POPIS LEKTIRE – 3.a

1. Gustav Krklec: Telegrafske basne ( pročitati basne: Kome zvoni, Magareća posla, Klepetuše i još dvije po svom izboru ) - RUJAN 2015.

UPUTE ZA DNEVNIK ČITANJA - basne : napisati naslov knjige, ime i prezime autora, bilješke o piscu, prepisati basnu, ispod nje napisati glavne likove i njihove osobine, napisati pouku basne ( što smo iz nje mogli naučiti ), nacrtati likove iz basne.

2. Sunčana Škrinjarić: Dva smijeha (pročitati priče: Dva smijeha, Gospođica Neću, Vjetar u čamcu, Čovjek s točkom ) – LISTOPAD 2015.

3. Ivana Brlić- Mažuranić: Čudnovate zgode šegrta Hlapića – STUDENI 2015.

4. Vladimir Nazor: Bijeli jelen – PROSINAC 2015.

5. Mato Lovrak: Vlak u snijegu – SIJEČANJ 2016.

6. Dubravko Horvatić: Grički top ( pročitati priče: Krvavi most, Lijek iz zaleđena jezera, Oranje diva Dragonje, Grički top) – VELJAČA 2016.

7. Nada Iveljić: Šestinski kišobran – OŽUJAK 2016.

8. Sanja Polak: Dnevnik Pauline P – TRAVANJ 2016.

9. Slavko Kolar: Jurnjava na motoru – SVIBANJ 2016.

Bilješka o autorici Sanja Polak hrvatska je književnica koja se rodila 1968. godine u Zagrebu gdje odrasta i živi. U

Zagrebu je završila i osnovnu školu i gimnaziju. Nakon gimnazije upisala je Učiteljsku Akademiju te je

postala diplomirana učiteljica za razrednu nastavu.

Radi kao učiteljica u osnovnoj školi, a uz to urednica je časopisa za djecu “Prvi izbor”.

Napisala je mnoge priče za djecu i mlade koje objavljuje i u dječjim časopisima “Smib” i “Radost”. Uz

to piše i scenarije za dječje televizijske i radijske emisije. Autorica je udžbenika za djecu, za osnovnu

školu i razrednu nastavu.

“Dnevnik Pauline P.” njezina je popularna knjiga koja je uvrštena i u obveznu lektiru u osnovnim

školama. Uz to, napisala je još 5 knjiga za djecu: “Drugi dnevnik Pauline P.”, “Pobuna Pauline P.”,

“Mali Jan ima plan”, “Petrica Pričalica” i “Dnevnik dobrih anđela”.

2004. godine osvojila je romanom “Dnevnik Pauline P.” nagradu Mato Lovrak za najbolji dječji roman.

Bilješka o autoru Slavko Kolar (1891. – 1963.) bio je bio suvremeni  pisac i dramatičar. Rođen je kod Palešnika u

Garešnici, a tamo mu je i otac radio kao učitelj. Majka mu je bila iz Čazme, a otac iz Zagreba.

Osnovnu školu pohađao je u Garešnici, a gimnaziju u čak tri gradova, Požegi, Bjelovaru i Zagrebu.

Nikada mu nije išla dobro matematika pa mu profesori nisu predviđali uspješnu budućnost.

Nije znao što će raditi nakon završene gimnazije, da bi na kraju počeo studirati agronomiju. Diplomirao

je na sveučilištu u Križevcima 1913. godine te se nakon toga odmah i zaposlio. Radio je na mnogim

mjestima u struci, često ih mijenjajući, a nikada nije imao dlake na jeziku pa je čak i prisilno morao ići u

mirovinu u 34-oj godini.

Književnošću se bavio od mladih dana. Pisao je pripovijetke, novele, humoreske i drame.

Najvažnija prozna djela su mu bila: “Breza”, “Nasmijane pripovijesti”, “Ili jesmo ili nismo”, “Mi smo za

pravicu”, “Svoga tela gospodar”.

Najviše se u njegovim djelima mogu vidjeti opisi socijalnih i ekonomskih odnosa na selu, a probleme je

često znao oslikati humorom.

Bilješka o autoru Dubravko Horvatić rodio se 1939. godine u Zagrebu. u Zagrebu je završio i osnovnu školu i

gimnaziju, a pohađao je i fakultet. Završio je na Filozofskom fakultetu povijest umjetnosti i

komparativnu književnost.

Radio je cijeli svoj život kao književnik. Pisao je eseje, romane, pjesme, pripovijetke, scenarije i

igrokaze. Radio je i kao novinar i kao urednik u raznim časopisima.

Za svog života napisao je preko četrdeset knjiga, od kojih je većina za odrasle te nešto manji broj za

djecu. Najpoznatije su: “Grički top”, “Katarina Kosača”, “Stanari u slonu” i mnoge druge.

Umro je u Zagrebu 2004. godine.

Bilješka o autoru Gustav Krklec se smatra jednim od najvažnijih književnika koji su djelovali u 20. stoljeću, a koji je

neko vrijeme bio na mjestu predsjednika Društva književnih prevodilaca. Rođen je 1899. godine u

malom mjestu Udbinju pored Karlovca. Nakon rođenja obitelj seli u Markuševec, mjesto u Hrvatskom

Zagorju gdje je proveo djetinjstvo.

U Zagrebu, Varaždinu i Susku je završio gimnaziju, a nakon toga se odlučio da upiše studij filozofije u

Zagrebu te potom u Beču i Pragu. Djetinjstvo koje je proveo u Hrvatskom Zagorju u velikoj je mjeri

utjecalo na književno stvaralaštvo i pjesme po kojima je bio najpoznatiji.

Napisao je mnogo knjiga poezije i proze za odrasle, ali unatoč tome ipak je objavio nekoliko knjiga za

djecu. Odlučivši pisati i za mlađu publiku, Gustav je objavio “Telegrafske basne” koje su mu donijele

najveću popularnost.

Telegrafske basne su nastale zahvaljujući Gustavovoj kćeri kada je pokazujući slikovnice o

životinjama, ispod svake slike odlučio nadopisati po četiri stiha kako bi knjiga bila još zanimljivija.

Nakon nekog vremena je prikupio sve što je nadopisao i nastala je zbirka, zbog koje je stekao titulu

najboljeg hrvatskog pisca za basne. Umro je 1977. godine u Zagrebu.

Napisao je i objavio razna djela: “Beskućnici”, “Lirika”, “Nove pjesme”, “Tamnica vremena”, “Srebrna

cesta”, “Noćno iverje”, “Darovi za bezimenu”, “Pisma Martina Lipnjaka iz provincije”…

Bilješka o autorici Sunčana Škrinjarić cijenjena je hrvatska književnica. Rođena je 11. prosinca 1931. godine u

Zagrebu. U rodnom gradu je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje te Pedagošku akademiju.

Iako je htjela raditi kao učiteljica, životni put ju je usmjerio u drugom smjeru.

Odlučila se posvetiti djeci, ali ne s imenikom kao što to rade oni čija je profesija da predaju djeci.

Učinila je to kao književnica i novinarka, uz pomoć lijepo napisanih riječi. U početku je radila razne

poslove.

Neko je vrijeme radila u šibenskom kazalištu gdje je pokazala glumačko umijeće. Dokazala se kao

urednica dječjeg obrazovnog programa na Radio – Zagrebu, a bila je novinar u dnevnim novinama

“Borba”, činovnica u Statističkom zavodu u Zagrebu te Domu narodnog zdravlja. Na kraju se u

potpunosti posvetila književnosti.

Napisala je velik broj knjiga za odrasle i djecu, s tim da su neke knjige dobila nekoliko nagrada. Za

djecu je napisala jedanaest knjiga: Knjiga o pajacima, Marijana u ruži vjetrova, Kaktus bajke, Dva

smijeha, Pisac i vrijeme, Slikar u šumi, Ljeto u modrom kaputu, Svaštara, Zmaj od stakla, Pisac i

princeza.

Za odrasle je napisala: Cvijeće u listopadu, Noć s vodenjakom, Čarobni prosjak, Jogging u nebo, Pasji

put. Umrla je 22. travnja 2004. godine.

Bilješka o autorici Ivana Brlić-Mažuranić rođena je 18. travanja 1874. u Ogulinu u hrvatskoj obitelji s mnogo poznatih

članova. Ivana je bila je unuka prvog hrvatskog bana pučanina i velikog pjesnika, Ivana Mažuranića.

Otac joj je bio pravnik Vladimir.

Prvi dio života je živjela u Karlovcu i Zagrebu, a nakon što se udala za odvjetnika Vatroslava Brlića

preselila se u Slavonski Brod. Zbog toga što se rodila u imućnoj obitelji Ivana je na raspolaganju imala

privatne učitelje i školovanje unutar svog doma.

Od početka je bila okružena mnogim knjigama i uvijek je imala veliku želju da uči i upija nove

informacije. Zbog toga si je dala truda i naučila nekoliko stranih jezika. Osim velike želje za učenjem

Ivana je već u ranoj fazi života osjećala potrebu da se izrazi na umjetnički način i više posveti

književnosti.

Iako je potreba za književnošću postojala dugo i prije nego što se udala, Ivana je odlučila obiteljski

život staviti na prvo mjesto te se posvetiti odgoju petero djece. Tek kada je primijetila da nema

dovoljno literature za djecu, odlučila je spojiti dužnost, ali i ljubav te na svoj način napisati nekoliko

knjiga za djecu.

“Valjani i nevaljani” je bila prva knjiga izdana 1902. godine. Ipak postoje dvije knjige po kojima je Ivana

Brlić postala popularna, a o jednoj od njih “Priče iz davnine” pročulo se izvan granica zbog čega je

dobila nominaciju za Nobelovu nagradu. “Čudnovate zgode šegrta Hlapića” još je jedna knjiga zbog

koje je postala omiljena spisateljica među djecom, ali i starijima. Umrla je  21. rujna 1938. u Zagrebu.

Bilješka o autoru Mato Lovrak rođen je 8. ožujka 1899. g. u Velikom Grđevcu kod Bjelovara. Odrastao je na selu, pa je

u svojim knjigama za djecu najviše opisivao upravo život u ruralnim sredinama. Književnošću se bavio

50 godina, a najviše književnih radova napisao je za djecu. Radio je kao učitelj 35 godina.

Najveću popularnost stekao je zahvaljujući romanima “Vlak u snijegu” i “Družba Pere Kvržice”. Radi se

o slavnim djelima koja su dramatizirana, a prema čijem su sadržaju snimljeni filmovi. Mnoga djela su

prevedena na razne jezike, što svjedoči o njihovoj popularnosti. U romanima se oslanjao na radnju s

elementima didaktičkog i pustolovnog.

Iako je najviše ostao poznat zbog romana po kojima su snimljeni filmovi, Mato je jedan dio književnog

stvaranja posvetio pripovijetkama.

Osim već spomenutih knjiga uz čije su radnje uživale mnoge generacije, a u kojima djeca i danas

uživaju, Mato Lovrak je još napisao: “Desetorica hrabrih”, “Anka Brazilijanka”, “Neprijatelj br. 1 i “Divlji

dječak”, “Tri dana života”, “Zeleni otok”, “Andrija Jug”… Mato Lovrak umro je 1974. g. u Zagrebu.

Bilješka o autoru Vladimir Nazor bio je poznati pjesnik, romanopisac i putopisac, rođen 1876. godine u malom mjestu

Postirama na otoku Braču.Na otoku je pohađao osnovnu školu, a zatim je sa deset godina krenuo

prema Splitu u klasičnu gimnaziju.

Nakon što je završio studij prirodoslovnih znanosti u Grazu, otišao je u Zadar kako bi radio kao

profesor. Nekoliko je godina radio kao upravitelj doma za djecu u Crikvenici. Odmah nakon Drugog

svjetskog rata djelovao je kao predsjednik Prezidija Hrvatskog sabora.

Osim što je pisao Vladimir Nazor je bio i politički aktivan. Nakon što se pridružio partizanima, postao je

jedan od bližih suradnika Josipa Broza Tita. Nazora smatraju uspješnim piscem koji je napisao cijelu

knjižnicu knjiga, a jedan je dio svog stvaralaštva posvetio upravo djeci.

Od njegovih radova najviše se izdvajaju djela poput: “Albus-kralj”, “Minji”, “Halugica”, “Svjetionik”,

“Bijeli jelen”… Napisao je više od 500 pjesama, a njegova najpoznatija prozna djela su: “Krvavi dani”,

“Veli Jože”, “Zagrebačke novele”, “Živana”…

Umro je 1949. godine u Zagrebu. U njegovu čast, svake se godine dodjeljuje nagrada s njegovim

imenom za umjetničko dostignuće.

Bilješka o autoru Nada Iveljić je cijenjena književnica koja je napisala mnogo pripovijetki, romana, pjesama te igrokaza.

Rođena je 4. travnja 1931. godine u Zagrebu gdje se i školovala, pa je nakon završene gimnazije

upisala Filozofski fakultet, smjer književnost.

Prije nego što se počela baviti književnošću Nada je radila kao profesor iz hrvatskog jezika u

osnovnim i srednjim školama, a osim toga neko je vrijeme djelovala kao urednica časopisa za djecu

“Radost”.

Iako iza sebe ima mnoštvo napisanih djela, ona je i danas zapamćena kao autorica s najviše kratkih

priča od bilo koga u Hrvatskoj. Njezine su priče poznate zbog toga što u njima postoji ispreplitanje

stvarnog života s elementima fantastike i bajke.

U bajkama koje je napisala najviše je koristila životinje koje su skoro uvijek bile idealizirane. Neka od

njezinih poznatijih djela su: “Dođi da ti pričam”, “Školsko dvorište”, “Vodena Sokolica”, “Sat očeva”,

“Šestinski kišobran” i “Konjić sa zlatnim sedlom”. Umrla je 6. rujna 2009., u Zagrebu, u 79-oj godini

života.