MARGINALIJE UZ NAGOVIJEŠTENE PRAVCE · PDF filetražnog prava, neki od njih čak i u smislu da se njima mijenjaju i osnove „filozofije“ toga prava, zbog čega bi neka od njih

372

UDK 347.918(497.5)

Dr Mihajlo Dika*

MARGINALIJE UZ NAGOVIJEŠTENE PRAVCE REFORME HRVATSKOG ARBITRAŽNOG PRAVA

U radu se izlažu i nastoje objasniti razlozi noveliranja hrvatskog arbitražnog prava prema nacrtu novog zakona o arbitraži koji je pripremljen u okviru Pred-sjedništva Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Pritom je odgovarajuća pažnja posvećena uvođenju posebnog statusa arbitražnih institucija čije je osnivanje predviđeno zakonom ili koje su za svoje djelovanje dobile licencu Ministarstva pravosuđa, bitno izmijenjenom određenju (proširenju) granica arbitra-bilnosti, tome prilagođenom ali i inoviranom uređenju instituta ugovora o arbitraži, utvrđenju zakonskih osnova za djelovanje tzv. tehničke arbitraže i za provedbu pret-hodnog postupka za rješenje spora, novoj impostaciji određivanja i provedbe privre-menih mjera osiguranja u vezi s arbitražnim postupkom, vrsti i učincima odluka koje se mogu donijeti u arbitražnom postupku, pravnim sredstavima protiv tih odluka, ovlaštenjima državnih sudova u povodu arbitražnih postupaka, uključujući i utjecaju postojanja ugovora o arbitraži i arbitražnog postupka na mogućnost pokretanja i tijek postupka pred državnim sudom, priznanju i ovrsi arbitražnih odluka. Ocijenjeno je da bi predložene novine mogle pridonijeti, s jedne strane, bitnom proširenju mo-gućnosti ugovaranja i korištenja arbitraže kao metode rješavanja i to ne samo spo-rova već i drugih pravnih stvari, pri čemu se njihovim prihvaćanjem ne bi u bitnome alterirale standarne osnove uređenja tog oblika sudovanja na komparativnoj razini.

Ključne reči: Novo hrvatsko arbitražno pravo. – Arbitrabilnost. – Ugovor o arbi-traži. – Privremene mjere osiguranja. – Priznanje i ovrha arbitraž-nih odluka.

1. UVOD

1.1 Hrvatsko važeće arbitražno pravo uređeno je Zakonom o ar-bitraži1 (u daljem tekstu: ZA 01) od 28. 9. 2001. Taj je zakon modeliran

* Autor je profesor emeritus Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, [email protected].

1 Zakon o arbitraži – ZA 01, Narodne novine, br. 88/01.

Mihajlo Dika (str. 372–408)

373

prema UNCITRAL Model zakonu o međunarodnoj trgovačkoj arbitraži iz 1985. godine, slijedeći u tome zapravo u značajnoj mjeri njemačku pre-radbu tog model zakona, ipak, unoseći (zadržavajući) i neke specifičnosti prethodno važećeg hrvatskog (postjugoslavenskog) arbitražnog prava.

1.2 Gotovo petnaestgodišnje iskustvo u primjeni ZA 01, ali i iz-mjene do kojih je u međuvremenu došlo u uređenju arbitražnog prava na komparativnoj razini, odnosno koje su prihvaćene glede samog Model zakona, nametnuli su potrebu preispitivanja nekih rješenja na kojima je on utemeljen. Rezultat nastojanja da se iz naznačenih razloga revidira odnosno reformira hrvatsko arbitražno pravo jest tekst koji se pripremao i koji je u izvjesnom smislu postupno sazrijevao u okviru Predsjedništva Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (Sudište), koje je u tome poticaj, ali i ohrabrenje dobivalo i u mnogim radovima koji su bili pripremani za Hrvatske arbitražne dane i Trakošćanski kolo-kvij o arbitraži, od kojih su neki bili objavljeni i u Croatian Arbitration Yearbook-u.

1.3 Izmjene o kojima je riječ su relativno brojne: mnoge od njih su redakcijsko-terminološkog karaktera, nekima se od njih, međutim, bitnije mijenjaju (dopunjuju i razvijaju) određeni ključni instituti hrvatskog arbi-tražnog prava, neki od njih čak i u smislu da se njima mijenjaju i osnove „filozofije“ toga prava, zbog čega bi neka od njih mogla imati određenu važnost i na komparativnoj razini. Pritom se, ipak, u osnovi slijedi struk-tura sada važećeg zakona i u značajnoj mjeri njegova koncepcija uteme-ljena na rješenjima iz UNCITRAL Model zakona.

1.4 Zakonska uređenja koja su u biti inspirirana rješenjima iz UN-CITRAL Model zakona, kako to proizlazi i iz njegovog punog naziva, namijenjena su stvaranju – na komparativnoj razini što ujednačenije, pre-poznatljivije – pravne osnove za arbitražno rješavanje međunarodnih tr-govačkih sporova, sporova između pretpostavljeno ekonomski i statusno raznopravnih subjekata koji se profesionalno bave određenom djelatno-šću, čiji se odnosi u bitnome temelje na širokoj autonomiji njihove volje; takvo uređenje, upravo zbog toga, može samo u ograničenom smislu od-govoriti potrebama arbitražnog rješavanja netrgovačkih sporova, npr. rad-nih i potrošačkih, zatim, nespornih stvari, potrebama arbitražne interven-cije u odnose između subjekata nejednake ekonomske i statusne snage, ali u odnose čija je dispozitivna dimenzija bitnije ograničena kao što su npr. oni koji se zasnivaju u povodu koncesija i upravnim ugovorima. U tom smislu uradak koji je pripremljen u okviru Predsjedništa Sudišta nastojao je uvažiti neke od naznačenih momenata koje bi prigodom utvrđivanja zakonske osnove za arbitražno rješavanje sporova trebalo također uzeti u obzir – s jedne strane, zato da bi se proširile uporabne granice takve metode rješavanja sporova, a, s druge strane, da bi se stvorili primjereniji uvjeti za zaštitu prava pretpostavljeno slabijih sudionika u odnosima u vezi s kojima nastale pravne stvari treba riješiti. Ta su nastojanja našla

Liber amicorum Gašo Knežević

374

svoj izraz u prvom redu u bitnijem proširenju (remodeliranju) instituta arbitrabilnosti i načina ugovaranja nadležnosti arbitražnih sudova te u stvaranju (u izvjesnom smislu: reafirmaciji) zakonske osnove za poseban status određenih arbitražnih institucija – onih čije je osnivanje predviđeno zakonom ili koje su za svoje djelovanje dobile dopusnicu nadležnog dr-žavnog tijela. Neke novije regulacijske tendencije na koparativnom planu utjecale su na uvođenje normativnih osnova za tzv. tehničku arbitražu odnosno za provedbu tzv. prethodnog postupka za rješenje spora. Bitno bi bila proširena i mogućnost određivanja privremenih mjera u arbitražnom postupku. Radi povećanja opće ekspeditivnosti i konkuretnosti arbitraž-nog rješavanja sporova predloženo je uvođenje i tzv. pravorijeka zbog propuštanja te platnog naloga, itd.

1.5 U nastavku nastojat će se izložiti neke od bitnijih novina iz na-vedenog radnog teksta o novom hrvatskom zakonu o arbitraži koji je pri-preman u okviru Predsjedništva Sudišta (u daljem tekstu: Nacrt, NZA).

2. ARBITRAŽNE INSTITUCIJE S POSEBNIM STATUSOM

2.1 Jedna od novina unijeta u Nacrt ticala bi se arbitražnih ustano-va (sudišta) čije je osnivanje propisano zakonom, kao što je to npr. slučaj sa Stalnim arbitražnim sudištem pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, čije je osnivanje predviđeno Zakonom o toj komori,2 odnosno ustanova koje bi tek dobile „dopusnicu“ (licencu) ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa. Te bi ustanove, naime, imale posebna, u izvjesnom smislu i „javnopravna“ ovlaštenja predviđena Nacrtom u organiziranju i osigu-ranju djelovanja arbitražnih sudova za odlučivanje o pojednim pravnim stvarima iz njihove nadležnosti3. Ipak, predviđenost u zakonu odnosno dopusnica za rad, svakako, ne bi bile uvjet za obavljanje djelatnosti ar-bitražnih ustanova ili za mogućnost osnivanja ad hoc arbitražnih sudova – „obične“ arbitražne ustanove i ad hoc arbitražni sudovi ne bi imali ona posebna ovlaštenja i status koji bi uživale zakonom odnosno dopusnicom „posvećene“ arbitražne ustanove.4

2.2 Razloge za uvođenje posebnog statusa navedenih kategorija ar-bitražnih ustanova treba tražiti u nastojanju da se pojednostavni i olakša priznavanje i izvršenje njihovih arbitražnih odluka, barem pred hrvatskim sudovima, odnosno da se stvore širi uvjeti za njihovo jače integriranje u domaći pravosudni sustav. Iskustvo je, naime, pokazalo da se zato što arbitražni sudovi osnovani pri „kvalificiranim“ arbitražnim ustanovama redovito ispunjavaju posebne zahtjeve u pogledu kvalitete njihova sastava

2 Narodne novine, br. 66/91, 73/91. 3 Čl. 3, st. 1. NZA. 4 Arg. ex čl. 3, st. 2. NZA.


375

(liste provjerenih arbitara i način njihova izbora u arbitražne sudove) te stoga što one osiguravaju i nadzor nad njihovim radom, uključujući i sta-novitu kontrolu njihovih odluka („skrutiniranje“), tim ustanovama može (pa i treba) priznati stanovita „javnopravna“ ovlaštenja, npr. da same stavljaju potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti na svojim odlukama, odno-sno da njihove odluke u pogledu pretpostavaka za priznavanje njihovih učinaka i ovrhe treba približiti odlukama domaćih državnih sudova. U tom smislu bi se status arbitražnih ustanova o kojima je riječ i njihovih odluka približio statusu koji su uživali u vrijeme kad su arbitražni sudovi kao samoupravni sudovi bili sastavni dio domaćeg sudbenog sustava.5

2.3 Takve „kvalificirane“ arbitražne institucije imale bi u izvje-snom smislu „isključivu“ nadležnost (uz određene iznimke) za rješavanje individualnih radnih6 i potrošačkih sporova7. Ta bi sudišta bila jedina ovlaštena i za donošenje pravorijeka zbog propuštanja8 te za izdavanje platnih naloga9; ona bi na svoje odluke same stavljale potvrde o njihovoj pravomoćnosti i ovršnosti; oficijelna kontrola tih odluka prigodom njiho-ve „integracije“ u državni pravosudni sustav bila bi bitnije ograničena; te bi se odluke u određenim slučajevima mogle izravno mimosudski (prisil-no) izvršavati, itd.

3. GRANICE ARBITRABILNOSTI

3.1. Važeće uređenje

Prema važećem uređenju odlučujući kriterij arbitrabilnosti je dispo-nibilnost (posrednog) predmeta spora – stranke mogu ugovoriti (domaću i, uz ispunjenje određenih dopunskih pretpostavaka, inozemnu) arbitražu za rješavanje sporova o pravima kojima mogu slobodno raspolagati.10 U praksi je kriterij disponibilnosti (posrednog) predmeta spora bio različito tumačen, osobito prigodom određivanja radnih sporova, ali i niza poseb-nih kategorija imovinskopravnih i trgovačkih statusnih sporova, s jedne strane. On, međutim, omoguća ugovaranje arbitraže po općim uvjetima i u sporovima u kojima je jedna od strana redovito ekonomski i općenito položajno slabija strana, zbog čega je postoji mogućnost korištenja arbi-

5 Čl. 482, 483 saveznog Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91) iz 1976, koji je Republika Hrvatska preuzela 1991; čl. 17 bivšeg saveznog Zakona o izvršnom postupku (Narodne novine, br. 53/91) iz 1978, koji je Republika Hrvatska preuzela Zakonom iz 1991.

6 Vid. infra ad 3.2.7.

7 Vid. infra ad 3.2.8.

8 Čl. 44, vid. infra ad 8.6.

9 Čl. 45 NZA; vid. infra ad 8.7.

10 Čl. 3 ZA 01.


376

traže kao medija za ostvarivanje dominatnijeg položaja druge ugovorne strane. Pored toga, prema važećem je uređenju arbitrabilnost ograničena samo na rješavanje spornih pravnih stvari, mogućnost nespornih pravnih stvari nije (izrijekom) predviđena – do toga bi se, eventualno, moglo doći tek odgovarajućim tumačenjem.

3.2. Novo uređenje

3.2.1 Disponibilnost predmetom postuka kao opći supsidijarni kri-terij arbitrabilnosti. Prema NZA-u, disponibilnost bi također ostala op-ćim kriterijem arbitrabilnosti, ali bi ona bila pretvorena u dopunski, supsi-dijarni kriterij – kriterij koji bi se primjenjivao ako za pojedine kategorije pravnih stvari ne bi bilo što drugo predviđeno,11 npr. ako bi bile arbitra-bilne ratione materiae neovisno o tome jesu li i disponibilnog (negocija-bilnog) karaktera. Arbitrabilnost bi izrijekom bila proširena i na nesporne pravne stvari.12 Pored toga, bili bi utvrđene i posebne vrste pravnih stvari te uvjeti uz koje bi one bile arbitrabilne.13

3.2.2 Imovinski sporovi i određeni statusni trgovački sporovi. Po novome bi izrijekom bilo propisano da bi stranke mogle ugovoriti doma-ću arbitražu za rješavanje imovinskih sporova, osim ako NZA-om ili dru-gim zakonom za pojedine od tih sporova ne bi bilo propisano da ih može rješavati samo sud ili neko drugo tijelo u Republici Hrvatskoj,14 odnosno da bi stranke mogle ugovoriti domaću arbitražu za rješavanje određenih statusnih trgovačkih sporova: sporova između članova trgovačkih društa-va međusobno te između članova društva i društva, koji se tiču položaja članova u društvu, upravljanja društvom i vođenja poslova društva, prava i obveza članova društva koje proizlaze iz njihovog položaja u društvu, kao i za rješavanje sporova između predsjednika i članova uprave odno-sno izvršnih direktora ili nadzornog odnosno upravnog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u vezi s njihovim radom u društvu ili za društvo, osim ako zakonom za pojedine od tih sporova ne bi bilo propisano da ih može rješavati samo sud ili neko drugo tijelo u Republici Hrvatskoj.15

3.2.3 Arbitrabilnost nespornih pravnih stvari. Po novome bi stran-ke mogle ugovoriti domaću arbitražu i za rješavanje nespornih imovin-skih pravnih stvari te pravnih stvari koje se tiču odnosa iz ili u vezi s trgovačkim društvima koja se rješavaju prema pravilima izvanparničnog postupka, kao i drugih pravnih stvari koje se tiču prava kojima stranke

11 Čl. 4, st. 3, tač. 3 NZA.

12 Čl. 4, st. 4 NZA.

13 Čl. 5–8 NZA.

14 Čl. 4, st. 1 NZA.

15 Čl. 4, st. 2 NZA.


377

mogu slobodno raspolagati, osim ako zakonom za pojedine od tih pravnih stvari ne bi bilo propisano da ih može rješavati samo sud ili neko dru-go tijelo u Republici Hrvatskoj.16 Time bi zona arbitrabilnosti izrijekom bila proširena i na navedene kategorije nespornih pravnih stvari. Ostale bi nesporne pravne stvari bile arbitrabilne ako bi bile disponibilne.

3.2.4 Arabitražni sudovi osnovani pri arbitražnim ustanovama i ad hoc arbitražni sudovi. Bila bi zadržana odredba po kojoj bi se stranke mogle sporazumjeti da sporove (ali i druge supra navedene pravne stva-ri – u tome bi bila dopuna) iznesu pred arbitražni sud bez obzira na to organizira li njegovo djelovanje arbitražna ustanova ili ne.17 Tzv. organi-zacijske (institucionalne) granice arbitrabilnosti u načelu se, dakle, ne bi mijenjale – stranke bi i dalje u načelu slobodno birale hoće li ugovarati nadležnost institucionalne ili ad hoc arbitraže.

3.2.5 Koncesijski sporovi i sporovi iz upravnih ugovora. Posebno je predviđena mogućnost ugovaranja arbitražnog rješavanja koncesijskih sporova i sporova iz upravnih ugovora. Po novome bi za rješavanje spo-rova iz ugovora o koncesiji i iz upravnih ugovora u kojima je jedna od ugovornih strana hrvatsko javno tijelo ili pravna osoba s javnopravnim ovlastima, za čije rješavanje nije predviđeno da ih mogu rješavati samo sud ili drugo tijelo u Republici Hrvatskoj, stranke mogle ugovoriti domaću (institucinalnu ili ad hoc) arbitražu.18 Ovom bi zakonodavnom intervenci-jom bilo, s jedne strane, izrijekom riješeno pitanje načelne arbitrabilnosti navedenih sporova, dok bi, s druge strane, ipak njihova arbitrabilnost bila ograničena u smislu da bi se oni mogli podvrgnuti samo domaćoj arbi-traži, arbitraži koja bi bila podložna kontroli hrvatskih sudova. To se čini opravdanim zbog specifične osjetljivosti razmatrane kategorije sporova. Ovom odredbom se ne bi isključila mogućnost podvrgavanja koncesijskih sporova i sporova iz upravnih ugovora arbitražama čije će mjesto biti izvan Republike Hrvatske – onda kad je to predviđeno međunarodnim ugovorima, npr. onima o zaštiti investicija, ili posebnim zakonima.

3.2.6 Arbitraža s mjestom izvan Republike Hrvatske. Posebno su utvrđeni uvjeti za dopustivost ugovaranja arbitraže čije mjesto ne bi bilo na području Republike Hrvatske. Po novome, u sporovima i drugim prav-nim stvarima s međunarodnim obilježjem o pravima s kojima mogu slo-bodno raspolagati, a nije riječ o sporovima ili pravnim stvarima glede kojih je mogućnost ugovaranje takve arbitraže isključena,19 stranke bi mogle ugovoriti i arbitražu čije bi mjesto bilo izvan područja Republike Hrvatske, osim ako posebnim zakonom ne bi bilo propisano da takav spor može rješavati samo sud u Republici Hrvatskoj.20 Disponibilnost (posred-

16 Čl. 4, st. 4 NZA.

17 Čl. 3, st. 3 ZA 01; čl. 4, st. 5 NZA.

18 Čl. 5 NZA.

19 Čl. 7, 8 NZA, vid. infra ad 3.2.7, 3.2.8.

20 Čl. 6 NZA.


378

nog) predmeta spora i druge pravne stvari imala bi kod ugovaranja takve arbitraže i dalje značenje glavnog kriterija arbitrabilnosti.

3.2.7 Individualni radni sporovi. Mogućnost arbitražnog rješavanja radnih sporova bila bi posebno regulirana. Po novome, za rješavanje rad-nih sporova u kojima bi radnik imao prebivalište u Republici Hrvatskoj, za čije rješavanje ne bi bilo predviđeno da ih mogu rješavati samo sud ili drugo tijelo u Republici Hrvatskoj, stranke bi mogle ugovoriti domaću arbitražu koju bi provodio arbitražni sud čije bi djelovanje organizirala arbitražna ustanova čije bi osnivanje bilo predviđeno zakonom ili koja ne bi za rješavanje tih sporova dobila dopusnicu ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.21 Za rješavanje tih sporova stranke bi mogle ugovoriti domaću arbitražu koju će provesti i arbitražni sud čije bi osnivanje bilo predviđeno kolektivnim ugovorom koji bi se primjenjivao na stranke ne-ovisno o tome bi li njegovo djelovanje organizirala arbitražna ustanova.22 U radnim sporovima u kojima bi radnik imao prebivalište u Republici Hrvatskoj, a za čije rješavanje ne bi bilo predviđeno da ih mogu rješavati samo sud ili drugo tijelo u Republici Hrvatskoj, stranke bi mogle ugovo-riti arbitražu čije mjesto nebi bilo u Republici Hrvatskoj – samo ako bi poslodavac bio fizička osoba s prebivalištem izvan Republike Hrvatske odnosno pravna osoba koja nije osnovana prema hrvatskom pravu, uz uvjet da radni odnos ne bi bio zasnovan u Republici Hrvatskoj i da se rad nije obavljao u Republici Hrvatskoj.23 Mogućnost ugovaranja domaće ar-bitraže u individualnim radnim sporovima bila bi, dakle, u načelu uvijek dopuštena – ona bi bila isključena samo u sporovima za koje bi izrijekom bilo predviđeno da ih može rješavati samo sud ili drugo tijelo u Republici Hrvatskoj. Ipak, ta bi mogućnost bila institucionalno ograničena – njiho-vo bi se rješavanje moglo povjeriti samo određenim domaćim arbitražnim ustanovama, ako drukčije ne bi bilo predviđeno kolektivnim ugovorom. Bila bi bitno ograničena – kad su u pitanju radnici s prebivalištem u Re-publici Hrvatskoj – i mogućnost ugovaranja nadležnosti arbitraža čije bi mjesto bilo izvan Republike Hrvatske. Iskustvo je, naime, pokazalo da se inozemni poslodavci, odnosno domaći poslodavci u „vlasništvu“ ino-zemnih subjekata nastoje okoristiti mogućnošću da nametnu nadležnost inozemnih arbitraža i u vezi s radnim odnosima zasnovanim u Republici Hrvatskoj na osnovu kojih se rad tu obavlja, čime bi zapravo tim radni-cima bilo bitno otežano, ako ne i onemogućeno ostvarivanje radnopravne zaštite.

3.2.8 Potrošački sporovi. Posebno bi bila uređena i mogućnost ugovaranja arbitraže za rješavanje potrošačkih sporova. Za rješavanje tih sporova u kojima bi potrošač bio fizička osoba s prebivalištem u Republi-

21 Čl. 7, st. 1 NZA.

22 Čl. 7, st. 2 NZA.

23 Čl. 7, st. 3 NZA.


379

ci Hrvatskoj ili pravna osoba osnovana prema pravu Republike Hrvatske, koji bi nastali iz pravnih odnosa zasnovanih u Republici Hrvatskoj ili bi u njoj trebali ispuniti obveze iz tih odnosa, a za čije rješavanje ne bi bilo predviđeno da ih mogu rješavati samo sud ili drugo tijelo u Republici Hrvatskoj, stranke bi mogle ugovoriti domaću arbitražu koju će provesti arbitražni sud čije bi djelovanje organizirala arbitražna ustanova čije bi osnivanje bilo predviđeno zakonom ili koja bi za rješavanje tih sporova dobila dopusnicu ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.24 U po-trošačkim sporovima u kojima bi potrošač bio fizička osoba s prebivali-štem u Republici Hrvatskoj odnosno pravna osoba osnovana prema pravu Republike Hrvatske, a za čije rješavanje ne bi bilo predviđeno da ih mogu rješavati samo sud ili drugo tijelo u Republici Hrvatskoj, stranke bi mogle ugovoriti arbitražu čije mjesto ne bi bilo u Republici Hrvatskoj samo ako bi druga ugovorna strana bila fizička osoba s prebivalištem izvan Repu-blike Hrvatske, odnosno pravna osoba koja ne bi bila osnovana prema hrvatskom pravu, uz uvjet da pravni odnos iz kojega bi spor nastao ne bi bio zasnovan u Republici Hrvatskoj ili da u njoj ne bi trebalo ispuniti obveze iz toga odnosa.25 Mogućnost podvrgavanja potrošačkih sporova arbitraži bila bi, dakle, dvojako ograničena – propisivanjem arbitražnih sudova koji bi ih mogli rješavati (samo oni osnovani pri određenim do-maćim arbitražnim ustanovama) i uvođenjem kriterija prebivališta potro-šača fizičke osobe, odnosno prava po kojemu je pravna osoba potrošač osnovana, te kriterija mjesta gdje bi pravni odnos bio zasnovan, odnosno gdje bi se obveze iz toga odnosa trebale ispuniti ispuniti. Ratio navedenih ograničenja treba tražiti u potrebi posebne zaštite potrošača. Navedene odredbe se, svakako, neće primjenjivati u onim slučajevima za koje bi europskim nadpravom, međunarodnim ugovorima odnosno posebnim do-maćim zakonima bilo predviđeno nešto drugo, npr. kad bi bila riječ o propisima o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova.

4. UGOVOR O ARBITRAŽI

4.1. Općenito

U uređenje instituta arbitražnog ugovora bile bi prema novome unesene značajne izmjene, izmjene koje bi trebale pridonijeti povećanju mogućnosti podvrgavanja pravnih stvari arbitraži. Te bi se izmjene naj-prije ticale proširenja mogućnosti sklapanja tog ugovora i za rješavanje tzv. drugih pravnih stvari, zatim ugovaranja arbitraže za rješavanje po-trošačkih i radnih sporova, dalje određivanja mjerodavnog prava, ali i načina sklapanja odnosno predviđenosti toga ugovora; one bi se očitovale

24 Čl. 8, st. 1 NZA.

25 Čl. 8, st. 2 NZA.


380

i u uvođenju posebnih tipova ugovora: ugovora o prethodnom postupku za rješenje spora i ugovoru o tijelu za rješavanje činjeničnih pitanja, ali i instituta tzv. prethodnog pristanka na arbitražno rješavanje sporova.

4.2. Ugovor o arbitraži – pojam, oblik i mjerodavno pravo

4.2.1 Proširenje predmeta ugovora na nesporne pravne stvari. Po novome bi ugovor o arbitraži, uvažavajući proširenje arbitrabilnosti i na nesporne pravne stvari, bio ugovor kojim bi stranke podvrgavale arbitra-ži sve ili određene sporove ali i druge pravne stvari koji bi među njima nastale ili bi mogle nastati iz jednog ili više određenih pravnih odnosa, ugovornih ili izvanugovornih.26 Taj bi se ugovor mogao sklopiti u obliku arbitražne klauzule u nekom ugovoru ili u obliku posebnog ugovora.27

4.2.2 Sklaplanje ugovora sredstvima elektroničke komunikacije. I po novome bi ugovor o arbitraži bio valjan ako bi bio sklopljen u pi-sanom obliku, a smatralo bi se da je sklopljen u tom obliku ako bi bio unesen u isprave koje bi stranke potpisale ili ako bi bio sklopljen raz-mjenom pisama, teleksa, telefaksa, brzojava ili drugih sred stava (u tome je dodatak) elektroničke komunikacije koja omogućavaju pisani dokaz o ugovoru, bez obzira bi li ih stranke potpisale.28

4.2.3 Proširenje kruga slučajava u kojima bi se pretpostavljalo sklapanje ugovora u pisanom obliku. Posebno bi se smatralo da je ugovor o arbitraži u pisanom obliku zaključen: ne samo, kako je prema važe-ćem uređenju, ako bi (1) jedna od strana uputila drugoj strani ili ako bi neka treća osoba uputila objema stranama pisanu ponudu za zaključenje ugovora o arbitraži, a protiv te ponude ne bi pravodobno bio izjavljen prigovor, što bi se prema običajima u prometu moglo smatrati prihva-tom ponude, odnosno ako bi (2) nakon usmeno zaključenog ugovora o arbitraži jedna od ugovornih strana uputila drugoj pisanu obavijest u ko-joj se poziva na prethodno za ključeni usmeni ugovor, a druga strana ne bi pravodobno prigovorila sadržaju prim ljene obavijesti, što bi se prema običajima u prometu moglo smatrati su glasnošću sa sadržajem primljene obavijesti, već i (3) ako bi za rješavanje sporova iz čl. 4. st. 2. NZA29 i za odlučivanje u pravnim stvarima iz čl. 4. st. 4. NZA30 bio sadržan u statutu, društvenom ugovoru ili u izjavi o osnivanju trgovačkog društva31. Navedenim dodatkom bio bi proširen krug osnova za ugovorno utemelje-nje nadležnosti arbitraže.

26 Čl. 11, st. 1, tač. 1 NZA.

27 Čl. 11, st. 1, tač. 2 NZA.

28 Čl. 11, st. 2, NZA.

29 Vid. supra ad 3.2.2.


31 Čl. 11, st. 3 NZA.


381

4.2.4 Sklapanje ugovora upućivanjem na akte koji sadrže arbitraž-nu klauzulu. I po novome bi upućivanje u glavnom ugovoru na ispravu (opće uvjete za sklapanje pravnog posla, tekst drugog ugovora i slično) koja sadrži arbitražnu klauzulu predstavljalo ugovor o arbitraži ako bi upućivanje bilo takvo da bi ta klauzula bila sastavni dio toga ugovora32, odnosno i po novome bi ugovor o arbitraži bio valjan i ako bi se u teretni-ci izričito pozvalo na arbi tražnu klauzulu u brodarskom ugovoru (charter partiji).33

4.2.5 Potrošački ugovori. Kad je riječ o potrošačkim ugovorima, ugovor o arbitraži za rješavanje spora ili druge pravne stvar koja bi na-stala ili mogla nastati iz tog ugovora, iznimno od navedenih odredaba st. 1–5 čl. 11 NZA, morao bi, kao i prema važećem uređenju, biti napisan u posebnoj ispravi koju bi potpisale obje stranke.34 U toj ispravi, osim ako ne bi bila sastavljena kod javnog bilježnika, ne bi smjelo, kao i prema važećem uređenju, biti drugih utanačenja osim onih koja se odnose na arbitražni postupak.35

4.2.6 Individualni radni sporovi. Bitna bi se novina ticala indivi-dualnih radnih sporova ili drugih radnopravnih stvari. Naime u tim stva-rima, u kojima bi jedna od stranaka bio radnik, iznimno od navedenih odredaba st. 1 do 5 čl. 11 NZA, ugovor o arbitraži morao bi biti napisan u posebnoj ispravi koju bi potpisale obje stranke, osim ako arbitražno rje-šavanje takve pravne stvari ne bi bilo predviđeno kolektivnim ugovorom i ako ugovor o arbitraži ne bi bio unesen u ugovor o radu.36

4.2.7 Pravo mjerodavno za ugovor o arbitraži. Za pravnu valjanost ugovora o arbitraži mjerodavno bi i dalje bilo pra vo koje su stranke iza-brale.37 Međutim, ako stranke ne bi izabrale mjerodavno pravo, važeća odredba prema kojoj je u tom slučaju mjerodavno pravo koje je mje-rodavno za bit spora ili pravo Republike Hrvatske, bila bi zamijenjena odredbom prema kojoj bi u tom slučaju ugovor o arbitraži bio valjan ako bi bio valjan prema pravu koje je mjerodavno za bit spora ili druge prav-ne stvari, ali da bi bio valjan i ako ne bi bio valjan prema pravu mjero-davnom za bit spora ili druge pravne stvari – ako bi bio valjan prema pravu Republike Hrvatske.38

4.2.8 Zasnivanje nadležnosti upuštanjem u raspravljanje o biti pravne stvari. Bila bi preuzeta, uz odgovarajuće prilagodbe, i odredba

32 Čl. 11, st. 4 NZA

33 Čl. 11, st. 5 NZA.

34 Čl. 11, st. 6, tač. 1 NZA.

35 Čl. 11. st. 6, tač. 2 NZA.

36 Čl. 11, st. 7 NZA.

37 Čl. 11, st. 8, tač. 1 NZA.

38 Čl. 11, st. 8, tač. 2.


382

prema kojoj bi se smatralo da je ugovor o arbitraži valjan i ako bi tužitelj podnio tužbu odnosno drugi odgovarajući podnesak arbitražnom sudu, a tuženik ne bi prigovorio nadležnosti arbitražnog suda najkasnije u odgo-voru na tužbu odnosno na taj podnesak, u kojemu bi se upustio u rasprav-ljanje o biti spora ili druge pravne stvari.39

4.2.9 Prethodni pristanak na arbitražno rješavanje sporova. Bitnu novinu u pogledu načina ugovaranja arbitraže predstavljala bi odredba prema kojoj bi stranka koja je trgovačko društvo mogla u svoje opće uvje-te poslovanja unijeti odredbu kojom bi dala tzv. prethodni pristanak na to da druga ugovorna strana može radi rješavanja svih ili samo određenih sporova odnosno drugih pravnih stvari koje bi mogli nastati iz ugovora u kojemu se pozvalo na te uvjete pokrenuti arbitražu na način predviđen tim uvjetima, osim ako u tom ugovoru ne bi bilo predviđeno nešto dru-go.40 Trgovačka bi društva, ali i Republika Hrvatska te jedinice lokalne i područne samouprave, mogli svoj prethodni pristanak dati i u ugovoru koji bi sklopiti s drugom ugovornom stranom neovisno o sadržaju općih uvjeta poslovanja.41 U tim bi slučajevima druga ugovorna stranka mogla radi rješavanja odnosne pravne stvari protiv navedenih pravnih osoba, po svom izboru, pokrenuti arbitražni postupak predviđen općim uvjetima poslovanja ili ugovorom, ili postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.42 Ako bi druga ugovorna strana u supra navedenim slučajevima pokrenula arbitražni postupak u skladu odredbama koje se na njih odnose, smatralo bi se da je pristala na nadležnost arbitražnog suda koji bi bio osnovan u skladu s njima i za rješavanje sporova i drugih pravnih stvari iz ugovora u povodu kojega je pokrenula postupak koje bi protiv nje mogli protutužbom ili odgovarajućim podneskom pokrenuti pravne osobe protiv kojih je pokrenula odnosni postupak.43 Razlika bi prema slučaju navede-nom supra ad 4.2.4. bila u tome što bi u ovim slučajevima o dispoziciji druge ugovorne strane ovisilo hoće li ići ili neće na arbitražu. Time bi, s jedne strane, bilo omogućeno određenim pravnim osobama da nameta-njem arbitraže preko klauzula u općim uvjetima poslovanja ili ugovorima općenito otežavaju sklapanje pravnih poslova, dok bi se, s druge strane, drugoj ugovornoj strani otvarao put arbitraže ako bi ocijenila da joj on više odgovara u pojedinom slučaju.

4.2.10 Ugovor o prethodnom postupku za rješenje spora. Okolnost da bi u NZA-u bio posebno uređen i postupak o prethodnom postupku za rješenje spora, postupku koji je npr. predviđen odgovarajućim FIDIC-pravilima, dobila je svoje posebno mjesto i u okviru odredaba o ugovoru o arbitraži. Po novome bi se stranke mogle sporazumjeti da svoju pravnu

39 Čl. 11, st. 9 NZA.

40 Čl. 12, st. 1 NZA.

41 Čl. 12, st. 2 NZA.

42 Čl. 12, st. 3 NZA.

43 Čl. 12, st. 4 NZA.


383

stvar iznesu pred tijelo (pojedinca ili vijeće) koje bi o njemu donijelo od-luku koja bi postati konačna i obvezujuća ako bi je obje stranke prihvatile u određenom roku ili, ako je izrijekom ne bi privatile, ako u određenom roku od njezine dostave ne bi pokrenule postupak pred arbitražnim su-dom čiji bi pravorijek bio konačan i obvezujući.44 Ako se stranke drukčije ne bi sporazumjele, na postupak pred navedenim tijelom na odgovarajući bi se način primjenjivale odredbe NZA-a.

4.2.11 Ugovor o tijelu za rješavanje činjeničnih pitanja. Budući da je NZA-om predviđen i poseban postupak za rješavanje činjeničnih pitanja (tehnička arbitraža), trebalo je posebno urediti i ugovor o provedbi takva postupka. Po novom, stranke bi se mogle sporazumjeti – na jedan od načina na koji inače mogu sklopiti ugovor o arbitraži – da će određena sporna tehnička i druga činjenična pitanja u vezi sa sporovima ili drugim pravnim stvarima koje bi mogle nastati ili koje su već nastale u vezi s nji-hovim ugovorom ili u povodu toga ugovora konačno i na obvezujući način posebnom odlukom riješiti određena osoba ili tijelo.45 Ako bi se koja od stranaka tijekom arbitražnog postupka pozvala na taj ugovor, arbitražni bi sud, u skladu s tim ugovorom i ugovorom o arbitraži, bio dužan poduzeti potrebne radnje da bi se omogućilo donošenje odluke o spornim činje-ničnim pitanjima (npr. odrediti zastoj ili prekid arbitražnog postupka).46 Odluka o činjeničnim pitanjima donesena u posebnom postupku o tome47 mogla bi se pobijati tužbom uz odgovarajuću primjenu odredaba o tužbi za pobijanje arbitražnog pravorijeka,48 a odluka o činjeničnim pitanjima koja bi se javila tijekom arbitražnog postupka49 odvojeno ili zajedno s pravorijekom arbitražnog suda o glavnoj stvari.50 Na vezanost arbitraž-nog suda za odluke donesene u postupku za rješenje činjeničnih pitanja na odgovarajući bi se način primjenjivale odredbe NZA-a o priznanju arbitražnog pravorijeka.51

5. ARBITRAŽNI SUD

5.1 Izmjene koje se odnose na uređenje statusa arbitražnog suda i arbitara u osnovi se tiču osoba koje mogu biti imenovane za arbitre i uz koje uvjete te reagiranja u slučaju nenadležnosti.

44 Čl. 13, st. 1 NZA.

45 Čl. 14, st. 1 NZA.

46 Čl. 14, st. 2 NZA.

47 Čl. 14, st. 1 NZA.

48 Čl. 52 NZA, vid. infra ad 10.2.

49 Čl. 14, st. 2 NZA.

50 Čl. 14, st. 3 NZA.

51 Čl. 63, vid. infra ad 12.1; čl. 14, st. 4 NZA.


384

5.2 Dok prema važećem rješenju suci sudova u Republici Hrvat-skoj mogu biti izabrani samo za predsjednike arbitražnih vijeća ili za ar-bitre pojedince,52 po novome bi suci sudova u Republici Hrvatskoj mogli biti izabrani za arbitre,53 dakle i za članove arbitražnih vijeća i arbitre pojedince. Ocijenjeno je, naime, da nema rzloga zbog kojih bi se suce državnih sudova ograničavalo u mogućnosti da budu izabrani za članove arbitražnih vijeća. U praksi su štoviše bili česti slučajevi da su stranke htjele izabrati uprave te osobe za članove arbitražnih vijeća, za arbitre koji bi svojom izvanarbitražnim statusom jamčili da će odgovorno i struč-no obaviti svoju funkciju arbitra i tako pridonijeti uspjehu arbitraže.

5.3 Po novome, u sporovima koji se tiču sporova i drugih trgovač-kih statusnih pravnih stvari54 arbitra bi u ime trgovačkog društva imeno-vala osoba ili osobe, odnosno organ ili organi trgovačkog društva ovla-šteni u takvom sporu odnosno u takvoj pravnoj stvari zastupati trgovačko društvo na temelju zakona, statuta, društvenog ugovora, izjave o osniva-nju društva, odluke skupštine ili suda.55 Ovom je intervencijom stavlje-no izvan dvojbe tko bi u ime trgovačkog društva bio ovlašten imenovati arbitra u navedenim pravnim stvarima.

5.4 Odredbe o nadležnosti arbitražnog suda, uključujući i odredbe o njegovom ovlaštenju da odlučuje o svojoj nadležnosti, ostale bi neizmi-jenjene. Izrijekom je tek riješeno kako će arbitražni sud postupiti, kakvu će odluku donijeti kad utvrdi da nije nadležan. Po novome arbitražni bi sud u takvom slučaju trebao donijeti odluku kojom bi obustavio arbitražni postupak.56 U toj bi odluci arbitražni sud, na zahtjev stranke, pravorije-kom odlučio i o troškovima obustavljenog postupka.57 Prigodom donoše-nje takve odluke pitanje razloga za njezino donošenje (nenadležnost) bilo bi prejudicijelno riješeno.

6. PRIVREMENE MJERE U ARBITRAŽNOM POSTUPKU

6.1. Općenito

U NZA-u bi pretpostavke, nadležnost i postupak za određivanja privremenih mjera u arbitražnom postupku bili iznova uređeni. Pritom se pošlo od temeljne arbitražnopravne koncepcijske premise da stranke, ugovarajući arbitražu, pristaju ne samo na to da arbitražni sud riješi nji-

52 Čl. 10, st. 2 ZA 01.

53 Čl. 18, st. 2 NZA.

54 Čl. 4, st. 2 i 4 NZA, vid. supra ad 3.2.2. i 3.2.4.

55 Čl. 24, st. 3 NZA.

56 Čl. 23, st. 4, tač. 1 NZA.

57 Čl. 23, st. 4, tač. 2 NZA.


385

hov spor ili odgovarajuću drugu pravnu stvar, već i da privremeno inter-venira u njihov odnos i tako omogući ostvarenje prava koja su posredni predmet spora kad za to sazriju uvjeti u budućnosti, kad definitivna arbi-tražna odluka postane operativna, u pravilu ovršna.

6.2. Vrste privremenih mjera koje se mogu odrediti u arbitražnom postupku

Ako se stranke ne bi drukčije sporazumjele, arbitražni bi sud mo-gao, na zahtjev jedne od njih, privremenom mjerom osiguranja naložiti (odnosno ovlastiti) bilo kojoj (koju) od njih da poduzme određenu mjeru koju bude smatrao potrebnom, a osobito: (a) naložiti poduzimanje odre-đenih radnji radi održanja ili uspostave određenog stanja stvari dok traje arbitražni postupak; (b) zabraniti jednoj od stranaka poduzimanje određe-ne radnje; (c) dopustiti jednoj od stranaka poduzimanje određenih radnji radi očuvanja postojećega stanja ili uspostave prijašnjega stanja; (d) odre-diti oduzimanje određenih stvari i njihovo povjeravanje na čuvanje pred-lagatelju ili trećoj osobi; (e) urediti privremeno odnose među strankama; (f) naložiti stranci polaganje jamčevine kao uvjeta za određivanje neke druge privremene mjere, ili kao uvjeta za neodređivanje te mjere, ili kao mjere za pojačanje učinkovitosti drugih izrečenih mjera ili kao osiguranja iz kojega bi predlagatelj privremene mjere mogao namiriti svoju utuženu tražbinu, uključujući i pravo na naknadu troškova postupka; (g) odrediti i provesti osiguranje dokaza (čl. 24 NZA). O strankama bi, dakle, u na-čelu ovisilo koje bi privremene mjere, uz koje pretpostavke i po kojem postupku arbitražni sud bio ovlašten odrediti. Ako one ne bi iskoristile tu mogućnost, arbitražni sud bi mogao odrediti bilo koju od privremenih mjera za koju bude smatrao da je potrebna, treba pretpostaviti rukovodeći se u bitnome vrstama privremenih mjera koje i inače prema mjerodav-nom ovršnopravnom sustavu može odrediti. Pritom bi u NZA-u izrijekom navedene privremene mjere bile tek primjerice, orijentacijski navedene. Ipak, arbitražni bi sud te mjere, zato što su tako izrijekom navedene u Zakonu, mogao u načelu izvan dvojbe određivati ako bi to okolnosti kon-kretnog slučaja nalagale. Bila bi riječ ne samo o tzv. konzervacijskim, već i o tzv. anticipacijskim pa i regulacijskim privremenim mjerama.

6.3. Postupak određivanja privremenih mjera

6.3.1 Kontradiktorno određivanje privremenih mjera. Po novome, arbitražni bi sud bio ovlašten izdati privremenu mjeru u pravilu tek na-kon što bi drugoj stranci omogućio da se izjasni o prijedlogu za njezino izdavanje.58

6.3.2 Ex parte privremene mjere. Arbitražni bi sud, ipak, mogao izdati privremenu mjeru i prije nego što bi drugoj stranci omogućio da se

58 Čl. 25, st. 1 NZA.


386

izjasni o prijedlogu, ali samo ako bi stranka koja bi tražila njezino izdava-nje učinila vjerojatnim da bi to bilo nužno radi učinkovitosti privremene mjere.59 U tom bi slučaju, međutim, stranka koja traži izdavanje privre-mene mjere bila dužna priopćiti arbitražnom sudu sve okolnosti važne za odluku arbitražnog suda te izjavu da će odgovarati za štetu uzrokovanu propuštanjem davanja obavijesti o okolnostima koje su joj bile poznate ili su joj morale biti poznate.60 Arbitražni bi sud u svakom slučaju bio dužan omogućiti drugoj stranci da se izjasni o prijedlogu čim bi to po prirodi stvari bilo moguće te, nakon prijema izjašnjenja druge stranke, preispitati donesenu odluku o privremenoj mjeri61 (naknadna revizija odluke o pri-vremenoj mjeri nakon izjašnjenja protivne stranke).

6.3.3 Određivanje privremene mjere pravorijekom. Odluka o pri-vremenoj mjeri donosi se u obliku pravorijeka, dakle, meritorne odluke, i morala bi biti obrazložena.62 Inzistiranje na pravorijeku je potrebno radi toga da bi se stavilo izvan sumnje da se ta odluka može pobijati kao i svaka druga meritrorna odluka.

6.3.4 Odluka o privremenoj mjeri bez obrazloženja. U osobito hit-nim slučajevima privremena mjera mogla bi se izdati i bez obrazloženja,63 ali bi i u tom slučaju ako bi bilo potrebno obratiti se sudu radi ovrhe pri-vremene mjere ili ako bi to zatražila protivna stranka, arbitražni sud bio dužan izraditi obrazloženi pisani otpravak odluke o privremenoj mjeri.64

6.3.5 Obavještavanje arbitražnog suda. O postupanju prema odre-đenim mjerama osiguranja stranke su dužne bez odgode obavijestiti arbi-tražni sud u skladu s ugovorom o arbitraži ili odlukom kojom je određena privremena mjera.65

6.4. Određivanje privremenih mjera prije osnivanja arbitražnog suda

6.4.1 Nadležnost. Ako bi bile ispunjene pretpostavke za određiva-nje privremenih mjera prije osnivanja arbitražnog suda, te bi mjere mo-gao odrediti arbitražni sud koga bi imenovao ovlaštenik za imenovanje.66 Imenovani arbitražni sud imao bi do osnivanja „pravog“ arbitražnog suda sva ovlaštenja koja bi u arbitražnom postupku imao arbitražni sud u vezi s određivanjem, provedbom i održanjem na snazi privremenih mjera.67

59 Čl. 25, st. 2 NZA.

60 Čl. 25, st. 3, tač. 1 NZA.

61 Čl. 25, st. 3, tač. 2 NZA.

62 Čl. 25, st. 4, tač. 1 NZA.

63 Čl. 25, st. 4, tač. 2 NZA.

64 Čl. 25, st. 4, tač. 3 NZA.

65 Čl. 25, st. 5 NZA.

66 Čl. 58 NZA, vid. infra ad 11.3; čl. 26, st. 1, tač. 1 NZA.

67 Čl. 26, st. 1, tač. 2 NZA.


387

6.4.2 Iznimno hitni slučajevi. U iznimno hitnim slučajevima arbi-tražni sud koji bi bio imenovan radi određivanja privremene mjere prije osnivanja arbitražnog suda68 mogao bi, u povodu prijedloga stranke, odre-diti privremenu mjeru i prije podnošenja tužbe sudu.69 U tom bi se slučaju u odluci o određivanju privremene mjere određivao i rok za podnošenje tužbe.70 Ako tužba ne bi bila podnesena u tom roku, privremenu bi se mjeru stavilo izvan snage.71

6.4.3 Naknadne odluke arbitražnog suda. Nakon što bi bio osnovan, („pravi“) bi arbitražni sud mogao postupiti u povodu privremenih mjera koje su određene prije njegova osnivanja72 kao da ih je sam odredio.73

6.5. Troškovi određivanja privremenih mjera

6.5.1 Predujmljivanje sredstava. Stranka koja bi predložila određi-vanje privremenih mjera bila bi dužna na zahtjev ovlaštenika za imeno-vanje odnosno arbitražnog suda koji ih je ovlašten odrediti74 predujmiti sredstva potrebna za pokriće određivanja i provedbe privremene mjere.75 U tom bi se slučaju opće odredbe o troškovima arbitražnog postupka76 primjenjule na odgovarajući način.77

6.5.2 Polaganje predujma kao uvjet za postupanje. Prije uplate odre-đenog predujma za pokriće troškova imenovanja arbitražnog suda,78 odnosno za pokriće troškova određivanja i provedbe privremenih mjera ovlaštenik za imenovanje odnosno imenovani arbitražni sud ne bi bili dužni poduzimati radnje u povodu prijedloga za određivanje privremenih mjera.79

7. ARBITRAŽNI POSTUPAK

7.1. Općenito

Novine glede arbitražnog postupka ticale bi se određivanja pravila o tom postupku, sporazuma stranaka o mjestu arbitraže, početka arbitraž-

68 Vid. 6.4.1.

69 Čl. 26, st. 2, tač. 1 NZA.

70 Čl. 26, st. 2, tač. 2 NZA.

71 Čl. 26, st. 2, tač. 3 NZA.

72 Vid. 6.4.1.

73 Čl. 26, st. 3 NZA.

74 Vid. supra ad 6.3. i 6.4.

75 Čl. 27, st. 1, tač. 1 NZA.

76 Čl. 51 NZA.

77 Čl. 27, st. 1, tač. 2 NZA.

78 Vid. supra ad 6.3. i 6.4.

79 Čl. 27, st. 2 NZA.


388

nog postupka, akta kojim bi se pokretao postupak, dostave podnesaka i priloga te saslušanja svjedoka.

7.2. Određivanje pravila postupka

I po novome, kao i prema važećem uređenju, ako to ne bi bilo u protivnosti s odredbama NZA-a, stranke bi se mogle sporazumjeti o pravilima postupka kojih bi se arbitražni sud pridržavao ili tako što bi ih same odredile ili upući vanjem na određena pravila, zakon ili na drugi prikladan način.80 Ako takvog sporazuma ne bi bilo, po novome kao i prema važećem uređenju, arbitražni bi sud mogao, ako to ne bi bilo u pro tivnosti s odredbama NZA-a, provoditi postupak na način koji sma-trao pri kladnim.81 Ovlaštenja arbitražnog suda, i po novome kao i prema važećem uređenju, uključivala bi i ovlaštenje da pravila postupka odredi samostalno ili upućivanjem na određena pravila, zakon ili na drugi pri-kladan način.82 Novine u pogledu određivanja pravila postupka ticale bi se ovlaštenja arbitražnog suda da odluči i o dopuštenosti, važnosti i do-kaznoj snazi predloženih i izvedenih dokaza. Taj bi sud to bio ovlašten učiniti uz uvažavanje prisilnih pravila zakona Republike Hrvatske koji uređuju parnične i druge postupke o posebnoj dokaznoj snazi određenih dokaza, a osobito sudskih odluka i odluka drugih tijela te osoba s javnim ovlastima.83 Odredbu o primjenjivosti prisilnih propisa bilo je potrebno unijeti u Zakon da bi se osigurala pravna snaga određenih dokaza, jer bilo bi teško prihvatljivo da bi arbitražni sud mogao zauzeti stav da ga pravomoćne odluke donesene o određenim prethodnim pitanjima ne bi obvezivale. Princip ne bis in idem, zapravo pravomoćnosti, bio bi, konač-no, sastavni dio javnog poretka.

7.3. Mjesto arbitraže

Radi osiguranja primjene odredbe prema kojoj se u sporovima bez međunarodnog obilježja ne može ugovoriti arbitraža čije bi mjesto bilo izvan Republike Hrvatske,84 bilo je potrebno izrijekom propisati da bi se u sporovima za koje je mjerodavan NZA stranke mogle sporazumjeti o mjestu arbitraže (samo) u Republici Hrvatskoj.85

7.4. Početak arbitražnog postupka

Da bi se uskladila važeća rješenja s novim određenjem arbitrabil-nosti, bilo je potrebno s time, ali i s nekim terminološkim inovacijama,

80 Čl. 29, st. 1 NZA.

81 Čl. 29, st. 2, tač. 1 NZA.

82 Čl. 29, st. 2, tač. 2 NZA.

83 Čl. 29, st. 3 NZA.

84 Čl. 6 NZA, vid. supra ad 3.2.6.

85 Čl. 30, st. 1 NZA.


389

uskladiti odredbe o početku arbitražnog postupka. Prema novom, ako se stranke ne bi drukčije sporazumjele, arbitražni bi postupak počinjao: (1) ako bi se arbitraža provodila pred arbitražnim sudom čije bi djelovanje or ganiziralo i osiguravalo arbitražno sudište – onog dana kad bi to arbi-tražno sudište primilo tužbu ili drugi odgovarajući podnesak u kojemu bi se istakao zahtjev za arbitražu pred tim sudom u skladu s pravilima mjerodavnim za arbitražni postupak, a (2) u ostalim slučajevima (ad hoc arbitraža) – onoga dana kad bi tuženik primio obavijest o tome da je protivna stranka imenovala arbitra ili predložila ar bitra pojedinca i uz nju poziv da imenuje drugoga arbitra ili da se izjasni o predloženom arbitru pojedincu te tužbu kojom bi se spor iznosio pred arbitražni sud ili drugi odgovarajući podnesak u kojemu bi se istaknuo zahtjev za arbitražu pred tim sudom – u skladu s pravilima mjerodavnim za arbitražni postupak.86

7.5. Tužba odnosno prijedlog kojim se postupak pokreće i odgovori na te podneske

Također, radi usklađivanja s novim određenjem granica arbitrabil-nosti, bilo je potrebno izmijeniti i odredbe o načinu pokretanja arbitraž-nog postupka. Po novome, ako se stranke ne bi drukčije sporazumjele, postupak bi se u spornim pravnim stvarima pokretao tužbom, a u nes-pornim pravnim stvarima prijedlogom.87 Ako se stranke ne bi drukčije sporazumjele, tužitelj u tužbi treba iz nijeti činjenične tvrdnje na kojima bi temeljio svoje zahtjeve, sporna pitanja i tužbeni zahtjev, dok bi tuženik u odgovoru na tužbu trebao iznijeti svoju obranu u pogledu tih tu žiteljevih navoda, prijedloga i zahtjeva.88 Stranke bi mogle uz te podneske prilagati isprave koje bi smatrale važnima ili bi se mogle pozvati na isprave ili druge dokaze koje bi namjeravale podnijeti.89 Ako se stranke ne bi druk-čije sporazumjele, svaka bi stranka mogla tijekom postupka izmijeniti ili dopuniti svoju tužbu ili odgovor na tužbu, osim ako bi arbitražni sud smatrao da ne bi bilo svrhovito dopustiti takve izmjene, vodeći računa o odugovlačenju koje bi moglo uzrokovati njihovo zakašnjelo poduzima-nje.90 Ako se stranke ne bi drukčije sporazumjele, odredbe o tužbi i prilo-zima uz tužbu na odgovarajući bi se način odnosile i na druge podneske kojima se pokreće arbitražni postupak, odnosno kojima se odgovara na taj podnesak.91

86 Čl. 31 NZA.

87 Čl. 33, st. 1 NZA.

88 Čl. 33, st. 2, tač. 1 NZA.

89 Čl. 33, st. 2, tač. 2 NZA.

90 Čl. 33, st. 3 NZA.

91 Čl. 33, st. 4 NZA.


390

7.6. Svjedoci

Relativno značajnije izmjene tiču se načina saslušanja svjedoka. Svjedoci se u pravilu saslušavaju na ročištu za glavnu raspravu.92 Ako bi na to pristale stranke i svjedoci, svjedoci bi se mogli saslušavati i izvan ročišta za glavnu ras pravu, a arbitražni sud mogao bi od svjedoka zatražiti da u određenom roku pismeno odgovore na postavljena pitanja te da svoj pismeni iskaz ovjerove na primjeren način.93 Ako na to pristanu, svjedoci koji ne prisustvuju ročištu za glavnu raspravu mogli bi se saslušati uz korištenje prikladnih elektroničkih sredstava koja omogućavaju izravno praćenje njihova iskazivanja.94 Svjedoci bi se saslušavali bez polaganja prisege.95 Odredbe o saslušanju svjedoka na odgovarajući bi se način pri-mjenjivale i na saslušanje stranaka.96

8. PRAVORIJEK I ZAVRŠETAK POSTUPKA

8.1. Općenito

Novine u pogledu odluka koje se donose u arbitražnom postupku odnosile bi se na način određivanja mjerodavnog prava, uvođenje mo-gućnosti provedbe arbitražnog postupka radi sklapanja nagodbe, pravori-jeka, mjesta donošenja, oblika i sadržaja te odluke, njezina potpisivanja i dostave, novog instituta pravorijeka zbog propuštanja, platnog naloga kao arbitražne odluke, pravne snage pravorijeka, njegovih obvezujućih učinaka u drugim postupcima te ispravka i tumačenja pravorijeka.

8.2. Mjerodavno pravo

8.2.1 Sporovi bez međunarodnog obilježja. Izmjene koje se tiču određivanja mjerodavnog prava u arbitražnom postupku očitovale bi se u ograničenju mogućnosti izbora toga prava. Po novome, u sporovima bez međunarodnog obilježja arbitražni sud bio bi ovlašten odlučiti u skladu s pravilima hrvatskog pravnog poretka.97 Time bi arbitražni sud u tim sporovima bio izjednačen s hrvatskim državnim sudovima u pogledu mo-gućnosti izbora i primjene mjerodavnog prava.

8.2.2 Sporovi s međunarodnim obilježjem. U sporovima s među-narodnim obilježjem arbitražni sud bio bi ovlašten odlučiti po pravnim

92 Čl. 36, st. 1 NZA.

93 Čl. 36, st. 2 NZA.

94 Čl. 36, st. 3 NZA.

95 Čl. 36, st. 4 NZA.

96 Čl. 36, st. 5 NZA.

97 Čl. 38, st. 1 NZA.


391

pravilima koja su stranke izabrale kao mjerodavna za bit spora.98 Svako upućivanje na pravo ili pravni sustav određene države tumačilo bi se, osim ako se stranke nisu izričito drukčije spo razumjele, kao neposredno upućivanje na supstancijalna pravila te države, a ne na njezina pravila o određivanju mjerodavnog prava.99 Ako stranke ne bi iskoristile moguć-nost da same odrede mjerodavno pravo, arbitražni bi sud sudio po pravu za koje bi smatrao da je sa sporom u najužoj vezi.100

8.2.3 Odlučivanje po pravičnosti. Arbitražni sud bio bi ovlašten, kao i prema važećem uređenju, odlučiti o sporu (ili drugoj pravnoj stvari) po pravičnosti (ex aequo et bono, en qualité d´amiable compositeur), kao i prema važećem uređenju, samo ako bi mu stranke izričito dale takvo ovlaštenje.101

8.2.4 Odredbe ugovora i mjerodavni običaji. U svakom slučaju, kao i prema važećem uređenju, arbitražni bi sud bio ovlašten (i dužan) odlučivati u skladu s odredbama ugo vora te će uzeti u obzir mjerodavne običaje.102

8.3. Nagodba

Jedina novina u pogledu nagodbe u arbitražnom postupku odnosila bi se na mogućnost pokretanja arbitražnog postupka samo zato da bi se u tom postupku zaključila nagodba i donio pravorijek na temelju nagodbe, dakle, svojevrsni nesporni („izvanparnični“) nagodbeni postupak. Naime, stranke bi mogle u pravnim stvarima u kojima bi se mogla ugovoriti ar-bitraža ugovoriti nadležnost arbitražnog suda za provedbu postupka radi sklapanja nagodbe.103 U tom bi se postupku odredbe o postupanju u slu-čaju zaključenja nagodbe u arbitražnom postupku i njezinih učinaka, a osobito o donošenju pravorijeka na temelju nagodbe i njegova obrazlo-ženja primjenjivale na odgovarajući način.104 Stranke bi, svakako, arbri-tražni postupak mogle inicirati i samo radi toga da bi u njemu zaključile nagodbu i ishodile donošenje pravorijeka na temelju nagodbe.

8.4. Vrste pravorijeka

Ako se stranke ne bi drukčije sporazumjele, arbitražni sud mo-gao bi do nositi potpune i konačne pravorijeke, ali i djelomične te do-

98 Čl. 38, st. 1, tač. 1 NZA.

99 Čl. 38, st. 2, tač. 2 NZA.

100 Čl. 38, st. 3 NZA.

101 Čl. 38, st. 4 NZA.

102 Čl. 38, st. 5 NZA.

103 Čl. 40, st. 4, tač. 1 NZA.

104 Čl. 40, st. 4, tač. 2 NZA.


392

punske pravorijeke, međupravorijeke, pravorijeke na temelju nespornog činjeničnog stanja, pravorijeke zbog propuštanja i pravorijeke u obliku platnog naloga.105 Potpuni bi pravorijek bio pravorijek kojim bi se odlu-čilo o svim zahtjevima koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja.106 Konačni pravorijek bio bi pravorijek kojim bi se dovršavao postupak o onome o čemu se njime odlučilo sa svim učincima pravog pravorijeka.107 Djelomičnim bi se pravorijekom odlučivalo o dijelu istaknutog tužbenog ili protutužbenog zahtjeva, odnosno drugog zahtjeva istaknutog tijekom postupka, o jednom od dva ili više zahtjeva istaknutih u tužbi ili protu-tužbi, odnosno drugom odgovarajućem podnesku, ili o tome samo prema nekoj ili nekim od više stranaka.108 Međupravorijekom bi se odlučivalo o osnovi zahtjeva u slučajevima u kojima bi stvar sazrela za donošenje takve odluke prije nego što bi bili ispunjeni uvjeti za donošenje odluke o njegovoj visini.109 Djelomični i dopunski pravorijek smatrali bi se samo-stalnim pravo rijecima.110 Novim određenjem vrsta pravorijeka uređenje glavne meritorne odluke u arbitražnom postupku bitno bi se približilo onome u parničnom postupku – treba uzeti bez uštrba na specifičnosti arbitražnog postupka.

8.5. Mjesto donošenja, oblik i sadržaj pravorijeka, njegovo potpisivanje i dostava

U pogledu mjesta donošenja, oblika i sadržaja pravorijeka kao i u pogledu njegova potpisivanja i dostave ne bi bilo nikakvih izmjena.111

8.6. Pravorijek zbog propuštanja

8.6.1 Općenito. Među „najosebujnijim“ inovacijama pripadala bi mogućnost donošenja pravorijeka zbog propuštanja, instituta koji je „skrojen“ po uzoru na presudu zbog ogluje (propuštanja) u parničnom postupku. Riječ je o institutu čija je primjena ograničena na sporove bez međunarodnog obilježja te na sporove čije bi rješavanje bilo povjereno arbitražnim ustanovama s posebnim ovlaštenjima. Između ostaloga i zato da bi se izbjegle komplikacije oko priznanja i ovrhe ovog relativno ne-poznatog („neprihvaćenog“) tipa pravorijeka na komparativnoj razini. Neovisno o tome, ova bi novina trebala otvoriti još jednu mogućnost u pogledu povećanja ekspeditivnosti arbitražnih postupaka.

105 Čl. 41, st. 1, tač. 1 NZA.

106 Čl. 41, st. 2 NZA.

107 Čl. 41, st. 3 NZA.

108 Čl. 41, st. 4 NZA.

109 Čl. 41, st. 5 NZA.

110 Čl. 41, st. 1, tač. 2 NZA.

111 Čl. 30 ZA 01, čl. 42 i 43 NZA.


393

8.6.2 Osnovne pretpostavke za donošenje. U sporovima bez me-đunarodnog obilježja između stranaka koje su pravne osobe ili fizičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost, ako se stranke ne bi drukčije sporazumjele, arbitražni sud čije bi djelovanje organizirala i osiguravala arbitražna ustanova čije bi osnivanje bilo propisano zakonom ili arbitraž-na ustanova koja bi dobila dopusnicu ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa,112 ako bi to bilo predviđeno pravilima te ustanove, bio bi du-žan donijet pravorijek kojim bi prihvatio tužbeni zahtjev ako bi tuženik propustio u roku koji bi mu za to bio određen podnijeti odgovor na tužbu (pravorijek zbog propuštanja).113

8.6.3 Dopunske pretpostavke. Pravorijek zbog propuštanja arbitraž-ni bi sud bio dužan donijeti: (1) ako bi tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu u kojemu je tuženik upozoren na mogućnost dono-šenja takvog pravorijeka bili uredno dostavljeni, (2) ako bi uz tužbu bio priložen arbitražni sporazum o nadležnosti arbitražnog suda, (3) ako bi osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazila iz činjenica navedenih u tužbi, (4) ako činjenice na kojima bi se temeljio tužbeni zahtjev ne bi bile u protivnosti s dokazima koje bi sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne bi postojale općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.114

8.6.4 Slučajevi u kojima se pravorijek zbog propuštanja ne bi do-nijeti. Pravorijek zbog propuštanja ne bi se mogao donijeti, i kad bi bilo udovoljeno navedenim uvjetima, ako bi arbitražni sud našao da bi do-nošenje pravorijeka bilo u protivnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.115

8.6.5 Ovlašteni arbitražni sud. Pravorijek zbog propuštanja dono-sio bi arbitražni sud imenovan u skladu s pravilima ustanove čiji bi sudo-vi bili ovlašteni donositi takve odluke.116

8.6.6 Odgoda donošenja. Donošenje pravorijeka zbog propuštanja odgodilo bi se ako bi bilo potrebno da se o postojanju navedenih dopun-skih pretpostavaka117 prije toga pribave obavijesti.118 Donošenje pravori-jeka zbog propuštanja moglo bi se odgoditi i ako ne bi bilo dokaza da su tuženiku uredno dostavljeni tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu, a nesumnjivo bi bilo da su mu upućeni.119 U tom slučaju odredio bi se

112 Čl. 3 NZA.

113 Čl. 44, st. 1 NZA.

114 Čl. 44, st. 2 NZA.

115 Čl. 44, st. 3 NZA.

116 Čl. 44, st. 4 NZA.


118 Č. 44, st. 5 NZA.

119 Čl. 44, st. 7, tač. 1 NZA.


394

rok, koji ne bi mogao biti dulji od trideset dana za dostavu u Republici Hrvatskoj, da se izvidi jesu li tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu tuženiku uredno dostavljeni.120 Ako bi se u tom roku utvrdilo da su ta pismena bila tuženiku uredno dostavljena, donio bi se pravorijek zbog propuštanja.121

8.6.7 Nekonkluzivna tužba. Ako iz činjenica navedenih u tužbi ne bi proizlazila osnovanost tužbenoga zahtjeva, sud bi bio dužan nastaviti s postupkom.122

8.6.8 Donošenje pravorijeka bez saslušanja stranaka. U slučajevi-ma u kojima je njegovo donošenje odgođeno, pravorijek zbog propušta-nja mogao bi se donijeti i bez saslušanja stranaka.123

8.6.9 Prigovor. Pravorijek zbog propuštanja ne bi bio konačan u arbitražnom postupku i tuženik bi protiv njega mogao podnijeti prigovor (koji ne bi morao biti obrazložen) u roku od petnaest dana od njegove dostave.124 Naime, ako bi tuženik podnio takav prigovor, postupak bi se nastavio pred arbitražnim sudom koji bi se osnovao u skladu s općim odredbama o tome, koji bi ukinuo pravorijek zbog propuštanja i nastavio s postupkom radi donošenja konačnog pravorijeka.125

9. PLATNI NALOG

9.1. Općenito

Jedna daljnja „osebujna“ inovacija ticala bi se mogućnosti izda-vanja platnih naloga u arbitražnom postupku, mogućnosti koja je inače standardni institut svih pravilnika o arbitraži pred Stalnim arbitražnim su-dištem pri Hrvatskoj gospodarskoj komori od njegova osnivanja, pa tako Zagrebačkih pravila iz 2015.126 Riječ je također o institutu čija bi primje-na bila ograničena na sporove bez međunarodnog obilježja između odre-đenih pravnih subjekta za čije bi rješavanje bila ugovorena nadležnost „kvalificiranih“ arbitražnih sudišta s posebnim ovlaštenjima. To je uči-njeno, između ostaloga, i zato da bi se izbjegle komplikacije oko prizna-nja i ovrhe arbitražnih platnih naloga, oblika pravorijeka koji je također relativno nepoznat („neprihvaćen“) na komparativnoj razini. Unošenjem

120 Čl. 44, st. 7, tač. 2 NZA.

121 Čl. 44, st. 7, tač. 3 NZA.

122 Čl. 44, st. 6 NZA.

123 Čl. 44, st. 8 NZA.

124 Čl. 44, st. 9 NZA.

125 Čl. 44, st. 10 NZA.

126 Čl. 57; Narodne novine, br. 129/15.


395

u NZA odredbi o platnom nalogu razriješile bi se dileme o tome smije li se pravilnicima o arbitraži pojedinih arbitražnih sudišta bez zakonskog uporišta propisati mogućnost izdavanja i takvih odluka. Svrha ove inova-cije bila bi također unaprijediti opću ekspeditivnost rješavanja arbitražnih sporova.

9.2. Osnovne pretpostavke.

U sporovima bez međunarodnog obilježja između stranaka koje su pravne osobe ili fizičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost, ako se stranke ne bi drukčije sporazumjele, arbitražni sud čije bi djelovanje organizirala i osiguravala arbitražna ustanova čije bi osnivanje bilo propi-sano zakonom ili arbitražna ustanova koja bi dobila dopusnicu ministar-stva nadležnog za poslove pravosuđa,127 ako bi to bilo predviđeno pravi-lima te ustanove, bila bi dužna donijeti, na prijedlog tužitelja, u obliku platnog naloga pravorijek kojim bi prihvatila tužbeni zahtjev ako bi bili ispunjeni uvjeti za izdavanje platnog naloga prema odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak.128

9.3. Postupak

9.3.1 Dostava. Platni nalog, zajedno s tužbom i prilozima, dostav-ljao bi se tuženiku.129

9.3.2 Nadležni arbitražni sud. Platni nalog izdao bi arbitražni sud osnovan u skladu s pravilima sudišta.130

9.3.3 Prigovor. Tuženik bi mogao protiv platnog naloga podnijeti (neobrazloženi) prigovor u roku od 8 dana, a u mjeničnim i čekovnim stvarima u roku od 3 dana od dostavljanja platnog naloga.131 U prigovoru tuženik bi bio dužan imenovati arbitra u skladu s odredbama NZA-a i pravilima arbitražnog sudišta.132

9.3.4 Osnivanje arbitražnog suda i nastavak postupka. Ako bi tu-ženik u roku podnio prigovor, u skladu s pravilima sudišta osnovao bi se arbitražni sud,133 nakon čega bi se arbitražni postupak nastavio pred tim sudom prema odredbama o postupku za donošenje konačne odluke.134

127 Čl. 3 NZA, vid. supra ad 2.

128 Čl. 45, st. 1 NZA.

129 Čl. 45, st. 2 NZA.

130 Čl. 45, st. 4 NZA.

131 Čl. 45, st. 3, tač. 1 NZA.

132 Čl. 45, st. 3. reč. 2. NZA.

133 Čl. 10 NZA.

134 Čl. 45, st. 5 ZNA.


396

9.3.5 Odbacivanje prigovora. Nepravovremene i nedopuštene pri-govore odbacio bi u povodu prigovora osnovani arbitražni sud, i to pravo-rijekom kojim bi održao na snazi u cijelosti doneseni platni nalog.135

9.3.6 Konačna odluka. U konačnoj odluci koja bi se donijela nakon postupka provedenog u povodu prigovora arbitražni bi sud odlučio održa-va li se platni nalog u cijelosti ili djelomično na snazi ili bi ga ukinuo.136

9.3.7 Konačnost i obvezatnost platnog naloga. Platni nalog protiv koga prigovor ne bi bio podnesen i platni nalog koji bi bio održan na snazi137 bio bi konačan i obvezujući.138

9.4. Pravna snaga pravorijeka

Važeća odredba o pravnoj snazi pravorijeka,139 prema kojoj ta od-luka ima prema strankama snagu pravomoćne sudske presude, osim ako su se stranke izričito sporazumjele da se pravorijek može pobijati pred arbitražnim sudom višeg stupnja, bila bi dopunjena odredbom prema ko-joj i pravorijek u statusnim trgovačkim pravnim stvarima140 imao snagu pravomoćne odluke koju bi u takvim slučajevima donio sud kad bi bio nadležan za njezino donošenje,141 te odredbom prema kojoj bi pravorijek o tzv. prethodnom postupku za rješenje spora142 imao snagu pravomoćne sudske presude ako bi je stranke izrijekom prihvatile ili ako u ugovo-renom roku ne bi pokrenule postupak pred arbitražnim sudom koji bi o sporu trebao odlučiti konačnom i obvezujućom odlukom.143

9.5. Obvezujući učinak pravorijeka u drugim postupcima

9.5.1 Prejudicijelni učinak pravorijeka. Ako bi se u postupku pred sudom ili arbitražnim sudom pojavilo pitanje postojanja nekog prava ili pravnog odnosa, a o tom bi pitanju već bilo pravomoćno odlučeno u izre-ci do maćeg pravorijeka, navedeni bi sudovi, po novome, u povodu zahtje-va stranke i u granicama pravomoćnosti pravorijeka, bili vezani rješenjem toga pitanja sadržanim u izreci pravorijeka, osim ako ne bi utvrdili da bi u pogledu tog dijela izreke postojao neki od razloga za poništaj pravorijeka

135 Čl. 45, st. 6 NZA.

136 Čl. 45, st. 7 NZA.

137 Vid. supra ad 9.3.5. i 9.3.6.

138 Čl. 45, st. 8 NZA.

139 Čl. 31 ZA 01.

140 Čl. 4, st. 2 i 4 NZA, vid. supra ad 3.2.2. i 3.2.3.

141 Čl. 46 st. 2.


143 Čl. 46, st. 3 NZA.


397

na koje sud pazi po službenoj dužnosti.144 Međutim, ni u tom slučaju sud ne bi ispitivao postoji li u pogledu odluke o riješenom prejudicijelnom pitanju neki od tih razloga za poništaj arbitražnog pravorijeka145 ako bi zahtjev za poništaj pravorijeka već bio pravomoćno odbijen.146

9.5.2 Kvalificirani prejudicijelni učinak pravorijeka. U slučaju u kojemu bi se pred državnim ili arbitražnim sudom kao prejudicijelno ja-vilo pitanje koje bi pravomoćno bilo riješeno arbitražnim pravorijekom, ti sudovi ne bi po službenoj dužnosti ispitivali postoji li u pogledu odluke o tom pitanju neki od razloga za poništaj na koje paze po službenoj duž-nosti u povodu tužbe za poništaj pravorijeka147 – ako bi pravorijek donio arbitražni sud čiju bi organizaciju i djelovanje osiguravalo kvalificirano arbitražno sudište.148

9.6. Odluka o troškovima

9.6.1 Pravorijek kao odluka o troškvima postupka. Opća odredbe o troškovima postupaka bile bi dopunjene u smislu da bi po novome bilo izrijekom rečeno da bi arbitražni sud, na zahtjev stranke, u pravorijeku kojim bi odlučio o glavnoj stvari ili pravorijekom u odluci kojom se po-stupak okončava odredio koja bi stranka i u kojem omjeru bila dužna naknaditi drugoj stranci troškove potrebne radi vođenja postupka, uklju-čujući i troškove zastupanja i nagrade arbitrima, te snositi vlastite troško-ve.149 Time bi bilo stavljeno izvan dvojbe da bi se o troškovima postupka uvijek odlučivalo pravorijekom – neovisno o tome kako bi postupak u glavnoj stvari bio okončan, meritornom ili procesnom odlukom. Naime, odluka o troškovima kao meritorna odluka morala bi se moći pobijati kao i druge meritorne odluke.

9.6.2 Kriteriji za odlučivanje. O troškovima postupka, osim ako se, po novome, stranke ne bi drukčije sporazumjele, arbitražni bi sud od-lučivao po slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, a posebno ishod arbitražnog postupka.150

9.6.3 Dopunski pravorijek. Ako bi arbitražni sud propustio odlučiti o troškovima, stranke bi, po novome, mogle zatražiti da se o tome donese dopunski pravorijek.151

144 Čl. 52, st. 2, tač. 2 NZA; vid. infra ad 10.2.3; čl. 47, st. 1 NZA.

145 Čl. 52. St, 1. tač. 2 NZA.

146 Čl. 47, st. 2 NZA.

147 Čl. 52, st. 1, tač. 2 NZA; vid. infra ad 10.2.3.

148 Čl. 3 NZA; vid. supra ad 2; čl. 47, st. 3 NZA.

149 Čl. 51, st. 1 NZA.

150 Čl. 51, st. 2 NZA.

151 Čl. 49 NZA; čl. 51, st. 3 NZA.


398

9.6.4 Poseban naknadni pravorijek. Ako bi odluka o troškovima bila moguća tek nakon okončanja arbitražnog postupka, arbitražni bi sud, po novome, o troškovima bio dužan donijeti poseban pravorijek.152

10. PRAVNA SREDSTVA PROTIV PRAVORIJEKA

10.1. Općenito

Sustav pravnih sredstava protiv pravorijeka ostao bi i po novome isti. Ta bi sredstva bila tužba za poništaj pravorijeka,153 tužba za poništaj odluke donesene u tzv. prethodnom postupku za rješenje spora,154 i za-htjev za utvrđenje da ne postoje razlozi za poništaj pravorijeka na koje sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 52 st. 2 toč. 2, čl. 55 NZA, v. infra ad 10.5). Uređenje tih pravnih sredstava pretrpjelo bi, ipak, određene, i to ne samo redakcijske već i sadržajne izmjene različitog intenziteta.

10.2. Tužba za poništaj pravorijeka

10.2.1 Pravorijeci koji se mogu pobijati. Po novome bi se svaki pravorijek, pa tako i međupravorijek, mogao pobijati tužbom za poni-štaj.155

10.2.2 Razlozi za traženje poništaja. Pravorijek bi mogao poništiti nadležan sud,156 praktično zbog istih razloga kao i prema važećem ure-đenju.157 Bitna bi razlika prema važećem uređenju zapravo bila u tome što bi se po novome mogao tražiti poništaj ne samo odluka kojima bi bile prekoračene granice ugovora o arbitraži i njegovih odredaba,158 već i odluka kojima bi bili prekoračeni istaknuti zahtjevi.159

10.2.3 Razlozi na koje sud u povodu tužbe pazi po službenoj duž-nosti. Ti bi razlozi i po novome ostali neizmijenjeni: sud bi bio ovlašten i po službenoj dužnosti poništiti pravorijek u povodu tužbe ako bi našao (a) da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvat-ske, i/ili (b) da je pravorijek u suprotnosti s javnim poretkom Repub like Hrvatske.160

152 Čl. 51, st. 4 NZA.

153 Čl. 52 NZA; v. infra ad 10.2.

154 Čl. 13 NZA, v. supra ad 4.2.10. i infra ad 10.2.3.

155 Čl. 52, st. 1 NZA.

156 Čl. 58, st. 1 NZA, vid. infra ad 11.3.

157 Čl. 36, ZA 01.

158 Čl. 36, st. 2, st. 1, tač. d ZA 01.

159 Čl. 52, st. 2, tač. 1, podtač. d.

160 Čl. 52, st. 2, podst. 2 NZA.


399

10.3. Tužba za poništaj odluke donesene u prethodnom postupkuza rješenje spora

10.3.1 Uvjeti za pobijanje. Odluka donesena u prethodnom postup-ku za rješenje spora161 mogla bi se pobijati tužbom za poništaj162 samo nakon što bi postala konačna i obvezujuća163.

10.3.2 Rokovi za podnošenje tužbe. Rokovi za ponošenje tužbe za poništaj164 računali bi se odvojeno za svaku od stranaka od dana kad bi odluku donesenu u prethodnom postupku za rješenje spora165 izrijekom prihvatila, odnosno, ako je tako ne bi prihvatila, od isteka roka za po-kretnje postupka pred arbitražnim sudom čiji je pravorijek166 trebao kao konačan i obvezujući nadomjestiti pobijanu odluku167.

10.4. Postupak za utvrđenje da ne postoje oficijelni razloziza pobijanje pravorijeka

10.4.1 Priroda postupka. Ako bi stranka iz arbitražnog postupka imala pravni interes za utvrđenje da ne postoje razlozi za poništaj pravo-rijeka na koje se u povodu tužbe za poništaj pazi po službenoj dužnosti,168 mogla bi po novome tražiti da nadležni sud169 donese u parničnom postup-ku odluku kojom će to utvrditi.170 Novina bi bila u izričitom određenju parničnog postupka kao postupka u kojemu bi se odlučivalo o navedenom zahtjevu za utvrđenje. Taj bi se parnični postupak po općim pravilima pokretao tužbom.

10.4.2 Nedopuštenost postupka. Postupak za utvrđenje da ne posto-je oficijelni razlozi za poništaj171 ne bi se mogao pokrenuti ako bi zahtjev za poništaj pravorijeka bio pravomoćno odbijen,172 i to stoga što bi sud koji bi odlučivao o tužbi za poništaj bio dužan ex officio paziti na posto-janje tih razloga, zato što bi dopustiti tu mogućnost značilo pristati na to da se zbog istog razloga za poništaj ponovno odlučuje.


162 Čl. 52 NZA.

163 Čl. 53, st. 1 NZA.

164 Čl. 52, st. 3 NZA.

165 Čl. 13 NZA.

166 Čl. 13, st. 1 NZA, vid. supra ad 4.2.10.

167 Čl. 53, st. 2 NZA.

168 Čl. 52 st. 2 tač. 2 NZA.


170 Čl. 55, st. 1 NZA.

171 Čl. 52, st. 2 tač. 2 NZA.

172 Čl. 55, st. 2 NZA.


400

10.4.3 Prekluzija ispitivanju razloga za poništaj na koje se pazi po službenoj dužnosti. Ako bi, po novome, nadležni sud173 u postupku radi utvrđivanja da ne postoje razlozi za poništaj na koje se pazi po službenoj dužnosti174 utvrdio da oni ne postoje, ti se razlozi više ne bi mogli isticati niti ispitivati prigodom ovjere i polaganja pravorijeka175 niti u postupku priznanja i ovrhe.176 Naime, ako bi pravomoćno bilo utvrđeno da neki razlozi za poništaj ne postoje, ne bi se smjelo ponovno pozivati na te razloge u nekom drugom postupku.

11. SUDSKI POSTUPAK

11.1. Ovlaštenja suda i procedura po kojoj postupa

11.1.1 Ovlaštenja suda. I po novome, kao i prema važećem ure-đenju, u stvarima na koje bi se odnosio NZA-i sud bi mogao poduzimati od ređene radnje u vezi s arbitražnim postupkom samo kad bi to tim zako-nom bilo predviđeno.177

11.1.2 Parnični postupak. Po novome sud ne bi odlučivao po pravi-lima o parničnom postupku samo u povodu tužbe za poništaj pravorijeka, već i u drugim slučajevima za koje bi to NZA-om izrijekom određeno sud postupa po pravilima parničnog postupka.178

11.1.3 Ovršni, asekurativni i izvanparnični postupak. U ostalim slučajevima, u kojima ne bi postupao po pravilima ovršnog postupka ili postupka osiguranja, sud bi postupao po pra vilima izvanparničnog po-stupka.179 Dakle, ako ne bi postupao po pravilima o parničnom postupku u slučajevima za koje bi to bilo izrijekom predviđeno, odnosno po pravi-lima o ovršnom postpuku ili postupku osiguranja, državni bi sud postupao po pravilima o izvanparničnom postupku. Izvanparnični bi postupak imao značenje opće procedure po kojoj bi državni sudovi postupali u povodu arbitražnih postupaka.

11.2. Ugovor o arbitraži i tužba odnosno drugi odgovarajući zahtjev sudu o glavnom pitanju u istoj pravnoj stvari

Važeća rješenja o mogućnosti pozivanja u sudskom postupku na postojanje ugovora o arbitraži u osnovi su zadržana – ona bi tek bila


174 Čl. 52, st. 2. tač. 2. NZA, vid. supra ad 10.2.3.


176 Čl. 63 NZA, vid. infra ad 12; čl. 55, st. 3, NZA.

177 Čl. 56, st. 1 NZA.

178 Čl. 56, st. 2 NZA.

179 Čl. 56, st. 3 NZA.


401

prilagođena proširenju mogućnosti ugovaranja arbitraže i za rješavanje nespornih pravnih stavi. U tom je smislu predviđeno da bi se sud kome bi bila podnesena tužba ili odgovarajući zahtjev u istoj pravnoj stvari i među istim strankama, u slučaju u kojemu su stranke za rješavanje odre-đene pravne stvari ugovorile arbitražu, bio dužan oglasiti se, u povodu prigovora tu ženika odnosno protivne stranke, nenadležnim, ukinuti pro-vedene radnje u postupku i odba citi tužbu ili odgovarajući zahtjev, osim ako bi našao da ugovor o arbitraži nije valjan, da je prestao važiti ili da se ne može ispuniti.180 Takav bi prigovor tuženik odnosno protivna stranka mogli istaknuti u postupku pred sudom najkasnije dok se ne bi upustili u raspravljanje o glavnoj stvari.181 Ako bi tužba odnosno odgovarajući zahtjev bili podneseni sudu, arbitražni bi se postupak mogao ipak pokre-nuti ili bi se mogao nastaviti ako bi bio ranije po krenut, a pravorijek bi se mogao donijeti i dok bi parnica pred sudom još bila tijeku.182

11.3. Nadležnost suda

11.3.1 Općenito. Važeće rješenje o prvostupanjskoj nadležnosti državnog suda za odlučivanje u povodu arbitražnog postupka183 bilo bi u osnovi zadržano – izmjene bi se ticale drukčijeg uređenja nekih već postojećih pravnih sredstava u vezi s arbitražnim postupkom. Radi toga da bi se procedura pred državnim sudovima učinila efikasnijom, pred-viđeno je da bi o žalbi uvijek odlučivao Vrhovni sud, čime bi revizija i time mogućnost trostupanjskog odlučivanja u nekim od tih postupaka bila izbjegnuta. Posebno je uređeno pravno značenje određenih radnji koje bi poduzimali državni sudovi u vezi s arbitražnim postupkom.

11.3.2 Prvostupanjska nadležnost. Prema novome, kao i prema važećem uređenju,184 za odlučivanje o nadležnosti arbitražnog suda, za pola ganje pravorijeka, za odlučivanje o tužbi za poništaj pravorijeka arbi-tražnog suda, o zahtjevu za utvrđenje da ne postoje razlozi za poništaj pravorijeka, o zahtjevu za priznanje i o prijedlogu za određivanje ovrhe u predmetima iz stvarne nadležnosti trgovačkih sudova bio bi i dalje nad-ležan Trgovački sud u Zagrebu, a u ostalim predmetima Županijski sud u Zagrebu.185

11.3.3 Žalba. O žalbi protiv prvostupanjskih odluka, kad je ona dopuštena, odlučivao bi uvijek Vrhovni sud Republike Hrvatske. To znači da bi u pravnim stvarima u kojima bi u prvom stupanju odlučivao Tr-

180 Čl. 57, st. 1 NZA.

181 Čl. 57, st. 2 NZA.

182 Čl. 57, st. 3 NZA.

183 Čl. 43 ZA 01.

184 Čl. 43 ZA 01.

185 Čl. 58, st. 1 NZA.


402

govački sud u Zagrebu bila „zaobiđena“ standardna nadležnost Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske koji redovito odlučuje o žalbama protiv odluka prvostupanjskih trgovačkih sudova. Takvim bi uređenjem, kako je to već rečeno, bila otklonjena potreba da se u sudskim postupci-ma u vezi s arbitražnim postupcima dopunski izjavljuje revizija. Vrhovni bi sud svoju zadaću osiguranja jedinstva u primjeni prava ostvarivao u povodu žalbe.

11.3.4 Ovrha. I po novome bi bilo zadržano rješenje prema kojemu bi za provedbu ovrhe bio nadležan stvarno nadležni sud određen poseb-nim zakonom.186

11.3.5 Ovlaštenik za imenovanje. Radnje u vezi s arbitražnim po-stupkom, npr. u vezi s imenovanjem arbitara,187 izuzećem arbitara,188 ime-novanjem njihova zamjenika189 i u vezi s odlukama o nadležnosti arbi-tražnog suda,190 koje stranke ne bi povjerile arbitražnom sudištu ili nekom drugom ovlašteniku za imenovanje, obavljao bi predsjednik nadležnog prvostupanjskog suda ili sudac kojeg bi on za to ovlastio.191 Te se radnje ne bi smatrale radnjama poduzetim u sudskom ili u upravnom postupku i protiv njih ne bi bili dopušteni posebni pravni lijekovi, ali bi stranka mogla tužbom za poništaj arbitražnog pravorijeka192 pobijati arbitražni pravorijek zbog razloga zbog kojih se on može pobijati ako bi ti razlozi bili uvjetovani tim radnjama.193

11.3.6 Pravna pomoć. Pravnu pomoć u izvođenju dokaza i dostavi pravorijeka kao i druge oblike pravne pomoći obavljao bi, kao i prema važećem uređenju,194 stvarno nadležni sud za pružanje pravne pomoći mjesno nadležan prema mjestu na kojem treba poduzeti određenu rad-nju.

11.3.7 Nadležnost za privremene mjere. Odredbe o nadležnosti suda u povodu arbitražnog postupka ne bi utjecale, kao ni prema važe-ćem uređenju, na primjenu odredaba Ovršnog zakona o nadležnosti za odlučivanje o privremenim mjerama i njihovoj provedbi.195

186 Čl. 58, st. 3 NZA.

187 Čl. 18, st. 4–7 NZA.

188 Čl. 20, st. 3 i 4 NZA.

189 Čl. 22 NZA.

190 Čl. 23, st. 3 NZA.

191 Čl. 58, st. 4 NZA.

192 Čl. 52 NZA, vid. supra ad 10.2.

193 Čl. 58, st. 5 NZA.

194 Čl. 43 ZA 01.

195 Čl. 58, st. 7 NZA.


403

11.4. Sudske privremene mjere radi osiguranja tražbine

I prema novome bi se stranka u arbitražnom postupku mogla obra-titi sudu za određivanje i provedbu privremenih mjera radi osiguranja tražbine u skladu s odredbama ovršnog prava, pri čemu zahtjev jedne od stranaka upućen sudu pri je ili u tijeku arbitraže za određivanje privre-menih mjera radi osiguranja tražbine i provedbu takvih mjera ne bila u nesuglasju s ugovorom o arbitraži.196

11.5. Ovjera i polaganje pravorijeka

I po novome bi se stranke mogle sporazumjeti o ovjeri i polaganju pravorijeka te o načinu njegovog ovjeravanja i polaganja.197 Ako bi se taj sporazum odnosio na ovjeru i polaganje pravorijeka kod suda, sud bi ovjeru i polaganje obavljao prema pravilima za pru žanje pravne pomoći arbitražnim sudovima.198 Ako bi se stranke o tome sporazumjele, sud bi dostavljao jednoj ili objema strankama prijepis pravorijeka koji bi kod njega bio položen.199 Po novome, međutim, ako bi se sporazum odnosio na ovjeru i polaganje pravorijeka kod javnog bilježnika, javni bi biljež-nik ovjeru i polaganje obavljao po pravilima po kojima javni bilježnici obavljaju ovjeru potpisa i primanje isprava na čuvanje.200 Ako bi se stran-ke o tome sporazumjele, javni bi bilježnik dostavljao jednoj ili objema strankama prijepis pravorijeka koji bi kod njega bio položen po pravilima NZA-a o dostavi,201 a ako se stranke ne bi drukčije sporazumjele, ovjeru i polaganje pravorijeka koje bi donosili arbitražni sudovi čiju bi organi-zaciju i djelovanje osiguravala arbitražna sudišta s posebnim statusom202 obavljala bi ta sudišta u skladu po svojim pravilima; ona bi strankama dostavljala ovjerovljene prijepise pravorjeka.203

12. PRIZNANJE I OVRHA PRAVORIJEKA

12.1. Priznanje i ovrha domaćeg pravorijeka

12.1.1 Općenito. Uređenje priznanja i ovrhe domaćeg pravorijeka bilo bi bitno novelirano. Izmjene bi se ticale načina odlučivanja, podno-

196 Čl. 59 NZA.

197 Čl. 61, st. 1 NZA.

198 Čl. 61, st. 2 NZA.

199 Čl. 61, st. 3 NZA.

200 Čl. 61, st. 4 NZA.

201 Čl. 61, st. 5 NZA.


203 Čl. 61, st. 6 NZA.


404

šenja zahtjeva za priznanje i ovrhu, odlučivanja u povodu tih zahtjeva, posebnog statusa pravorijeka koje bi donijeli arbitražni sudovi osnovani pri sudištima s posebnim statusom, utjecaj postupka za poništaj pravorije-ka na odlučivanje o zahtjevu za priznanje i ovrhu te mogućnosti traženja izravne mimosudske naplate na temelju pravorijeka koji potjecali iz sudi-šta s posebnim statusom.

12.1.2 Odlučivanje o priznanju domaćeg pravorijeka. O priznanju domaćeg pravorijeka sud ne bi odlučivao posebnom odlukom, već bi o njegovu priznanju odlučivao kao o prethodnom pitanju,204 ali bi stranka koja bi za to imala pravni interes mogla bi zatražiti da sud o priznanju domaćeg pravorijeka donese posebnu odluku.205

12.1.3 Odluka suda. Po novome sud bi priznao domaći pravorijek i odredio ovrhu na temelju njega,206 osim ako, u povodu prigovora stranke ili po službenoj dužnosti, ne bi utvrdio da postoji neki od razloga za poni-štaj pravorijeka na koji pazi po službenoj dužnosti,207 s time da sud ne bi ispitivao postojanje tih razloga za poništaj pravorijeka ako bi zahtjev za poništaj pravorijeka već bio pravomoćno odbijen208 te ako bi o priznanju domaćeg pravorijeka odlučio posebnom odlukom.209

12.1.4 Arbitraži pravorijeci sudišta s posebnim statusom. Po novo-me, ako bi pravorijek donio arbitraži sud čiju bi organizaciju i djelovanje osiguravalo arbitražno sudište s posebnim statusom,210 u sudskom se po-stupku ne bi po službenoj dužnosti ispitivalo postoji li neki od razloga za poništaj pravorijeka na koje sud pazi po službenoj dužnosti,211 a svakako ako bi o priznanju domaćeg pravorijeka odlučio posebnom odlukom.212 Na temelju pravomoćnog i ovršnog pravorijeka koji bi donio arbitraži sud čiju bi organizaciju i djelovanje osiguravalo sudište s posebnim statusom stranka bi mogla tražiti izravnu naplatu novčane tražbine preko Financij-ske agencije kao na temelju ovršne odluke domaćeg suda.213

12.1.5 Postupak za poništaj. Ako bi bio u tijeku postupak za poni-štaj arbitražnog pravorijeka, sud bi mogao odgoditi donošenje odluke u postupku u kojemu bi o priznanju domaćeg pravorijeka trebalo odlučiti

204 Čl. 63, st. 1 NZA.

205 Čl. 63, st. 2 NZA.


207 Čl. 52, st. 2, tač. 2 NZA, vid. supra ad 10.2.3; čl. 63, st. 3 NZA.

208 Čl. 63, st. 4 NZA.

209 Vid. supra ad 12.1.2; čl. 63, st. 6 NZA.


211 Čl. 52, st. 2, tač. 2. NZA, vid. supra ad 10.2.3; čl. 63, st. 5 NZA.

212 Vid. supra ad 12.1.2; čl. 63, st. 6 NZA.

213 Čl. 63, st. 8 NZA.


405

kao o prethodnom pitanju, odnosno mogao bi odgoditi donošenje rješenja o ovrsi ili provedbu ovrhe koju bi odredio.214

12.2. Priznanje i ovrha stranog pravorijeka

Odredbe o priznanju i ovrsi stranog pravorijeka bile bi bitno manje izmijenjene. Kao i prema važećem uređenju, strani bi se pravorijek pri-znao i odredila bi se njegova ovrha u Republici Hrvatskoj, osim ako sud u povodu prigovora protivne stranke ne bi utvrdio da postoji neki od ra-zloga na koji u povodu tužbe za poništaj ne pazi po službenoj dužnosti,215 ili da pravorijek još nije postao ob vezatan za stranke, ili da ga je sud zemlje u kojoj je ili po čijem je zakonu donesen poništio ili da je odgodio nastupanje njegovih učinaka.216 Ako bi utvrdio da postoje ti razlozi, sud bi bio dužan odbiti priznanje i ovrhu stranog pravorijeka.217 Priznanje i ovrha stranog pravorijeka odbili bi se i ako bi sud, u povodu prigovora protivne stranke ili po službenoj dužnosti, utvrdio: (a) da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske te (b) da bi prizna-nje ili ovrha pravorijeka bili u suprotnosti s javnim poret kom Republike Hrvatske.218

12.3. Prilozi uz prijedlog za priznanje i ovrhu

I po novome bi stranka koja bi tražila priznanje ili ovrhu pravo-rijeka odnosno koja bi se u postupku na njega pozivala bila dužna uz svoj pisani prijedlog podnijeti sudu izvornik pravorijeka ili propisno ovje-rovljeni prijepis pravorijeka.219 Ako bi stranka tražila priznanje ili ovrhu stranog pravorijeka, ili bi se u po stupku pozivala na takav pravorijek, bila bi dužna, kao i prema važećem uređenju, uz svoj prijedlog podni-jeti i izvornik ugovora o arbitraži ili propisno ovjerovljeni prijepis toga ugovora, s time da bi, i u tome bi bila novina, u slučajevima u kojima bi do zasnivanja nadležnosti stranog arbitražnog suda došlo na drugi način, npr. upuštanjem u raspravljanje bez pravovremenog isticanja prigovora, trebala priložiti izvornik ili ovjerovljeni prijepis isprava kojima bi se to dokazivalo.220 Ako pravorijek ili ugovor o arbitraži ne bi bili sastav ljeni na hrvatskom jeziku, stranka bi bila dužna, kao i prema važećem uređe-nju, podnijeti i propisno ovjerovljeni pri jevod tih isprava na hrvatskom jeziku.221

214 Čl. 63, st. 7 NZA.

215 Čl. 52, st. 2, tač. 1. NZA; vid. supra ad 10.2.2.

216 Čl. 64, st. 1 NZA.

217 Čl. 64, st. 2 NZA.

218 Čl. 64, st. 3 NZA.

219 Čl. 65, st. 1 NZA.

220 Čl. 65, st. 4 NZA.

221 Čl. 65, st. 3 NZA.


406

12.4. Odlučivanje o priznanju i ovrsi pravorijeka

I po novome sud bi se prigodom odlučivanja o prijedlogu za pri-znanje ili ovrhu ograničio na ispitivanje postoje li uvjeti za priznanje i određivanje ovrhe222 te bi, ako bi našao da je to potrebno, mogao zatražiti objašnjenja od arbitražnoga suda koji je donio pravorijek, od stranaka te od suda, odnosno javnoga bilježnika ili druge oso be kod kojih bi pravori-jek bio položen u skladu sa sporazumom stranaka.223 Sud bi i po novome bio dužan omogućiti protivnoj stranci da se u postupku priznanja stranog pravorijeka kao o glavnoj stvari izjasni o prijedlogu za priznanje.224 On bi bio dužan omogućiti protivnoj stranci da se izjasni i o prijedlogu za ovrhu na temelju pravorijeka, osim u slučaju u kojemu to ne bi ugrozilo uspješno ostvarenje zatražene ovrhe,225 s time da to ne bi bio dužan učiniti u slučaju u kojemu bi ovrha bila zatražena na temelju arbitražnog pravorijeka koji bi donio arbitražni sud čiju bi organizaciju i djelovanje osiguravalo arbi-tražno sudište s posebnim statusom.226 Rješenje kojim bi se o priznanju stranog pravorijeka odlučivalo kao o glavnoj stvari kao i rješenje o ovrsi na temelju arbitražnog pravorijeka morala bi biti obrazložena, osim ako ne bi bila riječ o ovrsi na temelju arbitražnog pravorijeka koji je donio arbitražni sud čiju organizaciju i djelovanje osigurava arbitražno sudište s posebnim statusom,227 npr. u slučaju u kojemu bi domaće sudište s poseb-nim statusom administriralo arbitražu čije bi mjesto bilo u inozemstvu.228 Protiv rješenja donesenog u postupku priznanja kao o glavnoj stvari mogla bi se i po novome izjaviti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dostave rješenja o priznanju.229

13. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Prikaz prijelaznog i završnog režim bi s aspekta premeta ovoga rada bio bi zapravo suvišan.

14. ZAVRŠNE NAPOMENE

Prikazani prijedlog novog uređenja hrvatskog arbitražnog prava ne bi u bitnome alterirao temeljne zasade važećeg uređenja niti bi ga zna-

222 Čl. 63, 64, 65 i 66 NZA, vid. supra ad 11.1. do 12.3.

223 Čl. 61, st. 1 NZA, vid. supra ad 11.5; čl. 67, st. 1 NZA.

224 Čl. 67, st. 2 NZA.

225 Čl. 67, st. 3 NZA.

226 Čl. 3 NZA, vid. supra ad 2; čl. 67, st. 4 NZA.

227 Čl. 3 NZA, vid. supra ad 2; čl. 67, st. 5 NZA.

228 Arg. ex čl. 1, čl. 2, st. 1, tač. 2 NZA.

229 Čl. 67, st. 6 NZA.


407

čajno udaljio od standardnih pristupa impostacije arbitražnog prava na komparativnoj (srednjeeuropskoj i postjugoslavenskoj) razini. Neke od predloženih inovacija, osobito one koje se tiču arbitrabilnosti, načina zasnivanja nadležnosti arbitražnih sudova i posebnog statusa nekih arbi-tražnih institucija s jedne bi strane trebale pridonijeti proširenju područja primjene arbitraže kao medija za rješavanje ne samo sporova već i drugih pravnih stvari te povećanju korištenja toga medija u praksi, dok bi, s dru-ge strane, trebale pružiti veću razinu zaštite određenim kategorijama po-tencijalnih stranaka u arbitražnim postupcima, ali i inače stvoriti uvjete za jaču integraciju arbitraže u domaći pravosudni sustav, za postupno sma-njivanje potrebe i mogućnosti naknadne kontrole arbitražnih judikata.

Stvaranjem zakonskih osnova za djelovanje i tzv. tehničkih arbi-traža, odnosno za provedbu prethodnog postupaka za rješavanje sporova unijela bi se dodatna razina pravne sigurnosti u korištenje i takvih oblika paraarbitražnog rješavanja sporova. To bi, svakako, pridonijelo i poveća-nju korištenja tih oblika u praksi, što bi se opet refleksno pozitivno odra-zilo na opću afirmaciju arbitraže kao metode rješavanja pravnih stvari.

Inovirano uređenje instituta privremenih mjera u arbitražnom po-stupku stvorilo bi zakonsku osnovu (naknadno pokriće) za neke iskorake do kojih je u tom pravcu došlo na razini nekih arbitražnih sudišta. Ono bi svakako moglo poticajno djelovati i na veće korištenje tih mjera u prak-si.

Ako naznačene novine i dobiju svoju zakonodavnu potvrdu, bit će potrebno pričekati stavnovito vrijeme prije nego što bi se mogla dati po-uzdanija ocjena o tome jesu li ispunila očekivanja svojih kreatora.

Mihajlo Dika, Ph.D.

Professor EmeritusUniversity of Zagreb Faculty of Law

MARGINAL NOTES ON THE ANNOUNCED TRENDS OF REFORM OF THE CROATIAN ARBITRATION LAW

Summary

This paper presents and aims to explain the reasons for introduc-ing novelties into Croatian arbitration law as proposed in the draft of the new Law on Arbitration prepared under the auspices of the Board of the Permanent Arbitration Court of the Croatian Chamber of Economy. Due attention is given to the introduction of a special status of arbitral


408

institutions the establishment of which is prescribed by the law or which obtained the license for their work from the Ministry of Justice, signifi-cantly modified delimitation (i.e. expansion) of the scope of arbitrability, adapted and innovated regulation of the arbitration agreement, definition of legal bases for operation of the so-called technical arbitration and of the preliminary proceedings for dispute resolution, new rules on ordering and enforcing interim measures of protection relative to the arbitral proceed-ings, types of decisions which may be rendered in the arbitral proceed-ings and their effects, legal remedies against those decisions, competence of State courts regarding arbitral proceedings, including the influence of the existence of the arbitration agreement and arbitral proceedings on the possibility of commencing the proceedings before State courts and on the course of these proceedings, recognition and enforcement of arbitral awards. The author finds that the suggested novelties might contribute, on the one hand, to the significant expansion of possibilities to contract for arbitration and use of this method of resolving disputes and other legal issues while, at the same time, the adoption of these novelties would not significantly alter the standard bases of this dispute resolution method on a comparative level.

Key words: New Croatian Arbitration Law. – Arbitrability. – Arbitra-tion Agreement. –Interim Measures of Protection. – Recog-nition and Enforcement of Arbitral Awards.

Documents

MARGINALIJE UZ NAGOVIJEŠTENE PRAVCE · PDF filetražnog prava, neki od njih čak i u smislu da se njima mijenjaju i osnove „filozofije“ toga prava, zbog čega bi neka od njih