Malleus Maleficarum

  • View
    39

  • Download
    1

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Malj koji ubija Vjestice

Text of Malleus Maleficarum

  • 5/28/2018 Malleus Maleficarum

    1/450

  • 5/28/2018 Malleus Maleficarum

    2/450

    H e i n r i c h I n s t i t o r i s & J a c o b S p r e n g e r

    MALLEUS MALEFICARUMMalj koji ubija vjetice

    MALLEUS MALEFICARUM je zasigurno jedna od rijetkih knjiga koja je

    na tako znaajan nain obiljeila ivot, zakonodavstvo i pravnu (crkvenu

    i svjetovnu) praksu europskog srednjovjekovlja. Ona i do danas nosi aureolu

    jednog od najlucidnijih, ali i najmranijih proizvoda slijepe, nekritike vjere

    u odreene dogme, istovremeno popraene s krajnjom mrnjom prema

    svima onima koji ne dijele isto miljenje. Saimajui u sebi sve ono to je

    u tadanjoj praksi Inkvizicije bilo najokrutnije, najperfidnije i najzlokobnije,

    MALLEUS MALEFICARUM je obuhvatio sloeni pojam arobnjatva, koji su

    svjetovni sudovi bez ikakve rezerve preuzeli od crkvene inkvizicije, i to je

    zajedniko shvaanje karakteriziralo itavo razdoblje progona vjetica, te

    ujedno mrvilo i zadnje i sporadine vapaje zdravoga razuma.Kako su, prema miljenju tadanjih teologa, arobnjatvu sklonije ene,

    ovo je djelo okrenuto poglavito protiv vjetica, i predstavlja najmraniju

    i najperverzniju antologiju tekstova crkvene i filozofske literature ikada

    napisane o enama. S druge, pak, strane, nemogue je oteti se dojmu o

    zapanjujuoj suvremenosti ove mrane knjige, kako zbog aktualnog odnosa

    suvremenog ovjeka prema enskom spolu, tako i zbog jo uvijek prilino

    krutog stava Crkve po tom pitanju.

  • 5/28/2018 Malleus Maleficarum

    3/450

    MALLEUS

    MALEFICARUMDIO PRVI GOVORI O TRI BITNA ELEMENTA

    AROBNJATVA, KOJI SU VRAG, VJETICA

    I PRISTANAK SVEMOGUEGA BOGA

    DIO I.

    PITANJE I.

    Ovdje poinje prvi dio ove knjige. Pitanje prvo.

    Je li vjerovanje da postoje takva stvorenja kao to su vjetice, tolikokatoliko, da tvrdoglava obrana suprotnog stajalita neosporno odie

    herezom. A dokazuje se da vrsto vjerovanje u vjetice nije dio katolikognauka: vidi 26. pogl., 5. pitanje kanonaEpiscopi (Kanon 'Biskupi').Svatko tko vjeruje da se neko stvorenje moe promijeniti na bolje ili gore,

    ili preobraziti u neku drugu spodobu ili kakvo drugo oblije, osim dje

  • 5/28/2018 Malleus Maleficarum

    4/450

    lovanjem samoga Stvoritelja, gori je od poganina i heretika. Stoga, kadase tvrdi da takve stvari ine vjetice, to stajalite nije katoliko, ve heretiko.

    Nadalje, nema nikakve arolije na svijetu. Dokaz: Kada bi togodtakvo postojalo, dogaalo bi se djelovanjem demona. Ali, tvrditi kako

    demoni imaju mo da mijenjaju ljudska tijela ili da im nanose trajnutetu, nije sukladno crkvenome nauku. Jer, na taj bi nain oni mogli uni-titi itav svijet i u njemu izazvati posvemanju pomutnju.

    Nadalje, svaka promjena koja se odvija u ljudskome tijelu, primje-rice, zdravlje ili bolest, moe se objasniti prirodnim uzrocima, kakopokazuje Aristotel u 7. knjiziFizike.To se prije svega odnosi na utjecaj

    zvijezda. No, demoni ne mogu mijenjati putanje zvijezda. Takvo staja-lite iznosi Dionizije u svojoj poslanici sv. Polikarpu. Jer, takvu moima samo Bog. ini se, dakle, da demoni ne mogu u ljudskim tijelimastvarno uzrokovati nikakve trajne promjene, drugim rijeima, ne moguizvriti nikakvu stvarnu preobrazbu. Stoga takve preobrazbe valja pri-pisati nekom skrovitom i tajanstvenom uzroku.

    A mo je Boja vea od vraje moi, te su i Njegova djela jaa odvrajih. Jer, ondje gdje na svijetu vlada zlo, svakako je rije o vrajemdjelu koje eli unititi djelo Boje. Stoga, kako je nedoputeno tvrditi daono to je proizalo iz avoljeg opakog umijea moe nadmaiti djeloBoje, nedoputeno je vjerovati i da avolja djela mogu unititi i iskvariti najuzvienija Boja stvorenja i djela, ljude i ivotinje.

    Nadalje, ono to je podinjeno fizikom tijelu, ne moe imati vlast nadtjelesnim stvarima. Ali, demoni su podinjeni izvjesnim silama zvijezda,jer arobnjaci prije zazivanja demona, promatraju putanje nekih zvije-zda. Stoga ne posjeduju mo izazivanja promjena u tjelesnim biima,iz ega slijedi da od njih jo manju mo imaju vjetice.

    Naime, demoni svoju mo mogu provoditi samo posredstvom kakvaosobitog umijea. Ali, umijeem se ne moe trajno proizvesti stvarnioblik. (A jedan pisac veli: "Neka znaju oni koji se bave alkemijom, dase vrste nikada ne mogu stvarno preobraziti.") Stoga ni demoni svojimumijeem ne mogu proizvesti nikakva trajna svojstva zdravlja ili bole-sti. Ukoliko su, pak, takva stanja stvarna, tada imaju neki drugi, modaskriveni uzrok i ne mogu se pripisati djelovanju demona ili vjetica.

    No, Dekretal (33) izlae suprotno gledite: "Ako arobnjatvom ilikakvim drugim magijskim umijeem, uz tajnu privolu Bojeg suda i

  • 5/28/2018 Malleus Maleficarum

    5/450

    uz pomo avla, itd..." Tu se govori o sprjeavanju branih ina kakvimarolijama, a ta zapreka pretpostavlja tri uzroka, naime, arobnjatvo,avla i pristanak Boji. Nadalje, jae moe utjecati na slabije. Ali, a-

    volja je sila snanija od sve ljudske sile (Job, 41): "Nita slino nazemlji ne postoji i nitko nije tako neustraiv."

    Odgovor.Tri su heretike zablude s kojima se valja boriti, a kada ihopovrgnemo, spoznat emo istinu. Jer, neki su pisci, pretvarajui se dasvoju misao osnivaju na uenju sv. Tome (iv, 24.), koji govori o zapre-kama prouzroenim aranjem, uvjeravali da magija postoji samo upredodbi onih ljudi koji pripisuju arobnjatvu prirodne pojave, kojihsu uzroci skroviti. Drugi, pak, doputaju da vjetice postoje, ali tvrde

    da su magija i uinak arolija proizvod mate. Trei kau da su arobnjaka djela u cijelosti plod fantazije, premda vrag moda doista suraujes vjeticom.

    Njihove zablude ovako izlaemo i pobijamo. Prije svega, mnogi ihuenjaci oznauju krivovjernima, osobito sv. Toma koji veli da se takavnazor protivi nauavanjima svetaca i ukorijenjen je u nevjernitvu.Naime, autoritet Svetoga pisma kae da demoni, kada im to Bog doputa,imaju mo nad ljudskim tijelima i umovima, kako se jasno vidi iz mno-gih mjesta u Svetome pismu. Stoga grijee oni koji tvrde da je arobnja-tvo mata, premda vjeruju da demoni postoje samo u mati neukih i pro-stih, te da prirodne nesree koje mu se dogaaju, ovjek pogreno pri-pisuje nekom pretpostavljenom demonu. Jer, mata je nekih ljudi tolikoiva, da umiljaju kako vide stvarne likove i pojave koje su, zapravomate njihova uma, te za njih potom vjeruju da su zlodusi ili ak vjeti-ce. Ali, to je miljenje opreno pravoj vjeri, koja nas nauava da suneki aneli pali s neba i da su postali demoni, te stoga moramo vjerova-ti da, zahvaljujui suptilnosti svoje naravi, mogu initi mnoga udesnadjela koja nisu u naoj moi. A oni koji navode druge na takva zlodje-la, zovu se arobnjaci. Budui da se nevjernitvo krtene osobe naziva

    herezom, takve su osobe bez sumnje heretici.to se tie onih koji gaje druge dvije zablude, odnosno, oni koji,

    dodue, ne poriu postojanje demona i njihovu priroenu mo, ali semeu sobom ne slau u pogledu moguih uinaka magije i moguih

    vjetijih radnji: jedni, naime, tvrde da vjetica doista moe izazvatiodreene uinke, no da oni nisu stvarni, ve zamiljeni, dok drugi do-

    putaju da neko zlo uistinu pogaa oteenu osobu ili osobe, no da se

  • 5/28/2018 Malleus Maleficarum

    6/450

    vjetica grdno obmanjuje umiljajui da je ta teta izazvana njezinimaranjem ta se zabluda osniva na dva odlomka Kanona, koji osuujuizvjesne ene koje umiljaju da nou jau s Dijanom ili Herodijadom.1

    To moemo proitati u Kanonu. No, kako se takve stvari esto doga-aju samo u mati, veoma se zavaravaju oni koji smatraju da su i sve

    druge radnje plod mate. Drugo, onaj koji vjeruje ili tvrdi da itko drugiosim Boga, Stvoritelja svih stvari, moe neko stvorenje stvoriti ili pro-mijeniti na bolje ili na gore, ili preobraziti u neku drugu priliku, nevjer-nik je i gori od poganina. Stoga na temelju tih rijei, 'promijeniti nagore', oni vele da takav uinak izveden arobnjatvom nije stvaran,

    ve proizvod mate.

    Da ove zablude odiu herezom i da se protive zdravom smislu Ka-nona, dokazat emo, prije svega, na temelju boanskog, kao i crkvenogi svjetovnog prava, i to opim tumaenjem.

    Prije svega nam valja pristupiti posebnom tumaenju odredaba Ka-nona (premda e u sljedeem pitanju smisao Kanona biti mnogo jasni-

    je izloen). Naime, boansko pravo na mnogim mjestima propisuje davjetice valja ne samo izbjegavati, ve i da ih treba ubijati, a tu najstro-u kaznu ne bi propisivalo da vjetice uistinu ne sklapaju ugovor s de-monima s nakanom izazivanja pravih teta. Jer, smrtna se kazna izriesamo za najstraniji i najopakiji zloin, dok duevna smrt moe nastu-piti uslijed fantastine predodbe ili, ak, iskuenja. Tako misli sv. Toma

    1) 'Dijana ili Herodijada'. Ta odredba, ije se donoenje esto pripisuje Opem koncilu u

    Ankari, no danas se smatra da je kasnijeg datuma, u svakom je sluaju bila autoritativna,budui da je uvrtena u 'De ecclesiasticis disciplinis',pretpostavljenog autora Regina iz Pru-ma (906.) i, u skladu s time, pripisuje se kanonistima sv. Yvesu iz Chartresa i Ivanu Gracijanu.U 364. stavku djela benediktinskoga opata, pie: "neke raskalaene ene, koje su se okrenuleza Sotonom, zavedene demonskim obmanama i utvarama, vjeruju i izjavljuju da u gluho dobanoi jau na nekim ivotinjama s poganskom boicom Dijanom i nebrojenim mnotvom ena,te da u tim tihim nonim satima prelijeu preko velikih prostranstava i da joj se pokoravajukao da im je gospodarica, dok su joj drugih veeri dune odavati poast." Ivan Salisburyjski,

    koji je umro 1180., u svom djelu 'Polycraticus' (I, xvii), govori o pukom vjerovanju u vje-ticu i kraljicu Herodijadu, koja nou okuplja arobnjake. U rukopisu 'De Sortilegis', nalazise sljedei odlomak: "Potom ispitujemo o nekim opakim starim enama, koje vjeruju i ispo-

    vijedaju da nou jau s poganskom boicom Dijanom ili, drugdje, Herodijadom i nebrojenometom ena, na nekim ivotinjama,

Search related