Ljudska Prava i Slobode - Borba Protiv Terorizma

Embed Size (px)

Citation preview

Internacionalni Univerzitet u Novom Pazaru, departman Panevo, Miloa Obrenovia 14/a

SEMINARSKI RADPredmet: Ljudska prava i slobode Tema: Borba protiv terorizma i ogranienje ljudskih prava

Student

Profesor

Ljiljana PetrovakiBroj indeksa

Prof. Dr Neboja TeofiloviAsistent

2-977/08

Sr Ana Lazarevi

Panevo, Maj 2011.SadrajUvod................................................................................................................................ 3 Meunarodni plan u borbi protiv terorizma.................................................................... 4 Opta razmatranja terorizma i njegovih ciljeva.............................................................. 4 Standardi Evropskog suda za ljudska prava u sluaju lienja slobode lica radi suzbijanja terorizma.........................................................................................................6 Zatita ljudskih prava u domaem zakonodavstvu u borbi protiv terorizma................. .8 Jug Srbije kao primer...................................................................................................... 9 Napad na slobodu miljenja........................................................................................... 10 Akcioni plan................................................................................................................... 11 Zakljuak........................................................................................................................ 13 Literatura....................................................................................................................... 14

2

UVODBorba protiv terorizma i zatita ljudskih prava zauzimaju vrlo visoko mesto na agendi demokratskih drutava, da bi se moglo pomisliti da posebna razrada ove teme nije neophodna. Meutim, odnos izmeu ova dva fenomena daleko je od jednostavnog i oiglednog. Odnedavno se aspekt ove teme usredsredio na borbu protiv terorizma i organizovano je tri seminara o razliitim aspektima ovog problema, u saradnji s Ministarstvom spoljnih poslova Srbije i Crne Gore, OEBS Jedinicom za borbu protiv terorizma iz Bea, Fakultetom civilne odbrane i Fakultetom politikih nauka. Naziv projekta, koji je u toku, "Demokratska akcija protiv terorizma" upuuje na naroitu panju koja poklanja ovom problemu. U tom kontekstu, istie se da je terorizam pretnja stabilnosti drava i funkcionisanju demokratskih drutava, ali i negacija i poricanje osnovnih ljudskih prava pojedinaca prava na ivot, bezbednost, slobodu pojedinca. Kako su u veini sluajeva mete teroristikih napada izabrane tako da ne prave razliku i pogaaju nedune civile - ova vrsta krenja ljudskih prava naroito je uznemirujua i neprihvatljiva.

3

Meunarodni plan u borbi protiv terorizmaTerorizam kao pojava savremenog drutva, ugroava najznaajnije tekovine modernog vremena. Meunarodna zajednica pridaje veliki znaaj borbi protiv terorizma i u meunarodnim dokumentima je formulisan odreen broj pravnih instrumenata i standarda koji sadre jedinstvenu poruku a to je da je mogue efikasno se boriti protiv terorizma samo istovremeno potujui osnovne standarde meunarodno zatienih ljudskih prava. Borba protiv terorizma ne sme nikada da dovede do ukidanja vrednosti i sloboda koje se upravo teroristikim aktima nastoje ugroziti. U radu je sainjen osvrt na odredbe Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima, koje predviaju mogunosti ogranienja nekih od zatienih ljudskih prava ali takoe predviaju i granice korienja ogranienja prava, te u kojoj meri dolazi do primene takvih ogranienja u borbi protiv terorizma.

Opta razmatranja terorizma i njegovih ciljevaTerorizam u najirem smislu, obuhvata razliite akte nasilja i ugroavanja ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i javnih, odnosno zajednikih i individualnih dobara. U standardnom odreenju, terorizam je takva vrsta nasilja ili pretnja nasiljem koja tei da izazove strah, a sa ciljem da uputi odreenu poruku (najee politiku) i skrene panju na neku grupu, pojavu ili stanje u drutvu. Kroz svoje akte teroristi pokuavaju po pravilu da poalju ideoloku ili versku poruku javnosti. Izborom svojih ciljeva koji su esto simbolini, teroristi tee da aktom nasilja ostvare visok stepen uticaja na javno mnenje, uprkos ogranienim materijalnim resursima koji su im esto na raspolaganju, a kako bi ukazivanjem na ciljne take praktino dokazali da drava nije u stanju da zatiti svoje graane. U naunim studijama su esti pokuaji razliitih kategorizacija teroristikih grupa, te se sreu sledee tipologije4

terorizma: nacionalno separatistiki, verski fundamentalistiki, novi verski, socijalno revolucionarni. Socijalno revolucionarna kategorija se sree i pod nazivom idealistiki terorizam gde su pokretaki motivi elja za radikalnim promenama, pitanja veroispovesti, politika ideologija, ukljuujui i anarhizam. Teko je doi do opte tipologije terorizma, jer su skoro sve teroristike kampanje uglavnom razliite i specifine, tako da pojedine razliite kategorije imaju vie zajednikih karakteristika. Pominje se i takozvani dravni terorizam, odnosno situacija u kojoj odreene drave podravaju aktivnosti nekih teroristikih pokreta koji se zalau za filozofske stavove koje te drave prihvataju. Terorizam je obino rezultat vie uzronih faktora, psiholokih, ekonomskih, politikih, verskih i sociolokih.1 Terorizam se posmatra od strane pojedinih autora kao: nasilni akt koji se preduzima naroito da bi privukao panju, a onda putem stvorenog publiciteta da bi preneo poruku. Takoe se navodi da je terorizam: unapred smiljeno politiki motivisano nasilje koje protiv neborbenih ciljeva sprovode subnacionalne grupe ili tajni agenti, obino sa namerom da utiu na javnost, terorizam se oznaava i kao: sistematska upotreba nasilnog zastraivanja protiv civila zarad politikih ciljeva. Bez obzira na brojne definicije mogu se uoiti neka zajednika polazita a to bi bilo da je: terorizam smiljena, politiki motivisana upotreba nasilja ili pretnja nasiljem da bi se zaplaila vlada ili veina javnosti ili da bi se izvrio pritisak na njih, takoe terorizam predstavlja strategiju nasilja koja je osmiljena da ostvari rezultate postepenim izazivanjem straha i nesigurnosti. U sutini u savremenom periodu postoje postoje tri vrste motivacija koje odreuju delovanje odreenih teroristikih grupa: nacionalna motivacija, psiholoka motivacija i kulturna motivacija. Analiza uzroka koji pokreu ekstremiste u nekoj dravi da se udrue, potom identifikuju krajnji cilj i usvoje doktrinu i strategiju radi njegovog ostvarivanja, pored ostalog, ukazuje na najmanje dve kljune odrednice terorizma: prvo, cilj pripadnika preovladavajueg broja ekstremistikih kolektiviteta razotkriva njihovu nameru da dobiju neto (navodno u ime nekoga) to nije nuno niti urgentno, nego vetaki iskonstruisano i, drugo, to neto nastoje da postignu najgrubljim krenjem unutranjeg i meunarodnog prava, kao i bezobzirnim krenjem obiaja (pravila) rata.2 Pored posledica, kao to je povreivanje i ugroavanje ljudskih ivota, terorizam izaziva krizne situacije i predstavlja opasnost po mir i teritorijalni integritet drava. Akti terorizma koje preduzimaju pojedinci ili pojedine organizacije, slue kao povod bilo za teroristike akte uperene protiv drava, bilo za jaanje i produbljivanje1 2

Rex Hudson, he Sociology and Psychology of Terrorism: Who becomes aterrorist and why?, A Report Prepared under an Interagency Agreement by the Federal Research Division, Library of Congress Federal Research Division, Library of Congress, Washington 1999,

arls Kegli i Judin Vitkof, Svetska politika, Centar za studije Jugoistone Evrope, Beograd, 2004, str. 622.

5

politikih, verskih, vojnih i drugih podela u meunarodnoj zajednici. Uporedo sa razvojem i napretkom oveanstva, u tehnikom, materijalnom i kulturolokom pogledu, razvija se i terorizam, samo jo brim tempom, pri tome se stalno menja po formi, sadrini, tipovima i oblicima organizovanja, nainima delovanja, tehnikoj opremljenosti i slino. Nosioce terorizma izrazito karakterie namera da iznenade protivnika, prvenstveno primarnu rtvu (vladu drave koju napadaju). To je mogue valjano sagledati ako se ima u vidu da savremeni ili moderni terorizam predstavlja specifian konflikt izmeu najmanje dve strane radi postizanja proklamovanih politikih ciljeva. Ono to je danas drugaije jeste to da novo doba terorizma sa jedne strane globalno brie dravne granice i ogranienja za sprovoenje teroristikih aktivnosti a sa druge letalno dolazi do promene taktike prilikom ostvarenja teroristikih akata, jer cilj nije vie samo uznemirenje javnosti i sticanje publiciteta, ve da se napadima na ciljeve naseljene civilima izazove to vei broj rtava a kao bi se rairio strah kod to veeg broja ljudi.3

Problemi borbe protiv terorizma su stalno i u dugom vremenskom periodu prisutni i u brojnim naunim i politikim raspravama. Intenziviranje teroristikih aktivnosti tokom poslednjih godina doprinelo je da+ terorizam postane jedan od najveih problema dananjice. Terorizam predstavlja negaciju kljunih principa za koje se zalae meunarodna zajednica i brojnim unutranjim i meunarodnim aktima istie se da se njemu treba najenerginije suprotstaviti i da je poprimio alarmantne proporcije. Priroda i organizacija terorizma, strah koji izaziva i veo tajnosti koji ga okruuje stvara tekoe u primeni standarda postojeeg krivinog postupka. U modernom svetu, drave se suoavaju sa veoma realnim tekoama u zatiti stanovnitva od teroristikog nasilja i nesporno je da su za uspenu borbu protiv terorizma dravama potrebna specijalna ovlaenja kao i znaajna sloboda u odabiru naina i sredstava prilikom suzbijanja teroristikih akata. Istovremeno je neophodno da se u svakom trenutku potuju prava i slobode koja se meunarodnim dokumentima garantuju svima.4

Standardi Evropskog suda za ljudska prava u sluaju lienja slobode lica radi suzbijanja terorizma

3 4

Jankovi D., Meunarodni standardi u borbi protiv terorizma, 2010 (str. 602628) David Whittaker, Terrorists and Terrorism in Contemporary World, Routledge, New York, 2004. str. 14.

6

Savet Evrope formulisao odreeni broj meunarodnih pravnih instrumenata i standarda na osnovu kojih se moe uvideti znaaj koji on pridaje borbi protiv terorizma i koji ilustruju osnovnu poruku ove organizacije, a to je da je mogue uspeno se boriti protiv terorizma samo uz potovanje ljudskih prava i vladavinu prava. Moemo se kratko podsetiti da je Savet Evrope osnovan neposredno po zavretku Drugog svetskog rata 1949. godine, u cilju unapreenja kulturnog, drutvenog i politikog ivota u Evropi i podsticanja ljudskih prava i demokratije. Evropsku konvenciju za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda izradio je Savet Evrope, pri emu je osnovna namera bila da se zatite graanska i politika prava. Konvencijom je ustanovljeno pravo na pojedinanu predstavku pravo pojedinaca i organizacija da ospore odluke svojih vlada putem postupaka u Strasburu, tako to e svoj predmet izneti pred Evropsku komisiju za ljudska prava (osnovanu 1954. godine), a potom pred Evropski sud za ljudska prava (osnovan 1959. godine), pri emu presude suda obavezuju visoke strane ugovornice Konvencije. Aktivnosti Saveta Evrope na podruju borbe protiv terorizma poivaju na tri osnova a to je: jaanje zakonskih mera protiv terorizma, zatita osnovnih vrednosti i bavljenje uzrocima terorizma. Evropski sud za ljudska prava kroz svoje odluke naglaava da ceo sistem Konvencije poiva na pravinoj ravnotei izmeu optih interesa zajednice i interesa pojedinaca. injenica je da postoji opasnost, da se radi odbrane demokratije usvoje mere koje mogu demokratiju podrivati ili ak unititi. Sud je naglasio Glavni organi Saveta Evrope nadleni za odluivanje su: Komitet ministara, koji ine ministri inostranih poslova svih zemalja lanica, to je izvrni organ koji donosi odluke u vidu sporazuma, deklaracija, rezolucija i preporuka, Parlamentarna skuptina, koju ine grupe predstavnika poslanika nacionalnih parlamenata zemalja lanica i tree telo je Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Evrope kao savetodavni organ i koji se sastoji od predstavnika lokalnih i regionalnih vlasti zemalja lanica. Pod pokroviteljstvom Saveta Evrope doneto je vie od 190 konvencija i sporazuma.5 Prava ravnotea izmeu interesa sveukupnog stanovnitva i interesa pojedinca je princip koji je prisutan u itavoj Konvenciji. Iako se u pojedinim analizama istie da ima prostora da se ceni opti interes u efikasnoj borbi protiv terorizma, naspram pojedinanih interesa lica lienih slobode zbog sumnje da se bave terorizmom. Evropski sud za ljudska prava je podvukao kljunu ulogu nadlenosti meunarodnih sudova i znaaj striktnog tumaenja ogranienja slobode linosti, imajui u vidu izuzetnu vanost tog garantovanog prava koje je neophodno za slobodu i dostojanstvo svakog ljudskog bia. Kroz svoje odluke Sud je naglasio da se nunost borbe protiv terorizma ne moe opravdati rastezanjem koncepta opravdanosti sumnje do mere u kojoj bi sutina zatite prava na slobodu i sigurnost iz l. 5. Konvencije bila naruena. Dakle, lice moe biti lieno slobode, odnosno pritvoreno,5

Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Rim, 1950.

7

samo u sluaju postojanja osnovane sumnje da je poinilo krivino delo. Nije dovoljno samo to da je postojala ranija osuda za krivina dela u vezi sa terorizmom, ve je neophodno da postoje jo neke injenice i informacije koje bi opravdale osnovanu sumnju da je odreeno lice uinilo krivino delo. Zatita fizikog integriteta linosti koju prua l. 3. Konvencije, ne moe se ograniiti ak ni u okolnostima borbe protiv terorizma. Apsolutna zabrana muenja, neovenog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja, sadrana u l. 3. Konvencije, se smatra vanom do te mere da u vezi sa njom nisu predviena nikakva ogranienja, niti izuzeci, niti se od nje moe odstupati na osnovu l. 5. Konvencije. Pravo drave na odreeno odstupanje je sadrano u l. 15. st. 1. Konvencije. Meutim, l. 15. st. 2 Konvencije ne doputa, kao to je pomenuto, odstupanje od l. 3. koji sadri zabranu muenja i nehumanog i poniavajueg postupanja ili kanjavanja, zatim od l. 4. st. 1. koji propisuje zabranu ropstva i ropskog poloaja, lana 7. koji predvia zabranu retroaktivnog kanjavanja i l. 2. kojim je zatieno pravo na ivot, osim u pogledu ratnih dejstava. Takoe, nije dozvoljeno odstupanje od Protokola br. 6 ili Protokola br. 13 (ukidanje smrtne kazne) ni od l. 4. Protokola br. 7. Pored toga, lanom 18. Konvencije propisane su granice korienja ogranienja prava, te je navedeno da se ogranienja prava i sloboda koja su dozvoljena Konvencijom nee primenjivati ni u koje druge svrhe sem onih zbog kojih su propisana. Prema l. 8. Sud moe ispitati razloge za preduzimanje neke restriktivne mere. Ukoliko se ispostavi da je mera preduzeta iz nekih drugih razloga, a ne iz onih koji su bili navedeni, moe doi do povrede Konvencije. lan 15. Konvencije, propisuje trodelni test ispravnog postupanja.6 Drava prvo mora da uveri Sud u postojanje rata ili stanja javne opasnosti. Imajui u vidu opasnost koju nosi terorizam i koliinu kriminalnih dejstava koje u odreenim sluajevima zahvata, pitanje je ocene svakog konkretnog sluaja da li e predstavljati i u kojoj meri javnu opasnost, s tim da je nesumnjivo da, s obzirom na samu prirodu terorizma i ciljeve koji se ele postii teroristikim aktima, isti ugroava iroku oblast javnog sektora. Meutim, pored navedenog zahteva, ukoliko se utvrdi da je isti ispunjen, drava dalje mora da dokae da je mere koje je preduzela nuno iziskivala hitnost situacije. Na kraju, neophodno je da sve preduzete mere budu u skladu sa obavezama drave prema meunarodnom pravu i da postoji usklaenost sa procesnim zahtevima. U mirnodopsko vreme odstupanja su mogua samo u okolnostima kada postoji javna opasnost koja preti opstanku nacije, a to je u velikom boju sluajeva upravo opasnost izazvana teroristikim aktima. Kao to je pomenuto, Sud je u vie navrata naglasio da je potrebno postii srazmernost izmeu znaaja za demokratsko drutvo da se obezbedi neodlono ispunjenje konkretnih obaveza prema dravi i prava na slobodu. Pri tome, nije iskljueno da se dravi, s6

Lazin, ore, Evropski procesni standardi i Zakonik o krivinom postupku u pogledu lienja slobode, Beograd, 2004

8

obzirom na tekoe s kojima se suoava tokom neke javne opasnosti od teroristikih napada, donekle dozvoli da postepeno uvede odreene zatitne mere.7

Zatita ljudskih prava u domaem zakonodavstvu u borbi protiv terorizmaU domaem zakonodavstvu je dat izuzetan znaaj meunarodnim standardima kojima se tite ljudska prava, a to je dolo do izraaja i u novom Ustavu Srbije54 koji je usvojen 2006. godine. Prema Ustavu Srbije, opte prihvaena pravila meunarodnog prava i potvreni meunarodni ugovori ine sastavni deo domaeg pravnog poretka i neposredno se primenjuju (l. 16, st. 2. Ustava). Pored toga, lan 18. Ustava predvia da se jeme i kao takva neposredno primenjuju ljudska i manjinska prava zajemena opte prihvaenim pravilima meunarodnog prava i potvrenim meunarodnim ugovorima i zakonima. U primeni su i najznaajniji meunartodni dokumenti iz oblasti zatite ljudskih prava i osnovnih sloboda, ve u jednom znaajnijem periodu. Naime, nakon prijema u Savet Evrope marta 2003. godine, tada dravne zajednice SCG, potpisana je Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Takoe, prema tumaenju Komiteta za ljudska prava, Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima, obavezuje sve drave nastale iz SFRJ, a imajui u vidu meunarodno prihvaene standarde, te je isti u kontinuiranoj primeni u domaem pravu, poev od njegove prve ratifikacije.55 Ratifikovani su i svi meunarodni dokumenti o ljudskim pravima, izmeu ostalih i Meunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvencija protiv muenja i drugih svirepih, neovenih i poniavajuih kazni ili postupaka, Evropska konvencija o spreavanju muenja i neovenih ili poniavajuih postupaka i kanjavanja i dr. Kada je u pitanju borba protiv terorizma, znaajno je sa stanovita domaeg zakonodavstva da je 2009. godine donet Zakon o potvrivanju Konvencije Saveta Evrope o spreavanju terorizma, kojim se potvruje Konvencija Saveta Evrope o spreavanju terorizma, od 16.05.2005. godine. Svrha Konvencije je: da spreava terorizam merama koje se preduzimaju na nacionalnom nivou putem meunarodne saradnje, da kao krivina dela utvrdi aktivnosti koje mogu da dovedu do izvrenja teroristikih akata, ukljuujui javne provokacije, regrutovanje i obuku, da pojaa saradnju na prevenciji, kako na domaem nivou u kontekstu nacionalnih preventivnih mera, tako i na meunarodnom nivou, da obezbedi pruanje zatite rtvama teroristikih akata. Konvencija sadri i odredbe koje se tiu zatite ljudskih prava i osnovnih sloboda u smislu jaanja saradnje na meunarodnom i nacionalnom nivou. Na navedeni nain su i u domaoj judikturi prihvaeni ciljevi navedene Konvencije kao i standardi. Konvencijom se posebno naglaava u l. 3. obaveza potovanja7

Jankovi D., Meunarodni standardi u borbi protiv terorizma, 2010 (str. 602628)

9

obaveza u pogledu ljudskih prava koja su ustanovljena u Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Meunarodnom paktu o graanskim i politikim pravima, kao i druge obaveze shodno meunarodnom pravu.8 Domai zakoni su u potpunosti prihvatili meunarodne standarde koji se primenjuju u borbi protiv terorizma. Vaeim zakonskim odredbama se nastoji da iste sadre to preciznije kriterijume radi zakonitog postupanja i potovanja ljudskih prava. Tako se odredbom lana 25. Ustava, izriito zabranjuje muenje, te da niko ne moe biti izloen muenju, neovenom ili poniavajuem postupanju ili kanjavanju, niti podvrgnut medicinskim ili naunim ogledima bez svog slobodno datog pristanka, a lanom 28. se predvia da se prema licu lienom slobode mora postupati oveno i sa uvaavanjem dostojanstva njegove linosti, te da je svako nasilje i iznuivanje iskaza zabranjeno.9

Jug Srbije kao primerMeu aktivnostima Misije moglo bi se pomenuti stalno angaovanje u junoj Srbiji koje je doprinelo saoseanju osnove za ekstremistiko delovanje. Ono moe da poslui kao primer za slian pristup u drugim postkonfliktnim multietnikim zajednicama u regionu. Odeljenje Misije za sprovoenje zakona bavi se pitanjima borbe protiv terorizma kroz programe koji se odnose na kontrolisanje granica, putne isprave, obuku granine policije i izgraivanje kapaciteta u Ministarstvu unutranjih poslova, naroito iz oblasti prikupljanja podataka i istranih tehnika. Aktivnosti Odeljenja Misije za vladavinu prava usmerene su ka izgraivanju kapaciteta sudstva u oblastima borbe protiv organizovanog kriminala i ratnih zloina, ukljuujui zatitu svedoka, kao i programe za borbu protiv korupcije i pranja novca. Kako izmeu ratnih zloina, terorizma i organizovanog kriminala postoji bliska povezanost, jasno je da ovi programi imaju znaaj u borbi protiv terorizma. Demokratske reforme, otvaranje puta ka integraciji u evropske i evroatlantske strukture, najbolji su odgovori na probleme ovog regiona i izgraivanje kapaciteta u borbi protiv terorizma. U tom procesu zatita ljudskih prava i prava pripadnika nacionalnih manjina, kao i politika integracije nacionalnih manjina, ali i drugih ugroenih grupa, naroito "gubitnika u procesu tranzicije", predstavljaju najbolju strategiju protiv ekstremizma i terorizma nastalog u regionu. Stabilne drave zapadnog Balkana koje imaju demokratsku vladavinu samo mogu da poboljaju8

Zakon o potvrivanju Konvencije Saveta Evrope o spreavanju terorizma (Slubeni glasnik RS Meunarodni ugovori, br. 19/2009). 9 Zakonik o krivinom postupku, (Slubeni list SRJ, br. 70/01, 68/02, Slubeni glasnik RS, br. 58/04, 85/05, 115/05, 49/07, 20/09, 72/2009), u tekstu oznaen sa ZKP. 625

10

potencijal Evrope za suzbijanje i spreavanje meunarodnog terorizma, a u isto vreme i za zatitu i promovisanje ljudskih prava.

Napad na slobodu miljenjaTerorizam je i napad na slobodu miljenja i izraavanja. Teroristike pretnje, ukljuujui i pretnje na ivot, esto su upuene novinarima, ili piscima (primer Salmanu Rudiju), ili drugim javnim delatnicima. Na taj nain im se ograniava sloboda izraavanja i od njih se trai da prihvate vrednosti koje zagovaraju verski fundamentalisti, ili neke druge ekstremistike grupe. Terorizam je, takoe, i pretnja pravnom sistemu i nezavisnosti sudstva - jer se deava da su u velikom broju sluajeva tuioci i sudije izloeni pretnjama koje za cilj imaju da utiu na njih prilikom donoenja presuda onako kako se to od njih zahteva, ili kako bi odbacili optube protiv okrivljenih terorista. Raznovrsnost i intenzitet teroristikih pretnji razlikuju se od zemlje do zemlje, ali veoma mali broj zemalja, ako takvih uopte ima, potpuno su poteene od takvih pretnji. Oigledan i jasan primer je i poslednja osujeena teroristika zavera u Kanadi. Sve ovo podvlai potrebu za meunarodnom saradnjom u borbi protiv terorizma kako bi se zatitile nae demokratske vrednosti i sloboda pojedinaca. OEBS je jo u ranim fazama svog postojanja (u to vreme KEBS) povezivan sa zatitom i promocijom ljudskih prava, naroito u jednopartijskim, autoritarnim reimima istone Evrope. Danas sve zemlje lanice OEBS dele iste demokratske vrednosti, mada se one jo uvek ne sprovode u potpunosti u svim zemljama. Zatita ili promocija ljudskih prava ostaje visoko na agendi OEBS, ali u ovom trenutku glavne pretnje ovim slobodama potiu od terorista, ili drava koje im pruaju utoite ili toleriu takve grupe. OEBS, kako mu i samo ime govori, specijalizovan je za pitanja bezbednosti i saradnje i stoga je logino da bi trebalo da se, zajedno s drugim institucijama, ukljui u borbu protiv terorizma. Padom Berlinskog zida i kao reakcija na poveanu pretnju od meunarodnog terorizma, panja OEBS borbi protiv terorizma pojavila se kao nova preokupacija u kasnim devedesetim godinama prolog i poetkom ovog veka. Terorizam je prepoznat kao zajednika pretnja koja je naroito usmerena protiv demokratija i demokratskih vrednosti na koje su se sve zemlje uesnice obavezale.

Akcioni planKao posledica dogaaja od 9. septembra i u potrazi za svojom pravom i odgovarajuom ulogom u globalnoj borbi protiv terorizma, zemlje lanice OEBS usvojile su Akcioni plan na Ministarskom savetu u Bukuretu 2001. godine, kao i11

Povelju o prevenciji i borbi protiv terorizma na Ministarskom savetu u Portu 2002. godine. Na operativnom nivou formirana je Jedinica za borbu protiv terorizma sa seditem u Beu. Strategija OEBS za borbu protiv terorizma identifikovala je etiri strateke oblasti za spreavanje i borbu protiv terorizma: policija, pogranina bezbednost, borba protiv ilegalne trgovine (ljudima, narkoticima, orujem, itd) i suzbijanje finansiranja terorista. Uz to, utvreno je da i druge aktivnosti OEBS na posredan nain doprinose borbi protiv terorizma, jer imaju karakter "mekih" i preventivnih mera (reforma pravosua, promovisanje tolerancije, zatita nacionalnih manjina, itd). OEBS je, slino drugim institucijama i organizacijama, svoju panju usmerio i ka vezi koja postoji izmeu borbe protiv terorizma i zatite graanskih sloboda. Pored toga to nijedna okolnost, ili razlog, ne mogu da predstavljaju opravdanje za teroristike napade, postoje razliiti socijalni, ekonomski, politiki i drugi faktori, ukljuujui i nasilni separatizam i ekstremizam, koji stvaraju uslove u kojima su teroristike organizacije u stanju da dobiju podrku. Razumevanje prirode i uzroka ovog zla predstavlja prvi korak ka osujeenju istog. Povelja OEBS o prevenciji i borbi protiv terorizma istakla je potrebu poklanjanja panje uslovima koji podstiu i odravaju terorizam. Da bi se oni suzbili, naroito se insistira na punom potovanju demokratije i vladavine prava, zatim tako to e svim graanima biti dozvoljeno da uestvuju u politikom ivotu, spreavanjem diskriminacije i podsticanjem dijaloga izmeu razliitih kultura i religija, promovisanjem ljudskih prava i tolerancije i borbom protiv siromatva. Zemlje lanice OEBS vrsto odbacuju poistoveivanje terorizma s bilo kojom nacionalnom pripadnou ili religijom i potvruju da aktivnosti OEBS u borbi protiv terorizma nisu usmerene ni prema jednoj religiji, zemlji, ili narodu. One su se takoe obavezale da e se boriti protiv govora mrnje i da e preduzeti neophodne mere kako bi spreile zloupotrebu medija i informacionih tehnologija u teroristike svrhe. U skladu sa ovim sveobuhvatnim pristupom, OEBS e nastaviti (naroito kroz svoju instituciju ODIHR i misije na terenu) napore usmerene na izgraivanje institucija i jaanje vladavine prava i dravnih vlasti. U promovisanju ljudskih prava i multikulturalizma, OEBS podstie toleranciju, suivot i harmonine odnose izmeu razliitih etnikih, religijskih, jezikih i drugih grupa. Mere za spreavanje ekstremizma i diskriminacije usmerene protiv ovih grupa trebalo bi istovremeno da promoviu i potovanje vladavine prava, demokratske vrednosti i line slobode. Preventivna strategija i mere reagovanja drava u borbi protiv terorizma moraju da budu pravovremene, odlune i beskompromisne, ali dravni zvaninici moraju da budu svesni rizika da osnovne slobode i ljudska prava mogu da budu ugroeni u ime zatite javnog interesa.

12

Kako bi se spreio sukob izmeu borbe protiv terorizma i ljudskih prava, odgovori na terorizam moraju da budu proporcionalni i nepristrasni, kako u oblasti sprovoenja zakona, tako i u pravosudnom sistemu. Razmena domaih i meunarodnih iskustava, upotreba utvrenih kriterijuma, kao to su uputstva Saveta Evrope o ljudskim pravima i borbi protiv terorizma, mogu da budu korisni prilikom reavanja nekih od kontroverznih pitanja (kao to su uslovi dranja u pritvoru, pravo na advokata, ekstradicija, itd). Druga pitanja, kao to su potreba za uvanjem informacija u tajnosti nasuprot dozvoljenom pristupu informacijama, prislukivanje telefonskih razgovora, korienje "insajdera" i zatienih svedoka, takoe moraju da budu paljivo korieni u borbi protiv terorizma. Na slian nain aspekti ljudskih prava u borbi protiv terorizma mogu da dotiu i prava na slobodu udruivanja i izraavanja. Ograniavanja ovih sloboda, ukoliko je to potrebno, trebalo bi da budu pravilno odmerena, vremenski ograniena i podlona kontroli od strane demokratskih institucija, kao to je parlament. Treba imati na umu da snaga i efikasnost liberalnih demokratija proistiu iz njihove vrste opredeljenosti na proirivanje oblasti sloboda, a ne na njihovo ograniavanje.10

ZakljuakUsvojeni standardi zatienih ljudskih prava i osnovnih sloboda, ukazuju da borba protiv terorizma ne moe biti opravdanje za drastina ogranienja ljudskih prava, te10

Hofman, Brus, Unutranji terorizam, Narodna knjiga i Alfa, Beograd, 2000.

13

se istie neophodnost za uspostavljanjem ravnotee izmeu zatite opteg interesa i zatite prava pojedinaca. Ukoliko se radi suzbijanja teroristikih aktivnosti, nametne potreba za odreenim ogranienjima radi zatite opravdanih interesa, ta ogranienja moraju biti kontrolisana i u funkciji potovanja osnovnih ljudskih prava i sloboda. Dakle, neophodno je postii srazmernost izmeu akcija drave u intervenciji protiv lica za koja se sumnja da su uesnici teroristikih organizacija i potrebe sprovoenja zakona u okolnostima datog sluaja. Upravo radi postizanja te srazmernosti se i postavlja zahtev kroz meunarodne dokumente da garantovana prava mogu biti predmet samo zakonom predvienih ogranienja, to znai da u samom zakonu moraju biti utvreni uslovi pod kojima pojedina prava mogu da se ogranie. Terorizam upravo ide ka tome da ugrozi standarde koji predstavljaju opteprihvaene vrednosti, te zatiena ljudska prava prevashodno zbog svog opteg znaaja, nikada ne bi smela biti dovedena u pitanje. Borba protiv terorizma i opasnost koju on nosi, posebno mere ogranienja prema licima za koja postoji sumnja da su bili uesnici u teroristikim aktima, ne smeju da se okrenu u korist ogranienja, odnosno izuzetka.

Literatura

14

David Whittaker, Terrorists and Terrorism in Contemporary World, Routledge, New York, 2004.

Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Rim, 1950.

Hofman, Brus, Unutranji terorizam, Narodna knjiga i Alfa, Beograd, 2000.

Jankovi D., Meunarodni standardi u borbi protiv terorizma, 2010

Lazin, ore, Evropski procesni standardi i Zakonik o krivinom postupku u pogledu lienja slobode, Beograd, 2004 Rex Hudson, he Sociology and Psychology of Terrorism: Who becomes aterrorist and why?, A Report Prepared under an Interagency Agreement by the Federal Research Division, Library of Congress Federal Research Division, Library of Congress, Washington 1999,

Zakon o potvrivanju Konvencije Saveta Evrope o spreavanju terorizma (Slubeni glasnik RS Meunarodni ugovori, br. 19/2009). Zakonik o krivinom postupku, (Slubeni list SRJ, br. 70/01, 68/02, Slubeni glasnik RS, br. 58/04, 85/05, 115/05, 49/07, 20/09, 72/2009), u tekstu oznaen sa ZKP. 625

arls Kegli i Judin Vitkof, Svetska politika, Centar za studije Jugoistone Evrope, Beograd, 2004.

15