Marija Turk, Neka odstupanja u antonimskoj...FlUMINENSIA, god. 16 (2004) br. 1-2, sIr. 87-94 87

Marija Turk

NEKA ODSTUPANJA U ANTONIMSKOJ SIMETRIJI

U HRVATSKOM JEZIKU

dr. Marija Turk, Filozofski fakultet, Rijeka, izvorni znanstveni tlanak

UDK 811.163.42' 373.422

U radu se obraduju jezicne pojave koje pokazuju razficita odstupanja u anto-nimskoj simetriji: (1) odsutnost pozitivnog antonimskog parnjaka, (2) prividnaantonimija, (3) kofokacijsko rasfojavanje antonimskih parnjaka, (4) odsutnostsrednjeg cfana u graduafnih antonima, (4) deantonimizacija. Odstupanjau semantickoj ravnotezi uvjetovana su semantickim razfozima (pofisemija ipomak znacenja) i komunikativnim razfozima (predvidfivost i redundancija).

Kljucne rijeci: antonimija, hrvatski jezik

Antonimi su leksemi kojima se suprotstavljaju primarne semanticke realizacije. 0suprotnosti dvaju znacenja maze se govoriti sarno aka su usporediva. Za usporedivostmora postojati zajednicko opce svojstvo koje osigurava semanticku ravnote~usuprotstavljenih leksema. Svojstvo je predod~ba predmeta koja slu~i za stvaranjei razgranicenje pojmova. Antonimija je zastupljena u razlicitim vrstama rijeci, aosobito se ocituje u pridjeva koji svojom osnovnom funkcijom oznacavanja svojstavaukljucuju znatne mogucnosti njihova suprotstavljanja. Odnos suprotstavljanjapretpostavlja simetricnost. U antonimiji postoje slucajevi u kojima se simetricnostnarusava. Asimetrija je u antonimiji uvjetovana semantickim pojavama (polisemijomi pomakom znacenja) i komunikativnim razlozima.

Suvremena lingvistika znatan clio svojih dostignuca duguje suradnjis teorijominformacije.' jezik i teorija informacije reagiraju binarno: na nacelu da-ne, odnosno

I ad lingvista na mogucnosti suradnje lingvistike i informatike medu prvima je uputio B.

Malmberg (1967).

Marija Turk, Neka odstupanja u antonimskoj...FlUMINENSIA, god. 16 (2004) br. 1-2, sIr. 87-9488

na nacelu ili-ili. Nacelu da-ne odgovaraju u semantici gradacijski antonimi, kojiiskazuju prisutnost odnosno odsutnost krajnje vrijednosti kojeg svojstva, a naceluili-ili komplemetarni antonimi, koji iskazuju apsolutnu suprotnost, tj. odsutnostodredenoga svojstva prisutnog u drugome clanu. Odstupanja u simetriji na raziniantonima

mogu se objasniti postavkama teorije informacije, uzmu Ii se u obzirnjezini temeljni pojmovi. To su predvidivost, zalihosf, entropija3 i informacija4. Stoje

predvidivost veta, informacija je manja i obrnuto: manja predvidivost pretpostavljavetu informaciju. Veta predvidivost pretpostavlja manju entropiju. Vetu zalihostprati veta predvidivost, a manja informacija. Potpuna predvidivost znaci potpunuredundanciju,

a to znaci da je informacija jednaka nuli.Odstupanja od binarnog nacela ocituje se u antonimiji kao:

(1) odsutnost pozitivnog antonimskog parnjaka(2) prividna antonimija(3) kolokacijsko raslojavanje antonimskih parnjaka(4) odsutnost srednjeg clana u gradacijskim antonimima(5) deantonimizacija.

(1) Odsutnost pozitivnog antonimskog parnjaka

Sa stajalista informacije oznaceni je clan manje predvidiv, dakle rjedi, pa prematome i obavjesniji. jezik cesto ima posebne izraze za iznimne, manje vjerojatnepojmove, dok za tzv. obicne, tj. predvidive nema uvijek posebna izraza. teste jeprimjerice da odrasli muskarac bude ozenjen, nego neozenjen. Uz antonimski parozenjen -neozenjen, ne postoji paralelizam na razini imenica. Postoji nezenja, a nepostoji *zenja. Slicni su primjeri beskucnik, nesanica, nehat, bezobraznik, bezumljeitd.

Postoji skupina pridjeva, koji prefiksom ne- oznacavaju neku negaciju, aliodgovarajuci oblik bez prefiksa ne postoji: nehajan (:*hajan) = 'nemaran', nemust (:*must) = 'kojinegovori,nijem,mutav', nestasan(:*stasan) = 'neobuzdan',nesnosan(:*snosan) = 'nepodnosljiv', nev;n (:*vin) = 'neduzan', nezgrapan (:*zgrapan) =

'nespretan' itd.

2 Zalihost ili redundancija svojstvo je jezika, sustava kodiranja ili sustava znakova prema kojem

se u jeziku ili navedenim sustavima javlja ponavljanje obavijesti razli~itim sredstvima. (Kis i dr., 1993:

360).3Lingvistika je preuzela ad matematike i fizike pojam entropije. Pojam ozna~ava mjeru

nereda ili slu~ajnosti u okolini ili mjeru koli~ine obavijesti koju odasilje izvor. (Kis i dr., 1993: 154) Tajpojam ozna~ava jednaku po~etnu mogucnost izbora, tj. stupanj neizvjesnosti, jednaku vjerojatnost svihelemenata nekoga skupa.

4 Informacija je svojstvo pod atka kojim se smanjuje neodredenost u sustavu. (Kis i dr., 1993:

213) Drugim rije~ima, informacija je su~enje po~etnih i jednakovrijednih mogucnosti: sto je vece su~enjeizbora, informacija je veca i obrnuto: mania mogucnost su~enja pretpostavlja manju informaciju.

Marija Turk, Neka odslupanja u anlonimskoj...FLUMINENSIA, god. 16 (2004) br. 1-2, sIr. 87.94 89

(2) Prividna antonimija

Na tvorbenoj razini postoje antonimski parovi, tj.likovi s privativnim prefiksomi bez njega, koji na semantickoj razini ne predstavljaju antonime. U prefigiranih jepridjeva doslo do pomaka znacenja, sto je rezultiralo pojavom prividnih antonima.Desemantizacija je djelomicno provedena, ali je medu prividnim antonimimaostao jedan integralni sem. Takvi su prividni antonimi npr. cuven -necuven, duian-neduian, mocan -nemocan, dodirljiv -nedodirljiv, sumnjiv -nesumnjiv, slavan-neslavan, valia -nevolja itd. Pridjev cuven sa znacenjem 'koji se procuo, poznat,znamenit' (npr. cuveno vino) nije u semantickoj opreci s likom necuven u znacenju'neshvatljiv' (npr. necuveno ponasanje). Pridjev duzan sa znacenjem 'koji ima dug'(npr. kupac) prividni je antonim pridjevu neduian jer ovaj potonji znaci 'koji nijenista skrivio, nevin, bezazlen' (npr. neduino dijete). Pridjev mocan koji oznacava'onoga koji ima mot u drustvu i medu Ijudima, jak, snazan' (npr. mocan protivnik)nije antonimski konkurent pridjevu nemocan kad ovaj potonji znaci 'iznemogao,slab' (npr. nemocan starac). jednako su taka prividni antonimi pridjevi dodirljiv-nedodirljiv. Prvi se odnosi na 'ono sto se moze dirnuti, taknuti' (npr. predmet),a drugi znaci 'onaj koji ima povlasten polozaj' (npr. nedodirljiva osoba). Pridjevsumnjiv znaci 'koji izazivu sumnju, koji je pod sumnjom' (npr. sumnjiva osoba),a pridjev nesumnjiv 'koji ne dopusta sumnju, koji se ne dovodi u pitanje, siguran'(npr. nesumnjiv pogodak, uspjeh i 51.). Pridjev slavan znaci 'koji jestekao slavu, kojiuziva slavu, koji je poznat, znamenit, glasovit' (npr. slavan g/umac), a neslavan znaci'sramotan' (npr. neslavan poraz). Osim kod pridjeva prividna se antonimija susrece ikod imenica. Leksem volja nije u antonimskom odnosu s leksemom nevolja, jer prviznaci (1) 'svojstvo ili sposobnost duha da tko sto hate, da se maze odluciti za sto',(2) 'htijenje, cvrsta odluka, zelja', a drugi 'zlo, nedaca, nesreca'.

(3) Kolokacijsko raslojavanje

Viseznacne rijeci ne ulaze cijelim sadrzajem u antonimski odnos. Kolokacijskoje raslojavanje antonimskih parnjaka uvjetovano semantickim opsegom pojedinogclana.

jedan leksem koji je u antonimskom odnosu s drugim leksemom mazeimati siri semanticki opseg od svog parnjaka i sukladno tome ulaziti u antonimskeodnose s vise clanova. Na primjeru pridjeva pun i prazan maze se uociti nejednakisemanticki opseg pojedinog clana antonimskog para.s

5 Znacenja se prenose prema V. Anic: Rjecnik hrvatskoga jezika (1991).

Marija Turk, Neka odstupanja u antonimskoj...FlUMINENSIA, god. 16 (2004) br. 1-2, sIr. 87-9490

pun prazan

1. a. u kome nema nista, koji nije nicimispunjen ( -an sanduk)b. u kojem nitko ne stanuje, u komenema nikoga (- na kuca)c. koji nije zaposjednut ili zauzet (- no

mjesto)d. nicim zacinjen, bez mesa (- na juha)e. cist, neispunjen, nenapisan ( -papir)f. bez sadrzaja, (0 osobi), isprazan2. pren. a. koji nema vaznosti, neosnovan( -ne rijeci)b. koji nije ispunjen sadrzajem, jalov,stur, besadrzajan, beznacajan ( -ne

price)c. bezizrazajan, tup ( -ian pog/ed)

1. a. ispunjen, napunjen koji nemapraznine (- a vreca)b. koji je do kraja zaposjednut time (grad

-Ijudima)2. a. koji sadrzi u sebi mnogo cega, koji

obiluje (-lisca)b. koji je obuzet, prozet cim (- nade)3.od koga nijenistaoduzeto ili smanjeno,potpun, apsolutan, nicim ogranicen (-0

zadovoljstvo)4. a. koji ima odredenu, potrebnu normu,

mjeru kolicinu (- kilometar)b. koji sadrzi sve potrebne dijelove, say( -a serija)c. zavrsen, doveden do kraja ( -i krug)5.a.

koji je postigao najvisi stupanj, uprocvatu ( -a Ijepota)b. najveci, najvisi, maksimum (0 brzini,

sili)c. koji nije oslabljen, koji je u svojoj

prirodnoj jacini (0 glasu), masivan (-0drvo)6.

koji je umjereno gojazan, krupan (0

tijelu)

U antonimiji se obavezno suprotstavljaju primarne semanticke realizacije.Sekundarne semanticke realizacije ne ostvaruju nuzno antonimske odnose.

Istokorijenski antonimi, od kojih jedan odrice drugi, tzv. kontradiktorniantonimi, mogu ulaziti u isle kolokacije, ali jedan od njih maze ulaziti u kolokacijeu koje drugi ne ulazi. Primjerice antonimski par parlamentaran -neparlamentaran saznacenjem 'zastupljen/nezastupljen u parlamentu' vezuje se npr. uz imenicu stranka,dok ce pridjev neparlamentaran sa znacenjem 'nesklon dijalogu' vezati se npr. uzimenicu sugovornik. Antonimski par otesan -neotesan sa znacenjem vezanim uzobradu drva maze se vezati uz imenice koje oznacavaju drvenu gradu, a clan neotesansa znacenjem 'koji se ne zna ponasati u drustvu, neuljudan' uz imenice koje oznacujuosobe. Pridjev ugledan sa znacenjem 'koji uziva ugled, uvazen, cijenjen, viden,istaknut' ostvaruje antonimski odnos s pridjevom neugledan kad ovaj znaci 'kojije bez ugleda, neznacajan, nevazan' Kao antonimski parnjaci ulaze u podjednakekolokacije (npr. ugledna/neugledna osoba). Clan neugledan sa znacenjem 'koji neizgleda narocito privlacno' vezuje se uz imenice koje oznacavaju osobe i predmete

Marija Turk, Neka odstupanja u antonimskoj...FlUMINENSIA, god. 16 (2004) br. 1-2, str. 87-94 91

i oznacavaju vanjstinu. Pridjev povjer/jiv kad se odnosi na osobu i znaci 'onaj u

kojeg se maze imati ili u kojeg se ima povjerenja', ima opozitni clan nepovjer/jiv sa

znacenjem 'onaj u kojeg se ne maze imati povjerenja'. Kad se clan povjerljiv odnosi

na predmet "onaj koji se priopcava sarno u povjernju, koji nije za javnost' (npr.

povjer/jiv dokument), nema antonimskog parnjaka nepovjer/jiv, jer se ovaj potonji

odnosi na osobu 'koja je sumnjicava, koja se ne povjerava'. Glagolski pridjev trpni

viden u antonimskom je odnosu prema neviden koji znaci 'koji jos nije viden'.

Antonimijsko se parnjastvo razbija u sekundarnoj semantickoj realizaciji kad clan

viden znaci 'ugledan, cijenjen, vazan', a clan neviden 'zapanjujuci, iznenadujuci'.

Prvome clanu odgovaraju antonimi neug/edan (u primarnoj semantickoj realizaciji),

nevazan, beznacajan, a drugome clanu ocekivan, obican. U antonimskom odnosu

stoje pridjevi zgodan -nezgodan i to onda kad se prvi javlja u znacenju 'koji je dobra

prilagoden, dobra odgovara prilikama', a drugi 'neprikaladan, neprijatan, neugodan',

npr. zgodan p%iaj, nezgodan p%iaj. Prvi parnjak maze imati znacenje 'Iijep,

naocit'. U tom znacenju razbija se antonimsko parnjastvo, pa je moguce u istoj

sintaktickoj strukturi ostvariti iskaz: On je zgodan, a/i nezgodan.

Antonimski se parnjaci mogu odnositi na isle i na razlicite denotate. Kad se

odnose na isle denotate pridaju rijeci na koju se odnose potvrdno ili odricno znacenje.

Jedan se antonimski odnos ostvaruje 5 istokorijenskim, a drugi 5 raznokorijenskim

clanom. Drugim rijecima, istokorijenski i raznokorijenski antonimi ulaze u razlicitekolokacije. Primjerice antonimski par ozbi/jan -neozbi/jan u znacenju 'odgovoran -

neodgovoran' ostvaruje uporabu uz imenice tipa covjek, postupak, tin i 51. Medutim,

clan ozbi/jan u znacenju 'onaj koji ima stvaralacku vrijednost' (npr. ozbi/jna g/azba)ne ostvaruje antonimsko parnjastvo 5 clanom neozbi/jan. Clan ozbi/jan stoji tada

u antonimskom odnosu prema clanovima zabavan/lagan (zabavna//agana g/azba).

Antonimski par dotjeran -nedotjeran kolicirat ce 5 imenicama koje oznacavaju

vanjstinu, a dotjeran -zapusten 5 imenicama koje impliciraju stanje Ijudi ili prostora

(npr. stan, vocnjak itd.). Kao oznake stanja organizma zivih bica pridjev zdrav saznacenjem 'koji nema tjelesnih i dusevnih oboljenja ' u antonimskom je odnosu

5 pridjevom bo/estan sa znacenjem 'kojemu je zdravlje naruseno'. Sekundarna

semanticka realizacija pridjeva zdrav 'koji koristi zdravlju i okrepljuje ili koji nije

opasan za zdravlje' ostvaruje antonimski odnos 5 pridjevom nezdrav. Antonimi

zdrav -nezdrav rabe se ponajprije kao oznake odnosa, klime, hrane i 51. Antonimi

pun- nepun vezat ce se uz imenice koje sluze za oznaku vremenske mjere (pun sat/

mjesec, nepun sat/mjesec), a pun -prazan uz imenice koje mogu oznaciti prostornu

ispunjenost (pun stan, prazan stan). Pridjev sta/an sa znacenjem 'postojan' u

antonimskom je odnosu 5 pridjevim nesta/an i privremen. Antonim nesta/an

oznacava karakterne crte uz imenice tipa narav, covjek, a par sta/an -povremen za

oznaku trajanja uz imenice boravak, fad, prihod.Jedan clan maze uspostaviti antonimske odnose 5 vise raznokorijenskih

clanova, ali se antonimski parovi odnose na razlicite denotate. Pridjevi dubok i

Marija Turk, Neka odstupanja u antonimskoj...FLUMINENSIA, god. 16 (2004) br. 1-2, sIr. 87-94

92

plitak imaju na razini primarne semanticke realizacije znacenje 'kojim je daleko odpovrsine, koji je daleko ispod povrsine', odnosno 'koji je male dubine' i ostvarujuantonimski odnos (npr. plitak patak, dubok polak). U sekundarnoj semantickojrealizciji pridjev dubok znaci 'koji podsjeca na dubinu' i ne ostvaruje antonimskoparnjastvo s pridjevom plitak, nego s pridjevima lagan ili tanak koji takoder usekundarnoj semantickoj relizaciji znace 'koji se lako budi', npr. dubok san, lagan!tanak san. Antonimsko parnjastvo uspostavlja pridjev dubok sa znacenjem 'nizak po

tonu's pridjevom visok, npr. dubok glas, visok glas.

(4) Odsutnost srednjeg clana u gradacijskim antonimima

U prikazanim se tipovima antonimska asimetrija ocitovala u izostankuparnjaka ili u cinjenici da jedan clan stoji u odnosu s vise antonimskih clanova, biloda

je rijec 0 istokorijenskim ili raznokorijenskim clanovima koji se mogu odnositina jedan ili vise denotata. Svojevrsno je zadiranje u simetriju vidljivo u slucajevimau kojima su, doduse, antonimski parnjaci simetricni, ali ne postoji leksikaliziraniizraz za srednji clan, kao os simetrije, odnosno kriterij za odmjeravanje simetricnosuprotstavljenih clanova. Srednji clan karakterizira gradacijske antonime. ani sezasnivaju na logickom odnosu kontrarnosti. Zbog toga se nazivaju i kontrarnimantonimima. Kontrarne opozicije karakteriziraju razliciti stupnjevi jednog te istogsvojstva (Novikov, 1973: 217). Odredivanje stupnjeva odnosno odredivanjestupnjevitih pojmova vezuje se uz pridjeve. Gradacijski se antonimi smatrajupravim antonimima jer ani podrazumijevaju postojanje srednjeg pojma kao tockeodmjeravanja, od koje su simetricno udaljeni antonimski parnjaci, koji su nositeljikrajnjih znacajki izvanjezicne stvarnosti.

Kod gradacijskih pridjevskih antonima postoji vrlo malo primjera u kojima je

srednji clan leksikaliziran, npr.mokar -vlaian -suh

topao -mlak -hladanIzostanak \eksema kojim bi se izrazio srednji pojam nadomjesta se drugim

jezicnim sredstvima.6

.Antica Menac (1988: 115-121) navodi tvorbena izrafajna sredstva za izrafavanje srednjegpojma, kao sto je dodavanje negacije ne- jednom od raznokorijenskih antonima (ravan -neravan -kriv),dodavanje prefiksoida pofu- jednom ili obama antonimima (tvrd -pofutvrd -pofumek -mekJ, prefikasa na-po-, pri-, pro- (mafen -omafen -vefik), sufikasa -ast, -kast (sfadak -sfatkast -gorkast -gorakJ ili u slozenicamas prvim dijelom koji sugerira sredisnjost (kratkorocan -srednjorocan -dugorocan), te morfoloska sredstvakao sto je komparativ pridjeva (mfad -mfadi- stariji -star). Navedeni primjeri ne zauzimaju srednje mjestona antonimskoj Ijestvici, nego stoje blize jednom od antonimskih parnjaka. Pravi se srednji clan mozeizraziti sintaktickim sredstvima: dvostrukom negacijom (dobar -ni dobar ni fo~ -fo~) ili litotom (meko-nije meko/nije tvrdo -tvrdo). Vidi M. Kovacevic (1993: 189-200). Podrobnije 0 poziciji srednjeg clanai meduclana na antonimskoj Ijestvici, 0 leksickim, morfoloskim, tvorbenim i sintaktickim sredstvima zanjihovo oblikovanje, te 0 izboru tih sredstava u antonimskom kompleksu uvjetovanom semantickim i

pragmatickilil razlozima vidi u M. Turk (2000:519-528).

Marija Turk, Neka odstupanja u antonimskoj...FLUMINENSIA, god. 16 (2004) br. 1-2, sIr. 87-94 93

Medu imenicama nema stupnjevitih antonima jer one oznacavaju pojmove.Stupnjevanje imenica postoji sarno kao sekundarna pojava. Stupnjevanje se imenicaostvaruje derivacijom od istih osnova, ali je informacija 0 stupnju zastupljenosti nekepojave sadrzana u derivacijskim jedinicama.Leksicka je praznina na mjestu srednjeg clana kao osi simetrije takoder uvjetovanapredvidlivoscu, tj. cinjenicom dajezikzaekstremne ili neobicne pojmove ima izraze,a za obicne ih uvijek nema. Ocekivano je, na primjer, da covjek ima odredenoznanje, da nesto zna. Ne postoji covjek koji zna sve ili koje ne zna nista. Unatoctome za nevjerojatne i nemoguce slucaje postoje izrazi sveznalica i neznalica, anedostaje srednji clan koji bi imenovao jedinu realnu mogucnost da covjek zna

nesto.

(5) Deantonimizacija

Komplementarni se antonimi mogu odnositi na isti denotat, ali se antonimskiparnjaci ne mogu medusobno povezivati u okvirima isle sintakticke strukture. Narazini primarnog znacenja pridjevi bistar i mutan su antonimi. Clan bistar oznacava'svojstvo tekucine da se kroz nju vidi', mutan znaci 'neproziran': voda maze bitiili bistra ili mutna. Antonimski odnos potvrduje njihova inkompatibilnost u istojsintaktickoj strukturi. Sukladno tome ne maze se reci: Voda je bistra, ali mutna. Isti jepar antoniman i kad je metaforiziran: bistre oci -mutne oci. Daljnja metaforizacija,kad je u funkciji kvalifikacije covjeka, razbija antonimsko parnjastvo, pa se leksemibistar i mutan mogu ostvariti u istoj sintaktickoj strukturi: On je bistar, ali mutan. Pritom prvi clan bistar oznacava covjekova mentalna svojstva, a drugi clan mutan njegovemoraine znacajke (Ivic, 1986). Metafore se mogu razvijati samostalno, nevezanoantonimskim parnjastvom, sto, osim spomenutog, potvrduju i drugi primjeri: tup-ostar u primarnom su znacenju antonimi kad se odnose na predmet (tup not, ostarnot), ali ce metaforizacijom i to ufunkciji kvalifikacije covjeka prestati funkcioniratikao antonimi. U strukturi On je tup, a ostar clan tup oznacava umno ogranicenu, a

ostar neugodnu osobu.

ZAKLjUCAK

Odstupanja u semantickoj ravnotezi suprotstavljenih leksema uvjetovana susemantickim i komunikativnim razlozima. U semanticke razloge ulazi polisemija ipomak znacenja, a u komunikative predvidlivost i redundancija.

Polisemija leksema uvjetuje kolokacijsko raslojavanje antonimskih parnjakai deantonimizaciju. Djelomicna desemantizacija rezultira pomakom znacenja, kojiima za posljedicu prividnu antonimiju.

Predvidivost uvjetuje izostanak pozitivnog clana i srednjeg clana u antonimiji.Rijetki ili manje vjerojatni pojam zbog male predvidivosti ima jezicni izraz, a obicnikoji je po svojoj naravi predvidliv, a onda u velikoj mjeri i redundantan, nema uvijek

posebna izraza.

Marija Turk, Neka odstupanja u antonimskoj...FlUMINENSIA, god. 16 (2004) br. 1-2, str. 87-9494

LITERATURA

1.2.

3.4.

s.

6.7.8.9.10.

Anic, V. (1991): Rjecnik hrvatskoga jezika. Novi Liber, Zagreb.Ivic, M. (1986): jedan prilog problematici metafore. Filologija, knj. 14, Zagreb,123-127.Kis i dr. (1993): Eng/esko-hrvatski informaticki rjecnik. Skolska knjiga,Zagreb.

Kovacevic, M. (1993): ad antonimije do gradacije posredstvom negacije.Rjecnik i drustvo, Zbornik radova sa znanstvenoga skupa 0 leksikografiji ileksikologiji odrzanog 11-13. X. 1989. u Zagrebu, 189-200.Malmberg, B. (1967): Structural Linguistics and Human Communication.Berlin-Heidelberg -New York.Mihaljevic, M. i Saric, Lj. (1994): Model rjecnika antonima u hrvatskom jeziku(u usporedbi s takvim rjecnicima u drugim jezicima). Prvi slavisticki kongres.Zbornik radova I, Zagreb, 95-109.Menac, A. (1993): Iz problematike pridjevskih antonima. Pridjevi s prefiksomne- u ruskom i hrvatskom jeziku. Rjecnik i drustvo, Zbornik radova saznanstvenoga skupa 0 leksikografiji i leksikologiji odrzanog u Zagrebu 11-13.X. 1989., Zagreb, 221-226.Menac, A. (1988): NSrednji clanN medu pridjevskim antonimima u ruskom ihrvatskom jeziku. Filologija, knjiga 16, Zagreb, 115-121.Novikov, L. A. (1973): Antonimija v russkom jazyke. Izd. Mosk. universiteta,Moskva, 208-217.Samardzija, M. (1975): Leksikologija hrvatskoga jezika. Skolska knjiga,

Zagreb.Turk, M. (2000): Meduclanovi u antonimiji. Rijecki filoloski dani 4, Zbornikradova s Medunarodnog znanstvenog skupa odrzanog u Rijeci od 9. do 11

studenoga 2000., Rijeka, 519-528.

11

SUMMARY

Marija Turk

SOME DEVIATIONS FROM ANTONYMIC SYMMETRICS IN

CROA TIAN

The paper analyses some language features that present various deviations from antonymic

symmetrics: (1) absence of the positive antonymic pair member, (2) apparent antonymy,(3) c'ollocational stratification of antonymic pair members, (4) obsence of the intermediate

member in gradation antonyms, and (5) deantonymisation.

Key Words: antonymy, the Croatian language