Diplomski rad Tomislav Peria1.UVOD Openito gledano, povijesni razvitak svodova vrijedan je spomena jer se radi o jednom od najstarijih sustava za svladavanje veih raspona.Kroz najvei dio povijesti civilizacije svod je bio glavni nain premotenja neke prepreke.Svi ostali sustavi su znatno mlai. Iskustva koja su prikupljenja tisuljetnim graenjem svodova nisu eksplicitno sadrana u suvremenoj tehnikoj znanosti, teorijskim raspravama i pogotovo u raunalinm programima.Suvremene graevine u koje su kritiki utkana iskustva prolih narataja mogu postati samo bolja, jer i dananja razina znanja jo sadri mnogo zanatskih pravila koje je teko nadomjestiti matematikim modelima.Danas se nad velikim prostorijama izvode stropovi od armiranog betona ili kao iste eline konstrukcije, pa svodove od opeke ili kamena rijetko susreemo u praksi na novim graevinama.Gdje bi danas, u nae doba, naili u novim graevinama na svodove, onda su to redovito ukrasni svodovi od rabica ili nekog drugog lakog gradiva, koji su izvedeni naknadno, kada su nosive konstrukcije ve gotove.U ovome radu pozabavit emo se povijesnim razvitkom izgradnje svodova, nainom izgradnje svodova i vrstama svodova koje jo i danas pobuuju nae divljenje.

1.1.Povijesni pregled primjene svodova u graditeljstvu Razvoj svodova kroz povijest nije bio jednolik, ve bi ga se moglo opisati skokivitim.Inovacije u graenju svodova bile su uvjetovane iskoracima velikih graditelja, uvoenju novih tehnologija te primjenom novih i suvremenijih materijala.Svodovi su svoju primjenu u graditeljstvu imali od ranih poetaka graenja nastambi, grobnica, religijskih graevina i spomenika, odnosno graevina koje su imale svrhu premotenja prepreke. Izgradnja svodova bio je revolucionarni iskorak i napredak u graditeljstvu.Pretpostavlja se da su prvi lukovi i svodovi nastali u starom Egiptu i Mezopotamiji, 4.tisuljea prije Krista, gdje su ivjeli Sumerani narod iz porjeja Eufrata i Tigrisa.Svodovi i lukovi su bili izgraeni na tradiciji graenja trskom i blatom.Stari graditelji bi trske smotali u pravokutne oblike, svezali ih konopom i polako savijali kako bi dobili pravokutan polukruni oblik.(slika 1)

Slika 1.Prvi svodovi od trske i blata (internet)

Nizovi lukova bili su povezani vodoravnim snopovima u okvir nalik na svod Nakon toga bi trane lukove prekrivali blatom i tako stvorili nepropusnu cijelinu koja ih je, kao dananji suvremeni krovovi, titili od atmosferilija i ostalih vanjskih nepovoljnih utjecaja.Obzirom da je povremeno bilo potrebno obnoviti pokrov, blatne su ploe s vremenom postaje sve deblje.Neke ovakve kue izgorjele bi u estim poarima, nakon kojih bih otvrdnjelo blato ostalo stajati i bez tranog okvira.Smatra se da su ideju uzeli iz prirode, tj prirodnih lunih oblika od kojih su najee stjenske lune tvorevine.Iako nije njihov izum, Rimljani su proglaeni prvim pravim graditeljima svodova i lukova.Umijee su najverovatnije preuzeli od Sumerana i Etruana, dodatno ga usavrili i izgradili predivne graevine koje i danas prikazuju Rimljane kao vrlo sposobne i umjetniki talentirane graditelje.Sauvano je preko 330 masivnih svoenih mostova i 94 akvadukta koje se proteu od najsjevernijih do najunijih granica tadanjeg Rimskog carstva.Svodove su gradili od klinasto oblikovanih klesanaca, spandrilnih zidova i ispune.Upotrebljavali su ve poznata gradiva poput kamena, opeke i drveta, no svemu tome su pridodali i beton kojim su ostvarili mnogo vee trajnost.Beton su spravljali tako da su prvo nainili mort od veih kamenih pucolana (vulkanasti pepeo koji nastaje erupcijom vulkana; ima vezivna svojstva kada ga se pomijea s vapnom) i vode , kojim su polijevali vee komade kamenja i stijena.Umijee izrade vapnenog morta su preuzeli od starih Grka i dodatno ga usavrili.Drvom su se koristili pri izradi skela, a pomno odabrani otvori govore nam o racionalnoj upotrebi skela.Osim navedenih materijala, koristili su se i metalom, ali vrlo rijetko; primjer je olovo koje su upotrebljavali kao spajala u sljubnicama, ali vrlo tedljivo i svrsishodno. Svodovi i lukovi u srednjem vijeku graeni su tako da mogu samostalno stajati, mada su kupole i svodovi mnogih gotikih katedrala graene tako da ne stoje samostalno ve imaju pomo kontrafora i lebdeih upornjaka.To su konstrukcije na bonim stranama crkve ili katedrale i zadaa im je prenijeti horizontalno opterenje sa svodova i kupola na tlo.Na podruju Hrvatske izgraene su Zagrebaka katedrala, Zadarska katedrala, akovaka katedrala, Splitska katedrala, Rijeka katedrala, Osjeka konkatedrala itd.

2.SVODOVI Svodovi(francuski:voute,talijanski:volta,njemaki;gewlbe;poljski:sklepienie;panjol ski:bveda), odnosno svaki strop u obliku luka, koji izvedemo nad prostorijom, od opeke, kamena i morta ili bilo kojeg drugoga materijala nazivamo svodom.

Slika 2.Osnovni dijelovi svoda (internet) Najvia toka svoda naziva se tjemenom svoda, dok su najnie toke svoda one koje dodiruju dodiruju oslonce i nazivaju se petama svoda.Vertikalna udaljenost izmeu najvie i najnie toke svoda, odnosno udaljenost pete i tjemena svoda naziva se strelica svoda i u literaturi se najee oznaava slovom f .Intrados je unutarnja linija svoda, dok je ekstrados vanjska linija svoda.Raspon svoda je horizontalna udaljenost toaka osne linije u petama svoda, dok je otvor svoda horizontalna udaljenost izmeu toaka intradosa u petama svoda.Jedan od najbitnijih parametara kod projektiranja i konstrukcije svodova jest spljotenost ili plitkost svoda predstavljena omjerom strelice i raspona luka (f/l).

Svod nose uporni zidovi ili upornjaci U gdje se oslanjaju u zidove petom svoda.Raspon ovisi o vrsti svoda i o vrsti cijele graevine: veliinu raspona ne moemo odabrati po volji, jer svod tlai uporne zidove na stranu (prema van).Cjelokupno opterenje svoda sastoji se: od vastite teine svoda, nasipa iznad svoda, kojim izravnavamo zakrivljenost svoda, konstrukcije poda i eventualnog sluajnog (pominog optereenja).To cjelokupno optereenje, prenosi se na upornjake koso, tako da tlak u poduporama djeluje koso.Prema tome tlak u leajnim plohama, odnosno upornjacima ne djeluje vertikalno prema dolje, nego koso prema van.Poloaj i smjer tlaka od svoda odreuje tlana linija.(slika 3)

Slika 3.Zoran prikaz tlane linije

Tlana linija predstavlja rezultantnu krivulju hvatita tlane sile u presjecima svoda.Praktino, to znai da je tlanom linjom odreen poloaj djelovanja tlane sile u svakom presjeku svoda za neko promatrano opreenje.Tlak od svoda moemo rastaviti u dvije komponente: jednu vertikalnu koja opteruje uporne zidove vertikalno, i drugu, vodoravnu komponentu, koja djeluje vodoravno prema van i eli razmaknuti uporne zidove, tako da se svod urui unutar prostorije.Ta vodoravna sila je sve vea, to je strop plosnatiji; kod polukrunog svoda je dakle vea nego kod iljastog svoda.Uinke te vodoravne sile moemo preuzeti: a)pomou jakih eljeznih spona,koje postavljamo u visini pete svoda, od jednog upornog zida do drugog, pa se prema tome vide u prostoriji jer prolaze kroz nju b)da iznad peta svoda uporne zidove nadozidamo i time poveamo vertikalni tlak upornih zidova (poveavamo njihovu teinu c)da izvedemo vrlo jake (debele) uporne zidove, ili da s vanjske strane sagradimo vanjske upornjake (stupove)Slika 4.Upornjakkoji preuzimaju tlak svoda, a time i pojaavaju zid

Upornjake su mnogo upotrebljavali na u doba gotike, to moemo vidjeti na svim gotskim crkvama onoga doba.Tlak svoda koji djeluje koso, moe se znatno razlikovati od vertikalnog pravca: velika teina upornih zidova odnosno upornjaka djeluje tako, da se taj kosi tlak sve vie pribliiva vertikalnom pravcu, tj.to je teina upornih zidova vea, to e tlak svoda biti sve strmiji ( dakle tlak poprima sve vie poloaj vertikale).Stabilnost graevine zahtjeva, da taj kosi tlak djeluje u unutarnjoj treini debljine upornoga zida odnosno upornjaka.Ako bi taj tlak preao u vanjsku treinu debljine zida, onda bi bila ugroena stabilnost zida.Zbog toga upornjake, na gornjem dijelu, pojaavamo u obliku stepenica ee i jae nego u njihovom donjem dijelu, gdje je tlak ve skoro vertikalan.Ova pojaanja debljine i irine upornjaka na gornjem dijelu, uslijed velike teine, djeluju protivno na tlak svoda, koji uslijed toga postaje sve strmiji.

Za ovakve konstrucije je potreban posebni statiki proraun, u koji ovdje neemo ulaziti. U starom vijeku su osobito Rimljani znali izvoditi i vrlo velike konstrucije sa svodovima, graevine velikih razmjera.Tako je izvedena npr.kupola Pantheona u Rimu (slika 5.) s rasponom od 43,0 m, na Termama je izveden krini svod raspona 25,0 m itd.

Slika 5.Kupola Pantheona u Rimu (internet)

Slika 6.Krini svod na Termama (internet)2.1.Starorimski i tradicionalni (srednjovjekovni) pristup

Postoji nekoliko vrsta svodova koji se dijele prema obliku nosivih elemenata:bavasti (polukruni, segmentni, pruski) svod, krini (iljasti, gotski) svod, mreasti, samostanski, koritasti itd.U poecima gradnje svodova nisu postojali propisi i pravila slini dananjima, ve se gradilo na temelju iskustva, slobodne procjene i usmene predaje prekaljenih graditelja.

Slika 2.Primjeri nepravih svodova (internet) Stoga pravila rimske i srednjovjekovne gradnje svodova nisu zabiljeena, ali su priblino rekonstriuirana prouavanjem dananjih svodova, lukova i kupola.Podaci nam pokazuju kako su tadanji graditelji dosegli same granice koje im je nametnulo samo gradivo, a potom i tehnike mogunosti samog oblikovanja, prijenosa i ugradnje.

Slika 3.Most Bulicane kod Viterba (internet)(jedan od najstarijih svodova, raspona 2.1 m) Glavni problemi ondanjih graditelja svodio se na dva temeljna pitanja :1) kako izgraditi svod koji se nece sruiti2) kako prenijeti optereenja svodova i kupola na zidove ili stupove Rimska rjeenja su bila mnogo drugaija od, primjerice, gotikih ili baroknih, no problem ostaje isti: kako odrati ravnoteu sila da graevina stoji kroz stoljea, pa ak i tisuljea.Neki su antiki i srednjovjekovni graditelji pronali savrenu formulu, pa ipak, rije je o nekoliko desetaka graevina, dok su se tisue sruile.Ipak, oigledno je da izvanredne povijesne graevine nisu mogle biti izgraene bez ikakve vrste predznanja: graditelji su se koristili tradicionalnom teorijom utemeljenjom na kritikom opaanju procesa graenja.Ova je neznastvena metoda bila izrazito kompleksna i sadrajna, jer je ipak trebalo znanja da bi se izgradile graevine poput Pantheona, Aja Sofije i velebnih gotikih katedrala.Tradicionalna srednjovjekovna teorija projektiranja svodova i lukova sastojala se u definiranju geometrijskih odnosa izmeu pojednih konstrukcijskih elemenata svoda, odnosno luka.Zato je i nazvana proporcionalnom metodom, a inila su je precizno definirana pravila za svaki konstrukcijski element zasebno.Na primjer, debljina svodova i irina stupova na koje se svod oslanja su u direktnoj ovisnosti o rasponu.Naravno, sva ova pravila su jedinstvena, tj. svaki svod ima odreeno pravilo, ovisno o njegovom obliku i o razdoblju u kojem se gradio.Postojala su razliita pravila; tako u kasnoj renesansi i baroku razvijena geometrijska metoda odreivanja debljine stupova.Sastoji se u djeljenju intradosa svoda na tri dijela te spajanju jedne od dobivenu djeljenjem svoda (npr.toka B) s petom svoda (toka C).Ista duljina (CE=BC) se produlji ispod svoda te se tako dobiva debljina stupa ili zida potrebna da se podupre svod.(slika 4.)

Slika 4.Prikaz geometrijske metode odreivanja debljine zida na katedrali u Geroni i Svetoj kapeli u Parizu

3.VRSTE SVODOVA U nastavku emo objasniti najvanije vrste svodova, njihova najvanije karakteristike te naine gradnje.

3.1.Bavasti svodovi Bavasti svod nastaje kada se dvije kolonade (francuski: colonnade=stup) poveu lukovima (pojasnicama) i spoje tako da tvore kontinuirani polukruni svod.Bavasti svod znai veoma vrsto, stabilno omeivanje gornje granice prostora jer se potisci zaobljeno sputaju na bone strane (slika 5)

Slika 5.Glavniji oblici bavastih svodova Zidani materijali su bili glavno sredstvo graenja u zapadnom svijetu do poetka 20.stoljea.Iako se ini kako je opeka, relativno definiran i jednostavan materijal, to u stvarnosti nije tako.Zato je potrebno, kako bismo mogli kvalitetno projektirati zidane svodove, poznavati osnovna mehanika svojstva zia.Najei su bavasti svodovi iznad dugih i razmjerno uskih prostora, npr. iznad hodnika ili trijemova u starijim zgradama.Bavasti svod je osnovni oblik svoda, iz kojega moemo razviti druge oblike.Najee je oblik svoda (crta svoda) polukrunica, ali moemo izvesti svod s bilo kakvim oblikom crte svoda.Ime bavastog svoda potjee od toga, jer ima oblik kao da je nad prostoriju postavljena polovica bave (zapravo polovica valjka).Popreni im je presjek najee polukruan ili segmetan, a rjee ovalan ili poput iljastog luka.Uporita ili uporine plohe izrauju se isto kao i za lukove, ali po cijeloj duini uzdunih zidova.Svodovi se zidaju iznad skelom poduprte oplate na remenatima meusobno razmaknutim po 80 do 100 cm, isto kao za polukrune i segmentne lukove, ali odgovarajue duine.Leajnice opeka, klinastog oblika, lee u smjeru prema sreditu crte svoda : sudarnice teku usporedno s osi svoda.(slika 6)

Slika 6.Zidanje svoda od opeke

Kod izvedbe svoda izvedemo nad cijelom prostorijom drvenu oplatu, na kojoj onda zidamo svod.Kod poetka zidanja svoda na leajevima, na peti svoda moemo povezati zie svoda s vertikalnim upornim zidom.(slika 7)

Slika 7.Leajevi svodovaBolja je izvedba prema slici B, jer se tu ne oslabljuju uporini zidovi.Budui da svodove redovito bukamo, to nee biti vidljive plohe opeke, koje su postepeno izboene iz zida, da stvore leaj za svod.

3.1.1 Polukruni bavasti svodovi Na rasponima do 4,0 m treba opeku slagati kao uzdunjake sjekomice povrh oplate.Drugi je nain da se opeka slae sjekomice ali pod kutem od 45 skoeno s obzirom na uzdune zidove.Trei je nain slaganje lukova debelih jednu opeku (25 cm) paralelno s eonim stranama svoda, upotrebom jednog remenata koji se pomie za svaki sljedei luk.Za zidanje se upotrebljava produni mort.Mana je polukrunih bavastih svodova to zauzimaju dosta veliku visinu pa je potreban visok nasip ispod eventualnog poda iznad svoda.U povijesnim graevinama ima specijalnih obrada bavastih polukrunih svodova s rebrastim i polurupiastim (kazetiranim) donjim povrinama.(slika 8.)

Slika 8.Polukruni bavasti svodovi

Slika 8.Polukruni bavasti svod u Dioklecijanovoj palai (internet)

3.1.2 Segmentni bavasti svodovi

Odgovaraju za raspone do 5,0 m, ali su najei rasponi do 2,5 m.Za raspone do 2,5 m odgovara visina svoda 1/2 opeke (12 cm) a za raspone 2,5 do 4,0 m treba obje etvrtine raspona prema uporitima zidati u visini 1 opeke (25 cm).Strijela segmenta ne smije biti ispod 1/10 raspona.(slika 9.)

Slika 9.Segmentni bavasti svodovi

Nad prostorijama veeg raspona dosta su esti segmetni svodovi s uporitima na posebnim u tu svrhu izraenim poprenim segmetnim lukovima izmeu glavnih nosivih zidova, na meusobnim razmacima do 3,0 m.

Slika 8.Segmentni bavasti svod od skrofaga Svetog Ivana Trogirskog (internet)

3.2 Pruski svod Pruski svod je zapravo plosnati bavasti svod, crta svoda je ploasti segment.Visina pruskog svoda (vertikalna udaljenost tjemena iznad leaja svoda) kod raspona 2-31/2 m iznosi od 45 do 50 cm, kod veih raspona i do 6 m iznosi oko 75 cm.Da zbog velike visine svoda ne gubimo na visini kata, razdjelimo prostoriju, nad kojom imamo izvesti svod, pomou jakih l okova ili elinih traverza, na krae dijelove, 1 do 2 m, nad kojima onda izvedemo svod od luka do luka, odnosno od traverse do traverse.(slika 10)

Slika 10.Svod meu elinim traverzama

Debljina svoda K je onda jednaka za samo 1/2 opeke, dok kod veih raspona ona iznosi 1 opeku.Svod izvodimo tako, da uzduni slojevi opeke teku usporedno sa upornim zidovima.

Slika 11.Zidanje svoda Na slici 11. je prikazana takva izvedba i to: slika A predouje presjek svoda, a slika B prikazuje pogled odozgo.Svod se zie istodobno s obje strane, od leaja prema tjemenu.Kada smo sa zidanjem doli toliko daleko od tjemena, da nam gore ostane jo oko 60 cm neizvedenog svoda, onda moramo taj ostatak tono razdijeliti na debljine opeke, kako kod zavretka svoda ne bi morali klesati opeke, jer to nije dobro.Potrebno izravnavanje postiemo debljim ili tanjim rekama morta.Kada je cijeli svod zazidan, onda ga dobro navlaimo i s gornje strane obukamo s tankim slojem morta.

Kao podloga kod zidanja svodova slui nam najee oplata od drveta (slika 12)

Slika 12.Oplata za pruski svod

Oplata lei na klinovima K.Kada je jedan dio svoda gotov, izvade se klinovi, oplata se spusti i pomakne dalje te se ponovo postavi na klinove.Nakon toga se moe dalje zidati svod.Kod svoda meu traverzama, redovito poinjemo zidati s komadiima posebnog oblika K, koji se bolje prilagouju obliku traverze i imaju bolje uporite.

Slika 13.Svod meu traverzama

Slika 13.Pruski svod (internet)

3.3 Krini svod Krini svod nastaje, ako se dva bavasta svoda istih visina sijeku tako, da su svi obodni zidovi ujedno elni zidovi Krine svodove poela je klasina rimska arhitektura, nastavila ranokranska arhitektura i romanika, a usavrila gotika, iju je pretjeranost pojednostavila i nanovo uskladila renesansa.(slika 14)

Slika 14.Krini svodAko bavasti svodovi, od kojih je nastao krini svod, imaju kruni oblik, onda lukovi u dijagonalama a-d odnosno b-c imaju oblik elipse.Na tim dijagonalama nastaju lukovi (rebra), koji prenose teret svoda kao i horizontalnu silu u uglove prostorije.Na uglovima prostorije moemo izvesti i stupove, koji moraju biti dovoljno kruti, da preuzmu sile koje tu djeluju.Kod crkvenih prostorija, u unutranjosti, smanjuje se nepovoljni utjecaj na stupove djelovanjem susjednih svodova, odnosno teretom gornjeg zia.U vanjskom zidu tlak svoda preuzimaju upornjaci.(slika 14)

Slika 15.iljasti krini svodU doba gotike raeni su iljasti krini svodovi.Umjesto krunih bavastih svodova ovdje se sijeku dva iljata svoda.Ovdje su i dijagonalni lukovi iljati.Slika 15 dobro prikazuje kako se sav teret prenosi na etiri ugla A, B, C i D.Kod dosadanjih slika su tjemena svih lukova leala u istoj visini.To meutim ne mora biti uvijek.esto se dijagonalni luk, osobito kod iljastih svodova, malo uzdie i zavrava zakljunim kamenom S.(slika 16.)

Slika 16.Gotski krini svodNa slici vidimo tlocrt i presjek jednog takvog polja svoda.U slici vidimo prozore F, stupove P izmeu prozora, iznad kojih su izvedeni iljasti lukovi.Neto vise iznad toga vidimo elni luk R, koji ima istu visinu kao i luk A.Izmeu ovih dvaju lukova uzdiu se dijagonalni lukovi G, koje zovemo i rebra, gore prema zavrnom kamenu S.Nakon to su izvedeni ovi lukovi na drvenoj oplati, izvodimo svodove, koji su na slici prikazani tamnom debelom crtom, a upiru se u rebra i lukove.Svodovi mogu biti na ravnoj strani ravni ili malo zaobljeni.Vez opeke kod zidanja ovih svodova zovemo lastin rep gdje je prikazan na tlocrtu na slici 16.U romanskoj i gotskoj arhitekturi odlikovali su se krini svodovi specijalno profiliranim i istaknutim rebrima od klesanog kamena kako na presjenicama svodnih ploha tako i na eonim lukovima.

Slika 17.Primjeri obrade rebara, zaglavaka i uporita na krinim svodovima

Slika 16.Krini svod (internet)

3.4 Polukruni krini svod

U shematskom tlocrtu polukrunog krinog svoda vidi se u sreditu (teitu) tlocrtne povrine toka koja je tjeme svoda, zatim se vide presjenice svodnih ploha kao pravci izmeu tjemena svoda i unutarnjih uglova svoda, a vide se jo i tjemene linije svoda kao pravci od tjemena svoda do tjemena eonih lukova (slika 18)

Slika 18.Polukruni krini svod

3.5 Zvjezdasti svod Zvijezdasti svod je bogatiji oblik krinog svoda.Svrha mu je, da se svodovi krinog svoda, izmeu rebara i lukova, razdijele daljnim rebrima u manja polja.Tlocrt rebara takvog svoda ima oblik zvijezde, od ega potjee i ime.Na (slici 17.) su prikazana dva razliita primjera zvjezdastih svodova.

Slika 17.Zvjezdasti svodoviRebra se moraju neprekidno uzdizati prema tjemenu svoda S, da mogu prenijeti sav teret na uporita.Svodovi izmeu rebara moraju biti izvedeni od lakeg kamenog materijala, malo zaobljeni, koji onda vrlo dobro ukruuju rebra.Rebra su najee od kamena i vrlo bogato profilirana.(slika 18.)

Slika 18.Oblici rebara od kamenaKod 1., 2. i 4. oblika oslanjaju se svodovi izmeu rebara na gornje skoene plohe rebra, dok njihov gornji dio ostaje slobodan i vidljiv, pa usput djeluje ukrasno.Kod 3. oblika je na kraju skoenog dijela jo i malo ravno proirenje rebra, pa se prvi komadi opeka mogu bolje upirati u te leajeve.Kod sastava rebara izvodimo uvijek zakljune komade posebnog oblika.

Slika 18.Mreasti svod

Slika 18.Zvjezdasti svod kapele obitelji Frankopan

3.6 Mreasti svod Kod mreastog svoda postoji veliki broj rebara, koja se meusobno koso pesjecaju (kriaju), od jednog uporinog zida na drugi.Ta rebra tvore u neku ruku nosivi kostur za bavasti svod.Izmeu pojednih rebara izvodimo svodove, koji su redovito jako ispupani.Na vanjskom obodnom zidu upiru se rebra redovno na bogato profilirane zidne konzole.(slika 19.)

Slika 17.Zidna konzola

Slika 18.Mreasti svod (internet)

3.7 Samostanski svod Samostanski svod nastaje ako se dva bavasta svoda sijeku tako, da zidovi sa etvrtinama svodova tvore novi oblik.Kod krinoga svoda (slika 18.) imamo nad

Slika 18.Krini svodstranicama ab, bd, dc i ca lukove, a kod samostanskog svoda ide od svake stranice obodnoga zida po jedna ploha svoda prema tjemenu.Kod krinog svoda je prostor ispod svoda svjetao, a kod samostanskog je taman.Slika 19.Oplata za samostanski svodSlika 19. prikazuje oplatu s izvedenim plohama svoda.Na dijagonalne lukove L i obluila K pribijamo oplatu od dasaka B.Cijela konstrukcija dolazi na podupore, ispod kojih postavljamo klinove, da nakon zavretka rada moemo lake skinuti oplatu bez prevelikih vibracija koji bi mogli dovesti do oteenja svodova.

Slika 19.Samostanski svod u crkvi u irokom Brijegu (internet)

3.8 Koritasti svod Koritaste svodove izvodimo nad dugakim prostorijama.Koritasti svod nastaje ako spojimo bavasti i samostanski svod.(slika 20.)

Slika 20.Koritasti svod

Plohe svoda ABn i CDm su plohe samostanskog svoda; one zasijecaju u bavasti svod, koji ide od brida AC na brid DB.Zidaju se u svemu kao spomenuti samostanski svodovi, ali se dijagonale presjenice zbog tlocrtnog oblika prostorije sastaju u dvije razne toke, odnosno u dva tjemena svoda.

3.9 Zrcalni svod

Zrcalni je svod kombinacija polukrunog samostanskog svoda (ili koritastog) svoda u donjem dijelu i plitkog segmentnog samostanskog (ili koritastog) svoda u donjem dijelu.Obino je prijelaz iz polukrunog u segmentni dio u visini prve etvrtine polukruga, a naglaen je ukrasnom profilijalom koja uokviruje plitki segmentni dio ili zrcalo.

Slika 21.Zrcalni svod

36