Uvod Opseg

Mahabharata je vjerojatno najvei ep u svjetskoj knjievnosti. Po predaji obuhvaa sto tisua loka odnosno dvostiha od po tridesetdva sloga. Ustvari, predajom su se kroz tisuljea oblikovale dvije okvirne recenzije sanskrtskog teksta u Indiji: sjeverna od 82 tisue loka i juna od 95,6 tisua loka. U kritiko su izdanje ule od toga 73,9 tis loka. Tih je, dakle, 147,8 tisua stihova desetak puta vie od 15.700 heksametara Il iade ili preko dvanaest puta vie od 12.100 heksametara Odysseije koji su po duini usporedivi sa estnaestercem loke. Sadraj

Jezgru Mahabharate tvori pria o sukobu oko nasljedstva izmeu dviju grana plemena K uru. 1. knjiga: Knjiga o poetku: Sinovi starijeg brata Dhrtaratre ele naslijediti kralje vstvo po ocu koji vlada u gradu Hastinapuri na Gangi. Takmaci su im sinovi mlaeg brata Pandua koji je prvi vladao Hastinapurom jer je Dhrtaratra bio slijep, ali j e prvi i umro. Panduove sinove poalju u dalek dvor gdje su im bratii eljeli podmetn uti poar, ali oni izbjegnu klopci. Neko se vrijeme skrivaju, a onda stjeu na dvoru kralja susjednoga plemena Panala, Drupade, u gradu Kampilyi uz Gangu, kraljevu ke r na natjecanju za enu. Njome se uz neobina objanjenja eni sve petoro brae. Poto su o i tako stekli Drupadu za saveznika, Dhrtaratra odluuje podijeliti kraljevstvo Kuru a izmeu svojih stotinu sinova na elu s najstarijim, Duryodhanom, koji e ostati u Ha stinapuri, i petorice Panduovih sinova na elu s najstarijim, Yudhithirom, koji e do biti podruje oko Yamune, nasuprot Hastinapuri na Gangi. Tu Panduovi sinovi izgrad e prijestolnicu Indraprasthu. Pomae im Krina, brati Pandava, sinova Panduovih, i Ka urava, sinova Dhrtaratrinih. On je iz treeg plemena Yadava ili Vrnija koje je kralj Magadhe arasamdha istjerao iz Mathure na Yamuni, nasuprot Kampilyi na Gangi, te su se preselili u Dvaraku na Kathiawaru. U etverokutu spomenutih prijestolnica po stoje naslutljivi "geopolitiki interesi". Jedan od Pandava, Aruna, dobiva i Krininu sestru Subhadru za enu. 2. knjiga: Knjiga o sabornici: Poto Yudhithira primi sveano kraljevsko posveenje u I ndraprasthi, prije kojega su se Pandave morali iskazati ratnikim uspjesima na sve etiri strane svijeta i na poticaj Krinin svladati arasamdhu u dvoboju, pozivaju ih bratii Kaurave u Hastinapuru. Tu im prireuju kockarsko natjecanje pri kojemu Yudh ithira zbog prijevare prokocka kraljevstvo i mora po dogovoru otii s braom i enom Dr aupadi, Draupadinom keri, u progonstvo u umu na dvanaest godina, a trinaestu moraj u provesti meu ljudima, ali neprepoznati ako ne ele ponoviti progonstvo. 3. knjiga: Knjiga o umi: Braa doivljuju neobine pustolovine u umi, osobito veliki str ijelac Aruna, snani Bhima i mudri Yudhithira. 4. knjiga: Knjiga o Virati: Trinaestu godinu Pandave provode s Draupadi prerueni sluei kralja Matsya Viratu u njegovoj prijestolnici Upaplavyi. Na isteku godine za due kralja junatvom kojim su mu spasili stada od susjednih Kurua i Trigarta. Time stjeu novog saveznika, Viratina se ki udaje za Arunina sina od Subhadre Abhimunyua. 5. knjiga: Knjiga o pripravama: Pandave u dogovoru sa saveznicima po isteku trin aeste godine zatrae od Kaurava svoju polovinu kraljevstva ili bar pet sela. Kao p osrednik zastupa ih u Hastinapuri Krina. Duryodhana, sada Dhrtaratrin prijestolona sljednik, odbija, meutim, da im ita ustupi. Obje strane skupljaju saveznike i kreu na bojno polje Kuruhetru. 6-10. knjiga opisuje tok velike bitke i slave junaka koji su se borili i ginuli. Prve se etiri zovu po zapovjednicima vojske Kaurava: Knjiga o Bhlmi (6), Knjiga o Droni (7), Knjiga o Karni (8) i Knjiga o alyi (9); svi su oni junaki pali u borbi , a Pandave su ih, po Krininim savjetima, mada i sami veliki junaci, redom svlada vali lukavstvom uz osjetne moralne dileme, a naposlijetku je tako i Duryodhanu s vladao Bhima. Peta se zove po jezivome pokolju koji je izveo posljednji zapovjed nik Kaurova Asvatthaman s jedinom dvojicom svojih preostalih vitezova: Knjiga o nonome prepadu (10).

Nakon stranih knjiga o bici slijedi 11. knjiga: Knjiga o enama, gdje se opisuje na ricanje ena i pogrebni obredi za pale junake. Dhrtaratrina ena Ganhari tuguje nad p alima u objema vojskama i proklinje Krinino pleme, a Panduova udovica Kunti otkri va svojoj djeci da im je silni protivnik Karna bio roeni brat iz njena predbranog i vota. Jedini je od palih vojskovoa bio jo na ivotu stari Bhima i leao je sve vrijeme na boj nome polju sav izboden Aruninim strijelama jer je snagama svoga znaaja, ivotnih odr icanja i duhovne stege stekao vlast nad asom smrti i ekao vrijeme kada e Sunce kren uti put sjevera jer je ono povoljno za osloboenje od svijeta. U 12. knjizi, Knjiz i o smirenju, i 13. knjizi Knjizi o poukama, dolazi do njega s velikim potovanjem pobjednik Yudhithira, oajan zbog krvave pobjede i pokolja roaka, uitelja i prijatel ja, te prima od mudroga samrtnika duge pouke o osloboenju due, ali i o vladanju i dunostima kralja u svijetu. Napokon, Bhima umire i vre se pogrebni obredi za njega. 14. knjiga: Knjiga o konjskoj rtvi: Yudhithira se smiruje, posveuju ga za kralja Ha stinapure, a potom po Krininom savjetu prinosi veliku konjsku rtvu koja kralja tre ba oistiti od grijeha i potvrditi njegovu neospornu vlast. 15. knjiga: Knjiga o pustinjakome stanu: Kralj Dhrtaratra, kojega su dotad Pandave petnaest godina pazili kao da im je otac jer je izgubio sve svoje sinove, odluuj e napustiti svjetovni ivot i sa svojim najbliima otii kao pustinjak u umu da se prip remi za smrt. 16. knjiga: Knjiga o kijaama: Pandave saznaju da se Krinino pleme zatrlo na nekoj pijanci u tunjavi kijaama uslijed Gandharine kletve, a braa su se Krina i Balarama v ratili na nebo. 17. knjiga: Knjiga o velikome putu: I Pandave s Draupadi naputaju kraljevstvo ost avljajui Abhimanyuova sina, a Arunina unuka Parikita za nasljednika. Kreu na veliko hodoae na Himalayu na kojemu svi do Yudhithire padaju od iznemoglosti, sve dok po po sljednjega, Yudhithiru, ne doe sam Indra, kralj bogova, s Dharmom, bogom pravde, d a ga vode u nebo. 18. knjiga: Knjiga o usponu na nebo: Yudhithira ne nalazi brau i enu u nebu nego u paklu gdje ispataju za svoje grijehe i lukavstva u ratu, ali kada odluuje da i on ostaje radije tu uz njih nego da sam poe na nebo, dovruje se vrijeme ispatanja i sv i stiu u nebo i preobrazuju se u boanstva. Time se posljednja knjiga nadovezuje na poetne prie u prvoj knjizi gdje se i roenje Pandava objanjava boanskim podrijetlom Yudhithire od boga Dharme, Bhime od boga vj etra Vayna, Arune od gromovnika Indre, a njegove brae Nakule i Sahadeve od bogova blizanaca Avina, dok Karna vue podrijetlo od boga Sunca Surye, a u Bhimi se utjelov io bog neba Dyaus. Razvoj Svakako nee ni sva ta okosnica prie potjecati iz iste starine, no ovdje radi kratk oe treba upozoriti makar samo na glavne smjerove u kojima se ep u toku predaje iri o. a) U junaku su se pjesmu uklapale druge pjesme iz repertorija pjevaa kao npr. verz ija prie o Rami ili pria o kralju Nali, kojih sudbine priaju posjetioci Pandavama z a dugoga boravka u umi jer podsjeaju na sudbinu Pandava, ali su dobile sretan tok i time donose utjehu. Kada su brahmani preuzeli predaju epa u svoje ruke, proiril i su ga mnogobrojnim brahmanskim mitovima i legendama poput prie o vjernoj eni Sav itri, indijskoj Alkestidi, ili o tome kako su bogovi stvorili Smrt itd. U predaj u su se oito ukljuili i isposnici i pustinjaci koji su u epu ostavili traga mnogob rojnim pounim izrekama, parabolama, basnama ili pounim priama poput prie o brahmanu Daaliju i sitnome trgovcu Tuladhari koji velia nenasilje. b) Ta uklapanja i proirenja sadraja osobito su onda izmijenila narav epa kada su, na primjer, polazei od pitanja nasljedstva u epu, koje je jedno od vrlo znatnih p itanja obredno-pravne nauke dharmaastre, razvila oko originalnih paradoksa na koj ima se gradi vieslojno ustrojstvo prie itave pravne rasprave koje su Mahabharatu iz implicitne stale pretvarati u eksplicitnu dharmaastru. Bhima je sin kuruskoga kralja antanua. Da bi mu otac mogao dobiti lijepu Satyavati za enu, on se odrie nasljedstva u korist djece budue oeve ene. Potovanje roditelja i predaka uvjet je prava na nasljedstvo. A Bhima toliko tuje oca da to pravo gubi. K

tome je i prvoroenac, a pravo na nasljedstvo ipak stjeu Satyavatini sinovi. Napok on se dogaa da oba njena sina umru mladi bez potomstva, a Bhima ostaje na ivotu, a zavjetom se odrekao kraljevstva, pa ak i obiteljskoga ivota. Zbog svojega zavjeta ne moe pomoi ni dvjema udovicama pokojnoga polubrata Viitravirye da, prema obiaju le virata, pokojnome muu rode nasljednika. No sad se otkriva daje i Satyavati prije braka sa antanuom imala predbranoga sina Vyasu, ali on je strani isposnik. I sada u mjesto velikoga ratnika Bhime pravo levirata ostvaruje isposnik Vyasa. Time Viitra virya stjee dva zakonita sina koji su tjelesna djeca Vyasina. Meutim, Dhrtaratra ko ji je stariji rodio se slijep, pa nasljedstvo opet preko reda pripada mlaem Pandu u, a on zbog neke kletve ne smije prii vlastitim enama Kunti i Madri. Stoga one mo raju prizvati bogove da im pomognu da mu rode zakonitu djecu, petoricu Pandava. Kada djeaci Kaurave i Pandave dorastu do nasljedstva, doista nee biti nesporno tko na nj ima pravo. Ipak, ep esto naglaava da je od svih najstariji Yudhitira pa bi p o tome pravo bilo njegovo. No kasnije se saznaje da je odbaeni predbrani Kuntin si n Karna, kojega je odgojio koija Adhiratha pa ga svi smatraju niim po rodu, zapravo bio najstariji od brae, a ona su ga ubila u boju. I kada Pandave naputaju kraljev stvo, nasljedstvo ostaje na unuku najmlaega Kuntina sina Arune jer su djeca svih d rugih izginula u ratu. Stoga nije udno da Kaurave i Pandave kuaju vie puta podijeliti kraljevstvo. Prvi pu t, moda, ve kada alju Pandave u zapaljivi dvor izgraen za njih. Drugi put kada im do djeljuju Indraprasthu. Trei put kada raspodjelu kraljevstva preputaju kocki. A etvr ti put ratnoj srei kao bojem sudu. Iz pitanja o zakonitome prijestolonasljedniku razvija se i niz drugih pravnih i u dorednih pitanja u samoj radnji epa koja nerijetko djeluju kao primjeri pravnih ili udorednih dilema. One, meutim, dobivaju snaan pjesniki izraz i postaju slika lju dske sudbine u svijetu. No kada se u 12. i 13. knjizi uvrste opsene pravne raspra ve i Bhimine pouke Yudhithiri, one nemaju pjesnikoga izraza ni snage i tu golemi po uni tekstovi posve mijenjaju narav epa u eksplicitnu dharmaastru. Isto vrijedi i z a kozmoloke, geografske i ostale rasprave koje su Mahabharatu pretvarale u encikl opediju poput pounih spjevova purana. c) S druge strane stoji najslavniji pouni dio Mahabharate, Bhagavadgita, uvrtena u 6. knjigu epa (VI. 23-40) okrunjena otkrovenjem vozara Krine koji se prijatelju i velikom strijelcu Aruni pokazuje prvo kao veliki uitelj yoge, a napokon i kao sv eobuhvatno boanstvo koje stvara sva bia i ponovno ih guta kao plamen vremena, te k ojemu se naprosto treba posve predati s povjerenjem i sudjelovati u njegovom biu (bhakti). Ta "Gospodnja pjesma" daje cijelome zbivanju u epu novi smisao. Sve u njemu dobi va boanski smisao, pria postaje sveta, a ep dobiva ulogu i ugled vjerske knjige il i objave. Nije Bhagavadgita jedini tekst koji daje epu narav vjerske knjige, ali je najzna tniji, i ne stoji sama izdvojeno u njemu, nego je iroko utjecala na svoj kontekst i svojom perspektivom proela brojne epizode i pojedinane odlomke u itavom epu. Ipa k mnogi drugi dijelovi prie ostali su tako stilizirani kao da za tu boansku perspe ktivu i ne znaju te, na primjer, prikazuju Krinu kao obina ovjeka s neizbjenim slabo stima. Stoga se moe pretpostaviti da ep isprva nije imao takva vjerskoga sadraja ve da ga je dobio kada njegov junaki sadraj vie nije imao neposredno zainteresiranih odravate lja, nego se druga vrsta pjevaa ili kazivaa posluila omiljenim epom da u njegovu ok viru iri i svoje svjetovne ili vjerske predaje. d) I sama Mahabharata uva svjesnu uspomenu na svoje irenje kao i stilizirani prika z svojega razvoja. Ona, naime, sama tvrdi da je djelo mudraca i isposnika Vyase koji u epu vie puta savjetuje Yudhithiru i Pandave ili im pripovijeda prie. Vyasa j e nauio sina uku i nekoliko uenika svoju pjesmu, a jedan ju je od uenika, Vaiampayana , kazivao zmijskoj rtvi koju je prinosio. Vyasa tu moda u svojemu liku utjelovljuj e slubu porodinoga genealogista i panegirara ili redaktora knjievne predaje, a svaka ko jo Vaiampayana pjeva pjesmu o precima Bharatama neposredno zainteresiranu naslj edniku kraljevske loze. No Mahabharata sebe prikazuje kao neije iznoenje pjesme ka ko ju je Ugruravas, sin ute Lomaharsane, koji ju je uo od Vai na aninoj rtvi, kazivao brahmanima i isposnicima okupljenim na dugome dvanaestogodinjemu rtvenome sijelu o bredovoditelja aunake u umi Naimia. Ugruravas je jo uvijek sin ute, dvorskoga pjevaa k

ji je esto bio kraljevski koija i iz oevida opijevao podvige gospodara, ali njegovo sluateljstvo ve su brahmani i isposnici, nosioci svjetovnih i duhovnih znanja, obr ednih i vjerskih predaja, kakvima se s vremenom, vidjeli smo, proirivao tekst vel ikoga epa. U epu se i spominju razliite njegove verzije: aya "Pjesma o pobjedi" koja je imala svega 8.800 loka, Bharata "Pjesma o Bharatama" ili "Boj Bharata" od 24.000 loka i Mahabharata "Velika pjesma o Bharatama ili o boju Bharata" od 100.000 loka. Te se verzije mogu povezati s kazivanjima Vyase, uke ili Vaiampayana i Ugruravasa. U epu je stilizirano prikazan i nain na koji se kazivao u usmenoj predaji. Kaziv a bi prvo iznio kratku okosnicu prie. Potom, ako bi ga sluatelji molili da im je po tanko ispria, stao bi je kazivati sa svim podrobnostima. I tada bi ga sluatelji mo gli prekidati dodatnim molbama da togod odreenije ili jo potanje ispria. Tako se ep kazivao u razgovoru izmeu kazivaa i sluatelja, a prenosio u oblik saetaka ili tema i tehnike pjevanja ili formula kojom se iz okosnice gradila pria kakva se milila s luateljstvu. Stoga je pjesma lako poprimala razliit opseg, a velike sveanosti i du gi obredi na kojima se iznosila mogli su poticati njeno irenje. Teorije i izdanja Prouavatelji Mahabharate posveivali su posebnu panju traenju razliitih sadrajnih sloje va hvalopjeva Kurua, hvalopjeva Pandava itd. koji su se nataloili u Mahabharati u tijeku njena razvoja (Adolf Holtzman, Sr. i Jr. ) ili pak u traenju jedinstvene niti i nacrta cijelog djela kako je do nas dolo u pouci i dharmi, pravu i udoreu ( Joseph Dahlmann ), nastojali su otkriti odnos mitskoga obrasca prema povijesnoj podlozi u mitskoj prii, npr. u prii o braku crne Draupadi s petoricom Pandava kao braku crne Zemlje s pet godinjih doba (A. Ludwig ) ili doprijeti do slike povijes ti velikoga epa (E. W. Hopkins ). Dugo su se znanstvenici morali sluiti izdanjima samo pojedinih recenzija Mahabharate, i to esto nekritikima. Dugo se osjeala potr eba za jedinstvenim kritikim izdanjem. Napokon se pokazalo da taj pothvat mogu i zvesti jedino Indijci. I tako je Bhandarkar Oriental Research Institute u Pooni konano pod vodstvom V. S. Sukthankara, S. K. Belvalkara i P. L. Vaidve pripravio izmeu 1933. i 1966. kritiko izdanje Mahabharate, tj. zajednikoga predloka sjevernih (aradsko-kamirske, bengalsko-maithilsko-nepalske i devanagarske) i junih (granthsk o-teluke i malayalske) verzija Mahabharate, ne uputajui se u spekulacije o ranijim oblicima aye, Bharate ili sl. jer njihovu rekonstrukciju sama rukopisna predaja n e omoguuje. Kritiko je izdanje, dakle, zajedniki nazivnik sjeverne i june recenzije, ali je aparat uza nj pravi thesaurus svih rukopisno potvrenih varijanata i itanja epa. U toku toga izdavanja i osobito poslije njega ponovno su oivjeli svi oni pristupi istraivanju Mahabharate koji su je javili u razdoblju prije kritikoga izdanja i p otom u nedostatku takva pomagala privremeno zamrli. O postanku i razvoju Mahabha rate pisali su sam prireiva kritikoga izdanja Sukthankar i R. V. Vaidva. Sukthank ar je pritom, meutim, bio blii unitarnome shvaanju Mahabharate u Dahlmanna, barem u pogledu jedinstvenosti zamisli epa, negoli analitikome pristupu Holtzmanna, stri ca i neaka. Smatrao je da Mahabharata ima znaenje pjesme o podvizima svojih junaka , ali i znaenje pouke o dharmi i svete povijesti ili krinistike objave, a vidjeli s mo da su upravo ta dva druga znaenja izrasla na podlozi prvoga u toku razvoja epa . To samo znai da ep ne samo da je u osnovi svoje junake radnje imao jasnu koncepcij u u dugu suta koji su ga stvarali, nego da se i u proirenim preradama u rukama br ahmana, isposnika i vjerovjesnika takoer razvijao prema promiljenim koncepcijama s mjera i smisla u kojem su eljeli preraditi i proiriti ep. Stoga u osnovi nema ni o noliko proturjeja izmeu analitikoga i unitarnjega pristupa epu koliko ga vidi Sukth ankar. Historijska filoloka kritika teksta ne mora polaziti od isljuiva interesa z a pra-Bharatu, nego moe istraivati povijest niza koncepcija s kojima se ep u povij esti preraivao. Mitskim su se obrascima i znaenjima u Mahabharati s pogledom u indoevropsku pretp ovijest bavili Steg Wikander i Georges Dumezil, a s ogledom na kasniji puransk i razvoj Madleine Biardeau. U novije vrijeme tim su se pitanjima bavili i Alf H iltebeitel i Georg von Simson. Mitolokim obrascima, ali i pjesnikom tehnikom Mahab

harate i Ramayane, pripovjedakim postupcima i analizom formula bavio se vrlo plod no i P. A. Grincer. To je samo nekoliko natuknica o golemome podruju istraivanja golemoga staroindijsk oga epa. Vrijeme Iako bi to mogla biti prva stvar o kojoj e se zapitati zapadni italac, barem onaj koji je u neto ranije vrijeme pohaao kolu, pitanje vremena nastanka djela redovito je najtee pitanje u povijesti staroindijske knjievnosti pa sam ga ostavio za kraj. Obino se u indolokoj literaturi prihvaa prosudba E. W. Hopkinsa. On je smatrao da poetke staroindijskoga epskog pjesnitva moemo, dodue, stavljati i 700 ili 1.700 godi na pr. n. e., ali o tome ne moemo neto pouzdano znati, a da poeci predaje o Bharata ma, kako je to jo bio smatrao Albrecht Weber, seu do razdoblja vedskih obrednih dj ela brahmana. No za na se ep ne moe tvrditi da su predaje o Bharatama ili Kurnima u njemu skupljene prije 400. g. pr. n. e. Predaje o Pandavama i poluboanskome Krin i mogle bi potjecati iz razdoblja od 400. do 200. g. pr. n. e. Prerada s Krinom k ao sveobuhvatnim boanstvom i mnotvom poune puranske grae mogla je uslijediti izmeu 20 0. g. pr. n. e. i 100-200. g. n. e. Posljednje su knjige i poetak prve mogli biti dodani izmeu 200. i 400. g. U istom se radoblju mogla napuniti pounom graom 13. kn jiga i izdvojiti se iz 12. knjige. Poslije toga razdoblja mogli su se prihvaati t ek pojedinani dodaci. Mogli bismo rei da su to otprilike oni koje je otklonilo iz teksta sadanje kritiko izdanje. U 5. se st., naime, na nekome natpisu ve spominje Mahabharata kao djelo od sto ti sua loka, dakle u potpunome opsegu. A kako se u epu ee spominju Yavane, izvorno Jonja ni, s kojima su se Indijci prvi put sreli u doba Aleksandra Velikoga, tekst kaka v imamo ne moe biti stariji od 4, st. pr. n. e., a svretak u 3. st. n. e. U svojoj knjizi o Ramayani, J. L. Brockngton sloio je slian pregled razvoja drugo ga velikog staroindijskog epa, stavivi mu poetak u 5. st. pr. n. e. Ramayana je sigurno dovrena prije Mahabharate ali je vjerojatno mlaa u zaecima. Sto ga mi se ini bliskom istini prosudba J. A. B. Buitenena da se zaeci Mahabharate mo gu najvjerojatnije zamisliti negdje u 8. ili 9. st. pr. n. e. No i on se slae daj e "knjinica djela" koju znamo kao Mahabharatu mogla biti osnovana tek oko 400. g. pr. n. e., a prestati nabavljati prinose oko 400. g. n. e. O starosti predmeta Mahabharate svakako jo treba dodati da su arheolozi poput B. B. Lala i drugih otkopali naselja koja su identificirali kao Hastinapuru, staru prijestolnicu Kurua, Ahiatru i Kampilyu, gradove Panala, i druge lokalitete poznate iz velikoga epa. Oni pokazuju kulturu ranoga eljeznog doba, odlikuju se posebnim sivim slikanim lonarstvom i preteno ruralnom uljudbom, a ispitivanje starosti nal aza pomou ugljika C14 pokazuje da potjeu otprilike iz razdoblja oko 1.000 g. pr. n . e. To mora biti i razdoblje kada su se poele pjevati pjesme o vladarima Kurua i Panal a i otada se nikada nisu prestale pjevati jer bi svaki privremeni prekid u usmen om prenoenju pjesama kroz dugo razdoblje njihova stvaranja, sabiranja i razvoja v elike pjesme o boju Bharata iz njih nuno izazvao i potpun gubitak cijele te preda je, bar prije trenutka njena zapisivanja. No ta je predaja na svoj nain jo i danas iva, kao to jo i danas stoji grad Mathura i jo je uvijek sredite iva Krinina kulta i ao to ime Indraprastha i danas oznauje dio Delhija oko Stare tvrave. Delhi, 1989. Mislav Jei

Knjiga prva ADIPARVAN Knjiga o poetku OM! Klanjajui se bogovima Narayani i Nari, najuzvienijem od mueva, te boginji rjeito sti Sarasvati, neka se iznese pobjeda!

Ugraravas, sin Lomaharane, prozvan nadimkom Sauti, vrsni znalac purana, doe i smj erno se pokloni pred velikim mudracima strogih zavjeta koji sjeahu odmarajui se u u mi Naimia, poslije dvanaest godina obreda na velikom rtvenom sijelu aunake, ugledno ga oca obitelji. Poto ga sveti ljudi doekae s dunim potovanjem, on sklopi ruke, pozdr avi mudrace, ak svakoga posebice, te se raspita za napredak njihova isposnitva. Ka da svi opet posjedae, Lomaranin sin krotko zauze mjesto koje mu bijae pokazano. Kad a vidjee da se udobno smjestio, jedan od mudraca zapoe razgovor i upita ga: Odakle dolazi lopoooki Sauti? Gdje si provodio svoje vrijeme? Pitam te, a ti nam sve pot anko pripovijedaj. Upitan, Sauti, vrsni govornik, dade icrpan i toan odgovor rijeima biranim i prikla dnim za ovaj skup mudraca utonulih u misli, Sauti ree: Sluao sam svete pripovijest i, raznolike i predivne, koje je Krina Dvaipayana spjevao u svojoj Mahabharati, a Vaiampayana kazivao u cijelosti na sveanosti Zmijske rtve kraljevskoga mudraca anam eaye, elnika svih glavara, Parikitova sina. Udivljen onime to sam uo, ja se dadoh na put i posjetih mnoge svetinje i svete vode, te stigoh u zemlju koja je omiljela dvoroenima, zvanu Samantapanaka, gdje nekada boj bie djeca Kurua i Pandua i zaradi kojih se svi vladari zemaljski podijelie u dva tabora. Potom, eljan da vas vidim, dooh pred vas, velepotovani mudraci. Vi ste za mene poput Brahmana. O blagoslovlj eni, vi okonaste svoje tihovanje i nahraniste sveti oganj i sada lagodno sjedite ovdje, na popritu rtvenoga obreda i obasjavate ga poput sunanoga ara. Recite to da va m ponovim od onoga to znam? Da vam kazujem svete legende sabrane u puranama ili p ak pouke o vjerskim dunostima i svjetovnome boljitku ili o djelima slavnih svetac a i ovjeanskih vladara? Riiji mu odgovore: elimo uti pripovijest zvanu Bharata, sveti spjev udesnoga Vyase Dvaipayane kojim se razgoni strah od zla, i to ba onako kako ga govorae mudrac Vaia mpayana na Zmijskoj rtvi kralja anameaye, a pod ravnanjem samoga Dvaipayane. Tada ree Sauti: Padam niice pred pramuem, pred Ianom, koji je brahman, oitovani i n eoitovani, postojei i nepostojei, koji je sav Svemir, a i ono to on nije, vjean i raz liit i od postojeega i od nepostojeega, Tvorac gornjih i donjih, Vinu, Hari, ist i b ezgrean. Objavit u svetu zamisao Vyase ija su djela divotna i kojega tuju svi ovdje prisutni . Ona je radost za uene jer je ukraena otmjenim izrazima, razgovorima ljudskim i b oanskim, i raznovrsnou mjera stiha. Dok ovaj svijet jo bijae bez svjetlosti i uvijen u potpunu tamu, nastade u njemu g olemo jaje koje bjee prapoetni uzrok stvaranja, neiscrpno sjeme svih stvorenja. Zo vu ga velikim, boanskim znakom na poetku yuge, a u njemu bijae istina, svjetlo, br ahman, vjeno, divotno i nepojmljivo bie, svuda podjednako, neoitovani i tanahni uzr ok kojemu je svojstveno i bie i nebie. Iz jajeta izae Praotac, jedini Gospod, Praapa ti, Brahman, Suraguru, Sthanu, Manu, Ka, Paramethin, zatim Praeta sa Daka i sedam Dakinih sinova. Onda se pojavi i dvadeset i jedan Praapati i ovjek nezamisli vih svojstava kojega znaju svi riiji i boanstva. Nakon toga bjehu stvoreni premudr i i sveti brahmariji i mnogi raariji, obdareni svim plemenitim osobinama. Tako bi i s vodom, nebesima, zemljom, zrakom, nebom, stranama svijeta, godinama, dobima, mjesecima, polumjesecima zvanim paka i s danima i noima u njihovu slijedu. I tako bi stvoreno sve to ljudi poznaju. A ono to se vidi u svemiru iva i neiva bit e na kraju svijeta, na koncu yuge izmijean o i poremeeno. A na poetku nove yuge sve e se obnoviti i, kada mu doe vrijeme, sve e slijediti jedno za drugim u odreenome poretku, kao to se raaju i raznoliki zemljini plodovi. I tako u svijetu krui bez poetka i kraja taj toak to uzrokuje propadanje s vih stvari. Postojala su bezbrojna stvorenja i njihova obitavalita i bijahu ve bezbrojni narata ji. Vede, yoga i vidnana, dharma, a i artha i kama, pravila ovjekova ponaanja, ra zliite knjige o pitanjima kojima se bave dharma, artha i kama, povijesti, raspre i razne objave, sve je to spoznao rii Vyasa i sroio ovdje u odreenu slijedu i preds tavio u obliku knjige. Satyavatin je sin nakon duga trapljenja i razmatranja o vjenim Vedama spjevao ov u svetu povijest. Kada dovri najvei od svih spjevova, plemeniti Dvaipayana Vyasa, Paraarin sin i ueni brahmari, stade premiljati kako e ga prenijeti svojim uenicima. A tada mu Brahman, uitelj svijeta, doe osobno znajui za njegovu brigu da uini dobro l judima i hotei ugoditi velikomu mudracu. Nemalo iznenaen, Vyasa naredi da netko od

bezbrojnih mudraca koji bijahu oko njega donese najbolje sjedite i stade pred Br ahmana ispunjen ljubavlju i radosno se smijeei, pa ga oslovi: O boanski Brahmane, s roio sam spjev koji se visoko cijeni. Objasnio sam tajne Veda, a i mnoge druge, o bjedinio purane s povijeu podijeljenom na prolost, sadanjost i budunost, odredio sam prirodu prolaznosti, straha, bolesti, bitka i nebitka, opisao sam vjerovanja i r azliite naine ivota, naelo etiriju kasta, opisao sam isposnitvo i dunosti onih koji u ede, veliinu Sunca i Mjeseca, planeta, sazvjea i zvijezda i trajanje etiriju era. Op isao sam pravilan govor, milosre, roenje nebesnika i ovjeka, mjesta hodoaa i ostala sv eta mjesta, a i planine, rijeke i ocean i nebeske gradove. Opisao sam i naine rat ovanja, razne narode i jezike, prirodu ljudskoga ponaanja i sve-driteljski Duh. Sv e je tu prikazano, jedino se, nakon svega, na zemlji ne moe nai onaj tko bi sve to mogao zapisati. Brahman mu na to kaza: Zbog tvojega poznavanja boanskih tajni visoko te cijenim i ispred svih ovih proslavljenih mudraca to se odlikuju svetou ivota. Znam da si kazi vao boanske rijei istine jo od roenja. Ti si nazvao svoje djelo pjesmom. Zato neka b ude pjesma i neka ne bude pjesnika ija e se djela moi usporediti s njome. Uputi svo je misli Ganei, mudrae, i nai e onoga tko e je zapisati. Rekavi to Vyasi, Brahman se otputi svojemu boravitu. Onda Vyasa poe u mislima prizi vati Ganeu. Uklonitelj prepreka, Ganea, uvijek spreman ispuniti elje onih koji su m u odani, ne dopusti da Vyasa dugo misli na njega, nego doe ovamo gdje ovaj sjeae i, poto bi pozdravljen, sjede. Vyasa mu ovako kaza: Gospodare eta, budi ti zapisiva B harate to je ja u svojemu umu sainih, a ja u ti je kazivati. Na ove rijei Ganea odvrati: Bit u pisar tvojega djela pod uvjetom da moje pisalo ne stane doklegod ti sluim piui. Vyasa odgovori boanstvu: Slobodno prekini s pisanjem kada ne bude razumio to kazujem. I Sauti zapoe : O brahmani, bijae jednom kralj po imenu Parikit potomak roda Kurua. Kao i njegov pradjed, bijae jake ruke, prvi meu onima to u boju lukom vladaju, a b jee i strastveni lovac. Vladar je lutao okolicom lovei jelene i divlje veprove, vu kove i bivole i svakojake druge divlje ivotinje. Dogodi se jednom da svojom otrom strijelom zgodi jelena pa se, zabacivi luk na leda, zaputi kroza umu da ga trai. Lu tao je tamo i amo poput Rudre koji jednom davno bjee lutao za jelenom, utjelovlj enjem rtve. Ne bijae jelena koji bi, jednom pogoen Parlkitovom strijelom, mogao umai, ali ovaj jelen, ranjen kao to bjehu i svi oni prije njega, utee velikom brzinom. Izgubi se jelen iz vida Parikitu i odmami kralja daleko u umu. Umoran i edan, naie o n na nekoga munija koji je sjedio u kravljem oboru napajajui se do sita pjenom ko ja je kapala s usta teladi dok su ih njihove matere dojile. Kralj mu urno prie te zapita munija koji bijae pod tekim zavjetom: O brahmane, ja sam kralj Parikit, sin Abhi-manyuov, i izgubio sam jelena kojega sam ustrijelio. Jesi li ga ti vidio? No muni ne izusti ni rijei strogo se drei svojega zavjeta utnje. Na to srditi kralj podie vrhom luka nekakvu mrtvu zmiju pa mu je prebaci preko vrata. Muni se nije p rotivio. Ne prozbori ni rijei, ni lou ni dobru. Vidjevi ga u takvu stanju, kralj se saali i vrati se u svoju prijestolnicu, a ri ostade onako kako ga kralj bjee zatek ao. Premda je bio uvrijeen, muni je znao da je taj tigroliki velmoa vjeran dunostim a svojega stalea i ne htjede ga prokleti, a vladar, od roda Bharata, nije znao da je to mudrac predan redu i pravdi, pa ga je zato tako bio uvrijedio. Mudrac je imao sina po imenu ringin koji jo bjee u mladim godinama i predan isposnit vu, nepokolebljiv u dranju svojih zavjeta, ali i estok i lako razdraljiv, a teko ga je bilo udobrovoljiti. Upravo se bjee vraao svojemu domu kad njegov drug po imenu Kria stade zbijati ale na raun njegova oca. Kada u to se ocu dogodilo, rngin se silno rasrdi, pa ree: Toga grenoga bijednika koji je mojemu nejakome istarom roditelju objesio mrtvu zmiju na ramena poslat e Takak a, moni Zmijski kralj, u obitavalite Yamino. Nagnat e ga na to snaga moje kletve! Proklevi tako u gnjevu kralja, on ode svojem ocu i vidjega gdje jo uvijek sjedi u kravljem oboru s mrtvom zmijom na ramenima. Vidjevi ponienje svojega roditelja, on opet planu i, prolijevajui suze od jada, ree svojemu ocu: Oe, uo sam za ovo tvoje p onienje koje si pretrpio od onoga opakog zlikovca, kralja Parikita, i ja ga u bije su prokleh. On je najgori od svih Kurua i obilato je zasluio da ga prokunem. Za s edam dana gospodar zmija Takaka odnijet e grenoga kralja u strano gnijezdo smrti! Nato e otac svojemu srditomu sinu: Dijete moje, nisam tobom zadovoljan! Tako se i sposnici ne ponaaju. Mi ivimo u njegovoj zemlji i on je na zakoniti zatitnik. Trebal

o bi da ovakvi kao to smo mi oprataju kralju koji je na vlasti ma to on uinio. Ako t i unitava dharmu, dharma e unititi tebe. Ako nas kralj ne brani kako valja, loe emo s e provesti. Pod okriljem pravedenih vladara mi bez odmora stjeemo duhovne zasluge , a i kraljevi imaju u njima udjela. Parikit nas je, kao i njegov djed, titio kao t o bi trebalo da svaki kralj titi svoje podanike. On je kralj-isposnik, a bijae izn uren i moren glau, a to to je uinio, uinio je iz neznanja. Zemlja bez kralja izloena je svakome zlu. Kralj kanjava prijestupnike, a strah od kazne donosi mir. Kralj u spostavlja vjeru, a vjera uspostavlja kraljevstvo nebesko. Bogovi alju kiu, a kia d aje ito i bilje. Manu kae da je onaj koji upravlja ljudskim ivotima jednak desetori ci sveenika koji prouavaju Vede. ringin pak ovako odgovori ocu: Nagle ili neumjesne, ove moje rijei nikako ne mogu biti nedjelotvorne, dopadalo se to tebi ili ne. Ja nikada, oe, ne rekoh to uzalud, ak ni u ali. amika e na to: Drago moje dijete, znam da si neustraiv i istinoljubiv. Nikada prije nisi izustio neistinu tako da ni ova kletva ne moe biti uzalud. Sin, makar bio i u zrelim godinama, mora se s ocem posavjetovati i tako e stei glasovito ime i kra sit e ga mnoge vrline. Budui da si jo dijete, tebi je takav savjet to potrebniji. O sine, ivi u miru hranei se umskim voem i korijenjem i zatri u sebi tu svoju estinu i srdbu jer njima unitava plodove svojih isposnikih djela. Gnjev umanjuje vrline to ih asket stjee u velikoj muci. Ja sam miroljubac i to jo mogu popraviti, to u i uiniti. Poslat u vijest kralju. I on posla svojega uenika Gauramukhu, lijepo odgojena i savjesna isposnika, davi m u savjet da se najprije raspita za kraljevo zdravlje i boljitak i tek onda da mu prenese poruku. Tako uenik stie s porukom pred vladara, glavara plemena Kurua. Kada kralj sazna da glasoviti rii tada bijae drao zavjet utnje, silno se raal osti i stade se gorko kajati uvidjevi njegovu dobronamjernost. Vea bijae kraljeva al ost zbog nepravde koju je uinio svetomu ovjeku nego zbog vijesti o svojoj skoroj s mrti. On otpusti Gauramukhu s rijeima: Neka mi se smiluje mnogopotovani! A kada ov aj ode, on, ne gubei ni trena, u velikoj tjeskobi sazva sve svoje ministre pa se stadoe savjetovati. I sam kralj bjee dovitljiv pa naredi da se podigne palaa na vrh u jednog jedinoga stupa i da se dobro uva i danju i nou. Tu je sve vrvjelo od lijen ika i lijekova i brahmana vinih aranju i vladar je, zatien sa svih strana svojim min istrima, izvravao svoje kraljevske obaveze. Ni zrak nije mogao doprijeti do njega . Kada osvanu sedmi dan, krenu ueni Kayapa, znamenit meu brahmanima, da se nae uz kra lja i da ga izlijei budui daje ve saznao za sve to se zbilo. Na putu ga presretne Ta kaka, vladar zmija, pa mu ree: Tebe krasi velika slava, a uspjeh ti je kod kralja neizvjestan. Kraljeva ivotna nit prikraena je brahmanovim prokletstvom. Ako ide tam o radi blaga, ja u ti ga dati ma kako teko bilo do njega doi. Kayapa e nato: Ja i idem tamo i zbog blaga, o zmijo, ali ako mi ga ti da, vratit u s e odakle sam i doao. I on sjede i utonu u Yogu te utvrdi da je kralju doista kucnuo sueni as pa se vrat i uzevi od Takake blaga koliko mu je srce eljelo. A Takaka stie u reeno vrijeme u grad Hastinapuru. Usput sazna da kralj ivi vrlo dobro zatien lijekovima i basmama koje ponitavaju otrove. Zmija se zamisli pa ree: Moram kralja prevariti svojim moima obmane. I tako on posla kralju nekoliko z mija koje uzee na sebe lik isposnika i one mu odnijee ponude u vou, vodi i travi kua . Prvi meu kraljevima prihvati ove darove i, kada zmije u liku isposnika odoe, ree svojim doglavnicima: Kuajte sa mnom ovo divno voe to su ga donijeli pustinjaci. I on i njegovi ministri osjetie elju da jedu voe, a na to su ih poticale neumitna sud bina i riijeva kletva. Kralju dopadne u ruke ba ona voka u kojoj se sakrio Takaka. Kada je zagrize, iz nje izae ruan kukac neprepoznatljiva oblika, bakrene boje i crnih oiju. Drei toga kukca, prvi meu kraljevima ovako oslovi svoje savjetnike: Zalazi sunce. Sada se vie ne p laim otrova. Zato neka ovaj kukac postane Takaka i neka me ugrize da bih okajao sv oj grijeh i da bi se obistinile riijeve rijei. Ministri mu, kao oamueni, povlaivahu, a vladar se gubei svijest smijeio jer mu bijae k ucnuo sueni as. Uto mu se Takaka ovi oko vrata i zaurla strano, pa ujede vladara i z atitnika zemlje. Palaa u kojoj kralj obitavae zablista od Takakina otrova, a ministri se razbjegoe pr

ed stranim prizorom. Kralj se srui kao gromom pogoen. Tako Takakin otrov ubi kralja, a ministri i kraljevi sveenici uz pomo svetih brahma na obavie njegov posmrtni obred, a onda se skupie svi itelji prijestolnice i na pri jestolje postavie mladoga sina pokojnoga kralja po imenu anameaya. Premda jo bjee u d eakoj dobi, kraljevi je sve svoje vrnjake nadmaivao u promiljenosti i bistrini uma. Uz pomo ministara i sveenika upravljao je svojom kraljevinom mudro i pravedno kao i njegov pradjed Yudhithira. Jednoga dana kralj anameaya upita svoje savjetnike: Znate li vi kakva je sudbina s nala mojega oca? Tek kada budem od vas saznao sve o njegovu ivotu, znat u to mi je in iti ili ne initi. Prvi mu ministar na to odgovori: anameayo, tvoj otac bjee Govindin miljenik. Velik a bjee njegova slava i ljubav kojom su ga svi obasipali. Rodila ga je Uttara kada se rod Kurua ve gotovo bijae ugasio i zato silni Abhimanyuov sin dobi ime Parikit. Dobro je znao kraljevske dunosti i bio obdaren svakom vrlinom. Potpuno je vladao svojim strastima, bjee otrouman, dobra pamenja, mona uma i svakome nadmoan, a i doba r poznavalac nauke o pravu i udoreu. Umio je vladati dravom. Vladao je naim podanici ma ezdeset godina i, kada preminu, sav ga je narod oplakivao. Od njega si naslije dio ovu kraljevinu i jo si kao dijete postavljen na prijestolje da bi titio sva st vorenja. Nato e anameaya: Zar je u naemu rodu ikada bilo kraljeva kojima na srcu ne bjee dobro bit njihovih podanika ili takvoga kojega podanici nisu voljeli? Kako je umro moj vrli otac? Nato savjetnici, uvijek skrbni i eljni dobra svojemu vladaru, ispripo vijedie u tanine sve kako se zbilo. Sasluavi pripovijest svojih savjetnika, kralj anameaya stade roniti suze ucviljen tek im jadom. Plakao je krei ruke i teko uzdisao. Onda se, srdit, obrati svim svojim mi nistrima: uo sam kako je moj otac dospio u nebo. Mislim da ne smijem tratiti ni as a, ve se moram osvetiti zloduhu Takaki. On je taj koji je spalio mojega oca svojim otrovom, a ringin mu je bio samo orue. Moj bi otac danas bio iv da je taj brahman stigao do njega. to bi Takaka izgubio da je moj otac bio vraen u ivot Kayapinom milou oprezom ministara? On je naveo Kayapu da se vrati, i to iz iste zlobe. Nije znao za djelotvornost mojega gnjeva. Tada se kralj okrete brahmanima koji poznavahu upotrebu mantri: Pripremit u sve to vam je potrebno da biste obavili obred Zmijske rtve. Recite mi to sve da pribavim ? Tako pripravie obred rtvovanja zmija, i zapoee ga onako kako to pravila propisuju: rt veni sveenici, vrsni znalci obrednih dunosti, nalijevali su topljeno maslo u blist avi oganj odjeveni u crnu odjeu i, oiju crvenih od dima, izgovarali propisane mant re. Uas obuze sve zmije. Sveenici su prosipali Ijevanicu u Agnijeve eljusti i prit om izvikivali imena zmija, a one su mahom padale u vatri pomuenih osjetila, doziv ajui jedna drugu alostivim glasovima. Prepade se i sam zmijski kralj i srce mu gotovo prepue od straha pa pozva svoju s estru i kaza joj: O preljubazna, razum mi se muti, a vid mi poputa. Ja u danas pas ti omamljen u onaj blistavi oganj. Obred Parikitova sina na propast je naega roda. O ponajbolja meu enama od zmijskoga roda, tvoj sin Astika moe prekinuti ovo rtvovan je. To sam saznao od Praoca samoga, od onog koji je od pamtivijeka. Nato zmijska gospoa pozva svojega sina pa mu ree: O sine, dolo je vrijeme da se isp uni ono zbog ega me moj brat dade tvojemu ocu. ini ono to zna da treba uiniti. I vrsni brahman Astika, najvrliji meu najboljima, ode pravo u rtveno dvorite i poe s laviti i hvaliti nedostine kraljeve podvige i sveenike i sveti oganj, a kralj anamea ya nato ree brahmanima: On jest djeak po svojoj dobi, ali govori kao da je mudar s tarac. Nije on djeak ve neki mudri starac. Rekao bih da eli da mu ispunim elju. O br ahmani, dopustite mi da to uinim. Brahmani mu odgovorie: Svaki brahman, ma bio i djeak, zavreuje kraljevo potovanje. A ko je jo i uen, jo je vredniji da mu se ispuni svaka elja, ali ne prije nego to se Ta kaka pojavi. Ali kralju se bjee svidjelo da brahmanu ispuni elju pa ree: Kai mi svoju elju! A Takak a ve bijae blizu i gotovo na rubu rtvenoga ognja kad Astika izree elju: anameayo, ako i ve eli ispuniti elju, onda uini da se prekine ovo rtvovanje i da vie nijedna zmija n padne u plamen. Na to se Parikitov sin jako sneveseli pa e: O proslavljeni, uzmi sve to ti srce ite.

Zlato, srebro, stada, sve u ti dati samo ne prekidaj ovo rtvovanje! Astika mu odvrati: Nisam od tebe traio, kralju, ni zlato, ni srebro, a ni goveda. Ja samo elim da prekine rtvu i da se oslobodi pleme moje majke. Tada i svi ostali koji poznavahu Vede u jedan glas povikae: Ispuni brahmanu njegovu elju. I tako, na poticaj brahmana kralj objavi: Bit e kako eli Astika! Zavrite obred! Nek a zmije vie ne strepe i neka se Astika zadovolji. I tako se ispuni Astikina elja i uz radosne poklike zavri se rtveni obred kralja anameaye od loze Pandava. I sam kra lj bjee zadovoljan ovakvim ishodom i svima prisutnima razdijeli blaga na stotine i tisue. Na toj rtvenoj sveanosti, nastavljae Sauti, brahmani su u predasima izmeu dunosti gov orili o mnogoernu to se tie Veda, ali je Vyasa samo kazivao udesnu i znamenitu povi jest zvanu Bharata. Vyasa je naredio svojemu ueniku Vaiampayani da pred kraljem anamedayom ponovi cijel u Bharatu onako kako je od njega bijae nauio. Ja u kazivati od poetka ovaj veliki i prekrasni spjev zvani Mahabharata koji je sa stavio Vyasa, poujte me, o Brahmani, i mene obuzima silna radost dok ga ponavljam . Ova Bharata ravna je Vedama. To je boanstvena svetinja, najvrednije od svega to se moe uti. To je purana koju riiji oboavaju. Ova sveta povijest usauje u srce elju za s pasenjem. Ma kako bio okrutan i grean onaj tko je slua, oslobodit e se svih svojih grijeha kao to se Sunce oslobodilo od Rahua. Ova povijest kazuje se sada, a kazi vat e se i u budunosti. Treba da je slua onaj tko eli stei vrlinu. Vaiampayana ree: amadagnijev sin Paraurama za-tirao je katrije s lica Zemljina dvade set i jedan put, a onda se povukao na Mahendru, najbolju meu svim gorama, i tamo se posvetio isposnikoj pokori. U to vrijeme ne bijae vie katriya na Zemlji i njihove ene eljne potomstva obiavahu dolaziti brahmanima. Brahmani su se drali svojih kruti h zavjeta i primali su ene samo kada bi bilo pravo vrijeme za to, i nikako mimo t oga ili iz pohote. Tada na tisue katriyskih gospi zae s brahmanima i tako, o kralju , dooe na svijet mnoge silne katriye, djeaci i djevojice, i loza se katriya produi. Bu ao je nov narataj blagoslovljen dugim ivotom i vrlinom. Ponovno se uspostavio star i poredak od etiriju stalea kojima na elu bijahu brahmani. I svaki je ovjek iao u to vrijeme svojoj eni samo u dane za to odreene, a ne iz pohote i bez reda. Tako je b ilo i s ostalim stvorenjima, pa ak i s pticama. Tako se izrodi golemo mnotvo bia, s totine i stotine tisua, i mnoili su se dalje i ivjeli u vrlini osloboeni tuge i bole sti. Tako na Zemlji opasanoj morima opet zavladae katriye. Radovahu se tome i brah mani, a i ostale kaste jer kraljevi zaboravie opaine roene iz grijeha i gnjeva i pr avedno su dijelili kazne onima koji zasluuju pa su tako titili svekoliku Zemlju. B og je Indra promatrao estite vladare katriye i putao je ivotvorni dad u pravo vrijeme i na pravo mjesto i njegov blagoslov bjee na svim stvorenjima. U to vrijeme, o k ralju, nitko ne lijegae sa enom prije no to je sazrio i Zemlja se napunila dugovjeni m ljudima sve do svojih obala. Brahmani su prouavali Vede i Upaniade i meu njima ne bjee ni jednoga koji bi Vede pr odavao. Ne bi meu njima nikoga tko bi Vede itao pred kakvim udrom. Vaiye su orali z emlju pomou volova, ali krave nikada nisu ujarmljivali. Stoku nikada nisu muzli d ok se telad od sise ne odbije, a u tim danima nije bilo ni trgovca koji bi na mj eri zakidao. Svatko se drao puta Vrline i u nju je stalno upirao pogled. Sve etiri kaste izvravale su svoje dunosti, a novoroenad je i u ena, a i u krava dolazila u pr avo vrijeme. I drvee davae cvijet i plod u pravo vrijeme i, kada je razdoblje Krit a era bilo u punome jeku, Zemljom su vrvjela bezbrojna stvorenja. A kada Zemlja bi blagoslovljena svakim obiljem, poee se na njoj, u kraljevskim loz ama, raati Asure. Sinove Ditine stalno pobjeivahu sinovi Aditini pa izgubie vlast i mjesto u nebesima i poee se utjelovljivati na Zemlji. eljeli su stei svevlast meu l judima i poee se raati na Zemlji i kao goveda, konji, magarci, deve, bivoli, pa ak i meu biima kakva su rakase, a i meu slonovima i jelenima. O Zemljin zatitnie, od svih onih to se raahu i zbog svih to se ve bijahu rodili Zemlja ne mogae vie ni samu sebe nositi. A neki od sinova Ditinih i Daninih, koji bijahu s neba zbaeni, rodie se n a Zemlji kao nasilni i drski kraljevi. Ti se monici rairie Zemljom u raznim oblijima i svojom silom stadoe tlaiti sve etiri kaste i sva ostala stvorenja. Hodili su zem ljom, o kralju, u etama, njih stotine i tisue i zastraivali i ubijali sve pred sobo m. Drali su se istine i bjehu skloni vrlinama, ali bijahu oholi zbog svoje snage

i zatrovani bezonou, vrijeali su ak i znamenite riije u njihovim stanitima. A onda Zemlja, muena strahom i tlaena golemom teinom, zatrai zatitu od Praoca svih st vorenja, a Brahman joj ovako odgovori: O uvarko svakojakoga blaga, ja u sazvati sv e nebeske itelje, i to to od mene trai bit e uinjeno. I Brahman se oprosti od nje te sazva sve bogove i ovako im svima ree: Olakajte Zem lji njezino breme! Svaki od vas neka se na njoj rodi i neka pone zametati boj! Po tom Tvorac prizva i sva plemena gandharva i apsarasi pa im onda naredi: Idite i rodite se na Zemlji, svaki za sebe i u obliju u kojemu eli. I Indra, kralj bogova, stade se savjetovati s Narayanom i svim bogovima o tome kako e sii na Zemlju. Poto se dogovorie, Indra izdade zapovijesti svima nebeskim ite ljima pa se vrati iz Narayanina boravita. A nebeski se stanovnici, malo-pomalo, p oee raati u zemaljskim tijelima na propast asurama, a na dobrobit svih triju svjeto va. I tako su se poeli raati nebesnici u staleima brahmana i katriya ili kao kraljev i-mudraci, kako kojemu nebesniku bjee po volji. I oni stadoe ubijati silne danave, rakase, gandharve i zmije, a i razne druge ljudodere i svakojaka stvorenja. A utj elovljeni nebesnici bijahu tako moni, ak i kao djeca, da im njihovi neprijatelji n isu mogli nauditi. Vaiampayana e onda: Kralju anameayo, Mahabharata je vrlo opirna i zato odvoji dosta v remena da bi je uo u cijelosti. I potom nastavi: ivio je tada kralj Cedija po imenu Upariara ili Vasu i imao je pet monih sinova, ne izmjerno hrabrih, koje postavi da vladaju pokrajinama. Vasuovi sinovi osnovae tu kraljevine i podigoe gradove i nazvae ih svojim imenima te tako ustoliie dinastije k oje vladahu dugo vrijeme. A kada bi se kralj Vasu popeo u svoja kristalna kola koja mu je Indra dao na dar i kada bi projezdio irokim nebesima, dolazili su k njemu gandharve i apsarasi. Dogodi se jednom da Vasuova supruga Girika doe kralju poslije zavrenih obreda oienja nakon svoje mjesenice, no istoga toga dana javie se Vasuu i njegovi preci i zatraie od najboljega meu kraljevima i prvog meu mudrima da ubije jelena njima za rtvu. Kra lj pomisli da se na zahtjev predaka nije dobro ogluiti pa poe u lov usput se eljno spominjui Girike koja bijae lijepa poput same ri. Bilo je proljee. Kralj bijae ushien njegovim dahom i opojnim mirisima cvijea i draesnim lahorom i ne mogae svoje misli nikako odvojiti od prelijepe Girike. Tada opazi sokola koji se odmarao u blizin i. Vasuu bjehu znane i Dharma i Artha pa zato ovako ree sokolu: O preljubazni, o tii mojoj eni Giriki i predaj joj ovo moje sjeme jer njezino je vrijeme upravo dolo . Hitri sokol poslua kralja i sunu u nebo. Ali vidje ga jedan od njegove vrste pa p omisli kako se ovaj negdje domogao mesa i nasrnu da mu ga otme. I dok su se oni tako borili, sjeme pade u rijeku Yamunu. U toj je vodi ivjela apsaras od visokoga roda po imenu Adrika, a bjee ovamo dospjela zbog kletve nekoga brahmana koji ju je pretvorio u ribu. im sjeme pade u vodu, ona ga smjesta proguta. Proe otada nekih deset mjeseci i neki ribar uhvati ribu. Naao se u veliku udu kada iz rasporena ribljeg trbuha izadoe dva ljudska djeteta. Jedno bijae muko, a drugo en sko. Ribari odoe kralju i sve mu rekoe, a Vasu onda uze k sebi muko edo i ono poslij e postade vrli i istinoljubivi vladar kraljevine Matsya. Rodivi ove blizance, apsaras se razrijei svojega prokletstva, a njezina ki koja je mirisala na ribu, bi dana ribarskome kralju da mu bude kerka. Djevojica dobi ime S atyavati. Satyavati je bila prelijepa i obdarena svakom vrlinom, njezin osmijeh bjee draesta n, samo se katkad od nje osjeao riblji miris i stalno se druila s ribarima. eljela je biti od koristi svojemu ocu i zato se prihvatila da vozi un preko rijeke Yamun e. Naie tuda glasoviti rii Paraara. Satyavatl bjee tako lijepa da bi je i isposnik moga o poeljeti i ona probudi udnju u mudracu. Istoga trena kada je ugleda, on poelje ov u gospu slatkoga osmijeha. Tada moni muni ovako kaza Vasuovoj djevojci vitkih udo va i nebeske ljepote: Primi me u svoj zagrljaj, blagoslovljena! Satyavatl e na to : Vidi li sve one isposnike na obali rijeke, o sveti ovjee? Kako da ti ispunim elju kada me oni gledaju? Tada slavni gospodin stvori maglu i ona uvi u tamu itav predio, a djevojka, kada to vidje, vrlo se zaudi. Osjeti se bespomonom i stid je obuze pa ree: O sveti ovjee, ti zna da sam ja djevojka i da sam u vlasti oca svojega. O bezgreni, ako te primim

u svoj zagrljaj, moja e nevinost biti okaljana, a kako da se u svoj dom vratim o beaena? Doista, ne bih vie mogla ivjeti. Razmisli o tome, o rii, pa ini to misli da slijedi. A najbolji od riija zadovoljan joj ree: Ti e ostati djevica i kada ispunim svoju elju . O srameljiva i prelijepa gospo, reci mi koju elju da ti ispunim? Divna djevojko ljupkoga osmijeha, znaj da je moja milost uvijek djelotvorna. Nato mu djevojka ree svoju elju: da joj tijelo uvijek odie najljepim miomirisom, a i sposnik joj smjesta ispuni tu elju. Tada se djevojka silno razveseli i toga asa doe joj njezino vrijeme. I ona primi u svoj zagrljaj tog isposnika udotvorca. Od tog a vremena prozvae je Gandhavati Njezin bajni miris mogao se osjetiti itavu yoanu d aleko. A slavni Paraara potom se vratio u svoje pustinjako boravite. Tako se sluilo da Satyavati donese na svijet glasovitoga Paraarina sina, mudraca V yasu. Kralj po imenu Mahabhia, izdanak Ikvakuove loze, bio je u svoje vrijeme gospodar c ijele zemlje. Bijae istinoljubiv i doista neustraiv. Tisuom konjskih rtava i stotino m vaa-peya napokon je ugodio nebesnicima i Indri, te su ga uzeli na nebesa. Jedn om se okupie nebesnici da odaju poast Brahmanu, a meu njima bjee i Mahabhia. Dola je t u i Ganga, kraljica rijeka, da Praocu iskae svoje tovanje. Tada se die vjetar i ras tvori skute njezine odore poput latica makova cvijeta. Tako se njezino tijelo iz loilo pogledima svih nebesnika a oni svi oborie oi. Jedino je kralj mudrac Mahabhia gledao bez srama u kraljicu rijeka. Zato ga Brahman prokle i ree: Ti, nesretnie, z aboravio si se ugledavi Gangu, i zato e se opet roditi na Zemlji! Raat e se tamo uvije k iznova, a rodit e se i ona u svijetu ljudi i trpjet e od nje teke uvrede sve dok s e u tebi ne probudi gnjev, i tek e se onda osloboditi svojega prokletstva! Nato se kralj Mahabhia stade prisjeati svih zemaljskih vladara i isposnika i poelje da se rodi kao sin junakoga Pratipe. Kraljica rijeka bijae uoila kako je izgubio p ostojanost i njezino srce poe pomiljati na njega eljno. Na svojemu putu susretne Va sue i vidje da su i oni u nekoj neprilici pa ih zapita: Zato ste tako potiteni, ne beski itelji? Je li sve dobro i kako valja? Na to e Vasui: O kraljice rijeka, prok leo nas je slavni vidjelac Vasitha jer bjee srdit to smo nehotice naletjeli na nj z a veernjih molitava. Ree nam ovako: Rodit ete se meu ljudima! Nije u naoj moi da izbje gnemo njegovoj kletvi jer nas je prokleo kazivatelj brahmana. O Rijeko, postani ti ena kakva ovjeka i uini nas svojom djecom! O preljubazna, nama se ne mili da uemo u utrobu bilo koje ene od ljudskoga roda! Kraljica rijeka i na to odgovori: Neka bude kako elite! Recite mi samo kojega biste od ljudskih prvaka eljeli za svojega oca? Vasui joj rekoe: Na Zemlji e kralj Pratipa dobiti sina antanua koji e biti znan irom svijeta. A Ganga e na to: O bezgrenici, to to vi elite i moja je elja! A Vasui e tada: Nakon roenja odmah nas baci u rijene valove da nas spasi od duga boravka na Zemlji . Uinit u kako elite, odgovori Ganga, ali se pobrinite da jedno dijete kralju ipak pr eivi. A Vasui e: Svatko e od nas priloiti osmi dio svoje snage. Kada se sve saberu u jedno, imat e sina kakva samo poeljeti moe. Ali taj tvoj sin nee raati djecu na Zemlji Pratipa bijae kralj koji je inio dobro svim stvorenjima. Mnoge je godine proveo na izvoritu Gange ivei kao isposnik i inei pokoru. I on i njegova ena odravali su mnoge avjete ne bi li ikako dobili potomka i napokon im se elja ostvarila. Rodi im se s in kada ve bijahu zali u kasne godine. Taj sin bjee upravo Mahabhia, a nadjenue mu im e antanu jer se rodio tek poto je njegov otac ovladao svim svojim strastima. antanu je znao da se predjeli neprolaznoga blaenstva mogu stei samo djelima pa se u skladu s time posvetio vrlini. Kada antanu bjee stasao, otac Pratipa mu ree: O anta nu, sine, prije nekoga vremena doe pred mene djevojka kojoj je na srcu tvoja dobr obit. Ako bi te ta prekrasna djeva nebeskoga izgleda pitala hoe li se oeniti njome, ti je nemoj odbiti, a nemoj ni suditi o njezinim postupcima, ma to inila, niti je pitaj tko je ni ija je, nego je uzmi za svoju kraljevnu. Znaj da je to moja elja. Kada ga je tako pouio, kralj okruni svojega sina i povue se u umu. A novi kralj, ant anu, bjee obdaren velikom mudrou, a po sjaju bjee ravan Indri. Postao je strastan lo vac i mnoge je dane provodio lutajui umama. Najbolji meu vladarima nikada se ne vra ti bez ulova: bilo jelena bilo bivola. Jednoga dana iao je obalom Gange te spazi ljupku djevojku blistave ljepote, nalik na samu ri. Zubi joj bijahu kao biseri, a na njoj ukrasi nebeske ljepote i halji

ne tako fino tkane da se inilo da su sazdane od lopoa. Kralj je gledao kao skamenj en i inilo se da svojim nepominim pogledom ispija njezine ari, ali da nikako ne moe utoliti svoju e. I djevojka je gledala sjajnoga kralja kako joj silno potresen pri lazi i to joj dirne srce u kojemu planu ljubav. Gledala ga je i gledala, sve vie u dei da ga i dalje gleda. Tada je kralj oslovi njenim rijeima: O bajna djevo vitoga stasa, bila ti boginja i li gandharvi, bila ti apsaras, yakini ili nagini, pa makar bila i ljudskoga roda, nebeska ljepoto, molim te da mi bude ena! Djevoje predivna lika ovako mu ree, budei svakom svojom rijeju kliktaj radosti u nje govu srcu: Bit u tvoja ena, o svijetli kralju, i sluat u tvoje zapovijesti. Ali to go d budem inila, svidjelo se to tebi ili ne svidjelo, nemoj se protiviti i nemoj mi zamjeriti. Nikada mi ne reci rune rijei, a ja ti obeavam da u ivjeti s tobom sve dok se bude prema meni ophodio blago. A onoga asa kada me bude ukorio ili mi rekao runu rije, ja u te, zasigurno, ostaviti. Neka bude tako, odgovori kralj. I tako djevojka dobi za mua vrsnoga vladara, elnik a u rodu Bharata, i bi joj vrlo drago. A kralj antanu uze je za svoju nevjestu i uivao je sva zadovoljstva njezine naklonosti. Drao se svojega obeanja i uzdravao se da bilo to od nje zahtijeva, a bjee toliko oaran njezinom ljepotom, dranjem i plemen itom skrbi da mu ugodi da i nije primjeivao kako prolaze mjeseci, doba i godine. Ganga rodi kralju sedam sinova, svakoga prekrasna poput nebesnika. Ali, kako je koje dijete rodila, ona ga baci u rijeku Gangu govorei pritom: Ovo inim za tvoje d obro! I dijete bi potonulo da se vie nikada ne pojavi. Kralju se to nimalo nije svidjelo, ali joj ne kaza ni rijei prijekora zbog straha da je ne izgubi. A kada se rodi i osmo dijete i njegova ena s osmijehom na usnam a krenu da ga baci u vodu, ojaeni kralj ne mogae vie izdrati i osjeti arku elju da ovo dijete spasi pa joj ree: Nemoj ga ubiti! Tko si ti i ija li si i zato ubija svoju r oenu djecu? Velik je teret tvojih grijeha, edomorko! Nato mu supruga odgovori: Ako zaista eli potomka, znaj da si postao najvei meu onima kojima se rodie sinovi. Neu ubiti ovo tvoje dijete, ali je prema naemu dogovoru vr ijeme mojega ivota s tobom isteklo. Ja sam Ganga,ah-nuova ki, vazda oboavana od svi h velikih mudraca. S tobom sam ivjela sve ove godine da bih izvrila naum nebesnika . Zbog Vasithine kletve osmorica slavnih Vasua morali su na sebe preuzeti ljudsko oblije. Izuzev tebe ne bijae na Zemlji nikoga vrijedna da postane njihov roditelj . Isto tako, osim mene ne bijae na zemlji ene koja bi im mogla postati majkom, jer ja sam nebesnica u ljudskome obliju. Postavi im otac, zasluio si predjele dugovjeno ga blaenstva, a ja sam ih na ovaj nain oslobodila riijeve kletve. Budi blagoslovlje n, a ja te naputam! O kralju, uvaj i njeguj ovo dijete koje e odrati svoje stroge za vjete i daj mu ime Gangadatta. Izrekavi to, boginja istoga asa nestade, no odvede dijete sa sobom. Taj antanuov po tomak dobio je ime Gangeya ili Devavrata, a svojega je oca nadmaio u svim vrlinam a. Kada ga je ena napustila, antanu se alosna srca vrati u svoju prijestolnicu. Kralj antanu bjee glasovit u sva tri svijeta zbog svoje mudrosti, vrline, istinolj ubivosti, samoobuzdavanja, slobodoumlja, bistrine, skromnosti, strpljivosti i sn age koja uvijek obitavae u njemu. I bogovi i kraljevski mudraci divili su mu se z bog toga obilja dobrih osobina i njegova poznavanja vjerskih dunosti i nauke o ze maljskoj dobrobiti. On bjee zatitnik roda Bharata i branitelj svih ljudskih bia. Vi djeli su svi zemaljski kraljevi njegovu odanost vrlini i podarie mu naslov: kralj kraljeva. Dok je Zemljom vladao kralj antanu, o kralju, nisu na njoj bez potrebe ubijani ni jeleni, ni divlji veprovi, ni ptice, a ni bilo koje drugo ivo stvoren je. U njegovim je zemljama prevladavala vrlina, a kralj, ija dua bjee prepuna milos ra i liena svjetovnih elja i estine, pruao je svoju zatitu svim biima podjednako. Bio e kralj i otac svima, i osirotjelima i onima koji od njega iskahu zatitu, i ptica ma i zvjerima i svakome drugom stvorenju. Dok bjee na vlasti najbolji meu Kuruima, rije postade istina, a ljudske misli teile su k nesebinosti. Kralj antanu ode jednom u lov i dogodi se da rani nekoga jelena te poe za njim du o bale rijeke Gange. Kada izbi na rijeku, opazi da njezinim koritom tee vrlo malo v ode pa se poe pitati: Zato li danas rijeka ne tee kao prije? On poe potraiti uzrok toj udnoj pojavi i tako naie na mome lijepa stasa i izgleda, i vidje ga kako branom od otrih strijela pregrauje rijeni tok kao to bi to svojim nebe

skim orujem mogao uiniti samo Indra. Kralj je, udivljen, gledao djeakov natovjeni pod vig i nije ga mogao prepoznati jer je svojega sina vidio samo jedanput, odmah po roenju. Mome opazi svojega oca i istoga asa arolijom nestade pred njegovim oima. Vid je kralj to udo i bi mu jasno da to moe biti samo njegov roeni sin. On se tad okret e rijeci pa joj ree: Pokai mi dijete! A Ganga uze na sebe predivno oblije i izroni iz vode vodei djeaka za ruku. antanu nije mogao prepoznati ovu zamamnu gospu u prek rasnome ruhu i nakitu, a Ganga ga oslovi: O kralju, ovo je osmi sin kojega sam t i rodila. Vodi ga svojemu domu. Ovaj je junak kod Vasithe prouio svete knjige, a v jet je svakome oruju i u boju je i samome Indri ravan. Znana su mu i sva oruja koji ma vlada slavni i nepobjedivi amadagnijev sin Paraurama, kao strijelac ne promauje, a kraljevske su mu dunosti dobro poznate. antanu uini kako mu je Ganga rekla i uze sa sobom svojega sina blistava kao sunce i vrati se u svoju prijestolnicu. Kralj antanu od plemena Purua stigao je u svoju prijestolnicu blistavu kao grad nebesnika mislei da od njega nema veega sretnika. Sazvao je sve Purue i na svoje prijestolje ustoliio svojega sina kao suvladara el ei zajamiti svojoj kraljevini zatitu i sigurnost. Slavni Devavrata ubrzo omilje svojim uzornim dranjem i kralju i kraljevskoj porod ici, a i svima podanicima. Poivjee tako moni kralj i njegov sin pune etiri godine. Jednom se kralj zaputi u ume koje se prostirahu oko rijeke Yamune. Dok je etao oba lom, osjeti zamaman miomiris koji je dolazio odnekud iz umske gutare. elei nai njegov izvor, on poe lutati okolinom i najzad spazi prelijepu crnooku djevojku nalik na nebesnicu, koja ne bjee nitko drugi do ribareva ki. On je upita: Tko si i ija si? t o radi u ovoj umi? Ona mu odgovori: Budi blagoslovljen! Ja sam ki ribarskog kralja. Po naredbi svojega oca vozim ovu skelu izmeu dviju obala kako bih dobroinstvima s tekla zasluge. I antanu ode pravo njezinu ocu i zaprosi je. Ali ribar mu na njegovu pronju ovako odgovori: O kralju, im se rodila ova moja Ijepoputa ki, znalo se da e nekome postat i enom. O bezgreni, ti ljubi Istinu, a u mojemu srcu ima jedna elja. Ako mi je ispun i, ja ti poklanjam ovu djevojku jer, doista, ne moe se za nju nai bolja prilika od tebe. antanu e nato: Kada ujem elju koju hoe da ti ispunim, rei u ti mogu li ti dati rije e mogu. A ribar mu ree: O kralju, ovo te pitam: hoe li sina kojega ti ona bude rodi la uiniti svojim nasljednikom ili nee? Kada kralj saslua ribarevu elju, nije bio voljan da je ispuni premda ga je raspinj ao nepodnoljiv plamen udnje, i tako se vrati u svoju prijestolnicu Hastinapuru, al i mu misao o ribarevoj keri nikako nije davala mira, a kada stie svojemu domu, poe provoditi svoje dane uronjen u alosne misli. Doe jednoga dana Devavrata svojemu tunome ocu pa ree: Svaka je blagodat uz tebe, gl avari su ti posluni, a ti si utonuo u misli i, kada te pitam, nita mi ne kazuje. Za ime tuguje? Blijed si i izmuen i ne ide vie na jahanje, kao da u tebi nema ivota. eli znati od koje boljke boluje i mogu li ti nai lijeka? Na sinovo pitanje antanu odgovori: Istina je to to kae. Obuzela me sjeta. Rei u ti to i je na srcu. O izdane loze Bharata, ti si jedini nasljednik naega velikoga roda, a tebi su na umu samo oruje i junaki podvizi. A meni je, sine, uvijek na umu nepos tojanost ljudskoga ivota. O Gangin sine, dogodi li se tebi togod, ostat emo bez pot omstva. Ti si meni doista koliko i stotinu sinova, i ja se zato ne elim vie eniti, ali mudri kau da je jedan sin kao nijedan. O potome Bharata, ti si vitez ustre udi i vazda si s vojskom. Moe biti i da e na bojnome polju zavriti. Dogodi li se to, to e b iti s lozom Bharata? O tome vazda mislim i to mi srce ispunjava tugom. Zamisli se bistroumni Devavrata nad ovim oevim rijeima pa ode starom ministru, kra ljevu pouzdaniku i dobronamjerniku. Ovaj mu sve kaza o ribarskome starjeini i o n jegovu zahtjevu. Devavrata odmah ode ribarskome kralju i povede sa sobom mnoge g lavare katriya koji ve bjehu u asnim godinama, pa u kraljevo ime zaprosi kerku ribar skoga kralja. Doekali su ga kako to i prilii kraljeviu pa, kada je Devavrata ispred cijeloga kraljeva dvora sjeo na ponuenu mu stolicu, ribarski mu se poglavica obr ati: O najbolji meu Bharatama, prvi si od onih to lukom barataju i jedini sin kral ja antanua. Velika je tvoja sila. Ali ja bih ti neto rekao. Da je nevjestin otac i sam Indra glavom, i on bi poalio kada bi odbio takvu hvalevrijednu i asnu priliku . Veliki ovjek iz ijega se sjemena rodila slavna gospa Satyavati esto mi spominjae d a je nje dostojan jedino kralj. Znaj da sam odbio i prosidbu nebeskoga brahmarija

Asite koji je esto dolazio naumivi da je dobije za enu. Mogu rei samo jedno: sin dr uge kraljeve ene nee imati nikakvih izgleda bude li mu ti takmac. O tlaitelju neprij atelja, onaj tko je tebi suparnik, ne moe biti siguran, pa bio on ak i asura ili g andharva. Budi mi blagoslovljen, ja drugih prigovora nemam. Devavrata saslua ovu besjedu, ali mu na umu bjee samo dobrobit njegova oca, pa tak o pred svima glavarima obznani: O prvaci meu istinoljupcima, sasluajte moj zavjet! Niti se rodio, niti e se roditi onaj koji e se ovako obvezati: Uinit u ono to se od mene oekuje. Bude li ta djevojka rodila sina, on e postati na kralj. Potaknut vlastoljubljem, ribarski starjeina poelje izvui sve to se da izvui pa ovako odgovori: Plemeniti gospodine, doao si amo da zastupa svojega slavnoga oca pa budi onda i moj zastupnik u ovoj prosidbi. O zatonie istine, zakletva kojom si se veza o dostojna je tebe i ja i ne pomiljam da bi je ti mogao pogaziti. O snagoruki, je dina su mi briga djeca koju bi ti mogao imati. A Gangin sin, istinoljubac, razumje poradi ega se ribar ustee, i u elji da ugodi sv ojemu ocu, ree: Ribarski starjeino, dobri ovjee, sluaj to u rei pred svim ovim velmo jte me, kraljevi, ja se upravo sada odriem svojega prava na prijestolje! Strah od mojih potomaka otklonit u ovako: O ribaru, od ovoga dana uzimam na sebe zavjet b rahmaarina. Umrijet u bez potomaka i tako se domoi vjenoga blaenstva. Ribaru se od silne radosti nakostrijeila svaka dlaica na tijelu pa e rei: Poklanjam ti je! Uto se nad Devavratom iz nebesa prosu cvjetna kia, a nebesnici, apsarasi i nebeski mudraci krunili su cvjetne latice i kliktali: Ovo je Bhima! Bhima! Bhima! A Bhima, odani sluga svojega oca, oslovi tada prekrasnu djevojku: Popni se u moja kola, majko, da krenemo naemu domu. Pomogao je lijepoj gospi da se popne, pa od jezdie k Hastinapuri. Stigavi pred oca, ispria mu sve kako se zbilo, a nato svi oku pljeni kraljevi i velmoe povikae uglas: On je doista Bhima! I stadoe ga hvaliti i sl aviti njegov neuveni podvig. Presretni kralj, zadivljen sinovom portvovnou, ovako ga blagoslovi: Sve dok bude elio ivjeti, Smrt nee doi po tebe. Prii e ti tek kada od tebe dobije doputenje. Zavrile su se svadbene setkovine i kralj uvede lijepu nevjestu u svoj dom. Ubrzo mu Satyavati rodi bistroumna i odvana sina i dadoe mu ime itrangada. Bio je obdaren velikom snagom i ubrzo posta vrlo slavan. Neustraivi gospodar antanu dobi potom j o jednoga sina kojega mu rodi Satyavati. I on posta velik strijelac i naslijedi k raljevinu od svoga oca. Prije no to je drugi sin, Viitravirya, dospio do zrelih go dina, mudri kralj antanu podlegnu neumitnome tijeku Vremena. Kada mu se otac otputio na nebo, Bhima se potinjavao Satyavatinim naredbama. On po stavi na prijestolje itrangadu, silnoga tlaitelja neprijatelja, koji bijae pobijedi o sve koji su mu se suprotstavljali i miljae da mu meu ljudima nema takmaca. Moni kr alj Gandharva, njegov imenjak itrangada, vidje da njegovoj sili ne mogu odoljeti a k ni nebesnici, a ne samo ljudi i asure, pa mu izae na megdan. Vladar plemena Kurua i kralj Gandharva, dvojica silnih junaka, sukobie se na polj u Kuruketri na obalama rijeke Sarasvati. Strani okraj nije se prekidao pune tri god ine. U tomu bjesomunom boju, u kojem je pljutalo oruje, a borci jedan drugome nanij ee mnogo ljutih rana, itrangada, kralj Gandharva, bjee lukaviji te napokon svlada v ladara Kurua, pogubi ga, a onda se vrati na nebesa. Kada pogibe tigar meu kraljev ima, hrabri antanuov sin, Bhima dade da se obavi posmrtni obred za njega, a onda n a njegovo prijestolje postavi djeaka, snana, ali jo maloljetna Viitraviryu. Viitravir ya je vladao kraljevinom pod Bhiminim okriljem i oboavao je antanuova sina koji bjee upuen u sve tajne vjere i zakona. Kada Bhima vidje da mu je brat postao pun oljetan, odlui da ga oeni. Doznao je da e u to vrijeme kralj od Kai prirediti sveano st na kojoj e njegove tri keri, lijepe poput apsarasi, odabrati sebi mueve. Na zapo vijest svoje kraljice majke on se pope u svoja bojna kola pa se bez pratnje otpu ti gradu Varanasi. Tamo vidje mnotvo kraljeva dospjelih sa svih strana, a i sve t ri djevojke koje e birati svoje mueve. Dok su se kraljevi svaki ponaosob predstavljali, Bhima odabra za svojega brata sv e tri djevojke, posadi ih na svoja kola, a onda se silni bojovnik obrati svima o kupljenim kraljevima glasom dubokim kao tutnjava groma: Mudri su odredili da se znamenitu gostu, mimo ostalih darova, moe pokloniti i djevojka ukraena blagom. Nek i poklanjaju svoje keri a zauzvrat dobiju par goveda. Neki se ene uz djevojin prist anak, a neki je opet zaaraju travama da pristane. Neki se ene dobivi pristanak njez

inih roditelja, a neki opet dobiju enu kao dar za pomo pri rtvenome obredu. Uenima j e ovaj osmi nain najmiliji, ali kraljevi najvie dre do svayamvare i obiavaju se tak o eniti. No mudraci rekoe da se najvie cijeni ena oteta sa sveanosti samoizbora kada izginu svi kraljevi i kraljevii koji se suprotstave otimau. Zato ja, evo, odvodim ove djevojke, o zemaljski gospodari, a vi udarite najbolje to moete i pobijedite i li poginite! I on odvede djevojke jezdei na svojim brzim kolima. Izazvani kraljevi poustajae grizui usne od bijesa i udarajui dlanom o dlan. Nastade velika strka i galama dok su bacali sa sebe svoje ukrase i navlaili bojne oklope , a i koijai ubrzo stigoe sa zapregama plemenitih konja, koje su vukle prekrasna ko la. I tako se do zuba naoruani ratnici dadoe u potjeru za Bhimom koji je odstupao. Nastade ogoreni okraj izmeu Bhime na jednoj i mnogobrojnih vladara na drugoj strani i na Bhimu se srui deset tisua strijela odjednom. S Bhimine strane takoer poletjee str ijele poput dada nebeskog i poobarae strijele njegovih protivnika. Njegove su stri jele sjekle lukove, obarale zastave, razbijale oklope i otkidale na stotine i ti sue ljudskih glava. Tolikoj neustraivosti i strahovitoj vjetini Bhiminoj stadoe klica ti okolni ratnici jer on ih u boju sve nadbi i onda produi putom k svojoj prijest olnici odvodei sa sobom djevojke. Samo jakoruki alva, obuzet gnjevom, pozva Bhimu i ree mu: Stani! Na taj izazov namrt eni Bhima, tlaitelj dumanskih vojski, zaustavi svoja kola i s lukom u rukama doeka s vojega protivnika onako kako to obiaji katriya nalau. Tada kralj alva obasu antanuova sina stotinama i tisuama lakokrilih strijela dok su mu ostali kraljevi klicali i odobravali mu. A elnik ljudskoga roda, antanuov sin, lati se oruja Aindra i pobi p lemenite drijepce svojega protivnika i tako ga u ovom boju za nevjeste pobijedi, ali ga ostavi na ivotu. Gangin nepobjedivi sin pobi tako bez i jedne ogrebotine na sebi mnoge protivnike i dovede u prijestolnicu kerke kralja od Kai. Postupao je s njima njeno i paljivo, kao da su mu snahe ili sestre ili ak roene keri. elio je ugoditi svojemu bratu Viitra viryi i ponudi mu tri nevjeste kojima ne bjee mane. Kada su uz Satyavatinu pomo bi le zavrene pripreme za svadbu, najstarija ki kralja od Kai stade pred Bhimu, ljupko mu se nasmijei i ree: alva, kralj Saubhe, izabranik je mojega srca, a i on me u svo jemu srcu odabrao da mu budem ena. I moj je otac tako odluio, a ja bih na svayamva ri njega odabrala za svojega gospodara. Ti zna to ti vrlina nalae i zato ini to misli da je pravo. Bhima je doista znao to vrlina od njega zahtijeva i zato se posavjetova s brahmani ma i potom joj dade svoje odobrenje da ini onako kako misli da je najbolje, a ost ale dvije djevojke uz propisane ceremonije preda svojemu bratu Viitraviryi. Brat mu je bio umjeren i sklon vrlini, ali se ubrzo poslije svadbe uzoholi na svoju m ladost i ljepotu i preda se grijehu. A Ambika i Ambalika bijahu predivnoga stasa i zlatne puti, kosa im bijae crna i kovrava, a nokti crveni i dugi, bokovi jedri i zaobljeni, a njedra duboka i nabrekla. Plemenite mlade gospe, koje je odlikova lo svako dobro znamenje, dragovoljno prihvatie svojega mua koji ih je u svakome po gledu bio dostojan i vrlo ga zavoljee. A on, odvaan poput nebesnika i lijep kao dv ojica Avina, bjee kadar ukrasti srce svakoj ljepotici. Sedam godina proveo je kra ljevi ne razdvajajui se od svojih dviju supruga, i bjee jo u prvoj mladosti kada se razbolje od suice. I roaci i prijatelji savjetovali su se i pokuavali mu pomoi, ali svi njihovi napori bijahu uzalud. Kraljevi se Kurua gasio kao sunce na zalasku i najzad preminu. Plemeniti Bhima bijae u dubokoj alosti i poe ga muiti strepnja. Uza Satyavatinu pomo o n pripremi posmrtne obrede koje obavie ueni sveenici i sa svim junacima od loze Kur ua. Nesretna Satyavati, skrhana bolju, obavi pogrebne dunosti pa, kako je znala i umj ela, stade tjeiti ucviljene udovice i ojaenog Bhimu. Proe neko vrijeme i ona stade misliti na dunosti koje joj je vjera nametala i na p roduenje loze Kurua pa jednom ree Bhimi: Sada sve ovisi samo o tebi, i prinosi rie z a pretke i slava i nastavak loze Kurua i koljena antanuova. O silni, ti zna to vrli na od tebe zahtijeva! Tvoj mili brat, a moj jaki sin otputio se na nebesa dok je jo bio u mladoj dobi. Mile keri kralja od Kai, Viitraviryine udovice jo su u cvijetu mladosti i ljepote i eljne su sinova. Posluaj moju zapovijest, snagoruki: obdari ih djecom koja e produiti nau lozu. Sjedi na prijestolje Bharata i vladaj dravom poto ih uzme za ene kako to i dolikuje. Ne alji svoje pretke u pakao.

Bhima joj odgovori onako kako mu je vrlina nalagala: Majko, to to si rekla vrlina svakako odobrava, ali imaj na umu moj zavjet kojim sam se odrekao potomstva. O S atyavati, sada u ti opet ponoviti: Neu se nikada odrei Istine makar se morao odrei s vih triju svjetova i carstva nebeskoga, pa i onoga to je vie od toga. Makar se Zem lja odrekla svojih mirisa, voda svoje mokrote, zrak svojstva dodira, Sunce svoje ga bljetavila, vatra svojega ara, Mjesec hladnovite svjetlosti, prostor zvuka a bo g pravde svoje pravednosti, ja se ni tada neu htjeti odrei Istine. Kraljice, ne vo di nas u propast odvraajui svoje oi od vrline! Obiaji ne daju katriyama da pogaze rij e, i odstupanje od istine nikada se katriyi ne odobrava. Zato me sluaj, majko, rei u ti kako se moe produiti loza Bharata. Naite nekoga brahmana bez mane, pozovite ga i dajte mu blaga, a on e dati porod udovicama kralja Viitravirye. Satyavati se na ovo tiho nasmija i glasom uzdrhtalim od postienosti odgovori: Bha rato silnih miica, istina je to to mi ree. Ti si Vrlina, Istina i jedina potpora nae ga roda. Uini onako kako je pravo kada bude uo to u ti kazati. Dok bijah djevica, rod ila sam sina slavnome Paraari, a taj posta veliki rii izuzetnih moi i dobio je ime Dvaipayana. Istoga asa kada bi roen, veliki mudrac spali sve svoje grijehe i, slob odan od strasti, ode sa svojim ocem. Ako i ti i ja zatraimo da nam to uini, on e, z asigurno, podariti dobru djecu udovicama tvojega brata. Kada je odlazio od mene, ovako mi je rekao: Majko, bude li nekad u nekoj nevolji, samo pomisli na mene. Kada ona spomenu velikoga riija, Bhima sklopi ruke i ree: Doista je mudar onaj tko svoje misli razborito usmjerava i na vrlinu i na korist i na zadovoljstvo, i rad i strpljivo promislivi kako bi vrlina vodila vrlini, korist k jo veoj koristi, a za dovoljstvo k zadovoljstvu. Tada Satyavati uputi svoje misli muniju Dvaipayani koji upravo toga asa bijae uton uo u prouavanje Veda. Kada sazna da ga majka zove, on se istoga trena pojavi pred njom a da to nitko drugi nije mogao saznati. Satyavati mu oda duno potovanje, a o nda ga zagrli umivajui svojim suzama sina kojega je ugledala poslije tolika vreme na. Njezin prvjenac Vyasa umi joj suze hladnom vodom pa joj se pokloni i ree: Doao sam, majko, da ispunim tvoje elje. O najvrlija, ne oklijevaj nego zapovijedaj! I on sjede zadovoljan poastima koje mu bijahu ukazane. O veleueni, ree mu majka, sinove raaju i otac i majka i zato oni pripadaju i jednom e i drugome. Nema nimalo sumnje da je nad njima majina vlast ista kolika je i oeva . Prema obiajima ti si moj najstariji sin, o brahmari, a Viitravirya mi je najmlai. antanuov sin Bhima posveen je Istini i zbog dane rijei ne eli vladati Zemljom niti i mati potomaka. Tvoj je mlai brat ostavio za sobom dvije prelijepe i mlade udovice , nalik na same nebesnice. Ti si najpozvaniji da im podari djecu koja e biti dosto jna naega roda i produiti nau lozu. Kada je sasluao majinu besjedu, Vyasa joj odgovori: Ti zna, Satyavati, to je dunost i na ovome, a i na onome svijetu. Zato neka dunost bude i moj cilj. Uinit u kako mi zapovijeda. Neka se gospe godinu dana dre zavjeta koje u im ja propisati i neka pot om obave obred oienja jer nema ene koja bi mi mogla prii, a da nije izdrala strogu pok oru. No Satyavati e nato: O bezgreni, tako ne smije biti. U zemlji gdje nema kralja lju di propadaju bez njegove zatite. Ne odravaju se rtveni obredi ni bilo kakvi sveti in i. Oblaci ne daju kiu, odlaze i bogovi. Gledaj zato samo da ove dvije gospe to pri je zanu, a Bhima e odgojiti djecu. Vyasa joj odgovori: Ako ve moram, ovako u nevrijeme, podariti potomke svojemu bra tu, onda neka kraljevne podnesu moju runou. To e im biti najtea pokora. Ako budu pod nijele moj jaki zadah, strogo i runo lice i moju odjeu i tijelo, zaet e od mene i do biti prekrasnu djecu. Neka me kraljevna iz Kosale eka odjevena u iste haljine i u kraena nakitom, a ja u doi u njezinu lonicu. Rekavi to, rii nestade. Satyavati ode svojoj snasi Ambiki i odnese joj blagoslovljenu vijest. Uz dosta m uke poe joj za rukom privoljeti je da poslua savjet i da uiniti ono to je dunost trail a, a potom ode nahraniti brahmane i riije koji se bijahu okupili tom prilikom. Ubrzo poslije snahine mjesenice Satyavati joj priredi obred oienja kupanjem pa je od vede u njezinu lonicu. Vjeran svojemu obeanju, istinozborac rii ue tada u njezinu odaju, ali budui da svjet iljka bjee upaljena, kraljevna ugleda njegovo tamno lice, umrenu kosu boje bakra, blistave oi i odbojnu bradu, te sklopi oi od uasa. Rii se nije obazirao elei da ispuni majinu elju, ve je poznade, ali ona od straha nijednom ne otvori oi.

Kada je od nje otiao, rii susretne svoju mater, a ona ga upita: Hoe li kraljevna do biti valjana sina? On joj odvrati: Sin kojega e ona roditi bit e snaan kao deset ti sua slonova, bit e slavan kralj i mudrac koji e mnogo znati i bit e obdaren i pameu i poduzetnou. Jedino e se roditi slijep, a to je krivica njegove matere. Na ove sino ve rijei Satyavati ree: O blaeni isposnie, kako netko tko je slijep moe postati dosto jan vladarskoga trona Kurua? Na tebi je da Kuruima da jo jednoga kralja. Rii ree: Neka bude tako! pa je napusti. Kada je dolo vrijeme, srednja ki kralja Kosa le rodi slijepa sina. Onda Satyavati dobi pristanak od svoje mlae snahe pa opet pozva Vyasu. Ovaj stie o dmah i, kako ve bjee utanaeno, ue k drugoj eni svojega brata. Ambalika ugleda mudraca i problijedi od straha, a Vyasa opazi njezino bljedilo pa joj ovako kaza: O lje polika gospo, ti si problijedjela vidjevi moj zastraujui lik i zato e i tvoj sin koj ega bude rodila biti bljedolik i prozvat e ga Pandu. Rekavi joj to, slavni mudrac izae iz njezine odaje i opet susretne svoju majku, a ona ga zapita: Kakvo e biti d ijete? On joj ree da e joj unuk biti blijede puti, a majka ga nato stade moliti da im podari jo jedno muko edo, na to Vyasa ree: Neka bude tako! Kada doe vrijeme, gospa Ambalika rodi muko dijete. Sin bijae sjajan i darovit, a i pratila su ga sretna znamenja kada se rodio. Samo mu je koa ostala blijeda. Taj s in bi prozvan Pandu. On je taj koji je izrodio silne strijelce, petoricu Pandava . Poslije nekoga vremena, kada starijoj Viitraviryinoj udovici dooe opet njezini dani , ode Satyavati do nje i stade je nagovarati da jo jednom primi Vyasu. A kraljevn a, lijepa poput keri nebesnika, ne htjede vie uiniti svekrvi po volji jer joj jo uvi jek bjee u sjeanju strani lik i odbojni riijev zadah. Umjesto toga, ona opravi jednu od svojih sluavki svojim nakitom i haljinama i posla je k njemu. A slukinjica bjee lijepa kao apsaras i, kada je Vyasa stigao, ona ustade da ga pozdravi i stade g a dvoriti, a kad ju je pozvao, ona mu doe. Slavni izvritelj najteih zavjeta bio je njome vrlo zadovoljan i, kada ustade da ide, ovako joj kaza: O ljubazno djevoje, ti vie nee biti robinja! Tvoj e sin biti nadasve obdaren vrlinom i sreom i bit e na ze mlji prvak medu umnim ljudima. I tako se od Krine Dvaipayane rodi sin, poslije po znat po imenu Vidura. On bjee slobodan od strasti i elja i vrsni znalac dravnikih dun osti. To bijae bog pravde koji se na Zemlji rodio zbog kletve mudraca Mandavye. Tada anameaya upita: to to uini bog pravde da bi zasluio prokletstvo da bude roen od s luavke kao udra? Vaiampayana e na to: Brahman po imenu Mandavya obiavao je sjediti pred svojim sklon item ispod nekoga drveta. Godinama je on tako sjedio sve dok jednog dana ne naioe t uda razbojnici natovareni plijenom. Za njima je u stopu ila eta straara pa razbojni ci uoe u pustinjakovo stanite, sakrie tu svoj plijen i u strahu se posakrivae naokolo prije no to su naili straari. Jedva da su se posakrivali kada eta progonitelja stie za njima. Kada vidjee riija koji je sjedio ispod drveta, oni ga zapitae: O najbolji medu brahmanima, kuda odoe oni razbojnici? Na to pitanje isposnik ne kaza ni rij e odgovora. Kraljevi asnici pretraie njegovo sklonite i naoe plijen, a naoe i razboj koji se bijahu posakrivali naokolo. Pade tako sumnja i na munija pa ga oni u dr utvu lupea odvedoe pred kralja. Kralj ga osudi da bude kanjen zajedno sa svojim save znicima, kako miljae, a izvritelji, i ne znajui to ine, izvrie presudu i munija nabi kolac. No vrli mudrac, iako bjee na kolcu i bez hrane, nikako ne umirae i svojim i sposnikim moima ne samo da se odravao u ivotu nego je pozvao i druge isposnike. Oni dooe nou i, kada ga vidjee na kolcu, udubljenog u meditaciju, vrlo se rastuie. Oni rek oe dobrome brahmanu tko su i odakle su pa ga upitae: Reci nam, o brahmane, kakav s i to grijeh poinio da ga mora na kolcu ispatati? Znameniti muni ovako im odgovori: Nemam koga za ovo kriviti. Nitko doli ja sam n ije mi mogao uiniti ovo zlo. Kraljevi slubenici vidjee da je on jo uvijek iv pa o tome izvijestie kralja. Ovaj se posavjetova sa svojim doglavnicima pa onda doe na to mjesto i poe umilostivljavati riija nabijenog na kolac: O najbolji meu mudracima, ja ti jesam zlo uinio, ali se to zbilo iz neznanja. Preklinjem te da mi oprosti. Tebi ne prilii da se na mene lj uti. Kraljevo preklinjanje ublai munijev gnjev, a kralj, kada to vidje, pokua nekak o odstraniti kolac iz njegova tijela, no to mu nikako nije uspijevalo. Onda nare di da se kolac odsijee tako da ne ostane batrljak i tako je, s ostatkom kolca u s ebi, muni lutao svijetom posvetivi se najstroemu isposnitvu te se domogne bezbrojni

h predjela blaenstva koji drugima nisu bili dostupni. A zbog ostatka kolca u svoj emu tijelu dobi ime Mandavya. Brahman je bio upuen i u najvie tajne vjere i tako jednom stie i do boga pravde. Rii prie boanstvu koje je sjedjelo na svojemu prijestolju pa ga upita: to sam to greno uinio a da i ne znam za to, pa sada moram podnositi ovu kaznu? Bog pravde ovako m u odgovori: O riznico isposnikih zasluga, jednom si probo slamkom nekoga kukia. Sad a snosi posljedice toga grenog ina jer, kao to i poklon, ma kako neznatan bio, dobiv a na vrijednosti u skladu sa zaslugom koja se njime stjee, tako i grijeh postaje tei to je tea bol koju je izazvao. Sasluavi boanstvo, muni ga upita: Reci mi, doista, kada sam uinio taj grijeh? Bog mu odvrati da je taj grijeh uinio dok je jo bio dijete, a muni e nato: Ono to se uini d o dvanaeste godine ivota ne moe se raunati u grijeh! Svete knjige ne kau da bi i to mogao biti grijeh. Kazna koju ja podnosim nije primjerena tako beznaajnu grijehu. Zato e ti, o gospode pravednosti, biti roen na Zemlji, i to u kasti udra, a ja od d anas postavljam granicu, i sve to se uini do etrnaeste godine ivota ne moe se raunati u grijeh! Vaiampayana onda nastavi: Kada se rodie ova tri djeteta, Kuruangala i Kuruketra, a i sami Kurui doivjee dane napretka u svakome pogledu. Zemlja poe davati obilate etve , a njezini plodovi bili su dobra okusa. Oblaci su davali kiu na vrijeme i drvee s e prepunjalo voem i cvijeem. Teglea marva bila je ivahna i radovale su se i ptice i sve ostale ivotinje. Cvijee bjee mirisno, a voe slatko. Gradovi i gradii napunili se trgovcima, zanatlijama, prodavaima i umjetnicima svih vrsta, a narod posta neustr aiv, uen, poten i veseo. Nestali su razbojnici i grjenici i inilo se da je svaka pokr ajina Kraljevine ula u zlatno doba. Narod postade naklonjen vrlini i rtvenim obred ima, istinoljublju i ljubaznome ophoenju, ljudi su pazili jedan na drugoga, tako da su ivjeli u obilju i blagostanju. Uivali su u nevinim zabavama i oslobodili se svake oholosti, mrnje i zavisti. Prijestolnica bijae puna kao more i nalik na samu Amaravati. Diila se stotinama palaa i krasnih graevina, dvorima i slavolucima. Toa k vrline, koji Bhima bijee jednom pokrenuo, uinio je da podanici drugih zemalja ost avljahu svoje domove da bi se naselili u njegovoj kraljevini i tako se stanovnitv o brzo umnoavalo a graani i narod bili su poneseni nadom i radou gledajui mladenake po dvige svojih mladih kraljevia. Stanovnici okolnih zemalja gledali su kako se obnavlja gotovo ugaena antanuova loz a i govorili su meu sobom da su od svih majki prve keri kralja od Kai, od svih zema lja da je prva Kuruangala, meu svim zatonicima vrline da je prvi Vidura, a meu svim gradovima najvei Hastinapura. Pandu postade kralj jer se najstariji brat, Dhrtaratra, nije zbog svojega sljepil a mogao prihvatiti te dunosti, a Vidu ru je rodila ena niska roda. Jednoga dana Bhima ree: Ovaj na rod, koji je obasjan svakom vrlinom, od samoga svoj eg poetka imao je vlast nad svim zemaljskim vladarima. Ja, Satyavati i umni Krina protegli smo mu niti i na vas trojicu. uo sam da postoje tri djevojke koje su do stojne da uu u nau porodicu. Jedna je ki plemena Yadava, druga je ki kralja Subale, a trea je kraljevna plemena Madra. Sve su one od kraljevske krvi, glasovite ljepo tice i poeljna prilika za savez s naim narodom. Reci mi, Viduro, kako ti o tome su di? Vidura e nato: Ti si nam i otac i majka! Ti si i na potovani uitelj. Zato ini ono to m isli da e za nas biti dobro. Ubrzo Bhima sazna od brahmana da se plemenita Subalina ki molila ivi da joj ispuni e lju, a elja bijae da moe roditi stotinu sinova. Molitva joj je bila usliena i, kada Bhima to sazna, uputi poslanstvo kralju Gandhare. Kralj Subala najprije se usteza o na ovu pronju imajui na umu da je najstariji kraljevi, Dhrtaratra, slijep, ali se najzad ipak odlui da uda svoju ker znajui kolika je slava Kurua i da se njihova ple menita loza uvijek odlikovala uzornim dranjem. Tako on dade ker blagoslovljenu sva kom vrlinom za Dhrtaratru. Kada je estita Gandhari saznala da je mladoenja kojemu s u je njezini roditelji namijenili slijep, ona iz ljubavi i potovanja prema svojem u buduem muu stavi povez na oi. akuni, sin kralja Subale, dovede Kuruima svoju sestr u i predade je Dhrtaratri. Gandhari bijae doekana s velikim potovanjem i panjom i pod Bhiminim se nadzorom prosl avi krasna svadbena sveanost. Junaki akuni obdari svoju sestru mnotvom dragocjenosti i haljina, a onda se vrati u svoj grad ispraen Bhiminim izrazima potovanja. Prelij

epa Gandhari ubrzo omilje svim Kuruima uzornim dranjem, panjom i obzirnou. Meu Yadavama bijae vlastelin po imenu ura. On je bio Vasudevin otac, a imao je i ke r po imenu Pritha, ili Kunti, kojoj po ljepoti ne bijae ravne na zemlji. urin neak po imenu Kuntibhoa nije imao potomaka pa ura da svoju prvoroenu ker, kako se bjehu j o prije dogovorili. U domu svojega pooima Pritha je imala dunost da se brine o brah manima i ostalim gostima i namjernicima. Jednom im u pohode doe strani pustinjak D urvasas, glasoviti poznavalac svetih tajana i poinitelj mnogih isposnikih podviga. Pritha mu vrlo omilje svojom usrdnom panjom i potovanjem i mudrac je zauzvrat naui basni kojom e prizvati bilo koga od nebesnika ako poeli da s nekim od njih dobije dijete. Uinio je to predvidjevi da e se ona jednom nai u nevolji. Kunti jo bjee djevoje i muila ju je radoznalost. Nije se mogla oduprijeti iskuenju, n ego pozva boga Suryu. Istoga asa kada je izgovorila basnu, ona ugleda bljetavo boa nstvo kako joj prilazi. Onaj to vidi sve to se na svijetu zbiva stade pred zapanje no djevoje pa je oslovi: Evo me, crnooka, reci to da uinim za tebe! A Kunti e nato: O pogubitelju neprijatelja, jedan brahman dade mi ovu basnu na dar, a ja te, o g ospode, prizvah tek da iskuam njezinu djelotvornost. Klanjam se pred tvojom milou i molim da mi oprosti uvredu. eni uvijek treba oprostiti, ma kakvu uvredu uinila. A Surva joj odgovori: Znam da te tom basnom Durvasas obdario, o stidljivo djevoje , ali ti se ne plai, ve me primi u svoj zagrljaj. O preljubazna, moj dolazak ne sm ije biti uzaludan! Kraljevno, moj dolazak mora biti plodonosan, i zato nee sagrijei ti ako to uini meni za ljubav. I tako, milou boga Sunca koji cijelome svijetu daruje svjetlost i ivot, prelijepa K unti zae sina. Odmah se zatim i dijete rodilo, i tako doe na svijet slavni junak b oanskoga porijekla koji e pod imenom Karna biti glasovit irom svijeta. Rodio se s b oanskim oklopom na sebi i s naunicama, blistav i lijep kao to mu je i otac. Potom b og Sunce vrati Kunti njezino djevianstvo i ode natrag na nebesa. Princeza Vrinija gledala je svojega tek roenoga sina ne znajui to bi s njime uinila. U strahu od rodbine ona se odlui da sakrije ovaj dokaz svoje nepromiljenosti. Sto ga baci svojega snanog sina u vodu. Dobro poznati Adhiratha, Radhin mu, iz kaste s uta, koijaa, naao je dijete, i njih dvoje, on i njegova ena, podigoe ga i othranie kao da je njihovo roeno i nadjenue mu ime Vasuena. Djeak bjee obdaren velikom snagom, a kada je malo poodrastao, postade vjet svakovrsnu oruju. Silni Vasuena obiavae oboavati Sunce stojei licem prema Istoku sve dok mu njegovi zra ci ne bi obasjali lea. U toku tih asova predanih molitivi ne bijae niega na Zemlji to bi junaki i hitroumni Vasuena odbio da pokloni brahmanima ako bi oni to zatraili o d njega. Tako gospod Indra uze na sebe oblije brahmana i jednom doe Vasueni u takvu asu pa zatrai od njega njegov prirodni oklop. Vasuena isijee sa sebe svoj oklop i d ade mu ga, a glavar nebesnika bijae prekomjerno zadovoljan i pokloni mu prekrasno koplje rekavi: Onaj koga bude poelio pobijediti, bio on nebesnik, asura, ovjek ili rakasa, poginut e od ovoga koplja, ali njime e moi ubiti samo jednoga protivnika. I tako Survin sin, dotada poznat po imenu Vasuena, dobi ime Karna jer je odsjekao sa sebe svoj prirodni oklop. Kada je dolo vrijeme da se za Kunti nae mladoenja, Ku ntibhoa pozove sve okolne kraljeve na svayamvaru. Nevjesta bijae po svojoj ljepoti nadaleko poznata pa se tu okupilo mnogo kraljeva koji su je prieljkivali za sebe . Izmeu svih uzvanika ona uoi silnoga Pandua, ponosnog kao lav i irokih prsiju, koj i bijae sjajniji od svih prisutnih. Ona stavi svoj vijenac njemu oko vrata i tako ga odabra za mua kao to bi Paulomi odabrala Indru. Bhima je isprosio za Pandua jo jednu nevjestu i dao za nju mnogo blaga. Bjee to ki k ralja naroda Madra, po imenu Madri, glasovita u sva tri svijeta po svojoj ljepot i. Tako proslavie Panduovu enidbu. Prvak meu kraljevima preda se u drutvu svojih dviju supruga uivanjima kojima su gra nice postavljale samo njihove elje, a kada se tako navri mjesec dana, kralj Kurua poe osvojiti svijet. Pratila ga je silna vojska sastavljena od slonova, konjanika i bojnih kola. Taj tigar meu ljudima najprije pokori razbojnika plemena Daarna, a onda uputi svoju vojsku protiv Darve, vladara kraljevine Magadhe, koji, ponosan na svoju mo, ugroavae mnoge vladare. Potom krenu na Mithilu i pokori Videhane, a za tim i Kaijce, Suhme i Pundre, i svojom neustraivou i snagom svojega oruja nairoko pros lavi ime Kurua. Ne proe otada mnogo vremena, a Panduu dojadi lijenost i tromost, pa se povue u umu sa svojim dvjema suprugama. Napustio je svoj divni dvorac prepun udobnih leajeva

i nastanio se u umi kojom je lutao i sve svoje vrijeme posveivao lovu na divlja. Od abravi mjesto za svoje obitavalite u prekrasnom brdovitom podruju na junim obroncima Himalaye, ivio je savreno slobod