijet misli. Ovo je najpogodni-je doba za duboki, ugodni rad. Za ovih ki{ovitihdana sje}am se Grete. Onih lijepih ~asova, kadsam sjedio u njenoj sobi i ~avrljao...

Molitva Bogu i Mariji

Be~, 3. VII. 1915. 18 g. i 7 mj.Bo`e i Djevo, koja si uvijek i uvijek blaga i

~ista, molim vas pomozite jadnom crvi}u, koji`eli dobro izvr{iti svoju zada}u koja mu je kano~ovjeku namijenjena!

70

Be~ - Gradska vije}nica

Zagonetnost `enske du{eBanja Luka, ljeto 1915. g.

Ljetne praznike 1915. g. Ivan provodi kod roditeljau Banjoj Luci. U dnevniku nastavlja opisivati svojanutarnja razmi{ljanja, do`ivljaje, analizira knji`evnadjela. Upoznao je jednu djevojku, Poljakinju Dulku,koja privla~i njegovu pozornost. Sva zapa`anja o njojzapisuje u dnevniku.

U dru{tvu s Dulkom

Banja Luka, 19. VII. 1915. 18 g. i 7 mj.Sad sam kod roditelja i vrijeme tratim na teni-

su i u dru{tvu s gospo|icom Dulkom. Vrlo jezgodna djevojka, osobito me veseli, {to ona znadeza du{evni `ivot, za borbu i gledanje. Naravno,ima jo{ u nje mnogo toga {to nije ba{ najkorektni-je, no to }e mo`da i{~eznuti.

Smije li fratar i}i s djevojkom po ulici?

Banja Luka, 20. VII. 1915. 18 g. i 7 mj.Opet sam igrao tenis. Po podne {etao s fra

Ivi}em oko Vrbasa. Kasnije smo susreli Dulku ipo{to smo se malko {etali, Ivi} re~e da ne}e s njomi}i. Da li je imao pravo? Kod toga ne mislim nanjega kao osobu, nego on mo`e biti simbol za savstale`. U narodu vladaju predrasude da fratar nesmije i}i s djevojkom (na ulici) a kada to ~ini, iza-zove skandal. To je predrasuda i proti predrasudamoramo se boriti. Ali nije li ova predrasudaopravdana? Nije, naime, zada}a fratara da idu sa`enskim svijetom. Oni su polo`ili zavjet ~isto}e i

71

njihov rad se prote`e u narodu. Poradi toga je zafratre dobro da ne idu sa `enskom. No, iz principane i}i s njima, - kao {to se to danas misli - je uvredaza `enu. To je pokazivanje da je ona ne{to drugonego ~ovjek: to je samo gledanje na njenu vanj{ti-nu, na njenu tjelesnu ulogu `ene, uvreda je zanjen duh, koji je ~ovjek, kano i mi mu{ki. Ivi}a neosu|ujem, jer bi on i{ao da to ne ~ini skandala…Sam opa`am da mi moj du{evni `ivot postaje svepli}i. S Dulkom sam ~esto.

@enski du{evni `ivot je posve druk~iji negomu{ki.

U dnu `enske du{e tra`imo Madonu

Banja Luka 29. VII. 1915. 18 g. i 7 mj.Cijelu sam ovu nedjelju u`ivao igraju}i tenis i

u dru{tvu s Dulkom. Ne, Bo`e moj, ve} je pro{loono doba kad se govori o ljubavi. Ljubav ne egzi-stira, kako ju svijet i knji`evnost slika. Jedno jeprirodni zakon i njegovo bu|enje svijet nazivljeljubav. Koketerija, i sli~no, to je obi~na sjetilnost.Daleko sam ve} od toga. No drugo je ovdje, ~istood svake tjelesne primjese i tjelesne simpatije iakose ova kadikad nastoji u{uljati. Te`im upoznatidu{evni `ivot jedne `enske, koja je du{evno ve}mnogo pro`ivjela. Da, `enski du{evni `ivot je po-sve druk~iji nego mu{ki: svaki, i jedan i drugi, imasvoje ljepote i ~ovjek ne te`i samo da zaroni u svo-ju du{u i da iz nje izlu~i kristale Vje~nosti, nego ontra`i i prijatelja u du{i ove ili one `enske. I u njenojdu{i mu{ko nalazi mnogo toga, jer u dnu du{e jene{to od Madone i ovu mi u njoj tra`imo. I mo-gu}e da je ovo tra`enje onih vje~no lijepih iskrica~eznu}e i ljubav. Plan se Bo`ji tako krasnoizvr{ava. U braku, kojemu je svrha {irenje ~ov-

72

je~anstva, dolazi do spoja na posve du{evnina~in: na priro|enoj religioznoj te`nji - tra`enjudijelova Njega i Madone.

Eto, {to je lijepo na Dulki: …Odu{evljava se zarazne ideje, marljivo ~ita, studirala je dapa~e filo-zofiju, zanima se za glazbu… Me|utim, brak jojnije ideal…

Du{evni svijet Dulke

30. VII. 1915. 18 g. i 7 mj.S Dulkom sam razgovarao. Ona uskoro odlazi

u Krakov. Ve} je sva sretna da }e u domovinu.Pri~ala mi je kako ju je Marakovi} namjeravao za-prositi, no ona se je izvla~ila, jer se ne }e da udaje,ili bi htjela Poljaka za mu`a i `ivjeti u Poljskoj, neu Bosni.

31. VII. 1915. 18 g. i 7 mj.Sutra je Pri~est... Prekju~er i danas sam pro-

veo dan u Slatini. Danas je osobito lijepo bilo. Biosam s obitelji Irzykovski. Imao sam opet jako ma-lo prilike da se zagledam u du{evni svijet Dulke.Pri~ala mi je o zarukama svoje sestre i nabacila jekako joj je najgore, kad se ljudi cmakaju... Faustasam joj ~itao u {umici, a ona mi je dala pismo dajoj ispravim, koje pi{e nekom Andri}u.

Na Gretinu grobu u Travniku

Banja Luka, 10. VIII. 1915. 18 g. i 8 mj.Bio sam u Travniku na Gretinu grobu. Stoji

natpis:"Selig die reinen Herzens sind, denn dasKönigreich Gottes gehört ihnen". (Blago ~istimasrcem jer je njihovo Kraljevstvo nebesko.)… Cvije}ecvate: jednu ma}uhicu sam si ponio. Najradije bihdalje ostao na grobu i ondje razmi{ljao, no nasto-

73

jat }u da se i bez groba u`ivim u problem smrti.Travnik je lijep grad: nosi pravi bosan-sko-katoli~ki ili bolje re}i ju`nohrvatski karakter.@enske u dimijama i spu{tenih kosa, a mu{ki u~ak{irama…

Ljubav posti`e u brakupravi du{evno-tjelesni izra`aj

Banja Luka, 10. VIII. 1915. 18 g. i 8 mj.Slu{ao sam kako Dulka razgovara s Oskarom

o problemu ljubavi. Ona to dublje prosu|uje ne-goli Oskar. Posljednji mije{a ljubav, nabacuje sim-patije i prijateljstvo i postavlja samo tvrdnje, bezlogi~ke veze; namjesto da postupa deduktivno ida izlazi iz Boga ili ideje da sve ima svoju svrhu,te izvodi {to je ljubav, koju vezu ima s Logosom ikako ona dolazi u braku do du{evno-tjelesnogpravog ~ovje~jeg izra`aja. Za uspomenu mi jeDulka ne{to u dnevnik napisala… Dobila je pi-smo od Ljube. Stvari koje nam je iz njega ~itala po-kazuju kako ju on od srca voli: no ona ho}e samoPoljaka i `eli da `ivi u svom narodu, a ne u Bo-sni... Tragi~no jest iako je Ljuba mnogo, mnogo~i{}e i razvijenije du{e, negoli ona. Jo{ ona naimenije prozrela mu{ku du{u koja te`i za kultivira-njem i promicanjem samoga sebe.

Zagonetna du{a Dulke

Banja Luka, 14. VIII. 1915. 18.g. i 8 mj.Dulka mi je zagonetka. Katkada se zabavlja i

razgovara ozbiljno da ~ovjek zaklju~uje na dubljidu{evni `ivot. No danas se vu~e ispod ruke sOskarom i cma~e se (ne mislim doslovno, negonate`e usta itd.). Nisam ni najmanje proti hoda-nju ispod ruke, ali o~ito da je na dnu te slobode i

74

veselosti ipak sjetilnost. U Oskarovu du{u mogumnogo dublje zaviriti. On je upravo sada u dobicmakanja: hvata za kosu, vu~e za ruku, u`iva uhodu ispod ruke itd. To je kod njega Pagenlust ia-ko znam da mu na dnu du{e nije ni najmanja gad-na pomisao. No, svejedno, podloga tome je dje~jasjetilnost. Ne osu|ujem ga. S Rozom sam i ja jo{nedavno te`io da idem ispod ruke. Sâm sam sebigovorio o ne~em du{evnom iako to, kako sad vi-dim, bija{e prikrivena sjetilnost. U razgovoru jena dnevnom redu spiritizam. Mama je bolesna:bojim se za nju.

Dulke mi je silno `ao

Banja Luka, 17. VIII. 1915. 18 g. i 8 mj.Dulka prekosutra ide. U Be~u }e odsjesti kod

moje gazdarice. Meni je `ao...

18. VIII. 1915. 18 g. i 8 mj.Dulke mi je silno `ao. Dr`im, da je spram nje

ve} oplemenjeno prijateljstvo. Ni stisak ruke nijetu postajao koji bi mi ulijevao svijest da sammu{ko. Bogu hvala, samo da ide naprijed.

19. VIII. 1915 - 1 s. po podne 18 g. i 8 mj.Dulka je oti{la. Jedva sam suzdr`ao suze u

o~ima. Zahvalila mi se na svemu i oti{la. I sadabih bez prestanka plakao. @ivot je stra{an. Jedva~ovjek lijepo sanja, odmah sve pro|e kano da nijeni{ta ni bilo. Znam, vrijeme }e sve izbrisati imo`da }u na nju sasvim zaboraviti. No, kod te po-misli ve} me groza hvata. Upravo sam u nekomStimmungu (raspolo`enju), kao kad je Lavreckiostavio Lizu (no, mi nismo zaljubljeni...!) i on, daubije to ~uvstvo tuge, oti{ao je da radi za narod. I

75

ja }u gledati da na to ne mislim i radit }u mnogo imnogo za druge i za se. Bog bio s njom.

Banja Luka, 22. VIII. 1915. 18 g. i 8 mj.Sad se Dulka vozi u Krakov. Pratio sam je na

cijelome putu. Ve} se njen individualitet pomalogubi pred mojom du{om, a slika Vje~no-`enskogse javlja.

Molitva Majci Bo`joj uzdi`e du{u

Banja Luka, 25. VIII. 1915. 18 g. i 8 mj.Prekju~er sam se krasno molio Majci Bo`joj.

Zbli`enje je bilo veliko: naravno i u toj silnoj blizi-ni bila je te`nja za jo{ ve}im zbli`enjem. I u toj `ar-koj molitvi, opet je bila praznina i vru}a te`nja zaNjom.

Nemogu}e izbrisati razlikuizme|u mu{kog i `enskog

Banja Luka, 25. VIII. 1915. 18 g. i 8 mj.Od kako ovdje nema Dulke meni je te{ko.

Mnogo radim, a uslijed ki{e ni ne izlazim iz ku}e.Slabo, veoma slabo spavam, pa sam silno oslabio.Vrzu mi se neprestano misli u glavi i uvijek mi-slim na Dulku: {to ona radi, {to bih joj pisao, rekaoitd. Ja sam sebe ne razumijem. Tà, ljubav premanjoj ne postoji. Meni je draga, kao svi ostali ljudilijepe du{e. No, ona je `ensko i to je opet ne{to sa-svim drugo. Iako sam mislio izbrisati tu razlikuizme|u mu{kog i `enskog uvi|am da je to nemo-gu}e. I mu{ko i `ensko je ~ovjek: svatko sa svojimosobinama i svojom `ivotnom svrhom.

S Buconji}em sam raspravljao o "uro|enim"idejama. Ja velim: da sve ideje nisu uro|ene ne

76

bih vjerovao da Bog jest. On sumnja. Pitanje je limonogamija eti~ki princip tako|er je zanimljivo.

Iz Zagreba i Be~a ve} sam dobio karte odDulke.

Sumnje, kolebanja, konfuzni osje}aji…

Banja Luka, 5. IX. 1915. 18 g. i 9 mj.Da se opet povjerim

svom najboljem prijatelju!Bio sam cijeli dan u groz-nom du{evnom stanju. Ucrkvi se nisam mogao pravosabrati, uvijek su navaljiva-la na me pitanja, da li se jasam ne zavaravam i opsje-njujem, nije li to samoumi{ljanje. Uz to se je pri-dru`io grozni konflikt s pri-rodom. Sam se naime sa so-bom tu ne sla`em. Razlikenaime izme|u mu{kog i`enskog nema, a ja se na-smijem nehotice pokojoj`enskoj. Grozne uvrede.Tim je snizujem na `ivotinju- pa i samog sebe - jer pokazujem da mi nismoisto. I sam brak: Nije li to glupa predrasuda? Zarse ljudi moraju uzimati, a mu{ko da tra`i `ensko?Znam, abnormalno je to pitanje, jer razum mi mojgovori o zakonima prirode i metafizike, koji i kodbraka djeluju. No, taj kr`ljavi razum. Srce opet nezna {to je na stvari, desperatno je, da mu{ko nemo`e biti samo i da tra`i jo{ nekog. I to opet govo-ri da postoji uop}e ne{to du{evno, a toga se ~ovjekboji. Ta to je glupost, du{evno; uop}e ni{ta ne po-

77

@upna crkvau Banjoj Luci

gdje je Merz kr{ten

stoji. Najbolje je sve zanijekati. Aut Caesar, aut ni-hil - Ili katolik ili nihilista opet ka`em. No, za{tosu tu te grozne sumnje, to cjepidla~arenje samogasebe? Uz to je u ~ovjeku egoizam da se moramsam sebi gaditi. Dodu{e, sada sam ve} malo izi{aoiz tih konfuznih osje}aja. Slika Madone u purpu-ru mi je pred o~ima.

Ljubav bez materijalne podloge nije ljubav

Banja Luka, 9. IX. 1915. 18 g. i 9 mj.Ve~eras mi je Ljuba (Marakovi}) pri~ao o svojim

namjerama, o svojoj raspravi o koru i kako misliuskrisiti hrvatsku dramu… Preporu~io mi je da~itam Imitatio Christi (Nasljeduj Krista). Na krajusmo debatirali o ljubavi. Mi{ljenja je da je ostva-renje ljubavi brak. Ljubav bez ikakve materijalnepodloge nije ljubav. I ljubav u poeziji (Dante) bilaje te`nja za tim ostvarenjem. Ljubav romana je ne-plodna, jer je brak za njih filistarstvo (malo-gra|an{tina). To je stvarno dobro i onaj metafizi~kiodno{aj izme|u Boga i Madone kod toga se nimalo ne mijenja. Do sada sam dr`ao da je ta "na{a"ljubav bez ikakve materijalne podloge - skrozdu{evna stvar, a sada vidim da je u planu Prirod-ne Volje, da je ovaj du{evni odno{aj spojen ste`njom za ljepotom, za ujedinjenjem du{a u dje-tetu. O tom se jo{ mora misliti!

Raspravljanja s profesorom o ljubavi

Banja Luka, 13. IX. 1915. 18 g. i 9 mj.S Ljubom (Marakovi}em) sam sljede}ih dana

poslije ve~ere najvi{e razgovarao o ljubavi. Dr`ida se ona od sjetilnosti (fine naime!) ne da sasvimizlu~iti. Mi doti~nu (`enu) volimo i zbog nje same,zbog njenih kosa, o~iju; pa ina~e katkad do|e gu{t

78

da se poljubi (humoristi~no on shva}a!). To je sje-tilnost. Dana{nje je doba anti-du{evno. (Dr`ava ibrak. Brakovi su sada tragedije!) ^ovjek, veli, tre-ba da se o`eni, da ima koga kome bi se sav povje-rio. Djecu voli, ali to ga ne zadovoljava. Da, takoje, ali to je suvi{e konvencionalno. U samu bit lju-bavi nije - kako mi se ~ini - ku{ao prodrijeti.

Da li se rat vodi za eti~ke istine?

Banja Luka, 18. IX. 1915. 18 g. i 9 mj.Danas saznadoh da }u opet na stavnju. Ne ve-

selim se ba{ najvi{e. Stvarno, ja bih vi{e `elio mir inisam uvjeren da se rat vodi za eti~ke istine iakomu je podloga eti~ka. @rtvovati svoju krv mogaobi ~ovjek kad bi bio duboko uvjeren o ideji...

Ljuba (Marakovi}) je iz dana u dan sve finiji.Savr{en nije, ali je divan. U du{i mi je praznina ipli}ina: naravna vjera fali.

Religiozni `ivot sam stra{no zapustio

Banja Luka, 21. IX. 1915. 18 g. i 9 mj.Gadan sam sâm sebi. Grozno sanjam o ~emu

po danu nikad ne `elim ni misliti. Grozna plitkostvlada u mojoj du{i. Vje~no to u~enje latinskog ve}mi je dosadilo. Ve} sam umoran, za`elio sam seprirode i umjetnosti. Ve~er je tako kr{}anska,spremna za svaku veliku misao, a kada dan sva-ne, sve se to raspline, ~ovjek se poka`e slabim i nemo`e ni sve shvatiti o ~emu je nave~er razmi{ljao.Ve} sam se za`elio Pri~esti. Dodu{e, moram priz-nati, religiozni `ivot sam stra{no zapustio. Radobih studirao Kristov `ivot, ~itao bih misli velikihljudi o Njemu i topio bih se u tom odu{evljenjuprou~avaju}i Njega.

79

Sve ima svoju svrhu, ljubav tako|er

Banja Luka, 24. IX. 1915. 18 g. i 9 mj.Dr`im olovku u ruci. Ispustim je. Padne na

zemlju. Odvrnem dugme, elektri~na svjetiljka seupali. Ima li ikakva smisla da se pitam postoji liolovka, postoji li gravitacija, postoji li svjetlo. Ne-ma. Trebamo samo zalaziti u njihovu bit i tra`itiim smisao.

Koji je smisao da se pitam postoji li ljubav, kadvidim da jest. Ne smijem biti toliki egoist da je po-ri~em iz straha, da si ne priznam da sam i jaobi~an ~ovjek koji se pokoravam Svjetskoj Volji.Glavno nam je samo pretra`ivati njenu bit; da-pa~e se ne moramo pitati, je li to dobro da se misvemu podvrgavamo. Jest, moramo biti uvjerenida je sve dobro {to opstoji, zato {to sve ima svojusvrhu. A i ljubav sli~no opstoji i ima svoju svrhu. Izlo opstoji, ima svoju svrhu kao i dobro: jer dobroima da stvara.

Krasna mjese~ina. [e}em s Ljubom i Miha}em{ute}i. Puna glazba struji prirodom. Stvoriteljovoga je jo{ ljep{i.

Sve prolazi… ali na kraju Resurrectio

Banja Luka, 1. X. 1915. 18. g. i 10 mj.Vani je tama. Crni, gusti oblaci. Dolaze ~udne

misli i sam ne znam kako se sje}am Dulke. Sve jesan. Upoznao sam je - i to je pro{lo. Pro}i }e i rodi-telji i sve }e izgledati kao san, dok i ja ne za|em utamnu, groznu ulicu. Ne, nije tamna ni grozna,nego svijetla, puna nadnaravnog sjaja. Tamo seslavi Resurrectio (Uskrsnu}e)!

U mislima na Gretinom grobu - ljubav i smrt

Banja Luka, 16. X. 1915. 18. g. i 10 mj.Ju~er sam se opet sje}ao Grete. Sjedio sam na

njezinu grobu - ~inilo mi se - i ~itao njeno ime:

80

Greta Teschner. ^udno, grobni natpis! I u tomgrobu je ona, {to je svirala uz glasovir, a ja do njestajao; to je ona koju sam ne znaju}i volio. I vidiosam da je to bila ljubav. Smije{no mi se ~ini, jersam ne znam {to je ljubav, i suvi{e sam egoist dabih se svojevoljno i bez ikakvog filozofskogopravdanja tome osje}aju pokorio - prava, `arkaprva ljubav. ^ini mi se da }e ova sve pre`ivjeti.Da, da je ona `iva, sebe cijeloga bih joj dao, sva la-tentna ljubav bi strujala k njoj, kao tisu}u glasovaiz orgulja…

Ne, dosta je, nje nema i ostavimo mrtve na mi-ru. Mrtve? [to ta rije~ opet zna~i? Le`i djevojka nadivanu, kose su joj zlatne: jest, ona ista {to je takolijepo pri~ala ne mi~e se. Dolazi majka, mi~e jojglavu, zove je. Ni{ta, ne mi~e se. To tijelo se odne-se i zakopa. Pa eto to je biti mrtav. Nepojmljiva ce-remonija. I mi na nju mislimo. Ona `ivi u srcimana{im i ono ne{to {to je bilo u nje to jo{ jest: svag-dje, gore, dolje, oko nas i u nama i to je vje~no. Tu}emo stati. O vje~nosti ne }emo mislitinepripravni.

Misti~ki osje}ao pretvorbu

Banja Luka, 25. X. 1915. 18. g. i 10 mj.Sjajna su neka mjesta iz Ivanova evan|elja o

Pri~esti. Kod zadnje mise mnogo sam o njima raz-mi{ljao i tako se u`ivio, da sam zbilja misti~kiosje}ao pretvorbu i da je ondje prisutan Krist, ko-jemu se moramo klanjati. Jest, velim, onome Kri-stu, koji je negda `ivio mi bismo se klanjali, a jad-nici ne znamo da je tu Onaj isti, jo{ ljep{i.

81

@ivot je lijepa i velika tajnaStudij u Be~u, jesen 1915. g.,

priprema za vojsku, zima 1916. g.

Nakon ljetnih praznika 1915., provedenih kod rodi-telja u Banjoj Luci, Ivan u jesen nastavlja studij uBe~u. U me|uvremenu je pozvan u vojsku i pod konac1915. vra}a se u Banju Luku, gdje o~ekuje polazak uvojsku koncem velja~e 1916. I u tom periodu Ivan jo{uvijek razmi{lja o problemima ljubavi. U duhovnom`ivotu na~inio je va`an korak: za blagdan Bezgre{nogza~e}a Bla`ene Djevice Marije 8. XII. 1915. polo`io jezavjet ~isto}e do `enidbe. Vrijedna je pohvale njegovaborba i nastojanje za o~uvanje moralne ~isto}e. No ti-me napasti i problemi na podru~ju osje}anja ljubavi injezina tjelesnog vida ne}e prestati. Ivan }e ih ipakuspje{nije nadvladavati. Zavr{ava taj period svoga`ivota znakovitim rije~ima zapisanim na kraju dnev-nika prije odlaska u vojsku: ^isto}a i vje~no ~isto}a tre-ba da je geslo!

Ljudsko tijelo - najljep{i cvijet i ures prirode

Be~, 23. XI. 1915. 18. g. i 11 mj.

^ovjek bi pomahnitao gledaju}i krasne aktoveTiziana. Neka `alost se uvu~e u srce, kad se gleda-ju ta krasna, lijepa, gola ljudska tijela, koja su tije-sno srasla s prirodom, koja su najljep{i cvijet iures prirode. Ako li koga spopadne samo ikakvagadna misao, mora mu se re}i da je on pokvaren,a ne slika. Ne, Bo`e, ljudsko tijelo je kao nekavanjska slika du{e. Kao {to je svijet kano idejaBo`anstva, umjetni~ko djelo, jedan svijet umjetni-

82

ka, tako isto i vanj{tina ~ovjeka odgovara toj nu-tarnjoj harmoniji. "I Bog stvori ~ovjeka, na sliku ipriliku svoju". Magnificat Dominus! (Neka se ve-li~a Gospodin).

Ne mo`e se izre}i {to se osje}akad se On s nama sjedini

Be~, 24. XI. 1915. 18 g. i 11 mj.

Na kultiviranju svoje du{e u zadnje sam vrije-me ne{to intenzivnije radio. "De Imitatione Chri-sti" (Nasljeduj Krista) ~itam i razmi{ljam. Velika jeknjiga, puna mistike koja meni i treba. ^ovjek vi-di u svakom ~asu kako je malen, a kako je velikOnaj koji je umro za nas; koji Kruh - Bo`e, samogaSebe daje, svu onu veli~inu, onu Ljubav. Ne mo`ese izre}i {to se to osje}a kad se On s nama sjedini;ne, `elja za jo{ vi{e i vi{e, za Kristom cijelim, zaSvjetlom vje~nim, za Bogom Stvoriteljem, za ko-jim srce sna`no, eruptivno te`i. Da, i svakog ~asa~ovjek podlegne jednom mi{lju; jednim pogle-dom, jednim ni{ta, i opet svagdje te`i i usu|uje setra`iti ono {to sluti da je kao iza nekoga zastora udu{i ~ovje~joj, {to katkad baci svoju zraku i svrhu-naravnim sjajem rasvijetli stanovitu stranu nutri-ne. To bi htio ~ovjek u svoj veli~ini, htio bi biti ne-tijelo, i spojen s tim Sjajem.

Odakle je ljubav?

Be~, 24. XI. 1915. 18 g. i 11 mj.Pro~itao sam Björnsonovu seosku novelu

Synnöve Solbakken. Zgodna stvar. Hvalospjev jeseoskoj ljubavi. Kad glavna junakinja na brdu pje-va ~uvaju}i stado, pri~inja se da ~ujemo pjesmuslavuja, koja se ori u {umi, koja sada jasnije sadslabije odzvanja, mije{aju}i veselje s boli i ~e`-

83

njom ljubavnika. I ori se ta tu`na pjesma kroz{umu, ta pjesma ljubavi.

Opet bi ~ovjek zapitao {to je ljubav. Jedan ak-siom koji pokre}e `ivot, prirodu i nas ljude i naj-bolje bi mo`da bilo ne gubiti se u spekulacijama.Providnost je tako naredila, i mi joj se moramo po-koriti, ne smijemo bazarovski u sebi zatajiti~e`nju za `enom koja je u na{emu srcu. Dodu{e,kada odem u plesnu dvoranu, gledam kako su setu mu{ki i `enski na{li i ni jedan ne }e jama~nopriznati da ga je protivni spol ovamo privukao,nego }e re}i da je do{ao da se rastrese. Ple{u, ri-je~ima se igraju i dra`e; prava ljubavna igra vra-baca i slavuja. Promatraju}i to, ~udim se {to je toljubav, odakle je to, pa zar se i ja tome pokoravam,pa si ka`em ne, promatram sa strane ovu igru lju-bavi. No, dotle je i u meni `elja za ljubavlju; ne sa-mo transcendentalnom nego i za obi~nom ljud-skom, `elja za razumijevanjem, za toplim ~uvstvi-ma. Mnogo puta se sje}am Dulke - Bo`e moj, Gre-ta je kano ve} i zaboravljena! - i sam si morampriznati, da bi se mogao u nju zacopati. Istina, onaje daleko, iz njene du{e se je iskristaliziralo u mo-joj uspomeni samo vje~no - `ensko, pa je to ja-ma~no uzrok za{to toliko na nju mislim.

@enski je element u mojem `ivotuodigrao ulogu - zavjet ~isto}e

Banja Luka, 12. XII. 1915. 19 g.Ba{ je ~udan dan. No}as sam `alosno snivao o

Anti, a sada sam opet vidio Gretinu sliku - mo`dadrugi put iza njene smrti. Bo`e, Bo`e moj, stra{no.Greta, mila, draga Greta. Kad sam vidio one o~i,mile i blage, onu spu{tenu glavu, kose, ah, kojesam toliko puta gladio, sjetim se da bih joj moraoostati uvijek vjeran; da bi mi ona kroz cijeli `ivot

84

imala biti idol, koji bi ja opje-vavao. I svaki ~ovjek si imana}i taj idol. Izgleda da je toza me otkrivenje: izmirensam mo`da zauvijek s priro-dom. @enski je element umojem `ivotu odigrao ulogukoju mora. Sa `enskima vi{eovdje nema posla. Zaljublji-vati se ne}u; moglo bi se izro-diti u sjetilnost. Ostale `en-ske neka igraju u mome `ivo-tu ulogu mu{kog, osobito fi-nog mu{kog prijatelja. No,stra{no mi je kad pomislimda }u se uvijek morati kretatiu dru{tvu punom sjetilnosti.

Neki dan sam zavjetovaoBl. Djevici ~isto}u sve do`enidbe; mo`da }e to trajati ido smrti.

Lahku no}, Gretice. Vergiss mein nicht (ne za-boravi me).

Banja Luka, 18. XII. 1915. 19 g.Kako se ~ovjek mijenja... ^itao sam neke listo-

ve iz lanjskog dnevnika i mogu lijepo prosuditidu{evni napredak na nekim poljima. No na ne-kim sam zaostao… Danas bi bilo Greti 19 godina.Djevojka...

Sav je `ivot lijepa i velika tajna

Banja Luka, 27. XII. 1915. 19 g.Kad bih se sastao s kakvim bezvjercem, ne bih

mu znao re}i {to je Euharistija, ne bih mu znao do-kazati {to osje}am. Dapa~e, kad sam gdjegod u

85

Kip Majke Bo`je izbanjalu~ke `upne

crkve pred kojim seIvan Merz ~esto molio

vedroj, svijetloj, sun~anoj prirodi, pa pomislim nasvoje osje}aje kod Pri~esti, ~udno mi je, kano da jeto bio neki san, tajanstven ~udan lijep san, nekiosje}aj, neka atmosfera, koju sada nemam, a kadsam u tome osje}aju zaboravim sve, samo mene{to vu~e, neodoljivo vu~e, molitva vu~e drugu,`elja, ~e`nje, neprestana te`nja, da upravo trebanaprezanja da se prestane osje}ati te`iti onamo. -Sav je `ivot lijepa i velika tajna.

Banja Luka, 4. I. 1916. 19 g. 1 mj.Zvijezdice, mile zvijezdice, {to ste se tako lije-

po prosule po nebu, skoro sam i zaboravio da vipostojite: vi svjetovi, bezdani, neizmjernosti. Ka-ko ~ovjek brzo zaboravi na vje~nost. No} je pravidan: istom onda mo`e pravo tra`iti Njega.

Opet tra`im `ensko dru{tvo

Banja Luka, 7. I. 1916. 19 g. 1 mj.Dobro znam da je ljubav prirodni zakon, jako

vezan s finom sjetilno{}u i svejedno opet tra`im`ensko dru{tvo; delikatne razgovore vodim sVla{i}evom (sje}am je ju~era{njeg plesa, ka`emjoj da se udaje pa }e pro}i lupanje srca i dr.). Gle-dam, skoro bih rekao koketiram s Oberhofero-vom; (stra{no mi je kod te rije~i, prati je izraz kojika`e da je smatram za ne{to drugo nego {to samja, smatram je valjda skoro za `ivotinju, jer tu ja-ma~no nema ni{ta du{evnoga, a odno{aj mu`a i`ene morao bi biti du{evan!) O, nesretna priroda.Sam se sebi rugam kad pomislim da bih se mogaozacopati, a uostalom to je slabost, tra`iti `enskodru{tvo. No {to je onda priroda? To je potrebno zauzdr`avanje roda. Skoro bih rekao Jao, kad pomi-slim da sam `ivotinja. No opet vlada Veliki Smi-sao svagdje u prirodi; pa to mora da je onda do-

86

bro. Ah, tko bi ga znao {to je dobro. Strah je tu da~ovjek ne upadne u du{evnu plitkost, u sjetilnost,a onda je i slabo}a grozna tra`iti `enu. Za{to onamene ne tra`i? Dodu{e mo`da to i ~ini prikriveno!Tako je. No svejedno: gledat }u koliko mognem -znam da ne}u uspjeti - da se othrvam tom nagonuljubavi. Pa ina~e sam i sebi postao nevjeran.Dr`ao sam da je `ensko odigralo svoju ulogu umom `ivotu i mislio sam da }e se ono vje~no umeni iskristalizirati, a ja tra`im novi `ivi `enskiideal. Preda mnom je slika Sikstine uvijek.

Da je Greta `iva, ~ini mi se,ostavio bih cio svijet zbog nje

Banja Luka, 9. I. 1916. 19 g. 1 mj.Pogledao sam opet Gretinu sliku. Stra{no mi je

te{ko. ^ini mi se, da je `iva, ostavio bih cio svijetzbog nje. ^udna stvar je `ivot. Tu nekako te`im zaljubavlju, a opet znam da nju najvi{e volim i dauop}e ne}u vi{e mo}i nikada tako iskreno, djeti-nje ljubiti. Ve} sam izrovan idejama vjekova, kojekritiziraju svaki ~in i mig. Svagdje je onaj velikistrah da bih mogao postati sjetilan. Nehotice uvi-jek ~ovjek osjeti svoju slabost; govori li o ~emugod uzvi{enom, s kakvom djevojkom, ne misle}i,pridi`e se sjetilnost. Stra{no je. Ne bih ni smioiza}i pred kakvu djevojku, sa strahom da se neho-tice ne pojavi trunka ove tjelesnosti. Ta, to zna~iponi`avati je, a bome i sebe. Kada }e ~ovjek biti ta-ko jak, da bude naivan i iskren kao dijete?

Salijetaju me pitanja o bîti `ivota i svijeta

Banja Luka, 14. I. 1916. 19 g. 1 mj.Kod ku}e mi je dobro. Gotovo nikada nije bilo

toliko zadovoljstva, tolika suglasnost i veselje kao

87

sada. Mama se uvijek smije i mene mazi. Tata oz-biljno ~ita, ali uvijek {togod lijepog progovori izlista ili Doriana, kojega sada ~ita. Materijalno sjaj-no ide. Mogu re}i ovdje je skoro idealna slika obi-teljskog `ivota. Sve se bojim da ne }e dugo trajati.Jednom ne{to do|e, sve je pro{lo, svatko ode svo-jim putem. Do|e smrt ili {to drugo.

Dodu{e meni je ve} dosadno ovdje. Ta, nisamstroj. Sviram i ~itam; a cilja pred sobom nikakvanemam. Nema dana, mogu re}i sata, kad me nesalijetaju pitanja o biti `ivota i svijeta i sli~no. Jafakti~no ~vrsto, bar dosta teoretski, bolje re}i sa-mo`ivo, vjerujem, no ipak se svemu ~udim. Tu jevani aleja, pa sunce sja, pa iza toga svemir, i ja`ivim i ovaj, te onaj. Pa to uistinu jest.

Pa i zemlja se kre}e, postoji rat, historija i to ni-je samo zamisao ma{te; nego to sve opstoji, realnoje. I uvijek se pitam {to je to realno. Razum znade;no srce se uvijek iznena|uje. A onda kad se srcezaleti u misti~ke predjele, osje}a ~arobnu `e|, ko-ja je to golemija, ~im je bli`a Izvoru, bolje re}i slut-nji Izvora; a kad se ~ovjek {e}e, ~udi se svemu to-me. Tajna je `ivot.

K tome je jo{ ona oholost, vra`ja nadutost u~ovje~joj naravi. Sam sebi bih priznao grijehe, akad mi drugi napomene, ja se ljutim umjesto dasam mu zahvalan. Onda ona te`nja za religijskomreformom svijeta vi{e je u meni neka te`nja da seuzoholim. Mo`e ~ovjek biti ponosan jer zna {to jeistina; no tu se uvijek pomi{lja na trijumf i kako }uja na kraju imati pravo; namjesto da se pokora-vam Istini, koja je pobijedila. Poniziti se treba~esto i onda }e istom ~ovjek biti na svom mjestu.Mnijenja ljudi valja prezirati u tim slu~ajevima.

88

Od poljubaca sam ve} silno daleko

Banja Luka, 19. I. 1916. 19 g. 1 mj.[etao sam s Viktom. Vodimo ~udne razgovore,

kano da smo na putu zaljubljenosti. Raditi mi senije dalo i ne priznavaju}i sebi, i{ao sam je tra`iti.Meni je to muka, malo mi se glupo ~ini voditi tak-ve besmislene razgovore. Moglo bi se zalaziti udu{u, i prou~avati ~udnu psihu `enske. Ali kako}e ~ovjek po~eti. Kad je uz nju, kano da je ne~imopsjednut, sugeriran, pa govori samo u istom to-nu i ma koliko se naprezao da udari ozbiljnijimtonom, ne mo`e se ni~emu dosjetiti. A onda je iona vra`ja ~e`nja za poljupcima... Ja to uop}e nerazumijem; ta to je sjetilnost. Dobro, uzmimo, daja nju volim du{evno, ali toga du{evnog si u njenisam ni najmanje svjestan. Po{tena je, ali to jevi{e odgojem dobila, nego iz filozofskog uvjere-nja. Pa i ina~e je vrijedna. No i druge su takve.Mogu}e da ba{ na nju sada mislim, jer se nije nit-ko drugi na{ao prema kome bih isto osje}ao. Prviosje}aj prema Greti mora da je bio isti; samo {tosam onda bio netaknut od kulture i jednostavnovukao konsekvencije te ljubavi. Ovdje ne mogu.Draga mi je, ali tko zna da ovo nije samo osje}aj,koji se bazira na prikritoj sjetilnoj podlozi. Da se jena{ao tko drugi, spram koga sam mogao biti takoslobodan, mogu}e bih isto osje}ao. A onda od po-ljubaca sam ve} silno daleko; uop}e, ne bih si ni-kad priznao da ljubim. Ne}e se mo}i ni razviti doljubavi jer suvi{e cjepidla~arim i {to se ba{ odovog tjelesnog `acam; ljubav mora ergo (dakle)umrijeti.

89

Sebe jo{ ne poznamBanja Luka, prije vojske, zima 1916. g.

Pro`ivljavam neku ~udnu borbu

Banja Luka, 23. I. 1916. 19 g. 1 mj.Htio bih biti ponizan! Silno ponizan! Svu ovu

priro|enu oholost uni{titi i ponizno te`iti za isti-nom; samo zbog te same istine, a nikako ne mislitina ljude, {to su oni uradili, {to oni pro~itali i biti utom pogledu suvremen. Duboku, temeljnu nao-brazbu tra`im, a ne mno`inu pro~itanih knjiga.Svejedno sam silno nezadovoljan i `alostan.Znam da ne bi smjelo biti ovako. Bio sam pa~e naPri~esti danas; ono nekoliko ~asova u crkvi bijahsav sretan i jo{ vi{e, kad mogoh donekle zaronitiu ovaj misterij. No brzo iza toga nasta ~uvstvo ne-zadovoljstva; mo`da je to zato jer pro`ivljavamneku ~udnu borbu, koje sâm jo{ nisam svjestan.Od onog odu{evljenja i samosvijesti koja je bila umeni polako odustajem, pribli`avam se silnimnaporom kr{}anskom poimanju i uvi|am da umnogo tome imam krivo. Dapa~e, da jo{ nemamtemeljnih filozofskih (eti~kih) principa. (Nastavaku sljede}em odlomku.)

Sebe jo{ ne poznam

Banja Luka, 23. I. 1916. 19 g. 1 mj.Tà, cijeli `ivot je zagonetka, najve}a sfinga, ta-

ko da ne mogu iz najdubljeg uvjerenja afirmativ-no teoretski potvrditi, (u praksi sam du{om i tije-lom katolik) ni najjednostavnije aksiome `ivota.Tà mo`da (srce veli, a ne razum) je druk~ije,

90

mo`da je sve ostalo predrasuda po ~emu ljudi mi-sle i sude. Tà, toliko su najrazli~itijih misli ljudi iz-nijeli. Od Krista do Nitzschea, Arzibasera tako ubiti suprotnih, da (~ovjek) nehotice misli sumnja-ju}i i ako znade da je Krist Istina. Kao Kranj~evi}osje}am kano da je cijelo ~ovje~anstvo do{lo u ma-li mozak na sijelo. Divim se ljudima koji su uvjere-ni u svoje principe, pa makar bili i krivi… Najbol-je je {utjeti, jer bi ~ovjek mogao skandaliziratidu{e koje tvrdo vjeruju. Bog bio s njima.

Sebe jo{ ne poznam. Znam da bih mogao kak-vom filozofskom spekulacijom do}i do nemoral-nih zaklju~aka i teorija za `ivot; a nikada ne bihsam bio nemoralan, dapa~e bih prezirao i gadio seod nemoralnih ljudi.

Kr{}anstvo mi jo{ nije za{lo u krv

Banja Luka, 28. I. 1916. 19 g. i 1 mj.Nekako sam u du{i smiren, no ipak uvi|am da

sam silno daleko od ikoje savr{enosti. (Mislim narelativnu savr{enost i to biti bolji od svoje okoli-ne). Jako me to boli. Tu si umi{ljam ne{to na svojdobar primjer i vidim da sam samo na jezikukr{}anin, ali na djelu ne. Kr{}anstvo mi jo{ nijeza{lo u krv. Nema ni{ta te`ega nego biti dobarkr{}anin... Tu mi Gusti predbacuje - s pravom -neku bezobzirnost, surovost. Jesam takav uistinui nastojat }u da u du{i postanem {to nje`niji, {toponizniji. Oh, Bo`e, samo jo{ sam ne znam kako}u. Uz to uvijek kod ku}e mnogo jedem, kasnoustajem, ne gimnasticiram. Cijeli `ivot je protivmojih `elja. Slabost, slabost. Trebao bih se duljemoliti Bogu, da ne izgubim onu misti~nu vezu snjim, da ga osjetim u svakoj misli, kod svakog po-gleda i posla. A ovako se pomolim jutrom ive~erom, zapravo misli mehani~ki izgovaraju

91

svete rije~i. Trebao bih dnevno ~itati makar polasata evan|elje, razmi{ljati o tome, pa onda u pod-ne i za Zdravo Marijo predo~iti sebi neke transce-dentalne stvari i tako cijeli dan, cijeli `ivot provo-diti u tom misti~nom svjetlu stvaraju}i od svojedu{e remek-djelo i tra`e}i Istinu - Svrhu.

Kad bih se mogao zaljubiti!

Banja Luka, 30. I. 1916. 19 g. i 1 mj.Gdje je moja mladost? Tako se osje}am starim,

tako pre`ivjelim. Kad bih se mogao zaljubiti! Kadbih se mogao za ne{to potpunoma odu{eviti, bezikakvog cjepidla~arenja! Oh, mi moderni ljudi,stra{ni smo. Starci prije reda. Samo da se je otrestisvih knjiga, svih tu|ih, otrovanih mnijenja i `ivje-ti naravno i dobro kakve nas je Bog stvorio. Mi-slim da }e mi jo{ jednom sinuti vrijeme odu{ev-ljenja, rada, dru{tvenosti; doba puno ideala i pri-jateljstva. Samo da pro|e taj nesretni rat i zapo~nesav na{ kulturni `ivot.

Da li je opravdano opisivanjeseksualnih scena u knji`evnosti?

Banja Luka, 5. II. 1916. 19 g. i 2 mj.Ivan op{irno prikazuje Maupassant-ovo djelo "La

Vie" (@ivot), potom daje svoju kritiku.Bit }e mi dosta te{ko dati objektivnu sliku djela

"Une vie" (Jedan `ivot) od Maupassanta. Uzrok jetome {to sam prvi put nai{ao na opis sjetilnih dje-la, i drugo {to je Maynialova monografija o Mau-passantu vrlo neobjektivna. Tu je detaljno opisanrazvitak njegove bolesti, a o njegovu seksualnom`ivotu, koji bi mnogo toga mogao rastuma~iti unjegovim djelima, nema ni govora.

Ponajprije nam se valja pozabaviti nekim pro-blemima. Da li ovo djelo dobro djeluje? Ne, opisi

92

onih sjetilnih akata ne spadaju u opseg umjetno-sti. Umjetnost nas mora dizati u vi{i svijet,odu{evljavati nas. Mi moramo u njoj u`ivati. No,recimo da pjesnik ka`e da je ovaj socijalni pro-blem, koji je ovdje naslikao, morao tako prikazati.Tu je sentimentalna djevojka, puna cvjetnih nada.@elja je u nje za ljubavlju. Dobro! Dolazi nekimlad ~ovjek i oni se ljube. Objektivno je slikano,mi unaprijed ne znamo je li to prava, iskrena, ne-sebi~na ljubav izme|u dvoje. O`ene se. Pjesniknas vodi u bra~nu sobu… (i opisuju se intimnescene).

Tu prvi put osje}amo da je s njegove strane sa-mo sjetilna ljubav i da je to ona instinktivno u to-me ~asu osjetila. To je ~injenica. Mi unaprijed slu-timo da }e taj brak biti nesretan. No Maupassantovu scenu nije smio iznijeti na vidjelo. Dovoljni suoni poljupci na Korzici, te njihovi razgovori, koji snjegove strane ni{ta dubljeg ne otkrivaju, da namrastuma~e njihov odnos i nesre}u. Mogao je Mau-passant oti}i jo{ dalje, mogao je nastojati dati namnaslutiti kako joj se on zgadio...

Vidjeli smo da ovaj opis nije bio potreban. Nopitanje je, za{to se to nije smjelo opisati? Ta oni subili o`enjeni i njihov postupak nije bio grje{an; toje svagdanji kruh `enidbe. Upravo zato {to jesvagdanji kruh ne spada u umjetnost. Svatko bi sezgrozio kad bi ~ovjek pjevao pjesmu torti, grahuili drugoj hrani, jer to nije poezija, to se ne ti~edu{evnog, to je samo poradi uzdr`avanja na{egtijela. Ima pjesama vinu. To je granica. No ne glo-rificira se ono jer uga|a jeziku, nego {to djeluje nadu{u, prena{a nas u neki sivi psihi~ki svijet, raz-veseljuje nas du{evno, odu{evljava. Ono mo`e bi-ti kobno i ovo kobno djelovanje vina, glorificira-nje pijanstva i posljedica nalazimo samo u deka-

93

dentnim pjesmama… Iz istoga razloga {to se tor-ta, grah ne opjevava, ne spadaju ni bra~ni akti upodru~je umjetnosti. Oni su potpuno tjelesni, sa-mo poradi uve}avanja ljudskog roda i radi tjele-sne naslade, bez i~ega du{evnog. To ne spada uumjetnost i socijalni se problemi moraju rije{itiveoma lijepo bez toga.

[to je s poljupcem? Taj mi se pri~inja kao vino.On je neka te`nja za ujedinjenjem du{a, mo`e ~akda odu{evi i smije se kao takav pozajmiti za um-jetni~ke svrhe. No i tu ~ovjek mora biti silno opre-zan. Sam Goethe pjeva poljupcu, ali kad se radi obra~nom aktu (Brautnacht) i on - sjetilan - zatvarao~i. A Maupassant je tu dao cijeli kodeks senzual-nog `ivota. Tu su sjetilni poljupci, akti, maltu-zijanizmi.

Skroz je krivo mnijenje da je cijeli `ivot"kunstfähig" (prikladan za umjetni~ko opisivanje).Tim se cijelo zna~enje umjetnosti rastvara.Aksiom je da samo lijepo spada u umjetnost i tuse ne smije dirati. Moral treba tako|er respektira-ti. Umjetnost ne smije fotografirati kao {to to ~iniMaupassant. Ljudi onda ne bi trebali nikako ~itatiromane; neka idu u svijet, pa svojim o~ima gleda-ju romane. Kod Maupassanta opa`amo nekakvusilnu nervozu rada. Nije opisivao `ivot jer je ovajnjega odu{evio ili silno interesirao, nego zato {toje u njemu bila potreba da pi{e.

Umaknuti po`udnim pogledimanezrelih djevojaka

Banja Luka, 24. II. 1916. 19 g. i 2 mj.Htio bih se lijepo pripraviti za ispovijed. Mo-

gu}e je i zadnja. Naravno, nisam u takvoj sredinigdje se moje grje{ke pokazuju uslijed borbe, ipaknaslu}ujem mnogo toga. Osim toga jo{ sam u ne-

94

suglasici s Tomom Kempencom. Svagdje veli"turbam declinare" (izbjegavati mno{tvo) i "de soli-tudine" (o samo}i) itd. Upravo zahtijeva kloniti sesvijeta. Ja jako volim ti{inu, mir, mogu razmi{ljati,mogu misliti na misterij Euharistije, zapadati unepomi~no za~u|enje, mogu se dugo moliti. Nosve je to naprezanje, du{evni rad; a ~ovjek trebaodmora. Taj nalazi u dru{tvu, ako mu je nezgod-no za}i u prirodu.

Uzmimo onda jednog socijalnog radnika. To-me je zapravo du`nost zalaziti u sve klase, zle idobre, i prou~avati `ivot. Iskreno govore}i, menije drago kad se s kakvim prijateljem mogu umak-nuti po`udnim pogledima nezrelih djevojaka ikad ne moram gledati na one lijepe dame, gdje~edno stupaju, a prolaze}i pokraj kakvog zgodni-jeg mu{karca zatrep}u od strasti. ^ovjek ih skrozvidi. Tko se njima rado ne uklanja, kome nije dra-go, da ne gleda ono rastrovano koketiranje oficirai dr... Ljep{e je u samo}i, ljep{e je zavu}i se u tam-nu crkvicu i kod treptanja vje~ne svje}ice, za zad-njih traka sunca, tiho moliti krunicu, i diviti se,vje~no i vje~no se diviti Euharistiji, tome sjaju, tojneizrecivoj Ljubavi... A ipak treba sve to vidjeti,valja se zavu}i i u najgnjusnije ku}e i studirati tebijedne ljude, kojima je pomo} potrebnija, negolisvim materijalnim siromasima. Kako bi im ~ovjekpomogao, te{ko je pitanje. Samoodgojem mo-gu}e. Opazio sam naime, da se neke tajne niti -misteriji! - vuku, koji prema moralnoj snazi do-ti~noga djeluju na okolinu, pa makar ~ovjek i{utio. Klasi~an je primjer sv. Franjo, gdje je rukezavukao pod rukave i ponizno {e}u}i se, bez ijed-ne rije~i propovijedao. To je prvo, a sve ostalo je udrugom redu.

95

Du{evni svijet no}i i molitverealniji od svega {to postoji

Banja Luka, 28. II. 1916. 19 g. i 2 mj.Prije odlaska u vojsku, jo{ }u napisati koju ri-

je~cu. Time naime zavr{avam ovaj dnevnik, kojimhtjedoh odgajati svoju unutra{njost i stvoriti odsvoje du{e remek djelo. Osje}am da sam jo{ silnodaleko od cilja, da sam jo{ pravo dijete, koje nezna {to je `ivot…

Bio sam ju~er na pri~esti i tako sam veseo i za-dovoljan, tako da se, ~ini mi se, ne}u nikada `alo-stiti, pa makar mi i te{ko bilo. @alost truje srce,uvla~i u nj onaj duh o~aja da si ~ovjek uvijek na-me}e pitanje ~emu `ivi, pa jo{ dalje za{to samza~et. Pogubne ove misli moraju iz glave, ~ovjekmora uvidjeti svoju slabost, koja mu ka`e da svene spada u njegovu glavu. Zada}a `ivota nijeo~ajavati, nego tra`iti suglasnost u ovome i vese-liti se nad veli~ajno{}u ure|enja. Da, ovo mora bi-ti aksiom: sve je najbolje, pa sna{la nas kakva ne-sre}a, bijeda, mislimo na to, makar i ne razumjeli"za{to"! ^ovjek je ovdje samo putnik, njegovopravo odre|enje nije ovdje, na toj zemlji, nego jeon izabran za ne{to vi{e. Uistinu, kad se ~ovjekzavu~e u samo}u, u tamu, sve, sav realni svijet,svi drugovi, prijatelji, sva ~arobna priroda mu se~ini snom. Osje}a tada ~ovjek da je ona nerealna, ada je misao prava realnost da je du{evni svijet,svijet no}i i molitve, realniji od svega uop}e {tovidljivo postoji. Treba samo te`iti za tim `ivotom,za ovom realno{}u. Jest, jo{ sam slab. U`ivam uEuharistiji i u tom du{evnom `ivotu, ali vidim daje to ni{ta, da treba jo{ dublje i dalje zaroniti u tajveliki svijet. Sada upravo razumijem velikog pa-pu Pija X. {to je izrazio `elju za ~estim, pa~e i sva-

96

kida{njim blagovanjem Gospodina. Timezavr{avam svoj dnevnik i pun radosti pjevam Ga-udeamus igitur...

Ideal djevojke jo{ mi lebdi pred o~ima

Banja Luka, nave~er, 28. II. 1916. 19 g. i 2 mj.Jo{ mi je buka u glavi; smijeh i vika djevojaka,

savjet Vikte i hohotanje Ljube. Pitam se je li mi `aosvih tih ljudi? Jest, opazio sam da me mnogi za-volje{e. Mogu}e se mnoge od `enskog svijeta imalo ljute, {to sam spram svih veseo i ljubazan, aopet ih ledenom rukom od sebe odbijam. Mogure}i da sam Viktu lijepo zavolio; mnogo smo i oozbiljnijim pitanjima `ivota ~avrljali; ona mi se jedapa~e i povjeravala. Pa eto, draga mi je, kao kak-va sestra. Nje`na, puna lijepih djevoja~kih ~uvsta-va iako ne velike naobrazbe. Pa Vera. I s njom jebilo vike i galame, smijeha i besmislenih o~ito-vanja, da sam se osje}ao kao kakvo dijete. Upravotako, kada pomislim, da u samo}i o tim stvarimanikada ne razmi{ljam. Eto, i ona mi je draga. Nokad pomislim {to }e od svega toga ostati? Pro}i }e,zaboravit }u. Onaj ideal djevojke nepoznate, aopet tako poznate jo{ mi lebdi pred o~ima. A uz toje misao na Greticu tako `iva, da mi je nemogu}e ipomisliti na ljubav. (Nastavak u sljede}em odlomku.)

^isto}a i vje~no ~isto}a treba da je geslo!

Banja Luka, nave~er, 28. II. 1916. 19 g. i 2 mj.No ~ega mi je ovdje najvi{e `ao to je dr. Rebac.

Nismo mnogo razgovarali, no sve je puno `ivotnesnage, puno ljubavi i neke ~udne, zapravo mi-sti~ne ~isto}e. Kako takav ~ovjek djeluje na dru-goga. Sam osje}am, da me se ma kako inteligen-tan ~ovjek ne bi mogao nikada tako dojmiti kao

97

~isti. To je ~injenica i ba{ mi to potvr|uje istinitostkr{}anskih moralnih na~ela. ^isto}a i vje~no~isto}a treba da je geslo!

Tako gubim starijeg prijatelja koji je dosadamnogo toga uradio. I jama~no }e za svoj narodprakti~no dobro djelovati; osje}am direktno kanoda je ~ovjek odre|en po Providnosti. I Ljube je {te-ta; no iskreno moram re}i da osje}am u Repcamnogo vi{e moralne snage iako je Ljubina du{akao takva mnogo razvijenija i odgojenija od moje.Bo`e zdravlja, pa }e sve. Samo treba na}i kakvihzgodnih djela za studij Svetog pisma.

Grüss Gott, Gretchen! Vielleicht auf baldigesWiedersehen". (Zbogom Gretice! Mo`da do skorogvi|enja.)

98

Banja Luka.Ivan Merz jeodrastao u

multietni~kojsredini.

Hotel u sredi{tugrada (gore);

Ferhad-pa{inad`amija (desno).

Boj svjetla i mrakaNa vojnoj obuci

Graz, Slov. Bistrica, prolje}e 1916. g.

Dobiv{i poziv za vojsku i oprostiv{i se od Banje Lu-ke, roditelja i svojih prijatelja, po~etkom o`ujka 1916.Ivan polazi najprije na osnovnu vojnu obuku u Le-bring kraj Graza, potom na daljnje vojno usavr{avanjeu Graz i Slovensku Bistricu. Budu}i da je imaozavr{enu maturu i tri je mjeseca ve} poha|ao Vojnuakademiju, poslan je u Mürzzuschlag na ~asni~ki te~aj.Nakon polo`enog ~asni~kog ispita, Ivan je upu}en natalijansku frontu te je boravio u raznim mjestima da-na{nje sjeverne Italije (ju`ni Tirol) vr{e}i kao ~asnikrazne slu`be. Svakih {est mjeseci dobivao je dopust kojije provodio uglavnom u Banjoj Luci kod roditelja ilikod o~eve rodbine u ^e{koj. Problemi ljubavi, djevojke,`ene i nadalje zaokupljaju njegov duh. O{tro pak reagi-ra na nemoralno okru`enje u kojem je prisiljen `ivjeti.S druge pak strane osje}a u sebi velike poticaje za reli-gioznim `ivotom. Sve to u njemu proizvodi nemir, na-petost, nutarnju borbu kao {to se vidi u zapisima nje-gova dnevnika.

Svijet bez dubljih du{evnih potreba

Graz, 7.III.1916. 19 g. i 3 mj.Nemam toliko vremena da o svemu raz-

mi{ljam. Pisat }u samo ~injenice. Lebring je jedanveliki grad, u kojemu su barake pravilno poreda-ne. @uta voda i blato. Grozno je za vojnike. Ovdjeje dosta lijepo. Tjelovje`ba godi. Tipovi su zgodni.

99

Ina~e svijet bez dubljih du{evnih potreba iliberalci.

Graz je zaseban grad, dosta intimnog nje-ma~kog karaktera. @enske su zaseban tip, svojimnevinim pogledima, spu{tenim o~ima, blijedoru`i~astom bojom sje}aju na vite{ko doba u Nje-ma~koj, na izraz Kriemhilde i Elisabette(Tannhäuser). Pravi njema~ki tipovi.

Otkada sam u vojsci izgubio sam vezu s Onim

Graz, 18. III. 1916. 19 g. i 3 mj.Velika je vjerojatnost da }u i ja na frontu. Iskre-

no govore}i, ja se smrti ne bojim, tamo gore je onopravo carstvo. Samo se jo{ nisam pomirio s tommi{lju da }u ja zaista onamo i nisam sebi svjestanda vodim krepostan `ivot. Ta otkada sam u vojsci,izgubio sam vezu s Onim, te sam i prestao na sebiraditi. Nisam razmi{ljao {to bih mogao na sebipopraviti i nisam si na ~istu jesam li ja zaista uslu`bi dobre stvari… Na posljetku me spopada ipomisao jesam li ja zaista trebao prisegnuti (kaovojnik); drugim rije~ima sve~ano obe}ati, da }u seboriti proti onima koje gospoda u kancelarijamaodrede. Ta uvijek sam bio protiv rata; sve bih lju-de najradije izgrlio i pomirio izme|u sebe…

Preporuka ^istoj Majci

Graz, 20. III. 1916. 19 g. i 3 mj.Bio sam u crkvi "Maria Trostu". Velika barok-

na crkva… Kad sam stupio unutra i preporu~io se^istoj Majci te vidio svijet koji moli i ustaje sa svo-jih klecala suznih o~iju, kano da mi se ponovnootkri onaj svijet koji mi se sada toliko udaljio. I svaona mistika crkve, ono treptanje vje~nog svjetla ibezbroj svije}a, obuzima du{u kano neki nadna-

100

ravni miris. Opis je nepotreban; svatko znade ka-ko blizina Euharistije krijepi.

Moram postajati prakti~nim katolikom

Graz, 23. III. 1916. 19 g. i 3 mj.Gladan sam vje~no… Uvijek osje}am da je to

nekakva slabost volje podati se ovome sjetilnomu`itku. ^ovjek ne bi trebao uop}e misliti na jelo,nego jesti ono {to mu se donese… Osje}am uvijekpotrebu da uz obi~nu hranu ne{to slatko poje-dem. To je, mogu}e, jedna navika kao pu{enje,morfium i sli~no. Gledat }u da se od ovoga s vre-menom odu~im… Mogu}e ovako prozai~na stvarne spada u dnevnik, no u mome sada{njem `ivo-tu igra ulogu. Ne radi se meni sada vi{e o teoret-skom kr{}anstvu; ve} sam postao ~lanom dru{tvai moram postajati prakti~nim katolikom, a taj se,~ini mi se, najbolje o~ituje u ovim svakida{njimsitnicama.

Silno sam slab ~ovjek... upravo sada trebamcrpiti iz svesilne mo}i Euharistije

Graz, 27. III. 1916. 19 g. i 3 mj.Tako ~udno zvu~i ime "Greta Teschner". Kano

da se u njemu krije smisao moga `ivota, kano da u

101

Ivan Merzna po~etkuvojne obuke

u Grazu,gornji red,

drugis desna

njegovim tajnim zvucima le`i sakrivena"vje~no-`enska" du{a. Od dana do dana sve vi{epadam; svakog se ~asa osje}am slabim ~ovjekom;pa~e {to mi je najgor~e, to je da sam tzv."Durchschnittsmensch" (prosje~an ~ovjek). Svakog~asa osje}am kako sam pro`et pli}inom svoje oko-line; da nema gotovo ni{ta {to bi me izdizalo nadnju i pokazalo mi da sam individualitet, du{evnoneovisan od sredine… Silno sam slab ~ovjek…Malo sam stupio u `ivot i ve} sam se iznevjeriosvojim na~elima. Ta, na jelo dosta mislim i mo`dase i ~esto prejedem. Onda nisam najto~niji u sve-mu. Povr{an sam. No {to je najve}a muka, nena|oh ni jednom priliku da prisustvujem sv. Misi.Nonsens (glupost). Trebao sam `rtvovati i prilikabi se na{la. O, to upravo sada trebam du{evnesnage, trebam crpiti iz nepresahnjivog vrela Lju-bavi, iz one svesilne mo}i Euharistije, koja napu-nja du{u rasvjetom, koja je svjetlija od dana, kojaju pretvara u du{evno zadovoljstvo, koja miruje uosje}anju ne~eg nepoznatog, neizmjernog. Silno,svesilno bih htio opet tome Vrelu. Deus, adiuvame! (Bo`e, pomozi mi).

Slov. Bistrica, 16. IV. 1916. 19 g. i 4 mj.Iza dugog vremena bio u crkvi. Sjajno. Tako

sam danas pun nekog svjetla, pun odu{evljenja iljubavi. Onaj misti~ni `ivot, kano da se je za trenu-tak povratio. Mater dolorosa, mater amabilis(Majka `alosna, majka ljubazna) - kako je dobra.

Pri~est ulila u du{u neizmjerno blago sre}e

Slov. Bistrica, 24. IV. 1916. 19 g. i 4 mj.Ovo je drugi Uskrs koji sam proveo u tu|ini.

Na uskrsnu nedjelju - ju~er - primio sam sv.Pri~est i to mi je dalo snage i ulilo u du{u neiz-

102

mjerno blago sre}e. No nekoliko sati iza toga, ka-no da se javila neka grozna reakcija. Iako u to ni-sam sumnjao; svejedno nisam osje}ao veli~inu to-ga misterija i jednom rije~ju ~uvstvo groznogdu{evnog nezadovoljstva zavladalo je u meni. Bit}e zbog toga {to sam grozno slab; "abstinentia ve-ra pax invenitur" (pravi mir se nalazi odricanjem)~ini mi se veli Kempenac, a i ja se u teoriji sla`em snjim. No koja razlika izme|u teorije i prakse. Sla-bo sam dijete; uvijek se brinem za hranu i gubimenergiju. Morao bih po danu misliti, pa makar bioumoran, gladan ili drugo. U no}i valja spavati. Aja cijeli dan prospavam. Sve ide spavaju}i, bezenergije, mehani~ki. Gledat }u da svoju voljuosna`im, da ne radim kako mi nagon svjetuje, ne-go kako volja zapovijeda. Bo`e, pomozi!

Osuda nemoralnog pona{anja~lanova katoli~ke udruge

Slov. Bistrica, 10. V. 1916. 19 g. i 5 mj.Grozno: ne zato {to robujem tijelu, nego {to

gledam kako u na{im redovima vlada gad (nemo-ral). Eto, B. Babi} je nemoralan, sjetilan, i Bog zna{to. Pa uza nj mali Bel. u javnoj gostioni tapka pojednoj kelnerici. Eto, Babi} se na stidi kazati da jeu "Domagoju" (hrvatsko katoli~ko dru{tvo). Zaistagrozno. Dodu{e, iako su kako bih rekao po naslo-vu - furtima{i (~lanovi katoli~ke organizacije), gori sunego i najslobodoumniji. Grozno i grozno. Istjeratiih treba svakako iz saveza, ve} zbog ugleda.

Te{ka borba koja vje~no traje - te`nja zasjedinjenjem s Bogom

Slov. Bistrica, 10. V. 1916. 19 g. i 5 mj.Mnogo je pro{lo u ovo zadnje vrijeme kroz

moju glavu. Tu je ona borba proti tijelu, ono na-

103

stojanje da se umom dignem nad sve ovo i da sesjedinim s prirodom, pa s Bogom. Te{ka je borbakoja vje~no traje. Uz to bijahu ovdje roditelji, pasam se kroz nekoliko sati osje}ao onim starim, ko-ji silno voli te ljude {to me iznad svega vole. I vi-dio sam kako se Providnost za sve brine; kako sveima svoj smisao, pa~e i moje vojni{tvo. Da toga ni-je bilo, ne vjerujem da bi se mama vratila Bogu ieto, sad je u~inila. Moja najvru}a molitva se jeispunila. Pa i otac ka`e, kad je ovdje za{ao u di-votnu prirodu, spopalo ga je ~uvstvo molitve.

Bo`e, Bo`e, koliko te ljubim, koliko ti se zah-valjujem, {to mi du{u sada napunja{ ~udnom, pu-nom sla{}u. Kako se moja du{a di`e, kako leti te-bi, htjela bi nad~ovje~nom snagom razbiti ovaprsa i oti}i gore da se s tobom vje~no sjedini.

Kad je Ivan zapisivao gornje misli i molitvene zazi-ve, bio je 10. svibnja. Nakon dvanaest godina, to~no nataj isti dan, 10. svibnja 1928., Ivan }e umrijeti, ostavit}e ovaj svijet i po}i }e u Vje~nost da se s Bogom trajnosjedini, kako je to osje}ao i naslu}ivao toga dana kad jezapisivao te retke!

Sjetilnost me mu~i…

Sl. Bistrica, 4. VI. 1916. 19 g. i 6 mj.Malo sam se danas razvedrio ~itaju}i Nazoro-

ve "Istarske pri~e". Nisam znao da u Hrvata imatako modernih i lijepih pripovijesti, koje u mno-gom pogledu mogu stupati usporedo sa Lagerlo-fovim. U stvari Hrvati su slijepi; ne vide kakvuveliku kulturnu epohu pro`ivljuju, kako velikogpjesnika imaju, kao {to je Nazor. Kada on umre,istom onda }e vidjeti da je bio velikan... Du{a mise kvari. Sjetilnost me mu~i; one najbrutalnije mi-sli me svaki ~as spopadaju.

104

Boj svjetla i mraka

Slov. Bistrica, 12. VI. 1916. 19 g. i 6 mj.^ovje~ja du{a - pa i najkatoli~kijeg ~ovjeka - ni-

je jednostavna i primitivna. U njoj uvijek traje boj"svjetla i mraka" (Nazor: Pjesni ljuvene) i mnogo jemu~niji posao u svojoj du{i braniti osvojenokr{}anstvo negoli se uspeti na taj vrh.

Problem `ene me najvi{e zanima

Slov. Bistrica, 13. VI. 1916. 19 g. i 6 mj.Osje}am se slabim i uvjeren sam da u ovom

promatranju `ivota ima mnogo egoizma; no sada}u uznastojati stvoriti sud sebi o tim dojmovima`ivota - jest velikog i lijepog `ivota. Problem `eneme najvi{e zanima i kao da osje}am da se u tompogledu dobrano pribli`avam Istini.

Prije sam dr`ao ljubav u du{evnom smislu zajedinu te`nju des "Ewig-Männlichen" zum "Ewig--Weiblichen" (vje~no-mu{kog prema vje~no-`en-skom). Kano da je to nekakav simbol onog me-|usobnog odno{aja izme|u Madone i Boga ili ka-ko "Pjesma nad pjesmama" uspore|uje: odnosJahve prema izabranom narodu. No kano da ov-dje igra veliku ulogu jedna tre}a stvar - dijete Isus.Ovako bih to tuma~io (dodu{e zadnji uzrok tomene znam!): Stvoritelj, stvoriv{i cijeli svijet, mu{ko i`ensko, poradi du{evna veza izme|u njih izlu~ioje (nije dobra ova rije~) jedan dio svoje Milosti istvorio Madonu, koja kano utjelovljena Milost je-dino te`i (misti~ka ru`a molitve!) Izvoru. I kano{to je iz te`nje Istine k Ljubavi izi{la Inspiracija(Duh Sveti), koji je i Ljubav i Istina (sve je u jedno-me), tako je iz tog odnosa Stvoritelja i Madoneproiza{la ona te`nja za Tre}im, djetetom. Ovo iz-gleda suvi{e rastrgano, no jedno je; a ovaj `ivot je

105

samo simbol onog drugog. No i sam uvi|am da jeova spekulacija suvi{e perverzna i da je potrebnopobrati vi{e ideja, ako si ~ovjek `eli stvoriti jedanistiniti metafizi~ki sistem.

Razmi{ljanja o `eni i ljubaviu umjetnosti i `ivotu

Slov. Bistrica 14. VI. 1916. 19 g. i 6 mj.Ideologija `ene smjera

materinstvu u jednomisklju~ivo du{evnom prav-cu. Ovaj materijalni dio je sa-mo simbol onog du{evnog.Svi pjesnici su ljubav opjeva-li i skoro svaki je druga~ijeshvatio; jedan je kao Rodin -(pjesnik u {irem smislu ri-je~i) ovjekovje~io onu te`njumu`a k `eni i obratno;te`nju koja je podloga ovo-me svijetu. Naravno da seova te`nja onda u prisutnosti o~ituje i u potezimai formama tijela. Dr`im da njegov Baiser (skulptu-ra Poljubac) nije lo{, nego je tu prikazana samo onadu{evna `elja, a ne `ivinski egoizam. Jer zaistaplatonska ljubav, koja zazire od svake sjetilnosti iod onog nesvjesnog instinkta `ene k materinstvu,mora umrijeti. Istom onda }e obi~na `ena htjeti ot-kriti sebe, kad je mu` u tom pogledu shvati.

Do toga bi zaklju~ka ~ovjek do{ao promatra-ju}i Babi}a i njegovu zaru~nica Rosetlievu. Bit }eda je barem Babi} suvi{e za{ao u svijet sjetilnosti.Uvijek se cma~e, grli, ljubi i nate`e: ka`e da mudo|e `elja da se s njom cio du{evno i tjelesno sje-dini. (I u nje je jama~no ova `elja!). Ne mo`e

106

Ivan Merz(prvi desno) u vojsci

do~ekati brak da ovo postigne. Pitao sam ga bi limogao uz nju izdr`ati nekoliko mjeseci, a da je sene dotakne, nastoje}i samo da zaroni u dubinunjene du{e, gledaju}i kako ona - `enska - sudi oovome, na koji na~in osje}a lijepo i prosu|uje eti-ku dana{njeg dru{tva. O umjetnostima valja snjom govoriti, jer je u `ene tako fin estetskiosje}aj, da bi mogli mnogo toga u tom pogledu odnjih nau~iti. Eto, ja dr`im da je ovo ona prava lju-bav uzev{i u obzir ono du{evno svojstvo materin-stva, da je `ena inspiracija umjetnika i radnika.Ona je kao neka majka njihovih djela. Ona je u sje-tilnom pogledu samo simbol du{evnog. Takvaljubav je mogu}a samo kod vrlo jakih ljudi gdje suoboje uspjeli svladati tijelo - i samo za ovim te`iti.To je za nas ideal; jer se u momentima kada smo sa`enom, kad joj gledamo u one ~udne o~i, na{e tije-lo nastoji uzbuditi. Zato i veli Sveto Pismo da jeprijateljstvo sa zlim mu`em bolje, nego s dobrot-vornom `enom. Uzrok nije u `eni, nego u nama.Time je i razumljivo kako su veliki pjesnici - Mus-set, Vigny, Baudelaire (pa Nazor) do{li do zak-lju~ka, da je `ena monstrum itd. Krivica je to nji-hova, koji su mislili na ljubav prema "nekakvomidolu", a dotle je to bila sasvim obi~na `ena sa `en-skim osobinama, koja je od njih tra`ila da je razu-miju, a ne obo`avaju. A kad oni osjeti{e kod njene{to protuslovno tome idolu, zapado{e uekstrem.

A {ta veli Nagel?! Poput njega sebe ra{~lanju-jem, gledam si protuma~iti ljubav, a kad bi me onazahvatila, morala bi umrijeti, jer ona i ja ne}emoimati one du{evne snage da se bez ikakve sjetilno-sti, poljubaca i.t.d. otkrijemo jedno drugome; asve ovo }u ja odbiti jer me odvi{e spaja sa `ivoti-njom i ljudstvom, koje ovu te`nju ujedinjenja tako

107

gadno i brutalno izrabljuje, ~ine}i sebe samim`ivotinjom.

Babi}eva schöne Clärchen - kako je nazvah -pravo je djevoj~e… zanima se za sve {to je lijepo.Kad je s nekim sama, rado zalazi u dublje razgo-vore. Tisu}u puta vrjednija od svoga budu}egmu`a, koji ne zna cijeniti njen ponos i njenu do-brotu. Dodu{e, kad je ona uza nj, oplemenjuje ga idr`im da }e ga ona nehotice di}i iz du{evnog bla-ta u koje je zapao. Tome se i on nada.

Najbolja knjiga za `ivot

Slov. Bistrica 30. VI. 1916. 19 g. i 6 mj.Najbolja knjiga za `ivot je "De imitatione" (Na-

sljeduj Krista): "Tko se ne sla`e s tobom, popustimu zbog tvoga i njegova mira. To dr`i za velikumudrost ako ni{ta ne dr`i{ do svoje mudrosti.Gdje je spremna poslu{nost, ondje je radosna sav-jest. Gdje je poniznost, ondje je mudrost. Gdje jemir i sloga, ondje je Bog i sva dobra. Gdje je sva|ai razdor, ondje je |avo i sva zla."

Tvoja se du{a u meni iskristalizirala

Slov. Bistrica, 5. VII. 1916. 19 g. i 7 mj.Nisam Te zaboravio, Gretice. Ti si mrtva, a ja te

se jo{ malo sje}am. Ne bih vi{e znao opetovatiTvoje rije~i, no znam kakva si. Tvoja se du{a umeni iskristalizirala, postala si mojim idolom, kojivi{e volim negoli ijednu djevojku. Totes Gretchen,schlafe ruhig, vielleicht auf Wiedersehen. (MrtvaGretice, mirno po~ivaj, mo`da dovi|enja!)

Bol, bol, bol me obuze ljut i crn... Ne mogu toli-ko misliti, vru}ina, umor, nervoza, buka - sve ubi-ja ~ovjeka.

108

Daleko sam od savr{enostiNa ~asni~kom te~aju, ljeto-jesen 1916. g.

U dubini ~ovje~je du{e egoizam

Slov. Bistrica, 19. VII. 1916. 19 g. i 7 mj.Ti{ina nijema... Tako

sam i ja sada miran. Svebih se dugo i dugo molio; sbolju u du{i samo da miOnaj gore i{~upa iz srcasve {to me ve`e s vremeni-to{}u; sav onaj brutalniegoizam, koji uvijek na se-be misli; oh, siroma{ni suljudi, koji ne mogu bitiosamljeni. U vrtlogu `ivo-ta se prilijepi ono blato, da~ovjek neopazice po~ne`ivjeti u tom vremenitom.

Te{ko je biti bogat; tu je nu`nost dati drugomesve, ne samo to, nego se mi moramo veseliti kadanekome ne{to dajemo, pa makar onaj bio i bezo-brazan... A onda ja dadnem, a u dubini je jo{ onajegoizam, koji `ali, koji se ljuti na onoga {to jeiskao i.t.d. Zaista grozno. Cijela du{evna zgradase ru{i, pada i pra{i...

Da, `ivot je vi{e negoli umjetnost, knji`evnost;on je za nas ljude jedina veli~ina, izvor svega. Ka-ko sam sretan kad uzmognem isplivati iz tihsvagda{njih kri`i}a, pa u`ivati u mislima na ovodivotno ure|enje makrokozma i mikrokozma. Tuzemlja kano da visi u zraku, u silnoj udaljenosti

109

Ivan Merz, ~asnikaustrijske vojske 1917.

oni gordi svjetovi, sve `ivi i vrije. Pa onda tu onisitni ljudi, {to rade, (sada `anju i snopove ve`u), auz to skakavci se po poljima natje~u... (Nastavak usljede}em odlomku.)

@ivot je sjena, jedna realna hipoteza

Slov. Bistrica, 19. VII. 1916. 19 g. i 7 mj.Onda je tu ljubav; mladi} se okre}e za djevoj-

kom, a ona se pretvara kano da ne gleda. Sve semi~e, `ivi, vrije - svuda je `ivot; a ja u ovoj ljetnojprirodi, punoj plodova, kano kakav stari filistar(malogra|anin) ljutim se na one koji zatra`e kojukrunu ili u obijesti galame.

Oh, Bo`e, Bo`e, i{~upaj sve to iz mene, pa stvo-ri od mene ~ovjeka, a ne `abu, koja uvijek gmi`e uovome blatu. Kad pomislim, da je ovaj `ivot samosjena, jedna realna hipoteza, i ni{ta vi{e, to se sebinajvi{e ~udim. Kad na ve~er legnem, pa se zadu-bim u ono sivo, tamno, pa mi se u~ini da uop}eni{ta u meni nema, pa sve vi{e i vi{e u ono ronim isvukuda tra`im. I ni{ta ne mogu na}i. Sve je neo-dre|eno; a sam ne znam, bez ikakve misli je tuona silna `elja za kruhom, za onom malom Hosti-jom. Ni{ta ne znam tada, sav razum spava, a mojabi usta, sva moja nutarnjost bi htjela Hostiju da ses njom spoji.

Daleko sam od savr{enosti,gadno blato visi jo{ na meni

Slov. Bistrica, 19. VII. 1916. 19 g. i 7 mj.Skoro }e meni ispit, no uvijek vidim, kako sam

daleko od savr{enosti. Uvijek nastojim biti gospo-darom situacije oko mene; `elim upoznavati ljudei gledati njihove ~ine, kano da se mene to ti~e, akatkada se u me u{ulja neki mali strah, strah pred

110

ispitom. Koja li slabost kad pomislim kolike sugeneracije umrle, a da se za njih ne zna, a menepro|e jeza. Blato, gadno blato visi jo{ na meni.Trebat }u jo{ dugo posla dok ga operem. Ta za{tosam takav; kad pomislim da }e i smrt do}i i ovo ti-jelo strunuti, a ono {to }utim besvjesno, ono tam-no, du{evno koje jedva osje}am, postati ogromnoveliko, puno svjetla i perspektive, te zapremati ci-jeli prostor.

@elim da vje~no u`ivam u religiji, pa ne ide

Mürzzuschlag, 15. VIII. 1916. 19 g. i 8 mj.Bol, bol, bol. Ili sam bolestan, ili je to opet po-

manjkanje dru{tva da se ne mogu od srca nasmi-jati. Bio bih sav sretan kad bih mogao poput male-na djeteta plakati, ili biti veseo i odu{evljen zakakve mladena~ke ideale. Uvijek me mu~i pro-blem `ivota: zgadi mi se gledaju}i u ovaj, a uzasve napore `elim da vje~no u`ivam u religiji pa neide. Rano sam ustao, oti{ao na Pri~est i nastojaosam se zadubiti u taj misterij. ^ini mi se da samdosta duboko zaronio u sama sebe i u onaj svijet.Ne, nisam vidio sve, no kano da sam osjetio kanou nekoj magli one zakone, ono ne{to koje pokre}esve, pa iza toga Madonu s Djetetom, a uz to Onojo{ ve}e, koje sve skupa {to sam osjetio ujedinjujeu Hostiji. To su samo ~asovi, a ono uvjerenje dabih mogao u nekakvom samostanu na}i potpunozadovoljstvo, nije se obistinilo. Nemir me iza toganeprestano tjera: jednostavno osje}am da bi mo-ralo ne{to biti {to }e me zadovoljiti. (Nastavak usljede}em odlomku.)

111

Du{evno nezadovoljstvo, osje}aj slabosti,dezorijentacije

Mürzzuschlag, 15. VIII. 1916. 19 g. i 8 mj.Uvi|am svoju slabost, svoju ovisnost. ^udim

se kako sam nekada mogao biti odu{evljen zaumjetnost i sli~no. Kano da je to bilo samo zavara-vanje samoga sebe. @ivot je vi{e od svega, a ja `iv-jeti ne znam i ne nalazim sre}e u `ivotu. Eto,tra`im zadovoljstvo. Kad bih pomislio na nekirad, na stvaranje jednog umjetni~kog djela kojegod vrste, do|e mi pomisao da to nije ni{ta. ^ov-jek je u stvaranju, to je kano precjenjivanje samo-ga sebe, dok je on u istinu grozno sku~en, vezanza dru{tvo i {to je najgore za svoj genus. (Nastavaku sljede}em odlomku.)

Sve me vu~e da vidim lijepo `ensko lice…sve mi je upitnik

Mürzzuschlag, 15. VIII. 1916. 19 g. i 8 mj.Koliko bih se rado odavao ljubavi uvi|aju}i da

ona slu`i ra{irenju ljudi, koliko si dana poduz-mem ne pogledati djevojku, samo da me ne bisna{la misao oplo|ivanja, to me opet sve vu~e davidim lijepo lice i da govorim s njom. I to me groz-no mu~i. Znam da mi ni `ena ne}e dati zado-voljstvo, a opet me neka vulkanska sila tjera knjoj. Ono {to mi se gadi kod drugih, ovisnost oddrugih u pogledu cigareta, vidim na sebi.Zgra`am se kad slu{am kako kolege sjetilno go-vore o `enskima, a zaista je u dnu du{e moje onoisto. Osje}am kao Whitmann onu `elju za sjedi-njenjem s djevojkom. Gadim se sam sebi, ne znamni{ta, sve mi je upitnik. Bilo bi jo{ toga za re}i upogledu moje iskrenosti. Malo sam nenaravani.t.d. No moram na}i `enskoga dru{tva, pa }u

112

mo`da opet na}i odu{evljenja za `ivot i umjet-nost, pa }e mi mo`ebit i nestati one sjetilne misli.Bol, bol, bol me obuzeo ljut i crn.

Glad za istinom

Mürzzuschlag, 26. VIII. 1916. 19 g. i 8 mj.Vje~na je borba:

vje~na glad u meni.Uvijek tra`im istinu.Veselim se kad otkri-jem kakvu novu mi-sao. Da, ogromno jeto veselje. Samo {to ihne nalazim. - Svakakoje najzanimljivija sre-dina u kojoj `ivim.Najradije bih sve naz-vao prosjacima, i to uzlom smislu. Cijeli dan jedan od drugoga ne{toprosi; a pitanje cigareta zapravo pokazuje onuogromnu slabost moderna ~ovjeka (u koje i ja -mea culpa - spadam). Upravo se vidi ono po-ni`enje i onaj osje}aj slabosti doti~noga koji ne-prestano prosi. Kod jela se potom vidi onajogromni egoizam, kako svaki zagrabi bez obzirana drugoga. Pa tipovi kao W. koji u svoj kaplar-skoj djetinjoj ta{tini zaustavljaju kolegu {to nepozdravlja. Dodu{e ni ja nisam bolji… (Nastavaku sljede}em odlomku.)

Mogao bih skoro poginuti

Mürzzuschlag, 26. VIII. 1916. 19 g. i 8 mj.No najva`nije pitanje za ~ovjeka je problem

smrti. I ovaj me mora sada ponajvi{e interesiratijer bih za dva mjeseca ve} mogao biti daleko od

113

Ivan Merz (u sredini)s kolegama vojnicima

u Prvom svjetskom ratu

nada ove zemlje. Zapravo sada vidim da mi `ivotnema ~vrste podloge. Sazdao sam si svoju ideolo-giju na budu}em `ivotu, na budu}oj zemaljskojsre}i, pa sada ne mogu pojmiti da bih mogao sko-ro poginuti. I ova me misao katkada navede napomisao da bih morao dulje misliti na smrt, takoda u svakom ~asu svoga `ivota na nju budemspreman. A {to je ona? Tako si predstavljam:odem na frontu, pogodi me kakva kugla za juri{a(oh, Bo`e, na koga }u juri{ati!) i ja se sru{im mrtav.Tako su sve nade, svi ideali prestali biti, a zemlja izvijezde nadalje jure. A du{a? Moram prestati spisanjem iako u nekim momentima vidim onajdivni prijelaz iz ovog grozno ograni~enog svijetau onu daleku {irinu. Drugi put o tome. (Nastavaku sljede}em odlomku.)

Seksualni nagon nije bît ~ovje~jeg `ivotakako misli Whitmann

Mürzzuschlag, 26. VIII. 1916. 19 g. i 8 mj.Seksualno se zapravo jo{ nisam posvema umi-

rio; no ~ini se da sam Whitmanna ve} prebolio. Onje, poput Rodina, vrlo plitko shvatio samo ovajmaterijalni svijet i njegovu psihu. ^injenica je da jesve opravdano {to jest, no sve nije dobro. On u`ivau krasnom skladu u prirodi, u ljepoti oplodnje ira|anja generacija, u krasoti ~ovje~jeg tijela itd. Alion time zaboravlja jedan sasvim druga~iji i mnogove}i svijet: svijet ~ovje~je du{e i svega onoga {toona obuhva}a. Da, za Whitmana ne egzistira ne-moral; no, neka zaviri u psihu ljudi {to se mu~e, {toboluju od du{evne borbe koji su izgubili nevinost,pa }e vidjeti da ovaj seksualni nagon nije bit ~ov-je~jega `ivota, i da priroda nije kao sfinga, koja sesama ra|a, nego da je u njenoj dubini Stvoritelj, ko-ji podaje `ivot du{i stvari (Sv. Augustin). Znanost,

114

umjetnost sve je to za Whitmanna podre|eno; je-dini instinktivni, seksualni `ivot ra|anja je za njsve. Da, nastojao sam neko vrijeme u`ivati u lije-po gra|enoj djevojci, u onoj puno}i njena zdrav-lja, pa sam u sebi pro`ivio od poljupca sve do aktaoplodnje, pa se je, kako Whitmann veli, u onomosje}aju kopule (tjelesnog sjedinjenja), onog veli-kog procesa prirode, pokazao neki osje}aj opojno-sti. Da, priznajem i to spada u `ivot, no kako bi toizgledalo kad bih kod svake ljep{e `ene pomisliona taj seksualni akt. Ta, lako je o tom teoretizirati.To bi razru{ilo ne samo mene i cijele dr`ave, ve}sam moral u sebi. Kakva bi to dr`ava bila kad bise svi ljudi s tim mislima susretali?! To bi uvrijedi-lo priro|eni ~ovje~ji ponos, koji se opire poimanju`ivotinje. Pa~e, onaj svijet koji postoji iza ovogasjetilnog je onaj pravi, mnogo ve}i; ovaj vanjski`ivot je samo simbol onog du{evnog.

Lebring, 10. IX. 1916. 19 g. i 9 mj.U Mürzzuschlagu sam uslijed interesa za pro-

bleme `ivota, a osobito uslijed ovih seksualnihmuka studirao Whitmanna i sv. Augustina. A sa-da osje}am da je nastala stagnacija u du{i, jer samtoliko me|u ljudima da tumaram izme|u ovihbaraka, kao kakav u se povu~eni filistar.

115

Ivan Merz (ozna~en bijelim krugom)na ~asni~koj obuci u Prvom svjetskom ratu

Kroz bol ~ovjeksve vidi druga~ijeNa rati{tu 1916. i 1917. g.

Nakon zavr{ene ~asni~ke obuke Ivan dobiva dopustkoji provodi u Banjoj Luci, Be~u i Pe~uhu u mjesecurujnu i listopadu 1916. Potom se vra}a natrag u vojskui upu}en je na taijansko boji{te. Za cijelo vrijeme bo-ravka na dopustu, i potom na rati{tu, Ivan `ivi inten-zivnim du{evnim `ivotom. Mnogo ~ita, vodi svojdnevnik gdje bilje`i doga|aje u kojima sudjeluje i svojarazmi{ljanja o njima, donosi svoje sudove i procjene,kriti~ki analizira ratnu situaciju. Susret sa svim vrsta-ma trpljenja u vojsci i na rati{tu kod njega produbljujepogled na `ivot i svijet. Misao na Boga, vje~nost, pro-laznost ljudskog `ivota sve je prisutnija u njegovu du-hu. Trudi se da ne zanemari molitvu, premda je to uvojsci bilo te{ko provedivo. Osje}a tako|er veliki pozivna moralno usavr{avanje, na te`nju za kr{}anskomsveto{}u, a s druge strane do`ivljava svoju slabost dase uspne na te vrhunce. O svemu tome ostavio nam jedragocjene zapise u svome ratnom dnevniku koji sesmatra posebno vrijednim od svega {to je do tada napi-sao. I ovim izvadcima iz njegova dnevnika dajemo pod-naslove koji odgovaraju glavnoj tematici ove knjige,premda bi se mogli i druga~ije formulirati ukoliko biovi dijelovi dnevnika bili obra|ivani pod drugim ku-tom promatranja i prou~avanja Merzova lika.

Po stoti puta svladavam sjetilnost

Banja Luka, 20. IX. 1916. 19. g. i 9 mj.Kako vrijeme ludo prolazi. Sav je `ivot

rastrgan, nigdje se ne mogu sabrati. Ne mogu jed-

116

nu cijelu re~enicu potpuno napisati, a kamoli {to-god temeljito pomisliti. Eto ve} to, {to sam bio usubotu na ispovijedi, a u nedjelju ne odoh naPri~est, pokazuje onu rastrganost koja mi je udu{i. Uz to mi je nezgodno do{la lektira Hamsu-nova Glada s nekim suvi{e erotskim mjestima.Trebao sam {togod {to }e mi du{u sjediniti u Jed-nomu i di}i, a ne rastrgati i siliti da pro`ivljavam ipo stoti put svladavam sjetilnost.

Ovaj obiteljski`ivot mi ne godi. Ti-ranija je to stra{na.Ustaje se - proti pri-rode - kasno, jedevje~no, a `ivi sva-kim danom jedna-ko kano stroj.Do~im kad samsâm, pa makar i gladan, osje}am da bar ne{tosvladavam, kako se borim i dolazim sve bli`eSavr{enstvu. Tamo barem du{a `ivi i promatra,dok ovdje ne osje}am tako jasnu razliku izme|utijela i du{e.

@ena nije samo zbog ljubavi

Banja Luka, 20. IX. 1916. 19. g. i 9 mj.Sebi sam gadan kad pomislim kako sam se

razgovarao sa Zorom. Uvijek sam imao volju da jese dotaknem dlanom u dlan, samo da elektrine iznje pro|u kroz mene ili sam htio kakav sli~an po-gled. ^udno, osje}ao sam uza se vi{e `ensko; ni-sam ni pomislio da ona ima iste du{evne interesekao i ja, da `eli biti slobodna, da bi studirala; da jezanimaju prirodne znanosti, umjetnost i.t.d. Oh,koliko sam ju vrije|ao.

Da, `ivot je vi{e nego sve knjige. Tu znam ana-lizirati sve vrste ljubavi i njenu bit, a kad do|em u

117

Predio Dolomitagdje je Merz bio na rati{tu

doticaj sa `enama pona{am se po predrasudamasvoje niske sredine kao i najobi~niji bludnici.

Kako rekoh, pro~itao sam Hamsunov Glad;moderna pripovijest koja je moju nesretnu krv su-vi{e uzbunila. Razumijem da Hamsun prikazujemoderna ~ovjeka - sebe - u svim svojim slabosti-ma, pa otkriva i ne{to iz seksualnog `ivota, kaovrlo va`an faktor; svejedno, po u~inku zak-lju~ujem da ovo nije za nas obi~ne ljude. Mene je-dan lijepi Tizianov akt ne}e ni najmanje dirnuti,ali - koliko opazih - najmanji opis ovih stvari meuzruja. A mora se ra~unati da nema mnogo ~istih~itatelja.

Hamsun u svojim djelima uvijek opisuje sebe -moderna ~ovjeka - pa tako i tu. Dakle prikazana jepsiha tog bezvjerca u ~asovima gladi i ludila…Hamsun je prikazao kako je ljubav jedna sila sa-svim neovisna od sredine, vanjskog izgleda itd.Hajali se je u nj zaljubila i gotovo. Pa ga je odmah ipoljubila; do~im je prosjak, oti{av{i njoj u stan bezrazmi{ljanja otvarao haljine. Dopu{tala si je; kaoda se time pokazuje koliko je ljubav nu`no vezanauz materiju, kao da ova bez one ne bi mogla op-stojati. I kada ona nije dopustila ono zadnje, opetje taj ~ovjek, koji nikad nije ni mislio na eti~keprincipe, nego instinktivno radio dobro i zlo, osje-tio da je zlo po{ao. Mislim da je takva ljubav pre-sjetilna; u `ivotu bi mi se to zgadilo. I `ena nije sa-mo poradi ljubavi tu i ona je "animal religiosum"(religiozno bi}e). Treba samo pomisliti na du{evnuveli~inu ~asnih sestara i njihov veliki rad.

Kad mislim na prolaznost, ne mili mi senikakav studij, nikakva djevojka…

Pe~uh, 22. X. 1916. 19 g. i 10 mj.U ~ovjeku je ona te`nja da ne{to stvara, da ga

jedna stvar zaokupi, oko koje se, kano oko jezgre

118

minerala, sve koncentri~no skuplja. A ne ovako;za`mirim, mislim o procesu mi{ljenja i tra`im dazaronim u onaj svijet, pa tra`im onaj prijelaz, raz-liku izme|u obadva. Pa onda, gledam u ovo ~udosvemira, kako to sve visi i juri, kako se sve mi~e utoj praznini, iz ni~ega; pa onda me spopane strahpred paklom. Najednom osjetim kako taj `ivot ni-je ni{ta, samo prolazna faza u onaj trajni, po{to seje ono {to uvijek u nama kuha i vrije oslobodilo ipo{lo u onaj svijet - za sada mi se ~ini dosta tamne,no silno duboke perspektive - da tada nastaje onopravo. Misle}i na ovu prolaznost, ne mili mi se ni-kakav studij, nikakva literatura, nikakva djevoj-ka; uop}e ni{ta. Jedini asketski, mona{ki `ivot uobo`avanju Euharistije mo`da podaje zado-voljstvo. Drugo, ~ini mi se, ne.

Kojim pravom u`ivati u umjetnostikad toliki gladuju

Pe~uh, 22. X. 1916. 19 g. i 10 mj.Kako bih imao npr. veselje skupljati umjet-

ni~ke slike i sli~ne stvari, kad toliki svijet stra{nogladuje. Kako bih smio `eljeti `ivjeti sam u svojojsobici, kad bih time sam sebe zavarao, ne idu}ime|u svijet, gledaju}i mu muke i upoznavaju}injegovu psihu. Koje pravo da u`ivam u umjetno-sti i svemu tome, kad je borba za kruh, i `ivot usvoj svojoj osebujnosti, sa svim mukama, porazi-ma i pobjedama izvor sve poezije, pa~e i nu`napotreba, ako ho}emo shvatiti ovaj `ivot kao pri-pravu, kano jedan mu~an posao, ~ija je nagradaonaj Veliki. - Ne znam, moram iza}i iz te dileme,~ini se, najbolje }e biti kompromis, jer jama~no jena{a du`nost i u ovom malom skladu {to se zovecivilizacija, kultura ili druga~ije raditi oko spoz-naje. Mo`da je spoznaja dobra i zla, te`nja za

119

Vje~nosti svrha ~ovje~anstva, pa sve uz svrhu ma-terijalnog `ivota i uzdr`avanje ljudi ima svaki~ovjek zada}u da u svojoj gran~ici (struci) radioko te spoznaje. Jedna struka vi{e, druga manje;no, mislim da kod svake struke mora da je bol iz-vor svega; gdje toga nema, mislim da je plod, akone zao, barem uzaludan, jer nije u harmoniji sasvrhom ovoga `ivota. A sav rad, sve mora biti uharmoniji s idejom Svega.

Razlika izme|u hod`e i klerika

Banja Luka, 31. X. 1916. 19 g. i 10 mj.S Jusufom sam i{ao u Medresu. Mladi hod`a,

dobro zna arapski, ima silesiju kitaba (vjerskihknjiga). No uz svu svoju religioznost i zaista naiv-nu dobrotu ne mo`e biti kao na{ klerik. Dostapu{i, pa onda se oprosti i prostodu{no ka`e da idea{ikovati. Bio je jedan Arapin, krasnih crnih o~iju,o{tar ~ovjek… Po izgledu je i on neki filozof, jer seuvijek sje}a smrti i misli o tajni `ivota.

Gretice, gdje si?

Gretice, da mi te je vidjeti!

Lebring, 11. XI. 1916. 19 g. i 11 mj.Plakao bih od ljubavi. Gorko, gorko; oh, Greti-

ce, da mi te je vidjeti, da budemo skupa i da skupapla~emo, dugo, dugo, dugo. Gdje si? Hodi da Tevidim, poka`i mi se! Ne znam {to i{tem od Tebe?Ve} sam daleko od svake sjetilnosti, i znam za {toje ljubav, ali opet moja du{a Tebe tra`i, tebe treba;roni u mrak za Tobom ~ezne i na putu pla~e. Gdjesi, Gretice? Da skupa budemo i da pla~emo - du-go, dugo, dugo.

No}as sam snivao o njoj; bili smo skupa,pri~ala mi je u sobi za goste uzrok svoje smrti. -

120

Oh, {to si to u~inila, Bo`e moj? - Veli, nije imalaovdje prilike da se ujedinjuje s Bogom... ArmesGretchen (siroma{na Gretice); onaj hladni kamen snatpisom Grete Taschner - grozno ime i mali ka-men, gdje jedva koji cvijet pupa, zar je to sve {to jeod Tebe ostalo?... Budi Bog s Tobom!

Sad valja opet u onaj mutni zrak, na mokropolje i mu{trati jadne ljude; oca i sina skupa.Stra{no. Kako ljudi iskvari{e `ivot. Generacija zageneracijom tako umire.

Gdje nema boli tamo se vide eti~ke zablude

Seewiesen, 23. XI. 1916. 19 g. 11 mj.Prekju~er je car umro. Requiescat in pace.

(Po~ivao u miru).

@ivot je izvor svega; bol je najpotrebnija bit`ivota. Ona duboko ore du{u i dokumentira biv-stvo etike. Gdje nema boli i gdje je sve sito, tamose upravo najjasnije vide eti~ke zablude: Nietschei sli~no. Lako je teoretizirati o jakosti individua,kojemu moraju slabiji podle}i, kad doti~nom in-dividuu ne prijeti nikakva opasnost. No, nekaode u jednu nekulturnu zemlju, gdje svaki ~as~ovjeku visi glava o koncu, instinktivno }e te`itiza jednom eti~kom organizacijom, gdje }e uz jakeindividue biti i slabiji, koji }e zajedni~kim silama,svaki po svojoj sposobnosti, raditi oko pojedinostite eti~ke organizacije. (Nastavak u sljede}emodlomku.)

Moralna pokvarenost suvremenog ~ovjeka

Seewiesen, 23. XI. 1916. 19 g. 11 mj.Zastranio sam; ho}u naime da {to prije nave-

dem pri~anja jednog modernog ~ovjeka: H. [.hvaljeni liri~ar itd., poznat s Jorgensenom i dru-

121

gim velikim ljudima, agitator mira (na fronti nijebio!) socijalni demokrat (pi{e u katoli~kim listovi-ma), koji nalazi uzrok ratu samo u nekim indivi-duima. Ju~er, kad smo le`ali u krevetima, stao jepri~ati historiju svojih ljubavi i u svezi s tim po-stanak svojih umjetni~kih djela. Ne smijem opeto-vati te njegove rije~i, samo moram podsjetiti narazne seksualne perverznosti staroga Rima. Pa~e,ukoliko je kultura odonda do sada napredovala, uistoj - ako ne ve}oj mjeri - su se ova seksualnadra`enja rafinirala. Da - kako on veli - sva sudra`enja izljev ljubavi, i `ena, draga, zaru~nica jetim sretnija ~im joj mu` mo`e pomo}u tih perver-znosti {to bolje uti{ati njenu strast.

Ne znam da li jeuop}e dopu{teno opi-sati te perverznosti; u-vjeren sam da ih niNoldin (poznati rimskiprofesor morala) ne poz-naje… Tvrdi kroz pri-mjere kako on uspijenajdulje za tri dana da`enskima "otvori o~i". Najprije joj pri~a kako }eskupa poetizirati, onda - po{to nemaju vani prili-ke, odu u hotel, no on joj obe}a da je ne}e ni dirnu-ti - jedino ako ona sama ne zatra`i. U hotelupri~aju}i o "krasoti i kratko}i `ivota, o duljinismrti", te iza nekih zasebnih poljubaca i dugihdra`enja, ona sama zatra`i cohitus (spolni odnos).Onda dolazi to~an opis ovoga, razne na~ine "izli-jeva ljubavi", koji `enu usre}i. Ispri~ao je zatim skim je sve imao posla i na kakav na~in…

Dosta o tome; pisao sam dosta blijedo, a nehtjedoh ni da o`ivim sve, {kodilo bi meni i drugo-

122

Na talijanskoj frontiu Prvom svjetskom ratu

mu. Da, kad sam slu{ao te opise "izljeva ljubavi",kako je imao posla sa `enama, do{lo mi je u svijestda on opisuje svoju, moju i sva~iju majku, svojusestru i dr. Zgrozilo mi se je. Bo`e moj, kako ~ov-jek mo`e tako duboko pasti... postati zvijer,`ivin~e i ni{ta vi{e. Ne samo on; nego i cijelo mo-derno dru{tvo je takvo. O braku i materinstvu tunema govora, tu postoji samo tzv. "optimisti~kinazor `ivota", razumijevanje i ljepota `ivota i kaonajve}i izra`aj ti "izljevi ljubavi". Iz ovog pri~anjadobih kompaktnu, upravo sna`nu sliku na{egdru{tva, od obi~nih jednostavnih gradskih go-spojica spu{tenih o~iju, do aristokratske "dobrooprane" male `enice, koje nisu zaslijepljene "pozi-tivnom religijom", {to je "glupost", nego {to su"progledale i razumjele smisao `ivota". Sve okomene je sli~no… Da, to je bila du{a jednog mo-dernog ~ovjeka, koji ho}e da reformira dru{tvo...

Still ruhen oben die Sterne und unten dieGräber. (Tiho miruju gore zvijezde, a dolje grobovi.)Zar ne znaju da opstoji svemir, tako velik i krasan,a da je Onaj, koji je to zamislio ve}i od svega to-ga... Da, da, on }e umrijeti, nestat }e sa svim svo-jim ljubavima…

Sve kulturne vrednote jesu produkt boli

Seewiesen, 26. XI. 1916. 19 g. i 11 mj.Ju~er se je jedan sru{io i ostao mrtav. Danas

sam se pri~estio i kod toga do|oh do uvjerenja, daje sva historija krvlju ispisana; da su sve kulturnevrednote produkt boli. Religija je nastala i potreb-na uslijed boli; bol je spa{avala ~ovjeka od mlita-vosti; ona mu je uvijek ulijevala strah pred nepoz-natom, jo{ ve}om boli!

123

Tko ho}e razumjeti kulturu, mora da je trpio;ne samo du{evno, nego i tjelesno. Te{ko, grozno.Gospoda teoreti~ari {to sjede u toploj sobi, moguse rugati svemu i nijekati Boga; ali neka stupe u`ivot i neka trpe tjelesno i du{evno, pa neka reknuje li glupo stajati u studenoj crkvi i gledati "kerefe-ke" tihe mise. I opet se tu strpljivo stoji i uvi|a daje bol potrebna i da ona zaista nije ni{ta obziromna Krista, koji je pokazao, da u pogledu navje~nost, to nije ni{ta.

Kroz bol ~ovjek sve vidi druga~ije

Seewiesen, 17. XII. 1916. 20 g.Uvjeren sam da sve ima svrhu: ovaj rad, te mo-

je male patnje. Kroz bol ~ovjek sve vidi druga~ije idublje razumije gorku rije~ `ivot. Tu misaopotvr|uje mi Kempenac: "Evo, u kri`u se sastojisve i u umiranju po~iva sve." (Nasljeduj Krista, II.,gl. 12, r. 15.); i osim toga mnoga mjesta iz Evan|e-lja, kao npr.: "I govora{e Isus svima: Ho}e li tko zamnom, neka se odrekne samoga sebe, neka dano-mice uzme svoj kri` i neka ide za mnom." (Lk,9,23),te one silno dirljive rije~i: "Re~e mu Isus: Li-sice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin^ovje~ji nema gdje bi glavu naslonio." (Lk, 9,58).

Koliko me ove rije~i sje}aju na ovo ratno dobagdje ljudi trpe poput Krista, a ne bi moralo biti.Sve je to zbog lo{ih ljudi, koji uskra}uju no}i{te,koji produ`uju rat…

Ve}ina ~ovje~anstva trpi; jednom vi{e, drugiput opet manje, ali trpljenje je uvijek tu. Da njeganije, mi jednostavno ne bismo mogli razumjetiza{to ljudi idu u hramove, te studene mra~ne pro-store, pa se mole. Jest, `ivot, trpljenje, njih ovamonesmiljeno tjera i govori da tijelo nije ni{ta i da }e

124

do}i grob, pa instinktivno osje}aju da s tim dolazii naplata. Aba{ ljudi, koji su trpjeli najbolje }e zna-ti {to je to bol, patnja…

I zato volim ovu sadanju generaciju, jer jetrpjela i uvidjela da je `ivot ozbiljna stvar, a neigra~ka i da `ivjeti zna~i ratovati. Jest, volim na{eratnike, jer su oni prozreli `ivot. Nova je ovo, du-boka generacija; `ivot nije vi{e onako instinkti-van, umjetnost i znanost dobiva duboke hrane.Svemir vi{e nije ma{ina {to se bez svrhe okre}e, a~ovjek proizvod slu~aja; no sve ima svoj smisao,sve je ure|eno i to~no izra~unano. ^ovjek stupakroz prirodu kroz to "otvoreno ~udo", kako veliCarlyle, i divi se ovome svemu {to ga okru`uje isveti ga strah spopada pred tim velikim i divnimdjelima i ni~ice pada i ponizno se moli. Ta poniz-nost - misti~ki cvijet - plod je ovoga rata…

Tajne niti grijeha isprepli}u seoko moderna dru{tva

Seewiesen, 17. XII. 1916. 20 g.Novo je to doba s novim ljudima, koji pro`iv-

ljavaju veliki `ivot. Jest, `ivot je izvor svega; u po-gledu na "savoir vivre" (znati `ivjeti) su umjetnost,znanost i svi ostali proizvodi ljudskog duha spo-redni. @ivot je njihovo vrelo i njihova hrana; velikiljudi su neiscrpivo vrelo poezije i oni su nosiocihistorije. A takvih velikih ljudi je bilo razmjernomnogo, oni su stvorili kulturne te~evine kojima semi koristimo. Zato sebi i svima stavljam memen-to: pro`ivljavajmo dubok i velik `ivot i svakogtrenutka si budimo svjesni da mi zaista opstojimoi da se ne suprotstavimo ovoj harmoniji, koja vla-da u svemiru. Ovo tjelesno zapravo nije `ivot;`ivot je ono tamno, nevidljivo, puno dubine i per-

125

spektive, {to se u odabranim ~asovima jo{ vi{epro{iruje, da osjetimo onaj drugi svijet, one neo-doljive sile koje djeluju i pokre}u sve ovo. I upra-vo da {to bolje mognemo zaroniti u taj neizmjernisvemir, te uz to mnogo objektivnije promatrativanjski `ivot {to nas okru`uje, moramo ubiti u na-ma svaku strast i te`iti asketskom `ivotu. Tko jebarem malo poku{ao i}i tom cilju, vidjet }e, uz po-te{ko}e, svijet oko sebe u sasvim druga~ijemsvjetlu, osjetit }e bolje one tajne niti grijeha, kojese isprepli}u oko moderna dru{tva, pa se s ovimigraju kao ma~ka s mi{em. Velim vam, to je jednavelika istina, i ~im je `ivot vi{e asketski, tim nasoni tajni glasni glasovi sve ja~e upu}uju u misterijopstanka.

Goethe je trebao Fausta poslati na frontuda shvati smisao `ivota

Seewiesen, 18. XII. 1916. 20 g."Habe nun auch Philosophie, Juristerei und

Medizin und leider auch Theologie, durchausstudiert mit heissem Bemühen itd." (Prostudiraosam tako|er i filozofiju, pravo i medicinu, na`alost i te-ologiju sa `arkim trudom…) (Goethe, Faust). DragiFauste, mogao si ti prostudirati jo{ vi{e i nikadne}e{ ovim putem do}i do sjemena koje sve dr`i.Faustov rad je samo rad mozga, koji sam po sebimora napokon do}i do spoznaje Bo`anstva, ali toje vi{e "siva teorija". Goethe je trebao Fausta po-slati na frontu pa bi se on jama~no vratio s dub-ljim nazorom o `ivotu. Lako je umirati pomo}uotrova iz starodrevne fioke; ali podna{ati tjelesnemuke i uvidjeti da je rat i muka temeljna boja hi-storije i napretka, da je bol podigla milijune ljudina noge i sru{ila prijestolja, da je bol Kristova~ovje{tva pokazala temeljni smisao `ivota i rodila

126

Divinu Comediu, to bi morao mudri Faustusuvidjeti.

Jo{ jednom, kad bude pro{ao taj rat {to stvaravelike ljude (o zlim posljedicama valja na drugommjestu ne{to re}i), ne smijemo se zavu}i u svojetople sobe i uz ~a{u vina pri~ati o juna~kim do-ga|ajima. Moramo si uvijek biti svjesni kratko-trajnosti `ivljenja i da je to samo minimalna faza uvje~nosti, pa si gledajmo zasladiti i ovo kratko do-ba asketskim `ivotom; zakunimo se poput trapi-sta da }emo se uvijek sami usavr{avati, pa budi-mo uvjereni da }emo stvoriti i velika djela.

Beendet am Tage von Gretchens Geburtstage1916.g.(Zavr{eno na Gretin ro|endan 1916. g.)

Vrijeme je od mene stvorilosasvim druga~ijeg ~ovjeka

Seewiesen, 18. XII. 1916. Gretin ro|endan 20 g.Danas Ti je dvadeset godina. Bo`e moj, kako si

lijepa i zdrava. Pa trebala bi se udati; mo`da si ve}na{la mu`a, a ja jadnik poput onog junaka u

127

Ivan Merz (u sredini, s bijelom kapom na glavi)na talijanskom rati{tu

Immensee-u dolazim Tebi u pohode i na oslablje-nim ti rukama ~itam da me jo{ ljubi{. Pa koga bidrugoga? Sje}am se kad si rekla svojoj majci izabuke oficirskog dru{tva, da od sviju jo{ najvi{evoli{ mene, {esnaestogodi{njeg de~ka, koji nije nimislio na ljubav nego se sav instinktivno (mo`da iprevi{e) podao toj nepoznatoj sili. Sada da se s To-bom, Gretice, sastanem, ne bih te smio vi{e onako`arko poljubiti. Mo`da bih sjeo do Tvojih nogu ipostavio svoju glavu u Tvoje krilo i tiho plakao.Vrijeme je od mene stvorilo sasvim druga~ijeg~ovjeka; ovaj `ivot vi{e nije izvor svih radosti, ne-go prije suzna dolina. Da, Gretice, i Ti bi plakala iuvidjela da je `ivot jedna velika tajna, kojoj je ko-nac onaj tamni grob. Oh, da, Ti ve} tamo le`i{unutra, mo`da si sva istrunula, sve je pro{lo, kaoda nije ni postojalo.

Oh, Bo`e, smiluj se, kako je to grozno! Za{tosve to propada, nestaje, za{to i mi onda ginemo iza nama opet generacije!? I onda opet ista igra, paopet smrt. Jest, Bo`e moj, ja te razumijem, `ivot -veli{ - je kratka te{ka ku{nja, i tko ovu preboli,istom stupa u `ivot pun sjaja i boja. Draga Gretice,moli za mene.

Na ve~er dolaze duboke i bogobojazne misli, asa svjetlom dana se onaj misti~ki `ivot gubi i ~ov-jek skoro izgubi onu tajanstvenu vezu sa svrhom`ivota i provodi instinktivno `ivotarenje, namje-sto da si je svakog ~asa svjestan svoje ovisnosti sharmonijom svemira.

Najbr`i put do savr{enosti

Seewiesen, 28. XII. 1916. 20 g.U "Osterreichische Rundschau" na|oh ~lanak

od Dr. Z. Hadine. Na|oh ovdje vrlo karakteri-

128

sti~ne re~enice Meistera Eckharta, glavnog nje-ma~kog mistika (1300.g.): "Zapamtite vi svi, kojirazmi{ljate, najbr`i konj koji }e vas dovesti dosavr{enosti, jest trpljenje. Ni{ta nije tako`u~no-trpko kao trpljenje i ni{ta nije tako mede-no-slatko kao kad sam trpio. Najsigurniji osnovza savr{enstvo jest poniznost. Samo onaj }e svo-jim duhom uzletjeti do najvi{ih bo`anskih visina,~iji je tjelesni ~ovjek ovdje bio poni`en do najni`enizine." To je samo zgodan dodatak za Mysteriumcrucis (otajstvo kri`a). A Mysterium zaista jest.(Nastavak u sljede}em odlomku.)

Susret sa Zorom - sa~uvati moralnu neovisnostunato~ osje}ajima ljubavi

Seewiesen, 28. XII. 1916. 20 g.Preko Bo`i}nih blagdana Ivan je dobio kratki do-

pust koji je proveo u Banjoj Luci. Opisuje svoje dojmo-ve i sje}anja na susrete s osobama koje je susretao.

Jo{ sam sustao od puta. Dopust (u Banjoj Luci)bio je prekrasan, a pro{ao je toliko brzo, da ne mo-goh sve dojmove pro`ivjeti. Dojmova je bilo silno:primitiae (mlada misa) Bilogrivi}a, sv. Pri~est kodTrapista i razgovor s njima, te napokon, {to je zai-sta ostavilo dubok dojam u meni, je nekakvo ~uv-stvo k Zori, koje me je dovelo do poljupca. Stare serane otvaraju: Kako sam se amo tamo {etao pomra~noj aleji, spopalo me je ~uvstvo da bih je naj-radije bio zgrabio i izljubio. Sav sam bio izvan se-be; i ona je takva bila. Osjetio sam da je i ona jedva~ekala da to u~inim iako joj je samoj ta stvar bilanenadana. @ensko je uvijek pasivno. Uvidio samda `ensko po~ne ljubiti kad joj se dade povod.Pri~ala mi je o svojoj osamljenosti i o njenoj nepre-stanoj ~e`nji za ljubavlju, te za nekim koji bi jeumio voditi. Nikoga zapravo nije imala tko bi je

129

vodio, pa~e ni pravu majku. Od djetinjstva je - ve-li - radi toga zato tako povu~ena sama u se i svojudu{u - koja je nekad u religiji tra`ila utjehe - ogra-dila zidom neke rezignacije i be{}utnosti.

Bio bih spreman, da je uvedem u na{ pokret,da tu na|e veselja i odu{evljenja za rad. No i jasam sâm teoretik, pa je jama~no ne bih zadovoljio.Nju je odu{evilo moje pri~anje o `ivotu i misteriu-mu boli, te o mojim davno usnulim planovima osve~anoj hrvatskoj drami. Da, to najvi{e jednu`enu osvoji kad je uvjerena da mu` umije stvar ida bi je umio voditi. I meni je opet drago da imatko me razumije i povjerljivo slu{a. Ne znam za-

pravo da li je to lju-bav, ali mislim da bibez sjetilnosti svepropalo. Mislim daGreticu ne bih nika-da toliko volio, dase nismo upravoeruptivno ljubili.Tako je do poljupca

moralo do}i, samo da poka`em - iako sam sa so-bom nisam na ~istu - da ne}u ravnodu{no odbititaj osje}aj. Da li je to ljubav - veliko je pitanje; strahme je da je bila puka sjetilnost. Svakako dr`im dabi se iz ovoga mogla razviti ljubav; to samo o njojovisi...

U ~ovjeku je zaista ona te`nja za `enom, pa za-to ne}u ni zanijekati taj osje}aj. ^udno je samo to,da je to isti osje}aj koji sam gajio prema Gretici, pasam ga prenio na Zoru. Upravo to pokazuje da zaljubav treba da je ne{to `ivo, tjelesno. Jo{ nisamstalan na koju }u stranu; ili ostati Greti vjeran i snjom nadalje voditi du{evnu vezu. Ne}u za sadani{ta poduzimati, pustit }u neka se razvijaju do-

130

Ivan Merz (prvi s lijeva) ubaraci na talijanskoj fronti

ga|aji po miloj volji; glavno je samo sa~uvati mo-ralnu neovisnost.

Gdje Boga nema, nema ni veselja

Zingarella, 15. IV. 1917. 20 g. i 4 mj.Vani snijeg i ki{a. Pravog osje}aja za prirodu

nemam otkad se moram s njome boriti. Uz to jeona slabost - strah da ~im okopni snijeg - da me nebi bacili satniji. Zadnje vrijeme ni sam ne znamkako `ivim. Veza s Bogom je popustila. Suvi{esam se veselio dolasku Bo{njaka pa sam se ra-zo~arao. Bili smo dugo rastavljeni u svijetu, pa suse na{i nazori i sva na{a }ud razi{la. Ra`alo{}ensam bio, jer Bo`e, tamo gdje Tebe nije, tamo ni ve-selja nema. Snage, snage, snage!!! Koga bih se bo-jao kad smo putnici ovdje, a za nas je dika probija-ti se kroz `ivot i gomilati blago za onaj veliki`ivot. Snage, i opet snage Te molim!

Do{ljaci smo i putnici

Zingarella, 17. IV. 1917. 20 g. i 4 mj.Talijani su dosta pucali. Kada top grune, mi-

slim da mi propovijeda sv. Franjo: advenae et pe-regrini sumus (do{ljaci smo i putnici). Vidim da utoj vojsci du{u gubim. Imam li ja pravo da se si-lom oprem onomu, {to ho}e da mi du{u kida? Re-volucija je dakle opravdana?

Ljubav nije prolazna strast,nego su uz nju vezane i du`nosti

Zingarella, 17. IV. 1917. 20 g. i 4 mj.Prikaz romana "Ponor" od Gon~arova. Potom

Ivan iznosi svoje mi{ljenje i kritiku.

Pravi ruski naturalisti~ki roman. Glavna juna-kinja je ovdje Vera (drugi naslov "Verina ljubav").Vera ne `ivi kao ostale. Ona ispituje svoje bi}e i

131

sve tradicionalne nazore suvremenog dru{tva.Vje~no osamljena, sa svojim knjigama u zaseb-nom starom dvorcu i u prirodi, dolazi ponajprvodo gorkoga zaklju~ka, da dan-danas `ena nije slo-bodna. Svaki ju promatra samo fizi~kim pogle-dom, gleda i {pijunira je, a ne dopu{ta da `ivi sa-ma za se i sa svojim nazorima… Prijateljstvo iz-me|u mu{karca i `ene je {kakljiva stvar (Baza-rov!); tako se u Vere iz simpatije razvije strast, a izstrasti do|e do pada. Pisac je upotrijebio svu svo-ju mo} psiholo{ke analize da prika`e brutalnumo} strasti. Strast ne poznaje logike ni sofizama,ne zna {to je predrasuda, pristojnost, dru{tvo, od-goj, ljepota karaktera. Ona je tu i tra`i svoju`rtvu…

Vera, tra`e}i problem `ena i ispituju}i nazoredru{tva sastane se s Markom. Ovaj je potpuni ni-hilist… Za nj je ljubav jedan prirodni zakon, kojineko vrijeme traje, pa opet pro|e. To on otvorenopriznaje Veri i tvrdi da je brak, obitelj, cijelodru{tvo puno glupih prozai~nih predrasuda. Nje-ga se ne ti~u babu{kini nazori, on tra`i od Vereslobodu ljubavi. Uslijed naravnog `enskogosje}aja ona to odbija; ona tra`i slobodu, ali ivje~nost ljubavi. U tome je sva kolizija. U oprekudolazi naravni osje}aj (a to je uvijek `ena) s mo-dernim nenaravno-stvorenim nazorom o slobodiljubavi. Kamo ovaj dovodi i koji je istinit, to namGon~arov pokazuje na temelju `ivota. Vera je pri-pravna da po|e za to ~udovi{te - za Marka, a ontvrdi, da je ljubav prolazna strast.

"Ono" se je dogodilo, (pjesnik to ne slika poputMaupassanta). Tako je strast pobijedila sve logi-ke, misli i dr. Nastaje u Verinoj du{i reakcija; ni sa-ma ne znaju}i za{to, osje}a da je zgrije{ila. Du{ev-no trpi, skoro umire. Posljedica grijeha svom si-

132

lom tra`i `rtvu i dokumentira, da ljubav nije pro-lazna strast, nego da su uz nju vezane i du`nosti...

Suvi{e sam zaljubljen u ovaj svijet

Zingarella, 20. IV. 1917. 20 g. i 4 mj."Ima drugih koji su posijani 'u trnje'. To su oni

koji su ~uli rije~, ali svjetske tjeskobne brige, vara-vo bogatstvo i po`ude za svim ostalim navale teugu{e rije~, i ostane bez ploda." (Mk, 4, 18-19) Naj-zgodnije je primijeniti ove rije~i na mene. S jednestrane je bilo ono odu{evljenje za umjetnost, ko-jem sam `rtvovao sav religiozni `ivot u svoje do-ba, a dosta i danas. Zapravo bi ovaj poput jelamorao biti temeljna nit u `ivotu, a ono ostalo imada se samo nani`e. Ali suvi{e sam zaljubljen uovaj svijet, ne pomi{ljaju}i da smo advenae et pe-regrini (do{ljaci i putnici) pa ~itam sve do pretjera-nosti. Nastojat }u da od sutra pomognem momci-ma njihov kri` nositi; i}i }u ~e{}e k brigadi.

Bo`e, Bo`e, oprosti mi {to sam te ostavio. Dajmi opet snage da Te svagdje i u sva~emu spoz-nam, da Te svagdje osje}am, a da se ni~ega nestra{im (jer smo advenae!).

Zar je svrha `ivota u`ivati, popustiti strasti?

Zingarella, 18. V. 1917. 20 g. i 5 mj.Na{i su topovi gadno gruvali. Sva se baraka

strese kad onaj od 15 cm zagrmi… Bol, patnja, po-gled na tolike tisu}e iznaka`enih, mrtvih iispa}enih ljudi, jama~no pere s ~ovjeka sve pro-lazno i velikom mu energijom sugerira smisao`ivota.

Ono malo boli {to pretrpjeh, onaj prvi skokpred pu{~anim tanetima i {rapnelama (na putu kbrigadi) govorile su mi uvijek Gospodareve rije~i:"[to se bojite? Zar jo{ nemate vjere?" Pa ~emu se

133

bojati? Tà, On gore ve} znade je li bolje za me dapoginem ili da dalje `ivim. Pa ~emu se bojati kadOn moje putove odre|uje? Valja `ivjeti i Njegavje~no hvaliti, a za smrtnu se opasnost ne brinuti.

[to je `ivot? Neki dan je jedan le`ao kod grob-lja, izvrnuo se i le`i kao klada. Kano da `ivio nije.Zar je onda svrha `ivota u`ivati, popustiti strasti?^udna li smisla, kad smr}u sve to nestaje. Za{to jeu meni toliko te`nje za usavr{avanjem samoga se-be, za zbli`enjem s Onim najve}im, za{to nekanadnaravna sila uvijek govori posti, ne jedi pre-vi{e, budi nad~ovjek?

Crkva - vrhunac i sredi{te kulturei cijelog ~ovje~anstva

Zingarella, 4. VI. 1917. 20 g. i 6 mj.Gledao sam s Monte Cuca na Roanu. U dolini

se vidi grad s crkvom. Crkva, Bo`e moj, vrhunac isredi{te kulture i cijelog ~ovje~anstva. Kako se di-vim ~ovje~anstvu koje izgra|uje gradove i ujedi-njuje to ljudsko djelo s Bo`jom idejom; poput slikeKristove. Onamo dolje me vu~e srce; za`elio samse ljudi i rada, kolorita raznih jezika i umije}a, bo-ja, {arenila, raznolikosti. Za`elio sam se kulturnihustanova, raznih dru{tava, raznih redova, kojidjeluju u ~ovje~anstvu. Sredi{te svega neka budena{ Gospodin Isus koji je posvetio cijelu prirodu idjelovanje u ~ovje~anstvu u Crkvi, njegovu`ivom tijelu.

A grad dolje stoji prazan. Crkva, simbol religi-je, nekakav je memento pokoljenjima. A odozgorsiplju geleri i vojnici tu`no onamo gledaju. Svi suproti ratu, a nitko nema snage da se opre i stvorinormalno stanje u prirodi - slogu.

134

Ho}u prodrijetiu misterij `ivota

Na rati{tu 1917. g.

Ivan je na rati{tu, u punom jeku borbi i raznihtrpljenja {to ga donosi `ivot na fronti. Ipak uspijevana}i vremena za ~itanje, razmi{ljanje i vo|enje dnev-nika. Ostavio nam je dragocjene zapise iz tih dana ukojima je jo{ vi{e pro~i{}avao svoj pogled na `ivot i svojodnos prema njemu.

U smrtnoj opasnosti prepu{tanje u Volju Bo`ju

Zingarella, 12. VI. 1917. 20 g. i 6 mj.Kroz san ~ujem pucanje i zvi`duk topovskih

taneta. Talijan zapo~eo bubnjarsku vatru; granateeksplodiraju pokraj na{ih baraka. S momcima sedo{uljam do Komande i odatle se je dobro razabi-rala eksplozija zra~nih topova koji su tresli zem-ljom. Silna galama, huka, buka, zvi`duk, prasak.Svi mogu}i tonovi na kojima se je vrag u obijestibalansirao kao na kakvoj gumi.

Na{i momci zapravo nisu fatalisti, oni se pre-pu{taju Bo`joj Volji, jer vele, da }e oni `ivjeti koli-ko im je on upisao, koliko se naime Njemu budesvidjelo. Tako i ja osje}am, pa me nije niti strah;samo se molim da mi grijehe oprosti.

Ova silna galama, eksplozija granata, mina,onda ti{ina i glasovi pu{aka, u zraku, zvrka aero-plana, mrtvi i ranjenici, sve je to `iva historija.

Iznad svega lebdi bijela velebna pojava Krista:Ja sam donio ma~. Istom sada razumijem slikovi-

135

tost ovih rije~i: Ako me ne budete slijedili, ako bu-dete mislili svi samo na se, otrgnut }ete se od mo-ga Tijela i nastat }e izme|u vas nesloga, rat sasvim svojim stra{nim fazama. "Ja donosim ma~"uvijek mi zvu~e njegove rije~i. Lijek ovomu: Re-venons à l'Eglise (vratimo se Crkvi).

Ho}u prodrijeti u misterij `ivota -filozofija `ivota me zanima

Zingarella, 17. VI. 1917. 20 g. i 6 mj.Polako gine mladena~ko odu{evljenje. Sve

vi{e padam na nivo obi~na, slaba ~ovjeka. Nekadsam mislio da }u nau~iti nekoliko jezika, a sada neznam ni toliko francuski koliko sam nekada znao.Uop}e, sve one estetske i literarne misli kano davi{e ne egzistiraju; na povr{inu su stupila druga,eti~ka pitanja. Filozofija `ivota me najvi{e zani-ma; ~itam Solovjeva (Duhovni temelji `ivota),Sveto Pismo, Pellica i ho}u da prodrem u misterij`ivota. Ah, Bo`e moj, kako }u u ovaj prodrijeti ka-da imam odvi{e slabu volju pa neprestano gri-je{im, osobito u jelu.

Potresni prizori na fronti:"To je `ivot, to je povijest!"

Zingarella, 20. VI. 1917. 20. g. i 6 mj.S uzvi{enog mjesta - iznad Regimentskom-

mande promatrao sam bubnjarsku vatru na Mon-te Zebio. Zemlja vrije, u cijeloj jednoj pruzi se di`umlazovi dima, bijeli, tamno crni, crvenkasti, ne-prestano; na drugim mjestima {ikne u vis tajmlaz. Onda koja granata doleti iza linije, zapra{i idigne crni mlaz. Buka grozna… Od pucnjave miprozori popuca{e. Aeroplani, kao kakva mornari-ca dolazili su dostojanstveno u odre|enom redu.

136

Iznad nas se razi|o{e i baca{e bijele bombe. Jednaje pala kojih 100 koraka od nas, potresla zemlju idigla ogromni crni oblak dima. C'est la vie; c'estl'histoire (to je `ivot, to je povijest).

Gledaju}i mrtve na fronti zaklju~uje:askeza je jedini pravi `ivotni postupak

Zingarella, 22. VI. 1917. 20 g. i 6 mj.Gledao sam oko 10 mrtvaca {to su poginuli

kod ovih zadnjih bojeva. Le`e pokriveni "zeltovi-ma"; dobro se razaznaje da su trupla, nekoja beznoge, nekoja bez glave. Jednome je provirivala`uta noga, kojoj je ko`a poput pergamene iz-me`urana. Eto, to je `ivot. Ne}u sentimentalizira-ti, jer je to slabost, ali je to najkru}a zbilja koja do-vikuje: Ne daj se, pobijedi smrt! Krist nad ovimlebdi: "Tko bude u me vjerovao, ne}e znati {to jesmrt". Askeza, promatranje `ivota i rad jedino utom smjeru, bez ikakvih koncesija "ovoj" zemlji,jedini je pravi `ivotni postupak. A tko danas tako`ivi? Sve se to odigrava; a ljudi i ovdje instinktiv-no `ive, kao i u pozadini. Kad zapuca, sakrivajuse u kavernu, a kada je prestala pucnjava, ogova-ra se koji se vi{e bojao, koji je dulje bio u kaverniitd. Ni ja nisam bolji. Koliko li se razlikujemo odkr{}ana.

Htio bih blagovati Gospodina, koji me volivi{e nego itko i koji mi je dra`i od svega na svije-tu. Samo ga nisam dostojan, slab sam odvi{e dabih se i bez najmanje pomisli `rtvovao za Presv.Hostiju. Pravo veli Kempenac: u`ivati u Hostijismo pripravni, a kad nam valja kri` nositi u vese-lju, o~ajavamo.

137

Vrijednost dobrih knjigakoje se mogu uvijek ~itati

Zingarella, 5. VII. 1917. 20 g. i 7 mj.Jedino su one knjige velike, vje~ne, koje se mo-

gu uvijek ~itati. ^ovjek koji `ivi i pro`ivljuje tra`ivelike duhove, koji shva}aju ideju svijeta i `ivota inehotice ga svojim djelima tuma~e. Za{to je Kem-penac (autor knjige Nasljeduj Krista) tako dubok?Jer nam svaki momenat `ivota tuma~i, svaki po-riv u samome sebi poznaje. Solovjev je isto takav.On je jama~no me|u prvima koji dovodi u skladpitanje o Bogu i prirodi, i pokazuje smisao ovogaodnosa. ^itaju}i ovo osje}am se kao oslobo|en...

Za nas zapadnekr{}ane je tako|er iovaj svijet neka maladomovina, jer je Bogu njoj i djeluje u njoj;samo {to si toga jo{nismo posvema svje-sni. No, dok se s vremenom Kraljevstvo Bo`je bu-de u na{im srcima dizalo, shvatit }emo sve dubljeda se ono mora i u prirodi ostvariti, da se sva pri-roda mora preporoditi.

Iz istoga razloga volim Tolstoja, Dostojevskog,Turgenjeva. Oni vide svijet na poseban na~in i in-direktno nam ga tuma~e. Radi toga je svaka um-jetnost pedago{ka, jer umjetnik prikazuju}i svojutemu i gledaju}i na nju na svoj na~in, nju nam tu-ma~i. Pomislim li na mnoga prikazivanja Krista,skoro u svakoj je slici izra`en kr{}anski nazor osvijetu…

Bo`e, pro`mi moju prirodu atomima vje~nosti!

Monte Rasta, 9. IX. 1917. 20 g. i 9 mj.Svete Euharistije nema. @ivim ovdje kao poga-

nin ili kakva zvijer. Kao da Agnus (Jaganjac) vi{e

138

Alpski predjeli talijanske fronte

nije u sredi{tu kozmosa, kao da Ga uop}e nema.Bo`e, Tje{itelju, do|i da moju prirodu pro`me{atomima vje~nosti, pa da tako sli~niji Tebi razu-mijem tijek bivovanja.

Za rum se brine moderna dr`ava, a sv. Euhari-stija je sporedna stvar. Gdje su vojni sve}enici?Za{to napu{taju svoja stada upravo onda kada imje Bog najpre~i?!

Kritika Goetheovog Faustakoji tra`i rje{enje `ivotne zagonetke

Monte Rasta, 17. IX. 1917. 20 g. i 9 mj.Stra{nih li ~asova kada se Duh Sveti nekuda

povu~e, pa u nutrini zavlada tama. To su oni ~aso-vi u kojima Faust i moderno dru{tvo o~ajava, jerje izgubilo savez s Praizvorom. Naravno da filo-zofija, pravo, medicina i teologija ne mogu biti sa-me sebi svrha i ne dovode do Istine. A i "`ivot"(Faust!) onakav instinktivan isto je bezuspje{antrud. Zato se i Faust naposljetku pribli`ava Istini~ine}i dobra djela kao prakti~an ~ovjek.

Predbacuje se Goetheu {to je Faust izabraoprakti~no zvanje, ne nalaze}i zadovoljstvo u um-jetnosti. Psiholo{ki bi to bilo nerazumljivo. Goet-he nije do{ao do pojma Bo`anstva, bio je nekevrsti panteist. Kao takav se nije mogao zadovoljitiznano{}u, jer u kakvom logi~kom savezu je ona sPanteusom? Ili drugim rije~ima: [to je zadnji"Za{to" u pogledu na znanost? To panteist nemo`e odgovoriti. Da imitira prirodu, prozre ilishvati ovu?! Ali to jo{ nije zadnji "Za{to" jer, kao{to i Faust sam dokazuje, to samo sebi ne mo`e bi-ti svrha. Isto je tako i s umjetno{}u. Zar mo`e um-jetnost sama sebi biti svrha? Zar jedan konsek-ventni slikar ne }e baciti kist, pitaju}i se za{to sli-

139

ka, za{to ho}e prikazivati neke ideje, mo`da i krvsvoga nutarnjeg `ivota. On ne mo`e to raditi, jerto njemu godi. Napokon i ovaj samo u`itak pre-staje. Faust dakle logi~no nije mogao postati um-jetnik, iako je njegova narav umjetni~ka, jer Goet-he nije do{ao do Boga… Apsolutno zadovoljstvoje samo u Bogu i da se je Goethe jo{ dalje razvijao ido{ao do Boga, onda bi Fausta usre}ila umjetnost.Istom tada bi ona dobila onu pravu vrijednost;istom tada bi Faust razumio kamo trebaju smjera-ti filozofija, pravo, umjetnost: ad maximam Deigloriam (na najve}u Bo`ju slavu). Da je Faust po-stao benediktinac, gdje se gaji hierati~na (sveta)umjetnost, ili da je napokon postao dubok religio-zan umjetnik ili tzv. "Kunstliebhaber" koji djelujuu svijetu, a u`iva u umjetnosti, jer je ona nekopredvorje k nebesima, gdje je sve izvanredno lije-po, Faust III. dio bi bio istom pravo rje{enje koje bi~ovjeka i literarno zadovoljilo.

Tu`no sje}anje na prvu ljubavnakon Gretine smrti

Monte Rasta, 5. X. 1917. 20 g. i 10 mj.Draga Greta! Dan je ki{ovit. Ja sjedim u svojoj

polutamnoj sobi. Obuhva}a me turobnost. Uzeosam olovku i poku{ao sam napisati Tvoje ime, ko-je ve} godinama nisam napisao. Greta Teschner![to sve sadr`ava ovo ime: Koliko se uspomenakoje paraju srce, ve`e na melodiju ovih rije~i! Pre-da mnom se opet pojavljuje Tvoja plava kosa iTvoje lice, tako puno `ivota i zdravlja. Mi nismoznali {to je to ljubav. Nikad nije ta rije~ pre{la pre-ko na{ih ustiju. Ali kad sam nejasno saznao da siTi te{ko bolesna, proveo sam no} u molitvi. Moliosam Boga da Te ostavi na `ivotu, a drugog danasaznao sam da si ve} bila mrtva. Mrtva! Tecite,

140

suze, tecite u vje~nost, jadikuj, du{o, pecite o~i -Gretica je mrtva. Ona le`i na krevetu nepokretna.Moja zaru~nica. Onda su je odnijeli na groblje. Akad sam nakon nekog vremena i ja do{ao onamo,na{ao sam na kri`u napisane tu`ne i stra{ne rije~i:Greta Teschner. Mene jo{ uvijek peku moje o~i ko-je su pune suza. Sva se moja unutra{njost uzdi`ek Tebi, koja lebdi{ iznad vidljivih svjetova. Skladmoje du{e ho}e da prije|e u Tvoju. Tebe nemavi{e ovdje, a pribli`ava se i moja starost. I moj }e`ivot pro}i i nestati. Nova pokoljenja dolaze i pro-laze, i na{oj ljubavi ne}e ovdje vi{e biti spomena,kao da nikad nije ni postojala. Tako ja i dalje ovdje`ivotarim. Gone me `elje, potkapa me borba i ne-stalnost. (Nastavak u sljede}em odlomku.)

Kad }emo vidjeti uskrsnulog Jaganjcai sjaj njegove vje~no lijepe Majke?

Monte Rasta, 5. X. 1917. 20 g. i 10 mj.Kad }e kona~no do}i vrijeme kad ne}e vi{e biti

nikakve odvratnosti, nikakve no}i i nikakvog gri-jeha? Kad }e do}i vrijeme vje~ne slave, vje~nogosvjetljenja? Kad }emo vidjeti uskrsnulog Jaganj-ca i sjaj njegove vje~no lijepe Majke, koji se pro-te`e iznad svih svjetova? Kada, kada }emo bitiujedinjeni u pjevanju nebeskih korova, kada}emo se izgubiti u vje~nom pjevanju Sanctus,Sanctus, Sanctus, obavijenom bo`anskim sjajem?Kada }e do}i vrijeme da se ne}e morati jesti, kadse ne}e morati boriti za najmanje dobro djelo. Oj,Adame, nisi mislio {to radi{. U na{em je tijelu za-kon sasvim druga~iji od onoga koji je u na{oj du{i.Sva je priroda pokvarena, sve je zlo i na{a du{azapada u tamu. Kada }emo sami sebe biti svjesni,kad }e na{a du{a samu sebe razumjeti, kad }ezbiljski o}utjeti svoj savez s Bogom? Apstinencija

141

i Euharistija su putovi koji nas onamo vode. Post iPri~est, dvije opre~nosti. Post zadaje muku ili{ava nas u`itka, a Pri~est nam daje neizmjerniu`itak i pretvara na{e tijelo u bo`ansko tijelo.

Tko zna da li }u ostati `iv?

Monte Rasta, 5. X. 1917. 20 g. i 10 mj.^udni su putovi ~ovjeka. Tko zna da li }u osta-

ti `iv? Oti}i }emo na Koru{ku, odakle }e zapo~etinavala. Bog vodi sudbinu naroda; On znade {to jeza me najbolje. Bit }u zadovoljan sa svime i primit}u zahvalno sve {to mi on dosudi. Ako se rastu`emoji roditelji, pro}i }e i ta bol. Ta nije li "suzna do-lina" na{a domovina. Razmi{ljam: kako su sretniljudi u samostanu koji se uvijek mogu baviti mo-litvama i dobrim djelima; gdje ~ovjek nema slo-bodne volje, nego onako radi kako drugi odrede.Abnegatio sui ipsius (zatajenje samoga sebe) i utop-ljenje jedne du{e u sve, tako da ona sama na sezaboravi...

Narod bez religije spada u zoologiju

Santa Maria, 18. XI. 1917. 20 g. i 11 mj.Nastala je panika na cesti. Topovi udarahu u

na{ stranu i razori{e jednu bateriju. Kapetan Hu-ber je poginuo. Svijet misli na medalje, na ~astpukovnije i druge gluparije. Talijani, koji se htje-do{e predati, bijahu svi ubijeni. Ne znam {to jepatriotizam, ~ast i dr. Ubijanje i mrcvarenje mi segadi i gledaju}i na ovo svi se apstraktni pojmovigube. Volim ~ovje~anstvo, volim male, nepoznateljude koji na svojim le|ima nose teret historije.Narod bez religije spada u zoologiju. Ne misli nasmrt, plja~ka i jede. Kada ga optereti bol, malo-du{an je i prijeti Bogu. I ja sam izgubio vezu s

142

Njim… Gledaju}i mrtvog Kunca, Hercegovca, ka-ko je poginuo kod juri{a, ranjene Talijane {to uz-di{u "o mia mamma", a krv im se cijedi iz rane,postao sam bolji uvidjev{i da `ivot nije ni{ta, dase sav smisao sastoji u duhovnosti - samostanskemisli, te`nja za samostanskim `ivotom, gdje ~ov-jek `ivi s Bogom, koji je uvijek nepromjenljiv i rea-lan. Slava, medalje, … budala{tina su. Poniznost,samozataja, {utnja i dobra djela jedina su realnasada i nakon smrti.

Virgo Maria, adiuva nos. (Djevice Marijo, pomo-zi nam!)

Izgubili smo mnogo ljudi od vlastitog topni{tva

Rocca, 18. XII. 1917. 21 g.Gretin ro|endan!No} bija{e mirna. Oko {est izjutra grunu drei-

siger i bubnjarska vatra zapo~e. Sve je je~ilo.Oti{ao sam u Cismonepostavljati Relais Posten.Jedna mala talijanskagranata zaletila se i palaoko 80 koraka od nas…Cismone je sav razru{en.Dolovi su je~ali, a visokou zraku lajalo je vi{e od ti-su}u pasa… Dola`ahuzarobljenici oko 800; sla-ba{ni ljudi, zakaljani`utom zemljom vrlo po-ti{teni. Na{i su se ranjeni-ci u istom stanju vukli zanjima. Vele da smo prod-rli, ali smo izgubili mno-go ljudi, najvi{e od vlasti-tog topni{tva.

143

Hrvatski vojnici natalijanskom boji{tu uPrvom svjetskom ratuu akciji na planinama.

Zapo~eti novi,preporo|eni `ivot

Na talijanskom boji{tu 1918. g.

Rat ide prema kraju. Ivan ozbiljno razmi{lja o svo-joj budu}nosti, {to }e biti u `ivotu. Do mnogih novihspoznaja do{ao je tijekom boravka na rati{tu. Premda}e biti jo{ kolebanja i ku{nji Ivan je jasno shvatio da sa-mo `ivot po na~elima kr{}anske vjere ima smisao.Upravo iskustvo rata proizvelo je kod mladoga Merzatemeljito obra}enje Bogu i katoli~koj vjeri kojoj nakonrata posve}uje cijelo svoje bi}e. U tome smislu posebnoje zanimljiv odlomak iz Ivanova dnevnika od 5. II.1918. u kojem donosi ozbiljne odluke za svoj budu}i`ivot na temelju svega onoga {to je u ratu vidio ido`ivio.

Bo`i} na fronti

Incin, 25. XII. 1917. 21 g.Prvi je to Bo`i} koji provedoh u tu|ini. U priro-

di je sino} bilo onog {timunga koji je tako karakte-risti~an za Badnjak. Nebo je bilo pokriveno ma-glom, koja je svojim zagonetnim bijelim sjajemosvjetljena od mjeseca bacala svoje reflekse nabrda koja bijahu dijelom snijegom pokrivena. Nasuprotnom bre`uljku, s one strane Cismone tinja-le su vatre (Lagerfeur). Bo`i}, tu svetkovinu dje-ce, do~ekao sam poganski. Nisam ulovio niti pri-liku da se savr{eno pokajem i da zapo~nemsna`niji du{evni `ivot… A kako je istom onimagore na Monte Tossolone. Put do gore obasipljudan i no} granate. Sklizavica i strmina…

144

Te`nja za Bogom i savr{enijim `ivotom

St. Gregorio, 27. I. 1918. 21 g. i 1 mj.@ivot je te`ak; te`im za apstinencijom (odrica-

njem), pa ne ide tako lako. Nastojim da se odu~imzajutarka i popodnevnog jela. Spavam ve} nekoli-ko dana na zemlji i ku{at }u da ustajem ranije ne-go obi~no (barem oko 6 h) pa da se mogu vi{e sams Bogom pozabaviti. Odvi{e govorim, suvi{e samu dru{tvu, slab sam u patnji. Kada na{a pukovnijaode gore u "Stellung", javit }u se drage volje daodem s njima i da se malo priviknem na do~eki-vanje smrti. Gospode pomozi!

Me|u veselim djevojkama

Fonzaso, 2. II. 1918. 21. g. i 2 mj.Po tre}i put sam u ovome gradu, me|u vese-

lim djevojkama. Pjevaju o ljubavi, o vitezovima, ozaru~nicima {to su u ratu, o smrti, i temama kojesu zajedni~ke svim narodnim pjesmama i te melo-dije uza sav ju`nja~ki kolorit pune su sjete, tuge.Ove djevojke jedino `ive poradi ljubavi i smijeha.Glazbu i igru vole; ljubav je ja~a od svega, {to vi{ei od roditeljskog ~uvstva. Ne{to vite{koga je u to-me; one su u stanju da uteku, da prevare svoje ro-ditelje, samo da drugome ugode. I kako lijepopjevaju: soprani i altovi uvijek slo`no… U nas izaduga {kolovanja ne bi djevojke tako to~no pjeva-le. Dvije pjesme sam si zapisao.

Zapo~eti preporo|eni `ivotu duhu novospoznatog katolicizma

Odluke za `ivot nakon zavr{etka rataFonzaso, 5. II. 1918. 21 g. i 2 mj.

Izi{ao je proglas po kojemu bih mogao dobititromjese~ni dopust za nastavak studija. Strah me

145

je toga. Bojim se gladi i dr`im da se ne}u mo}i po-svema posvetiti studiju. Gledat }u ponizno vr{itiBo`ju volju, da ne budem odvi{e pohlepan zaznanjem i da radim toliko, koliko mogu. Naukane smije biti sama sebi svrhom, ona mora da uzasvu ljepotu, koju sama u sebi krije pridonesene{to Kraljevstvu Bo`jem na zemlji. Mislim zatoda uza svu ljubav k svojoj struci, svaki ~ovjek mo-ra socijalno `ivjeti, potpomagati one koji trpe. Jernauka je produkt trpljenja; tehnika olak{ava ~ov-jeku materijalne nezgode, a umjetnost promatramukotrpni `ivot ljudi i povla~i idejne konse-kvencije…

Mislim kao |ak raditi u dru{tvu Sv. Vinka - in-ternacionalna religiozna pozadina - i u "Hrvat-skoj" (katoli~ko dru{tvo hrvatskih studenata u Be~u),nacionalna religiozna pozadina. Nastojati valjada samo dva puta dnevno jedem, tako sam mate-rijalno slobodan. Iz principa ne jesti u ostalo vrije-me, pa makar netko i ponudio. Na svladavanje ti-jela ne smijem zaboraviti. Tvrd le`aj, rano ustaja-ti, katkad strogo postiti, tako da u svakom mo-mentu mogu raditi sa svojim tijelom {to je menivolja.

Njega zdravlja i tjelesne ljepote isto je va`na…Nova generacija mora biti zdrava, vesela, lijepa.Ono {to je ru`no posljedica je grijeha. Zato se tre-ba ~ovjek svladavati i njegovanje zdravlja i ljepotesmatrati kao sredstvo da sebe svlada i da oja~avolju.

Boga nikada zaboraviti! Te`iti neprestano zaujedinjenjem s njime. Svaki dan - ponajbolje zoru- upotrijebiti jedino za razmi{ljanje, molitvu i topo mogu}nosti u blizini Euharistije ili kod sv. Mi-se. Taj sat mora biti izvor dana, u tome satu valja

146

~ovjek zaboraviti na cijeli svijet, izgubiti sve brigesvijeta, svu nervozu `ivota, biti miran kao u koli-jevci. U tome satu se moraju stvarati planovi zabudu}i dan, tu se svladava sva slabost.

Bilo bi grozno, kada ovaj rat ne bi imao nikak-ve du{evne koristi za me! Ne smijem onako `ivje-ti, kao {to sam prije rata `ivio, moram zapo~etinovi preporo|eni `ivot u duhu novo spoznatogkatolicizma. Jedini Gospodin neka mi pomogne,jer ~ovjek sam iz sebe ne mo`e ni{ta!

Svladavanje neumjerenosti u jelu

Casara Bolzano, 14. II. 1918 21 g. i 2 mj.Dru{tvo: rakija, vino, dim, nije dru{tvo za

me… Bo`e, pomozi mi da svladam samoga sebe.

Casara Bolzano, 20. II. 1918. 21 g. i 2 mj.Odvratno je gledati ~ovjeka pro`drljiva; ~ovje-

ka, koji bi cio dan jeo! Moram se ~uvati pro`drlji-vosti, jer je to moja velika slabost. Dosta bi bilojednom dnevno jesti! Kod prve prilike poku{at}u. Sje}am se jednog trapista, koji je vrlo malo jeo.Bilo je to god. 1916. o Bo`i}u. Nina je slavio mladumisu. Kao jednog dobrovoljca do{av{i iz Seewie-sena na trodnevni dopust, pozva{e i mene kru~ku. Imao sam tek i mnogo sam jeo. Jedan staritrapist od svega je samo malo uzeo. ^udio sam se.Nisam ga razumio. Sada ga razumijem! Samoonaj koji radi, ima pravo da jede. Vrsta rada jesporedna!

^itam "Arbeiter Zeitung" (Radni~ke novine).Mnogo istine ima u njima. Klasa {to trpi, najreal-nije misli. Polo`aj je o~ajan. Nijemci su machiave-listi; ako narod ustraje u svojoj nadutosti, propast}e.

147

Kritika svojih postupaka

Be~, 9. IV. 1918. 21 g. i 4 mj.@ivot je sve... a meni prijeti opasnost, da opet

zagreznem u {iri teoretski `ivot knjiga. Idem su-tra na sv. Pri~est da opet upijem snage za borbu.Ovih zadnjih dana sam dosta popustio. Bio sampolijen, neuredno sam jeo, malo se molio, nimalotrpio, ljutio se, bio i po{krt... i izgubio zato vezu sOnim...

Nema ni{ta velebnijega od kr{}anske obitelji.Onaj duh, koji vlada me|u ~lanovima, ona iskre-nost, jednostavnost u najpo`rtvovnijim (ina~ekompliciranim) djelima pro`eta je neopisivomdu{evno{}u. ^e{}e mislim na obitelj Jovi} (hrvat-ska katoli~ka obitelj iz Banje Luke iz koje su potekla dvaisusovca).

A {to }u ja biti? Pitanje koje me mu~ive} dulje vremena!

Be~, 9. IV. 1918. 21 g. i 4 mj.A {to }u ja biti? To je te{ko pitanje, koje me

mu~i ve} dulje vremena. Zanima me knji`evnost iumjetnost iako sada vi{e ne u`ivam toliko u njoj.Izgubio sam ono mladena~ko potpuno odu{ev-ljenje za ne{to... jer smo na ovome svijetu samoprovizorno... za ~as nismo tu, a ovaj `ivot ima sa-mo u toliko smisao ukoliko je priprava za drugi.Tako je i sa `ivotom naroda i ~ovje~anstva. Svr{imli filozofiju i postanem profesorom, `enit }u se. Jerdr`im, tko misli ostati ne`enja, (bar studirati) ne-ka primi sv. red i u apsolutno misti~kom `ivotudjeluje. Tko nije studirao, neka stupi u samostan.Te`it }u za sveto{}u, za ujedinjenje s GospodinomBogom i molit }u ga da mi da otporne snage u`ivotnoj borbi i energije u stvaranju. Sve je to lako

148

re}i, ali ho}u li ja kaoprofesor sa `enom i do-mom mo}i djelovati i iz-van obitelji? Strah me je,jer je profesorski polo`ajveoma ovisan i materi-jalne brige bi mogle raz-biti najljep{e snove. Anama ne treba blijedihteoreti~ara, propalihprofesora, takvih indivi-dua ima u nas i previ{e.Potrebni su zdravi,prakti~ni ljudi, a ja i samuvi|am da je u nas pro-fesor najve}i teoreti~ar, jer je odvi{e sku~en apso-lutisti~kim sistemom. Majka ima pravo {to se bojitoga zvanja. A mene drugo toliko ne zanima kaoumjetnost i knji`evnost. Odrastao sam u takvojsredini gdje se prati svako novo izdanje, ~ita svaki~asopis, kupuje novoizi{la umjetni~ka karta, paonda ~ovjek te{ko pregori ovu bolest da se la}ane~ega sasma novoga.

Biti prakti~nim katolikom mora mi biti svrha

Be~, 9. IV. 1918. 21 g. i 4 mj.Istina je, knji`evnost nije sve; literatura, umjet-

nost su samo detalji u tom velikom djelu Kraljev-stvu Bo`jemu. I plug i postolar i mesar i pravnik istra`ar svi su oni radnici na toj velikoj zgradi. Nepita se mnogo {to se radi, nego kako se radi. Svestruke imaju pred Bogom jednaku vrijednost; sa-mo se mora raditi po Njegovoj volji. I opet bih to-liko volio studirati literaturu i umjetnost. No, akoje potrebna `rtva da obratim svoju majku, {to jemnogo i mnogo va`nije negoli sve znanosti svije-

149

Ivan Merz pri krajuPrvog svjetskog rata

ta - jer grozna mi je to pomisao, da bi ona koju toli-ko volim, morala biti odijeljena od Njega i trpjetiu vje~nim mukama. - Grozne li pomisli! - Za{to sene bih sam zatajio, ponio svoj kri` i pridonio tu`rtvu svojoj majci. Lako je teoretizirati o kr{}an-stvu i ushi}ivati se za Gospodina Boga kad Onni{ta od nas ne tra`i, ali biti prakti~nim katolikommora biti moja svrha.

Bo`e moj, prosvijetli me, da ubrzo do|em do~vrste odluke. Svagdje neka se vr{i volja Tvoja -jer smo ovdje samo provizorni pa se u na{oj pra-voj domovini ne}e mnogo pitati da li sam bio pro-fesor ili zidar. Ali ne{to valja biti!

Bludni grijeh uni{tava egzistencijudu{evnog ~ovjeka

Be~, 11. IV. 1918. 21 g. i 4 mj.No}as bijah svjedokom jedne grozne stvari.

Ve} sam le`ao u "postelji" kada u obli`nju sobudovede jedan ~ovjek prostitutku koja se je ponaj-prije smijala, ~uli su se neprestani poljupci, a ondaskoro do|e do sloma. Ona je tr`ila vi{e od 40 kru-na. Bi ne{to prepirke, onda opet zapo~e pla}enismijeh, pla}eni poljupci i druge stvari... U meni seje - bio sam radoznao (grijeh!!!) uzburkala krv ipriznajem da jo{ ni izdaleka nisam umrtven. Noto uzbu|enje je za ~as prestalo kada sam iz govorai glasova osjetio onaj grozni polo`aj u kojem senalazi prostitutka, gdje sama ka`e da od ne~egamora `ivjeti. Kod prepirke bila je ozbiljna (imalaje djetinji glas), a kad joj je obe}ao pla}u, po~ela seopet smijati - no nije to bio raskala{eni smijeh, ne-go vi{e tu`an i prisiljen. A ~ulo se je kako nepre-stano - kao kakva strojna pu{ka - cmaka, i tu i ta-mo ne{to besmisleno progovara, da sam osjetioonu du{evnu prazninu koja vlada u onoj sobi,ono ne{to ne-zajedni~kog sa `ivotom, ono odcjep-

150

ljenje, crnilo, bezbojnost. Ne mogu opisati tu zame sasvim novu predod`bu; najlak{e je iz-ra`avam tako da sam osjetio grozotu gdje se odi-grava jedna gigantska ~ovje~ja tragedija u naravi,u `ivotu (ne na pozornici), koja uni{tava egzisten-ciju du{evnog ~ovjeka, koja ga iz nepregledne vi-sine ~ovje~jeg dostojanstva titanskom snagom ba-ca u besmislenost, ne-razum, gdje stvara nov po-jam, koji vi{e nije ni u kakvoj vezi s ~ovjekom.Najradije bih bio pozvao djevojku sebi, da joj barnekako pomognem. Netko mi re~e da se tu odi-grava veliki smisao prirode, da je to ljubav, jedanveliki `ivotni princip ili sli~no! Du{evno je to siro-ma{tvo, praznina, grijeh. Izvanbra~ni cohitus(spolni odnos) s bra~nim op}enjem nema u sebini{ta zajedni~koga. Kod prvoga nedostaje svakadu{evnost. ^ovjek postaje samo zvijer.

Talijanske `ene

Blizu Feltre Vilago, 25. IV. 1918. 21 g. i 4 mj.Talijanske `ene! Nisam ni{ta vidio, ali opa`am,

a i po pri~anju drugih, ne biraju mnogo. Kad suTalijani ovdje, mora da je "to" obi~aj. Sve su jedna-ke... I na{i ~asnici svi o tome govore i ne `acaju setako postupati sa `enama, majkama. No i one ni-su mnogo bolje, iako su razmjerno dosta lijepe,zdrave i sna`ne. Ne znam kakvu budu}nost imataj narod. U nas se je jo{ sa~uvao tip po{tene, ne-pokvarene djevojke. Treba svom silom nastojatida taj ostane neoskvrnjen.

Misterij `ivota - krvlju obliven ~ovjek

Monte Fontanel, 7. V. 1918. 21 g. i 5 mj.Mjesec svibanjske Kraljice.

Gore lijeva ki{a, a ja sam zaposlen takti~kimprou~avanjima kao nikada prije. Robovanje… Li-jepa su to brda, no posvuda izrovana…

151

Monte Fontanel, 20. V. 1918. 21 g. i 5 mj.Sanitetci proneso{e ispod prozora na nosilima

krvlju oblita kuhara. Dekom pokriven, a lice crve-no, crveno, crveno. Krv, krv, krv, a da se ne moguni prepoznati crte lica. Kuhar je kod jedne kompa-nije. Cijelo popodne puca se granatama od 15 cmu dolinu Cinespa i na Fontanel. - Mysterum vitae(tajna `ivota) - krvlju obliven ~ovjek. Od Adamado danas su milijuni ljudi to prepatili i prepatit }edo sudnjeg dana.

Bolje je umrijetinegoli biti meku{ac, igra strasti

Fontana Secca, 28. V .1918. 21 g. i 5 mj.Slab sam… Iz dana u dan padam. Slabi} sam.

^itam "Il Santo" od Fogazzara… Sa svih strana zi-jaju `drijela kaverna. Novi jarci ni~u, novi topovipucaju…

Vele da }e oko 15. VI. zapo~eti ofenziva. Na{narod stradava od gladi.

Bo`e pomozi, daj mi milost da postanem be-zuvjetni gospodar tijela. Bolje je umrijeti, negolibiti meku{ac, igra strasti.

Svibanjska Kraljica neka mi oprosti {to na Njutako rijetko mislim. Bo`e, Bo`e, vi{e misti~nogsvijeta!

Dramati~no stanje na fronti pred ofenzivu

Fontana Secca, 8. VI. 1918. 21 g. i 6 mj.Jutros je opet kao plamena kugla sletio na{

avion. Pao je u pravcu Giarona. Na cesti {to u ser-pentinama vodi na Grappu, mnogo stotina Talija-na radi kaverne. Zijaju na sve mogu}e strane...Radi se marljivo sve u obranu svoje domovi-ne...Da, da u obranu svoje domovine. Oko 11. VI.

152

zapo~et }e, vele, velika ofenziva iz predjela Fren-zella, Cima, Ecker, Col del Rosso. Austrijanci seoboru`a{e do zuba; nebrojeni topovi od 42 cm iod 30,5 cm smjestili su se u Val Frenzelli. Silne di-vizije pje{adije spremne su na udarac. Vele da suTalijani u silnome strahu. Strah ih je otrovnih pli-nova. Svakog se dana nadaju ofenzivi. U nas se jesve pomamilo za zecom u {umi. Kapetan ho}ezlata i novca, platna i ~arapa za svoju `enu; drugivrebaju na sukno, a gladni momci, gladni iz danau dan, ve} vide konzerve i talijanski kruh gdje imleti u usta.

Bo`e, uspije li prodor, sa~uvaj me od svake la-komosti, udijeli mi Tvoju Milost, zdravlje rodite-ljima i meni, pa ne}e biti bogatijih ljudi na svijetu.

Ofenziva i njezine te{ke posljedice

Fontana Secca, 13. VI. 1918. 21 g. i 6 mj.Sutra po~inje ofenziva. Silna je vojska ovdje...

U no}i po~inje bubnjarska vatra, u podne se nada-ju biti kod Mt. Mesta.

Fontana Secca, 19. VI. 1918. 21 g. i 6 mj.Na 15. lipnja izjutra u 3 sata zapo~e na{a bub-

njarska vatra. Bio sam gore na vrhu Fontana Seccei sjedio sam u elektri~no rasvijetljenoj kaverni sdivizijonarom Le Beauom, s njegovim zastupni-kom i drugim. Igrahu se karata sve upotrebljava-ju}i francuska imena. O doga|ajima koji su imalislijediti, o mrtvima ni govora. Igrahu neprestanodo 2 sata i 59 min. Prestado{e, a vani ve} zapo~ekoturanje topova. Izi|emo van. Sijeva{e nebo izemlja i cijeli orkestar niskih i visokih tonova pra-tio je to svestrano velebno sijevanje oblaka, brda idolina. Popeh se gore i promatrah sijevanje gra-nata, {to se rasprskivahu po talijanskim brdima. S

153

raznih strana dizahu se iz talijanskih jaraka vatro-meti, koji spu{taju}i se polako, rasvjetljivahu svuokolinu s raznim kalibrima; to ne o~ekivasmo,dr`ali smo, da }e biti sve baterije otrovane plinoma i plinskim granatama. Moradosmo se poslu`itigasmaskom. U 7.40 zastade bubnjarska vatra, a u7.50 do|e vijest da je Solarol, Porta di Sallone una{im rukama. Pola sata sti`e vijest da je Boroje-vi} pre{ao Piavu. Stade napredovati i na{ bataljonza njima. Dolaze prvi ranjenici, dolaze Talijani,~asnici, momci. Saznajemo da je sila na{ih izginu-lo, da su se Talijani dobro branili. Topni{tvo nijeubilo Talijane, nije uop}e pogodilo u rovove... Ta-ko na{e komande besmisleno `rtvuju ljude. Kar-taju se u najva`nijim situacijama, a ne brinu se zanajelementarnije principe navale.

Stigosmo u vatri do sada{njeg mjesta i zako-na~ismo se u kaverne. Stigo{e vodnici {to su vodi-li juri{ne patrole; krasni ljudi, odva`ni {to umirubez ikakva straha. Krasan li je na{ svijet, samo daga ima tko voditi! Le`ao je ovdje jedan te{ko ra-njeni talijanski ~asnik. But mu je bio poput pr{utarazrezan; jaukao je i roktao od boli. "Quanto maleManfredi" opetovao je po 20 puta... Vi{e od sata jetako uzdisao. Dadoh ga prenijeti nazad do kote1580, gdje bija{e jedan mali "Hilfplatz". Ne}u ni-kada zaboraviti njegov zahvalni pogled, stisaknjegove krvave ruke. Bija{e krasan mladi}. U~ini-ti djelo ljubavi ~ovjeku {to trpi najve}a je stvar naovoj zemlji. Temelj je to svakog du{evnog `ivota.

Zastala je ofenziva. Vele iz politi~kih razloga.Karakteristi~no je za nered {to vlada u Austriji.Talijanski su rovovi puni na{ih mrtvaca. Groznesu slike. Grozan smrad. Jarci su im duboki, slabi ineuredni. Boravi{ta su vla`na, kaverne slabe. Vele

154

da je Krndelj pokopan u Rosanu. Strahota! Ononasmijano lice, puno idealizma i `ivota, da nas jeza tren oka ostavilo?! Bo`e, smiluj mu se!

Bo`e, sa`gi plamenom svoga milosr|asve parazite grijeha u mojoj du{i!

Solarol, u kaverni, 13. VII. 1918. 21 g. i 7 mj.Granata je dohvatila na{u baraku; [imi odbilo

glavu, [obrta i druge te{ko ranilo, a Klapca je di-glo u zrak i bacilo ga je za nekoliko metara. Gle-dao sam gdje aktivni kapetan, 40-godi{nji mu`pla~e {to je izgubio momke. I drugi bijahu svi za-prepa{teni. Zahvaljujem molitvi majke i mojihzlatnih prijatelja {to `ivim, jer ja - iako mnogo mi-slim na Boga - zapravo malo molim. Po cio danle`im u kaverni, ne{to jedem, pomalo pi{em, pase ne mogu sabrati i zaroniti u ogromno misti~nomore.

Neki dan vidjeh sve}enika; najradije bih polju-bio ruke koje dr`ahu Krista u rukama. Trebam liza`eljeti bolje dane, kada }u i ja onamo kuda je[imo oti{ao? O, Bo`e, da sam ve} kod Tebe najbo-lje bi bilo! Sa`gi plamenom svojega milosr|a sveparazite grijeha {to su se usukali u moju du{u pada dobar i svet stupim u Te; ili barem da u `ivotubudem nadahnut svetom rado{}u i nad~ov-je~nom voljom. Lako je pisati, ali te{ko je sveto`ivjeti.

Solarol, 2. VIII. 1918. 21 g. i 8 mj.Govorio sam sino} s civilom, jednim mladim

nizozemskim slikarom Fabritius-om. Dobro radi.Mnogo je pri~ao s Jave. Zanimljivo je ondje: osobi-to je odnos spram `ene svet. Ples je zabranjen, adjevojka se ne smije ni dirnuti. Poljubiti djevojkupred ljudima je skandal...

155

Biti gospodar nagona svoga tijela

Solarol, dne 3. VIII. 1918. 21 g. i 8 mj.Ovo je za me jedino aktualno za sada: "Katka-

da treba i silu primijeniti i odlu~no se oprijetipo`udi osjetila, i ne obazirati se na ono {to bi tijelohtjelo, a {to ne bi htjelo; nego valja vi{e nastojatioko toga da se makar i protiv volje podvrgne du-hu. I valja ga tako dugo obuzdavati i siliti na po-sluh, dokle god ne bude spremno na sve i dok sene navikne biti s malim zadovoljno, u`ivati u jed-nostavnosti i ne mrmljati ako mu {to ne prija." (IzNasljeduj Krista, III. dio, gl. 11, r. 10-11)

Veli~ajnih, sna`nih li rije~i. Kao da je tijelo jed-na sasvim druga osoba, s kojom duh barata pomiloj volji. Da mi je do}i do te snage ne bih se tre-bao toliko gnjaviti sam sa sobom.

Predah nakon ofenzive

Rozalte blizu Belluna, 23. VIII. 1918. 21 g. i 8 mj.Krasno li je ovdje. Prvi dan se ne mogoh ni

sna}i. Mirisno cvije}e na stolu, blistaju}i se u raz-nim bojama, bjelina dana i svje`a ljetna prirodapri~ini{e se kao kakva sanja. Ili ne, u~ini mi se, dasam snio grdan tmuran san o nekakvom `ivotu umra~noj, vla`noj kaverni, o kamenitoj prirodi, dokoje niti sunce niti blagoslov Bo`ji ne dospijeva...Pro{la je ta ru`na sanja i zahvaljujem Bogu {to }emojim roditeljima nakon dugog te{kog bolovanjaodlanuti...

Bo`e, kada }u zemljom stupati pro~i{}en?!

Rozalte blizu Belluna, 23. VIII. 1918. 21 g. i 8 mj.Zaljubljeni ~ovje~e: slanina, so~ni kruh, mno-

go, mnogo `deri, si{i sok nek se sve cijedi niz grloi napunja trbuh! @ivot! Smisao svega! Ho}e{ da

156

bude{ dobar, da sjaji{ kud prolazi{, a da si robsvog vje~no gladnog `eluca, koji sve tra`i ne{tosna`no i so~no. Sutra }e{ umrijeti, ~ovje~e. Umri-jeti! Da, i komis i {pek i sve drugo }e jo{ tu biti ile`ati na stolu i tebe ne }e biti, ni tvog trbuha i kaoda nisi ni{ta; gledaj da Ti duh bude slobodan, datrbuh izgubi vlast nad tobom, kukavico jedna!

Bo`e, daj mi urnebesnu snagu, da sve svojestrasti skupim u {aku, da ih zahvatim desnicomrukom i topovskom snagom hitnem o stijenu, dase kao staklo razbiju i razlete na sve strane. Bo`e,Bo`e, kada }u to mo}i, kada }u zemljom stupatipro~i{}en. Pomozi mi Bo`e, jer je bolje ne `ivjeti,nego tako `ivjeti.

Memento mori (sjeti se da }e{ umrijeti) - slaninau kutu vreba. Tko veli da je post glupost, taj nezna ni{ta. Bez posta nema pravoga du{evnog`ivota. ^ovjek onda nema sam nad sobom autori-tet. A to je glavno. Daj mi Bo`e silnu volju, pa ma-kar bio gol i bos, jer ako sam ve} na svijetu, sve-jedno je da li imam zvijezdu pod vratom ili da miproviruju ko{ulje na laktu, glavno je veliko ja, slo-boda duha, koji se ni smrti ne boji, a ostalo je svesporedno.

^ovjek se gadi samom sebizbog svojih neukro}enih strasti

Cidalchis kraj Tolmezza, 10. X. 1918. 21 g. i 10 mj.Poredak mora biti u svemu. Trpljenje je podlo-

ga `ivotu... Apstinencija (odricanje) je put k Bogu,a trpljenje, koje uslijed ove nastaje, mora poja~atienergije `ivota i stvarati od nas sna`ne ljude, nesamo u eti~kom pogledu, nego ljude potpune za`ivot: u~enjake, radnike itd. Apstinencija ne samoda nije zapreka nau~nom radu, nego mora i da je

157

baza ovome. Danas mi je tako sna`na volja, da tenazore provedem u praksu - jer zaista ~ovjek segadi samom sebi zbog svojih neukro}enih strasti.

Pozitivan duhovni ishodboravka u ratu na fronti

Pod konac rata pisao je Ivan ocu ove rije~i:Zahvalan sam Bogu {to sam sudjelovao u ratu,

jer me je rat nau~io mnogomu {to ne bih nikadaina~e spoznao. @elim `ivo da opet postanem slo-bodan i da uskladim svoj `ivot prema onome {tosam spoznao da je pravo.

(Pismo ocu s fronte 23. VIII. 1917.)Do kakvih je saznanja Ivan do{ao za vrijeme rata u

susreta sa svakodnevnim trpljenjem, te `ive}i nepre-stano u smrtnoj opasnosti, pokazao je njegov daljnji`ivot. Mnogo toga dade se zaklju~iti iz njegova dnevni-ka, gdje se jasno opa`a da su Bog i katoli~ka vjera od sa-da stupili na prvo mjesto u njegovoj du{i.

158

Bolzano – Bozen, grad na sjeveru Italije na ~ijem podru~juje Ivan Merz boravio za vrijeme Prvog svjetskog rata.

^esto je s vojnih polo`aja u brdima na skijama silazio ugrad da prisustvuje sv. misi u crkvi. Tu je dobio naziv

"borac s bijelih planina."

Kult ljepote i ljubavivodi u katastrofe

Zapovjednik rudnika Maslovare,studeni i prosinac 1918. g.

Prvi svjetski rat je zavr{io. Austrougarska Monar-hija se raspala. Ivan se vra}a s rati{ta ku}i u Banju Lu-ku. Njegov nazor na svijet je promijenjen. Na prvommjestu u njegovoj du{i jest Bog i katoli~ka vjera. Po do-lasku u Banju Luku Ivan se stavio na raspolaganje Na-rodnom vije}u, koje ga kao ~asnika {alje za vojnog za-povjednika u bosanski rudnik Maslovare da smiri ne-zadovoljne rudare. Ondje s uspjehom obavlja zadatak iostaje nekoliko tjedana. Usput ~ita i vodi dnevnik. Iztih zapisa u dnevniku vidi se kako je Ivan ve} dubokou{ao u svijet vjere. U sije~nju mjesecu Ivan polazi uBe~ i nastavlja studij knji`evnosti na Be~komsveu~ili{tu.

Bo`e, posveti mi tijelo i du{u

Maslovare, dne 14. XI. 1918. 21 g. i 11 mj.Kristov `ivot je odvi{e uzvi{en, pa se te{ko do-

vinem do tolike visine da ga mogu razumjeti.@ivoti svetaca, koji nisu na tolikoj visini, za me surazumljiviji i oni su neki posrednici koji ~ovjekauvode u shva}anje Kristove veli~ine. ^itam sada`ivot svete Elizabete Turin{ke; vrlo ga rado ~itam.Otvara mi se svijet katoli~ke knji`evnosti, kojapredo~uje velike ljude - nadljude, do~im profanaknji`evnost slika `ivot kakav jest, bez pretenzijena posve}enje `ivota. Zapravo se crta - i u tomeZola ima pravo - ljudska zvijer, koja djeluje onako

159

kako joj tijelu godi, a kada poduzima kakva eti~kadjela, to je samo zato, jer grijeh ra|a bol i smrt i dase ove uklone, prisiljen je i nereligiozan ~ovjek dasi stvara neke eti~ke principe, koji su danas for-mulirani u pravoj znanosti... Bo`e, molim Ti se zaMilost, da sa`ge{ moju lijenost i sjetilnost, i podajmojemu duhu nadmo} nad `elucem, koji me ho}eda pokori. Posveti mi tijelo i du{u!

Jedva sam se svladao da ne poljubimneku u~iteljicu

Maslovare, 21. XI. 1918. 21. g. i 11 mj.Jedva sam se svladao da ne poljubim neku

u~iteljicu Irmu, s kojom sam se dovezao iz BanjeLuke. Dr`ao sam da sam ve} u tom pogledu ~vrst;a ono `ensko nepostojano pona{anje, hodanjeamo tamo, pribli`avanje, micanje usnama, zatimgovor u isprekidanim rije~ima, sve je govorilo:Do|i, poljubi, zagrli me. Nije mnogo falilo iBo`jom pomo}u sam se svladao. Kasnije sam jojto~nije promatrao lice, sjaj nosa, tanke plave `iliceiznad nosa, fino zagasita boja ispod o~iju; sveodava{e da njena du{a nije djevi~anska, da jepro{la dosta studentskih cmakanja. U svemu to-me je bilo dosta grijeha i ve} zli sni iza toga odava-hu tragiku ovoga grijeha. Pomi{ljao sam osim Bo-ga i na Zoru, pa sam uvjeren da bi ona mnogo ju-na~nije odbila takvu napast. Ina~e sam izgubiodosta nutarnjeg veselja koje je najbolji dokaz zaMilost Bo`ju.

Sveci – svjetla stvorenja, puna veselja i sre}e,idealna bi}a

Maslovare, 23. XI. 1918. 21 g. i 11. mj.Oh, idealan `ivot! Koliko li borbe, koliko li

tra`enja kod starih kulturnih naroda za idealom

160

`ivota; kolike li blizine Istini kod Platona, Aristo-tela i kolikih li grje{aka. I mi moramo biti sretni ipresretni, jer imamo Kr{}anstvo sa svojom legi-jom svetaca - Krista izuzimljem, jer je odvi{e vi-sok - koji u naj{arolikijim zgodama predstavljajuideju `ivota, koja u sebi dosi`e visinu harmonije scijelim makrokozmom, tako da im se sve pokora-va, kao i prvom Adamu.

I Alban Stolz je napisao klasi~no djelo: `ivot sv.Elizabete. To je najbolji `ivot sveca koji sam dosa-da ~itao. Obi~no se prikazuju sveci kao grozni,mra~ni ljudi, ljutita mr{ava lica, koji sebe bi~uju, azapravo su to svijetla stvorenja, puna nutarnjegveselja i sre}e, ~ija se ljepota tim samim zrcali nanjihovom tijelu. To su idealna bi}a, nadljudi upravom smislu rije~i; oni su lu~i i stupovi Crkve,koji u toliku nedosti`nu visinu mogu izrasti najednome stablu. Kod svih vjera i konfesija mo`ebiti u katoli~kom smislu svetih ljudi; ali do tolikevisine kao {to su sv. Terezija, sv. Elizabeta i sv.Franjo Asi{ki mogu izrasti samo na stablu mi-sti~nog tijela Kristova, si{u}i tako reku} DuhaSvetoga direktno i materijalno.

Suprotnosti izme|u suvremenei katoli~ke knji`evnosti

Maslovare, 23. XI. 1918. 21 g. i 11. mj.Knjiga A. Stolza o sv. Elizabeti jest put jednoj

novoj, velikoj umjetnosti - katoli~koj. Djelo je plodnjema~ke katoli~ke knji`evnosti i putokaz nama.Puno je vje~nih motiva: za slikarstvo, za glazbu,za skulpturu; a {to je bitno i najglavnije - za `ivot.Ova knjiga posve}uje i stvara ljude, koji }e bitiopet nosioci velikih djela i koji }e potom oploditibilo koju granu kulture i stvoriti opet velika djela.Veliki, sveti ljudi su izvor svemu; oni su za~etnici

161

Kraljevstva Bo`jeg na zemlji… Ne, u modernojknji`evnosti nema ljubavi spram bli`njega. Mo-derna djela su pisali ljudi koji su pustili maha svo-jim instinktima u`ivaju}i, ne razlikuju}i se mnogood `ivotinja, ili pak ljudi {to su trpjeli, ali svoju bolne umje{e pro`eti vrhunaravnim shva}anjem iposvetiti je… Upravo ono {to ~ini ~ovjeka ~ovje-kom - sveto bi}e predodre|eno za Gloriju (nebeskuslavu), kao {to je poniznost, samozataja, ne vidi sekod na{ih umjetnika... Da je takva umjetnost bole-sna i pogubna, razumije se.

Apsolutna snaga duha je nepoznata da-na{njem umjetniku. Koji bi iole pro`ivljavao bor-bu za svetost, bio bi pun neiscrpivih motiva. To bisve bujalo i buktjelo. A dana{nja umjetnost je go-la: Kult akta, mesa i `ivotinjske slobode - te poslje-dice tih grijeha - gadni `ivoti, siroma{ni, sku~enibijeli robovi to je njen sadr`aj. Velika umjetnost,sveta umjetnost! Onaj ~in sv. Elizabete, gdje prela-zi preko potoka i jedna je prosjakinja, koju je prijenadarila, baca u vodu, jer je nosila nekada srebro izlato, pa ne samo {to joj opra{ta, nego joj se u svo-joj djetinjoj du{i od srca zahvaljuje, jer je zaslu`ilatu kaznu, vi{e vrijedi nego sva Moderna.

A `ivot svetih du{a su umjetnine nad umjetni-nama, nadvisuju}i ljudski razum, nebeske pojavena zemlji, pred kojima valja kleknuti i plakati odneizmjerne radosti, dok }e milijuni glasovaAn|ela u svim tonovima od najvi{ih soprana donajzvu~nijih basova pjevati: Glorija, Glorija, Glo-rija (slava, slava, slava).

Stvaranje nove dr`ave Srba, Hrvata i Slovenaca

Maslovare, 27. XI. 1918. 21. g. i 11 mj.Vele da je Kralj Petar imenovan kraljem Jugo-

slavije. Pokoravam se, ako to utana~i Koro{ec u

162

koga imam povjerenje; silno mi je `ao da nije re-publika, do koje }e napokon i do}i. Osim toga miKara|or|evi}i nisu najsimpati~niji. Uostalom,ako bude dr`ava demokratski ure|ena, da kraljbude samo {tafa`a (ukras), a ne bude imao pravoodlu~ivati o ratu i miru, i ako mu se oduzme veto,onda je dobro.

Vodim silno udoban `ivot; mogu re}i da je toidealan `ivot. Radim za se i ~itam do mile volje.Preslu{avam narod, a osobito `ene. Silan je nemo-ral zavladao. @ene su ogrezle u bljutavost i tvrdo-glavost…Ina~e mnogo druge kritiziram, a sâmsam grozna kukavica. Bojim se vukova, pa sammalo prije pucao u psa gazde Urbaisa i sre}om ni-sam ga dohvatio. Ovdje je zgodna prilika da prak-ti~ki vje`bam vjeru; da idem u mrak na stra{ivamjesta. Bo`e, Bo`e, pobijedi u meni taj nesretnikukavi~luk.

Ne trebamo kraljeve i hegemonije,ho}emo pravednost i ljubav!

Maslovare, 29. XI. 1918. 21 g. i 11 mj.Zaista je mentalitet Srba sasvim druga~iji od

hrvatskoga - katoli~koga. U njih vlada silnoodu{evljenje; toliko veselja i sre}e kao da su na ne-besima. Uzurpirali su narodnu volju i proglasiliPetra kraljem iako su muslimani i katolici protiv

163

Pogled na Banju Luku

toga. Zapadaju u one iste grje{ke u koje zapadeAustrija: svoju mo} grade na sili.

Hrvati - katolici dobi{e eto slobodu, a zapravosu svi poti{teni. Upravo je to radi toga {to osje}ajuda imaju sada mnogo manje slobode, nego {to jeprije ima{e. Ako Petar zaista zavlada i Srbi budunastojali silom pokoriti sve, ra|at }e se otpor, koji}e sru{iti Kara|or|evi}e. Ne trebamo kraljeve ihegemonije; ho}emo pravednost i ljubav.

Katolici se ne mogu toliko odu{eviti, jer je unjima i nesvjesno onaj kozmopoliti~ki zna~aj kojine poznaje neprijatelje, koji su samo zli, ili prija-telje {to su ideali dobra. Katoli~ki mentalitet je ne-svjestan u na{em svijetu; oni ne }e nikada pokaza-ti u sebi toliko revolucionarne tendencije, koja izi-skuje i nevine `rtve. Katoli~ka evolucija je polaga-na i milosrdna. Re}i }e mi se, da bez revolucionar-ne tendencije ne bi do{lo ni do ovoga prevrata, nido slobode. Ne bi tako brzo. Ali to je zapravo sa-mo formalna sloboda, koju narod ni ne razumije;inteligencija se opaja veseljem i alkoholom, a dot-le seljaci propadaju materijalno i najvi{e moralno.Srpski seljak je moralno duboko pao. Na{ega jo{ne poznajem. Sloboda je zaista krasna; ali u~incislobode se jo{ ne osje}aju kao {to bi trebalo biti.

Kult ljepote i ljubavi vodi u `ivotne katastrofe

Maslovare, 16. XII. 1918. 22 g.Stadler (sarajevski nadbiskup) je umro... Imao je

mnoge protivnike; nazivahu ga austrofilom, bo-gata{em, trgovcem... Osje}ao sam da to mora bitiizvanredan ~ovjek, dok ga toliko proganja{e...

Slijedi prikaz knji`evnog djela Andre del Sarto odA. Musset-a i potom Merzova kritika.

164

To je vrlo `ivahna lirska drama i ~ita se sa zani-manjem. Ona nosi subjektivni, lirski karakter iMusset-ov mentalitet koji se sastoji u obo`avanju`ene, ljubavi, ljepote s rafiniranom eroti~kom po-intom (naglaskom). On je ovaj sadr`aj pro`ivio i hi-storijska pri~a Andre del Sarta samo je ruho: Mus-set je u Andre del Sarto i Cordiani. Djelo je apolo-gija ljubavi, `ena i ljepote.

Tako je romantika ponovo o`ivjela ~uvstvo iuspostavila prekinutu vezu s religijom. Musset jestao na pola puta. Sva njegova ideologija je helen-ska, on je lirski epigon renesanse. Onaj svemo}nikult ljepote i ljubavi, koji je igrao tako va`nu ulo-gu u Mussetovu `ivotu, isti je kojim se zana{ahuklasi~ni umjetnici za kojega su `ivjeli i umirali. Toapsolutno obo`avanje `ene, upravo je nama da-nas nerazumljivo, a postojalo je zaista. I taj `ivotninazor, iako u sebi krije velike istine, nije sam u se-bi ideal kojemu se mora sve podrediti; eti~ki do-sljedno mora prouzro~iti katastrofe u `ivotu. Veli-ke kr{}anske ideje o samozataji i `rtvi jedine su ustanju da uveli~aju zdravu ljubavnu te`nju.Apsolutno se odati toj ljubavi, kao {to to ~ineMussetovi junaci, grozan je zlo~in. Badava svakoidealiziranje osoba i motiva, zavodnik `ene ostajeslabi} i nevrijedan ~ovjek, ma koliko se oni pla-tonski i voljeli (ali u Musseta je to skop~ano s tjele-snim, kao {to to i ljudska narav tra`i.).

Te{ko je eti~ki ra{~laniti cijelu dramu; ona jesazdana na sasvim neopoganskim temeljima iplod je jednog lirika koji je pro`et kultom ljepote iljubavi (l'art pour l'art – umjetnost zbog umjetnosti)iz prirodnog instinkta, bez ikakve filozofske po-dloge. Kr{}anstvo bi motiv ljubavi k `eni rije{ilosasvim druga~ije i eti~ki bi zadovoljilo sve strane.Protekle bi mnoge suze, trebalo bi `rtve i ju-

165

na{tva... i to krije u sebi silnu poeziju. Ali Mussetnije pisao za `ivot, njegova djela nemaju nikakvepretenzije da grade. Musset je jo{ idealist, ali ovadrama je po svojoj temi i filozofiji putokaz moder-noj naturalisti~koj drami koja i za `ivot povla~ikonzekvence iz ove filozofije: sloboda ljubavi unaj{irem je smislu geslo moderne drame i moder-na `ivota.

Rafinirana erotika - jedina realnostza dekadentnu poeziju

Maslovare, 17. XII. 1918. 22 g.Prikaz i analiza djela "Les caprices de Marianne"

od A. de Musset-a.

U ovoj drami su dva prastara literarna motiva:Ljubav k mladoj `eni {to ima starog mu`a i motivplahog ljubavnika. Eti~ki nedostaci i odvi{e sub-jektivno shva}anje umjetnosti utjecahu i na ovodjelo, pa zbog toga ono poput ostalih spomenutihdjela ne ~ini harmoni~ne cjeline…

Da, to je moderna `ena, koja bez ikakve ideolo-gije instinktivno (tj. grje{no) `ivi. Ta `ena nijeuvr{tena u broj ljudi koji ne{to pridonose kultur-nom razvitku; to je ona kroz vjekove izrabljena ipotisnuta `ena, koja je jedino bila stvar ljubavi iu`itka, a nikada razumno bi}e - ~ovjek. To je lju-bavnica, {to je centar dekadentne poezije svih vje-kova, a i Musset nije imao snagu duha da se izdi-gne nad vremenitost i poput Sofokla, Dante-a,Shakespear-a i Goethe-a, uo~i ono {to `enu ~ini~ovjekom i `enom…

Sva ova poezija je produkt doba u kojem suljudi bili siti i sigurni. Nije bilo `ivotne borbe nistraha. Ljudi bijahu besposleni, pa su sebe i sveoko sebe analizirali i promatrali jednostrano.

166

Eti~ki motivi za svu ovu poeziju nemaju vrijedno-sti; oni stvaraju ljude tipove bez ikakvih eti~kihpretenzija. Sve dru{tvene forme su samo {tafa`a(ukras), a jedina realnost je rafinirana erotika. Do-ba koje ne poznaje borbe niti juna{tva, ne mo`e nirazumjeti etiku: ona za njih ne egzistira. Poraditoga se oni bacaju svom snagom na estetiku: kultljepote je sve, ali po{to mu je jedini temelj subjek-tivni instinkt, to on stvara samo subjektivne vred-note, a nipo{to objektivne, vje~ne. U isto doba be-sposlenosti, lijepe prirode, gdje ~ovjek na smrt nemisli, seksualni nagon je uvijek na povr{ini te je utakvim epohama poezija ljubavi glavni potporanjumjetnosti, makar se erotika i spiritualizirala. Do-ba bez eti~kih vrednota ne mo`e dati velikuumjetninu.

@ivoti svetaca – vrletne visinepoput alpskog gorja gdje je zrak ~ist

Maslovare 18. XII. 1918. 22 g.Gretin ro|endan. Bog joj se smilovao!….

Slijedi prikaz `ivotopisa sv. Josafata Kuncevi}a.

@ivoti Bo`jih svetaca najuzvi{enija su temaknji`evnosti. @ivotopis pa i najlo{iji krije u sebi to-liku poeziju i tolike vrednote upravo zato {to je`ivot sveca. Crkva je Bo`ja vrt u kojemu raz-novrsni sveci uspijevaju. Svi su si tako sli~ni, aopet kolike li razlike izme|u jedne sv. Terezije ijednog sv. Franje, sv. Elizabete i sv. Tome, sv. Au-gustina i sv. Jozafata. Sve su to nadljudi, kod kojihsu temelji zajedni~ki: misti~ko sjedinjenje s Bo-gom, apsolutno gospodstvo nad tijelom, ievan|eoska ljubav k bli`njem. Uslijed MilostiBo`je jedan se isti~e svojim organizatorskim ra-dom, drugi misti~ko - pjesni~kim `ivotom, tre}i u

167

materijalnoj borbi, ~etvrti u znanstvenom `ivotu.Sve su to vrletne visine poput alpskog gorja gdjeje zrak ~ist i odakle se ~ovje~anstvo promatra u sa-svim drugoj perspektivi. A mi obi~ni ljudi smokao turisti, koji `elimo dosegnuti te vrhove i do-spjev{i do neke visine, ne mo`emo dalje... ili seskliznemo i padnemo u dubinu.

Kod `ivota jednog sveca svakako je najzanim-ljiviji njegov vlastiti du{evni i tjelesni `ivot: njego-vo djelovanje u dru{tvu samo je posljedica ovo-ga… Uslijed Bo`je Milosti, {to ju je crpio molit-vom, toliko je juna{tvo stekao da je s veseljem i{aou smrt. Zaista za svetu du{u nema ve}e i uzvi{eni-je `elje od mu~eni~ke krune. To je kruna nutarnjegzadovoljstva, da je ~ovjek postao gospodarom ti-jela i da mo`e postati sli~an svom Zaru~niku, damo`e ujediniv{i se s njim u kri`u osje}ati najve}udu{evnu milinu, {to je uop}e mogu}e na ovomesvijetu. Takav je bio nutarnji `ivot. Krist je do{aona svijet, da svu prirodu posveti, da svakog ~ovje-ka i svaku narodnost posveti.

Iskrivljena slika ljubavi i braka

Maslovare, 20. XII. 1918. 22 g.Prikaz komedije "On ne badine pas avec l'amour"

(Ne {ali se s ljubavlju) od A. de Musset-a. Nagla{ava-ju}i kako je Musset apsolutizirao ljubav k `eni i od teljubavi na~inio svojevrsnu religiju, Merz nastavljakriti~ku analizu djela i njegova sadr`aja:

Ali upravo je tu Musset zastao i u tome se po-kazuje silna jednostranost pjesnikova: On u poe-ziji nije nikada nastojao rije{iti problem braka. Svibrakovi u njegovim dramama su samo vanjskadru{tvena forma, i svi brakovi, koje nam prikazu-je ili o kojima se govori bez djece su. ^udno da se

168

je Musset upravo ovdje zaustavio; zar je on upo-trebljavao umjetna sredstva, da se ne porode dje-ca iz njegovih ljubavi? Nevjerojatno bi to bilo zaidealizirano shva}anje njegove ljubavi, ali dijete jerealan fakt koji on jama~no nije mogao nikako uk-lopiti u svoju filozofiju ljubavi. Zbog toga o tomenema nigdje ni spomena; i dokazuje nedostatnostnjegove filozofije.

Vjera u Bo`ju nazo~nost i Njegovu za{titu

27. XII. 1918. 22 g.Sveto siroma{tvo! Ne brinuti se za sjetilne sla-

sti! Pokloniti sve i `arko ljubiti bli`njega, koliko liveselja ima u svemu tome! Astrah nestane sam odsebe. Stoga `ivjeti jedno odulje vrijeme upravoonako kako Ti savjest nala`e, pa }e{ biti sretan, asmrti se ne}e{ bojati. Strah no}i i tame i vukova,dokaz je samo da ne{to nije u redu kod tebe. Za{tose stra{i{ malovjerni~e, ne spavam Ja, Ja sam uvi-jek uza Te i bdijem nad tobom, pa makar ti misli{da spavam. Kao na la|i - i ti nisi na sigurnijemmjestu kada si u toploj, zatvorenoj sobi, negoli umra~noj {umi okru`en urlaju}im vucima. Za{tose boji{ smrti i muke? Ja znam kada i kako }e{ um-rijeti i gorim od ljubavi k Tebi, pa zar misli{ da }uja Tebe ostaviti?! Pa ako dopustim da te vuci raz-deru, zar misli{ da to nije moja odluka i da te ja zato manje volim? Ne boj se nikoga, moj sinko, i akotvoje tijelo strune, ti }e{ i nadalje biti.

O, moj Bo`e, daj mi snagu, da Te `arko ljubim,da tako sna`no u Te vjerujem, da se bez ikakvapomi{ljanja i straha, nevin kao dijete kojemu nijenitko pri~ao o strahu, pro{e}em kroz mjesta kojaprijete smr}u.

169

U meni je plamenza beskrajnim visinama

Nastavak studija u Be~u, 1919. i 1920. g.

U sije~nju 1919. Ivan polazi u Be~ i nastavlja ondjestudij knji`evnosti. Kroz to vrijeme u dnevnik je zapi-sivao uglavnom analize knji`evnih djela koja je ~itao,te kritiku raznih kazali{nih predstava i koncerata kojeje poha|ao. Usput je zabilje`io i koji osvrt na politi~kazbivanja u novonastaloj dr`avnoj tvorevini kraljevineSrba, Hrvata i Slovenaca. U dnevniku nam ostavljadragocjene zapise kroz koje mo`emo vidjeti stanje nje-gove du{e koja je ve} sva pro`eta Bogom i te`i premasvetosti. Ljetne praznike Ivan provodi u Banjoj Luci.Toga ljeta Ivanovi su se roditelji preselili u Zagreb teIvan Bo`i}ne blagdane provodi ondje. Zanimljiva suIvanova zapa`anja i analize raznih osoba i tada{njihzbivanja koja prati. Ivan vi{e nema mnogo osobnihproblema na moralnom podru~ju. Promatranje ljudskeljubavi i spolnosti, te analize djela pod tim vidom, po-staju sve zreliji. U tom razdoblju Ivan objavljuje i prvisvoj tiskani ~lanak u javnosti pod naslovom "Novo do-ba" kojim zapo~injemo prikaz ovog perioda Ivanova`ivota.

Novo doba

Nastavkom studija u Be~u Ivan se aktivno uk-lju~uje u rad katoli~kog dru{tva hrvatskih studenatakoje je nosilo naziv "Hrvatska". U tom dru{tvu Ivanvr{i slu`bu tajnika i ~esto dr`i predavanja. Predavanjekoje je odr`ao u velja~i 1919. g. duboko se dojmilo svihnazo~nih. U njemu je Ivan sa`eo svoje iskustvo borav-

170

ka u ratu i spoznaje do kojih je ondje do{ao, napose ova`nosti njegovanja duhovnog `ivota. To je predava-nje objavio kao prvi svoj tiskani rad pod naslovom«Novo doba» u |a~kom ~asopisu «Zora-Lu~»1918./1919. br. 9-10, str. 210-214. Donosimo ovdje sa-mo nekoliko izvadaka.

Be~, velja~a 1919. 22 g. i 2 mj.^ovjek je silno slab i

bez tu|e pomo}i nemo`e ni{ta. Zato je Oniz vje~nosti stupio u hi-storiju i postav{i sre-di{tem cijeloga makro-kozmosa dao nam jeSebe, da nas tjelesno idu{evno preporodi.Ne zaboravimo na tuneizmjernu ljubav i po-svetimo ve}u pa`njumaloj bijeloj Hostijici,koja osamljena na nas~eka u studenim crkvi-cama… Osloba|atiduh od vremenitosti i nezaslijepljenim pogledompromatrati razvijanje `ivota imao bi biti cilj novihljudi. Borba za savr{eno{}u, askeza, mora biti na{svagda{nji kruh. Ona nam otvara nutarnje vidike,stvara od nas nesebi~ne ljude, podr`ava u namaborbu sa zlim i daje nam snage da ne podlegne-mo… Uslijed sasvim novih prilika koje nasta{e ti-jekom ovoga rata, pojavi{e se u na{em javnom`ivotu mnoge trzavice… duh slabosti je u{ao una{e redove… Zaboravismo na kozmopolitizamCrkve i na njezin kroz vjekova izgra|eni politi~kiprogram koji se jedino temelji na Kristovoj nau-

171

Ivan Merz, student u Be~u1919.-1920.

ci… Moramo zato svu na{u pa`nju posvetiti od-goju samih sebe i studiju katolicizma, koji mina`alost ne poznajemo ni malo bolje od kakvogpu~ko{kolca. Stvoriti velike ljude cilj je svenarod-nog katoli~kog pokreta…

O djelovanju masonerije

Be~, 17. III. 1919. 22 g. i 3 mj.U~im i zalazim u razne organizacije… Oni oko

Graza osnova{e "Kr{}ansko njema~ku narodnupozornicu" i ju~er je bila prva predstava.

Be~, 31. III. 1919. 22 g. i 3. mj.Srbi imaju sna`nu masonsku organizaciju. Sav

njihov `ivot od Petra pa do zadnjega pobratima uslu`bi je slobodnih zidara. Netko je na temelju do-kumenata iznio stvari koje su nas zapravo trgnu-le. Zar smo mi svi spavali i nismo opazili {to seoko nas zbiva? Jedina uzdanica Crkve u nas, na{|a~ki pokret, razdijelio se … Zar su to sve slu~aj-nosti? Nije li baklja nesloge namjerno ba~ena una{e redove?… Sva neprijateljska {tampa je u ru-kama masona. Zadnji je ~as da se organiziramo izapo~nemo borbu. Kr{}anstvo kao zajedni~ki te-melj Srba i Hrvata za sada je skoro utopija, jer ma-soni poma`u pravoslavlje ukoliko je ono u oprecis katolicizmom. Ne znam ho}e li biti mogu}e or-ganizirati jedan dio srpske kr{}anske inteligenci-je, pa da zajedni~ki zapo~nemo rad oko pridi-gnu}a kr{}anske kulture. No, jao, dr`im da je pre-kasno; ne znam bi li se na{ao me|u svomsrpskom inteligencijom i jedan jedini koji ne bibio zadojen liberalizmom.

Neka nam pomogne dragi Isus da svladamosotonu u samome sebi i da ljubimo na{ega Stvori-

172

telja i na{ega bli`njega, pa da tako uzmognemoproslaviti i pro{iriti presvetu Crkvu.

U kontaktu s katoli~kim organizacijama

Be~, 1. VII. 1919. 22. g. i 7 mj.Pater Leifert govori u Marijinoj kongregaciji o

`rtvi; svi su je narodi imali: `rtvuje se postupnouvijek vi{e… Prelazi na liturgiju. Kad bi u~enjaciotkrili na kakvom otoku narod koji je kroz 2000godina odr`ao no{nju, obi~aje, jezik ne bi to moglivjerovati. A u liturgiji je to sa~uvano… osvjetljavamisterij sv. mise. Sastanak svih kongregacija uKonzerthausu… govori se o karitativnom i apo-stolskom radu. Direktor Smit referira o djelova-nju Volksbunda. Osvjetljuje socijalizam kao pseu-doreligiju, herezu, protiv koje }e se uspje{noboriti.

Be~, 15. VII. 1919. 22 g. i 7 mj.U Kalksburgu smo razgledali isusova~ki sa-

mostan. Idealno je ure|en. Otok mira i zado-voljstva. - Bolj{evici htjedo{e proglasiti sovjetskurepubliku. Vele, da je dosta ranjenih.

U~im staronjema~ki. Grije{im….

O tragediji `idovskog naroda

Be~, 25. VII. 1919. 22 g. i 7 mj.Dr`im da se kr{}ani odvi{e nekr{}anski po-

na{aju spram @idova. Oni kao da ne razumiju tra-giku tog nesretnog naroda koji je bio predestini-ran da pro`ivi veli~anstvenu pro{lost i da rodiMesiju; a sada luta prezren i proklet bez kralja isve}enstva u tu|ini. Mislim da bi kr{}ani moralipokazati vi{e milosr|a spram tog zanimljivog na-roda, ne samo iz historijskog pijeteta, ve} i zato,{to }e se jedan dio na koncu svijeta obratiti. I dje-

173

dovi tih budu}ih obra}enika su me|u nama, a miih proganjamo. Vi{e razumijevanja i ljubavispram tih ljudi i mi }emo tako ve} i sada mnogeprivu}i u zagrljaj na{e svete Crkve. Osobito semoramo zauzimati za one @idove koji trpe, a tak-vih danas ima mnogo, pa }e oni mjesto kbolj{evizmu do}i k nama. Bogata{ i kapitalizam,bilo koje vjere bio, ostaje na{ protivnik.

Scheben (pisac duhovnih knjiga) prekrasno pi{e.

Potreba velikana duhakoji }e se boriti protiv zabluda

Banja Luka, 5. VIII. 1919. 22 g. i 8 mj.Studij literarne historije silno je zanimljiv. U

pusto{i knji`evnosti 17. vijeka… izdi`e se veli~aj-na pojava isusovca Friedricha Spee, koji se u djeluCautio criminalis bori protiv spaljivanja vje{tica,pjeva odu{evljeno i blistavo o zaru~ni{tvu du{e iumire od priljep~ive bolesti, njeguju}i ranjenevojnike. ^ovjeka obuzme odu{evljenje za na{usvetu vjeru koja u o~ajnim vremenima ra|a nad-ljude - sv. Ignacija, sv. Franju Ksaverskog i druge.Uzdam se u Boga da }e se i sada na}i takvih ljudiu nas, upravo sada gdje se Crkva zdrmala i prijetijoj pogibelj da }e se kod nas sru{iti. Pokret protivcelibata, protiv crkvene discipline, akcija mason-skih "reformatora" da se buntovnici sve}enici pot-pomognu, sve su predznaci golemog kulturnogboja u na{oj domovini. Moliti valja dragoga Bogada nam dade velikih ljudi.

Zaslu`iti neizmjernu Kristovu ljubav

Zagreb, 26. IX. 1919. 22 g. i 9 mj.Preselili smo ovamo (u Zagreb). @alim za Bo-

snom i ljudima. Te{ko da }u se u`ivjeti u ovaj

174

mentalitet. Tamo su ljudi izrazitijeg zna~aja; oviovdje mi se ~ine bezbojni i mlitavi…

Ju~er je bio najznamenitiji dan u mome `ivotu.Obavio sam devetu svetu Pri~est na slavu Presv.Srca Isusova i vjerujem da }u gledati dubinePresv. Trojstva. Neizmjernu ovu ljubav Kristovumoram barem nekako ovdje zaslu`iti, pa }u sBo`jom pomo}u gledati da {to sna`nije nastavimdjelo posve}enja.

Ljudska ljubav -slika ljubavi Krista prema Crkvi

Be~, 10. X. 1919. 22 g. i 10 mj.Zanimljiva su romanti~na pisma, osobito pi-

sma Dorothee Veith-ove i Caroline Bohmer Schle-gel-ove. Iz ovih se mo`e studirati bit ljubavi. Unjihovim, `enskim du{ama projicirana je slika lju-bavnika. One `ive u idejama svojih ljubavnika,misle i zaklju~uju kao i oni. On njih di`e na svojurazinu i u njihovim du{ama vidi svoje produkte,vidi sam sebe. Upravo mi ova pisma potvr|ujunauku Crkve koja veli, da je brak (ljubav) odnosizme|u Krista i du{e (Crkve). Krist po Milostiprojicira svoju narav u ~ovje~joj du{i, di`e je nasvoju razinu, pro`imlje je svojom slikom, ogleda-va se u njoj i ljubi ju neizmjerno. "Alles Vergängli-che ist nur ein Gleichnis" (Sve prolazno je samo jed-na usporedba).

Sveta obitelj – alegorija socijalnog preporoda

Be~, 12. X. 1919. 22 g. i 10 mj.U pogansko doba bila su ova tri stale`a be-

spravna: `enski, dje~ji i radni~ki. O `eni je lo{e mi-slio Demosten, nju su prezirali ako je bila nerot-kinja, u Rimu su `ene u Tiber bacali. Radnici bija-

175

hu robovi; Cicero spominje da je sramota boravitiu radionici. Majka Bo`ja, mali Isus i sv. Josip:bo`anska obitelj. Nije li ona alegorija socijalnogpreporoda u kr{}anstvu i oslobo|enja `ene (Mari-ja), djeteta (Isus) i radnika (Josip). Velike socijalnepokrete, `enski i radni~ki, poznaje povijest i mi ihpro`ivljavamo; do dje~jega mora do}i… Katolicibi morali ve} zapo~eti s organizacijom djece.

Korist tjelesnog posta

Zagreb, 12. I. 1920. 23 g. 1 mj.Uzmimo jedno drugo povijesno doba, npr. do-

ba Fichteovog idealizma, kada si je mlade` zado-jena nacionalnim odu{evljenjem, nastojala naspartanski na~in stvoriti otporno tijelo da se spre-ma na velika djela, ja~aju}i svoju volju. Zar nijejedno od najuspjelijih sredstava za to, uz mnogadruga bio npr. post. Zar onda{njim odu{evljeni-ma ili ~ak Spartancima nije imponirao svaki onajkoji je stegnuo svoje tjelesne potrep{tine na mini-mum? Eto, tako je jedna druga velika epoha do-kazala da je postulat pozitivnih religija u pogleduposta upravo veli~anstven.

Prosu|ivanje `ivota pod le}om vje~nih istina

Zagreb, 12. I. 1920. 23 g. 1 mj.Ljudi koji ne razmi{ljaju, promatraju sve s da-

na{njeg stanovi{ta i zbog toga ne mogu objektiv-no, pod le}om vje~nih istina, prosuditi niti `ivotniti umjetnost. Njihovo je mjerilo odvi{e usko, toje ona mala mjera efemernog svjetovnog nazora.No, ima jedan `ivotni nazor, koji se tako reku}kroz vjekove gradi na objektivnom prosu|ivanjusvega {to opstoji, `ivota, umjetnosti, koji u har-moni~nu cjelinu ni`e kroz povijest svoj objektivnikriti~ki sud o svim pojavama koje se razvijaju imijenjaju. Taj organizirani kriti~ki nazor je

176

shva}anje Crkve koja se je kao goru{i~ino zrnorazvila do velikog stabla. Kritika }e prema tomebiti najobjektivnija onda ako dakle promotrimodjela u svjetlu kr{}anskih istina, ~iju su istinitostvjekovi dokazali. Tako }emo posti}i maksimumobjektivne kritike; apsolutna }e postati jedino on-da kada sam Bog progovori u nama. (Nastavak usljede}em odlomku.)

Pro`drljivost u literaturi, `ivotu i moralu

Zagreb, 12. I. 1920. 23 g. 1 mj.Evo jedan drasti~an primjer: Tko se nije nasmi-

jao Shakespearovom Fallstafu. Literarna kritikatvrdi, da je Fallstaf jedan od najuspjelijih ko-mi~nih figura u svjetskoj knji`evnosti. Dovedite ukazali{te od glada izmorena ~ovjeka; neka gledapro`drljivog debeljka, to veliko bure, koje mislisamo na jelo i pi}e i na druge tjelesne u`itke.Izgladnjeli gledalac }e pobjesniti gledaju}iFallstafa, jer je glad istan~ala u gledaoca smisaoza socijalnu odgovornost, i on }e kao u `ivotu ta-ko i na pozornici (i u ostaloj umjetnosti!) zamrzititoga ~ovjeka, koji tu preko mjere u`iva, dok drugiu najve}oj bijedi i gladi trpe. Ali literarni kri-ti~ari… nisu jednostavno ni opazili da je Fallstaffuz vrlo o{tru vanjsku izradbu gadan ~ovjek, kojinam se ne mo`e svidjeti. A da smo zapitali mni-jenje Crkve, ona bi nam svojim kona~nim stilomrekla da je neumjerenost u jelu i pilu grijeh, a gri-jeh je gadan. (Nastavak u sljede}em odlomku.)

Nemoral u umjetnosti u prosudbiprosje~nog kr{}anina i kr{}anskog kriti~ara

Zagreb, 12. I. 1920. 23 g. 1 mj.Svaki ~ovjek mo`e o svemu izre}i svoj objek-

tivni sud, ako samo promisli kako Crkva o tomemisli. U mnogome zaista i mo`e. Ako npr. u jed-

177

nom romanu vidi preljub, ili na kakvoj slici prika-zan sodomski grijeh, a autor u`iva u tome prika-zuju}i to sa stajali{ta slobode braka, vesele}i se to-me i tako dalje, svaki uvjereni kr{}anin }e mo}ire}i da je to zlo, pa makar se on ne mogao ni u`iv-jeti u sve faze tog ~ina. On, ako je uvjeren o istini-tosti svog svjetovnog nazora, bit }e uvjeren i osvojoj ispravnoj osudi. Druga je stvar opet odkr{}anskog kriti~ara od zanata. On }e mo}ipro`ivjeti sve faze koje od njega tra`i umjetni~katvorevina i on }e mo}i osjetiti i nijanse nedosljed-nosti, onu granicu izme|u dobra i grijeha zato {tou sebi dnevno pro`ivljuje ili nastoji pro`ivljavatiobjektivno najvrjedniji `ivot - `ivot kr{}anski; ta-ko on vrlo lako opazi kada logi~ki i psihi~ki razvi-tak umjetnine stane izlaziti iz kolote~ine objektiv-nih kr{}anskih istina. Time dolazimo do zak-lju~ka da bi kriti~ar, koji je za to zvanje nadaren,morao gajiti {to intenzivniji kr{}anski `ivot (eu-haristijski, apstinentski i socijalni), morao nasto-jati da postane {to ve}i ~ovjek - mora te`iti za sve-to{}u.

Sekte ni~u u bolesnom dru{tvugdje su kr{}ani zakazali

Zagreb, 29. I. 1920. 23 g. i 1 mj.Bio sam na dva predavanja u evangeli~koj {ko-

li nove vjere "Apsolutista". Neki gosp. Tomi} su-honjav, mr{av, o{i{an ~ovjek, dugoljasta lica tam-ne boje zagreba~ki je pobornik te religije…. Vjerami se ~ini budisti~kom sektom… Temelje je na te-oriji apsolutne evolucije… Sam g. Tomi} govorioje uvjerljivo, s elanom iz kojega se vidi, da je onsve te ideje pro`ivio i da mu je iskreno stalo doistine. U svakom titraju njegova glasa je strujalaona ~e`nja za apsolutnom sre}om, titrao onaj

178

umor iza dugog lutanja i tra`enja, da se je napo-kon smirio u toj vjeri. Slu{aoci su pa`ljivi i onoistinito u toj vjeri, {to im se svi|a, jao, oni ne znajuda je to mnogo veli~anstvenije u njihovoj vlasti-toj. Ne poznaju kr{}anstva. Koliko bi bilo veseljeg. Tomi}u, kada bi se nakon tog burnog tra`enjaupoznao s kr{}anstvom. Ovakve sekte ni~u u bo-lesnom dru{tvu i pokazuju ukoliko kr{}ani nisusvoju zada}u ispunili. @elja je u ljudi da indivi-dualno upoznaju kr{}anstvo i zato su potrebnadru{tva, gdje se mogu o tim stvarima sasvim slo-bodno, bez ustru~avanja porazgovarati. U svimmogu}im dru{tvima, sektama, vjerama mo`esvatko studirati anima naturaliter christiana (da jeljudska du{a po prirodi kr{}anska).

Iz dubine poput pjene dizalo se blato grijehau duhovnim vje`bama

Be~, 5. IV. 1920.23 g. i 4 mj.

Veliki tjedan 1920.g.Ivan je proveo u samo-stanu St. Gabrijel krajMödlinga, gdje je pro-slavio i Uskrs. Ondje jeobavljao liturgijske du-hovne vje`be koje su nanjega ostavile dubokidojam, kao {to je uo~lji-vo iz zapisa iz njegova dnevnika.

Proveo sam od ~iste srijede do danas u St. Ga-brijelu kraj Mödlinga. Bio je to moj najljep{iUskrs; pro`ivljavao sam umjetni~ki refleks veli-kih doga|anja - Kristovu muku i njegov Uskrs -u`iviv{i se u liturgijsku umjetnost. Ispo~etka smo

179

Ivan Merz (gornji red,drugi s desna) s hrvatskim

studentima u Be~u

postili, {utjeli i razmi{ljali. Kada se je svjetska bu-ka raspr{ila i du{a ostala mirna, sama sa sobom, izdubine poput pjene dizalo se blato grijeha koje seje nakupilo skoro nesvjesno. Zatim sjajno pjeva-nje lamentacija, pa misa Velikog ~etvrtka sa svo-jim veseljem i sv. Pri~esti unutar sve~ane miseupravo onako kao kad je Isus ustanovio presv.Euharistiju, pa onda `alost usred te mise s rit-mi~kim kretnjama svih redovnika i sjajnom prat-njom orkestra itd. Otkrivenje Kri`a, te trpljenjeKri`nog puta potresli su mojom du{om. U subotuopet ono silno veselje nad uskrsnulim Spasite-ljem, koje je tako divan izra`aj na{lo u liturgiji.(Nastavak u sljede}em odlomku.)

Liturgija – najve}a umjetni~ka tvorevinana svijetu

Be~, 5. IV. 1920. 23 g. i 4 mj.Kao {to je teologija centralna znanost, tako je

liturgija centralna umjetnost. Ona je sasvim ob-jektivna i odgovara Wagnerovu idealu, koji je htiosjediniti sve umjetnosti u jednu. Liturgija je iz-ra`aj du{e Crkve, na njenom temelju lako bi biloizraditi teoriju umjetnosti. U njoj se ogledava kaou kakvom zrcalu `ivot Kristov. Ali ne onakav ka-kav nam se ~ini u povijesti, nego onakav kako gagleda objektivni gledalac koji nije vezan na vrije-me ni na mjesto, ve} u visine promatra `ivot, vi-de}i sav nadnaravni savez svih doga|aja: recimokako ga promatra an|eo. Na taj na~in postaje um-jetnost objektivno zrcalo za `ivot koje hvata i oneniti, koje obi~ni ~ovjek ne opa`a. Liturgija je dose-gla vrhunac: ona je najve}a umjetni~ka tvorevinakoja opstoji na svijetu, a uz to je ona centralna um-jetnina, jer umjetni~ki prikazuje `ivot Kristov, kojije centar historije. (Nastavak u sljede}em odlomku.)

180

Motive rata, ljubavi, bluda,ubojstva obra|ivati metodom Duha Svetoga

Be~, 5. IV. 1920. 23 g. i 4 mj.Sve ostale umjetnosti se moraju slu`iti istom

metodom kao Duh Sveti u liturgiji: umjetnik mo-ra prikazivati motiv rata, ljubavi, bluda, ubojstvai razne ostale teme umjetnosti u nadnaravnom sa-vezu i ~im bolje on to u~ini tim je umjetnina vrjed-nija. Naravno, za to se tra`i da bude umjetniksvet. Uzmimo npr. Krist ka`e: Tko pogleda na`enu bli`njega s pohotom, ~ini u svojoj du{i gri-jeh. Za Krista je to dovoljno i on tu ideju ne mo`edalje na daleko i {iroko razlagati, jer on mora zasi-jati sjeme svih ideja koje vladaju i koje }e vladati u~ovje~anstvu. Tu ideju je Tolstoj u Kreutzerovojsonati obradio i to vrlo dobro: on objektivno pro-matra ljudsko dru{tvo i ono se zrcali na zasebanna~in u njegovoj du{i. Slika u tom zrcalu prikazu-je sve niti bludnje i grijeha u koje se je zaplelo mo-derno dru{tvo... Tolstoj se dakle slu`i liturgijskommetodom. Ona izreka u Evan|elju je samo karikana koju je nadovezan ovaj roman. Ova se metodamo`e primijeniti na sve umjetni~ke tvorevine iukoliko su one teocentri~ne, imaju umjetni~kuvrijednost.

Samostan Sv. Gabriela ostat }e mi nezabora-van za cijelog `ivot. Pokazuje kako Crkva Kato-li~ka ra|a svukud novo prekrasno cvije}e. Imaoko 300 teologa Nijemaca iz Reicha, koji idu uKongo, Novu Gvineju i druge zemlje da {ire Kri-stovo Evan|elje. Ve}inom su sna`ni lijepi ljudi,{utljivi i ponizni. Ustaju u 3 s. i 15 m. izjutra i svusvoju ljubav su koncentrirali na slu`bu Bo`ju. Sv.Gabrijel je mali Beuron (Benediktinski samostan uNjema~koj).

181

U meni je plamen za beskrajnim visinama

Be~, 12. V. 1920. 23 g. i 5 mj.Du{evno sam najproduktivniji kada svlada-

vam otpore ili kada trpim. Do sada sam trpio isvladavao otpore (rat, glad), jer me je Providnostpostavila u taj polo`aj. Tada sam rado trpio. Nonisam se jo{ dovinuo do te visine da svojevoljnoizaberem put savr{eniji: put trpljenja. Ako svoj`ivot pravo analiziram, to ne tro{im mnogo vi{eenergije za svladavanje samoga sebe, nego li reci-mo obi~ni liberalci. Popeo sam se na stanovitu vi-sinu i sada me sila ustrajnosti na ovoj dr`i. Ali, umeni je plamen za beskrajnim visinama; `ar zanepomu}enim grljenjem Sina i Oca i Duha, a dotoga se dolazi samo discipliniranim, takti~kimsvladavanjem samoga sebe.

Ne bi li bilo mogu}e ne misliti nikada na jelo,ne zasititi se sasvim kod ru~ka, spavati samo 6 sa-ti, primati dnevno sv. Pri~est, gimnasticirati dnev-no i uza sav gubitak energije, koji se u ovo utro{i,u~iti sistematski jo{ jedno 10 sati dnevno i postatiu znanosti ~ovjek vrstan. Sv. Katarino Sienska,moli se da dobijem `eljeznu volju!

Stvoriti si studijem sna`nu bazuda u praksi ne podlegnem kri`u

Zagreb, 14. X. 1920. 23 g. i 10 mj.Materijalno mi mo`da u `ivotu ne }e nikada

tako dobro i}i. Sve mi ide po `elji. Mogu se svakeve~eri tu{irati, le`ati na ~istu podu, ustati u 5 uju-tro, oti}i na sv. Misu i ~esto primiti presv. Euhari-stiju. Hrane imam dovoljno, mesa nikada, odijelomi nije poderano, kragni uvijek ~isti. Sve, dakle,{to mi tijelo zahtijeva, imam. Obitelj ~ovjeku,dakle, daje najja~e sredstvo da uzmogne bitidu{evno krepak. Problem kri`a mogu sada teo-retski studirati i dao Bog da si sada stvorim takosna`nu bazu, da u praksi ne podlegnem kri`u.

182

Cijeli moj `ivotkre}e se oko Krista Gospodina

Studij u Parizu, 1920.-1922. g.

Posredovanjem isusovca o.Miroslava Vanina, Ivan dobivastipendiju katoli~ke udruge LesAmitiés Catholiques Françaisesiz Pariza i sa svoja dva prijate-lja \. Gra~aninom i J. [~etin-cem nastavlja studij knji`evno-sti u Parizu u jesen 1920.g. naSorboni i Katoli~kom institutu.Marljivo studira, ~ita i upozna-je rad francuskih katoli~kih or-ganizacija. No, ono {to nam jeostavio zapisano u svome dnev-niku, odaje njegovu duboku re-ligioznost i shva}anje `ivota je-dino kroz kr{}ansku vjeru. Isus Krist je u sredi{tu nje-gova `ivota. Ljubav prema Kristu mu je jedina vrijed-nost. Iz Pariza je Ivan pisao roditeljima nekoliko pisa-ma iz kojih se vidi da je sredi{te njegova `ivota jedinoIsus, a katoli~ku vjeru smatra svojim zvanjem.

Moje su molitve Srcu Isusovu usli{ane

Pariz, 20. I. 1921. 24 g. i 1 mj.Tata je primio nakon 20 godina, na 12.I. (sreb-

rnim svatovima) sv. Pri~est. Moje su molitve SrcuIsusovom usli{ane. U pismu, {to mi ga je pisao vi-dim tipi~an primjer konverzije. Milost - nadna-

183

Pariz - Eiffelov toranj

ravni moment ga je obratio. Jo{ ostaje mama nabrizi! Srce Isusovo, pomozi!

Srce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj `ivot!

Pariz, 23. III. 1921. 24 g. i 3 mj.Bol moja jo{ uvijek traje i radi toga ne pisah

skoro ni{ta. U pro{lom razdoblju zahvaljujemIsusu Kristu da sam mogao za vrijeme korizmezaroniti u more boli Njegova Srca i da sam `ivio utako uskoj vezi s Njime. Usput sam preveo Kri`niput Paul Claudela i ~ini mi se da bi svaki katoli~kipjesnik morao napisati jedan kri`ni put da uzmo-gnemo ocijeniti njegovu veli~inu kao ~ovjeka.

Uslijed te moje o~ne boli ne mogoh se posvetitistudiju katoli~ke literature kako bih `elio; a fran-cuski jezik koji sam me|utim u~io, tako|er radiunutra{nje rastresenosti ne nau~ih. Srce Isusovo,Tebi posve}ujem svoj `ivot; ako je na Tvoju slavuda trpim i tako do|em Tebi, neka bude tvoja voljai molim Te da uza me budu u Tvome kraljevstvu imoji roditelji.

Obla~enje novakinje benediktinke -Bogu posve}eni `ivot

Za vrijeme studija u Parizu Ivan je ~esto polazio nasv. Misu u ~uvenu kapelicu sestara Benediktinki u uli-ci Monsieur, blizu koje je stanovao. Tako je 4. XI. 1921.prisustvovao slu~ajno i obredu obla~enja jedne nova-kinje. Ulazak u strogi klauzurni samostan mlade dje-vojke, k}erke jednog francuskog generala, kojoj nijeznao ime, na Merza je ostavio duboki dojam te je jo{iste ve~eri zapisao o tome svoje dojmove u dnevnik. Izteksta se vidi koliko je Merz duboko shvatio Bogu po-sve}eni `ivot u redovni{tvu. Tim opisom Merz i neho-tice otkriva svoje poglede na `ivot i svijet, na prolaz-

184

nost i vje~nost, na smisaoljudskog `ivota koji je on ta-ko|er ve} prona{ao.

Ova je novakinja pro`iv-jela cijeli redovni~ki `ivotupravo onako kako je to go-tovo proro~ki predvidio Ivanna dan njezina obla~enja.Postulator Ivanove kauzeprona{ao ju je na `ivotu1979. g. u benediktinskomsamostanu kraj Pariza idoznao da se zove Marie De-nise Chevillotte. Sestra jeumrla 1991.g. u 90. godini `ivota i 70. godini redov-ni{tva. Na njezinu sprovodu bio je i postulator kauzeIvana Merza.

Pariz, 4. XI. 1921. 24 g. i 11 mj.Prisustvovao sam kod benediktinki obla~enju

novakinje. Liturgija veli~ajna; dojam kao da dje-voj~e ide pod giljotinu, u smrt. Umire svijetu, po-staje struna, koja }e pjevati na vijeke slavu Bo`ju.Izgarat }e poput vatre i u}i poput mudre djevice su`ganom svjetiljkom u bra~ne dvore Zaru~nika…

Valja sav svijet zaboraviti i sve sile koncentri-rati u radu za Isusa. Zaboraviti prijatelje, planove,sve - i{~eznuti sa zemlje, izgoriti da zaista u|em

sa {to vi{e bli`njihgdje nas ~eka Otac,Sin, Bla`ena DjevicaMarija u Duhu Sve-tome, Apostoli, Mu-~enici, An|eli, Dje-vice, Toma, Mahni},Rogulja, svi oni be-skrajni svjetovi Apo-kalipse.

185

Marie Denise Chevillotte,generalova k}erka, 1921.

Unutra{njost samostanaBenediktinki u Parizu u koji je

u{la "generalova k}erka"

Kada su u staro doba ljude `rtvovali (Ifigenija)da umire bo`anstvo, prisutne je pro{la jeza. Mla-da redovnica benediktinka ulazi u zatvor, da iznjega nikada ne izi|e. Pre{la je prvi prag smrti,koji vodi u nebo.

Stare poganske ceremonije naslu}ivale su veli-ke misterije, kr{}anstvo ih je tek izrazilo.

Generalova k}i napu{ta svijet, obu~ena kao bi-jela zaru~nica da ne utone. Post, jesti stoje}i, ustatiu tamnoj no}i, studenoj sobi, kri` naprtiti na le|a,da se spasi pogani Babilon - hiljade prostitutki irazbludnika.

Bo`e, velik si, koji sitnim du{ama ulijeva{ nad-naravnu snagu i sramoti{ ~lanove znanosti, aka-demike, politi~are, koji stvaraju velike govore, anisu spremni `rtvovati ni najmanje od svojeudobnosti.

Da, zrno mora biti ba~eno u zemlju i tamo um-rijeti, ako `eli donijeti ploda.

Kraljice Djevica, ulij ulje svetosti u njenu du{ui njeno tijelo. Neka miomiris izgaraju}e `rtve na-puni zemlju svojim parama.

Danas ~ovjek mora pro~itati knji`nicu, a ljudine znaju da Crkva posjeduje ljep{u dramsku poe-ziju od svih mogu}ih Sofokla i Shakespeara.

Ceremonija osim ljepote teksta ima tu pred-nost nad svjetskom dramskom poezijom, {to po-

186

Samostan sestaraBenediktinki krajPariza, u kojem je

`ivjela i umrla"generalova

k}erka"

sljednja fingira ne{to {to je bilo, dok mi kod litur-gije prisustvujemo samoj drami.

Oh, kako li su velike du{e koje se posve odri~u`ivota! Adamovo sjeme je zgrije{ilo ne htiju}islu{ati Boga, postalo je robom tijela, koje je ispod~ovjeka.

Jedina poniznost uspostavlja poreme}eni po-redak: ne tra`e}i za se ni{ta, uni{tavaju}i sve u se-bi {to odvaja od Boga, nastoje}i samoga sebe po-sve zaboraviti protute`a je Adamova grijeha pokojem je on htio postati jednak Bogu.

Oh, silno je `alostan~ovje~ji `ivot! Koliko li jestotina tisu}a djevica, lije-pih, zdravih, mudrih na-pustilo `ivot, sre}u, rodi-telje, da se uzidaju u samo-stanu i da im nestane ime.I danas, generalova k}iostavi poput tih stotina ti-su}a svoga oca dekoriranasvakakvim medaljama, danikada ne izi|e iz zidinarue Monsieur. [to li je mi-slila? Misterij `ivota mo-rao ju je dugo i dugo mu~iti. Napokon je uvidjela,da je najbolje - po{to je ovaj `ivot samo predrad-nja - {to prije zapo~eti, pa makar s mnogo muke,onaj `ivot, koji }e vje~no trajati. Kod ku}e je jedva~ekala, da {to prije zapo~ne redovni~ki `ivot, jersu je svi mogu}i poslovi od toga odvra}ali. Kadaje pre{la danas prag samostana, {to li je mislila?Da }e sada zapravo zapo~eti prava priprava naonaj `ivot. Nije li je obuzeo strah, da bi se moglapriviknuti na samostanski `ivot i ovaj joj postatinavikom. Oh da, morat }e svim mogu}im sred-stvima sama sebe buditi, biti uvijek spremna na

187

Benediktinka,s. M. Denise Chevillotte,

1979. g.

dolazak Zaru~nika. Morat }e joj ovaj `ivot postatitako nemio, da `eli ~as kad }e prije}i preko dru-gog praga koji vodi u samostan Neba.

Bo`e moj, daj da i{~ezne poganstvo u kojem`ivimo!

Filozofija sre}e

Uz svoj studij Ivan je u Parizu `ivio intenzivnimduhovnim `ivotom koji se nije bio svidio njegovim ro-diteljima, te su se bili zabrinuli i to su mu izrazili i upismima. U Ivanovim odgovorima se vidi kako je ve}potpuno uronio u svijet vjere i svu je stvarnost proma-trao Bo`jim o~ima. Iz toga perioda potje~u i njegovepoznate pari{ke odluke kojima se uspinjao premakr{}anskoj svetosti, a donosimo ih na drugom mjestu uovoj knjizi, str. 211.

Pariz, 21. I. 1921. 24 g. i 1 mj.Najbolje sredstvo da oku{amo snagu kr{}an-

stva jest pustiti da na nas djeluje Kristov `ivot ka-ko nam ga prikazuje Evan|elje i liturgija.

(Pismo ocu, Pariz, 21. I. 1921.)

Pariz, listopad 1921. 24 g. i 10 mj.U tome le`i filozofija sre}e: valja postaviti

te`i{te svih na{ih `elja u onaj svijet, sebe posve za-boraviti rade}i za Na{ega Gospodina Isusa Krista,koji je jedini vje~an. (Pismo ocu, Pariz, X. 1921.)

Upotrijebiti sve energije da spasimo du{e

Pariz, 9. X. 1921. 24 g. i 10 mj.Ako naime vjerujemo u apsolutno Bo`anstvo,

tada nema slu~aja (Lk,12,1-8). Moramo dakle ~ini-ti uvijek volju Bo`ju i ako On ho}e da gladujemo,gladujmo; ako On tra`i da damo sebi glavu od-sje}i, recimo: hvala Bogu! Osim toga valja znati dadragi Bog nikada ne}e natovariti na ~ovjeka onaj

188

teret koji ne bi mogaopodnijeti... Po{to smotako sretni da znamoda je ovaj `ivot vrlokratka faza i da }emozatim biti u vje~nomenebu, budimo juna~ki,`rtvujmo sekundu o-voga `ivota da u|emou beskona~no nebo.Molim javite mi svakuopozicionu misao, datako uzmognemo ume|usobnom nastojanju za ovo dvadeset-tride-set godina, {to nam je mo`da biti na zemlji, upo-trijebiti sve na{e energije da spasimo na{e du{e i{to vi{e du{a na{ih bli`njih...

(Pismo roditeljima, Pariz, 9. X. 1921.)

Cijeli moj `ivot kre}e se oko Krista Gospodina

Pariz, 20. X. 1921. 24 g. i 10 mj.Znade{ da me je `ivot na sveu~ili{tu u Be~u,

onda rat, studij i napokon Lurd potpuno uvjerio oistinitosti katoli~ke vjere i da se zato cijeli moj`ivot kre}e oko Krista Gospodina. Ti me ne smije{krivo shvatiti i sebi predstaviti da zna~i jedno teisto vjerovati i `alostan biti. Upravo je protivnoistina. Gospodinu se mora s veseljem slu`iti i ve-seliti se neobi~no lijepoj prirodi, sre}i obiteljskog`ivota i svim ostalim darovima.

(Pismo majci, Pariz, 20. X. 1921.)

Katoli~ka je vjera moje `ivotno zvanje

Pariz, 6. XI. 1921. 24 g. i 11 mj.Katoli~ka je vjera moje `ivotno zvanje i mora

to biti svakom pojedinom ~ovjeku bez iznimke.Budu}i da je ovaj `ivot samo kratka priprava za

189

Ivan Merz, student u Parizu

vje~nost, to je naravno da sav na{ rad ide za tim.Jedan se `eni da dobavi nove stanovnike neba,drugi je osim toga novinar i {iri istinu, jedan je`eljezni~ar i pridonosi brzom {irenju KraljevstvaBo`jega, itd. (Pismo majci iz Pariza, 6.XI.1921.)

Sve sile `ivota usredoto~itiprema drugom `ivotu

Pariz, 4. VII. 1921. 24 g. i 7 mj.Treba sve sile ovoga `ivota usredoto~iti prema

`ivotu koji slijedi nakon boravka na zemlji. Naj-bolja upotreba vremena jest kontemplacija o Bogui o objavljenim istinama. Priroda je slaba, ona nasodvra}a od na{eg odre|enja. Duh mora postatiapsolutni gospodar, on mora zatomiti najmanjipokret naravi koji bi htio zaprije~iti da se ravnoslijedi jedini cilj `ivota. Takav ~in volje proizvoditrpljenje. Treba stoga trpjeti, treba se svladavati....Svetac je ~ovjek u sredi{tu stvaranja koji sveusmjeruje prema Bogu. (Duh. vje`be u isusova~komsamostanu Manrese, Clamart - Pariz, 4. VII. 1921.)

190

Clamart kraj ParizaDom Manrese u kojem je Ivan Merz obavljao duhovne vje`be

za vrijeme svoga studija u Parizu

O ljubavi i ~isto}iu zreloj dobi

Zagreb, 1922. – 1928. g.

U ovom poglavlju objavljujemo Ivanove tekstove otematici ljubavi i ~isto}e koje je napisao ve} kao zreo,formiran ~ovjek, s kruhom u rukama, s potpuno iz-gra|enim kr{}anskim stavovima o tim stvarnostimaljudskoga `ivota. Tu vi{e nema tra`enja, kolebanja,sumnji na moralnom podru~ju. Sve mu je jasno. Za se-be osobno zna da ga Bog zove da mu se potpuno posve-ti, da mu preda svoj `ivot, svu ljubav svoga srca, ali kaoposve}eni laik u svijetu. Bilje{ke iz njegovih duhovnihvje`bi na poseban na~in pokazuju njegovo potpunopredanje Kristovoj ljubavi. Ali isto tako mu je jasno natemelju studija Sv. Pisma i crkvenih dokumenata, kojaje uloga ljudske ljubavi i seksualnosti u Bo`jem planustvaranja i razvoja ~ovje~anstva. Svoje vi|enje izlo`ioje na poseban na~in u svojoj bro{uri "Ti i ona" koju jenamijenio zrelijoj mu{koj omladini, a objavio ju je1926. g.

Njegova osobna ljubav prema Isusu Kristu o~itova-la se pod dva vida: veliko {tovanje Euharistije i Presv.Srca Isusova. O tome pri kraju donosimo posebna po-glavlja, nakon ~ega slijede jo{ dva teksta Ivanova du-hovnog vo|e o. Josipa Vrbaneka, koji ga je promatraoizbliza u njegovu usponu prema svetosti posljednjih{est godina njegova `ivota.

191

MERZ O SEBI I DRUGI O NJEMU

Dr. Dragutin Kniewald,Ivanov prijatelj, priprema-ju}i 1923.g. molitvenik zakatoli~ku mlade` "Katoli~ki|ak", proveo je prethodnoveliku anketu me|u kato-li~kim mladi}ima. Zamolioje i Ivana Merza, svoga do-brog prijatelja da mu odgo-vori na anketna pitanja.Odgovori, koji su sesa~uvali u cijelosti, dajudragocjen uvid u Ivanovudu{u. Kad ih je pisao, Ivanje imao ve} 27 godina. Utim odgovorima Ivan namdaje autoportret svoje du{e.Donosimo ovdje samo oneodgovore koji se odnose natematiku ove knjige.

Bez duhovnog `ivota prestao bih bivstvovati

Zagreb, 1923. 27 g.[to molim ujutro i uve~er?Ujutro: razmatranje 3/4 sata. Nave~er: krunica,ispitivanje savjesti, pripravim materijal za razma-tranje sljede}eg dana.Imam li vjerskih sumnji?Ne.Koja je moja glavna pogre{ka?Praecipitatio (naglost) u molitvi i radu.Kako sam je upoznao?Na duhovnim vje`bama.Koja mi korist od sv. ispovijedi?

192

U ovoj zgradi na Kaptoluu Zagrebu bila je Nadbi-

skupska gimnazija gdje jeMerz bio profesor.

Danas Bogoslovskosjemeni{te.

Da lak{e svladavam pogre{ke.[to mi je najte`e kod sv. ispovijedi?Kazati grijehe protiv sv. ~isto}e.Koliko puta na godinu primam sv. Pri~est?Dnevno.[to je duhovni `ivot?Razmatranje o bo`anskim stvarima; sudjelovanjeu unutra{njem Bo`jem `ivotu; postati u neku ru-ku Bog.Je li duhovni `ivot meni potreban?Jest.Za{to?Jer bih bez njega prestao bivstvovati. Bez toga jepakao.Koje i kakve knjige najradije ~itam?Filozofske (skolasti~ke) i teolo{ke.Koje su mi knjige dosada najvi{e koristile?Donat: Ethica, Brevijar, Misal, Stari i Novi zavjet.Kakvu su mi korist donijele?Kanio se esteti~ko-literarnog gledanja na svijet ipo~eo promatrati `ivot kakav je u stvarnosti, ukoncepciji Stvoriteljevoj.Koje su mi knjige dosad najvi{e {kodile?Dostojevski: Zlo~in i kazna. (20 god. `ivota).Koju su mi {tetu nanijele?Umislio si da i ja moram spa{avati prostitutke, pasam tako skoro nastradao.……….Koju i kakvu ulogu igra u mom mladom `ivotu nasto-janje oko o~uvanja ~istog srca?Da nije bilo posebne za{tite Bo`je, mo`da bihsvr{io samoubojstvom, borba strahovito te{ka.Koje je po mojem mnijenju ili iskustvu najsigurnijesredstvo za o~uvanje ~istog `ivota?Odu{evljenje za sv. Crkvu, koje se temelji na poz-navanju vjere. Dnevna sv. Pri~est, sistematskodnevno svladavanje tijela (u jelu, naglom ustaja-

193

nju iz kreveta, redovita tjelovje`ba barem 10 mi-nuta dnevno), te ne tra`iti `ensko dru{tvo.

Uzvi{enost i ljepota kr{}anske obitelji

Zagreb, lipanj 1924. 28 g.Me|u kolegama koji su zajedno s njime studirali u

Parizu bio je i Matija Beli}, s kojim je Ivan nastavioodr`avati kontakte i nakon zavr{enog studija. ^e{}e gaje posje}ivao u \akovu gdje je on `ivio sa svojom obi-telji. Nakon jednog takvog posjeta Ivan mu je uputiopismo iz kojega donosimo ovaj izvadak:

"Od svega lijepog {to sam vidio u \akovu mo-ram Vam priznati da mi se ipak Va{a obitelj naj-bolje svidjela; vidio sam konkretno pred sobomjednu kr{}ansku obitelj i mogao sam shvatiti po-sve zorno nauku sv. Crkve o zama{itom zna~enjuobitelji, o prioritetu obitelji nad dru{tvenomvla{}u, dr`avnom, o pravu roditelja na kr{}anskiodgoj u {koli – napokon o svemu onom {to se na-dovezuje na ovu prvu stanicu naravnog dru{tva,ure|enog prema uzoru odnosa, koji opstoje iz-me|u Krista i njegove sv. Crkve.... Molimo se jed-ni za druge, puni radosti i nostalgije za vje~nomdomovinom." (Pismo obitelji Beli} 1924.; objavljenou knjizi: B.Nagy, Borac s bijelih planina Ivan Merz,Zagreb, FTI, str. 266-267)

Borba za ~uvanje ~isto}e du{e

Be~, 1919. 23 g.Odgovaraju}i u dru{tvu jednom kolegi koji je pra-

vio aluzije na mladu gazdaricu kod koje je Ivan stano-vao u Be~u, te na napasti tijela, Merz je odgovorio:"Kad mi do|u takve misli, uzmem pokriva~, pro-strem ga kraj kreveta i spavam na podu!"

(Put k suncu, 2. izd. Str.239)

194

^isto}a i nevinost ne stare!

Rim, 1925. 29 g.Kad smo stajali pred

Michelangelovom Pietàu Bazilici sv. Petra u Ri-mu i razgovarali za{to jeumjetnik prikazao MajkuIsusovu tako napadnomladom, Merz je rekao:"^isto}a i nevinost nestare!" (D.Kniewald, @ivo-topis Ivana Merza 1932.str.191).

Kako mu je ~isto oko!

Zagreb, 1924. 28 g.Ivan je, odgovaraju}i na Bo`ji poziv da mu se sav

posveti, te svojim osobnim nastojanjem, do savr{enostiostvario kr{}ansku krepost – ~isto}u svoje du{e. Kakosu drugi do`ivljavali njegovu ~isto}u, mo`da je to naj-bolje izrazio njegov suvremenik koji je to opisao u svo-jim sje}anjima nakon jednog predavanja koje je Ivanodr`ao o svojoj disertaciji u katoli~kom dru{tvu"Domagoju":

"^itao nam je Ivan Merz svoju doktorsku di-sertaciju... kako nebeska ljepota katoli~ke liturgijesvladava ohole pjesnike bezbo`ne Francuske...Alinije Merz samo objektivni psiholog. Na svakojstranici vidi{ i osje}a{ njega. Njega, koji je tako li-jep, ~ist. Dok nam ~ita, du{a mu gori vatrom kojuja ne poznam, glas zvoni ljepotom koju sam vidiosamo u dje~jim o~ima. Pa kad do|e koje mjestokoje ilustrira psalmom ili crkvenim himnom, on-da je izra`aj njegova lica neobi~an. Ne znam opi-

195

Ivan Merz,mladi profesor u Zagrebu

sati to lice koje plamti. Je li to intenzivni do`ivljajliterarne ljepote? Ja li to pro`ivljavanje bo`anskepoezije sv. Pisma? Je li to izljev ljubavi nebeskomAutoru te poezije? Je li to ~isto}a mladena~kedu{e koja izgara u ~e`nji za zaru~nikom?...

Kako mu je ~isto oko! Kako je tih, ljubezan!Uvijek nasmijan, vedar i veseo. Zar ta du{a ne zna{to je bestidnost gradskih dana i pakao gradskeno}i? Zar prolazi mimo ljudi s molitvom u du{i, sljubavlju u srcu? Zar dolazi me|u ljude kao miro-nosac i pionir novoga `ivota? Kako je lijep ~istimladi}! Otkud ja znam da je on ~ist? Vidio sam –osjetio sam. Non potest abscondi civitas supramontem... ne mo`e se sakriti grad na gori (Mt, 5,14)!" (Pero Crnkova~ki, Brat Vitez – Uspomene na dr.Ivu Merza, Lu~, 1. VI. 1928. str. 276)

196

Zgrada u Zagrebu (danas Star~evi}ev trg 6)gdje je Merz stanovao (drugi kat lijevo)

TI I ONA

Ivan mladima o ljubavi, braku i ~isto}i

Rade}i me|u mladima u katoli~kim organizacija-ma, napose u Hrvatskom orlovskom savezu, Ivan Merzkao njihov odgojitelj i apostol pozabavio se i va`nim te-mama za svakog mladog ~ovjeka: ljubav, stav mladi}aprema djevojci i obratno, priprema za brak i obiteljski`ivot, ne isklju~uju}i i `ivot u djevi~anstvu kakav je onsam provodio potaknut Bo`jom milo{}u. O svemu to-me napisao je bro{uru "Ti i ona",(izd. 1926.g.), te vi{e~lanaka. Ovdje donosimo najprije kratki sa`etak tebro{ure, te potom op{irnije izvatke kao i druge Ivanovetekstove na istu temu.

Stav mladi}a prema djevojci

Zagreb, 1926. 30 g.Ivanov duhovni vo|a i pisac njegova drugog `ivo-

topisa, o. Josip Vrbanek, D.I., ovim je rije~ima sa`eoIvanovu poruku koju je uputio mladi}ima svojomknji`icom "Ti i ona":

Ona (djevojka-`ena) je odraz Bo`jeg savr{en-stva, koja je tebi namijenjena da te dopunjuju}idi`e. No, da ti zaista bude potpuna pomo}, trebada si me|usobno sve donesete u brak i da ni{ta neispijete prije, jer }e ina~e uzmanjkati u gorkim da-nima. Zato gledaj u zaru~nici najprije zna~aj idu{evnost koji kriju vje~no blago za tvoje potom-stvo. Prije `enidbe treba da ste oboje netaknuti, jer}e samo takvi ostati vjerni u `enidbenoj ~isto}i.Izbjegavaj opasnosti nje`nosti, preranog zaljublji-vanja, dodire. Razvijaj se da joj u obitelji mogne{puno dati, a ne samo od nje tra`iti i primati: samGospodin }e te napuniti kroz tvoju pouzdanu

197

molitvu kad ga prima{ u sakramentima. Bo`an-ska dobrota je ono vje~no `ensko {to prosjajujekroz `ensko bi}e i pobu|uje te na ja~u ljubav k Bo-gu. (J.Vrbanek, Vitez Kristov Ivan Merz, Zagreb 1943.str. 265.)

Sre}a je ako se dobro zaljubi{,zlo ako se prerano zaljubi{

Sam Bog koji je stvorio Tebe i Tvoju narav, usa-dio Ti je osje}aje naklonosti prema djevojci u Tvo-je srce. Da nema u srcu mlada ~ovjeka te ~e`nje zadjevojkom, mu{karac se ne bi `enio i ljudski birod ve} davno izumro. A Bo`ja je odredba da se{to vi{e ljudi rodi; da se ro|ena djeca svetimkr{tenjem sjedine s Isusom i s Isusom uskrsnu navje~no gledanje Boga. Vidi{, kako kr{}anstvo svelijepo tuma~i. Malo ~udno zvu~i ako Ti ka`em dasu ovi osje}aji ugodnosti i ~e`nje, {to ih osje}a{ uprisutnosti djevojaka, radi djeteta, koje se ima ro-diti. Znam da Ti na to ne misli{; ali Bog na to misli,jer Ti ina~e ne bi te osje}aje ulio u srce. Stoga do-bro promisli je li ve} do{lo vrijeme da se topi{ utim osje}ajima, ili si jo{ premlad da se `eni{. Akosi sazreo za `enidbu i ima{ ozbiljnu nakanu da se`eni{, onda Bo`e, pomozi; ne stra{i se djevojke injezina dru{tva. - Ali, ako si jo{ premlad, ako jo{nisi za `enidbu, onda, brate, budi veoma opre-zan.... A {to je onda ako Ti u tom razdoblju iz-gra|ivanja Tvoga zna~aja lijepo lice zavrti gla-vom? Tada zbogom, uzgoju zna~aja, stale{ka izo-brazba, apostolat. Bit }e{ rastresen; svakom prili-kom }e{ misliti na nju. Ne}e{ se mo}i izgraditi,ostat }e{ cijeli svoj `ivot {eprtlja. Prije negoli sipo~eo `ivjeti, ve} Te je `ivot svladao. A to je za teveliko zlo... Nemoj me krivo razumjeti: ne velimTi da je zaljubljivanje zlo; naprotiv je ono velika

198

sre}a ako se dobro zaljubi{; no ono je pravo zloako se prerano zaljubi{, jer }e Ti ono uko~iti Tvojdu{evni `ivot upravo u ono doba kada je odredilaProvidnost da se du{evno i tjelesno razvija{.

(I. Merz, Pismo orlu, 1926., Arhiv)

^isto}a srca - najljep{i biser mladena{tva

Trijezan mladi} uvi|a negativne posljedicepreuranjene ljubavi, zato ve} u po~etku stvaraodluku da }e od sebe odbiti sve {to bi ga zavelo naprerano dru`enje s djevojkom. Naobra`en mladi}veoma dobro zna da ~ist `ivot ne samo da ne {ko-di zdravlju, ve} naprotiv mladi}u daje neopisivusvje`inu i snagu. On tako|er zna da mu je ve} umladosti Bog dao nagon da ga svladava i tako su-stavno izgradi svoju li~nost. On je uvjeren da usrcu zna~ajna ~ovjeka samo dvije `ene smiju ima-ti istaknuto mjesto: to je njegova majka, te majkanjegove budu}e djece. Zato mora svetu ~isto}usrca ~uvati kao najljep{i biser mladena{tva. A dau{~uva taj biser, izbjegavat }e sve one prilike kojebi ga mogle navesti na zlo, a to su lo{i razgovori,ru`ne kazali{ne predstave, kino, a poglavitone~edni ples i alkohol.....

Bude li se na{a omladina dr`ala tih smjernica,dobit }emo ~eli~nih karaktera, svetaca i rodolju-ba; dobit }emo ~vrste i plodne kr{}anske obitelji,koje su glavna osnovica narodnoj veli~ini i jav-nom blagostanju gra|ana. (Ti i ona, str. 67-70)

Zemaljska ljubav slika je ljubaviizme|u Krista i Crkve

Sav razvoj spolnog nagona, od njegova po~et-ka, od raznolikosti mu`a i `ene, pa sve do te`njeda se mu` i `ena me|usobno nadopune, i sve ra-

199

dosti zaru~nika i tiha sre}a mladenaca, mu`a i`ene, sve te osje}aje Bog ho}e i on ih je stavio usrce ljudsko. To je Bog ljudima rekao ve} u prvimpo~ecima `ivota na zemlji, kako to ~itamo naprvoj stranici Biblije.... No ova zemaljska ljubavima mnogo uzvi{enije zna~enje. Ona je slika lju-bavi koja ve`e Krista uz njegovu Crkvu. Kao nekaslutnja, nadalje, upu}uje ~ovjeka na mnogosavr{eniju ljubav, koja ~ovjeka ne}e usre}iti samonekako i na neko vrijeme, nesavr{eno i prolazno,ve} }e ta ljubav biti vje~na i potpuna. Bra~na je lju-bav slika, slutnja, priprava za neograni~enu lju-bav Bo`ju.... Te`nja ljudske du{e odvi{e je dubo-ka, a da bi je zemaljska ljubav mogla trajno zado-voljiti. I samu najiskreniju bra~nu ljubav uvijeksmu}uju bolesti, brige, trpljenja, a napokon sekod smrti pretvara i u `alost. Tada se treba duhjuna~ki osvijestiti i udovoljenje neograni~enojte`nji za ljubavlju tra`iti u zagrljaju Bo`jem.

(Ti i ona, str. 22-23)

Spolni nagon u zakonitom brakustvaratelj `ivota i sre}e

Kao {to vodu nabujale rijeke krotimo nasipimada te~e odre|enim koritom, {to vi{e, pomo}u~eli~nih cijevi je vodimo u elektranu i silimo dagoni motore, koji rasvjetljuju daleke krajeve i tje-raju svojom snagom strojeve velikih tvornica, ta-ko je ~estit mladi} du`an da ogradi divovsku i bi-jesnu snagu svoga spolnog nagona nasipimakr{}anskog }udore|a i pristojnosti dok slobodnone odlu~i, ako je to volja Bo`ja, da spolni nagonbude u zakonitom braku stvarateljem `ivota,sre}e, blagoslova. (Ti i ona, str.34-35)

200

Zada}e kr{}anske obitelji

Danas omladina ima veoma lo{e pojmove oovim temeljnim zakonima ljudskog poretka: onane zna da je obitelj glavna i temeljna stanica ljud-skog dru{tvenog poretka i da je cilj ljubavnog na-gona, {to ga mladi} u sebi osje}a, u tome da jed-nom osnuje kr{}ansku obitelj koja }e dati Bogudu{e, roditeljima dobru djecu; koja }e Crkvu ob-dariti svecima, domovinu pravim rodoljubima.

(Ti i ona, str. 67)

Cilj kr{}anske politike:{to vi{e kr{}anskih obitelji

Uzalud }emo vikati "`ivjela Hrvatska", uzalud}emo se nadmetati u rodoljubivim praznim fraza-ma i hvastati se rodoljubnom politikom, ako na{apolitika ne bude kr{}anska. Svaka pak kr{}anskapolitika mora i}i za tim da dobijemo {to vi{ekr{}anskih obitelji, u kojima }e bra~ni drugovi`ivjeti u nerazdru`ivoj vjernosti sve do smrti.Kr{}anski }e bra~ni drugovi gledati da imaju {tove}i broj djece i da u svojoj djeci uvijek gledajuneizmjerno dostojanstvo djece Bo`je. I zato se su-vremeni katoli~ki mladi} ve} za rana mora pri-pravljati za svoj uzvi{eni budu}i poziv oca obite-lji, mora se odgajati daleko od svakog utjecajapreuranjenih ljubavi. Njegovo je geslo: ho}u damoja mladost bude slobodna i netaknuta; netak-nuta ne samo od grijeha, ve} i od preuranjenogzaljubljivanja. Jedino takva mladost daje potpuneljude. (Ti i ona, str.70)

Nebeski `ivot ve} na zemljipo zavjetu vje~nog djevi~anstva

Brak mu`a i `ene tajanstvena je slika veze Kri-sta s Crkvom. "Mu`evi, ljubite svoje `ene, veli

201

sveti Pavao, kao {to je Krist ljubio Crkvu i sebe sa-moga predao za nju... Tajna je to velika; a ja smje-ram prema Kristu i Crkvi."(Ef, 5,25 i 32). Brak imazemaljsku zada}u da slu`i ra|anju i odgajanjudjece. Kada pro|e ovaj `ivot i bra~na se veza ra-skida, ~ovjek treba da se ujedini sa Sinom Bo`jim,radi kojega je stvoren. Tada }e svaka pojedinadu{a stupiti s uskrslim Kristom u vezu za-ru~ni~ku. No ima odabranih du{a koje ve} ovdjena zemlji stupaju u posebni zaru~ni~ki odnos sKristom i odri~u se zemaljske ljubavi. Du{e, kojepolo`e zavjet vje~nog djevi~anstva, ve} na zemljipo~inju `ivjeti nebeskim `ivotom i misle jedino ibez prestanka na svog nebeskog Zaru~nika.

(Ti i ona, str.53)

Po zavjetu djevi~anstvadu{a je vjen~ana s Isusom Kristom

Katoli~ka Crkva smatra da je svaka du{a, kojaje polo`ila zavjet djevi~anstva, vjen~ana s IsusomKristom. U tome je bitno zna~enje katoli~kog celi-bata. Takva je djevi~anska du{a uzdignuta na do-stojanstvo zaru~nice Bo`je i ve} na zemlji `ivi ne-beskim `ivotom. Ona se natje~e s neporo~no{}uan|ela i bez prestanka misli na bra~ne odaje svo-ga nebeskog Zaru~nika. Na zemlji jo{ mora svla-davati strasti, ali njezine kreposti gore poput za-paljene svjetiljke i s njom u ruci, u tamnoj zemnojno}i, ~eka na nenadani dolazak svoga kraljevskogZaru~nika..... Nije svatko odabran da `ivi tim uz-vi{enim an|eoskim `ivotom. Ali svi skupa mora-mo biti zahvalni Gospodu, ako je stavio u na{ublizinu du{e, koje su se odrekle svega i ve} nazemlji po~inju `ivjeti onim `ivotom koji je naj-stvarniji, jer se svr{ava u vje~nosti. Ni poganski,ni `idovski svijet nije poznavao takvog djevi~an-

202

stva; ovaj je dragocjeni cvijet tek niknuo u ~arob-nom vrtu kr{}anstva. (Ti i ona, str.53-55)

Ljudsko }e srce zadovoljititek ljubav u vje~nom sjedinjenju s Bogom

Ni u braku nije ljubav potpuna i sre}a nepo-mu}ena, jer bolesti, trpljenja, smrt mute uveliketu sre}u, a ~esto i samu ljubav. ^ovjek u braku do-lazi do uvjerenja da se potpuna, nerazdru`iva lju-bav ne mo`e posti}i na ovoj zemlji i da }e ljudskosrce tek zadovoljiti nerazdru`iva ljubav uvje~nom sjedinjenju s Bogom. Zemaljska je ljubavsamo slika ljubavi Bo`je, slika ljubavi Krista pre-ma svetoj Crkvi i put u zagrljaj Bo`ji.

(Ti i ona, str. 66)

203

Unutra{njost stana i sobe Ivana Merza u Zagrebu,Star~evi}ev trg 6, drugi kat

Prema Bo`anskoj ljubavi

Moralna ~isto}a Ivanove du{e koju je postigao slije-de}i vjerno poticaje Bo`je milosti, te svojim osobnimasketskim zalaganjem, nije postala sterilna zatvore-nost u samoga sebe i svoju moralnu savr{enost.^isto}a njegove du{e u~inila je dostojnim njegovo srceda je mogao primiti u sebe Bo`ansku ljubav. Sav elansvoje du{e, sublimiranu energiju tjelesnog vida ljudskeljubavi Ivan je usmjerio prema ve}oj, vje~noj, Bo`an-skoj ljubavi koja mu se objavila u osobi Isusa Krista.Prema njemu je usmjerio cijelo svoje srce i energijesvoje du{e. Kako se Ivan uspinjao prema Bo`anskoj lju-bavi, koja je sredstva upotrebljavao da do nje do|e, vid-jet }emo u poglavljima koja slijede. Bile su tu najprijegodi{nje duhovne vje`be, potom vjerno obdr`avanjeodluka – pravila `ivota koje si je sam sastavio, tu je za-tim bilo svakodnevno sudjelovanje u euharistiji i nakraju odano {tovanje Srca Isusova.

NOVE SPOZNAJEKROZ DUHOVNE VJE@BE

Od svojih studentskih dana Ivan je jednom go-di{nje obavljao Duhovne vje`be po metodi sv. IgnacijaLoyolskog. S tom je praksom nastavio i kad se vratio sastudija i zapo~eo svoj javni rad i djelatnost kao profesorna Nadbiskupskoj gimnaziji. Za vrijeme duhovnihvje`bi Ivan je zapisivao bilje{ke sa svojim odlukama odkojih su nam se mnoge do danas sa~uvale i koje nampokazuju kako je Ivan duboko u{ao u duhovni `ivot ipro`ivljavanje kr{}anskih otajstava, te kako je odgova-rao Bogu koji ga je pozivao na savr{eniji kr{}anski

204

`ivot. Ovdje donosimo izvat-ke iz bilje`aka Duhovnihvje`bi koje je Ivan na~inio1923. u svojoj 27. g. `ivota ipod kojima je odlu~io, rasvi-jetljen Bo`jom milo{}u, dane}e ulaziti u redovni~ki`ivot, nego da }e ostati u svi-jetu kao Bogu posve}eni laiki u tom stale`u }e raditi zapro{irenje Kristova Kraljev-stva. U tim duhovnimvje`bama Ivan je donioodluku da }e polo`iti vje~nizavjet ~isto}e koji je i polo`ioza blagdan Bezgre{nog za-~e}a Bla`ene Djevice Marije8. XII. 1923. Iz tih bilje`akakoje ovdje slijede, vidi se ka-ko je Ivan do{ao do stupnjapotpunog predanja u ljubaviprema osobi Isusa Krista iradu za {irenje njegova Kraljevstva u du{ama.

Zagreb, 7.-9. XI. 1923. 26 g. i 11 mj.

Vr{iti volju Oca Nebeskogai biti pripravan ostaviti dom

Kao {to se je Spasitelj otrgnuo od roditelja, mo-ra se i moje srce osloboditi od njih. Vr{iti volju OcaNebeskoga i biti pripravan ostaviti dom, kadaOn to tra`i. Sada dok jo{ boravim kod roditelja,voditi slobodnu egzistenciju i raditi ondje gdje toKatoli~ki pokret tra`i bez obzira na roditelje. Mo-ja je obveza da im pribavim onoliko sredstava ko-

205

Bazilika Srca Isusovau Zagrebu koju je

Ivan Merzsvakodnevno poha|ao

liko im je potrebno da pristojno `ive i gledati danjihov `ivot i rad budu po srcu Bo`jem.

(Duh. vje`be, 8. XI. 1923.)

Isuse, najradije bih Ti tamo slu`iogdje se neprestano o Tebi razmi{lja

Kako je slatko, Isuse, boraviti u Tvojoj vojsci,slu`iti pod Tvojom zastavom. I oca, i majku i sve{to mi je drago zaboravljam kada se sjetim Tvojenebeske pojave i Tvoje mile Majke. Isuse, sav sepredajem Tebi. Najradije bih Ti tamo slu`io gdjese neprestano o Tebi razmi{lja i samo, samo Tebi ivi{e nikome ne slu`i. Ti valjda ho}e{ da Tisavr{enije slu`im u polo`aju u kojem sam sada.Ne bi li Ti `elio da se osnuje jedna nova bratov{ti-na katoli~kih laika, koji }e se posebno obvezati daTi slu`e? Ne bi li Ti `elio da su u njihovu progra-mu svakoga mjeseca dvodnevne duhovnevje`be? Ne bi li se oni mogli obvezati da }e Tebeprimiti svaki dan i da }e dnevno moliti po uputa-ma onih koji budu poglavari te bratov{tine? A injihov apostolat bi bio ure|en po uputama tih po-glavara prema kojima bi oni polo`ili obvezu po-slu{nosti. - Isuse, neka bude Tvoja volja! Loquere,Domine, quia audit servus tuus! Govori, Gospo-dine, jer slu{a Tvoj sluga. (Duh. vje`be, 8. XI. 1923.)

Nemati drugog zaru~nika doli Tebe,Spasitelju moj

Molim Te, Isuse, da u stale`u, koji sam izabrao,uvijek nastojim biti Tebi sli~an; ne tra`iti za se ni-kakav imetak, biti poslu{an poticajima Tvojim umojoj du{i i savjetima moga duhovnog vo|e, ko-jim se Ti slu`i{ i nemati drugog Zaru~nika doliTebe, Spasitelju moj. Ne dopusti da Ti se ikada iz-

206

nevjerim i daj mi snagu da u dragovoljnometrpljenju postajem Tebi sve sli~niji. Molim Te zato,Isuse, mogu}nost da razmi{ljam o vje~nim istina-ma i da se s Tobom, mojim Bogom, dnevno uje-dinjujem. (Duh. vje`be, 9. XI. 1923.)

@ivjeti u obiteljskoj ku}i`ivotom posve posve}enim Isusu

Ti mi veli{, Isuse, da Te slijedim. Zato te molimda uni{ti{ u meni nagnu}a koja me jo{ ve`u k ro-diteljima i ~ine me katkada mlitava i neodlu~na uTvojoj slu`bi. Odlu~ujem zato da }u `ivjeti od sa-da u obiteljskoj ku}i `ivotom posve posve}enimTebi. Uvidim li da me ovakav `ivot i najmanjespre~ava da vr{im Tvoju volju i u neznatnim stva-rima i da bih u drugom polo`aju mogao vi{eu~initi na Tvoju slavu, obe}ajem Ti da }u ostavitio~inski dom. (Duh. vje`be, 9. XI. 1923.)

Svoju beskrajnu ljubavBog najvi{e o~ituje u maloj Hostiji.

Tebi za uzdarje, Bo`e, dajem sama sebe!

Osjetio sam svu ljubav Bo`ju, koja se o~ituje unjegovim neizmjernim dobro~instvima. U do-bro~instvima tijela i duha. U svima je on sam na-zo~an, on sam radi daju}i nam te darove. Pokre}esvemir, sunca, da ja mogu `ivjeti, da biljke mogurasti, koje }e me hraniti. No najve}e je dobro~in-stvo gdje nam se neizmjerni Bog sam daje. O~itujenam svoju veli~inu u beskrajnom svemiru, u veli-kim morima; svoju ljubav u milosti posve}uju}oj,koja te milijarde si}u{nih nevjernih du{ica ispunjasamim sobom i ~ini dionikom neizmjernosti. - Onsvoju beskrajnu ljubav najvi{e pokazuje, ne daju}inam samo svoja dobro~instva, ne bivaju}i samo

207

prisutan, rade}i sam daju}i nam te darove - negodaju}i nam svu svoju neizmjernost, beskrajnost -u maloj Hostiji za hranu.

O, preobilje Bo`je ljubavi, koja tako neznat-nog, pra{nog ljudskog stvora obdaruje{ ne-pojmljivim darom Tebi za uzdarje, Bo`e, dajemsam sebe! Uzmi me i ne dopusti da svoje oko kadana stranu bacim i da po`alim svoj izbor. Daj da ka-le` trpljenja primim i da zazovem na ovoj zemljiTvoje ime, da Te nakon toga mogu licem u licegledati! (Duh. vje`be, 9. XI. 1923.)

208

Unutra{njost Bazilike Srca Isusova u Zagrebu,u kojoj je Ivan Merz svakodnevno prisustvovao

sv. misi i primao sv. Pri~est

RAST U SVETOSTI

U svome nastojanju oko kr{}anske savr{enosti Ivanje donosio odluke za svoje moralno usavr{avanje koje jepotom nastojao provoditi u svakodnevni `ivot. Te odlu-ke, kojih se savjesno pridr`avao, uvelike su mu poma-gale da je postupno postao gospodar svoje volje, svojihnagnu}a, svoga tijela, gospodar svih pokreta svoga srcai svojih nagona. @ive}i po njima Ivan je uspio do}i doone moralne ~isto}e svoga srca koja je zadivljavala sveone koji su se s njime susretali.

Sa~uvalo nam se nekoliko redakcija njegovih pro-grama duhovnog `ivota od kojih ovdje donosimo tri.Prva redakcija potje~e jo{ iz vremena s kraja rata. Bora-ve}i jo{ na fronti, gdje se pribli`io Bogu i spoznao pravismisao `ivota u susretu sa smr}u i patnjom, Ivan si1918.g. sastavlja program duhovnog `ivota.

Drugi skup odluka potje~e iz njegovih studentskihdana u Parizu. Ivan ih naziva "direktivama za `ivot."To su njegove ~uvene pari{ke odluke sastavljene u jesen1921. g.

Tre}i skup odluka koje ovdje donosimo, Ivan je sa-stavio u Zagrebu na duhovnim vje`bama koje je nado-punjavao svake godine. Ovo je posljednja redakcija nje-govih odluka iz 1928. koje je napisao strojopisom namalom papiru i ponio ih u svome misalu u bolnicuodakle je nakon neuspjele operacije kroz vrata smrtipre{ao u vje~ni `ivot.

Njegove su se odluke usavr{avale i prilago|ivaleokolnostima u kojima je Ivan `ivio, najprije kao stu-dent po europskim u~ili{tima, a onda kao profesor uZagrebu. One su velika potvrda kako je tijekom po-sljednjih deset godina svoga `ivota ozbiljno radio nasebi, na svome samoodgoju, na usavr{avanju svoje nu-

209

trine, na stjecanju kr{}anskih vrlina spremno se odazi-vaju}i poticajima Bo`je milosti.

Zapo~eti novi `ivotu duhu novospoznatog katolicizma

Fonzaso - Italija, 5. II. 1918. 21 g. i 2 mj.Prva redakcija programa duhovnog `ivota Ivana

Merza koji je sastavio jo{ na talijanskom rati{tu1918.g.

1. Gledat }u ponizno vr{iti Bo`ju volju, da nebudem odvi{e pohlepan za znanjem i da radimtoliko koliko mogu. Nauka ne smije biti sama sebisvrhom, ona mora, uza svu ljepotu koju u sebi kri-je, pridonositi ne{to i Kraljevstvu Bo`jem na zem-lji. - 2. Uza svu ljubav k svojoj struci, svaki ~ovjekmora socijalno `ivjeti, `ivjeti u `ivotu i potpoma-gati one koji trpe. - 3. Mislim kao |ak raditi udru{tvu sv. Vinka - internacionalna religiozna po-zadina - i u "Hrvatskoj" (katoli~ko dru{tvo hrvatskihstudenata u Be~u) - nacionalno-religiozna pozadi-na. - 4. Valja nastojati da samo dva puta dnevnojedem; tako sam materijalno slobodan. Iz principane jesti u ostalo vrijeme, pa makar netko i ponu-dio. - 5. Ne smijem zaboraviti na svladavanje tije-la. Tvrd le`aj, rano ustajati, kadikad strogo posti-ti, tako da u svakom momentu mogu raditi sasvojim tijelom {to je meni volja. - 6. Tako|er jeva`na njega zdravlja i tjelesne ljepote. Nova gene-racija mora biti zdrava, vesela, lijepa. Ono {to jeru`no, posljedica je grijeha. Zato se treba ~ovjeksvladavati, a njegovanje zdravlja i ljepote smatra-ti kao sredstvo da sebe svlada i da oja~a volju. - 7.Boga nikada zaboraviti! Neprestano te`iti za sje-dinjenjem s njime. - 8. Svaki dan - ponajbolje zoru- upotrijebiti jedino za razmi{ljanje i molitvu, po

210

mogu}nosti u blizini Euharistije ili kod sv. mise.Taj sat treba biti izvor dana, u tome satu treba~ovjek zaboraviti na cijeli svijet, potisnuti svesvjetske brige, svu nervozu `ivota, da bude mirankao u kolijevci. - 9. U tome se satu moraju stvoritiplanovi za budu}i dan, tu se razmi{lja o vlastitimgre{kama i moli milost da se svlada sva slabost. -10. Bilo bi grozno kad ovaj rat ne bi imao nikakvedu{evne koristi za me! Ne smijem onako `ivjetikao {to sam `ivio prije rata. Moram zapo~eti novi,preporo|eni `ivot u duhu novo-spoznatog katoli-cizma. - 11. Jedini Gospodin neka mi pomogne, jer~ovjek sam iz sebe ne mo`e ni{ta.

Kroz svladavanje tijela prema slobodi duha

Pariz, 1921. 25 g.Drugi svoj program za duhovni `ivot, poznate

"pari{ke odluke", sastavio je Ivan za vrijeme studija uParizu 1921.

1. Na sasvim tvrdom le`ati. - 2. Cijelo tijelodnevno ledenom vodom umivati. - 3. Izjutra ni{tane jesti. - 4. U petak glad osje}ati. - 5. ^e{}e u naj-boljem teku prestati (s jelom). - 6. Gimnasticiratisvaki dan u kojim god prilikama. - 7. O sebi nika-da ne govoriti. - 8. Samo ru~ati i ve~erati. - 9. Jed-nom mjese~no 24 sata ni{ta ne jesti ni piti. - 10. Su-vi{ak svojih dobara siromahu pokloniti. - 11. Osvojoj boli nikada ne govoriti. - 12. [to manje go-voriti. - 13. Svaki se dan bar jednom posvema Bo-gu pomoliti. - 14. I}i u neugodne situacije. - 15.Vlastitu bol blagosivati. - 16. Katkada sebi svoje-voljno, u potaji, bol zadavati. - 17. Katkada iz naj-boljega sna ustati i gledati zvijezde. - 18. I}i po naj-tamnijoj no}i na stra{iva mjesta pobijediti strah,ja~ati vjeru. - 19. Poni`enje pred ljudima s vese-

211

ljem primiti. - 20. Ne odati se nikada odvi{e jed-nostrano znanosti. - 21. Biti sa `ivotom u naju`emkontaktu.

Isuse, `elim da Te po Marijisvaki dan vi{e ljubim

Zagreb, 1927. 31 g.Posljednju redakciju svoga "`ivotnog pravila"

Ivan je sastavio u Zagrebu. Ove je odluke, ispisanestrojopisom na malom papiru i stavljenom u misal,Merz ponio sa sobom na posljednju zemaljsku `ivotnustanicu, u bolnicu na operaciju, odakle je kroz smrtpre{ao u bla`enu Vje~nost.

1. Prije svake molitve sjetiti se jutarnjeg razma-tranja. - 2. Kada ima dosta druge hrane, {to manjekola~a. - 3. Prije svake molitve (adoracije, razma-tranja) odrediti trajanje. - 4. Ne raditi iza ve~eresvoje poslove. - 5. Mala tajna: Isuse, `elim da Tepo Mariji svaki dan vi{e ljubim! - 6. Kao pokoru{to savr{enije vr{iti stale{ke du`nosti. - (7. Kaopokoru smatrati redovnim pravilom naspavati setek svaki drugi dan.) - (Ovu je 7. odluku po savjetuispovjednika Ivan ubla`io, pa ju je u izvorniku nak-nadno stavio u zagradu.) - 8. Pri~estiti se svaki dan ipo mogu}nosti pohoditi presv. Oltarski Sakra-ment. - 9. Bezuvjetno kao pokoru elektri~no brzoustajati, uvijek i bez iznimke. Ustati bezuvjetno uonaj ~as, kada sam to nave~er odlu~io (pa makarmorao zbog umora po danu po~ivati). Ne le}i podrugi put. - 10. Kod svakog obroka u~initi kojupokoru za spas du{a. - 11. Qui regulae vivit, Deovivit. (Tko po pravilu `ivi, Bogu `ivi): stoga bezva`nih razloga ne mijenjati svoje odluke. - 12. Uadventu nikome ne dati povoda da se smije. - 13.Smijati se samo u znak duhovne radosti. - 14. Kadse slu`im tehni~kim sredstvima za {irenje slaveBo`je, biti barem na onoj visini na kojoj su liberal-

212

ci (s istim potrebama) kad oni rade za stjecanjenovca. - 15. Moj govor i pona{anje prema bli`nje-mu mora podupirati, a ne ru{iti njegovu kontem-placiju. 16. Biti {to uredniji. - 17. Ama nesciri etpro nihilo reputari. (Nastoj da bude{ nepoznat ida do tebe ni{ta ne dr`e.) - 18. S ljudima koji ne-maju osobne krivnje da nisu katolici govoriti uduhu animae Ecclesiae (du{e Crkve) i prosu|ivatida li vr{e ono {to naravni zakon od njih tra`i, i na-dovezivati na ono naravno dobro {to je u njima. -19. Nikada ne prigovarati jelu. - 20. Ne bockati,pogotovo ne majku. - 21. Ljubiti sv. {utnju. - 22.Kod jutarnjeg ustajanja, umivanja, hoda u crkvumisliti na presv. Euharistiju.

(Put k suncu, 2. izd. 1993.str. 114-115)

213

Faksimil odgovora Ivana Merza na pitanje jedne ankete:Za{to ljubim Katoli~ku Crkvu i Sv. Oca Papu?

"Jer u njoj vidim jasnu sliku preljubljenog Spasitelja i BogaIsusa sa svim njegovim savr{enstvima, a u Sv. Ocu Papipod prilikama ~ovjeka vidim Boga svoga i Gospoda svog".

Kristova ljubav u Euharistiji

Ivanova ljubav prema osobi Isusa Krista nije ostalasamo na razini kontemplacije u molitvi. Dobila je svojkonkretni izraz u ljubavi prema presvetoj Euharistijikoja mu je postala privilegirano mjesto susreta s Kri-stom i sredi{te njegova duhovnog `ivota. Ve} od mla-dosti paralelno s njegovim du{evnim borbama ite{ko}ama, zamje}uje se kako ga milost Bo`ja privla~iupravo preko osjetnih, gotovo misti~nih do`ivljaja kodsv. Pri~esti.

Posljednjih {est godina `ivota Ivan je svakodnevnoprisustvovao svetoj misi u Bazilici Srca Isusova u Za-grebu, gdje mu se danas nalazi posljednje po~ivali{te.Misli koje je zabilje`io o Euharistiji pune su zanosa iljubavi. "Govorio sam sa `arom koji mi je dala presv.Euharistija", izjavio je jo{ kao student nakon jednogpredavanja mladima. Ljubav prema Isusu nazo~nom uEuharistiji bila je u ishodi{tu njegovih brojnih apostol-skih pothvata.

Pri~est - izvor `ivota

B. Luka, 25. III. 1914. 17 g. i 3 mj.Pri~est je izvor `ivota.

B. Luka, 26. IV. 1914. 17 g. i 4 mj.[to vi{e upoznajem katolicizam, to vi{e vidim

da je neiscrpljiviji. Kolika je Ljubav Njegova, kadOn, Neizmjernost, koga ne mo`emo shvatiti, Onkoji ravna svemirom i svakom travkom i koji zna igleda na prepiranje si}u{nog ljudskog roda, dajenama, malenima i ni{tavnima Sebe za blagovanje.

214

Misti~ki osje}aj pretvorbe u misi

Sarajevo, 25. X. 1915. 18 g. i 10 mj.Sjajna su neka mjesta iz Ivanova evan|elja o

Pri~esti. Kod zadnje mise mnogo sam o njima raz-mi{ljao i tako se u`ivio da sam zbilja misti~kiosje}ao pretvorbu i da je ondje prisutan Krist, ko-jemu se moramo klanjati.

Ne mo`e se izre}i {to se to osje}akad se Krist s nama sjedini

B. Luka, 24. XI. 1915. 18 g. i 11 mj.^ovjek u svakom ~asu vidi kako je malen, a ka-

ko je velik Onaj, koji je umro za nas; koji Kruh -Bo`e, samoga Sebe daje, svu onu veli~inu, onuLjubav. Ne mo`e se izre}i {to se osje}a, kad se On snama sjedini. Ne, tu je `elja za jo{ vi{e i vi{e, zaKristom cijelim za Svjetlom vje~nim, za BogomStvoriteljem za kojim srce sna`no, eruptivno te`i.

Osjetne milosti kod svete Pri~esti

B. Luka, 27. XII. 1915. 19 g.Kad sam gdjegod u vedroj, svijetloj, sun~anoj

prirodi, pa pomislim na svoje osje}aje kodPri~esti, ~udno mi je, kao da je to bio neki san, ta-jinstven, ~udan i lijep san, neki osje}aj, neko oz-ra~je, kojeg sada nemam, a kad sam u tomosje}aju, zaboravim sve, samo me ne{to vu~e, ne-odoljivo vu~e...

Vje~no se diviti Euharistiji -neizmjernoj Ljubavi

B. Luka, 24. II. 1916. 19 g. i 2 mj.Jako volim ti{inu i mir, mogu razmi{ljati, mo-

gu misliti na misterij Euharistije, zapadati u nepo-mi~no za~u|enje, mogu se dugo moliti… Ljep{e

215

je u samo}i. Ljep{e je zavu}i se u tamnu crkvicu ikod treptanja vje~ne svje}ice, za zadnjih trakasunca, tiho moliti krunicu i diviti se, vje~no ivje~no se diviti Euharistiji, tome sjaju, toj veli~ini,toj neizmjernoj Ljubavi.

^ovjek je ovdje samo putniki odre|en je za ne{to vi{e

B. Luka, 28. II. 1916. 19. g. i 2 mj.Bio sam ju~er na Pri~esti i tako sam veseo i za-

dovoljan, tako da se, ~ini mi se, ne}u nikada `alo-stiti, pa makar mi i te{ko bilo... ^ovjek je ovdje sa-mo putnik, njegovo pravo odre|enje nije ovdje,na toj zemlji, nego je on izabran za ne{to vi{e.

Blizina Euharistije krijepi

Graz, 20. III. 1916. 19 g. i 3 mj.I sva ona mistika crkve, ono treptanje vje~noga

svjetla i bezbroj svije}a, obuzima du{u kano nekinadnaravni miris. Opis je nepotreban; svatkoznade kako blizina Euharistije krijepi.

Svesilna mo} Euharistije

Graz, 27. III. 1916. 19 g. i 3 mj.Upravo sada trebam du{evne snage, trebam

crpsti iz nepresahljivog vrela Ljubavi, iz one sve-silne mo}i Euharistije, koja napunja du{u rasvje-tom, koja je svjetlija od dana, koja je pretvara udu{evno zadovoljstvo, koja miruje u osje}anjune~ega nepoznatog i neizmjernog. Silno, svesilnobih htio opet tome Vrelu. Bo`e, pomozi mi!

Silna `elja za Hostijom

Slov. Bistrica, 19.VII.1916. 19 g. i 7 mj.Sam ne znam, bez ikakve misli, tu je ona silna

`elja za Kruhom, za onom malom Hostijom. Ni{ta

216

ne znam tada, sav razum spava, a moja bi usta isva moja unutra{njost htjela bi Hostiju da se snjom spoji.

Dodir s nadnaravnim svijetom kroz Euharistiju

Rati{te, Mürzzushlag, 15. VIII. 1916. 19 g. i 8 mj.Rano sam ustao, oti{ao na Pri~est i nastojao

sam se zadubiti u taj misterij, pa mi se ~ini da samdoista duboko zaronio u sama sebe i u onaj svijet.Ne, nisam vidio sve, no kano da sam osjetio kao unekoj magli one zakone, ono ne{to koje pokre}esve, pa iza toga Madonu s Djetetom, a uz to Onojo{ ve}e, sve skupa sam osjetio ujedinjeno uHostiji.

Religiozna okolinapozitivno djeluje na ~ovjeka

U pismu svome prijatelju N. Bilogrivi}u Ivan opi-suje svoje dojmove sa sudjelovanja na sv. misi u crkvi uBolzanu (Bozen), kamo je Ivan navra}ao borave}i nafronti.

Rati{te, Bozen, 26. I. 1917. 20 g. i 1 mj.Neopisivo duboko djeluje crkva, gdje se uz

misti~ni sjaj od mnogo i mnogo svije}a obavlja u

217

Francusko-latinski misalIvana Merza na mjestuu Bazilici Srca Isusovau Zagrebu iz kojega je

svakodnevno pratiosv. misu na {to

upozorava i metalnaspomen-plo~ica

na klupi gdje je Merzkle~ao.

isti ~as, toliko puta taj misterij svih misterija. I svi-jet u toj ti{ini stupa glavnom oltaru, gdje sve}enikdijeli kruh Gospodnji. Direktno se osje}a, kako je~ovjek kano na nekom otoku usred burnog mora;na otoku istinitog i pravog `ivota. Iz onih malih`enica, {to su trpjele i na sebi razumjele sfinguovog `ivota, izlazi u tim velikim ~asovima, kadasu sasvim sitne kod Stola Gospodnjeg - neko nad-naravno svjetlo, koje cijelu crkvu ispunjava melo-dijama ne~ujnih pjesama an|ela. Nemam rije~i daizrazim, kako religiozna okolina pozitivno djelujena ~ovjeka.

Pri~est vojnika na rati{tu u Alpama

Rati{te, Bozen, 28. III. 1917. 20 g. i 3 mj.Pri~est se dijeli. Ona mala bijela hostijica, bijela

i sjajna i sjaji tog vedrog dana, ide tim crnim iz-mu~enim ljudima. A ovi su sklopili preko prsijuruke, spustili glavu sve do zemlje i u sebi pro`iv-ljuju taj Misterij. Sva priroda je divna, sve uop}e,osim ~ovjeka, je sretno i lijepo. Izgleda samo: du{aim je danas ~i{}a i svjetlija od ovog ogromnogsvjetla alpske nedjelje, sva ova veli~ina prirode jesamo simbol ~ovje~je du{e. I ovo njegovo jadno,skr{eno i slomljeno crno tijelo ne spada zapravoovamo; ono mora propasti i do}i u harmoniju sostalom ljepotom.

Gospodin mi je dra`i od svega na svijetu

Rati{te, Zingarella, 22. VI. 1917. 20 g. i 6 mj.Htio bih blagovati Gospodina, koji me voli

vi{e nego itko i koji mi je dra`i od svega na svije-tu. Samo ga nisam dostojan, odvi{e sam slab dabih se bez i najmanje pomisli `rtvovao za presve-tu Hostiju.

218

Tuga zbog nedostatka Euharistije

Rati{te, Monte Rasta, 9. IX. 1917. 20 g. i 9 mj.Svete Euharistije nema. @ivim ovdje kao poga-

nin ili kao kakva zvijer, kao da Agnus(Jaganjac) ni-je vi{e u sredi{tu kosmosa, kao da Ga uop}e ne-ma. Bo`e, Tje{itelju, do|i da moju prirodupro`me{ atomima vje~nosti, pa da tako - sli~nijiTebi - razumijem tijek bivovanja.

Kad }emo vidjeti uskrsnulog Jaganjca?!

Rati{te, Monte Rasta, 5. X. 1917. 20 g. i 10 mj.Kad }e kona~no do}i vrijeme kad ne}e vi{e biti

nikakve odvratnosti, nikakve no}i i nikakva grije-ha? Kad }e do}i vrijeme vje~ne slave, vje~nogosvjetljenja? Kad }emo vidjeti uskrsnulog Jaganj-ca i sjaj njegove vje~no lijepe Majke, koji se pro-te`e iznad svih svjetova? Kada, kada }emo bitiujedinjeni u pjevanju nebeskih korova, kada}emo se izgubiti u vje~nom pjevanju Sanctus,Sanctus, Sanctus, obavijenom bo`anskim sjajem?Kada }e do}i vrijeme da se ne}e morati jesti, kadse ne}e morati boriti za najmanje dobro djelo... Una{em je tijelu zakon, sasvim druga~iji od onogakoji je u na{oj du{i... Apstinencija i Euharistija suputovi koji nas onamo vode. Post i Pri~est, dvijeopre~nosti. Post zadaje muku i li{ava nas u`itka, aPri~est nam daje neizmjerni u`itak i pretvara na{etijelo u bo`ansko tijelo.

Pri~est daje snage za borbu

Be~, 9. IV. 1918. 21 g. i 4 mj.Idem sutra na sv. Pri~est da opet upijem snage

za borbu. Ovih zadnjih dana dosta sam popustio.Bio sam polijen, neuredno sam jeo, malo se molio,nimalo trpio, ljutio se, bio i po{krt... i izgubio zatovezu s Onim.

219

Ruke koje dr`e Krista

Rati{te, Solarol, 13. VII. 1918. 21 g. i 7 mj.Neki dan vidjeh sve}enika. Najradije bih po-

ljubio ruke koje dr`ahu Krista. O, Bo`e, da samve} kod Tebe! Najbolje bi bilo da plamenom svogamilosr|a sa`ge{ parazite grijeha, koji su se usuka-li u moju du{u, pa da dobar i svet stupim u Te…

^udo ~udesa: Krist u Euharistijisredi{te cijelog makrokozmosa

Be~, II. 1919. 22 g. i 2 mj.^ovjek je silno slab i bez tu|e pomo}i ne mo`e

ni{ta. Zato je On iz vje~nosti stupio u povijest i po-stav{i sredi{tem cijeloga makrokozmosa, daonam je Sebe da nas tjelesno i du{evno preporodi.Ne zaboravimo na tu neizmjernu ljubav i posveti-mo ve}u pa`nju maloj bijeloj Hostijici, koja osam-ljena na nas ~eka u studenim crkvicama. Svijet`ivi za se, kao da se nije dogodilo to ~udo ~udesa,na koje je silnom ~e`njom ~ekao kroz eone cijelimakrokozmos....

(Novo doba, Lu~ 9-10, 1919., str. 210)

Najve}a stvar na svijetu:Crkva - misa - pretvorba

Zagreb, IX. 1924. 27 g. i 9 mj.Najve}a stvar, koja postoji na svijetu jest sv.

Crkva; najve}a stvar u Crkvi jest misa, a u misipretvorba. I kao {to je Krist za svog zemnog `ivo-ta bio usmjerio sve svoje misli prema Golgoti, ta-ko zaru~nica Kristova, Crkva, upire sve svoje po-glede prema oltaru. [to se dakle doga|a na olta-ru, to je najve}a stvar koja se uop}e zbiva na svije-tu. Tamo se zbiva socijalno djelo kategzohen, mo-litva i `rtva, koju je za spas cijeloga svijeta prika-

220

zao Isus na Kalvariji i koju katoli~ka hijerarhija -taj nosilac sve}eni~kog reda Kristova - javno pri-kazuje Bogu za sve ljude i u ime njih svih.

(Duhovna obnova po liturgiji, Lu~ br. 1, 1924. str. 11)

Vrhunac liturgije i `ivota:sjedinjenje s Kristom u sv. Pri~esti

Zagreb, IX. 1924. 27 g. i 9 mj.U sv. Pri~esti gdje se va{e tijelo i va{a du{a uje-

dinjuje sa samim Bo`anstvom, treba biti vrhunacva{ega `ivota; u tom je ~inu i vrhunac cjelokupneliturgije. Sve veli~anstvene molitve i pjesme, svava{a razmatranja, svi va{i ~ini tijekom dana mo-raju biti kristocentri~ni, moraju biti usmjereniprema tom jedinom ~asu va{ega dnevnoga `ivo-ta. Na taj se na~in ve} na zemlji ispunjava va{azadnja svrha i postajete dionicima same bitiBo`je.

(Duhovna obnova po liturgiji, Lu~ br. 1, 1924. str. 11)

Po svetoj Pri~esti postajemo dionicimabeskrajnog `ivota Rije~i Bo`je

Zagreb, IX. 1924. 27 g. i 9 mj.Budite uvjereni da je sveta misa bez svete

pri~esti donekle fragmentarna. Spasitelj se mogaoutjeloviti tako|er pod prilikama zlata ili kamena;on to nije u~inio, ve} je primio prilike kruha i vinai time nam je jasno rekao da `eli da ga kod svakesvete mise blagujemo. @rtva je tek onda potpunaako se u misi najtjesnijim vezama ljubavi sjedini-mo s Isusom pretapanjem jedne biti u drugu. To~inimo po sv. Pri~esti. Zato su se prvi kr{}anipri~e{}ivali prigodom svake svete mise. Budimosuvremeni katolici i postanimo po sv. Pri~esti dio-nicima beskrajnog `ivota Rije~i Bo`je.

(Duhovna obnova po liturgiji, Lu~ br. 1, 1924. str. 11)

221

Euharistija nas vodi k vrhuncukr{}anske savr{enosti

Zagreb, XII. 1923. 23 g.Euharistija, najja~e sredstvo, za nas je na ovoj

zemlji ona vatra koja u nama pali r|e grijeha i da-je `ivota na{oj du{i, tako da i ona usplamti novim`arom. Tada mi sami na sebi iskusimo rije~i sv.Pavla, koji veli: "@ivim ja, ali ne ja nego u meni`ivi Krist."(Gal. 2,20). To je plod presv. Euharistije.Ona nas vodi k vrhuncu kr{}anske savr{enosti,pravog unutarnjeg `ivota. Ona je na{a prva ra-dost na zemlji; po njoj ve} postajemo dionicimabudu}e nebeske slave.

Po svetoj Pri~esti u na{oj du{i po~inju strujatione vode koje vode u `ivot vje~ni (Iv 4,14). SvetaPri~est najbr`e i najlak{e prepora|a i di`e na{ nu-tarnji `ivot. U svetoj Pri~esti du{a slavi svoje tri-jumfe, ona postaje sli~na svome bo`anskom Za-ru~niku, postaje bo`anska. Granice nutarnjegsavr{enstva kao da prestaju; du{a postaje dioni-com neizmjernosti i vje~nosti. (Unutarnja snagaKongregacije, Katoli~ki list br. 51, 1923., str. 618)

222

Bijela vrpca s vijenca {to su Ivanu Merzu na grob 1929.postavili mladi. Na vrpci je natpis: "HVALA TI, ORLE

KRISTOV, [TO SI NAM POKAZAO PUT K 'SUNCU'!- Bra}a i sestre Vinkovci."

(Vrpca se danas ~uva u Merzovu muzeju u Zagrebu.)

Srce Isusovo,Tebi posve}ujem svoj `ivot!

U posljednjem periodu `ivota u Ivanovu duhu veo-ma je prisutna misao na Presveto Srce Isusovo, ~iji jebio {tovatelj jo{ od studentskih dana. Njegove tekstovekoji nam svjedo~e njegovu veliku ljubav prema SrcuIsusovu donosimo ovdje kronolo{ki kako su nastajali.Misao na Srce Isusovo nalazi mjesto i u njegovom po-sljednjem spisu {to je napisao vlastoru~no, a to je bionjegov testament, odnosno tekst natpisa za njegov grob{to si ga je sam sastavio neposredno prije smrti.

Obavio pobo`nost Devet prvih petaka

Prvi spomen na Srce Isusovo imamo u njegovudnevniku prigodom zavr{etka velike devetnice spasa,nakon {to je obavio pobo`nost devet prvih petaka u ~astSrcu Isusovu.

Zagreb, 26. IX. 1919. 22 g. i 9 mj.Ju~er je bio najznamenitiji dan u mome `ivotu.

Obavio sam devetu sv. Pri~est na slavu Presv. SrcaIsusova i vjerujem da }u gledati dubine Presv.Trojstva. Neizmjernu ovu Kristovu ljubav morambarem nekako ovdje zaslu`iti, pa }u Bo`jom po-mo}i gledati da {to sna`nije nastavim djelo po-sve}enja.

Molitva Srcu Isusovu za roditelje

Ivanovi roditelji nisu bili toliko religiozni kao on.Ivan se trudio da ih privede bli`e Bogu {to mu je po-

223

stupno i uspjelo. Molio se stoga Srcu Isusovu, ko-je ga je usli{alo.

Pariz, 20. I. 1921. 24 g. i 1 mj.Tata je primio nakon 20 godina, na 12. I. (srebr-

nim svatovima) sv. Pri~est. Moje su molitve SrcuIsusovu usli{ane. U pismu, {to mi ga je pisao, vi-dim tipi~an primjer konverzije. Obratio ga je nad-naravni element: milost. Jo{ ostaje mama na brizi.Srce Isusovo, pomozi!

Svoj `ivot posve}uje Srcu Isusovu

Ivan je dosta tjelesno trpio i nakon rata. Bolovao jena o~ima. Trpljenje ga je sve vi{e pribli`avalo Kristu. Uovom pari{kom zapisu u dnevniku nalazimo njegovupoznatu re~enicu u kojoj tvrdi da posve}uje svoj `ivotSrcu Isusovu.

Pariz, 23. III. 1921. 24 g. i 3 mj.Bol moja jo{ uvijek traje i radi toga ne pisah

skoro ni{ta. U pro{lom razdoblju zahvaljujemIsusu Kristu da sam mogao za vrijeme korizmezaroniti u more boli Njegova Srca i da sam `ivio utako uskoj vezi s Njime. Usput sam preveo Kri`niput Paul Claudela... Uslijed te moje o~ne boli nemogoh se posvetiti studiju katoli~ke literature ka-ko bih `elio... Srce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj`ivot; ako je na Tvoju slavu da trpim i tako do|emTebi, neka bude tvoja volja i molim Te da uza mebudu u Tvome kraljevstvu i moji roditelji.

Privoditi du{e Srcu Isusovu

Ivan je gorio od revnosti za {irenje Kristova Kra-ljevstva. @elja mu je da {to ve}i broj ljudi privede k Bo-gu i k Srcu Isusovu. Tekst iz njegova ~uvenog Predgo-vora Zlatnoj Knjizi o tome nam uvjerljivo govori.

224

Zagreb, V. 1924. 27 g. i 5 mjDao dobri Bog da Zlatna

Knjiga u ovome obliku odgojivojsku apostola, vojsku sveta-ca, koja }e se razletjeti diljemhrvatske domovine i osvajatipoput katoli~kih vitezova car-stvo ljudskih du{a. Neka i onane{to pridonese da posvudakod nas zavladaju na~ela sve-te Rimokatoli~ke Crkve i dana taj na~in Presveto Srce Isu-sovo privine {to ve}i broj na{ebra}e u svoj bo`anski zagrljaj.

(Put k Suncu, 1993. str. 156)

"U Presvetom Srcu odani"

Gotovo sva svoja privatna pisma Ivan je redovitozavr{avao s formulom "u presvetom Srcu odani". I toje jedan podatak koji nam govori koliko je bio pro`et lju-bavlju Kristova Srca. Donosimo izvadak iz njegova pi-sma sarajevskom nadbiskupu [ari}u.

Zagreb, 3. V. 1926. 29 g. i 5 mj.Jasno je da smo se mi orlovi stavili u slu`bu

svete Crkve spremni da je milo{}u Bo`jom po-ma`emo u {irenju Kraljevstva njezina bo`anskogZaru~nika. Nemamo nikakvih sporednih ciljeva,ve} onaj jedini glavni: {to vi{e du{a sjediniti s Isu-som. Stoga se apsolutno pokoravamo i u tom pi-tanju, kao u svim drugima, na{im biskupima ….Usvete se molitve preporu~a Va{ u presv. Srcu oda-ni I.Merz. (Pismo sarajevskom Nadbiskupu Ivanu Ev.[ari}u, 3.V.1926.)

225

Oltarna slikaBazilike Srca Isusova

u Zagrebu predkojom je Ivan Merzsvakodnevno molio

Isusovo Srce suosje}a s ljudskim potrebama

I u drugim svojim ~lancima Ivan Merz spominjeSrce Isusovo. Tako u ~lanku "Socijalno ekonomska ak-cija katolika" pi{e:

Zagreb, V. 1927. 30 g. i 5. mj.

U socijalno-ekonomsku djelatnost katolikaspadaju sve one ustanove, koje imaju kao nepo-sredan cilj da ljudima, i to poglavito onim slojevi-ma koji trpe, materijalno pomognu. U taj rad spa-daju katoli~ki radni~ki sindikati, raznovrsne za-druge za nabavu, osiguravaju}a i pripomo}nadru{tva i sli~no. Kad se Isus popeo na brdo i vidiomno{tvo gladnog puka oko sebe, smilovalo muse. No istodobno, dok je Njegovo Srce osjetilo tje-lesnu bol izgladnjelih ljudi, jo{ je ve}ma ono osje-tilo onu glad za Istinom, koja je mu~ila bijedni na-rod. Nahranio je pet tisu}a ljudi... Tim {to je nah-ranio gladan narod, postigao je Isus jedan duhov-ni i vrhunaravni cilj: narod je u Isusu upoznaoProroka i obe}anog Mesiju i kasnije je lak{e mo-gao razumjeti otajstvo presv. Euharistije.

(Put k Suncu, 2. izd. 1993. str. 167)

Molitva Srcu Isusovu za novu zajednicu

U `elji da se potpuno stavi u slu`bu Kristu i {irenjunjegova Kraljevstva u du{ama, Ivan je namjeravaoosnovati zajednicu katoli~kih laika po uzoru na sli~nutalijansku ustanovu "Opera Kardinal Ferrari". Takveustanove zovu se sekularni, odnosno svjetovni institu-ti. Rana smrt ga je sprije~ila da provede zamisao, ali jenjegovu ideju djelomi~no ostvarila njegova bliza su-radnica Marica Stankovi}; osnovala je prvi `enski svje-

226

tovni institut u Crkvi u Hrvata pod nazivom Zajedni-ca suradnica Krista Kralja. U svojem pismu MariciStankovi} spominje Srce Isusovo od kojega o~ekujepomo}:

Zagreb, 31. VIII. 1927. 30 g. i 8. mj.Veoma se radujem da ste se molitvom dali u

pripravu za "Operu" (svjetovni red). To je najna-ravniji po~etak. Tako }ete si isprositi providenci-jalnog mu`a, koji }e ostvarenje uzeti u ruke. AkoVam je mogu}e sastavite popis djevojaka, koje seza to zanimaju, a pogotovo ako ih ima s vje~nimzavjetom ~isto}e. A Vi svakako pi{ite u "Za Vjeru iDom" u tom duhu, kako uz veliki poziv {to ga`ena ima kao majka i supruga, danas trebamo dje-vica, koje u svijetu poput redovnica sudjeluju uosvajala~koj, spasavaju}oj i posve}uju}oj misijiCrkve… ^ini se da je ostvarenje mu{ke Opere(svjetovni red) isto tako udaljeno kao i Va{e....Me|utim se mi molimo Presv. Srcu, da nam ono upravi ~as poka`e put. Ne dvojim, da }e to Presv.Srce i u~initi; osnutak mnogih redova u povijestipokazuje, kako su oni tako re}i spontano iznikli iprokr~ili put unato~ zaprekama. (Pismo MariciStankovi}, 31.VIII.1927. - @ivot, br.5. 1938., str.295)

Srce Isusovo - najja~i faktorza rekristijanizaciju dru{tva

Ivan se bavio mi{lju da pokrene jedan katoli~kidnevnik. U tu je svrhu posjetio uredni{tvo poznatogfrancuskog katoli~kog dnevnika "La Croix" i informi-rao se o organizaciji izdavanja njihova lista. Ve} je biosastavio i pravila za urednike toga hrvatskoga kato-li~kog dnevnika kojemu je dao naziv "Kristov stijeg".

227

Donosimo ovdje samo one izvatke gdje izrijekom spo-minje Srce Isusovo:

Zagreb, 1927. 30 g.

[to se ti~e druge to~ke, to svaki urednik morabiti uvjeren da on ne}e napredovati i ne}e mo}ipostati duhovnim vo|om svojih ~italaca, akoostane isklju~en iz euharistijskog pokreta i ako sene posveti Presv. Srcu Isusovu, koje je danas naj-ja~i faktor za rekristijanizaciju dru{tva. Budu}i daje ~ovjek odvi{e slab i jer posve generalni savjetivrlo rijetko urode konkretnim plodom, to valja odsvakog urednika laika tra`iti da se obve`e sub le-vi (pod laki grijeh) da }e ispunjavati, dok je ~lanredakcije, sljede}e: 1. Posvetit }e se Presv. SrcuIsusovu, pri~estiv{i se na devet prvih petaka; 2.Pri~estit }e se barem dva puta mjese~no (ali sepreporu~a da to ~ini svake nedjelje); 3. Ispitat }e sidnevno savjest; 4. Dnevno }e barem pola sata po-svetiti razmatranju, molitvi, duhovnom {tivu...;5. Dnevno }e izmoliti jedan Veni Creator (Do|iDu{e Sveti)… (Put k Suncu, 2. izd. 1993. str. 171)

O~ekujem vje~no, nepodijeljeno,potpuno posjedovanje Presvetog Srca Isusova

Prije odlaska u bolnicu na operaciju Ivan je, predo-sje}aju}i da }e umrijeti, sastavio svoju oporuku, odno-sno svoj nadgrobni natpis i to na latinskom jeziku, jezi-ku Crkve. To je bilo ujedno i posljednje {to je Ivan napi-sao u svome `ivotu. U nekoliko re~enica Ivan je sa`eosav svoj `ivot i svoje vjerovanje u budu}nost koju muobe}aje Onaj kojemu je povjerovao i posvetio svoj `ivot.I u tom zadnjem spisu Ivan spominje Srce Isusovo ri-je~ima koje izra`avaju ~vrstu vjeru i nadu u obe}anobla`enstvo. Treba uo~iti tri pridjeva kojima ozna~ujeimenicu "possessio-posjedovanje" a ~ime je izrazio

228

svoju duboku vjeru, te nadu i `arku `elju za sjedinje-njem s Kristovom ljubavlju kroz Njegovo srce: insepa-rabilis, plenissima, aeterna possessio Smi cordis Iesu –nepodijeljeno, najpotpunije, vje~no posjedovanje Pre-svetog Srca Isusova.

Ivanova oporuka jest divan zaklju~ak njegova `ivo-ta, kruna njegove pobo`nost i sve~ani finale re-mek-djela {to ga je Ivan stvorio od svoje du{e i svoga`ivota. Rije~i njegove oporuke nalaze se danas uklesanena mramornoj spomen-plo~i na njegovu grobu u Bazi-lici Srca Isusova u Zagrebu. Donosimo ih ovdje u la-tinskom izvorniku kako ga je Merz sastavio i u hrvat-skom prijevodu:

Zagreb, 24. IV. 1928. 31 g. i 4. mj.

T E S T A M E N T U MDecessit in pace fidei catholicae.

Mihi vivere Christus fuit et mori lucrum.Expecto misericordiam Domini

et inseparabilem, plenissimam, aeternampossessionem Smi Cordis Jesu.

I(van) M(erz) dulcis in refrigerio et in pace.Anima mea attinget finem suum

quare creata erat.En Theo Kyrio.

Umro u miru katoli~ke vjere.@ivot mi je bio Krist a smrt dobitak.O~ekujem milosr|e Gospodinovo

i nepodijeljeno potpuno vje~noposjedovanje Presvetog Srca Isusova.

I(van) M(erz) sretan u bla`enstvu i miru.Du{a }e moja posti}i cilj za koji je stvorena.

U Gospodinu Bogu.

229

U Bazilici Srca Isusovatijelo Ivana Merza o~ekuje uskrsnu}e

Ovako veliku ljubav, na-du i o~ekivanje za sjedi-njenjem sa Srcem IsusovimBo`ja je Providnost i na vid-ljiv na~in nagradila. Njego-vo je tijelo 1977.g. prenese-no s Mirogoja, gdje je bilosahranjeno u obiteljskojgrobnici, u Baziliku SrcaIsusova u Zagrebu, u Pal-moti}evoj ul., tj. u onucrkvu u koju je Ivan po-sljednjih {est godina svoga`ivota svakoga dana dola-zio na sv. Misu i primao sv.Pri~est. I ondje pod svodo-vima ovog nacionalnogsveti{ta Presv. Srca Ivanovotijelo o~ekuje uskrsnu}e.

230

Grob Ivana Merza u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu.

Bron~ani reljef IvanaMerza na njegovu

grobu u Bazilici SrcaIsusova u Zagrebu.Izradio akad. kipar,

o. Marijan Gaj{ak, D.I.

Duhovnik o. J. Vrbaneko vjeri i ~isto}i Ivana Merza

Dolaskom u Zagreb nakon zavr{enog studija u Pa-rizu Ivan si je odabrao ispovjednika i duhovnog vo|u uosobi isusovca o. Josipa Vrbaneka, koji je vr{io slu`buu Bazilici Srca Isusova. U ovu je crkvu Ivan svakod-nevno dolazio na svetu misu i primao sv. Pri~est. Si-gurno da je o. Vrbanek Ivana najbolje poznavao i stogasu nam njegove izjave i svjedo~anstva veoma dragocje-ni. Godine 1943., o 15. obljetnici Ivanove smrti, o.Vrbanek je objavio biografiju Ivana Merza pod naslo-vom "Vitez Kristov – Ivan Merz". Biografija je bila sa-stavljena ve} u vidu pokretanja postupka za Ivanovoprogla{enje bla`enim i svetim te je u njoj o. Vrbaneknastojao dokazati heroizam Ivanovih kr{}anskih vrli-na. Iz te biografije o Ivanu Merzu prenosimo cijelo jed-no poglavlje u kojem o. Vrbanek opisuje Ivanovo nasto-janje i borbu za o~uvanje moralne ~isto}e i stjecanjeiste vrline. O. Vrbanek napisao je jo{ jedan va`an teksto Ivanovoj borbi za vjeru i ~isto}u, koji je prona|en unjegovoj pisanoj ostav{tini. Taj je tekst napisan 2. II.1943. U njemu opisuje dvije krize Ivana Merza pa timtekstom zapo~injemo ovaj prikaz.

DVIJE KRIZE DR. IVANA MERZA

Svaki ih od nas pro`ivljuje, jer ih mora pro`iv-jeti. Mora pro`ivjeti krizu ~isto}e, kad je na ra-skri`ju: ho}e li biti samo "pametna `ivotinja" kojase zna nau`iti - ili }e biti "razumna `ivotinja", tj.~ovjek koji nagonima vlada prema vi{oj svrsi.Svaki mora pro`ivjeti krizu vjere kad je na ra-skri`ju: ho}e li ostati samo ~ovjek, ili }e svjesno

231

postati jo{ i dijete Bo`je, tj. kr{}anin, koji prihva}apovrh razuma i objavu, objavu tajna kojih ne ra-zumije, ali razumom ne mo`e dokazati ni protu-slovlja. Stavljen je na ku{nju: ili se poniziti prizna-vaju}i da neizmjerni Bog mo`e imati u sebi i usvom ravnanju svijeta za ~ovjeka nedoku~ivihistina - ili se uznijeti umi{ljaju}i si da je umom i`ivljenjem neovisan o Bo`anstvu.

Obje krize javljaju se na pragu zreloga `ivota,jer upravo `ivot valja usmjeriti. One izazivlju jed-na drugu, uvjetuju se me|usobno i razrje{avaju.^ovjek se mora kao ~ovjek umom i voljomodlu~iti. Na raskri`ju vjere kao da vi{e govori um,na raskri`ju ~isto}e - srce i volja. Uistinu rje{avajednu i drugu slobodu, rezultat uma i volje.Rje{ava povezanost: ostajem ~ist jer vjerujem, vje-rujem jer ostajem ~ist. Vjerujem u du{u i djetinjstvoBo`je, pa }u ostati ~ist jer se to dolikuje djetetu tak-voga Oca i Majke, Majke Marije i Crkve, ~ist }u biti,jer }e bla`eni ~ista srca Boga gledati.

Po tom je na~elu i dr. Ivan Merz rje{avao svojekrize. Rje{avao ih je isprva onim znanjem iz sred-njo{kolskog vjeronauka te iz razgovora s prijate-ljima. Silogizmi mu nisu razvijeni, ali su zaklju~cipravilni, u brzini umovanja izostavlja posredova-ne misli kao i svi duboki mislioci. Misle}i, on od-mah i do`ivljuje Stvoritelja u sebi, kako ga umomvidi kao zadnji uzrok izvan stvari. U svom Dnev-niku bilje`i Ivan te borbe, pa evo dva mjesta otomu.

Be~, 17. V. 1915.: "@ivot mi je veliki upitnik. Oddana se do dana gubi moja djetinja vjera. Ono pri-ja{nje razlikovanje izme|u dobra i zla nedostajemi vi{e. Pitam se: je li ono {to sam prije dr`ao do-brim, uistinu dobro? [to je to uistinu dobro, po-stoji li dobro?... Evo {to vidim: [e}em se uve~er po

232

parku i gledam gdje je nasvakoj klupi po jedanpar... Uistinu ovaj pri-rodni zakon postoji, za-kon ljubavi u smislu sje-tilnog nagnu}a mu`a k`eni. Na ove parove negledam vi{e prija{njimokom... kada sam se uakademiji gnjusio togablata. Da sada oprav-dam ovo na~elo moramse pitati postoji li Bog?^injenica je da On posto-ji, da Ga osje}am oko sebe, u sebi, tu, ovdje, ondje,svagdje. Njegove melodije dr`e i napunjaju savsvemir. Svaki ~ovjek }uti duh ne~ega ve}ega ivje~nijega... Dakle, Bog postoji.

[to je taj Bog, kakav je, mo`emo li se Njemumoliti? Je li osoban? Na ta nam pitanja odgovarana{a nutrina u pojedinim jednostavnim slu~ajevi-ma. Uvrijedim li svoje roditelje, `ao mi je. To je do-kaz, da osje}aj po~injene nepravde nije predrasu-da, nego da pravda u nama postoji. Pravda je je-dan princip, koji je u nama i sva se nutrina u namauzrujava, ako radimo protiv njega. I Onaj, kogami oko sebe osje}amo, do kojeg razum dolazi daje vje~an, komu du{a nehotice te`i, taj }e biti ja-ma~no sama Pravednost. Time dolazimo do osob-noga Boga. On postoji i ja tvrdo vjerujem i u naj-ja~im ~asovima ku{nje i sumnje, da je On jedinivje~ni, veliki Bog. Kad On postoji, ve} slijedi dana{ `ivot ima svrhu... No nije dosta samo vjerova-ti. Na{a vjera mora biti pravilo, mora biti putokaz`ivota, da ne radimo protiv na~ela pravednosti ivje~nosti... Religije daju sisteme. I ja ka`em: Ili ka-tolik, ili ni{ta! U ovome pogledu nije u meni nika-

233

o. Josip Vrbanek, D.I.,duhovni vo|a i ispovjednik

Ivana Merza

da postojala ni najbla`a sumnja. Znam i osje}amda je katolicizam jedina prava vjera. O drugimanisam nikada ni mislio da bi bile bolje od kato-li~ke. Eto, ja sam u du{i katolik, ali onaj pra~ovjeku meni, onaj Faust, koji ne zna za odgoj ni predra-sude, vu~e me u te`nju dolje i pravi od mene dasumnjam u sve.

No dosta o tome. Trebalo bi svoj `ivot kritizira-ti. Time, {to je moja ~ista vjera u katoli~anstvooslabila, opalo je svako pravo odu{evljenje, svakio{tri sud o svemu {to se doga|a. Sve {to proma-tram, gledam, i ne znam je li dobro ili zlo... I sadaje krajnje vrijeme da sve ovo opet stresem i da po-mislim, da je Netko poradi Istine umro za me nakri`u. I trgnem se tada i vidim da sve te djevojke uparku, ti mu`evi i lijepe forme, samo su gadnastrast. I ja ne smijem tako {to opravdavati, jerznam da je ovaj zakon nagnu}a mu`a prema `enisamo poradi na{e du{e ovdje, jer na{a je du{a"Mi"- du{a, koja se usavr{ava i di`e. Ova negativ-na strana ljepote samo je zato ovdje da stvara odnas ljude. I gledat }u da se probijem, da na `enune gledam kao na lijepo tijelo, k njoj me njezinavanj{tina ne smije vu}i. Othrvat }u joj se i u njoj }utra`iti samo ono {to je vje~no. I zbilja, sad opetosje}am da vjerujem, da vjerujem katoli~ki. NeVenera, nego Majka Bo`ja, to je za nas jedini praviput. I promatraju}i `ivot, znat }u {to je plemenito,a {to nije."

Borba traje dalje jer se narav ne ubija negooplemenjuje. Vrhunarav i milost di`u ljudsku sla-bost, ali pod uvjetom da se ~ovjek podla`e, da jeponizan tj. da prizna istinu. Ivan to uvi|a i evo {tobilje`i:

Banja Luka, 23. I. 1916. "Htio bih biti ponizan,silno ponizan. Svu onu priro|enu oholost uni{titi

234

i ponizno te`iti za istinom, samo zbog te same isti-ne, a nikako ne misliti na ljude, {to su oni uradili,{to su oni pro~itali i biti u tom pogledu suvremen.Duboku temeljnu naobrazbu tra`im, a nemno`inu pro~itanih knjiga. Svejedno sam neza-dovoljan i `alostan. Znam da ne bi smjelo ovakobiti. Bio sam pa~e na Pri~esti danas; ono nekoliko~asova u crkvi bijah sav sretan i jo{ vi{e, kad mo-goh bar donekle zaroniti u ovo otajstvo. No, brzoiza toga nasta ~uvstvo nezadovoljstva, mo`da jeto zato jer pro`ivljujem neku ~udnu borbu, koje nisam jo{ nisam svjestan. Od onog odu{evljenja isamosvijesti, koja je bila u meni, polako odusta-jem i pribli`ujem se silnim naporom kr{}anskompoimanju i uvi|am, da u mnogom imam krivo,dapa~e da jo{ nemam temeljnih filozofskihna~ela... U `ivotu sam du{om i tijelom katolik...ali u srcu, ne u razumu, i nehotice sumnjam... Se-be jo{ ne poznam. Znam da bih mogao kakvim fi-

235

Ivan Merz (drugi s desna, donji red) sa skupinom |akakongreganista na "liturgijskom izletu" u trapisti~kom

samostanu u Rajhenburgu, 27. XII. 1923.Prvi s lijeva, donji red, Franjo [eper, maturant,

budu}i zagreba~ki nadbiskup i kardinal.

lozofskim umovanjem do}i do nemoralnih zak-lju~aka ili nauka za `ivot; ali nikada ne bih sambio nemoralan; dapa~e bih prezirao i gadio se odnemoralnih ljudi."

Sumnja o kojoj Ivan govori bila je samo ona ne-jasno}a, {to je ~ovjek ima u du{evnim stvarimadok je `iv, jer bi ih `elio tako zorno gledati kao itjelesne. K tome za premnoge znanstvene i vjer-ske istine nemamo potpune o~itosti; one su sigur-ne, ali jo{ ostaje koji razlo{~i}, koji zamra~uje umupotpunu jasno}u, pa ~ovjek treba da voljom svo-jom u~ini kraj nemirnom i nerazboritom koleba-nju duha. To je "certitudo libera" - slobodna sigur-nost. Sitne du{e lome na njoj krila svog idealizmai padaju najprije u sumnju, a onda u bezvjerstvo.To gore i br`e ako ih strast zamra~uje. Jaki Merzovduh i ~isto srce ustraju u tra`enju Istine i on sepodvrgava ugledu Crkve, dok se i znanstvenopotpuno ne izgradi.

Ponizno{}u je dakle Merz rije{io obje krize,provukao se kroz Scilu i Haribdu. ^isto}a je po-niznost tijela pred razumom, vjera je poniznostrazuma pred objavom. No ta poniznost rezultiraiz veledu{na srca. Kakvu plemenitost i veledu{jesadr`ava njegova odluka: "Makar sumnja ostaje,ostajem ipak ~ist!" To je rje{enje problema predo-dabranja i milosne suradnje, to je temelj vjere izna~aja. Gospodin se nije dao natkriliti u vele-du{ju, nego je Ivana nagradio velikim milostima.Dao mu je milost sveta~ke vjere. Prou~avanjem imolitvom dovinuo se do dubokog razumijevanjavjerskih otajstava {to ga je pokazivao u govoru ipismu, u `ivotu i vladanju. Gospodin mu je daopriliku te je u Lurdu i na svoje o~i vidio ~udesa...Lurdsko je vrelo u vrtu katoli~ke Crkve, dakle

236

Bog daje Crkvi svjedo~anstvo da navije{ta njego-vu istinu. I Ivan sav sretan uz nju pristaje i svomjoj se du{om predaje. Pa kakvom je jasno}om gle-dao Boga Gospodina na poslu za ljude, tako se ion dao na posao za dizanje i {irenje katoli~ke vjerei `ivota pomo}u Katoli~ke Akcije.

Kako mu je ~isto}a pomogla do `ive vjere, tako}e opet vjerom uzdi}i ~isto}u do potpuna sjaja. Uvrijeme naj`e{}e borbe, 8. XII. 1915. zavjetovao je~isto}u do `enidbe; a kad je vjera potpuno pobije-dila zavjetovao je 8. XII. 1923. vje~nu ~isto}u. I kadsam ga nekom zgodom nakon toga pitao, je li mute{ko dr`ati zavjet, rekao je: "Pa ja sada uop}e ne-mam tih napasti." ^ovjek neo`enjen, u tridesetimgodinama, pa nema napasti! Zaista rijetka milost,ali Merzu je bila dana, jer je prije bio "u malomvjeran". Ponizno{}u, odricanjem, molitvom Mari-ji i Pri~e{}u o~uvao je i razvio vjeru; odgojio u sebikarakter, dijete Bo`je, sveca. o. Josip Vrbanek, D.I.

237

Ivan Merz s isusovcemo. Brunom Foreti}emu Rimu, 1925. god.prigodom hodo~a{}a

Orlovske organizacijeu Svetoj godini.

VITE[KA ZAKLETVA - ZAVJET ^ISTO]E

Odlomak iz knjige o. Josipa Vrbaneka"Vitez Kristov – Ivan Merz",Zagreb, 1943., str. 179. – 185.

Treba istaknuti kako je Ivan sredio dva najja~anagona: za hranom i spolnim u`itkom. Silovita suobadva, jer im je svrha va`na: o~uvati i razviti`ivot pojedinca, te s brojnim pojedincima `ivot~itavoga ljudskog roda. No ba{ iz te sile i va`nostiodska~e i potreba i zasluga sre|enja, a u na~inusre|ivanja, o~ituje se pravo vite{tvo. Ivan nije ni-kada grije{io pro`drljivo{}u; samo mu semaj~inim teto{enjem razvila sladokusnost. Onho}e i ovu zatomiti, pa o Bezgrje{nom Za~e}u1916. odlu~uje ne jesti izvan triju obroka, a po~et-kom 1918. na talijanskoj fronti odlu~uje da }e sa-mo dva puta na dan jesti. Kakvih ga je `rtava iborbe to stajalo, svjedo~i prizor iz zaklona na vi-sokom vrhuncu blizu Belluna 23. VIII. 1918., gdjese sam sebi ruga, dok mu je izgladnjela naravtra`ila samo redovitu okrepu.

"U samog sebe zaljubljeni ~ovje~e: slanina,so~ni kruh, mnogo jedi, si{i sok, nek' se sve cijediniz grlo i napunja trbuh. @ivot! Smisao svega!Ho}e{ biti dobar, sjajiti kud prolazi{, a da si robsvog vje~no gladnog `eluca koji sve tra`i, tra`ine{to sna`no i so~no. Sutra }e{ umrijeti, ~ovje~e!Umrijeti! Da, i komis i {pek i sve drugo jo{ }e tubiti i le`ati na stolu, a tebe ne}e biti, ni tvog trbu-ha, kao da nisi ni{ta jeo. Kukavico jedna! Kada }e{ve} umrijeti, a ti barem gledaj da ti duh bude slo-bodan, da trbuh izgubi vlast nad tobom, kukavicojedna!! Bo`e, daj mi urnebesnu snagu, da sve svo-je strasti skupim u {aku, pa da ih zahvatim desni-

238

com rukom i to-povskom snagomhitnem o stijene,da se ko' staklorazbiju i razlete nasve strane. - Bo`e,Bo`e, kada }u tomo}i, kad }u zem-ljom stupati pro-~i{}en! Pomozi mi,Bo`e, jer je bolje ne`ivjeti, nego tako`ivjeti… Sjeti sesmrti - a slanina ukutu vreba. - Tkoveli da je post glu-post, taj ne znani{ta. Bez posta ne-ma pravoga du-{evnog `ivota; ~ov-jek nema onda nadsobom vlasti. A toje glavno. Daj mi,Bo`e, silnu volju,pa makar bio gol i bos. Jer, ako sam ve} na svijetu,svejedno je imam li zvijezdu pod vratom, ili dami proviruje ko{ulja na laktu. Glavno je veliko Ja,sloboda duha, koja se ni smrti ne boji, a ostalo jesve sporedno! (12 kg sam spao na te`ini)."

(D, 23. VIII. 1918.)

To veliko "Ja" jest neumrla du{a, kojoj Ivan gle-da veli~inu u sli~nosti s Isusom, a do nje dolaziproduhovljenjem. Zato bilje`i dva mjesecakasnije:

"Odricanje je pravi put k Bogu, a trpljenje kojeuslijed ovoga nastaje, mora poja~ati snagu `ivota- ako je ona po~elo `ivota - i stvarati od nas

239

Ivan Merz (u sredini), izabranipredsjednik Hrvatskog katoli~kog

omladinskog savezau ljetu 1923. u Zagrebu.

Do njega o. Bruno Foreti}, D.I.

sna`ne ljude, ne samo u }udorednom pogledu,nego ljude potpune za `ivot; u~enjake, radnikeitd. Apstinencija ne samo da nije zaprekanau~nom radu, nego mora i biti podloga ovome.Danas mi je tako sna`na volja, da te nazore prove-dem u djelo; - jer zaista ~ovjek se gadi samom sebizbog svojih neukro}enih strasti." (D, 10. X. 1918.)

"Vina, ni piva nije Ivan nikada pio, a niti pu{ionije. Jeo je uvijek polagano, tek u velikoj hitnjine{to br`e", svjedo~i njegov otac u listu 23. IX.1942. Pari{kim odlukama i{ao je Ivan jo{ dalje tezaista postao savr{enim gospodarom svoga grla,a preko njega i preko sre|ene ma{te tako|er go-spodarom spolnih nagnu}a. U pogledu ovih imaoje Ivan jo{ od realke (gimnazije) dvije te{ko}e.Prvu, {to nije mogao pravo razlu~iti nagon od lju-bavi; i drugu, {to nije razlikovao nehoti~ne pri-rodne pojave od hotimi~ne grje{ne naslade. On~ezne za ljubavlju, a odvra}a se od nagona; a ujednom i drugom ne zna pravo {to je grje{no, a {tonije. Kroz cijelih pet godina ove neizvjesnostizadr`ava ipak svjesnu te`nju: grije{iti ne}u, ho}ubiti ~ist. I da mu to uspije zavjetuje 8. XII. 1915.Majci Bo`joj da }e pod za{titom njezinom neoka-ljano ~uvati ~isto}u do `enidbe. Zavjetom dakakonisu napasti prestale, nego mu je Bl. Gospa dalamilosti, te ih je juna~ki svladavao. Sijevala su mu~esta prosvjetljenja sa stajali{ta naravne i vrhuna-ravne ljepote i koristi sv. ~isto}e. Mjesec dana na-kon zavjeta, 7. I. 1916., veli da je u napasti "predamnom slika Sikstine uvijek" tj. Rafaelova umjet-nina koju je upoznao iz "Grala". Sam obi~aj zazi-vati Gospu stekao je u Marijinoj kongregaciji. Ve}22. VII. 1914. opa`a na oporavku u Opatiji: "Nakupanju na me jako djeluje eroti~ni moment…, ali

240

kad pozovem Djevicu u pomo} pomogne mimnogo".

Uspomena na njegovu "prvu idealnu ljubav"pomagala je Ivanu da je lak{e prelazio prekone~istih ganu}a kod mnogog {tiva, {to ga je mo-rao ~itati i usred ru`nih prizora gradskoga `ivota.Ratni napori oduzimali su tako|er napastimane{to snage, a isto tako i ozbiljno u~enje i post pri-je i poslije rata. Borba ipak nije bila laka. "Svagdjeonaj veliki strah da bi mogao biti sjetilan... Kada}e ~ovjek biti tako jak, da bude naivan i iskren kaodijete?" On ~isti do zadnjeg kuti}a vlastito srce, iako mu se na ~as uzbudi osje}aj proti u~injenomuzavjetu, Ivan ga brzo suzbija i kaje se. "Sebi samgadan kad pomislim kako sam razgovarao saZ…" (D, 20. IX. 1916.) Od protuprirodnog grijehatako se zgra`a te je jasno da na njega nije nikadasvjesno ni pomislio. Mladi} koji pred Svezna-ju}im priznaje: "Kad ~ujem da se gadno govori,kad se u moju du{u ho}e gadne slike uvu}i, uvijekvidim nepromijenjenu sliku Gospe s Djetetom,onaj lijepi i veli~anstveni i blagi izraz, ono usredo-to~enje svega uzvi{enoga"

(D, 19. XII. 1914.) - taj mladi} ne pada svjesno!

Uspore|uju}i dva katoli~ka javna radnika,primje}uje zna~ajno: "Sam osje}am da me se makako naobra`en ~ovjek ne bi nikada mogao takodojmiti kao ~isti. To je ~injenica, i ba{ mi ovapotvr|uje istinitost kr{}anskih }udorednih na~e-la. ^isto}a i vje~no ~isto}a treba da je geslo."

(D, 28. II. 1916.)

Tome primjereno nastojao se Ivan i vladati.Premda ga je priroda vukla u `ensko dru{tvo, onga ipak izbjegava, a u dru{tvu dobre katoli~keobitelji ostavlja dojam ~estitog, ~istog mladi}a.

241

K}erke iz uzorne obitelji Jovi}evih u Banjoj Lucijo{ se i danas sje}aju, kako su se djetinjom nevi-no{}u radovale, kad je Ivan do{ao u posjete, jer -vele - "njega se nismo bojale". Bilo je to u obitelji sadevetero `ive djece, ali koju je majka odgajala ve-le}i: "Volila bih da vas u devet sanduka (lijesova)redom iz ku}e iznesu, nego da ste mi koje nevalja-lo." Sli~no je bilo i u obitelji Vla{i}evih. Da, "lijep je~ist nara{taj u sjaju svome, mio je Bogu i ljudima."(Mudr. 4, 1)

Ukoliko je koje vrijeme prije god. 1923. nekimdjevojkama posve}ivao ve}u pa`nju, jednoj uBe~u, dvjema u Banjoj Luci, ~inio je to prou~ava-ju}i ih, bi li zna~ajem njemu odgovarale da ihvjen~a. Nijednoj nije {to obe}avao, niti ikakvimdodirom njihovo povjerenje zlorabio. U jednoj odnjih neprestano gleda Rafaelovu "Gospu od Veli-kog Vojvode" - "Madona Granduca" i zato mu sesvi|a.

Za vojnog dopusta 20. IX. 1916. ustanovljuje:"Ovaj obiteljski `ivot mi ne godi. Ustaje kasno, je-de vje~no, a `ivi svakim danom jednako kao stroj.Do~im kad sam sâm, pa makar i gladan, osje}ambar da ne{to svladavam, kako se borim i dolazimsve bli`e k Savr{enstvu. Tamo barem du{a `ivi ipromatra, do~im ovdje ne osje}am tako jasno raz-like izme|u tijela i du{e."

Ovo su samo prvi valovi magneta Bo`je ljuba-vi, koja ga je privla~ila, da joj se sav preda. Svedubljim promatranjem Bo`anske dobrote i ljepotekroz prirodu i Objavu, kroz Isusa i Mariju, krozCrkvu i Svete, kroz Montmartre i Lurd, Ivan nala-zi svoj puni Ideal `ivota. Ovaj ga nadahnjuje i pri-vla~i, di`e i preobrazuje kroz Euharistiju te onuvi|a, da je: "Krista ljubit' - to je nad sve slasti;

242

Kristu slu`it' - to je nad sve ~asti; Kristov biti - to jeveli~ina, a sve drugo varka i ta{tina." Tomu idealu}e se sav predati u slu`bi u Katoli~koj Akciji. Pada bude "Omnia Uni" - "Sve Jednome", Ivan }e uistim duhovnim vje`bama o Svim Svetima god.1923., kad je kona~no upoznao tu svoju zada}u,odlu~iti se tako|er da ostane neo`enjen i da u~inizavjet vje~ne ~isto}e koji je i polo`io 8. XII. 1923.Na to se je dugom vje`bom i strogom pokoromdostatno pripravio, pa mu ga i nije bilo te{koobdr`avati. Gledaju}i Ivanov ispovjednik kako seIvan mora mnogo dru`iti s djevojkama, upita gajednom je li mu je te{ko dr`ati taj zavjet? Posvemirno odgovori Ivan: "Pa ja sada uop}e nemamtih napasti!" Zaista rijetka milost, ali Merzu je biladana, jer je "u malome bio vjeran" ~uvaju}i osjeti-la, i jer je imao svoju veliku ljubav: Isusa, Mariju,Crkvu, du{e! Njima se on raduje, za njih radi, zanjih mnogo trpi. Tu stojimo pred ~injenicomuspjeha nadnaravnog odgoja: milosti i juna~kevolje. Ivan je zaista bio no{en Milo{}u i to u oblikuneobi~nih Bo`jih zahvata u njegovo mi{ljenje iodluke.

Dok o zavjetu nitko nije imao pojma, u razgo-voru se ipak vidjela Ivanova velika stidljivost. Nasvadbi prijatelja iz realke P. izdr`ao je Ivan sa sva-tovima dugo u no}. Bio je razgovorljiv i dr`aokrasnu nazdravicu. Svatovi se igrali i "jastu~ca".Jedna odli~na Orlica izabrala Ivana i po obi~ajuklekla o~ekuju}i poljubac. Ivan ostao na svommjestu miran, kao da se to njega i ne ti~e."Dru{tvu za volju mora{ i Ti!" reko{e svatovi. "Ne!Nije moj obi~aj", odvrati Ivan i nastavi razgovor odrugom, kao da prizora i nije bilo. Tako izbavi iOrlicu iz neprilike, jer joj je bilo da zapla~e. Samoj

243

je sebi spo~itavala: "Pa kako sam se i usudila tako{to o~ekivati?"

Vide}i ga ovakva upita ga drugom zgodomznanica iz mladosti: "Ivane, pa za{to se ne `eni{?""O`enio sam se ve} s knjigom", odgovori on. Ioboje se nasmijali, a i razumjeli.

Orlice (~lanice katoli~kog `enskog udru`enja) suga po dru{tvenom poslu posje}ivale, pa i pod-ve~er, kad su one i on dospjeli. Ivan je nastojao dabude uvijek i tko "tre}i", a to je bila barem bolesnamajka koja je godinama u susjednoj sobi bolesnale`ala. Kasnije bi Ivan u pravi ~as upozorio posje-titeljice da se ku}na vrata to~no u 9 sati zatvaraju,pa se razgovor uvijek toliko ranije svr{io da je onmogao i koji korak ispratiti i jo{ se u pravo vrije-me povratiti.

Ivan je dakle upotrebljavao sva sredstva, pa inaravna, da ~isto}u srca sa~uva, najvi{e dakakou`ivaju}i ~istog Jaganjca i gledaju}i na NebeskuMajku. Srame`ljivost je djetinjstva svoga produ-hovio i zaista bio opet "an|eo u tijelu", kako smoga gledali. ^uli smo ve} o tom izjave Orlica, a ra-zabire se isto i iz op}enitih svjedo~anstava. Priz-nali su to i njegovi ~estiti protivnici, kao npr. P. C.u "Lu~i" 1928. str. 276.:

"^itao nam je Ivan Merz svoju doktorsku di-sertaciju… Na svakoj stranici vidi{ i osje}a{ njega.Njega, koji je tako lijep, ~ist. Dok nam ~ita, du{amu gori vatrom, koje ja ne poznam, glas zvoni lje-potom, koju sam vidio samo u dje~jim o~ima…Jeli to izljev ljubavi nebeskom Po~etniku pje-sni{tva? Je li to ~isto}a mladena~ke du{e koja iz-gara u ~e`nji za Zaru~nikom?…Kako mu je ~istooko! Kako je tih, ljubezan! Uvijek nasmijan, vedari veseo…Kako je lijep ~isti mladi}! Otkud ja znam,

244

da je on ~ist? Vidio sam - osjetio sam. Ne mo`e sesakriti grad na gori…" Opravdano je dakle dr. D.Kniewlad u svome `ivotopisu o Ivanu ustvrdioda je Ivan djevi~ansku ~isto}u sa~uvao netaknu-tu. (@ivotopis, 1932, str. 233).

245

Ivan Merz (prvi desno) s orlovskim hodo~a{}emu Svetoj godini pred Bazilikom Svetog Petra u Rimu,

u rujnu 1925. god. Hrvatski orlovi imali su ~astpedvoditi povorku Me|unarodnog hodo~a{}a mlade`i u

Jubilarnoj godini. Iza mladi}a s tablom: dr. Ivo Protulipac,o. Bruno Foreti} i dr. Avelin ]epuli}.

@ene o Merzu

Ova knjiga ne bi bila potpuna kad ne bismododali i ovo poglavlje. Na prethodnim stranica-ma puno smo toga ~itali {to je Merz mislio i govo-rio o temama i sadr`ajima koji se izravno ti~u `en-skoga svijeta. Me|utim, kako su `ene Merzado`ivljavale, {to one imaju o njemu re}i, kako jeon na njih djelovao i to je va`no i zanimljivo ~uti.A toga ima veoma mnogo. Od brojnih njihovihobjavljenih izjava i svjedo~anstava za ovu knjiguodabrali smo nekoliko. Osim Mire Preisler sve suMerza dobro poznavale posljednjih {est godinanjegova `ivota, s njime su gotovo svakodnevnosura|ivale kao ~lanice katoli~ke organizacije. Po-slu{ajmo {to nam one o Merzu govore.

MARICA STANKOVI]

Stajali smo kraj vo|e, u~itelja, svecaProf. Marica Stankovi} (1900.-1957.) bila je naj-

bli`a suradnica Ivana Merza u apostolatu me|u `en-skom katoli~kom mlade`i. On je na nju u duhovnomsmislu najvi{e utjecao tako da je krenula njegovim pu-tom, i nakon njegove smrti ostvarila je njegovu idejuutemeljiv{i svjetovni institut Suradnica Krista Kralja.Puno je toga napisala o Ivanu Merzu. Me|u ostalim iseriju ~lanaka pod zajedni~kim naslovom "Vitez `en-ske ~asti" u ~asopisu "Za vjeru i dom" koji su objavlji-vani za 10. obljetnicu Ivanove smrti, tijekom {kolskegodine 1937./38. U uvodu ove serije napisala je MaricaStankovi} da je izraz "vitez `enske ~asti" najbolji ko-jim mo`e opisati Merza u odnosu prema `enskom svi-

246

jetu. Njezinu izjavu koju ovdje donosimo napisala jena molbu Ivanova duhovnika o. J. Vrbaneka u vidusvjedo~anstva za Merzovu beatifikaciju. Ovaj tekstMarice Stankovi} objavljen je u biografiji Ivana Merzaod J. Vrbaneka «Vitez Kristov Ivan Merz», str.89-91.

Upoznala sam dr.Ivana Merza nakon {tose vratio iz Pariza i pra-tila sam njegov `ivot irad sve do njegovesmrti. Vidjela sam gagotovo svaki dan. Pro-matrala sam ga u crkvi ikod vjerskih ~ina. Prati-la sam ga, kad se po~eozalagati za Katoli~kuAkciju prema smjerni-cama Pija XI. Gledalasam njegovu orija{kuborbu da Orlovstvo po-

stane sredi{njom organizacijom hrvatske kato-li~ke mlade`i. Razumjela sam i divila se njegovimnastojanjima oko euharistijskog, liturgijskog i pa-pinskog odgoja na{e mlade`i. I{la sam za njim,kao {to su i{le za njim ogromne skupine djevojakai mladi}a, koje su htjele da preko Orlovstva gradeBo`ju Hrvatsku. I zato sam dr. Ivana Merza poz-navala ne samo kao prvoborca i ideologa Orlov-stva, ve} mi je bio poznat i njegov svagdanji, na-jintimniji `ivot.

Vidjela sam ga u smijehu i u {ali. Vidjela samga u dnevnom saobra}aju s ljudima razne dobi istale`a. Vidjela sam ga, kad su te{ki tereti i brigesagibale njegova le|a. Kad nije nalazio razumije-vanja i kad je bio sam. Vidjela sam ga u zabrinuto-

247

Prof. Marica Stankovi}1900.-1957.

sti i boli. U situacijama neobi~no te{kim, kad inaj~vr{}a du{a stenje i zapla~e. Vidjela sam ga i zavrijeme njegove posljednje bolesti i na samr-tni~kom krevetu.

Vidjela sam kroz tolike godine moga javnograda mnogo po`rtvovnih, i lijepih du{a. Ali Iva-nova du{a natkrilila je sve. On nije svoju du{uuprljao nijednim propustom, nijednom nedo-sljedno{}u, nijednom slabo{}u. Nikad nije bio ne-raspolo`en, nikad zlovoljan, nikad nestrpljiv. Ni-kad nije pokazao malodu{nost u pote{ko}ama,klonulost u razo~aranjima i neuspjesima. Krozsve, pa i kroz najte`e ku{nje, prolazio je s neiska-zanom vedrinom i mirom. Dok smo se mi uzruja-vali, on je molio. Dok smo mi vodili `u~ljive pole-mike, on je kle~ao pred Presvetim. Dok smo miogor~eno napadali na{e protivnike, on nas je svo-jom blago{}u zadivljavao.

Nikada on nije nikoga napadao, iako jedo`ivio mnogo nepravda. Nikada nikoga ogova-rao, iako smo mu mi namje{tali stupice, samo davidimo, ho}e li se sveti Merz prevariti i dometnutikoju na ra~un bli`njega. Nikad nikoga nijeosu|ivao, iako je na~elna njegova borba za~isto}u Katoli~ke Akcije bila neobi~no te{ka. Usvakoj du{i gledao je Krista, prisutnost svetogTrojstva, i zato se prema svakoj vladao sa neo-bi~nim {tovanjem.

U Mer~evoj se blizini nije moglo misliti ne{togrje{no, nisko, pa ni manje vrijedno. Sve je to unjegovoj blizini nestalo. On je svojom pojavom,svojim govorom, svojim mirom dizao du{u u visi-ne. Kad je razgovarao o najobi~nijim dnevnimstvarima, poslovima, brigama, kad su mu ljudipri~ali o najobi~nijim svojim do`ivljajima, potre-

248

bama, pa ~ak i sitnim sva|ama, ni onda se Merznije izgubio i onda je ostao na visini, uvijek spre-man da di`e du{e k Bogu. Na njemu se osje}alablizina Bo`ja. On ju je nosio, kudgod je prolazio.Kad smo uz njega bili, mi smo je gotovo osjetnoosje}ali. I zato je trebao samo jedan Mer~ev po-gled, samo jedan susret s njim, i najnemirnijadu{a smirivala se, utje{ila se.

Jest, mi smo i kraj `ivog Merza osje}ali, da sto-jimo kraj vo|e, u~itelja, sveca. A danas, kad jepro{lo 15 godina od njegove smrti, danas s jo{ve}im uvjerenjem tvrdimo, da je svetac `ivio una{im redovima. Jer njegov lik kroz 15 godina nijepotamnio, ve} nam je svaki dan bli`i, jasniji, pri-vla~iviji.

Upravo ova mutna i krvava vremena tra`e ve-likih uzora, velikih du{a, koje svojom katoli~komizgra|eno{}u i dosljedno{}u, mogu lije~iti i bla`itirastrganost, bijedu i bolesti suvremenog ~ovjeka.A Merz je takav nenadkriljiv uzor, takva neobi~noskladna katoli~ka i sveta~ka li~nost.

Spremna sam i pod zakletvom potvrditi, da jedr. Ivan Merz posjedovao kr{}anske kreposti uherojskom stupnju. I da je nastojanje, da se pove-de proces za beatifikaciju, i opravdano i nu`no.Dao Bog, da sa oltara mu~eni~ke Hrvatske zasjajilik na{ega Ivana, na{ega sveca.

U Zagrebu, 7. studenog 1942.

Marica Stankovi}

249

\UR\ICA VITKOVI]

Veliki na{ U~itelju, hvala ti!O desetoj obljetnici smrti Ivana Merza 1938. g. ci-

jeli peti broj isusova~kog ~asopisa @ivot bio je posve}enIvanu Merzu. Isti taj broj bio je objavljen kao posebnoizdanje pod naslovom "Bo`ji ~ovjek Hrvatske - IvanMerz". Uvod i posvetu za ovo posebno izdanje napisa-la je prof. \ur|ica Vitkovi} koja je ovim tekstom sa`elasva mi{ljenja i izjave djevojaka i `ena koje su IvanaMerza poznavale; ovim je rije~ima najbolje izrazila {toje Ivan Merz zna~io za `ene i djevojke svoga vremena.

U dubokoj zahvalnosti Kristu Kralju, u po~astsvog velikog brata, dr. Ivana Merza, u desetoj go-dini njegova smirenja na Srcu bo`anske Ljubavi itihe adoracije Najsvetijoj od `ena, predajemo svo-jim sestrama ovu knjigu.

VELIKI NA[ U^ITELJU, hvala ti!

Hvala ti, {to si nas nau~io kako se vjerno ljubiKrist.

Hvala ti, {to si nam pokazao svu slast euhari-stijskog blagovanja, svu vitalnu snagu bo`anskemane, svu ljepotu prijateljstva s dobrim Pastiromi Zaru~nikom du{a.

Hvala ti, {to si nas nau~io gledati Krista u Nje-govu misti~nu tijelu, Njegovoj svetoj zaru~nici,Crkvi katoli~koj.

Hvala ti, {to si nas upozorio da ne mo`emo bitikatolici bez ljubavi Papi, biskupima isve}enicima.

Hvala ti, {to si nam otvorio srce za one po koji-ma nam govori sam Duh Sveti.

250

Hvala ti, {to nam je danas jasno da u ljubavi knjima, iskazujemo ljubav i po{tovanje samom Bo-gu, i da preziru}i njih, Gospoda preziremo.

Hvala Ti, {to u pomazaniku Bo`jem gledamone slaba gre{nika, nego drugog Krista, ~ovjeka ja-ka koji svojom rije~ju saziva trojednog Boga da Gasamo po njegovim posve}enim rukama mo`emoprimiti u sebe.

Hvala Ti, {to si nas nau~io projicirati sve svoje`elje i nastojanja na transcendentalno, vje~no; {tosi nas uputio da U BOGU smirimo nemirna svojasrca, da neizmjernu pusto{ njihovu mo`emo za-dovoljiti samo Neizmjernim.

Za sve ovo hvala ti!DOBRI NA[ PRIJATELJU, hvala ti!Hvala ti, {to si nam srca u~inio {irokim da

obuhvatimo u njih sve ljude, sve sestre i bra}usvoju, dragu domovinu i cio svijet.

Hvala ti, {to si nas oplemenio u shva}anju onihkoji nas mrze i progone, da budemo ponizni i bla-gi, veseli sa sretnima i `alosni s tu`nima.

Hvala ti, {to s tobom kao s asi{kim Siromahompjevamo himnu radosti i zahvale za sunce i zvi-jezde, za sitna mrava i malenu travku.

Za sve ovo hvala ti!^ISTI NA[ BRATE, hvala ti!Hvala ti, {to si bio prema nama tako delikatan i

suptilan. [to si razumio sve najfinije vibracije inajsitnije stanice djevoja~ke du{e.

Hvala ti, {to si u svakoj `eni gledao slikuNaj~istije. Ti si bio, lijepi brate, jedan me|u ti-su}ama koji si savr{eno shvatio u saobra}aju s na-ma, za{to je KRIST PO @ENI do{ao na svijet.

251

Hvala ti, Ivane, {to si iskreno po{tovao svesvoje sestre, {to si u svakoj od njih gledao Kristo-foru, Bogorodi~in nastavak, da - bogorodicu.

Hvala ti, {to smo po tebi uzljubile ~istu}u dje-vica, bjelinu Marije i njezina Sina.

Za sve ovo hvala ti!VELI^A DU[A NA[A GOSPODINA, JER

NAM VELIKE STVARI U^INI ONAJ KOJI JEMO]AN...

Gospodin te je dao na{oj domovini, Hrvatskoj- da bude{ jedan izme|u nas.

S tobom smo `ivjeli, gledali te i slu{ali kroz 31godinu. Bio si kao i mi, a opet toliko iznad nas!

Bio si DIJETE OSOBITE MILOSTI I LJUBAVIBO@JE.

Bio si DJEVI^ANSKA - EUHARISTIJSKADU[A.

Zato sva na{a zahvalnost Kralju slave!Sveci se ne ra|aju svaki dan, a mi smo sveca

imali kraj sebe kao ~lana svoje organizacije.U njoj si nam ostavio skupocjeno blago, nepro-

padljivu ba{tinu.Mi ti, sveti na{ brati Ivane, koji si `ivot svoj pri-

kazao Gospodaru vjekova za sve nas, obe}ajemoda }emo uvijek biti vjerne ~uvarice tvoje ba{tine,da }emo se kao i ti boriti samo ZA KRISTA INJEGOVO KRALJEVSTVO u du{ama.

To je na{ Zavjet tebi u desetgodi{njici tvogapo~ivanja u krilu Vje~noga Oca.

252

MIRA PREISLERNa{ dobri brat Ivan

Usporite korake! U{utkajte misli,koje ste glasno razasuli idu}i ulicama u `urbi zadnevnim poslovima!U{utkajte misli... Ovim je pra{nim ulicama na{egadragog grada hodao apostol.Prolazio je mirno, uronjen u misterij Ljubavi.On, na{ dobri brat Ivan!Apostol [UTNJE, Apostol SAMOZATAJE,Apostol DOBRIH DJELA.

Prolazio je glavnim ulicama, bu~nim, punimprolaznika, {to grozni~avo tra`e svr{etak svakogadana,{to rastjeruju misli i `elje i ostaju prazni i umornitra`e}i smirenje.Kraj njih je pro{ao na{ dobri brat Ivan, Apostolna{ih dana.Njegove su se misli skupile u svjetlu Gospodnjem.I kad je iz daleka nazrio prebivali{te Njegovo,Nasred bi ulice pobo`no skinuo {e{ir,U d`epu je nosio Gospina zrna i molio,Uvijek je molio - On, apostol!

Tu je u~io, radio, i molio.Ostavio nam je kao ba{tinu svoja tra`enja - vje~nau Gospodinu,Ljepotu svojih misli u krilu Djevice, svoj `ivotneprestane `rtve, kao ogledalo ~ovjeka, koji u sliciBesmrtnog prolazi putem dostojan otkupljenja.To je bio na{ brat Ivan.

Usporite korake, otvorite srca -Kroz na{e ulice prolazi on - jo{ uvijek,u Gospodinu vje~an!

Zagreb, 4. XI. 1964.

253

VIKTORIJA [VIGIRMerz Bo`ji i ni~ji!

Po zvanju prosvjetni djelatnik, V. [vigir bila je aktiv-no uklju~ena u rad katoli~kih organizacija. Ivana Merzadobro je poznavala i s njim sura|ivala.

Prigodom hodo~a{}a djevojaka-orlica u Rim1926. g., na kojem sam sudjelovala, Merz nas je pra-tio. U Firenzi su nam dvije djevojke zakasnile, vlakje krenuo, a Merz je povukao ko~nicu. Imao je veli-kih neugodnosti zbog toga. Ali je u na{im o~ima ve-oma odsko~io i izazvao divljenje. Velika je bila nje-gova ljubav prema ~ovjeku. U~initi uslugu ili se go-tovo rastrgati da netko dobije namje{tenje, bila jenjegova izrazita vrlina. Merz je uvijek moderan. Svisu govorili: Merz je svetac, a bio je tako naravan, pri-stupa~an i otvoren. Kad je umro imala sam osje}aj:ne ne{to stra{no, nego ne{to se veliko dogodilo.Imali smo osje}aj da je on za ne{to umro. Kada su seneke djevojke raspitivale da li je Merz za `enidbu,jedna starija, koja ga je dobro poznavala rekla je:"Merz je Bo`ji i ni~ji". Tako je i bilo.

MIRA MAJETI]An|eoski ~ist

Merz je bio ku}ni prijatelj obitelji Majeti}. U~iteljicaMira s njime je sura|ivala u apostolatu me|u mladima.

Merz je bio veoma drag da ga se moralo voljeti.An|eoski ~ist. Ni{ta se lo{ega o njemu nije moglopomisliti, a kamoli re}i. Bio je odu{evljen Lurdom.Jednom je za na{u priredbu kroz grad preko Zri-njevca na rukama donio veliki kip Gospe Lurdskene obaziru}i se na ljude. Jedan doktor pa ovako! Tumi se on u svojoj poniznosti najvi{e svidio. Omo-gu}io mi je da sam mogla putovati na hodo~a{}e uLurd. Dokumente, kojih nisam imala, posljednjegdana mi je pribavio. Kad sam ga po`alila {to je cijelidan zbog mene izgubio, re~e mi: "Zar ne znate dasam ja taj dan dobio a ne izgubio. Dani, u kojima neu~inimo ni{ta za bli`njega to su izgubljeni dani!"

254

P O G O V O R

Kao {to je re~eno u predgovoru, u ovoj smoknjizi prikazali samo jedan dio duhovnog likaIvana Merza. Ova knjiga nije njegova biografija,niti potpuni prikaz njegove duhovnosti, niti cjelo-vito izdanje njegova dnevnik. Na temelju teksto-va skupljenih iz raznih njegovih spisa nastojalismo prikazati njegov stav prema ljudskoj ljubavi,simpatiji, braku, ~isto}i, i to polaze}i najprije odnjegova osobnog iskustva koje nam je zapisao usvome dnevniku. Potom smo u drugom dijeluprikazali kako je svoju te`nju za ljubavlju i svojesrce, vo|en Milo{}u, postupno usmjerio premaBo`anskoj ljubavi u osobi Isusa Krista kojemu jepotom posvetio cijeli svoj `ivot.

Bilo bi veoma pogre{no kad bi si na temelju sa-mo ovdje objavljenih tekstova ~itatelj stvarao sli-ku o Sluzi Bo`jemu. Cjeloviti Merz je ~ovjek {iro-kih vidika i nadasve apostolske anga`iranosti u{irenju Bo`jega Kraljevstva u du{ama. Njegovaljubav prema Kristu na{la je konkretan izraz naraznim podru~jima kr{}anskog apostolata. Bio jeto najprije njegov zauzeti rad u katoli~kom odgo-ju mlade`i kroz katoli~ke organizacije. Zatim je tubio posebno va`an njegov liturgijski apostolat po~emu je poznat kao jedan od glavnih pokreta~a li-turgijske obnove u Hrvatskoj. Nadasve se isticalanjegova ljubav prema Papi i Crkvi koju je ustrajno{irio oko sebe, a koja je napose do{la do izra`ajau njegovu nastojanju oko uvo|enja papinske Ka-toli~ke Akcije u Hrvatsku.

255

O Ivanu Merzu napisani su brojni ~lanci, stu-dije, biografije i dvije doktorske disertacije. Cjelo-vit popis knjiga koje su o njemu objavljene dono-simo na kraju knjige.

^itatelje koji `ele upoznati Ivanovu duhov-nost, upu}ujemo na tri knjige koje nam donose iz-bor njegovih najljep{ih misli. To su "Put k suncu","Plamen za visinama" i "Misli" u kojima }e se mo}iupoznati sve bogatstvo Ivanove du{e u svim nje-zinim vidovima. A o njegovoj mnogostrukoj apo-stolskoj djelatnosti ~itatelji }e na}i brojne podatkeu njegovim biografijama i drugim studijama kojesu o Merzu objavljene.

Ve} i kroz ovu knjigu, a napose kroz ostale pu-blikacije o Merzu, svatko se mo`e uvjeriti o istini-tosti i aktualnosti izjave koju je izrekao KardinalFranjo Kuhari} u dokumentarnom filmu o IvanuMerzu {to ga je Hrvatska televizija snimila i pri-kazala 14. svibnja 2000. Kardinal me|u ostalimveli: "Ivan Merz je poruka Bo`ja na{em vremenu."Na svima nama je da se potrudimo tu Bo`ju poru-ku poslu{ati.

Bo`idar Nagy, D.I.

256

BIBLIOGRAFIJA

Knjige tekstova Ivana Merza

Ivan Merz: Put k suncu. Odabrani spisi. - Zagreb,Postulatura Ivana Merza, 1978., 179 str.

Ivan Merz: Put k suncu. Odabrani tekstovi IvanaMerza. Priredio i komentirao o. Bo`idar Nagy. -Zagreb, FTI i Postulatura, 1993. - Drugo nadopunjenoizdanje, 232 str.

Ivan Merz: L'influence de la liturgie sur les ecrivainsfrancais. (Utjecaj liturgije na francuske pisce).Doktorska disertacija Ivana Merza obranjena 1923.Zagreb, Postulatura i Filozofski fakultet Zagreba~kogsveu~ili{ta, 1996., 303 str.

Ivan Merz: Plamen za visinama. Najljep{e misli IvanaMerza. Zagreb, FTI, 1999., 128 str.

Ivan Merz: Misli. Zagreb, Postulatura I.Merza, 2001.

Bibliografija svih ~lanaka i studija Ivana Merza nalazi se uknjizi "Put k Suncu", drugo izdanje, 1993.

* * * * * * *

Biografije, knjige i ve}e studijeo Ivanu Merzu

Dr. Dragutin Kniewald: Ivan Merz - `ivot i djelovanje.Zagreb, 1932., 272 str.

Bo`ji ~ovjek Hrvatske - Dr.Ivan Merz. Zbirka eseja i~lanaka. Zagreb, 1938., 71 str.

Josip Vrbanek, DI: Vitez Kristov Ivan Merz, Zagreb,1943., 254 str.

Bo`idar Nagy, DI: Borac s bijelih planina - Ivan Merz.Zagreb, Filozofsko-teolo{ki institut, 1971., 372 str.

Bo`idar Nagy, DI: Prijatelj mladih - Ivan Merz, Zagreb1974., 132 str.

Dr. Marin [karica: Ivan Merz - iniziatore delmovimento liturgico in Croazia (Ivan Merz, za~etnikliturgijskog pokreta u Hrvatskoj), Rim 1975., 511 str.;doktorska disertacija na talijanskom jeziku (urukopisu). Objavljen izvadak.

257

Bo`idar Nagy, DI: Ivan Merz - uomo di fede ededucatore alla fede (Ivan Merz - ~ovjek vjere iodgojitelj za vjeru), Rim 1977., 354 str.; doktorskadisertacija na talijanskom jeziku (u rukopisu).Objavljen izvadak.

Pojava i zna~enje dr. Ivana Merza u Crkvi u Hrvatskoj.Zbornik radova sa Simpozija, odr`anog 1978.g.prigodom 50. obljetnice smrti Ivana Merza. Zagreb,1979., 130 str.

Bo`idar Nagy, DI: Tko je Ivan Merz? Kratak prikaz`ivota i djelovanja Ivana Merza. Zagreb. Postulatura,1980., 88 str.

Dr. Dragutin Kniewald: Sluga Bo`ji dr. Ivan Merz(drugo izdanje), Zagreb, UPT, 1988., 318 str.

Du{an @anko: Svjetlo na gori - Dr. Ivan Merz. Zagreb,Postulatura, 1990., 75 str.

Dr. Kniewald Karoly: A lelek tuzharcosa - Dr. IvanMerz elete. Szalesi Muvek 1940., 193 str. Prijevodbiografije Ivana Merza na ma|arskom jeziku.

Bo`idar Nagy: Ivan Merz, istaknuti laik u svjedo~enjuEvan|elja. - Zagreb, Postulatura, 1. izdanje 1995., 2.izdanje 1996., 56 str.

Simpozij o Ivanu Merzu 1996. g. - Radovi objavljeni u~asopisu "Obnovljeni `ivot", br. 3/4 1997.

Fabijan Veraja: Ivan Merz, pioniere dell' AzioneCattolica in Croazia. Positio super vita virtutibus etfama sacntitatis. (Ivan Merz pionir Katoli~ke akcije uHrvatskoj. Pozicija o `ivotu, krepostima i glasusvetosti.) Roma, Libreria Editrice Vaticana, 1998.,1104 str.

Bibliografija brojnih ~lanaka, eseja i manjih studijao Ivanu Merzu nalazi se u Ivanovim biografijama

od dr. D. Kniewalda.* * * * * * *

^asopisi o Ivanu Merzu

Glasilo Postulature - Ivan Merz. ^asopis za promicanjepoznavanja i {tovanja Ivana Merza. Izlazi u Zagrebuod 1973.g.

Rycerz krzyza bialego - Vitez bijeloga kri`a. List I.Merzana poljskom jeziku. Izdaje ga i ure|uje JozefStaszkowian, Gromadka, Poljska. Izlazi od 1993.g.

258

S A D R @ A J

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5Dr. Ivan Merz – biografski podaci . . . . . . . 14Tu`na sje}anja na prvu ljubav . . . . . . . . . 17Borba za ~isto}u u nemoralnom okru`enju . . 35[to je ljubav? . . . . . . . . . . . . . . . . . 45Zagonetnost `enske du{e . . . . . . . . . . . 71@ivot je lijepa i velika tajna . . . . . . . . . . . 82Sebe jo{ ne poznam . . . . . . . . . . . . . . 90Boj svjetla i mraka . . . . . . . . . . . . . . . 99Daleko sam od savr{enosti . . . . . . . . . . 109Kroz bol ~ovjek sve vidi druga~ije . . . . . . 116Ho}u prodrijeti u misterij `ivota . . . . . . . . 135Zapo~eti novi preporo|eni `ivot . . . . . . . 144Kult ljepote i ljubavi vodi u katastrofe . . . . . 159U meni je plamen za beskrajnim visinama . . 170Cijeli moj `ivot kre}e seoko Krista Gospodina . . . . . . . . . . . . . 183O ljubavi i ~isto}i u zreloj dobi . . . . . . . 191

Merz o sebi i drugi o njemu . . . . . . . . . . . . . 192Ti i ona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197

Prema Bo`anskoj ljubavi . . . . . . . . . . 204Nove spoznaje kroz duhovne vje`be . . . . . . . 204Rast u svetosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209

Kristova ljubav u Euharistiji . . . . . . . . . . 214Srce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj `ivot! . . 223Duhovnik o. J. Vrbanek o Merzu . . . . . . . 231@ene o Merzu . . . . . . . . . . . . . . . . . 246Pogovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255Bibliografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257

259

260

RADOST I NADAovaj niz knjiga nudi ~itatelju mogu}nost dubljeg

molitvenog i meditativnog `ivota

1. Dietrich von HildebrandENCIKLIKA HUMANAEVITAE

2. S. Ignacio de LoyolaDUHOVNE VJE@BE

3. Vatroslav HalambekKAPI ZA SRCE

4. Karl RahnerMOLITVE @IVOTA

5. Stjepan Harja~SRCE - DAR

6. Stjepan Harja~@IVOT IZ SRCA

7. Anthony de MelloPUT K BOGU

8. Ivan CindoriKAMO IDE TVOJ @IVOT?

9. Ignacio EchanizRAZGOVORI SASVECEM

10. Anthony de MelloPJEV PTICE, Zagreb

11. Anthony de MelloMOLITVA @ABE (I. dio)

12. Anthony de MelloMINUTA MUDROSTI

13. Anthony de MelloIZVORI

14. Anthony de MelloMOLITVA @ABE (II. dio)

15. Mihaly SzentmartoniU POTRAZI ZAPUNINOM

16. Slavko PavinTI UZA ME

17. Ivan CindoriDO\I I VIDI!

18. Mirko Nikoli}MOLITI - ALI KAKO?

19. Anthony de MelloPOZIV NA LJUBAV

20. Nikola Stankovi}ZRNO VJERE

21. Nikola Stankovi}KLICA NADE

22. Nikola Stankovi}KLAS LJUBAVI

23. Mirko Nikoli}LJEPOTA SUSRETA

24. Pierre Teilhard de ChardinHVALOSPJEV SVEMIRA

25. Mirko Nikoli}RADOST SUSRETA

26. Ivan MerzPLAMEN ZA VISINAMA

27. Anthony de MelloDIRNUT BOGOM

28. Mirko Nikoli}SNAGA SUSRETA

29. Dan SiluanBOG IZA RE[ETAKA

30. Nikola Stankovi}MISLI ZA DOBRO JUTRO

31. Carlos G. Valles@IVJETI ZAJEDNO

32. Niko Bili}VJERUJ I @IVI

33. Mirko Nikoli}MILOST SUSRETA

34. Ivan MerzLJUBAV I ^ISTO]A

Ove i ostale knjige FTI-a mogu se naru~iti na adresi:STJEPAN DILBER, HR-10001 Zagreb, pp. 699, Palmoti}eva 31

(Tel./fax: 01/4803-011)

ro|en je uBanjoj Luci 16. XII. 1896. g.gdje zavr{ava gimnaziju.Nakon mature, 1914. g.,poha|a kroz tri mjesecavojnu akademiju, a potom1915.g. zapo~inje studij uBe~u. Prvi svjetski ratprekida mu studij. Poslan jena talijanski front gdje ostaje

od 1916. do 1918.g. Nakon rata nastavlja studijknji`evnosti u Be~u i potom u Parizu. 1922. g.,dolazi u Zagreb gdje slu`buje kao profesorfrancuskog jezika Nadbiskupskoj klasi~nojgimnaziji. Doktorirao je na Filozofskom fakulte-tu Sveu~ili{ta u Zagrebu. Sve svoje slobodnovrijeme rije~ju i perom posve}uje odgoju mlade`iu katoli~kim organizacijama. Umro je u Zagrebu10. svibnja 1928. g. u 32. godini `ivota na glasusvetosti. Postupak za njegovo progla{enjebla`enim i svetim odvija se u Vatikanu.

IVAN MERZ

na

Knjiga "LJUBAV I ^ISTO]A" nije biografijaIvana Merza, ni cjelovit prikaz njegova `ivota idjelovanja, niti opis njegove duhovnosti. Nijetako|er ni potpuno izdanje njegova dnevnika.Sam naslov knjige sugerira odgovor. U ovoj jeknjizi prema njegovim spisima prikazan samojedan vid njegove psiholo{ke i duhovne fiziono-mije: do`ivljaj ljudske ljubavi, njegovi stavoviprema djevojci i `eni, njegova razmi{ljanja otjelesnom vidu ljudske ljubavi - spolnosti,njegove nutarnje borbe koje je u sebipro`ivljavao u svome nastojanju oko moralne~isto}e. Na kraju se prikazuje izgra|ivanjenjegove osobnosti do potpunog predanja jednojve}oj, univerzalnoj, vje~noj ljubavi koju je na{aou osobi Isusa Krista. Za upoznavanje cjelovitostisveta~kog lika Ivana Merza, napose njegovapostolat u Katoli~koj akciji, treba konzultiratinjegove biografije i ostale studije o njemu.

IVAN MERZ

na

Knjiga "LJUBAV I ^ISTO]A"

ISBN 953-6257-89-0

* * *