1

SVEUILITE U MOSTARUFILOZOFSKI FAKULTETSOCIJALNI RAD

NEJEDINSTVO ETIKE I POLITIKE KOD MACHIAVELLIJA

Seminarski rad

Mentor: dr. sc. Slavica JukaStudent: Dragana Tolj

Mostar, prosinac 2013.SADRAJ

UVOD11.NICCOL MACHIAVELLI - IVOT I DJELO21.1.ivotni put Machiavellija21.2.Djelo Vladar21.3. Machiavellizam32.TEORIJSKI IDENTITET POLITIKE SOCIOLOGIJE42.1.Nastanak politike sociologije42.2.Predmet prouavanja i akademski status politike sociologije53.NEJEDINSTVO IZMEU MACHIAVELLIJEVE POLITIKE I ETIKE63.1. Autonomija politike63.2. Politika i zlo93.3. Machiavellijeve poruke za budue vladare103.4. Nejedinstvo etike i politike114.ZAKLJUAK15POPIS LITERATURE:16

UVODNiccol Machiavelli roen je 1469. god u Firenci, gdje je i umro 1527. godine. Bio jetalijanskipolitiar, teoretiar drave i prava, povjesniar, pisac i filozof. Njegovo najznaajnije djelo je Vladar iz1513. U njemu istie da vladar treba da bude vjeran, mudar, bezobziran, zao i hrabar. Prema Machiavelliju, vladarev uspjeh i dravni interes trebaju stajati iznad svih moralnih obaveza. Njegovo djelo izuavali su svi vladari. Na njegovim postavkama stvoren je novi stav u politici nazvan machiavallizam (uenje i razumijevanje politike koja ne bira sredstva da bi ostvarila svoj cilj). Cilj ovog rada je kroz glavne Machiavellijeve opisati i istaknuti nejedinstvo izmeu njegovih ideja o politici i etici.U prvom poglavlju opisan je ivot i djelo Machiavellija. Machiavellistika politika filozofija esto se uzima u negativnom kontekstu kao ekstremna, osobito zaslugom katolike crkve, koja je djelo Vladar uvrstila u svoj Indeks, tj. listu knjiga koje se protive vjeri. Stavovi koje je Machiavelli zauzeo u ovom djelu, mogu se uiniti ekstremnim.U drugom poglavlju opisan je teorijski identitet politike sociologije. Politika sociologija je nastala tijekom dugog procesa rastakanja politike filozofije u socioloku teoriju o politici. Njeni najraniji korijeni vezani su za republikanske teorije u doba Renesanse i poetka Moderne. Tree poglavlje govori o nejedinstvu etike i politike. Machiavellistika etika nije normativna, u smislu da odreuje to ovjek (kao ljudsko bie) treba biti i kako se pojedinac treba ponaati da bi bio dosljedan svojoj humanoj sutini. To je sustav opisa koji pokazuju kakvim rezultatima vodi odreeni nain politikog i drutvenog djelovanja, bez definiranja odreenog cilja, tj. njegove etike vrijednosti. Machiavelli u etici ne propisuje univerzalna moralna naela. On se ne uputa u etiku ocjenu (da li je neka upotreba moi dobra ili zla), ve se ograniava da pokae kako neki postupci u odreenim uvjetima omoguavaju posizanje ili gubitak moi. Politiku znanost Machiavelli poima kao evidenciju metoda za ostvarenje ciljeva koje netko sebi postavi. Machiavellistiku interpretaciju formule cilj opravdava sredstvo mogue je tumaiti u kontekstu prebacivanja teita sa ciljeva na sredstva: bilo koje sredstvo je dobro ukoliko je korisno za ostvarenje bilo kojeg cilja. Mnogobrojni projekti suvremene politike realnosti mogu se konkretno povezati sa Machiavellistikim naslijeem.1. NICCOL MACHIAVELLI - IVOT I DJELO Niccol Machiavelli roen je 1469. godine u Firenci u obitelji gradskog notara, koja je kao i mnoge druge bila umijeana u mrana zbivanja svog grada i vremena. U to vrijeme mnogi talijanski gradovi su drali monopol u trgovini robom, te su tako stvoreni uvjeti da vei dio stanovnitva materijalno ojaa i trai nove izazove i prohtjeve van granica.1.1. ivotni put MachiavellijaMladi Niccol prati sva drutvena dogaanja iz podruja egzaktnih znanosti i kao napredan i obrazovan ovjek u vrtlogu politikih i renesansnih zbivanja aktivno sudjeluje u diplomatskim misijama. Njegov ivot moe se podijeliti u tri razdoblja od kojih svako razdoblje ini posebno i vano poglavlje povijesti Firence. Padom Medicijevih u Firenci 1494. godine, Machiavelli je stupio u dravnu slubu. Tijekom njegove karijere, Firenca je bila slobodna republika sve do 1512. godine, kada su se Medicijevi vratili na scenu. Vlast Medicijevih u Firenci od 1512. do 1527. godine zavrava njihovim izbaajem iz Firence. Ovo je bilo razdoblje Machiavellijevog poveanog utjecaja i vrijeme njegove literarne aktivnosti. Nakon potjere Medicijevih1527. godine Machiavelli umire, bez povratka u dravnu slubu.Njegova najpoznatija djela koja se istjeu meu 30 napisanih radova su: Vladar, Rasprave o prvih deset knjiga Tita Livija, Firentinska povijest i druge.1.2. Djelo VladarProlo je pet stoljea od kada je veliki firentinski mislilac, povjesniar, teoretiar i politiar Niccol Machiavelli napisao svoje najpoznatije djelo Vladar. Ova knjiica od nekoliko stotina stranica je napisana 1513. godine. Vladar je jedno od najprijevoenijih svjetskih djela. Knjiga je pisana istananim i preciznim stilom. Neizbjeno, izvorna verzija sadri odreene anakronizme[footnoteRef:1] pa su dananji Talijani podijeljeni. Dok jedni itaju Machiavellija u originalnoj verziji, drugi se radije opredjeljuju za prijevod na suvremeni talijanski jezik. [1: Anakronzam ima viestruko znaenje. Predstavlja osobu, obiaj, ideju, dogaaj i sl. koji su stavljeni u epohu kojoj ne pripadaju ili ono to se zastarjelo, zakanjelo javlja iz nekog drugog, prolog vremena.]

Nije samo dugo trajanje ovog djela utjecalo da se ogroman broj itaoca iz razliitih motiva drui sa ovom knjigom, ve se radi o jednom od najkomentiranijih djela sa razliitim pa i sasvim oprenim stavovima i komentarima. Iako nitko nije podcjenjivao ogroman znaaj i dubinu ukupnog Machiavellijevog djela, malo je politikih mislioca u povijesti koji su toliko suprotstavljeno vrjednovani, bilo da su kritizirani ili hvaljeni. Meu Machiavellijevim suvremenicima knjiga Vladar nije izazvala veliko zanimanje. Katolika crkva je Vladara stavila na Index Librorum Prohibitorum[footnoteRef:2]. [2: Index Librorum Prohibitorum (popis zabranjenih knjiga) je popis publikacija koje jeKatolika crkvacenzuriralazbog opasnosti za sebe i za vjeru svojih lanova. Cilj je popisa bio zabrana itanjanemoralnihknjiga ili djela koje sadreteolokegreke.]

1.3. MachiavellizamMachiavellizam oznaava naela politike djelatnosti koja je zastupao talijanski politiar i dravnik Niccol Machiavelli. Po njemu su dozvoljena sva sredstva koja omoguavaju da se stvori jaka vlast u dravi koja se moe postii samo energinom akcijom, snagom i portvovnou; politiara ne smije nita sputavati i sprjeavati u njegovom radu da ostvari postavljeni cilj.Sam izraz machiavellizam izveden iz imena autora upuuje na:a) nadilaenje svih normi i pravila,b) postizanje cilja ili osvajanje vlasti putem intriga, prijevara,c) opstanak na vlasti putem nasilja; tiraniju i diktaturu,d) prijezir prema svim naelima, zadrkama ili skrupulama,e) nemoralnost moi i upotrebu svih dostupnih sredstava, kakva god ona bila, radi cilja vladanja (cilja koji je sam u sebi). Machiavelli je dakle zagovornik machiavellizma i kao takav on je prevarant (jer je machiavellista bio sinonim za prevaranta) i beskrupulozan manipulant. Taj izrazdanas opisuje usko, koristoljubno ponaanje i vodi nepravilnim shvaanjima Machiavellijeve filozofije.2. TEORIJSKI IDENTITET POLITIKE SOCIOLOGIJE Politika sociologija je nastala tijekom dugog procesa rastakanja politike filozofije u socioloku teoriju o politici. U suvremenim raspravama o predmetu politike sociologije daju se razliiti odgovori na pitanje to odreuje teorijski identitet politike sociologije. Postoji miljenje da je politika sociologija zapravo sociologija drave, moi, vlasti...2.1. Nastanak politike sociologijeNastanak i razvoj politike sociologije sutinski je povezan sa nastankom i razvojem Moderne[footnoteRef:3]. Realni drutveni uvjeti za nastanak politike sociologije i teorijske potrebe za njom, stvoreni su kada je uspostavljena razlika izmeu civilnog drutva i politike drave. [3: Bertrand RASEL, Istorija zapadne filozofije, Kultura, Beograd, 1962., str. 475 478.]

Za postavljanje tih prvih temelja zasluna su dva vrlo razliita mislioca, koji e do danas obiljeavati dva ekstremna dijela u teorijskom miljenju o politici. Na jednoj strani je Niccol Machiavelli, koji e presudno utjecati na razumijevanje politike kao tehnologije vlasti; na drugoj je Thomas More, koji na politiku gleda kao na viziju ili utopijsku projekciju zajednice. Taj raskorak je jo vei ukoliko se usporedi Machiavelli i njegov Vladar, sa drugim temeljnim stubom postavljenim za budui razvoj politike sociologije koji predstavlja Utopija Thomasa Morea. Machiavelliija prvenstveno zanima politiko ponaanje, a Morea socijalni poredak.[footnoteRef:4] [4: Jirgen HABERMAS, Teorija i praksa, BIGZ, Beograd, 1980., str. 57. ]

Machiavelliijeva teorija, koja prirodno zlo definira politiki kao prijetnju ivotu od tuih napada, nikako ne moe preuzeti utopijski oblik, ve se mora baviti praktinim tehnikama uspjenog osvajanja i potvrivanja vlasti. Ouvanje ivota od prijetnje elementarne bijede i gladi vodi Morea u utopijsku viziju pravilne organizacije drutvenog poretka, jer se prirodno zlo definira ekonomski. I jedan i drugi izdvajaju pitanje strukture vlasti i strukture socijalnog poretka iz polja etike povezanosti i oslovljenosti. Machiavelli i More su, svaki na svoj nain, proveli razdvajanje politike i etike.[footnoteRef:5] Ishodita u odnosu na dravu su im razliita. [5: Isto, str. 59.]

2.2. Predmet prouavanja i akademski status politike sociologijeNa pitanje to je politika sociologija, odnosno to je osnovni predmet njenog istraivanja vode se intenzivne rasprave due od jednog vijeka. Postoji vie razliitih odgovora, koji u najveoj mjeri ovise od ope teorijske pozicije pojedinih autora i pitanja na koje se stavlja glavni naglasak istraivanja u ovom polju. Najvei broj autora u ovom podruju daje najopenitiji i najjednostavniji odgovor da je politika sociologija znanost koja se bavi pitanjima odnosa drutva i politike. Politika sociologija je posebna znanstveno - teorijska i nastavno - akademska disciplina koja istovremeno ima ak tri dodirna statusna akademska obiljeja. To je jedna od eminentnih politikih disciplina u polju politikih znanosti[footnoteRef:6] te jedna od posebnih sociolokih disciplina koja se pojavljuje pod nazivom sociologija politike. Ona istovremeno u irokoj obitelji drutvenih znanosti povezuje politiku znanost sa sociologijom. [6: Kao akademska disciplina politika sociologija se prvenstveno prouava na fakultetima politikih znanosti, a prema stavu Europske asocijacije Fakulteta politikih znanosti, ona ulazi u skupinu od desetak disciplina neophodnih da bi se diploma politikih znanosti priznala u zajednikom sveuilinom europskom prostoru, oblikovanom po takozvanom bolonjskom modelu.]

Postoje ak i miljenja po kojima je politika sociologija samo drugo ime za politiku znanost.Sljedei akademski status discipline odreuje se nazivom sociologija politike. Iako se razlika u nazivima politika sociologija i sociologija politike ini irelevantnim, ona pokazuje dva razliita pristupa. Naziv sociologija politike izraava pogled na politiku kao na jednu posebnu sferu ili polje, a na samu teorijsku disciplinu se gleda kao na posebnu granu sociologije. Naziv politika sociologija je iri i na politiku gleda kao na fenomen u suvremenom svijetu. Politika sociologija, kao disciplina povezuje politiku znanost i sociologiju. U tom smislu je politika sociologija i sociologija politike, ali i mnogo vie od toga.[footnoteRef:7] Prvo djelo koje s pravom moe da se nazove pretkom studija iz politike sociologije je knjiga Rasprave o prvoj dekadi Tita Livija[footnoteRef:8]. Za to djelo sam Machiavelli kae: U njemu sam izrekao sve to znam i to sam dugotrajnim iskustvom i neprestanim itanjem nauio o zbivanjima u svijetu[footnoteRef:9]. [7: Giovani SARTORI, Politics and the Social Science, Edited by Seymour Martin Lipset, Oxford University press, New York, 1969., str. 65.] [8: Machiavelliji je zapoeo s pisanjem tog djela 1513, a zavrio vjerovatno 1519. godine.] [9: Niccolo MACHIAVELLI, Izabrano djelo, Prvi svezak, izabrao i priredio Damir Grubia, Globus, Zagreb, 1985., str. 153.]

3. NEJEDINSTVO IZMEU MACHIAVELLIJEVE POLITIKE I ETIKESmatra se da je Machiavelli ponizio politiku u odnosu na antika shvaanja o njoj, jer je odvojio moral od politike i dozvolio upotrebu svih sredstava u politikom ivotu ukoliko ih opravdava cilj. Na jedan ili drugi nain, eksplicitno ili implicitno, mnogi tumae Machiavellijevo shvaanje politike kao igru moi i sebinih zanimanja. Nasuprot takvim gleditima, Hannah Arendt pie o Machiavelliju kao jedinom politikom piscu koji je uloio izvanredni napor da obnovi politiku u njenom starom dostojanstvu[footnoteRef:10]. Machiavelli je iznad svega ovjek koji umije vidjeti glavnu tendenciju politikih dogaaja: njegova mo opaanja nije onakva kakva bi trebala politiaru, ve onakva kakva bi trebala sociologu[footnoteRef:11]. [10: Hannah ARENDT, The Human Condition, The University of Chicago Press, Chicago, 1958., str. 35.] [11: Slobodan JOVANOVI, Iz istorije politikih doktrina, Platon, Makijaveli, Berk, Marks, Geca Kon, Beograd, 1935., str. 150. ]

Cijelo Machiavellijevo uenje o politici moe se svesti na uenje o moi. Za njega izmeu politike i moi postoji znak jednakosti. Uspostavljajui znak jednakosti izmeu politike i moi, Machiavelli daje niz savjeta vladaru kako se to moe postii. Machiavelli se esto predstavlja kao utemeljiva politike koja se ne obazire ni na kakve moralne obzire, kao utemeljiva politike kao muevne djelatnosti u kojoj nema mjesta osjeanjima, ivotnim slabostima ili strastima. Odluke i postupci onih koji upravljaju dravnim poslovima trebaju biti zasnovane iskljuivo na racionalnim temeljima. Politika je odnos raspoloivih sredstava prema postavljenim ciljevima, a vrijednost kojoj se tei je korisnost. 3.1. Autonomija politikeOstvarenje politikog uspjeha je jedina vrijednost kojoj politiar treba teiti. Politike preporuke koje Machiavelli daje buduem vladaru su izraene hipotetikim imperativima. Oni ne definiraju ciljeve, ve samo odreuju koja su sredstva pogodna za njihovo ostvarenje kada su ciljevi ve definirani. Ako se stvari postave isto formalno, onda su u politici sva korisna sredstva dozvoljena ma koliko bila represivna, nasilna, moralno odbojna, bizarna ili zla[footnoteRef:12]. Sve to ide u prilog uveanju moi i uspjenoj vladavini istovremeno je i neto to je, na politikom planu, moralno poeljno ili bar dopustivo. To je uobiajeno tumaenje Machiavellijevih preporuka i ono je obino izraeno porukom da cilj opravdava sredstva. Za svaki politiki cilj koji imamo na umu, sva korisna sredstva za njegovo postizanje su opravdana, bez obzira na njihov moralni status. Meutim, takvo tumaenje ne samo da nije opravdano, ve potpuno promauje smisao Machiavellijevih savjeta. [12: Machiavellijeve preporuke ili savjeti su hipotetiki imperativi izraeni kondicionalom. Ako eli da postigne X, uini Y. X je bilo koji politiki cilj, a Y moe biti bilo koje sredstvo za koje donosioc politikih odluka smatra da vodi ostvarenju tog cilja.]

Ako je odnos sredstvo cilj analogan odnosu uzroka i posljedice, onda se ini da je jedan problem kada se svijetu ljudskih stvari pristupa iskljuivo sa naunom strogou, kao to to radi Machiavelli. Ako su meuljudski odnosi analogni ili ak jednaki odnosima tjelesnih objekata, nema mjesta pripisivanju moralne odgovornosti i moralnom ocjenjivanju postupaka. Iako nosioce politikog autoriteta savjetuje da bi bilo bolje da ih se podanici plae nego da ih vole, za Machiavellija obiljeje dobre vladavine nije stalno zastraivanje, provoenje terora protiv graana, politikih protivnika i neistomiljenika, kao to njen cilj nije postizanje moralne otupjelosti podanika, ve sretan i slobodan ivot u skladu s valjanim zakonima. Kada je rije o autonomiji politike u Machiavellijevom djelu, onda bi trebalo obratiti panju na sljedee probleme. Ono to je u politici poeljno, nepoeljno je ili ne mora biti poeljno u svakodnevnom ivotu i obrnuto. Ono to se smatra razboritim svakodnevnim ponaanjem, u politici moe biti potpuno nerazborito. Teina politikog poziva ogleda se i u tome to se politike odluke koje ponekad mora donijeti onaj tko je na sebe preuzeo ulogu politikog autoriteta, suprotstavljaju s odlukama koje bi donio na vlastitom planu. Oslanjanje na vlastitu ili konvencionalnu moralnost u trenutku kada treba donijeti odluku koja u znaajnoj mjeri odreuje dobrobit ili budunost politike zajednice moe za tu zajednicu biti pogubna. Netko moe biti moralno dobra osoba, moe prezirati nasilje, ali kada se nae na mjestu politike moi on e moda morati, zbog dobrobiti zajednice, donijeti odluku koja odstupa od njegovih osobnih stavova. Prema Machiavellijevim rijeima, vladar e moda morati zagaziti u zlo, tj. ukoliko je politiki autoritet u pravom smislu rijei, on e morati zagaziti u zlo kada je to neophodno[footnoteRef:13]. Krajnje je pogreno izmeu dobra i zla, u odreenim okolnostima, birati nekakav srednji put. Kompromisna rjeenja su najgora. Machiavelli smatra da kolebljivcima nije mjesto u politici. [13: Nikolo MAKIJAVELI, Vladalac, Moderna galerija, Beograd, 1989., str. 17.]

Ukoliko se jednoj dravi prijeti nasiljem ili ako se njen suverenitet ugroava nasilnim sredstvima, onda je prijetnja nasiljem ili uzvraanje nasiljem na nasilje jedina racionalna strategija, bez obzira na to to se na individualnom ili konvencionalnom planu smatra moralno poeljnim, opravdanim ili dopustivim. Jer, nikada ne bi trebalo da zavlada nered kako bi se izbjegao rat, jer se rat nikad ne moe izbjei, ve se moe samo odloiti na vlastitu tetu[footnoteRef:14]. To ipak ne znai da pravila koja vrijede u politici trebaju vrijediti i u uobiajenim meuljudskim odnosima. Norme politikog djelovanja razlikuju se od konvencionalnih moralnih normi. [14: Nav. mj.]

Kao to je politika autonomna u odnosu na tradicionalne moralne konvencije, tako bi i podruje svakodnevnog meuljudskog odnoenja trebalo biti autonomno u odnosu na norme politikog djelovanja. Za svakodnevno ophoenje prema ljudima ne bi trebalo traiti uzor u politici. Ono to se dogaa u domeni politike, ako je to uope mogue, ne bi smjelo da se reflektira na domenu svakodnevnog ivota i uobiajenih meuljudskih interakcija. Machiavelli nas upozorava da ne bi bilo poteno poubijati svoje sugraane, iznevjeriti prijatelje, pogaziti zadanu rije, ne vjerovati, nemati suosjeanja[footnoteRef:15]. Dakle, navedeni naini postupanja su nedopustivi sa stajalita konvencionalne moralnosti, ali ne uvijek i sa stajalita politike. Usprkos tome to Machiavelli postupke smatra primjerenim vladarevim nastojanjima da ouva vlast i kao to ih smatra pounim za sve one koji se penju do vlasti, oni ipak ne bi trebali biti uobiajna praksa politike svakodnevice. [15: Nikolo MAKIJAVELI, Vladalac, Moderna galerija, Beograd, 1989., str. 33.]

Bilo bi veoma pogreno Machiavellija smatrati apologetom[footnoteRef:16] politikog ili individualnog zla, ili bilo koje vrste socijalne patologije[footnoteRef:17] koja se koristi u politike svrhe, a koja bi moda mogla imati dobar uinak. Machiavelli politiku zajednicu i njene institucije ne razumije kao zloinaku organizaciju u kojoj se zloinci razliitog profila i statusa bore za vlast sluei se prijevarama, laima, spletkama i ubojstvima. Iz svega to je reeno o vladavini zakona i zatiti slobode, moe se zakljuiti da je Machiavellijevo shvaanje drave protektivno. Drava je shvaena kao institucionalni okvir koji obeava sigurnost i slobodno raspolaganje imovinom i osobnim zalihama. [16: Apologetje branitelj kranske vjere. On je zagovaratelj nekog nazora, znanosti ili programa.] [17: Prema prvom znaenju,pojam socijalnapatologija oznaava skup razliitih pojava koji se smatraju nepoeljnim i negativnim i sa stajalita odreenih ope prihvaenih vrijednosti i normi u drutvu (kriminal, alkoholizam, prostitucija, narkomanija,...)]

3.2. Politika i zloNije istina da je Machiavelli mislio da je dobro biti zao na politikom, a jo manje na osobnom planu. Smatrao je da posebnost politike ponekad iziskuje initi neto to odstupa od normi propisanih tradicionalnim moralnim kodeksima, kao to odstupa i od tradicionalno shvaenog naina voenja politike. U situacijama kada je opstanak drave ugroen, izbor meu razliitim politikama vie nije izbor izmeu onog to je pravedno ili razborito, ve izbor izmeu ivota i smrti. Tada teret odluivanja postaje posebno teak. U takvim situacijama razboritost i pravednost se moraju ostaviti po strani i onaj tko je nosioc politikog autoriteta mora se okrenuti okrutnostima kao nainu politike borbe, ali takve neprijatne mjere koje se poduzimaju u domenu politike ne treba da budu trajno stanje stvari.[footnoteRef:18] [18: Maurizio VIROLI, Machiavelli, Oxford University Press, Oxford, 1998., str. 4849.]

Kada je rije o injenju zla u politike svrhe, ako je to jedini raspoloivi nain djelovanja u trenutnim uvjetima, Machiavelli savjetuje da se ono ini brzo i odjednom, a da se izbor meu razliitim nepovoljnim mogunostima ini po principu minimizacije maksimuma zla. Bilo bi dobro da se zlo ne ini, ali ako su raspoloive mogunosti takve da je to god da se uini manje ili vee zlo, onda treba izabrati onu mogunost ije su posljedice najmanje nepovoljne. Izgleda da su one interpretacije Machiavellijevog djela koje tvrde da on politiki izbor uvijek predstavlja kao izbor izmeu dva ili vie zala, neopravdane.[footnoteRef:19] [19: Joseph V. FEMIA, Machiavelli Revisited, University of Wales Press, Cardiff, 2004., str. 73.]

Machiavelli nije pristaa one politike koja promovira zloin kao instrument legitimne vlasti, to je bila osobina totalitarnih reima u 20. vijeku. Zlo u odreenim okolnostima moe postati sredstvo politike, ali Machiavelli nikada ne bi dopustio da zlo postane politika. Prema njegovom miljenju za dravu je pogubno kada u dui svojih graana svakodnevno pobuuje nova neraspoloenja zbog novih uvreda, kao to je pogubno podanike stalnim kanjavanjem i proganjanjem drati u neizvjesnosti i strahu[footnoteRef:20]. [20: Niccolo MACHIAVELLI, Izabrano djelo, Prvi svezak, izabrao i priredio Damir Grubia, Globus, Zagreb, 1985., str. 45. ]

Pred zakonodavcima i dravnicima su dva puta, put slave ili prijezira i put sigurnosti i straha. Machiavelli se opredjeljuje za onaj prvi, koji utemeljivaima drava donosi besmrtnu slavu, a graanima sigurnost i slobodu[footnoteRef:21]. Okrutnou, zloinom i loim postupanjem se moe osvojiti vlast, ona se tim sredstvima moe i ouvati. Tako se moe postati uven i stei reputacija beskompromisnog voe, ali se tako ne moe stei slava. [21: Isto, str. 10.]

3.3.Machiavellijeve poruke za budue vladareMachiavellijeve preporuke ne mogu imati i nemaju status aksioma[footnoteRef:22] ili univerzalnih pravila za politiko djelovanje, iako se ponekad tako predstavljaju. Ono to bi moda moglo imati status politikih aksioma ili opih pravila u Machiavellijevom djelu su pouke iz prolosti na koje se on poziva kada buduim vladarima daje savjete kako da upravljaju dravnim poslovima. Ako se povijesno zbivanje shvati kao ciklian proces, onda onaj tko usporeuje sadanjost i prolost moe uoiti da postoji velika slinost izmeu onoga to se dogaalo ranije i onoga to se dogaa sada. Na slian nain, tko eli da upozna budunost, mora se okrenuti prolosti jer se sve na svijetu u svako doba moe usporediti s onim to se dogaalo u drevnim vremenima. Razlog je tome injenica da su sve to djela ljudi kojima su vladale i kojima vladaju iste strasti, pa zato nuno dolaze i do istih rezultata[footnoteRef:23]. [22: Aksiomje temeljna istina" koja se ne dokazuje i slui kao osnova nekematematikeililogiketeorije. Za razliku oddogme,uglavnom se ne tvrdi njena nuna istinitost jer je to logiki nemogue utvrditi, nego se uzima kao pretpostavka na kojoj se gradi teorija.] [23: Niccolo MACHIAVELLI, Izabrano djelo, Prvi svezak, izabrao i priredio Damir Grubia, Globus, Zagreb, 1985., str. 43. ]

Machiavelli je bio uvjeren da je povijesno dogaanje ciklino i da su povijesni dogaaji razliitih i veoma udaljenih epoha analogni, ali i da su u doslovnom smislu ponovljivi. Ono to je bilo prije moe se ponoviti sada u svom punom prolom sjaju. Vrijednosti prolih razdoblja kao to su hrabrost, junatvo, tenja za besmrtnom slavom ili okrutnost zdruena s vrlinom nasuprot kranskoj blagosti i ljubavi prema neprijatelju, mogu biti ponovno upotrijebljene u politikom djelovanju dananjice ako je to neophodno. Na slian nain, uspjene taktike i strategije, valjane politike i najbolja politika ureenja prolosti, mogu se pojaviti u sadanjem trenutku. Meutim, zbivanja razliitih povijesnih epoha mogu biti samo analogna, a nikada identina, jer je prolost neponovljiva.Preporuke buduim vladarima koje su zasnovane na poukama prolosti, odnosno njihovim razliitim interpretacijama, ne mogu imati snagu univerzalno vrijedeih pravila. To su ve prije prosvijeena nagaanja, koja se mogu, ali se i ne moraju pokazati kao tona, pouzdana i korisna u svim prilikama. Machiavelli uoava da su u prolosti u odreenim okolnostima, ubojstvo, prijevara, la, zastraivanje i spletka, bili uspjena sredstva vladanja. On uoava da okrutnost i zlo ponekad mogu biti korisniji instrumenti politike moi. Na osnovu tog zapaanja preporuava buduim vladarima da se slue slinim sredstvima, ako okolnosti to zahtijevaju. Ali, bilo bi povrno rei da su osnovne vrijednosti politikog djelovanja za Machiavellija iskljuivo korisnost i uspjeh. Suprotno vidi iz njegovog stava da je za mudrog vladara, bolje da izgubi bitku vlastitom vojskom, nego da je dobije tuom[footnoteRef:24]. Nije rije o tome da Machiavelli nije uope vodio rauna o moralnosti politikog djelovanja, ve je politiko djelovanje nastojao da usuglasi s moralnou jednog drugog vremena, vremena koje je prolo i koje je nepovratno izgubljeno. [24: Nikolo MAKIJAVELI, Vladalac, Moderna galerija, Beograd, 1989., str. 49.]

3.4. Nejedinstvo etike i politikeZanimljivo je ispitati dvije meusobno povezane premise. One glase:a) Visoko postavljeni cilj opravdava koritenje svih raspoloivih sredstava.b) elja da se neto osvoji je prirodna i obina stvar.[footnoteRef:25] [25: Isto, str. 24.]

Kada pogledamo to je potencijalni sadraj ovih tvrdnji, pokazuju se odreene tekoe i proturjenosti koje dovode u pitanje postulirani[footnoteRef:26] cilj. [26: Postulatima vie znaenja. Moe imati znaenje suda koji se prihvaa bez dokaza; nuan hipotetiki stav koji se ne dokazuje niti se moe dokazati (aksiom) ili neka tvrdnja.]

a) Premda moemo potovati ovu logiku korisnosti, ponekad posumnjamo u tok ovakvog zakljuivanja. Prvo, ako se zbog postavljenog cilja primjenjuje najsuroviji teror, odmazde i propovijedaju lai, nee li ova sredstva izmijeniti sam sadraj cilja? Nemogue je cilj tako lako odvajati od primijenjenih sredstava. Ako vladajua paradigma politikog djelovanja znai okrutno nasilje, teror, represalije[footnoteRef:27], lai i indoktrinaciju[footnoteRef:28], koliko e ono po inerciji trajati prije nego to nastane stanje normalnosti? Slubenici drave koji su naueni da primjenjuju sva sredstva, ne mogu se preko noi pretvoriti u administratore koji potuju strogo propisane norme i ne zloupotrebljavaju svoje ovlasti. Teror i djelovanje od prilike do prilike bez vrstih propisa, osobito kada je u pitanju netko koga promatramo kao neprijatelj, ne prestaje samo po sebi. Ono, ne samo da proizvodi mrnju i otpor s druge strane, nego stvara jednu dugotrajnu psihozu vanrednog stanja. U toj psihozi, teko je govoriti o stabilnom poretku, zbog kojeg je pokrenut cijeli pothvat. [27: Represalijesu prisilne mjere. Pravo primjena prisilnih mjera kao odgovor na protupravne akte druge drave esto su sluile kao izgovor za agresivnu politiku imperijalistikih sila. ] [28: Indoktrinacijaje proces usaivanjaideja,stavova,kognitivnih strategijaili profesionalnemetodologije. Odobrazovanjaobino se razlikuje po tome to se od indoktrinirane osobe oekuje da ne preispituje i da kritiki ne analizira nauene dogme.]

Tono je da se Machiavelli bavio i vjeitim pitanjem ciljeva i sredstava, pitanjem kojim su se i prije njega mnogi bavili. Meutim, Machiavelli je imao slabost prema jednom visokom cilju dozvoljavajui da se za njegovo ostvarenje mogu koristiti i razliita sredstva. Radi se o cilju ujedinjenja Italije, a time i kraju poniavajuih stranih uprava nad malim dravicama. Machiavellijeva politika misao se, dakle, ne moe svesti na opi princip ciljeva koja opravdavaju sredstva. Naravno da bismo teko kod Machiavellija mogli nai suprotan, visoko etiki princip koji kae da prema moralnosti koritenih sredstava treba ocjenjivati moralnost ostvarenog cilja. Machiavellivo djelo nisu lekcije o moralizmu niti o amoralnosti u politici. Machiavelli odobrava upotrebu okrutnih sredstava i djela, ali razlikuje situacije u kojima su ona upotrjebljena kao dobro ili loe. Dobro upotrjebljena mogu se nazvati ona (ako se zlo sme nazvati dobrim) koja se ine odjednom, iz potrebe da se vladalac osigura, a potom se ne nastavljaju nego se preobraaju, u stvari to je mogue korisnije za podanike. Loe upotrjebljene su one okrutnosti koje, mada u poetku malobrojne, vremenom pre rastu nego to nestaju[footnoteRef:29]. [29: Nikolo MAKIJAVELI, Vladalac, Moderna galerija, Beograd, 1989., str. 43.]

Sistematska indoktrinacija i lai kao sredstvo po sebi nose mnoge opasnosti. One uglavnom predstavljaju ideoloki mit i opravdanje postojee politike: ako se zastupaju kao nametnuta istina, proizvest e dvojni moral u dravi. Svi, koji budu morali javno e je propovijedati i zaklinjati se u nju. S druge strane, zapravo u nju nee vjerovati. Ako je nedoputeno da se u javnosti istina propituje i kritizira, razvijat e se ono to Leszek Kolakowski[footnoteRef:30] imenuje kao podzemna svijest. Ljudi e javno pokazivati suglasnost sa stavovima u koje ne vjeruju, po potrebi e hvaliti vladara i vlast, a intimno e ih u sebi mrziti i prezirati. Svijest koja ne moe slobodno da se izrazi mnogo je opasnija i otrija od one koja svoja uvjerenja moe javno da izusti. Sputavana svijest, po pravilu, eksplodira u neoekivanim situacijama, kada se u dravi dogodi neki, esto i najmanji potres. Kada ona bukne i pokae se na ulicama, prelazi u ruilako ludilo koje je teko, a esto i nemogue kontrolirati. [30: Leszek Koakowski (1927. 2009.) je jedan od najznaajnijih, a nesumnjivo i najorginalnijih poljskih, ali i europskih filozofa XX. stoljea.]

Ideja o svim doputenim sredstvima nas uvlai u opasnost stvaranja krhkog, nepotpunog drutva, u kojem vlada ope licemjerje i nepovjerenje. Dodue, Machiavelli veoma inteligentno preporuuje vladaru da ne dira u imovinu poraenih. Ljudi e prije zaboraviti svoje blinje, nego gubitak posjeda. Dok se u politikoj teoriji jednostavnim potezom pera, problemi sami od sebe rjeavaju, u praktinom ivotu svaki radikalni politiki korak zapravo stvara stotine, pa i tisue novih nedoumica. Oni, svi zajedno, u pravilu vode drutvo u potpuno neplaniranom pravcu, koji se gotovo nikad ne poklapa sa poetnim postavljenim ciljem. Naime, pokazuje se da zapravo primijenjena sredstva u najveoj mjeri odreuju sam sadraj postignutih ciljeva. b) Machiavelli zakljuuje da drave posjeduju prirodnu elju za osvajanjem te da je ljudska civilizacija zapravo nastala tako to su neka plemena pokorila druga, uveala svoj teritorij, zadobila nove prirodne i ljudske resurse. Ratovi i obaveze ratovanja prenose se od generacije do generacije i smatraju se nunim i vjenim. Ti sukobi i osvajanja podrazumijevaju protjerivanje neprijatelja sa njegove teritorije, unitavanje njegovih osnovnih obiljeja, seobe, zloine, nasilne asimilacije itd. Gotovo da nema osvajanja neke teritorije bez poinjenih zloina nad protivnikom; sasvim je je umjesno pretpostaviti da e mir esto biti samo neto privremeno, dok e latentni rat i dalje trajati.Protivnik mora biti ili potpuno uniten ili potpuno asimiliran u novu politiku zajednicu da ne bi tinjale nade o promjeni i povratku na staro stanje. U tom svjetlu potrebno je stvoriti novu politiku tvorevinu koja je dovoljno snana da unutar sebe ugui svaki pokuaj otpora, odnosno da stekne dobrovoljan pristanak na poslunost svih svojih stanovnika. Ta politika tvorevina mora biti dovoljno snana prema drugim dravama, jer svaka promjena granica i uveanje neije teritorije direktno mijenja raniju politiku ravnoteu i mo. Znamo da je gotovo nemogue povezati sferu etike i politike.Na polju etike vladaju principi kojima rukovode moralni imperativi, dok politika predstavlja podruje iste moi rukovoeno interesima. Politiari, kao ljudi od vlasti, kao i njihovi podreeni, u svom djelovanju se kreu izmeu ove dvije krajnosti. U dravama duge demokratsko - liberalne tradicije graani oekuju od politiara da se vladaju pod pokroviteljstvom opih principa. Istovremeno, dogmatsko pridravanje visoko postavljenog moralnog kodeksa moglo bi nakoditi interesima drave. U ovom tipu drutva, proturjenost se obino razrjeava tako to vlada slubeno djeluje u ime graana, a istovremeno su joj preutno dane mogunosti koritenja metoda koje su graanima nedoputene. Ovdje se misli na mogunost donoenja diskretnih odluka koje izmiu direktnom uvidu javnosti, kao provoenje akcija koje su u direktnoj suprotnosti sa opim proklamiranim[footnoteRef:31] naelima. [31: Proklamacija(lat.), znai sveani proglas, objavljivanje ililetak.]

Opeprihvaeno je da, kada je rije o vanim pitanjima sigurnosti, vlast mora sauvati veo tajnosti. To otvara mogunost raznih zloupotreba; ini se da u toj sferi diskrecije Machiavellizam ima polje svoje najplodnije primjene. Realizacija imperijalnih interesa ukljuuje mnoga neasna djela velikih razmjera: poticanje lokalnih ratova, pijunau, zavjere i uklanjanje politikih protivnika, lane optube i vojne kampanje. Dok se u okviru vlastitog svijeta potuje jedna vrsta pravila, na udaljenim podrujima, u takozvanim interesnim sferama, te iste drave primjenjuju potpuno drugi tip ponaanja. Narodi ovih drava, stijenjenih izmeu lokalnih tirana i stratekih planova monih svjetskih sila, kolateralna su teta sukoba razliitih ambicija i planova. Meu stradale, pored stanovnitva gdje se ovi sukobi odigravaju, treba ubrojiti i vojnike sukobljenih strana. Slubeno, ratovi se tu vode iz naela, ali je bar za jednu stranu izvjesno da su u pitanju i isto strateki i financijski interesi. Ovakvi i slini vojni zahvati se pravdaju eljom da se pomogne stanovnitvu izloenom tiraniji lokalne vlasti i uvede demokratski poredak. Ako povjerujemo u istinitost ovih iskaza primijetit emo da neto sa elementarnom logikom nije u redu. Ili sredstva za eljeni cilj nisu bila odgovarajua (jer se kaos, broj ubijenih, prognanih umnogostruio u odnosu na stanje prije ovih intervencija inspiriranih ovjekoljubljem) ili je sam cilj neostvariv. Ako je rije o prvom sluaju, onda slijedi upravo ono to smo tvrdili, odnosno da sama sredstva mijenjaju unutranju supstanciju ciljeva.

4. ZAKLJUAKNiccol Machiavelli je veliki poznavaoc svoga drutva. Kao politiki filozof on se bavio ciljevima drutvenog i politikog ivota. Ti ciljevi kod njega jasno su definirani, a odnose se na stjecanje vlasti i njeno odravanje, ouvanje politikog poretka te opeg napretka.Machiavelli se najvie bavi problemom politike moi i sjedinjujuim naelom pomou kojeg se odrava cjelovitost zajednice. Zajedniki interesi i potrebe drutva moraju biti ispunjeni kako bi se odrala vlast u svom obliku. Politika je sredstvo pomou kojeg pojedinac ili grupa ljudi preuzima vlast kako bi u skladu sa svojim potrebama i potrebama drutva mogla upravljati dravom. Machiavelli je napisao tri politika djela, od kojih je Vladar prvo, napisano 1513. U ovom djelu Machiavelli daje praktine savjete za ispunjenje ciljeva, a ono to stvara problem je odsustvo etike.Moralna pravila su tehnika pravila za ouvanje i postizanje tih ciljeva, a njegova etika je prva u kojoj se radnje ne prosuuju kao radnje, ve s obzirom na posljedice. Machiavelli polazi od pretpostavke da su svi ljudi u odreenoj mjeri iskvareni, ambiciozni, nepostojani, prevrtljivi. Ipak, ne smatra da su ljudi nepopravljivo loi. On ovdje ne bira stranu izmeu dobra i zla, ve smjeta politiku izvan ovih kategorija. Meutim, kada su u pitanju zakoni, on smatra da se oni trebaju donositi pod pretpostavkom ljudske pakosti. Machiavelli kae da kada se jednom postavi cilj prema kojem drava treba teiti, sva sredstva u postizanju tih ciljeva su opravdana, ak i kada nisu moralna. Ostvarenje politikih ciljeva je jedino emu vladar treba teiti, a jedina vrijednost kojoj treba teiti je korisnost. Cilj drave nije stvoriti kod graana stanje straha, ve pruiti slobodan i sretan ivot. Ako pretpostavimo da cilj opravdava sredstvo, dolazimo do zakljuka da svakog pojedinca unutar drave moemo gledati kao potencijalno sredstvo za unaprjeivanje drave. Politika ne smije imati utjecaj na pravila konvencionalne moralnosti. Machiavelli je samo tvrdio kako politiki nain ivota ponekad iziskuje odlunije djelovanje, koje esto odstupa od tradicionalnih naina postupanja. Drastine mjere ne treba primjenjivati u svakodnevne svrhe. On doputa da zlo postane sredstvo politike, ali ne doputa da se zlo i politika izjednae.

POPIS LITERATURE:

ARENDT, Hannah; The Human Condition, The University of Chicago Press, Chicago, 1958. FEMIA, Joseph V; Machiavelli Revisited, University of Wales Press, Cardiff, 2004. HABERMAS, Jirgen; Teorija i praksa, BIGZ, Beograd, 1980. JOVANOVI, Slobodan; Iz istorije politikih doktrina, Platon, Machiavelli, Berk, Marks, Geca Kon, Beograd, 1935. MACHIAVELLI, Niccolo; Izabrano djelo, Prvi svezak, izabrao i priredio Damir Grubia, Globus, Zagreb, 1985. MAKIJAVELI, Nikolo; Vladalac, Moderna galerija, Beograd, 1989. RASEL, Bertrand; Istorija zapadne filozofije, Kultura, Beograd, 1962. SARTORI, Giovani; Politics and the Social Science, Edited by Seymour Martin Lipset, Oxford University press, New York. VIROLI, Maurizio; Machiavelli, Oxford University Press, Oxford, 1998.

16