Ložnjak Dizdar - Odnos Dalja i Bosuta

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Odnos Dalja i Bosuta početkom ž. doba

Citation preview

  • 5/28/2018 Lo njak Dizdar - Odnos Dalja i Bosuta

    1/18

    19

    Izvorni znanstveni rad

    Prapovijesna arheologijaOriginal scientific paper

    Prehistoric archaeology

    UDK/UDC 902.01:903.2(497.5-18)6377/6383Primljeno/Recieved: 01. 04. 2004.Prihvaeno/Accepted: 01. 06. 2004.

    Mr. sc. DARIA LONJAK DIZDARInstitut za arheologijuUlica grada Vukovara 68HR - 10000 [email protected]

    Odnos daljske i bosutske grupe na prostoru hrvatskog Podunavlja poetkomstarijega eljeznog doba

    Das Verhltnis der Dalj- und Bosut-Gruppe auf dem Gebiet des kroatischenDonauraums am Anfang der lteren Eisenzeit

    Prostor hrvatskog Podunavlja zbog svoga stratekog poloaja, uz najvaniju europsku prirodnuprometnicu, oduvijek je bio predmetom zanimanja brojnih populacija jo od prapovijesnih vre-mena. Dunav nije samo spajao razliite svjetove, nego ih je i razdvajao. Bogata arheoloka gra-a iz doba prvih stoljea posljednjeg tisuljea prije Krista, koja je zabiljeena na nalazitimana podruju Baranje, istone Slavonije i zapadnog Srijema, svjedoi o vanosti ovog prostora udefiniranju prijelaza kasnoga bronanog na starije eljezno doba za iri junopanonski prostor.Tijekom mlae faze kasnoga bronanog doba i na poetku starijega eljeznog doba na prostoruhrvatskog Podunavlja rasprostirala se daljska grupa s jakim uplivima bosutske grupe, to senajjasnije prepoznaje u karakteristinim keramikim oblicima ukraenim urezivanjem te u Ba-sarabi stilu koji svjedoe o intenzivnim kontaktima izmeu dvije susjedne kulturne pojave to sudijelile i mnoge druge zajednike znaajke materijalne ostavtine, prije svega metalne predmetekonjske opreme i nonje. Intenzivna komunikacija izmeu nositelja daljske i bosutske grupe, ia-ko su pripadali razliitim svjetovima i tradicijama, obiljeila je poetke eljeznog doba koje se

    prema novim znanstvenim spoznajama datira prije od dosad ustaljenih datuma.

    Kljune rijei: hrvatsko Podunavlje, Baranja, istona Slavonija, Srijem, daljska grupa, bosut-ska grupa, prijelaz kasnoga bronanog na starije eljezno doba, konjska oprema, Basarabi stil,fibule tipa Vae

    Das Gebiet des kroatischen Donauraums war aufgrund seiner strategischen Lage an der be-deutendsten natrlichen Verkehrsader Europas die Interessensphre zahlreicher Vlker seitvorgeschichtlichen Zeiten. Die Donau verband nicht nur verschiedene Welten, sondern siegrenzte sie auch ab. Die reichen archologischen Bestnde aus den ersten Jahrhunderten desletzten Jahrtausends v.Chr., die an den Fundorten auf dem Gebiet der Baranya, des stlichenSlawonien und des westlichen Sirmien entdeckt worden sind, zeugen von der Bedeutung diesesGebiets bei der Bestimmung des berganges der Sptbronzezeit in die ltere Eisenzeit im weit-eren sdpannonischen Raum. Im Laufe der jngeren Phase der Sptbronzezeit und am Anfangder lteren Eisenzeit verbreitete sich auf dem Gebiet des kroatischen Donauraums die Dalj-Gruppe mit starken Einflssen der Bosut-Gruppe, was sich am besten in den charakteristischenKeramikformen mit Ritzornamente und im Basarabi-Stil erkennen lt, die von intensivenKontakten zwischen den zwei parallelen Kulturerscheinungen zeugen. Ihr materielles Erbeweist auch zahlreiche andere gemeinsame Eigenschaften auf, vor allem Metallgegenstnde frPferdezaumzeug und Trachten. Die rege Kommunikation unter den Trgern der Dalj- und derBosut-Gruppe hat obwohl sie verschiedenen Welten und Traditionen angehrten den Anfangder Eisenzeit gekennzeichnet, die aufgrund der neuesten wissenschaftlichen Kenntnisse frherals bisher blich datiert wird.

    Schlsselwrter: kroatischer Donauraum, Baranya, stliches Slawonien, Sirmien, Dalj-Gruppe,Bosut-Gruppe, bergang der Sptbronzezeit in die ltere Eisenzeit, Pferdezaumzeug, Basarabi-Stil, Fibulae des Typus Vae

  • 5/28/2018 Lo njak Dizdar - Odnos Dalja i Bosuta

    2/18

    20

    D. LONJAKDIZDAR, ODNOS DALJSKE I BOSUTSKE GRUPE NA PROSTORU HRVATSKOG PODUNAVLJA, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 19.-35.

    Daljska i bosutska kulturna grupa bile su rasprostranjenena podruju hrvatskog Podunavlja poetkom i u vrijeme stari-

    jega eljeznog doba, kao dvije susjedne zajednice koje su, ipored razliitosti, bile isprepletene u mnogim izrazima ivo-ta. Njihova povezanost zrcali se u zajednikim oblicima posu-da, metalnih predmeta i opreme za sprezanje konja koji su uuporabi u obje kulturne skupine. O intenzivnim kontaktima,

    moda ak i suivotu dviju podunavskih zajednica na poetkueljeznog doba, svjedoe razliiti naini pokopavanja koji su

    primjenjivani istodobno na jednom groblju.Prostor hrvatskog Podunavlja oznaen je visokom desnom

    obalom Dunava koja prati njegov tok od Batine prema Vuko-varu u smjeru sjever-jug, dok kod Vukovara Dunav zakree

    prema istoku. Baranjska obala Dunava je niska, dok se odErdutskog brda prema Iloku naglo die visoka lesna zaravankoju Dunav erodira ve tisuljeima. Na nekoliko je mjestata visoka desna obala presjeena prirodnim prilazima k rije-ci dolinom kojeg potoka ili manjom rijekom. Stoga strateki

    povoljan poloaj hrvatskog Podunavlja prema niskoj i ravnoj

    Bakoj te prirodna bogatstva plodnog tla i obilje vode, uinilisu ovaj prostor privlaim za naseljavanje jo od neolitika. Rije-ke su u prapovijesti bile este granice, ali i prometnice izmeurazliitih kulturnih zajednica, zbog ega ne iznenauje gusto-a naselja smjetenih uz rijeke jo od prapovijesnih vremena.U kasnome bronanom dobu uz dunavsku obalu nalazila suse brojna naselja Belegi II kulture ili sjeverno od Drave stari-

    je faze kulture polja sa arama (FORENBAHER, 1991.; IMI,1993., 138.). Unato nezadovoljavajuem stanju istraivanjadaljske i bosutske grupe koje jo uvijek ne prua potpunu sli-ku ivota na poetku posljednjeg tisuljea prije Krista, a s ob-zirom kako nisu poznata groblja rane faze bosutske grupe kao

    to nisu istraivane niti vee povrine naselja daljske grupe,na temelju dosadanjih spoznaja moe se zakljuiti da su objekulturne pojave nastale na prijelazu iz drugoga u prvo tisulje-e prije Krista. Uz ustaljenu teoriju o nastanku daljske grupe

    pod utjecajem seoba grupe Vl (VINSKI-GASPARINI, 1973.,150.; VINSKI-GASPARINI, 1978., 133.), vano je naglasiti i kas-niji razvoj daljske grupe upravo na prostoru sjeveroistoneSlavonije unutar kojeg je prepoznato pet keramikih horizo-nata koji su se trajali od 10. do kraja 6. st. pr. Kr. (METZNER-

    NEBELSICK, 2002., 88.-181.). Novijim vrednovanjima prilogaiz objavljenih grobnih cjelina u Doroslovu u kojima se zrcaleznaajke Belegi II kulture, Vl i Gava grupe, poetak daljske

    grupe datira se u Ha A2 stupanj (TASI, 1994., 10.). Neospor-ni su nastanak daljske grupe u okviru kulture polja sa aramakao i njezini snani korijeni koji su se zrcalili tijekom trajanjadaljske grupe i u starijem eljeznom dobu. Poetak bosutskegrupe, prema rezultatima novijih istraivanja, sve se vie pro-matra u kontinuitetu s Belegi II kulturom koja je oznailastariju fazu kasnoga bronanog doba na prostoru Srijema, ju-ne Bake i Banata. Potvrde takvim zakljucima donose stra-tigrafski odnosi na naselju Feudvar (ROEDER, 1992., 128., T.34.-35.), jame s Belegi II i s ranom bosutskom keramikom naKalakai (MEDOVI, 1988., sl. 25., 4; sl. 29., 7; sl. 46., 9; sl.,140., 1; sl. 164., 4; sl. 190., 11; sl. 297., 6, 11-12) kao i nalazi

    s naselja Batka C kod Prleza i Ivanova u Banatu (MEDOVI,1988.-1989., 47., T. V.; BUKVI, 1994., 42.) koji su datirani u12.-11. st. pr. Kr..

    Dakle, iako gotovo istodobno poinju bosutska i daljskagrupa, jo uvijek ostaju otvorena pitanja oko geneze obiju sku-

    pina koje su oito nastale iz razliitih kulturnih krugova, no usvom postojanju na prostoru Podunavlja izgradile su niz sli-nosti u materijalnoj ostavtini.

    Daljska grupa bila je rasprostranjena na prostoru sjeverois-tone Slavonije i zapadne Bake, obuhvaajui prostor desne

    i lijeve dunavske obale do ua Drave, a ivjela je i juno odErdutskog brda, o emu svjedoi veliko groblje na Lijevoj ba-ri u Vukovaru. Potrebno je naglasiti kako su na prostoru Daljai juno od Dalja uz Dunav sve zamjetniji utjecaji bosutskegrupe na daljskom prostoru u ukraavanju i izradi keramikih

    posuda te u nainu pokopavanja, ime se prikazuje otvorenostprema toj susjednoj grupi to se rasprostirala u istonom dije-lu meurjeja Save i Dunava te dalje prema istoku.

    Zapadnu granicu bosutske grupe N. Tasi odredio je na li-niji Vukovar-Osijek, iskljuivi sporadine zapadnije nalaze(TASI, 1971.b, 43.). Nalazi bosutske grupe u Srijemu svjedoeo njezinu najzapadnijem podruju rasprostiranja, dok istona

    Slavonija i juni dijelovi Baranje ine prijelazno podruje pre-ma daljskoj grupi, gdje je zabiljeeno mijeanje ostavtine objeskupine (TASI, 1975., 613.). Poslije je zonu mijeanja daljskei bosutske grupe N. Tasi definirao linijom upanja-Vukovarkoja ini zapadnu granicu bosutske grupe, prodore daljske gru-pe zamjeuje do linije idIlok (TASI, 1979., 18.), dok linijomrazdvajanja dri crtu Vinkovci-Vukovar od koje je sjeverno bilarasprostranjena daljska, a juno bosutska grupa (TASI, 1980.,9.). Podruje grupe Dalj N. Tasi ograniio je prostorom ju-no od gorja Mecsek u Maarskoj, Baranjom do ua Drave uDunav te prostorom sjeverozapadne Bake. Podruje junood Daljske planine i prostor zapadnog Srijema odredio je kao

    zonu mijeanja daljske i bosutske grupe, na kojem je u starijevrijeme vjerojatno bila rairena rana daljska grupa, a kasnijebosutska grupa (TASI, 1994., 12.). S. Foltiny dri da granicaizmeu daljske i bosutske grupe nije otra, navodei primjerekeramikih nalaza kod kojih je vidljiv utjecaj bosutske grupena daljsku1(FOLTINY, 1989., 245., T. 3., 1; T. 4., 13; T. 5., 3-4,6-8; T. 6., 11), dok J. imi smatra kako je arengrad istonagranica rasprostiranja daljske grupe (IMI, 1994., 215.).

    Uzmu li se u obzir nalazita iz prijelaza kasnoga brona-nog u starije eljezno doba na prostoru hrvatskog Podunavlja,

    prema sadanjem stanju istraenosti zrcali se slika guste nase-ljenosti ovoga prostora s nekoliko istaknutih sredita, a sudei

    prema bogatim nalazima osebujnih i raritetnih predmeta kojesu posjedovali tadanji stanovnici.

    Batina je naselje daljske grupe, a istraivano je u nekoli-ko navrata. Sustavna istraivanja provedena su 1970. godine(BULAT, 1970., 43.), dok su 1976., 1977. te 2002. obavljenazatitna istraivanja manjeg opsega (MINICHREITER, 1976.,37.-40.; BOJI, 1977.; IMI, 2002., 56.-59.). Istraivanjima

    je utvreno kako je na ovome mjestu bilo naselje od vremenastarije faze kulture polja sa arama u 12. st. pr. Kr. do zavret-ka daljske grupe u 6. st. pr. Kr.. Naalost, groblje toga naselja

    jo poetkom stoljea bilo je predmetom istraivanja amate-

    1 Neki primjeri nisu tono okarakterizirani kao bosutski utjecaj na daljskugrupu (FOLTINY, 1989., T. 2., 7; T. 3., 4; T. 4., 12; T. 5., 10; T. 6., 4-5,7-8, a loncu na T. 5., 12 samo je ukras bosutski, dok je oblik daljski).

  • 5/28/2018 Lo njak Dizdar - Odnos Dalja i Bosuta

    3/18

    21

    D. LONJAKDIZDAR, ODNOS DALJSKE I BOSUTSKE GRUPE NA PROSTORU HRVATSKOG PODUNAVLJA, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 19.-35.

    ra te su nalazi iz grobnih cjelina razasuti u sedam europskihmuzeja2 (VINSKI, VINSKI-GASPARINI, 1962., 270.). Dosada-nji nalazi iz naselja kao i sluajni nalazi iz grobova u Batini(METZNER-NEBELSICK, 2002., T. 1.-47.) svjedoe o zaista bo-gatom haltatskom centru, smjetenom na stratekom mjestu u

    junom dijelu Panonske ravnice u koji su se slijevali utjecaji srazliitih strana. Usporedba slike nalazita u Batini s Daljom3

    pokazuje kako je u Batini zabiljeeno znatno manje prisustvokeramike bosutskog porijekla (METZNER-NEBELSICK, 2002.,T. 2., 3; T. 3., 10; T. 6., 5, 7; T. 30., 9).

    Dalje, uzvodno uz Dunav, moe se pratiti rasprostranjenostdaljske grupe na naselju Kraljevac u Dalju, iji su se stanovnicipokopavali na poloaju Busija. Dok je groblje na Busiji istraiva-no poetkom 20. stoljea u veem opsegu i grobne cjeline nisusauvane (HOFFILLER, 1938., 2.), naselje na Kraljevcu samo jepokusno istraivano 1978. godine (BULAT, 1978., 179.; IMI,1996., 36.). Iz pojedinih izvjetaja poznato je kako su i na Busiji,pored veine paljevinskih grobova, zabiljeeni i neki kosturniukopi. Na naselju i na groblju uoene su posude ukraene nai-

    nom bosutske grupe od urezanih motiva u ranoj fazi bosutskegrupe do rovaenih i inkrustiranih ukrasa Basarabi faze (IMI,1996., 36., T. 4., 4, 6-8; METZNER-NEBELSICK, 2002., T. 54., 1,3-4, 6-7; T. 75., 8). U ovom eponimnom centru daljske grupe ta-ko se mogu primijetiti snani utjecaji susjedne bosutske grupe.

    U mlaoj fazi kasnoga bronanog doba te na poetku stari-jega eljeznog doba intenzivno je bilo naseljeno i podruje Vu-kovara, o emu svjedoi istraeno groblje na Lijevoj bari kojese prema odnosu broja paljevinskih (101) i kosturnih grobova(9) moe pripisati daljskoj grupi (VINSKI, 1955.a, 236.-237.),a s obzirom na karakteristian nain pokopavanja mrtvih tipi-an za daljsku grupu. Na groblju u Lijevoj bari u Vukovaru,

    uz daljsku keramiku, pojavljuju se i oblici Basarabi keramike(MAJNARI-PANDI, 1994., 72.). Za kosturne grobove zaklju-eno je kako se mogu pripisati novodoseljenom ilirskom sta-novnitvu iz balkanskoga i istonoalpskog podruja (VINSKI,VINSKI-GASPARINI, 1962., 275.; VINSKI-GASPARINI, 1973.,164.). Ipak, prema rezultatima novijih znanstvenih studija za-kljueno je kako su kosturni grobovi na Lijevoj bari u Vuko-varu prije posljedica utjecaja susjedne bosutske grupe (TASI,1994., 10.; METZNER-NEBELSICK, 2002., 202.). Groblje dalj-ske grupe na Lijevoj bari datirano je od poetka 10. do poet-ka 6. st. pr. Kr. (VINSKI-GASPARINI, 1978., 135.).

    Istono od vukovarskog podruja, na prostoru Sotina zabilje-

    eno je nekoliko poloaja koji svjedoe o naselju i grobljima kas-noga bronanog i starijega eljeznog doba. U Sotinu na visokojdunavskoj obali, prema povrinskoj koncentraciji nalaza, smje-teno je naselje daljske grupe s moguim sreditem na poloajuIlkiev vinograd (ILKI, 1999., 9., karta. 1.). S naselja potjeubrojni ulomci keramike daljske grupe, po emu se ovo naselje i

    pripisuje ovoj kulturnoj skupini (ILKI, 1999., 15., T. I.-II.), noprisutni su i brojni ulomci bosutske grupe, osobito oni ukraeniu Basarabi stilu (ILKI, 1999., 16., T. III.-VII., T. VIII., 1). Prona-ene su i brojne keramike figure ivotinja, u najvie sluajevaprikazi goveda i konja te u jednom sluaju ptice (ILKI, 1999.,T. XII.-XIV; T. XII., 6). U literaturi je poznat kosturni grob izSotina koji je sadravao etrnaest bronanih nanogvica (VINSKI,

    VINSKI-GASPARINI, 1962., 271., T. V., 68-69). Nalazi koji potje-u iz poremeenih grobnih cjelina ukazuju na bogatstvo nonjestanovnika koji su bili pokopani u tim grobovima u starijem e-ljeznom dobu kao i na utjecaje koji su strujali tim podrujem sobzirom na oblike predmeta koje su stanovnici koristili (VINSKI,VINSKI-GASPARINI, 1962., 271., T. VIII.). U Sotinu su otkrivenipaljevinski arni grobovi, od kojih je u jednom pronaen lonacsa spaljenim kostima i ulomcima fibula s vorovima na luku, iglafibule te ulomci zdjela s koso kaneliranim rubom (DORN, 1976.,12.). Groblja daljske grupe otkrivena su na nekoliko poloaja uSotinu: na Vaaritu te na aragljici, gdje su otkriveni paljevin-ski grobovi, a pronaeno je i nekoliko kosturnih grobova koji

    se prema metalnim nalazima datiraju na sam poetak starijegaeljeznog doba (ILKI, 1999., 14.). Iz Sotina, iz ulice V. Nazora18, potjee jedan paljevinski grob koji je pripisan keramikomhorizontu V koji odgovara vremenu druge polovine 6. st. pr. Kr.(METZNER-NEBELSICK, 2002., 178.-179., T. 108., 14-15).

    Terenskim pregledom podruja grada Iloka koji je obav-ljen u jesen 2003. godine4pronaeno je osam nalazita iz kas-noga bronanog i starijega eljeznog doba, to uz poznato na-selje u Iloku svjedoi o gustoj naseljenosti prostora zapadnogSrijema. Neka nalazita poznata su ve otprije u literaturi (npr.Removo, Kuruzeb), dok su ostala novootkrivena. Sva zabilje-ena nalazita smjetena su na visokoj desnoj obali Dunava, a

    u pravilu su poloena iznad surduka, prirodnih prilaza premarijeci kao to je to bio sluaj i u dosad prikazanim nalazitima(Batina, Dalj, Vukovar, Sotin).

    U terenskom pregledu zabiljeen je jo jedan vrlo slianpoloaj na Mandaliji koji se prema keramici moe okarakteri-zirati kao starijeeljeznodobno naselje s ostavtinom bosutskei daljske grupe. Na izuzetno povoljnom poloaju aire koji senalazi zapadno od sela Mohovo pronaeni su ulomci posudakoje su se koristile u naseljima starijega eljeznog doba naovom podruju, od kojih se izdvaja ulomak zdjele bogato uk-raene urezivanjem i rovaenjem u Basarabi stilu (T. 2., 4-5).Prema tipu, zdjela pripada oblicima Basarabi faze bosutske

    grupe. Istono od sela Mohovo, na poloaju Pod Mohovomi istono od sela Mohovo (T. 1., 7, 9) uoeni su ulomci kera-mike koji se mogu pripisati daljskoj i bosutskoj grupi, a okol-nosti nalaza na povoljnome mjestu iznad rijeke ukazuju nanaselje otvorenog tipa. Otprije je u literaturi poznato nalazitearengrad Renovo na kojem je otkriven paljevinski grob s dvi-

    je keramike posude, parom spiralnih narukvica i bronanimfibulama s vorovima na luku te bronani razvodnik s kri-nim ukrasom, raenim na proboj (VINSKI, VINSKI-GASPARINI,1962., 271., T. V., 62-66). Keramiki materijal iz razorenih

    2 Nalazi se uvaju u muzejima u Budimpeti, Beu, Berlinu, Somboru,Subotici, Keszthelyu i Peuhu. Postojala je i zbirka predmeta u Rmisch-Germanischen Zentralmuseumsu u Mainzu za koju se pretpostavljalo da

    potjee iz Batine, no S. Foltiny je dokazao da su predmeti porijeklom s triili etiri lokaliteta iz biveg okruga Bcs-Bodrog, dakle neki s podrujadananje Bake te jedan iz biveg okruga Liptau (FOLTINY, 1961.).

    3 Do ovih saznanja dolo se uvidom u iskopanu i neobjavljenu grau uMuzeju Slavonije u Osijeku, u koju je uvid pruila dr. sc. Jasna imi,na emu srdano zahvaljujem.

    4 Terenski pregled obavila je ekipa Instituta za arheologiju koja je sudjelo-vala i u arheolokim istraivanjima Dvora knezova Ilokih u Iloku podvodstvom prof. dr. sc. eljka Tomiia. Svima najljepe zahvaljujem naiskazanom trudu.

  • 5/28/2018 Lo njak Dizdar - Odnos Dalja i Bosuta

    4/18

    22

    D. LONJAKDIZDAR, ODNOS DALJSKE I BOSUTSKE GRUPE NA PROSTORU HRVATSKOG PODUNAVLJA, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 19.-35.

    grobnih cjelina u arengradu govori u prilog poetku poko-pavanja na ovome mjestu u ranom Ha B vremenu (VINSKI-GASPARINI, 1973., 159., T. 114.). Postoji i zapis muzejskog

    povjerenika o dva kosturna groba s Renova u arengradu, odkojih je jedan bio opremljen s bronanim narukvicama, tridugmeta i nakitom oko glave te s dvije keramike posude,dok je u drugom grobu pronaena jedna keramika posuda(GJIPANOVI, 1901., 250.). Ovakva vrsta nalaza ukazuje na

    postojanje kosturnih grobova, pored ve spominjanih paljevin-skih. Revizijom nalaza s Renova zakljueno je kako objavlje-ni prilozi paljevinskog groba pripadaju zapravo kosturnomgrobu, a jedna od dvije posude iz groba, bogato je ukraenaBasarabi stilom (BALEN-LETUNI, 2004., T. 5.-6.).5Novijimterenskim pregledom uoeni su nalazi keramike koji imajuznaajke daljske i bosutske grupe (T. 1., 8, 10; T. 3., 1, 3).Zbog veih koliina lijepa moe se zakljuiti kako se radi onaselju, no budui da su na istom poloaju zabiljeeni nala-zi sopotske, kostolake i latenske kulture te ulomci antike isrednjovjekovne keramike, tek bi pokusna istraivanja otkrilanamjenu ovog poloaja u starijem eljeznom dobu. Uz topo-

    nim Renovo-Veliko Renovo na zapadnoj strani pitome dolinekoja sijee visoku rijenu obalu i omoguava povoljan prolaz

    prema Dunavu, postoji i toponim Malo Renovo koje oznaavadominantnu uzvisinu na istonoj strani iste doline, na kojoj suizdvojeni ulomci daljske i bosutske grupe (T. 3., 2, 4-8; T. 4.;T. 5., 1) te bi se moglo raditi o poloaju naselja. Na poloajuarengrad Gradac otkriveni su ulomci kasnobronanodobnekeramike koja svojim znaajkama ukazuje na vrijeme prvihstoljea posljednjeg tisuljea prije Krista, a koju se premazajednikim obiljejima teko moe ue kulturno opredijeliti.To vrijedi i za ulomke prikupljene na poloajima Luketinaczapad (T. 5., 2-5) i arengrad Kuruzeb. U arengradu je na

    poloaju Baine krajem 19. stoljea pronaena ostava koja jesvojim sadrajem vrlo bitna za relativnu kronologiju poetkastarijega eljeznog doba na ovom prostoru (BRUNMID, 1900.,59.-67., T. II.-III.; VINSKI-GASPARINI, 1973., 169.).

    Vrlo povoljan poloaj nalazi se u Iloku na nalazitu oznae-nom kao Sofija 2 (iza kue Dermiek), gdje je pronaen brona-ni no tipa Pfatten (sl. 1.) koji se moe datirati u Ha B1 vrijeme(VINSKI-GASPARINI, 1973., 166.), dok je na oblinjem poloa-ju Dikina zanoga pronaen ulomak kasnobronanodobne kera-mike (T. 5., 6). Prema rezultatima koji su dobiveni terenskim

    pregledom moe se zakljuiti kako je visoka desna obala Duna-va na podruju od Iloka do Mohova bila vrlo gusto naseljena uprvim stoljeima posljednjeg tisuljea prije Krista. Kako bi sezabiljeena nalazita mogla pripisati daljskoj ili bosutskoj gru-pi, nuna su ciljana istraivanja pojedinih poloaja, budui daje prema dosadanjim spoznajama jasno kako se radi o prostoruintenzivnih kontakata, ako ne i suivota tih dviju skupina.

    Ulomci prikupljeni terenskim pregledom uglavnom pripa-daju loncima zaobljenog tijela i izvuenog ruba ili zdjelamazaobljenog tijela i uvuenog ruba, ukraenog kosim kanelura-ma. Ovi oblici pojavljuju se na nalazitima daljske i bosutskegrupe pa ne mogu biti signifikantni za razlikovanje tih dvijukulturnih zajednica, za razliku od tehnika i motiva ukraava-nja koje posjeduju dovoljno karakteristine razlikovne crte zaue kulturoloko i kronoloko opredjeljivanje. Uoeni su i ob-lici koji su svojstveni samo daljskoj grupi, kao to je ulomaklonca zaobljenoga kuglastog tijela i izvuenog ruba koji je ka-rakteristian za keramiki horizont II, a pronaen je na Reno-vu u arengradu (T. 3., 1) i na poloaju Mandalija u Mohovu

    (T. 1., 1), ili pak zdjela svojstvena za Basarabi fazu bosutskegrupe iz Mohova-aire (T. 2., 4-5). Dakle, ono prema emu semoe razlikovati keramiku daljske i bosutske grupe svakako

    je ukras. U daljskoj grupi omiljeno je ukraavanje okomitimkaneliranjem, u pravilu itavog trbuha lonca (T. 5., 1), dok uistodobnoj bosutskoj grupi najee je to urezivanje, lijeblje-nje, a u drugoj fazi rovaenje i inkrustacija.

    Ilok, kao najistonije mjesto u hrvatskom Podunavlju, ta-koer je bio naseljen u vrijeme prijelaza kasnoga bronanogna starije eljezno doba. Uz sporadine nalaze keramike Kala-kaa faze bosutske grupe na poloaju Sofija (GRICKE, 1976.,25.), u istraivanjima od 2001. do 2003. na Gornjem gradu

    (Dvor knezova Ilokih) otkriven je dio naselja bosutske gru-pe u kojem su u oblicima zdjela i lonaca zabiljeeni utjecaji

    Sl. 1. Bronani no iz Iloka

    Abb. 1 Bronzemesser von Ilok

    Karta 1. Naseljenost hrvatskog Podunavlja poetkom starijega eljez-

    nog doba

    Karte 1 Besiedlung des kroatischen Donauraums am Anfang der

    lteren Eisenzeit

    5 Ovom prilikom srdano se zahvaljujem prof. Dubravki Balen-Letuni,muzejskoj savjetnici i voditeljici Prapovijesne zbirke Arheolokog mu-zeja u Zagrebu na podacima i uvidu u arengradsku grau.

  • 5/28/2018 Lo njak Dizdar - Odnos Dalja i Bosuta

    5/18

    23

    D. LONJAKDIZDAR, ODNOS DALJSKE I BOSUTSKE GRUPE NA PROSTORU HRVATSKOG PODUNAVLJA, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 19.-35.

    susjedne daljske grupe (LONJAK, 2002.) kao i u ukraavanjuposuda okomitim kaneliranjem. Zapadno od naselja bosutskegrupe na Gornjem gradu otkrivena je i ostava koja sadri konj-sku opremu, a bila je pohranjena u loncu koji podsjea na dalj-sku keramografiju (MAJNARI-PANDI, 1968.).

    Rezultati terenskog pregleda te spoznaje o prije zabiljee-nim nalazitima prikazuju veliku gustou naseljenosti u vre-

    menu kasnoga bronanog i starijega eljeznog doba uegailokog podruja, ali najvjerojatnije i ireg prostora hrvatskogPodunavlja. To ne iznenauje s obzirom na istaknute poloa-

    je nad Dunavom. Uzmu li se u obzir podaci da naselje u Ilo-ku pripada bosutskoj grupi (LONJAK, 2002.), iako jo nijeotkriveno groblje gdje su se stanovnici toga naselja pokapali,

    promatrajui prostor hrvatskog Podunavlja od zapada premaistoku, mogu se prema sadanjem stanju istraivanja uoiti vr-lo zanimljiva isprepletanja dviju istodobnih kulturnih pojava.

    Do sada su se u literaturi isticale veze daljske i bosutskegrupe od vremena kada se keramika, ukraena lako prepoz-natljivom, osebujnom kombinacijom urezivanja, igosanja i

    bijele inkrustacije Basarabi stila bosutske grupe, pojavljujena naseljima (Kraljevac) i grobljima daljske grupe (Lijevabara u Vukovaru, Busija u Dalju, Doroslovo) (TASI, 1979.,15.; IMI, 1984., 113.). Dodue, oba ova autora ostavljajumogunost da su kontakti postojali i prije. Takoer, zamije-eno je kako se, osim u nainu pokopavanja koji je razliit,a gdje se kosturni bosutski grobovi sporadino pojavljujuna paljevinskim grobljima daljske grupe, na nekim daljskimposudama (Dalj-Busija, vinograd Poti 1909./grob 47,HOFFILER, 1938., T. 9., 3) nalazi urezani ukras koji je svoj-stven za ranu fazu bosutske grupe (TASI, 1979., 17.). Dasu kontakti izmeu dvije grupe postojali ve u ranim faza-

    ma razvoja i njihova suivota na ovim prostorima, svjedoe,izmeu ostalog i oblici lonaca i zdjela koji pripadaju kera-mografiji daljske grupe na naselju bosutske grupe u Iloku(LONJAK, 2002., T. 3., 1-2; T. 4., 2; T. 5., 4; T. 6., 3; T. 7.,3). O utjecajima daljske grupe prema istoku Srijema na pros-tor bosutske grupe svjedoe nalazi posuda ukraenih oko-mitim kanelurama u daljskom stilu u jamama 122 i 149 nanaselju Kalakaa (MEDOVI, 1988., sl. 244., 3; sl. 295., 10),a utjecaji daljske grupe zabiljeeni su i na nedavno istrai-vanom lokalitetu Zabrana kod Manelosa (ANELI, 1995.,75.-76., T. V.-VII.). Stoga se moe zakljuiti da su utjecajikolali u oba smjera s istonog prostora bosutske grupe na

    prostor daljske grupe i obratno.Zajedniku karakteristiku svih veih nalazita uz Dunavod Iloka do Batine, osim nazonosti bosutske i daljske grupe uveim ili manjim omjerima u korist jedne ili druge, predstavljai pojava konjske opreme karakteristine za ovaj prostor u zavr-noj fazi kasnoga bronanog doba. Osim ostave bronanih raz-vodnika od konjske opreme, pronaene u Iloku (MAJNARI-PANDI, 1968.), u ostavi na Bainama (BRUNMID, 1900.)te u paljevinskom grobu na Renovu u arengradu (VINSKI,VINSKI-GASPARINI, 1962.) pronaeni su dijelovi opreme zasprezanje konja. Krini razvodnik pronaen je i u Sotinu kaosluajni nalaz (MAJNARI-PANDI, 1968., 39.). Uz zabiljee-

    ni nalaz razvodnika za remenje s krinim ukrasom, raenimna proboj u grobu 269 na Lijevoj bari u Vukovaru, poznato jejo mnotvo konjske opreme iz Dalja i Batine, naalost, bez

    sauvanih okolnosti nalaza.6Iz Srijema potjee i nalaz bron-anog razvodnika za remenje iz unitenog tumula u Ilai, uzkoji je jo pronaeno eljezno koplje, praporac te dio ice sdva navoja (LJUBI, 1889., 74.-76.; VINSKI, 1955., 33.). Nala-zi konjske opreme zabiljeeni su i na nalazitima u Srijemu nakojima je rasprostranjena bosutska grupa. Poznata je ostavakonjske opreme iz Adaevaca (LJUBI, 1889.; VINSKI, 1955.)

    kao i sluajni nalazi krine dugmadi iz Novih Banovaca i Ze-muna (MAJNARI-PANDI, 1968., 39.). Iz Srijema jo potje-e ostava Privina glava koja je datirana u vrijeme Ha A-B, a iz-meu ostalog sadri i predmete konjske opreme (GARAANIN,1954., 25.-29., T. XIII.-XV.).

    Pojava trakokimerijske konjske opreme moe se pratitina prostoru od donjeg Podunavlja do u srednjoeuropski prostori nije ju mogue povezati s podrujem rasprostranjenosti jed-ne kulturne skupine. Vjerojatnije je kako su dijelovi konjskeopreme bili rasprostranjeni na tom irokom prostoru mreomrazmjene i trgovine koja je obuhvatila krajeve od sjevernogPonta do srednje Europe. O kontaktima na velike udaljenosti

    kojima su se izmjenjivali sirovine, predmeti i ideje, svjedoe ivrlo udaljeni nalazi keramike ukraene urezanim ili igosanimS-motivima, karakteristinim za Basarabi stil od domicilnog

    podruja u donjem Podunavlju i Srijemu. Prema zapadu utje-caji su se irili rijenim prometnim pravcima, emu u prilogide koncentriranost naselja uz rijeke u prapovijesti. Jedan odtakvih primjera je i mrea pravaca Dunav Sava Drava ko-

    jom se povezivalo podruje donjeg Podunavlja i jugoistonoal-pskog prostora, a prolazila je junim dijelom panonske rav-nice i doticala balkanski prostor. Promet tim pravcem moese pratiti na primjeru distribucije keramike ukraene Basarabistilom, odnosno S-igosanim motivom koji je zbog svoje ose-

    bujnosti i posebnosti lako prepoznatljiv i na keramici izvanpodruja rasprostranjenosti Basarabi kulture i grupa u kojimaje taj stil bio uobiajen (EIBNER, 2001., 182.).

    Rijekom Savom i njezinim pritocima irila se ideja oukraavanju S-motivima prema balkanskom i zapadnopa-nonskom prostoru, o emu svjedoe nalazi posuda ukrae-nih Basarabi motivom pronaenih na naselju Zecovi kojese nalazi u dolini Sane u sjeverozapadnoj Bosni (BENAC,1959., 43.-44., T. XVII., 1; OVI, 1965., 38.-39., T. I., 3).Na Zecovima je zabiljeen i ulomak keramike svojstven zaKalakaa horizont sa snopovima vodoravno urezanih linijakoji je datiran u poetak starijega eljeznog doba (Ha B3/C)(OVI, 1965., T. II., 7.). U Podu B, u kasnome bronanomdobu H A-B, pronaen je kantharos ukraen u Basarabi stilu(OVI, 1965., T. X., 2). Na naselju Pivnica kod Odaka udolini rijeke Bosne pronaeni su ulomci posuda ukraeni vo-doravno i girlandoidno urezanim motivima koji ukazuju naukras Kalakaa faze (OVI, 1965., T. III., 11-14.). O utjeca-jima ideja ukraavanja posuda to su doprli sve do podrujaBele krajine svjedoe ulomci ukraeni urezanom spiralomvezanom S-motivom, uoeni na ulomcima keramike izvangrobnih cjelina u Podzemelju te na posudi iz groba 29 s rav-

    6 VINSKI, 1955., 237.; MAJNARI-PANDI, 1968., 39.; METZNER-NEBEL-SICK, 2002., T. 8.; T. 14., 5; T. 19.; T. 32., 1-3, 8; T. 36.-38.; T. 49., 1-2;T. 51., 1; T. 68., 7-8; T. 73., 9-13, 15-25; T. 83., 3-5, 16; T. 90., 1-6; T.93., 7-8; T. 94., 1-2, 5, 19; T. 102., 15-17.

  • 5/28/2018 Lo njak Dizdar - Odnos Dalja i Bosuta

    6/18

    24

    D. LONJAKDIZDAR, ODNOS DALJSKE I BOSUTSKE GRUPE NA PROSTORU HRVATSKOG PODUNAVLJA, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 19.-35.

    noga paljevinskoga groblja Bortek u Metliki koje je datira-no u Ljubljana II stupanj (DULAR, 1975., 553., sl. 1., 3-5;DULAR, 1979., 69., 75., T., 9., 4).

    Komunikacije Podunavlja Savom i njezinim pritocimas sredinjobalkanskim te s podrujem Bele krajine i Samo-borskog gorja kao i Dravom te njezinim pritocima s jugois-tonoalpskim prostorom, prouavane su u literaturi vie puta

    (DULAR, 1975.; GABROVEC, 1981.). O ideji Basarabi stilakoja je putovala Dravom kao prometnicom izmeu Podunav-lja i jugoistonoalpskog prostora, svjedoe nalazi keramikeu nekoliko jama na starijeeljeznodobnom naselju Sigetec(IMEK, 1982., 266.-267., T. II., 6; T. VI., 3), a poznati su inalazi keramike ukraeni u Kalakaa i Basarabi stilu u kas-nobronanodobnom horizontu Ormo II (LAMUT, 2001.,215.-216., T. 1., 5; T. 5., 3; T. 6., 13; T. 12., 2; T. 14., 1). Osimukrasa Bosut IIIa horizonta u naselju ruke grupe u Ormou,o kontaktima zapada i istoka svjedoi nalaz harfaste fibulena Kalakai koja je est oblik na grobljima Ha B2 vremena uRuama i Dobovi (GABROVEC, 1981., 158., Abb. 1., 1-3). U

    prilog komunikaciji izmeu jugoistonoalpskoga i podunav-skog prostora, na Kalakai je uoen nalaz kalupa za lijevanjetroprstenastih ukrasa koji je omiljen u rukoj grupi, a uspo-redbe mu postoje i na sjevernoitalskome i grkom prostoru(GABROVEC, 1981., 158., Abb. 1., 3-9). Nalazi keramike ukra-ene u ukusu bosutske grupe zabiljeeni su i u naselju na Bri-njevoj gori, zatim na Poteli te u kui 1 na Rifniku (TERAN,1990., 40., sl., 4., 20; sl. 10., 21; T. 23., 3). Na jugoistonoal-pskom prostoru Basarabi stilom bile su ukraene i posude ufunkciji priloga u grobovima pod tumulima u Poteli (tumul4), Kleinkleinu i Frgu (TERAN, 1990., 75., T. 65., 1). Neko-liko je posuda iz pet tumula u Frgu ukraeno prepoznatlji-

    vim igosanim S-motivima u kombinaciji s drugim ukrasima(METZNER-NEBELSICK, 1992., 350.-354.). C. Metzner-Nebel-sick je na osnovi tipova posuda i tehnika te motiva ukraava-nja pokuala Basarabi ukras na posudama iz grobova u Frgupromatrati kao uvoz ili kao domai proizvod koji je kopiraouvoz. Za keramiku s Basarabi ukrasom zakljuila je kako suse elementi stranoga privlanog stila uklopili u lokalne tradici-je, sudei prema oblicima posuda na kojima je ukras izveden(METZNER-NEBELSICK, 1992., 370.). Jo jedan od elemenatakojim se moe pratiti povezanost podunavskoga i jugoisto-noalpskog prostora jesu posude u obliku kantharosa. Oblikkantharosa rasprostranjen je od donjeg Podunavlja do grupe

    Rue i sjevernojadranskog prostora u vrijeme prvih stoljeaposljednjeg tisuljea prije Krista (TERAN, 1995., 353.).Uz prepoznatljiv basarapski ukras na keramici, na jugois-

    tonoalpskom prostoru esto se pojavljuju nalazi konjske op-reme trakokimerijskog tipa, to je jo jedna od poveznica s

    podunavskim prostorom. Nalazi trakokimerijskog tipa konj-ske opreme i rjee oruja na jugoistonoalpskom prostoru,najee su uoeni u bogato opremljenim grobovima starijegaeljeznog doba (Frg (tumul K, 6), Leibnitz, Dobrni (tumul22/grob 1), Novo Mesto, Stina, marjeta, Magdalenska go-ra, Libna) (GABROVEC, 1981., 159.-161., Abb. 1.-4.). Ostavas konjskom opremom trako-kimerijskih karakteristika za-

    biljeena je u Legradu kod Koprivnice (VINSKI-GASPARINI,1973., 169., T. 127.) koji se nalazi na Dravi, komunikaciji ko-jom je bila ostvarena povezanost istoka i zapada.

    Uz konjsku opremu i keramiku ukraenu Basarabi motivi-ma, na jugoistonoalpskom prostoru pojavljuju se i dvopetljas-te fibule s vorovima na luku koje oznaavaju tip V ili tip Vaeprema podjeli S. Gabrovca (GABROVEC, 1970., 39.-40., kartaVIII.). Ovaj tip fibula pojavljuje se i u Podunavlju u lokalnojinaici, s visokom pravokutnom nogom s uvuenim sredinjimdijelom, dok fibule takve inaice u jugoistonoalpskom prosto-

    ru imaju trokutasti oblik noge (GABROVEC, 1981., 165.). Fibuleovoga tipa u hrvatskom Podunavlju zabiljeene su na Batini(METZNER-NEBELSICK, 2002., T. 9., 14; T. 14., 6; T. 27., 12-13; T. 32., 4, 9), Dalju (METZNER-NEBELSICK, 2002., T. 66.,2; T. 100., 31-31; T. 101., 12), u paljevinskom grobu u Sotinu(DORN, 1976., 12.) i u arengradu, na Renovu u paljevinskomgrobu s dvije keramike posude, parom spiralnih narukvica tebronanim razvodnikom s krinim ukrasom raenim na proboj(VINSKI, VINSKI-GASPARINI, 1962., 271., T. V., 62-66). Jedinosu u Vukovaru zabiljeene u zatvorenoj grobnoj cjelini. U palje-vinskom grobu 75 nalazila se eljezna dvopetljasta fibula s vo-rovima tipa Vae, dok je u grobu 65 uoen ulomak luka fibule

    istog tipa (VINSKI, 1955., 236.). Oba paljevinska groba datiranasu u prijelaz Ha B na Ha C (VINSKI, 1955., 236.). U kostur-nom mukom grobu 269 pronaena je bronana luna fibulas okruglim vorovima tipa Vae i eljeznim petljama, noica-ma i iglom, eljezno koplje, bronano dugme raeno na proboji bronani okov za brus (VINSKI, 1955., 237., sl. 11.; VINSKI,VINSKI-GASPARINI, 1962., T. III., 42-47).

    Prema okolnostima nalaza zakljueno je kako se u Podu-navlju7fibule tipa V veinom nalaze u mukim grobovima,dok se na jugoistonoalpskom prostoru pojavljuju od poetkasamo u enskim grobovima (GABROVEC, 1981., 165.). S. Gab-rovec dri da je nastanak fibula vakog tipa vezan uz jugoisto-

    noalpski prostor prema nalazu fibule iz Jurke vasi koja poka-zuje znanje tehnikog postupka izrade takvih fibula od eljezai bronce, to su ve poznavali majstori iz populacije kulture

    polja sa arama u Ha B3 vremenu, kako to pokazuju nalazi izgroblja u Ljubljani (GABROVEC, 1970., 39.-40.).8Na prosto-ru Podunavlja S. Gabrovec pojavu ovakvog tipa fibula datirana poetak Ha C vremena (GABROVEC, 1970., 40.). Ovakvotumaenje nastanka vakih fibula moe govoriti u prilog i ob-rnutog puta ideja iz jugoistonoalpskog prostora na prostorPodunavlja koje je preuzelo zamisao izrade takvog predmeta(GABROVEC, 1981., 165.). Ovom prilikom istaknuti su samoneki primjeri materijalne kulture koji se nalaze na prostoru

    od Podunavlja i jugoistonih Alpa, to svjedoe o intenzivnojrazmjeni proizvoda i ideja te tehnolokih postupaka koji su se

    prostorom meurjeja odvijali na poetku i tijekom daljnjegtrajanja starijega eljeznog doba.

    7 To se odnosi i na prostor Basarabi kulture u rumunjskom Podunavlju.8 Fibule s okruglim dugmetima na luku pojavljuju se u jugoistonoal-

    pskom prostoru s osam ili devet kuglica, dok se oblik s tri ili etiri kuglicejavlja u Podunavlju, a rairen je u zapadnoj Vojvodini, sjevernoj Srbiji,sjeverozapadnoj Bugarskoj, Transilvaniji i pojedinano u Pelagoniji iAlbaniji (VASI, 1995., 360.-361.). R. Vasi je miljenja da su ove fibulenastale u jugoistonom europskom prostoru, odakle su se proirile premasjeverozapadu, emu u prilog ide datacija tih fibula u Grkoj u sredinu 8.

    st. pr. Kr. (VASI, 1995., 361.). Istodobna datacija u 8. st. pr. Kr. fibulavakog tipa s groblja Ljubljana SAZU, otvara ponovno pitanje genezeovog tipa fibula (GABROVEC, 1983., 66.-68.).

  • 5/28/2018 Lo njak Dizdar - Odnos Dalja i Bosuta

    7/18

    25

    D. LONJAKDIZDAR, ODNOS DALJSKE I BOSUTSKE GRUPE NA PROSTORU HRVATSKOG PODUNAVLJA, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 19.-35.

    Ovdje su samo naznaeni kontakti i razmjena koja se od-vijala na junom dijelu Panonske ravnice u prvim stoljeima

    posljednjeg tisuljea prije Krista, a koja se zrcali u nalazimanonje, keramikim oblicima i ukrasima to su se razmjenjiva-li i potom pokuavali oponaati u vlastitim radionicama. To semoe promatrati brojnim nalazima istih tipova predmeta nairokom podruju rasprostiranja.

    U tom razdoblju, osim dobara, zasigurno su fluktuirale iideje razgranatom mreom komunikacija prastarim rijenimputovima kojima su se odvijali razmjena i i trgovina. Stogane iznenauje pojavljivanje atraktivnog ukrasa Basarabi stilai na veoj udaljenosti koji je imitiran i prilagoavan lokalnojsredini, kao niti kasnije vlastite inaice to su nastale na sekun-darnom prostoru. Takva razmiljanja mogu se primijeniti i nakonjsku opremu i oruje istonog porijekla koje je brzo prihva-eno irom Karpatske kotline, bez obzira na kulturnu pripadno-st. Zanimljivost ovih predmeta privukla je istaknute pojedinceu zajednici koji su upravljali resursima ili su nadgledali vaneprometne pravce, zbog ega su ih primali kao nagradu za svoje

    usluge, a zatim su ih isticali kao simbole prestia. Jedno od ob-janjena nalaza takvih predmeta (prestige goods) u grobovimaodlinika pod tumulima u Frgu moda podupire ideja o pra-carini na putu prema istoku koji je nadgledala obitelj i izabi-rala dobra iz tereta trgovaca i karavana to su se kretale premaistoku rijenim dolinama Drave i Dunava, a koje je zadravalau svome posjedu, te ih je na kraju polagala u grobove odlini-ka (METZNER-NEBELSICK, 2001., 149.). Ovakva komunikacijadobara i ideja na velike udaljenosti, posvjedoena nalazima jood razdoblja kasnoga bronanog doba, postaje sve intenzivnijapoetkom i tijekom starijega eljeznog doba na irokom pros-toru od jugoistonoalpskog prostora do Crnog mora. Moda je

    tako mogue protumaiti put brojnih egzotinih predmetazabiljeenih u Batini i Dalju, naalost, bez sigurnoga kontek-sta. To se prije svega odnosi na zlatom obloenu fibulu sa zoo-morfnim prikazom iz Dalja (EBERT, 1908., 206., Fig. 115.). Sobzirom na ovakvu otvorenost starijeeljeznodobnih zajedni-ca, ne udi isprepletenost oblika, ukrasa i metalnih predmetabosutske i daljske grupe, kao dviju susjednih zajednica kojesu egzistirale na izuzetno vanom podruju srednjega i donjegPodunavlja kojima su prolazili i kriali se razni putovi. Pros-tor Podunavlja na poetku starijega eljeznog doba nije biosamo inovativni prostor, nego i posrednik istonih elemenataprema zapadu, na balkansko i jugoistonoalpsko podruje. Os-

    tvarenim kontaktima dolo je do preuzimanja predmeta i idejauoenih na tim prostorima, iako nisu iskljueni niti doseljenicis jednoga ili drugog podruja koji se u pojedinim sluajevimamogu pratiti u nalazima nonje, dok za vee migracije za sadanedostaju arheoloki dokazi.

    Svakako je potrebno istaknuti kako su kontakti izmeudaljske i bosutske grupe posvjedoeni ve u Kalakaa fazi,kada se uoava nazonost zdjela zaobljenog kuglastog tijela iizvuenog ruba daljske provenijencije na naseljima bosutskegrupe, dok se ukras urezivanjem omiljen u Bosut IIIa fazi na-lazi na posudama pronaenim u Dalju kao i na tipinim oblici-ma daljske grupe. Takoer, ostvarene su i veze s jugoistonoal-

    pskim prostorom, gdje su u naseljima ruke grupe zabiljeeneposude ukraene Kalakaa stilom, dok se harfasta fibula, oblikomiljen u rukoj grupi, nalazi u jami na Kalakai. Komunikaci-

    je i veze jo su intenzivnije u Bosut IIIb fazi, kada je Basarabistil vrlo rairen i kada su na grobljima daljske grupe zabilje-eni kosturni ukopi karakteristini za bosutsku grupu. U pos-ljednjoj fazi bosutske grupe uoena je njezina prisutnost nazapadnom vinkovakom prostoru te se, prema nalazima s na-selja i groblja, pretpostavlja postojanje jedne junopanonskekasnohaltatske koine, kakva je bila ona naseljena na prostoru

    Srijema i istone Slavonije, unutar koje se razlikuju manje et-nike skupine s vlastitim izriajem i meusobnim intenzivnimkontaktima (POTREBICA, DIZDAR, 2002., 89.).

    Na prostoru hrvatskog Podunavlja od Iloka do Dalja mogu-e je pratiti isprepletenost daljske i bosutske grupe. Vukovar,sudei prema groblju na Lijevoj bari, svakako se moe pripisa-ti prostoru rasprostiranja daljske grupe, a naselje u Iloku, pre-ma stanju istraenosti, bosutskoj grupi. Granica izmeu te dvi-je kulturne pojave mora se traiti na prostoru izmeu Vukovarai Iloka, premda dosad zabiljeeni nalazi govore o zajednikojprisutnosti elemenata jedne i druge skupine, tako da je pripad-nost pojedinih nalazita mogue odrediti tek nakon arheolokih

    istraivanja veih povrina. Ipak, ne bi trebalo iznenaditi akoistraivanja pokau kako je prostor izmeu Vukovara i Ilokabio podruje suivota izmeu obje skupine izmeu kojih, iakopokazuju razliito porijeklo, nije postojala neka otra granicakoja bi razdvojila dvije kulturne grupe to su obiljeile poetakstarijega eljeznog doba u hrvatskom Podunavlju.

    Sjeverno od ua Drave u Dunav zabiljeen je manji utje-caj bosutske grupe na daljsko podruje. Prostor rasprostiranjadaljske grupe vee se uz Transdanubiju, dok se bosutska gru-

    pa vee uz Srijem, Podunavlje i juni dio Potisja te Banat. Touzrokuje odreene razliitosti u kulturnom sadraju, no bliskizemljopisni poloaj i intenzivna meusobna komunikacija po-

    kazuju vanost obje skupine koje su se smjestile kao posred-nici na razmeu europskog istoka i zapada, sa zajednikomotvorenosti prema novinama koje su najavile nastupajue raz-doblje starijega eljeznog doba. Do sada se poetak eljeznogdoba u hrvatskom Podunavlju povezivao s vremenom ostavearengrad koja je datirana u sredinu 8. st. pr. Kr. (VINSKI-GASPARINI, 1973., 172.). Uz pojavu konjske opreme koja se

    povezivala s trako-kimerijskim prodorom na ovaj prostor,pojava novih elemenata u nonji i kosturni nain pokopavanjakoji su tumaeni kao odraz doseljavanja populacija s ilirskoga

    balkanskog podruja u drugoj polovini 8. st. pr. Kr., oznaenisu kao znaajke novog doba, to je okonalo vrijeme kulture

    polja sa arama u hrvatskom Podunavlju (VINSKI-GASPARINI1973., 172.). Bitno je naglasiti kako i u starijem eljeznom do-bu na tom prostoru obitavaju dvije, gotovo istodobne kulturneskupine kojima korijeni seu u kasno bronano doba, daljskai bosutska i kako su se promjene prijelaza kasnoga bronanogna starije eljezno doba odigrale unutar njihova tijeka.

    eljezni predmeti, nakit i oruje, dokumentirani su u grob-nim cjelinama 65, 75 i 269 na Lijevoj bari u Vukovaru te uostavi u arengradu u kojoj je pronaeno i eljezno orue,svjedoe o intenzivnoj uporabi eljeza ve u 8. st. pr. Kr.. Pri-mijeene su i slinosti izmeu nalaza ploica i vee naoarastefibule iz ostave u arengradu i ploica dijademe te naoaraste

    fibule iz kosturnoga enskog groba 202 na Lijevoj bari u Vuko-varu (VINSKI, VINSKI-GASPARINI, 1962., 275., T. I., 18; T. II.,28; T. IV., 56-57). Vrlo bliske analogije neki od predmeta iz

  • 5/28/2018 Lo njak Dizdar - Odnos Dalja i Bosuta

    8/18

    26

    D. LONJAKDIZDAR, ODNOS DALJSKE I BOSUTSKE GRUPE NA PROSTORU HRVATSKOG PODUNAVLJA, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 19.-35.

    arengradske ostave imaju u grupnoj grobnici II na Gomolavi.Radi se o naoarastim fibulama s osmicom i cilindrinim ukra-sima, vjerojatno za kosu, koji se pojavljuju u jednoj i drugojzatvorenoj cjelini (TASI, 1972., 32., T. II., 5; T. III., 7; T. V.,14-15; T. VI., 16-19; TASI, 1979., 14., T. III.). Grobnicu naGomolavi, a time i ostavu u arengradu, N. Tasi datira u HaB3 vrijeme, ispravivi svoju prijanju dataciju u Ha C vrije-

    me (TASI, 1979., 14., bilj. 24.). Datacija grupne grobnice IIna Gomolavi prema B. Teran u kraj 9./poetak 8. st. pr. Kr.na osnovi nalaza naoarastih fibula s osmicom i uobiajenogaenskog seta nakita koji je zabiljeen u istom razdoblju u gro-

    bovima i ostavama od donjeg Podunavlja te sredinjobalkan-skog do jugoistonoalpskog prostora (TERAN, 1987., 8.-10.;TERAN, 1990., 40.), stavljala bi i dataciju arengradske osta-ve u poetak 8. st. pr. Kr., kada je zasigurno na ovom podrujueljezo ve bilo u uporabi..

    Pojava konjske opreme na podruju Podunavlja navijestilaje promjene koje se na irem prostoru od istonog dijela Kar-patske kotline do Donjeg Podunavlja datiraju od 950./920. g.

    pr. Kr., kada je u kulturnim afinitetima vidljiva istona preori-jentacija uz postojeu kasnobronanodobnu tradiciju (PARE,1996., 120.). Vrijeme izmeu 950./920. i 800. g. pr. Kr. C. Pa-re oznaio je prijelazom kasnoga bronanog na starije eljeznodoba koji se odvijao na irokom prostoru od crnomorske obaledo srednje Italije (PARE, 1999., 429.). Sigurni pokazatelji po-etka eljeznog doba jesu izrada i uporaba eljeznih predmetau svakodnevnom ivotu, to je u Podunavlju posvjedoeno u

    prvoj polovini 8. st. pr. Kr., prema ostavi u arengradu i objav-ljenim grobnim cjelinama iz Vukovara, Lijeve bare. Poetakeljeznog doba na prostoru jugoistone Transdanubije, u koju

    je uklopljen i prostor daljske grupe, slino datira i Metzner-

    Nebelsick koja IIIa keramiki horizont (800.-720. g. pr. Kr.)pripisuje vremenu starijega eljeznog doba, prema paralelamasa sigurno datiranim zatvorenim grobnim cjelinama u Pcs Ja-kabhegyu (tumuli 1 i 75) (METZNER-NEBELSICK, 1997., 11.).Poetak eljeznog doba u bosutskoj grupi moe se pratiti jood rane faze koja se prema P. Medoviu moe podijeliti nadvije podfaze: stariju, datiranu u Ha A2 vrijeme u kojoj jevidljiva jasna veza s Belegi II keramikom te mlau u kojoj se

    pojavljuju isti oblici Kalakaa faze i predmeti od eljeza kojuse moe datirati u Ha B vrijeme (MEDOVI, 1994., 47.). Zbogtoga je i naselje na Kalakai koje je ivjelo od polovine 10.do polovine 8. st. pr. Kr. okarakterizirano kao naselje ranoga

    eljeznog doba (MEDOVI, 1988., 432.). Pojava konjske opre-me, eljeznih predmeta, keramike ukraene Basarabi stilomte fibule tipa Vae, svjedoe o novom eljeznom dobu iji se

    poetak na prostoru hrvatskog Podunavlja, prema zatvorenimcjelinama i novijim usporedbama na irem prostoru Karpat-ske kotline i Podunavlja (PARE, 1999.; METZNER-NEBELSICK,2002.), moe datirati tijekom ili najkasnije krajem 9. st. pr. Kr..Sigurni pokazatelji eljeznog doba, osim eljeznih predmeta,

    jesu keramika ukraena Basarabi stilom, fibule tipa Vae i pri-laganje konjske opreme u grobove. Svi ti elementi zamijeenisu na prostoru hrvatskog Podunavlja ve u prvoj polovini 8.st.

    pr. Kr., ime je vidljivo kako su novine ve prihvaene u sva-

    kodnevnom ivotu, to znai da je proces promjene zapoeoranije. Iznijete hipoteze i zakljuci trae potvrdu ili opovrga-vanje u objavama istraenih groblja daljske grupe u Vukovaru

    i Doroslovu te u istraivanju naselja starijega eljeznog dobau Podunavlju koja e dati neke odgovore o tom intrigantnom,zasad, nedovoljno rasvijetljenom razdoblju prapovijesti hrvat-skog Podunavlja.9Ipak, sigurno je kako se prijelaz kasnoga

    bronanog na starije eljezno doba zbio unutar razvoja daljskei bosutske grupe, to se potom odrazilo i na njihove karakteris-tike materijalne i duhovne ostavtine.

    Razlike koje se primjeuju izmeu te dvije kulturne poja-ve, rezultat su njihova razliitog porijekla, a ne utjecaja koji-ma su bile zajedniki izloene. Daljska grupa tijekom stari-

    jega eljeznog doba zadrava konzervativnost u zadranomdoivljaju smrti i paljevinskom pokopavanju mrtvih koji imakorijene u kulturi polja sa arama (TASI, 1975., 615.), dok seu okviru bosutske grupe ostvaruju promjene koje se izraava-

    ju kosturnim pokopavanjem i ukraavanjem keramikih posu-da tehnikom urezivanja. Bosutska grupa s korijenima u krugukanelirane koine Karpatske kotline bila je neto otvorenijanastupajuim promjenama koje su se, meutim, ostvarivale isadrajem daljske grupe. Ta otvorenost novinama bila je ona

    poveznica koja je odredila mnoga zajednika obiljeja materi-jalne ostavtine, ali ipak postojale su, osim grobnog rituala, ineke specifinosti koje omoguavaju prepoznavanje kulturnesamostalnosti obje skupine.

    S obzirom na poznati prostor rasprostiranja bosutske idaljske grupe, postoji zona gdje se mijeaju elementi jednei druge grupe, od naina pokopavanja do izrade i naina uk-raavanja keramikih posuda. Kako se prostor hrvatskog Po-dunavlja i Srijema nalazi na raskriju rijenih komunikacijaDunavom, Dravom i Savom kojima su putovali ljudi, predme-ti i ideje, tako niti susjedne pojave bosutske i daljske grupenisu postojale kao svijet za sebe, nego su se ispreplitale u na-

    inu ivota, to je vidljivo od zajednikih oblika keramikihposuda, istih tipova metalnih predmeta do suivota razliitihnaina pokopavanja mrtvih, to je dokumentirano u istraiva-njima groblja daljske grupe. Zahvaljujui stratekoj vanostipoloaja na kojem su bile rasprostranjene, bosutska i daljskagrupa predstavljale su posrednike izmeu istoka i zapada, tose odrazilo u bogatstvu i raznolikosti predmeta koje su te po-pulacije rabile, stekavi ih u dodiru s brojnim putnicima nam-jernicima koji su prolazili Podunavljem.

    LITERATURA

    ANELI, D., 1995., Tragovi naselja bronzanog i s tarijeg gvozdenog doba, u:Arheoloka istraivanja du auto puta kroz Srem, Novi Sad, 73.-89.

    BALEN-LETUNI, D., 2004., Prilog arheolokoj topografiji arengradskogprostora, OsjZbor27, Osijek, u tisku

    BENAC, A., 1959., Slavonska i ilirska kultura na prethistorijskoj gradini Ze-covi kod Prijedora, GZMS XIV,Sarajevo, 13.-51.

    BOJI, Z., 1977., Gradac, Batina prethistorijsko nalazite, ArhPregl 19,Beograd, 41.-43.

    9 U ovome radu samo su predstavljeni neki od novijih zakljuaka o krono-logiji prijelaza kasnoga bronanog na starije eljezno doba na prostorumeurjeja Drave, Save i Dunava koje su strani autori promatrali u iremeuropskom kontekstu (PARE, 1996.; PARE, 1999.; METZNER-NEBELSICK,2002.). Ovo je samo pokuaj razmatranja takvih datiranja na manjem,kulturno vie-manje jedinstvenom prostoru u kojem su tek otvorena ne-

    ka pitanja. No to ni priblino nisu konani prijedlozi niti rjeenja o takobitnoj promjeni koja je zahvatila sve oblike ivota. Ta tema zasluujesvakako ozbiljnu studiju.

  • 5/28/2018 Lo njak Dizdar - Odnos Dalja i Bosuta

    9/18

    27

    D. LONJAKDIZDAR, ODNOS DALJSKE I BOSUTSKE GRUPE NA PROSTORU HRVATSKOG PODUNAVLJA, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 19.-35.

    BRUNMID, J., 1900., Prethistorijski predmeti eljeznog doba iz arengradau Srijemskoj upaniji, VHADns IV,Zagreb, 61.-70.

    BUKVI, LJ., 1994., Gava nalazi u junom Banatu, u: Kulture gvozdenogdoba jugoslovenskog Podunavlja (znanstveni skup, Sombor, 1993.),Beograd, 39.-44.

    BULAT, M., 1970., Gradac, Batina skela naselje od srednjobronanog doeljeznog doba i rimski logor,ArhPregl 12, Beograd, 42.-43.

    BULAT, M., 1979., Terenska istraivanja arheolokog odjela Muzeja Slavoni-je u toku 1978.,ArhPregl 20, Beograd, 174.-179.

    OVI, B., 1965. Uvod u stratigrafiju i hronologiju praistorijskih gradina uBosni, GZMS XX, Sarajevo, 27.-146.DORN, A., 1976., Iz arheoloke zbirke Gradskog muzeja u Vukovaru, GSM

    30, Vukovar, 12.-14.DULAR, J., 1975., Bela krajina v starohaltatskem obdobju, AVes XXIV

    (1973.), Ljubljana, 544.-619.DULAR, J., 1979., arno grobie na Bortku v Metliki, AVes XXX, Ljub-

    ljana, 65.-100.EBERT, M., 1908., Der Goldfund von Dalj,JAI XI, Wien, 259.-276.EIBNER, A., 2001., Der Donau Drave Save Raum im Spiegel gegen-

    seitiger Einflunahme und Kommunikation in der frhen Eisenzeit.Zentralorte entlang der Argonautenstrae, u:Die Drau-, Mur- undRaab- Region im 1. vorchristlichen Jahrtausend. UPA 78, Bonn,181.-190.

    FOLTINY, S., 1961., ber die Fundstelle und Bedeutung der angeblich ausKiskszeg stammenden Hallstattzeitlichen Bronzen des Rmisch-Germanischen Zentralmuseums in Mainz,JRGZM 8 (1961), Mainz,175.-189.

    FOLTINY, S., 1989., Einige Bemerkungen zur Frage der mittel- und sptbron-zezeitlichen Keramik in der Baka, in Syrmien und in Ostslawonien,MAGW 118/119 (1988./1989.), Wien, 229.-246.

    FORENBAHER, S., 1991., Nalazita grupe Belegi II u istonoj Slavoniji,OpuscA 15, Zagreb, 47.-69.

    GABROVEC, S., 1970., Dvoznakaste lone fibule, Doprinos k problematicizaetka elezne dobe na Balkanu in v jugovzhodnih Alpah, GodCen-BalIsp VIII/6,Sarajevo, 5.-65.

    GABROVEC, S., 1981., Die Verbindungen zwischen den Sdostalpen unddem jugoslawischen Donaugebiet in der lteren Eisenzeit, MaterijaliXIX, Novi Sad, 155.-178.

    GABROVEC, S., 1983., Ljubljanska grupa,PJZ IV, Sarajevo, 63.-71.GARAANIN, D., 1954., Katalog metala, Narodni muzej, Praistorija I,

    BeogradGJIPANOVI, S., 1901., arengrad, Izvjetaji muzejskih povjerenika i prijate-

    lja, VHADnsV, Zagreb, 250.GRICKE, H., 1976., Pregled arheolokih lokaliteta na podruju grada Iloka,

    GSM 31, Vukovar, 25.-26.HOFFILLER, V., 1938.,Dalj, CorpVas, BeogradILKI, M., 1999.,Hrvatsko Podunavlje u eljeznom razdoblju posljednje

    tisuljee prije Krista, Zadar, neobjavljeni magistarski radLAMUT, B., 2001., Ormo The Chronological Structure of the Late Bronze

    and Early Iron Age Settlement, u: Die Drau-, Mur- und Raab- Re-gion im 1. vorchristlichen Jahrtausend.UPA 78, Bonn, 207.-242.

    LONJAK, D., 2002., Naselje bosutske grupe na ilokom Gornjem gradu,PrilInstArheolZagrebu 19, Zagreb, 63.-78.

    LJUBI, ., 1889.,Popis Arkeologikoga odjela Narodnog zemaljskog mu-zeja u Zagrebu, Zagreb

    MAJNARI-PANDI, N., 1968., Trako-kimerijska ostava iz Iloka, RVM15-17, Novi Sad, 31.-42.MAJNARI-PANDI, N., 1994., Sjaj bronce i eljeza u praskozorju povijes-

    ti, u: Vukovar, Vjekovni hrvatski grad na Dunavu, Zagreb, 65.-80.MEDOVI, P., 1988.,Kalakaa, Naselje ranog gvozdenog doba,Novi SadMEDOVI, P., 1988.-1989., Kanelovana keramika prelaznog perioda u Vojvo-

    dini,RVM 31, Novi Sad, 45.-59.MEDOVI, P., 1994., Geneza kultura starijeg gvozdenog doba u jugoslaven-

    skom Podunavlju, u:Kulture gvozdenog doba jugoslovenskog Podu-navlja (znanstveni skup, Sombor, 1993.), Beograd, 45.-50.

    MEDOVI, P., 2003., Bestattungen in der lteren Eisenzeit im Gebiet derBosut-Gruppe, u: Sahranjivanje u bronzano i gvozdeno doba, Simpo-zijum aak (2002.), aak, 101.-107.

    METZNER-NEBELSICK, C., 1992., Gefe mit basaraboider Ornamentik ausFrg, u: Festschrift zum 50jhrigen Bestehen des Institutes fr Urund Frhgeschichte der Leopold-Franzens-Universitt Innsbruck,

    UPA 8, Bonn, 349.-383.METZNER-NEBELSICK, C., 1997., Hallstattzeitliche Zentren in Sdostpanno-

    nien,ZalaiM 8,Zalaegerszeg, 9.-26.

    METZNER-NEBELSICK, C., 2001., Thrako-kimmerische Fundkomplexezwischen der Sdoststeiermark, Sdwest-Transdanubien und Nor-dkroatien und ihre Bedeutung fr die Kulturentwicklung whrendder frhen Eisenzeit, u:Die Drau-, Mur- und Raab-Region im 1. vor-christlichen Jahrtausend, UPA 78, Bonn, 137.-154.

    METZNER-NEBELSICK, C., 2002.,Der Thrako-Kimmerische Formenkreisaus der Sicht der Urnenfelder- und Hallstattzeit im sdstilichenPannonien,Vorgeschichtliche Forschungen, Band 23, Berlin

    MINICHREITER, K., 1976., Batina Skela, opina Beli Manastir prahistorij-

    ski i antiki lokalitet,ArhPregl 18, Beograd, 37.-40.PARE, C. F. E., 1996., Chronology in Central Europe at the End of the Bron-ze Age,ActaArch 67 (1996), Kbehavn, 99.-120.

    PARE, C. F. E., 1999., Beitrge zum bergang von der Bronze- zur Eisenzeit inMitteleuropa I, Grundzge der Chronologie im stlichen Mitteleuropa(11.-8. Jahrhundert v. Chr.),JRGZM 45./1 (1998), Mainz, 293.-433.

    POTREBICA, H., DIZDAR, M., 2002., Prilog poznavanju naseljenosti Vinko-vaca i okolice u starijem eljeznom dobu,PrilInstArheolZagrebu 19,Zagreb, 79.-100.

    ROEDER, M., 1992., Der bergang von Bronzezeit zu frher Eisenzeit, Vor-bericht ber die jugoslawisch-deutschen Ausgrabungen in der Sied-lung von Feudvar bei Moorin von 1986-1990, BRGK 72 (1991),Mainz am Rhein, 119.-136.

    IMEK, M., 1982., Dosadanja arheoloka istraivanja u Sigecu, PodrZb1982, Koprivnica, 265.-278.

    IMI, J., 1984., Stariji nalazi bosutske grupe iz Vukovara, IzdanjaHAD 9,

    Zagreb, 107.-115.IMI, J., 1993., Kontinuitet nastanjivanja tijekom bronanog doba u sjeve-

    roistonoj Slavoniji,IzdanjaHAD 16, Zagreb, 127.-148.IMI, J., 1994., Early Hallstatt Horizont in North-Eastern Slavonia, u: The

    Early Hallstatt Period (1200-700 B. C.) in South-Eastern Europe,Alba Iulia, 197.-218.

    IMI, J., 1996., Nalazita daljske grupe u Daljskoj planini Prilog proua-vanju bronanog i starijeg eljeznog doba u sjeveroistonoj Hrvat-skoj,PrilInstArheolZagrebu 10 (1993), Zagreb, 35.-47.

    IMI, J., 2002., Zatitno sondiranje na prapovijesnom nalazitu Batina-Gra-dac, ObavijestiHAD XXXIV/3, Zagreb, 56.-59.

    TASI, N., 1971., The Bosut Group of the Basarabi Complex and the Thra-co-Cimmerian Finds in Yugoslav Regions along the Danube and inthe Central Balkans,Balcanica II, Beograd, 27.-67.

    TASI, N., 1972., An Early Iron Age Collective Tomb at Gomolava, AIug

    XIII, Beograd, 27.-38.TASI, N., 1975., Relativno hronoloki odnosi junopanonskog i slovena-kog haltata,AVes XXIV (1973), Ljubljana, 611.-620.

    TASI, N., 1979., Teritorijalno, kulturno i hronoloko razgranienje daljskei bosutske kulture,Balcanica X, Beograd, 7.-23.

    TASI, N., 1980., Neki problemi kulturne i etnike pripadnosti bosutskog iBasarabi stila,Balcanica XI,Beograd, 7.-17.

    TASI, N., 1994., Nekropola kod Doroslova i njen znaaj za prouavanje stari-jeg gvozdenog doba Podunavlja, u:Kulture gvozdenog doba jugosloven-skog Podunavlja (znanstveni skup, Sombor 1993.),Beograd, 9.-19.

    TERAN, B., 1987., The Early Iron Age Chronology of the Central Balkans,A Review from the Viewpoint of the Southeastern Alpine Hallstatt,AIug 24, Beograd, 7.-27.

    TERAN, B., 1990., Stareja elezna doba na Slovenskem tajerskem,Kat-Mon 25, Ljubljana

    TERAN, B., 1995., Stand und Aufgaben der Forschungen zur Urnenfelder-zeit in Jugoslawien,Beitrge zur Urnenfelderzeit nrdlich und sdli-ch der Alpen,MonRGZM 35 (1995), Mainz, 323.-372.

    VASI, R., 1995., Gtertausch und Fernbeziehungen im frheisenzeitlichenSerbien, u:Handel, Tausch und Verkehr im bronze- und frheisenzeit-lichen Sdosteuropa,PASoE 11, Mnchen Berlin, 349.-362.

    VINSKI, Z., 1955.,Trako-kimerijski nalaz Adaevci u Srijemu, RVM 4,Novi Sad, 27.-42.

    VINSKI, Z., 1955. a, Prethodni izvjetaj o iskapanju nekropole na Lijevojbari u Vukovaru 1951., 1952. i 1953. godine,LjetJAZU 60, Zagreb,231.-255.

    VINSKI, Z., VINSKI-GASPARINI, K., 1962., O utjecajima istono-alpske hal-tatske kulture i balkanske ilirske na slavonsko-srijemsko Podunav-lje,ARadRaspr 2, Zagreb, 263.-293.

    VINSKI-GASPARINI, K., 1973., Kultura polja sa arama u sjevernoj Hrvat-skoj,MonFfZadar 1, Zadar

    VINSKI-GASPARINI, K., 1978., Osvrt na istraivanja kasnog bronanog i sta-rijeg eljeznog doba u sjevernoj Hrvatskoj,IzdanjaHAD 2, Zagreb,

    129.-146.

  • 5/28/2018 Lo njak Dizdar - Odnos Dalja i Bosuta

    10/18

    28

    D. LONJAKDIZDAR, ODNOS DALJSKE I BOSUTSKE GRUPE NA PROSTORU HRVATSKOG PODUNAVLJA, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 19.-35.

    ZUSAMMENFASSUNG

    Das Verhltnis der Dalj- und Bosut-Gruppe auf dem

    Gebiet des kroatischen Donauraums am Anfang der

    lteren Eisenzeit

    Die Dalj-Gruppe und die Bosut-Gruppe waren zu Beginn

    und whrend der lteren Eisenzeit als zwei benachbarteGemeinschaften im kroatischen Donauraum verbreitet und trotzder Unterschiede in vielen Lebensaspekten auch miteinanderverflochten. Die Verbindungspunkte spiegeln sich in von bei-den Gruppen verwendeten Gefformen sowie in den Formenvon Metallgegenstnden und von Pferdezaumzeug wider.

    Im Rahmen der Forschungen konnten sowohl hnlichkeiten wie z.B. Pferdezaumzeug auf dem Verbreitungsgebiet derbeiden Gruppen als auch Unterschiede wie z.B. verschie-dene Bestattungsriten sowie die Keramographie zwischenDalj- und Bosut-Gruppe festgestellt werden. Man versuchte,den kroatischen Donauraum in einem breiteren sdpannoni-

    schen Kontext zu betrachten und die Verbindungen zu den da-maligen sdostalpinen Zentren im Hinblick auf den Austauschvon Gegenstnden und Ideen jener Zeit zu errtern.

    Im vorliegenden Artikel wurden die Kontakte und derAustausch, die sich in den ersten Jahrhunderten des letztenJahrtausends v. Chr. im sdlichen Teil der PannonischenTiefebene abwickelten und die sich in Funden von Tracht,Keramikformen und Schmuck die untereinander ausgetau-scht und dann in den eigenen Werksttten nachgeahmt wurden,was an zahlreichen Funden desselben Typus von Gegenstndenauf einem groen Verbreitungsgebiet beobachtet werden kann

    widerspiegeln, nur ansatzweise dargelegt.

    Im genannten Zeitraum fluktuierten neben den Gternmit Sicherheit auch Ideen, und diese Kommunikationlief durch ein breit gegliedertes Verkehrsnetz von uraltenWasserwegen, auf denen Austausch und Handel stattfan-den. Es verwundert uns deswegen nicht, da das attrak-tive Ornament im Basarabi-Stil auch in weiter entferntenGebieten vorkommt; er wurde sowohl nachgeahmt undden lokalen Gegebenheiten angepat, als auch spter so-gar in eigenen Varianten auf dem sekundren Stammgebietgefertigt. Dies kann auch bei Pferdezaumzeug und Waffenstlichen Ursprungs beobachtet werden, die ungeachtet derKulturzugehrigkeit im ganzen Bereich des Karpatenbeckens

    geschtzt wurden. Diese interessanten Gegenstnde gefielenden Anfhrern jener Gemeinschaften, die die Ressourcenverwalteten oder wichtige Verkehrswege kontrollierten, soda sie von ihnen gerne als Geschenk fr ihre Dienste an-genommen und dann auch als Prestigesymbol gefhrt wur-den. Eine der Begrndungen fr solche Fundstcke (presti-ge goods) in den Grbern der fhrenden Persnlichkeitenunter den Grabhgeln in Frg beruht vielleicht auf der Ideeeines Ur-Zolls auf dem Weg nach Osten, wo die jewei-lige Familie den Weg kontrollierte und sich aus den vonHndlern und Karawanen befrderten Gtern die von odernach Osten durch die Flutler von Drau und Donau ve-

    rkehrten bestimmte Gegenstnde aussuchte, diese in ihremBesitz behielt und letztendlich in die Grber der Vertreter derfhrenden Gesellschaftsschicht legte (METZNER-NEBELSICK,

    2001, 149). Von solch einer Kommunikation von Ideen undGtern auf groe Entfernungen zeugen die Funde aus derSptbronzezeit; sie intensivierte sich spter und umfate zuAnfang der lteren Eisenzeit das ganze Gebiet vom sdo-stalpinen Raum bis hin zum Schwarzen Meer. Auf dieseWeise knnen vielleicht auch die Routen von zahlreichenexotischen Gegenstnden in Batina und Dalj gedeutet

    werden, jedoch ohne sicheren Kontext. Das bezieht sich vorallem auf die vergoldete Fibel mit zoomorpher Darstellungaus Dalj (EBERT, 1908, 206, Fig. 115). In Anbetracht derAufgeschlossenheit der Gemeinschaften in der lterenEisenzeit ist es kein Wunder, da die Formen, der Schmuckund die Metallgegenstnde in den benachbarten Gruppenvon Dalj und Bosut, die auf diesem so wichtigen Raum desmittleren und unteren Donauraums dem Knotenpunkt vonverschiedenen Verkehrswegen lebten, miteinander ver-flochten waren. Der Donauraum war zu Anfang der lte-ren Eisenzeit nicht nur ein Gebiet der Innovation, sonderner vermittelte auch die stlich geprgten Elemente nach

    Westen hin, in das Balkangebiet und den sdostalpinenRaum. In dadurch zustande gekommenen Kontakten wurdenGegenstnde und Ideen dieses Gebiets bernommen, wobeiauch die Mglichkeit ihrer berlieferung durch Zuwandereraus anderen Gebieten nicht ausgeschlossen werden darf; inEinzelfllen ist diese Annahme durch Trachtenfunde belegt,whrend fr grere Migrationen archologische Befundebisher noch nicht vorliegen.

    Es mu allerdings hervorgehoben werden, da die Kontaktezwischen Dalj- und Bosut-Gruppe schon in der Kalakaa-Phase nachgewiesen werden konnten, weil einerseits in denSiedlungen der Bosut-Gruppe die runden, kugelfrmigen

    Schsseln mit ausgezogenem Rand der Dalj-Provenienz ge-funden wurden, und andererseits die eingeritzten Verzierungen,beliebt in der Bosut IIIa-Phase, auf in Dalj gefundenenGefen mit typischen Formen der Dalj-Gruppe beobachtetwerden knnen. Es kam auerdem auch zu Kontakten mit demsdostalpinen Raum, wo in den Siedlungen der Rue-GruppeGefe in Kalakaa-Stil gefunden wurden, whrend sich eineharfenfrmige Fibel, eine in der Rue-Gruppe beliebte Form,in einer Grube in Kalakaa befand. Die Kommunikation unddie Kontakte intensivierten sich in der Bosut IIIb-Phase,in der der Basarabi-Stil sehr verbreitet war und wo in denGrberfeldern der Dalj-Gruppe die fr die Bosut-Gruppe cha-

    rakteristischen Krpergrber festgestellt wurden. In der letztenPhase der Bosut-Gruppe wurden ihre Spuren auch westlichvon Vinkovci nachgewiesen, so da man aufgrund der Fundeaus der Siedlung und den Grabanlagen von einer sdpanno-nischen, spthallstattzeitlichen koine ausgehen kann mitdenjenigen in Sirmien und Ostslawonien vergleichbar inne-rhalb derer man zwischen kleineren ethnischen Gruppen mitihren eigenen Ausdrucksformen und gegenseitigen intensivenKontakten unterscheidet (POTREBICA, DIZDAR, 2002, 89).

    Im kroatischen Donauraum, von Ilok bis Dalj, kann beo-bachtet werden, wie die Dalj- und Bosut-Gruppe miteinanderverflochten waren. Im Hinblick auf das Grberfeld in Lijeva

    bara kann Vukovar im jeden Fall dem Verbreitungsgebiet derDalj-Gruppe und die Siedlung in Ilok dem Forschungsstandzufolge der Bosut-Gruppe zugeschrieben werden. Die

  • 5/28/2018 Lo njak Dizdar - Odnos Dalja i Bosuta

    11/18

    29

    D. LONJAKDIZDAR, ODNOS DALJSKE I BOSUTSKE GRUPE NA PROSTORU HRVATSKOG PODUNAVLJA, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 19.-35.

    Trennungslinie zwischen diesen zwei Kulturerscheinungenist auf dem Gebiet zwischen Vukovar und Ilok zu suchen,obwohl aus den bisher belegten Funden ersichtlich ist, dadie Elemente von beiden Gruppen gemeinsam vertreten wa-ren, so da die Zugehrigkeit von einzelnen Fundsttten erstnach der archologischen Erforschung grerer Flchen err-tert werden kann. Es wre jedoch nicht berraschend, wenn

    sich aus den Forschungen ergeben wrde, da auf dem Gebietzwischen Vukovar und Ilok beide Gruppen, die den Beginnder lteren Eisenzeit im kroatischen Donauraum prgten, zu-sammenlebten, und da trotz ihrer unterschiedlichen Herkunftkeine scharfe Trennungslinie existierte.

    Nrdlich der Drau-Mndung in die Donau konnte eingeringer Einflu der Bosut-Gruppe auf das Gebiet von Daljnachgewiesen werden. Das Verbreitungsgebiet der Dalj-Gruppe schliet sich an Transdanubien und das kroatischenDonauraums an, whrend die Bosut-Gruppe an Sirmien, dasDonaugebiet und den sdlichen Teil des Thei-Gebiets undden Banat grenzt, was bestimmte kulturelle Unterschiede zur

    Folge hatte. Jedoch zeugen die geographische Nhe und dieintensive Kommunikation von der Wichtigkeit dieser beidenGruppen, die eine Vermittlerrolle am Scheideweg zwischendem europischen Osten und Westen spielten und die beideden neuen Strmungen der eintretenden lteren Eisenzeitgegenber aufgeschlossen waren. Bisher brachte man denBeginn der Eisenzeit im kroatischen Donauraum mit demarengrad-Hort, datiert in die Mitte des 8. Jahrhunderts v. Chr.(VINSKI-GASPARINI, 1973, 172) in Verbindung. Neben demPferdegeschirr, das mit dem Eindringen der thrako-kimmeri-schen Stmme in dieses Gebiet in Verbindung gebracht wurde,werden neue Elemente in der Tracht und die Knochengrber als

    Zeichen der Einwanderung aus dem illyrischen Balkangebietin der zweiten Hlfte des 8. Jahrhunderts v. Chr., als Zeicheneiner neuen Zeit gedeutet, mit der die Urnenfelderkultur imkroatischen Donaugebiet endete (VINSKI-GASPARINI, 1973,172). Man mu hier anmerken, da auf diesem Raum auchin der lteren Eisenzeit zwei Kulturgruppen die Dalj-Gruppe und die Bosut-Gruppe , deren Wurzeln bis in dieSptbronzezeit zurckgehen, fast gleichzeitig existierten, undda sich die mit dem bergang von der Sptbronzezeit in dieltere Eisenzeit verbundenen Vernderungen whrend der Zeitihres Bestehens abspielten.

    Eisengegenstnde, Schmuck und Waffen, die in den

    Grben 65, 75 und 269 in Lijeva bara in Vukovar sowie imarengrad-Hort wobei im letzteren auch Eisenwaffen vor-lagen entdeckt wurden, zeugen davon, da Eisen schonim 8. Jh. v. Chr. intensiv genutzt wurde. Es konnten auchhnlichkeiten zwischen den Plttchenfunden und einer gre-ren Brillenfibel im arengrad-Hort und den Diademplttchenund der Brillenfibel aus dem weiblichen Knochengrab 202 inLijeva bara in Vukovar (VINSKI, VINSKI-GASPARINI, 1962, 275T. I, 18; T. II, 28; T. IV, 56, 57) festgestellt werden. Sehr naheAnalogien zu einigen Gegenstnden aus dem Hort in arengradfinden wir im Gruppengrab II in Gomolava wieder. Es handeltsich um Brillenfibeln mit Achtelschleife und zylinderfrmigen

    Verzierungen, die in beiden geschlossenen Einheiten vorkom-men (TASI, 1972, 32, T. II, 5; T. III, 7; T. V, 14-15; T. VI, 16-19; TASI, 1979, 14, T. III). N. Tasi datierte die Grabanlage

    in Gomolava und somit auch den Hort in arengrad in dieHa B 3-Zeitstufe und korrigierte damit seine frhere Datierungin die Ha C-Zeitstufe (TASI, 1979, 14, Anmerkung 24). B.Teran datierte das Gruppengrab II in Gomolava aufgrund derFunde der Brillenfibeln mit Achtelschleife und der blichenweiblichen Schmuckstcke, die aus derselben Zeit stammenund in den Grbern und Horten im unteren Donauraum sowie

    im Gebiet des Mittelbalkans bis hin zum sdostalpinen Raumgefunden wurden (TERAN, 1987, 8-10; TERAN, 1990, 40),an das Ende des 9./Beginn des 8. Jh. v. Chr., wodurch auchdie Datierung des arengrad-Hortes auf den Beginn des 8. Jh.v. Chr. fallen wrde die Zeit also, in der Eisen auf diesemGebiet mit Sicherheit schon benutzt wurde.

    Das Pferdezaumzeug im Donaugebiet kndigte dieVernderungen an, die in dem weiteren Gebiet vom stlichenTeil des Karpatenbeckens bis hin zum unteren Donauraumin die Zeit von 950/920 v. Chr. datiert werden als nebender bestehenden sptbronzezeitlichen auch die stlicheOrientierung in der Kultur sichtbar wurde (PARE, 1996, 120).

    Die Zeit zwischen 950/920 und 800 v. Chr. bezeichnete C.Pare als den bergang von der Sptbronzezeit in die ltereEisenzeit, der den ganzen Raum von der Mittelmeerkste

    bis nach Mittelitalien umfate (PARE, 1999, 429). SichereIndikatoren fr den Beginn der Eisenzeit sind die Herstellungund Nutzung von Eisengegenstnden im alltglichen Leben,was im Donauraum in der ersten Hlfte des 8. Jh. v. Chr. auf-grund des arengrad-Hortes und der veroffentlichten Grberin Vukovar in Lijeva bara nachgewiesen werden konnte. DerBeginn der Eisenzeit im sdstlichen Teil Pannoniens, wo auchdas Gebiet der Dalj-Gruppe liegt, wird von Metzner-Nebelsickhnlich datiert; sie ordnet den IIIa-Keramikhorizont (800-720

    v. Chr) der lteren Eisenzeit zu und bedient sich dabei derParallelen zu den zuverlssig datierten geschlossenen Grberin Pcs Jakabhegy (Tumuli 1 und 75) (METZNER-NEBELSICK,1997, 11). Der Beginn der Eisenzeit in der Bosut-Gruppekann schon seit der Frhphase verfolgt werden, die sich lautP. Medovi in zwei Unterphasen aufgliedern lt: die ltere,in die Ha A 2-Zeit datierte Phase, in der die Verbindung zurBelegi II-Keramik klar sichtbar ist, und die jngere Phase,in der reine Formen der Kalakaa-Phase und in die Ha B-Zeitstufe datierbare Eisengegenstnde vorkamen (MEDOVI,1994, 47). Deswegen wurde auch die Siedlung in Kalakaa,die von der Mitte des 10. bis zur Mitte des 8. Jahrhunderts

    v. Chr. existierte, als frheisenzeitliche Siedlung bezeichnet(MEDOVI, 1988, 432). Pferdezaumzeug, Eisengegenstnde,Keramik im Basarabi-Stil und die Fibeln vom Typ Vae zeu-gen von der neuen Eisenzeit, deren Beginn im kroatischenDonauraum aufgrund der geschlossenen Einheiten und derneueren Vergleiche im greren Raum des Karpatenbeckensund Donaugebiets (PARE, 1999; METZNER-NEBELSICK,2002) in das 9. Jh. bzw. sptestens auf das Ende des 9.Jahrhunderts v. Chr. datiert werden kann. Sichere Indikatorenfr die Eisenzeit sind neben den Eisengegenstnden auch dieim Basarabi-Stil verzierte Keramik, Fibeln vom Typ Vae unddie Grabbeigaben mit Pferdezaumzeug. Alle diese Elemente

    knnen im kroatischen Donaugebiet schon in der erstenHlfte des 8. Jahrhunderts v. Chr. beobachtet werden, worausersichtlich ist, da die Neuerungen im alltglichen Leben ak-

  • 5/28/2018 Lo njak Dizdar - Odnos Dalja i Bosuta

    12/18

    30

    D. LONJAKDIZDAR, ODNOS DALJSKE I BOSUTSKE GRUPE NA PROSTORU HRVATSKOG PODUNAVLJA, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 19.-35.

    zeptiert wurden, d.h. da der Prozess der Vernderungen ei-gentlich schon eingesetzt hatte. Die dargelegten Hypothesenund Schlufolgerungen suchen Besttigung oder Widerlegungin den Publikationen zu den erforschten Grbern der Dalj-Gruppe in Vukovar und Doroslovo sowie in der Untersuchungder Siedlungen der lteren Eisenzeit im Donauraum, dieneue Erkenntnisse ber diese interessante, bisher noch ni-

    cht vllig durchleuchtete Zeit in der Urgeschichte des kroa-tischen Donauraums bringen sollen.1Sicher ist jedoch, dader bergang von der Sptbronzezeit in die ltere Eisenzeitwhrend der Entwicklung der Dalj- und Bosut-Gruppe eintrat,was sich dann auch auf die Eigenschaften ihres materiellenund geistigen Erbes auswirkte.

    Unterschiede, die zwischen diesen zwei Kulturen festge-stellt werden knnen, ergeben sich aus ihrer unterschiedlichenHerkunft und nicht aus Einflssen, denen sie beide gemein-sam ausgesetzt waren. Die Dalj-Gruppe konnte im Laufe derlteren Eisenzeit ihr konservatives Erleben des Todes und dieaus der Urnenfelderkultur stammenden Brandgrber aufre-

    chterhalten, whrend in der Bosut-Kultur nderungen einge-treten waren, die in Krpergrbern und in mit Ritztechnik ver-zierten Gefen ihren Ausdruck fanden. Die Bosut-Gruppe,deren Wurzeln im Kreis der koine der kannelierten Keramikdes Karpatenbeckens zu suchen sind, war den eintretendenVernderungen gegenber etwas aufgeschlossener, diese fan-

    den aber auch in den kulturellen Inhalten der Dalj-GruppeAusdruck. Diese Aufgeschlossenheit Neuerungen gegenber

    prgte viele gemeinsame Eigenschaften des materiellen Erbes,es bestanden aber neben dem Begrbnisritus auch andere spe-zifische Merkmale, die als Erkennungszeichen der kulturellenEigenstndigkeit bei beiden Gruppen dienen.

    Auf dem definierten Verbreitungsgebiet der Dalj- und

    Bosut-Gruppe gibt es eine Zone, in der die Elemente bei-der Gruppen miteinander vermischt sind, angefangen vonder Bestattungsart bis hin zur Fertigung und Verzierung vonKeramikgefen. Da der kroatische Donauraum und Sirmienam Kreuzungspunkt der Wasserstraen von Donau, Drauund Save liegen wo Menschen reisten und Gegenstndeund Ideen ausgetauscht wurden bestanden die benachbar-ten Bosut- und Dalj-Gruppe auch nicht als eine Welt fr sich,sondern sie waren in ihrer Lebensart miteinander verflochten,was sich in gemeinsamen Formen der Keramikgefe, ausdenselben Typen der Metallgegenstnde und aus den parallelexistierenden verschiedenen Bestattungsritten dokumentiert

    in den Grberforschungen der Dalj-Gruppe offenbart. Dankder strategischen Lage ihres Verbreitungsgebietes waren dieBosut- und Dalj-Gruppe Vermittler zwischen Ost und West,wie es die reichen und vielfltigen Funde der von diesenGruppen genutzten Gegenstnde die sie durch Kontakte mitzahlreichen Reisenden im Donaugebiet erwarben belegen.

    1 In dieser Abhandlung sind einige Erkenntnisse ber die Chronologiedes bergangs von der Sptbronzezeit in die ltere Eisenzeit auf demZwischenstromgebiet von Drau, Save und Donau dargestellt, die vonden auslndischen Autoren im breiteren europischen Kontext bearbeitetwurden (PARE, 1996, 1999; METZNER-NEBELSICK, 2002). Hier wirdversucht, diese Datierungen auf einem kleineren, kulturell mehr oderweniger einheitlichen Gebiet, wo einige Fragen erst nur angeschnittenwurden, zu errtern; es handelt sich bei weitestem nicht um Lsungs-

    vorschlge zu dieser wichtigen Zeit der Vernderungen, die sich auf alleLebensformen auswirkte. Dieses Thema soll jedenfalls in einer umfan-greichen Studie behandelt werden.

  • 5/28/2018 Lo njak Dizdar - Odnos Dalja i Bosuta

    13/18

    31

    D. LONJAKDIZDAR, ODNOS DALJSKE I BOSUTSKE GRUPE NA PROSTORU HRVATSKOG PODUNAVLJA, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 19.-35.

    T. 1.: 1-6 Mohovo Mandalija; 7, 9 Mohovo istono od sela; 8, 10

    arengrad Renovo

    1

    109

    87

    5 6

    2

    43

    T. 1.

    T. 1 1-6 Mohovo Mandalija; 7, 9 Mohovo stlich des Dorfes; 8, 10

    arengrad Renovo

  • 5/28/2018 Lo njak Dizdar - Odnos Dalja i Bosuta

    14/18

    32

    D. LONJAKDIZDAR, ODNOS DALJSKE I BOSUTSKE GRUPE NA PROSTORU HRVATSKOG PODUNAVLJA, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 19.-35.

    T. 2.

    1 2

    3

    4

    5

    T. 2.: 1-5 Mohovo aire T. 2 1-5 Mohovo aire

  • 5/28/2018 Lo njak Dizdar - Odnos Dalja i Bosuta

    15/18

    33

    D. LONJAKDIZDAR, ODNOS DALJSKE I BOSUTSKE GRUPE NA PROSTORU HRVATSKOG PODUNAVLJA, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 19.-35.

    T. 3.: 1, 3 arengrad Renovo; 2, 4-8 arengrad Malo Renovo

    T. 3.

    1 2

    3 4

    5 6

    7 8

    T. 3 1, 3 arengrad Renovo; 2, 4-8 arengrad Malo Renovo

  • 5/28/2018 Lo njak Dizdar - Odnos Dalja i Bosuta

    16/18

    34

    D. LONJAKDIZDAR, ODNOS DALJSKE I BOSUTSKE GRUPE NA PROSTORU HRVATSKOG PODUNAVLJA, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 19.-35.

    T. 4.: 1-9 arengrad Malo Renovo

    T. 4.

    98

    76

    54

    32

    1

    T. 4 1-9 arengrad Malo Renovo

  • 5/28/2018 Lo njak Dizdar - Odnos Dalja i Bosuta

    17/18

    35

    D. LONJAKDIZDAR, ODNOS DALJSKE I BOSUTSKE GRUPE NA PROSTORU HRVATSKOG PODUNAVLJA, Pril. Inst. arheol. Zagrebu, 21/2004., str. 19.-35.

    T. 5.: 1 arengrad Malo Renovo; 2-5 arengrad Luketinac zapad; 6

    Ilok Sofija 2

    T. 5.

    21

    3 4

    5

    6

    T. 5 1 arengrad Malo Renovo; 2-5 arengrad Luketinac West; 6

    Ilok Sofija 2

  • 5/28/2018 Lo njak Dizdar - Odnos Dalja i Bosuta

    18/18