Luiđi Kriskuolo - Kako su saveznici izdali Crnu Goru

329Luiđi Kriskuolo: KAKO SU SAVEZNICI IZDALI CRNU GORU

Velika Crna Goro! Nikada tuđa.Crne litice privukoše oblake i ukrotiše oluju.

Nikada nije disalo pleme moćnijih gorštaka.-Tenison

Dok sam radio na ovom članku, metropolitska štampa je objavila kao udarnu vijest prodor jugoslovenskih trupa na teritoriju Albanije. Prije samo nekoliko mjeseci Njegova Svetost, Biskup Nikolaj, bio je u ovoj zemlji moleći američke fi lantrope da pomognu siromašnoj djeci Srbije koja umiru od gladi. U otprilike isto vrijeme, Srbi su počinili nezapamćene zločine nad narodom Crne Gore! Srbi nemaju novca da nahrane svoju djecu koja umiru od gladi ali su dobro snabdjeveni novcem i municijom da vode ratove pro v svojih kom-šija – Albanaca i Crnogoraca.

Koliko dugo će Amerika dopus ovakvo stanje na Balkanu? Britan-ska, francuska, čak i italijanska vlada potpuno su ignorisale prava Crne Gore zato što pods ču svoje određene poli čke interese. Engleska je pokazala na-klonost prema Crnoj Gori ali nije preduzela nikakve pozi vne korake. Francu-ska je oduvijek koris la svaki napor da uspostavi Veliku Srbiju kako bi umanjila u caj Italije na Jadranu. Italija je bila zainteresovana za zaključivanje spora-zuma sa Jugoslavijom zbog trgovine, tako da u Ugovoru Rapalo nije bilo ni pomena o Crnoj Gori. To je jako čudno jer je narod Italije vezan za Crnu Goru koji predstavlja porodicu kraljice Jelene, a Italijani vole svoju kraljicu koja je uradila i više nego što je bila njena dužnost tokom rata.

Primjer Crnogoraca nas navodi da se zapitamo da li uopšte postoji pravda za male narode. U novembru 1918. godine, Srbija je počinila prvi zlo-čin nad Crnom Gorom, kada je proglasila nametnuto pripajanje ove države

Luiđi Kriskuolo: KAKO SU SAVEZNICI IZDALI CRNU GORU

ARHIV

330 Crnogorski anali, br. 1/2013

uz podršku Francuske i njenih generala (Franš Desperija i Vnela) koji su ko-mandovali savezničkim trupama na Balkanu. U maju 1919. godine, komitet crnogorskih izbjeglica predao je francuskoj republici memorandum u kome su iznijeli učešće francuske diploma je u ovom zločinu, a optužbe podržali dokumentovanim dokazima.

Francuska republika je pomogla Srbiji na sve načine u njenom na-umu da uniš nezavisnost Crne Gore, a engleska vlada, preko Lorda Kurzo-na, podržala je francuski stav samim m što ništa nije preduzimala. Engle-ska jednostavno nije željela da dodatno komplikuje ionako opasno stanje na Balkanu. Francuska poli ka je favorizovala širenje Srbije na Jadranu kako bi umanjila u caj Italije.

Engleska vlada je 1919. godine upu la svog ministra u Va kan, grofa d Salija, kako bi sproveo istragu o situaciji u Crnoj Gori. U to vrijeme je izdato saopštenje da onog trenutka kada ovaj izvještaj bude gotov biće dostupan javnos . Izvještaj je s gao, ali nikada nije dostavljen članovima Parlamenta, čak ni djelimično. Lord Kurzon je pokušao da opravda ovaj postupak izjavom da izvještaj nije predat iz ,,straha od kompromitovanja doušnika grofa d Salija i njihovom izlaganju osve .‘‘

Zamislite ovo: Lord Kurzon je priznao ukoliko se izvještaj objavi, do-ušnici grofa d Salija će bi izloženi osve (naravno, od strane Srba). Pa ipak britanska vlada sa svim raspoloživim sredstvima nije preduzela nikakve ko-rake da zaš svoje doušnike! Sa druge strane, u nedavnom članku iz Nju-jork Tajmsa, po svemu sudeći ,,inspirisanog‘‘, navodi se da izvještaj grofa d Salija nije mogao bi objavljen bez otkrivanja italijanskog porijekla u nekim pričama. Pa ipak, javna crnogorska publikacija „Krvavi album Karađorđevića“, detaljno opisuje mnoge pojedinos i dokumentovane primjere zločina poči-njenih nad crnogorskim muškarcima, ženama, i djecom svih uzrasta.

Mišljenje koje je vladalo u crnogorskim zvaničnim krugovima je da slanjem grofa de Salija u Crnu Goru, Lord Kurzon se nadao pozi vnom izvje-štaju o Srbiji kojim će se vjerovatno poreći činjenica o proganjanju Crnogo-raca. Vjeruje se da, ukoliko bi se došlo do izvještaja koji bi bio u suprotnos sa njegovim očekivanjima, Lord Kurzon bi odlučio da prekrši svoja prethodna obećanja i zadržao bi izvještaj u tajnos . Uprkos stavu Lorda Kurzona, gos-podin Lojd Džordž je bio iskreniji u svojoj izjavi u Donjem domu Parlamenta (Hause of Commons), u martu 1920. godine. On je tada izjavio da ne može objavi izvještaj grofa de Salisa jer bi bio štetan za Srbiju i druge savezničke vlade (Francusku, naravno!).

Britanska vlada je znala za sadržaj izvještaja grofa d Salija i ništa nije preduzela po pitanju osamostaljivanja države Crne Gore, iako su saveznici


uporno tvrdili da će održa integritet Crne Gore. Na primjer, evo nekoliko navoda:

Velika Britanija će nastavi rat energično dok se Belgija, Srbija, i Crna Gora ne povrate!

(Lord Eskvit, 10. januar 1916.)Prije svega, obnova državnos Belgije, Srbije, i Crne Gore, sa odšteta-

ma koje im pripadaju. (Uslovi primirja koje su predale savezničke snage pred-sjedniku Vilsonu, 10. januara 1917.)

Pa čak iako današnja vremena pripadaju velikim narodima, vrijeme malih naroda mora doći na prvo mjesto, jer oko njih se koncentriše velika bor-ba za slobodu, kakva je prisutna u Belgiji, Srbiji, Crnoj Gori i Rumuniji.

Upravo je ranin bio taj koji ih je prvi ošamario rukavicom, izazvao ih, prvi je počeo ovu borbu koja će odluči o budućnos ljudskog roda, ove zemlje su trenutno okupirane većom vojnom silom, ali nijedna od njih ne žali što je uzvra la na bačenu rukavicu, ni će se ijedna od njih odreći svoje neza-visnos .

Dan njihove obnove će takođe bi dan oslobođenja svijeta.(Lojd Džordž)

Ništa ne govori više u prilog tome od dugih redova ljudi koji su svo-jom voljom uzeli oružje i stali na našu stranu, posle napada na Francusku i Belgiju. To je bilo 1914., Velika Britanija, Crna Gora, Japan; i 1915., Italija, itd. - (Poenkare).

Crna Gora će obnovi državnost.- (Predsjednik Vilson, u članu 2 Po-ruke od 8. januara 1917).

Vaše Veličanstvo može bi uvjereno da trupe pod komandom Gene-rala Franše d Ezperija će učini sve u cilju održanja reda u Vašem kraljevstvu, i da će poštova sva ustavna prava i slobode naroda Crne Gore. (Pišon, u pismu upućenom Kralju Crne Gore 4. novembra 1918.)

Francuske trupe koje su pozvane da privremeno okupiraju teritoriju Vašeg Kraljevstva, uz poštovanje utvrđenih ins tucija, postaraće se da oču-vaju red, pomažući narod najbolje što mogu, kako bi ih pripremili povratku u normalan život, koji je duboko potresen bolnim istragama nakon neprijatelj-ske okupacije.

Povoljnije je da Vaše Veličanstvo sačeka sa povratkom u Vaše kraljev-stvo, dok ne dođemo do kraja i život nastavi svoj uobičajeni tok u Crnoj Gori.

Prisustvo savezničkih trupa, saradnja koju će ponudi domaćem sta-novništvu, nesumnjivo će doprinije da se ovaj trenutak, koje Vaše Veličan-stvo tako željno iščekuje, ubrza. Kada taj trenutak dođe, Vlada Republike će


bi sretna, Vaše Veličanstvo, da ubrza Vaš povratak. (Poenkare, u pismu upu-ćenom Kralju Crne Gore, 22. novembra 1918.)

Crnu Goru će predstavlja delegat, ali pravila imenovanja ovog de-legata biće određena onda kada se sredi poli čka situacija u zemlji. (Odluka Vrhovnog suda, 13. januar 1919.)

Uprkos svim uvjeravanja moćnih saveznika o ovom prijateljstvu, Sr-bija je ipak našla način da pripoji Crnu Goru silom. Naravno, veliki saveznici nijesu mogli otvoreno odobri i sankcionisa zločin koji je Srbija počinila nad savezničkom i nezavisnom državom, ali su pos gli is cilj obustavljanjem mje-sečnog kredita koji je već bio odobren Crnoj Gori tokom rata, nadajući se da će na taj način spriječi proteste koji bi mogli izbi pred civilizovanim crno-gorskim narodom.

Lord Kurzon je izjavio u junu 1920. godine da će crnogorski narod do-bi priliku da se opredjeli u pogledu budućeg jugoslovenskog saveza. Gospo-din Harmzvort, britanski zamjenik sekretara za spoljne poslove, je u novem-bra iste godine obećao je da će posla , u ime britanske vlade, če ri zvaničnika u Crnu Goru koji će kontrolisa izbore za jugoslovenski savez. Zar se ne čini čudno da saveznici koji su smatrali Crnu Goru nezavisnom treba da odobre Vladi Srbije da raspiše i upravlja izborima u Crnoj Gori? Samim m nemoguće je ozbiljno shva slobodnu volju crnogorskog naroda, kada je poznato da je više od polovine glasača u egzilu, ili se naoružani bore po planinama ili čame u zatvorima zbog poli čkih prekršaja. Kako je iko ikada mogao govori o manifestaciji slobodne volje crnogorskog naroda kada su se ljudi našli pod krvožednim režimom koji je nadmašio čak i najgore okrutnos Hasburgovaca!

Zašto je Francuska nastavila da podržava Srbiju? Iz ekonomskih kao i poli čkih razloga. Prvo, Srbija je bila pogodno tlo za ulaganje francuskog kapi-tala i drugo, Francuska je bila ljubomorna na italijansko proširenje na Medite-ranu –u Africi, na Bliskom istoku i Balkanu - i tako odlučila da koris Srbiju kao sredstvo kojim bi spuštala Italiju na nivo sile drugog stepena, koliko je to bilo moguće. Postojao je jedan pozna novinar u Parizu, koga je angažovala turska vlada i primao je platu da bi bio u službi druge grupe despota – ovih iz Beogra-da. Ovaj novinar je pokrenuo ozloglašenu kampanju klevete pro v Crne Gore. Tvrdio je da je zemlja tajni agent Austrije, i izdajica savezničkih trupa. Isto-vremeno, ovog novinara je tajno favorizovala francuska vlada i branila ideju neophodnos održanja Austrije na federalnoj osnovi pod Habsburgovcima.

Prošlog marta, metropolitska štampa je skrenula pažnju na činjenicu da su se Crnogorci pobunili pro v srpskih ugnjetača, taj izvještaj je odmah negirao srpski ministar u Vašingtonu, gosp. Slavko Grujić. Napisao sam pismo koje je objavljeno u Njujork Tajmsu, iz koga ci ram sljedeće:


Na osnovu izjave ambasadora Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, nema osnova za izvještaj da su Crnogorci objavili sve rat pro v Srba ili da se borba odvija između srpskih i crnogorskih trupa. Zar se ne čini da negiranje, ukoliko je pravo, takođe treba ču i od crnogorskog ambasadora?

* * *

Moguće je da izvještaj o svetom ratu nije is nit, ali je is na da posto-je odbori u Italiji, Francuskoj i Engleskoj, koji rade na priznanju crnogorskih te-žnji od strane Saveznika. Odbor koji je naročito ak van nalazi se u Švajcarskoj. Nedavno je is upu o žustar apel saveznicima, kako bi obezbjedio crnogorsku nezavisnost od srpske konfederacije i zaustavio navodna srpska zvjerstva.

U svom stavu prema Crnoj Gori, Srbija očigledno koris iste meto-de koje je Austrija koris la vjekovima ranije pro v Italije, Srbije, Crne Gore i drugih potlačenih naroda. Ukoliko su izvještaji netačni, čudno je da dolaze na mahove sa različi h strana. Američki narod treba da zamoli za objašnjenje o lošem tretmanu herojskih Crnogoraca. Nemojte da zaboravimo da je njihov kralj nedavno preminuo zbog slomljenog srca.

U odgovoru na moju izjavu, počasni Vilijam Frederik Diks, do tada generalni crnogorski konzul u Njujorku i otpravnik poslova u Vašingtonu, na-pisao je za Tribjun, dijelom kako slijedi:

Trenutno ne postoji ambasador Crne Gore u ovoj zemlji. Ja pred-stavljam ovu namučenu zemlju u Sjedinjenim Državama kao generalni konzul zadužen za ovo poslanstvo do kraja januara 1921., kada su moji dopisi otvo-reno povučeni od strane Stejt Dipartmenta jer je vladajuća administracija u to vrijeme odlučila da više ne priznaje Crnu Goru kao nezavisnu silu. Ovdje, dakle, ne postoji nijedan zvanični dokument na tu temu.

Mišljenja sam da, na osnovu značajnih informacija koje sam dobio od crnogorskih zvaničnika, ovaj izvanredni narod ove herojske zemlje, koji je očuvao nezavisnost tokom šest sto na godina, nikada neće prista da mu se oduzme nezavisnost, ili postane dio Velike Srbije. Vjerujem da su spremni posta dio saveza Jugoslavije ali njihovo nepriznavanje od strane saveznika i pridruženih sila direktno ugrožava određena obećanja data Crnoj Gori, koja je tako galantno predala cijelu armiju u vrijeme je kada je izbio rat pro v Au-strije.

U skladu sa ovim pravednim obećanjima, Srbiji je bilo dopušteno da pregazi Crnu Goru i održi vladavinu terora poslednjih dvije ili tri godine, i tako naš narod i ne uviđa da je tzv. Jugoslovenska federacija samo kamufl aža za


Veliku Srbiju, kojom vlada dinas ja Karađorđević, čiji je cilj da pripoji i izbriše male narode poput Crnogoraca, Albanaca i susjednih zemalja.

Iako ne znam ništa od navodnom svetom ratu u Crnoj Gori, vjerujem da Crnogorci, koji predstavljaju aristokrate Balkana, nikada neće prista da izbrišu svoju nacionalnu pripadnost. Jugoslovenska federacija je jedno, ali Ve-lika Srbija predstavlja nešto potpuno drugo, i ne vjerujem da se može usposta-vi bilo kakav privid mira na Balkanu dok Crna Gora ne dobije is status kao i susjedne zemlje, onako kako je i navedeno u članu 2 programa nazvanog „14 tačaka“ predsjednika Vilsona.

Ovo su riječi američkog građanina, koji je nedavno nosio počasnu tulu diplomatskog predstavnika, a koji je u privatnom životu sekretar jedne

od najvećih osiguravajućih kuća na svijetu i povezan je sa naju cajnijim po-slovnim interesima Njujorka.

Na proljeće ove godine komitet iz Ženeve, koji imam čast da pred-stavljam, upu o je apel civilizovanom svijetu, tražeći potpis za sljedeće:

Uprkos formalnim i čvrs m obećanjima saveznika i pridruženih vlada, garantujući nezavisnost i suverenitet Crne Gore; uprkos potvrđenim izjavama da su saveznici uzeli oružje kako bi odbranili dignitet ljudi i nezavisnost na-roda, danas pomažemo najvarvarskije proganjanje i sistematsko istrebljenje crnogorskog naroda, čija je zemlja oteta licemjernim i brutalnim pripajanjem.

Međunarodni komitet za crnogorsku nezavisnost, Međunarodna kancelarija za odbranu prava ljudi u Ženevi, pro-crnogorski komite u Ameri-ci, Engleskoj, Italiji i Francuskoj, kao i dolje potpisani, zah jevaju, u ime huma-nos koja se bori za mir i pravdu, u ime morala koji je osnova, ukratko, hiljada Crnogoraca, njihovih žena i djece koji pate i umiru, zahtjevaju:

Evakuaciju Crne Gore od strane srpskih trupa i vlas .Konsultaciju crnogorskog naroda putem slobodnog plebiscita uz ga-

rantovanje nepristrasnos .Slanje nezavisne komisije koja bi ispitala srpska djela u Crnoj Gori,

postupke, koji, čak i po priznanju Beogradske i Agramske1 štampe je u suprot-nos sa najelementarnijim principima morala i humanos .

Njegova Ekselencija, dr. Pero Šoć, otpravnik spoljnih poslova u Crnoj Gori, predao je ovaj apel uz memorandum Ligi naroda u Ženevi, 1. septembra 1921. godine. Memorandum obuhvata veći dio sporazuma i činjenica nave-denih u ovom članku, koje ne treba ponavlja - ali do trenutka pisanja ovog članka nikakvi dalji koraci nijesu preduze u vezi sa m.

1 Agram se odnosi na grad Zagreb u Hrvatskoj – istorijsko austrijsko i njemačko ime za ovaj grad h p://en.wikipedia.org/wiki/Agram


Vrijedno je žaljenja da određeni dio američke štampe želi da diskre-dituje Crnu Goru u svakoj prilici. Prije samo nekoliko nedjelja pojavio se čla-nak o tome kako je kraljica Milena raspus la Vladu i otpus la ministre. Ovaj članak je pra la duga disertacija u kojoj je autor prikazao Crnu Goru u lošem svijetlu. Da je članak bio zasnovan na činjenicama ne bih ga ni pominjao ov-dje, jer je očigledno bio inspirisan srpskim izvorima, tako da bi njegovo na-vođenje bilo neprikladno. Da se kraljica Milena zaista odrekla prestola, viđeli bismo prizor hrabrih ljudi koji se žrtvuju u ime ravnodušnos velikih sila, koje su se toliko puta složile da podrže njihovu nezavisnost.

Amerikanci, siguran sam, imaju određenu odgovornost za sudbinu Crne Gore, iako osjećaju da im je dužnost da se drže dalje od evropskih ne-prilika. Kada su dozvolili bivšem američkom predsjedniku Vilsonu da ih pred-stavlja u Versaju, američki narod je preuzeo obavezu koje se ne može lako oslobodi . Iako su Amerikanci kasnije pokušavali preko Senata i Kongresa da poreknu Vilsonova djela, nijesu mu ukazali nepovjerenje dok je bio na konfe-renciji. Bez obzira kakav stav će zauze predsjednik Harding, državni sekretar Hjuz i senator Lodž po pitanju evropskih odnosa, tadašnji predsjednik Sjedi-njenih Država je već preuzeo određene obaveze. Iako se možda ne slažemo u vezi sa metodama koje je koris o predsjednik Vilson u određenim trenucima, moramo prizna da je načelno želio da uradi ono što je bilo najbolje za njego-vu zemlju i cijeli svijet.

Nema sumnje da su Vilson i Klemensou najviše odgovorni za stvara-nje Jugoslavije - Velike Srbije. Vilson je nesumnjivo imao altruis čke mo ve, iako se svojevremeno tvrdilo da su američki interesi bili ostvarivanje trgovač-kog u caja na Balkanu. Klemenso je ipak imao jedan glavni razlog podržava-nja ideje o Velikoj Srbiji - poniženje Italije i umanjenje njenog u caja na Me-diteranu i zamjena Francuskim u cajem, kako sa poli čkog tako i sa tržišnog stanovišta. Prvobitna teorija koju su postavili eksper za geografi ju i istoriju bila je da su crnogorski i srpski narod Srbi, ili južni Sloveni, i da pripadaju zajedno. Među m ono što nijesu shva li je da Hrva , koji su takođe Sloveni, mrze Srbe, a da Crnogorci žele da budu nezavisni a ne dio Velike Srbije.

Crnogorska želja za nezavisnošću je nagnala Srbe da primjene silu kako bi zaplašili ovaj hrabri narod, tako da su mnogi izbjegli u Italiju i ostali tamo o trošku italijanske vlade. Još niko nije porekao da su Srbi počinili zvjer-stva u Crnoj Gori, zločine koje su počinili nad crnogorskim ženama i djecom kao i muškarcima. Nemoguće je u članku ove vrste opisa sve detalje zločine, ali je dovoljno ponovi da su bili daleko gnusniji od onih koji su počinili Austri-janci u danima vladavine nad Srbima ili Italijanima.


Šta mogu učini Sjedinjene Države? Neću se pretvara da je potreb-no posla fl otu ili trupe u Srbiju, ali čudno je da Amerikanci održavaju odnose sa despotskom nacijom kakva je Srbija. Za žaljenje je kako Sjedinjene Drža-ve dozvoljavaju predstavnicima Srbije da ostanu u Vašingtonu, kao i svojim predstavnicima da ostanu u Beogradu, kada nikakva odšteta nije plaćena za zločine počinjene nad Crnogorcima. Amerikanci koji su branili Kubance od španske ranije mogu pogleda preko mora i upozori Srbiju da prestane sa tlačenjem Crnogoraca, ili mogu očekiva da će Sjedinjene Države prekinu odnose sa njom.

(Objavljeno u: Mjesečni časopis F77, BIBLIOTEKA KOLEDŽA DRARI, SPRINGFILD, MISURI, FORUM, Januar 1922. Ovaj rad do sada na našem jeziku nije objavljivan, ni je korišćen u domaćoj istoriografskoj literaturi. Istražio i priredio: Novak ADŽIĆ)

Documents

Luiđi Kriskuolo - Kako su saveznici izdali Crnu Goru