Marijan SIVRIC Migracije Iz Hercegovine Na Dubrovacko Podrucje 1667-1808

Embed Size (px)

Citation preview

  • Marijan SIVRI

    MIGRACIJE IZ HERCEGOVINE NA DUBROVAKO PODRUJE (1667. - 1808.)

  • H. Z. - VI/03

    IZ HERCEGOVINE NA DUBROVAKOPODRUJE OD POTRESA 1667. DO PADA

    REPUBLIKE 1808. GODINE

    Dubrovnik Mostar, 2003.

    MIGRACIJE

    Marijan SIVRI

  • M. Sivri, Migracije... 1667.1808. H. Z. - VI/03

    NakladnikBiskupski ordinarijat MostarDravni arhiv u DubrovnikuHUMSKI ZBORNIK VI.Uredniko vijeemr. Tomislav Aneli, mr. Ante Luburi,prof. dr. Pero Marijanovi, dr. Ivica PuljiOdgovorni urednikdr. Ivica PuljiRecenzentiprof. dr. Stijepo Obaddr. Nenad VekariLektor i korektordr. Antun eskoNaklada1000 primjerakaTisakHercegtisak

    CIP Katalogizacija u publikacijiDubrovake knjinice Dubrovnik

    UDK 314.745(497.5 Dubrovnik)1667/1808325.252(497.5 Dubrovnik)1667/1808

    SIVRI, MarijanMigracije iz Hercegovine na dubrovako podruje od potresa 1667. do pada

    Republike 1808. godine / Marijan Sivri ; . Dubrovnik : Dravni arhiv ; Mostar : Biskupski ordinarijat, 2003. 528 str. :ilustr., 24 cm . (Humski zbornik ; 6)

    Str. 57: Predgovor / Ivica Pulji. Bibliografija: str. 433450 ibibliografske biljeke uz tekst. Riassunto. Kazala

    ISBN 953-998642-6-7

    ISBN 953-998642-6-7

    Naslovnica: Zemljovid iz 1784. godine (Pomorski muzej Dubrovnik)Stranja korica: Zavjetna slika dubrovakog kap. A. Berana - sukob brigantina sgusarskim brodom, 18./19. st. (Pomorski muzej Dubrovnik)

  • H. Z. - VI/03

    Svojim roditeljimaVidi i Nikolina spomen

  • M. Sivri, Migracije... 1667.1808. H. Z. - VI/03

    U sufinanciranju izdavanja ove knjige sudjelovalo je iMinistarstvo kulture Republike HrvatskeMiljenjem Federalnog ministarstva prosvjete i znanosti, rjeenjem br. 04-15-21/03od 19. 8. 2003. godine, temeljem l. 19.10 Zakona o porezu na promet ova knjigaosloboena je plaanja poreza na promet proizvoda i usluga.

  • 5H. Z. - VI/03

    1. PREDGOVOR

    Rad dr. Marijana Sivria Migracije iz Hercegovine na dubrovako pod-ruje od potresa 1667. do pada Republike 1808. godine konano je popu-nio veliku prazninu u naem poznavanju kako sudbine brojnih iseljenika spodruja Hercegovine, tako i stvaranja njihovih novih narataja u Dubrov-niku, koji i hercegovako puanstvo trajno zove, jednostavno, Grad,ukljuujui u taj pojam sve ono to je veliko i vrijedno. Znaenje ovogadjela za oba spomenuta temata doista je vrlo veliko.

    Niz Humski zbornik je dosadanjim edicijama u natprosjenoj mjeripovijesno i kulturno istraio ovo dubrovako zalee, tj. drevne humske itrebinjske, a danas hercegovake prostore. U dosadanjih 5 svezaka ovogzbornika doneseni su vrijedni rezultati istraivanja strunjaka s raznih pod-ruja uljudbe i ivota uope, od pretpovijesti do najnovijih vremena. Upripremi je jo nekoliko djela koja e se posebno pozabaviti odreenimsegmentima iz prolosti i sadanjosti ovih krajeva, pa se nadamo da eveina tih vrijednih znanstvenih doprinosa doskora ugledati svjetlo dana uovom nizu.

    Knjiga dr. Sivria puna je dragocjenih podataka o Dubrovniku i njegovuzaleu u spomenutom razdoblju. Fluktuacija je puanstva na ovim prosto-rima trajna. Ratovi, pobune i ustanci, s jedne strane, a krtost hercegovakogkra, s druge, mijenjali su populacijsku sliku ovog prostora. U opisimaivotne sudbine pojedinaca i rodova iz kojih su oni potekli susreemo uovoj knjizi brojne i veoma vrijedne podatke i o Dubrovniku i o ovim kraje-vima u tom vremenu. Na vidjelo su izili mnogi tragovi koje su oluje prolostive odavno bile zamele i mrak zaborava prekrio.

    S obzirom na sam Dubrovnik, grad i njegova predgraa, knjiga je drago-cjena studija o jednom od najvanijih oblika obnove ivota i svega to gaprati u vremenu nakon najvee kataklizme ovoga grada koja je doistapodijelila njegovu povijest u dva, meusobno u velikoj mjeri, razliita raz-doblja. Dubrovaki potres bio je tako razoran da se moe, u nekoj mjeri,doista usporediti s ruenjem staroga Epidaura, koji se sve do novijeg vremenaesto i zvao, jednostavno, Ragusa vecchia, Stari Dubrovnik, a danas Cavtat.

    1. Predgovor

  • 6M. Sivri, Migracije... 1667.1808. H. Z. - VI/03

    Nakon potresa opet se moralo umalo sve zapoeti s kamena, s hridi, kao iu samim poetcima Grada. U tom stvaranju novoga, nakon razorenoga,Dubrovnika velik doprinos dao je nikad neprekidani dotok svjee krvi izzalea. Hercegovaki katolici Hrvati bili su, to autor posebno naglaava,u Dubrovniku najpoeljniji doseljenici. Prije svega, oni nisu znaili opasnostpo sudbinu ovoga Gada i Republike. Zato su uivali znatne povlastice uusporedbi s doseljenicma drugih vjera. Zbog siromanog podrijetla, beztekoa su prihvaali deficitarna zanimanja i time su omoguivali normalanrazvoj i ivot u Gradu, koji su doista odmah doivljavali novim zaviajemi domom, to ga i sami moraju izgraivati, prema svojim mogunostima.

    Katoliki hercegovaki doseljenici su se, osim toga, srcem i voljom marnouklapali u cjelokupnu dubrovaku tradiciju, veliku svetinju ovog Grada,prihvaajui sve ono to je Dubrovniku bilo od neprocjenjive vrijednosti.Prenosili su to zduno na svoje nove narataje pa su mnogi ve u drugojgeneraciji postajali ak i predvodnici dubrovake kulture i prosperiteta.Dostatno je ovdje spomenuti rod Bokovia, koji je upravo ve drugomgeneracijom proslavio Grad ne samo u domovini nego i u svijetu. Dr. Sivrije u ovom radu zavirio u dubine tog procesa i donio je mnoge zorne dokazekako su, s jedne strane, katolici iz dubrovakog zalea ovdje irokogrudnoprimani i kako su oni, s druge strane, svojom radinou, ivotnou i lju-bavlju zahvaljivali na tom irokogrudnom prijemu, ovom Gradu. Nemazanimanja u koja se nisu ukljuili i u kojima nisu svojom prirodnombistrinom, otpornou i upornou pokretali kota Dubrovnika naprijed.

    Vrijedno poglavlje rada je i ono o inovjercima u Dubrovniku i o odnosuGrada prema njima. Na temelju izvorne arhivske grae dr. Sivri je ne samoobradio injenice s tog podruja ivota Dubrovnika nego je i povijesnoobrazloio stav ovog Grada prema doseljenicima drugih konfesija. Dubrov-nik je bio prije svega Republika; dodue, Republika prema shvaanjimaspomenutog razdoblja u Europi, i kao takav grad Europe i svijeta. Diskri-minacije u pravom smislu te rijei prema onodobnim mjerilima bilo je doistamalo. Drugaiji odnos prema inovjernim doseljenicima bio je uvjetovanpogledom na budunost Grada i skrb za njegovu sigurnost. Nije bio bezraz-loan strah za identitet Grada jer Dubrovani su trajno pred oima imali zanjih nepoeljnu transformaciju susjednoga Kotora. Zato, ne samo povjes-niar, odreene poteze dubrovakih vlasti svatko mora procjenjivati u okriljuonoga vremena kad je takav postupak bio motiviran predostronou uuvanju vlastitog identiteta.

  • 7H. Z. - VI/03

    Knjiga dr. Sivria je metodoloki veoma dobro struno i zamiljena iostvarena. Pisana je stilom i nainom prihvatljivima svakom itatelju. Doimase kao vrlo ugodna lektira koja ne zamara, nego stalno potie na itanje.Brojni naslovi i podnaslovi omoguuju da se gradivo ita loginim slije-dom, bez nedoumica i nejasnoa, koje je teko izbjei u strunim knjigamaovog stila. Ilustracije: grafikoni, rodoslovlja, tabele, karte uvijek su velikopomagalo itatelju. Rad dr. Sivria njima upravo obiluje.

    Hercegovina je ovim vrijednim djelom dobila prve dragocjene spoznajeo sudbini brojne djece kojima nije mogla pruiti dostatnu materinsku skrb.Dubrovnik je dobio, u nizu djela to pronose njegovu svjetsku veliinu,jedno djelo koje, poput kamenia u njegovim zidinama, zorno prikazujekako se i od ega, meu ostalim, gradila i sagradila njegova veliina u svjet-skim razmjerima. A niz Humski zbornik je ovom knjigom dosegnuo samivrh znanstvenoga, kojemu je od pokretanja teio, nastojei ovom kraju inarodu pruiti podatke o dubini njegovih korijena na ovim prostorima, patime i nadu i snagu za daljnji rast u budunosti koja stoji pred njim.

    dr. Ivica Pulji

    1. Predgovor

  • M. Sivri, Migracije... 1667.1808. H. Z. - VI/03

  • 9H. Z. - VI/03

    Prije prelaska na predmet teme prijeko se potrebno u ovom uvodu osvrnutina bitne procese u viestoljetnom razvoju i opstanku Dubrovnika, na ovimpovijesnim prostorima u poetku opine (komune) i, poslije, republike. Rijeje o teritorijalnom irenju, gospodarskom napretku, politiko-upravnomustroju i drutvenoj strukturi starog Dubrovnika grada i drave. Dakako,posebna pozornost pritom obratit e se i migracijama iz Hercegovine naprostor Republike do razornoga potresa 1667. godine. O svemu tome bit erijei tek toliko da bi se uputilo na glavnu temu ovog razmatranja, a to sumigracije od 1667. do godine 1808. Teritorijalno irenje Dubrovnika tekloje od njegova utemeljenja na otoiu Rauziju oko 614. godine i zavrilo seu treem desetljeu 15. stoljea. U razdoblju od 7. do 9. stoljea Grad seutvrdio zidinama, a pod svojom upravom imao je i okolno podruje, tzv.Astareju. Nju su inili upa, umet, Rijeka, Zaton, Gru i neposrednagradska okolica.1 Otok Lastovo2 mu se pridruio 1272., a Mljet3 1345. Zna-ajno teritorijalno proirenje u kopnenom dijelu Dubrovnik je ostvario 1333.kada je kupio Ston i Peljeac.4 Godine 1399. od kralja Ostoje kupljeno jePrimorje od tzv. Kurila (Petrovo Selo) do Imotice.5 U 15. stoljeu proirenesu granice na istoku. Godine 1419. kupljen je istoni dio Konavala odvojvode Sandalja Hrania, a 1426. njihov zapadni dio s Cavtatom od vojvode

    1 J. LUI, Prolost dubrovake Astareje - upe, umeta, Rijeke, Zatona, Grua iokolice grada do 1366, Dubrovnik, 1970.

    2 M. LUCIJANOVI, Lastovo u sklopu Dubrovake Republike, Anali, III, HIDJAZU, Dubrovnik, 1954, str. 253-296.

    3 I. DABELI, Povijest otoka Mljeta od najstarijih vremena do XV stoljea, Zbornikotoka Mljeta, br. 1, str. 99-105.

    4 V. FORETI, Kada je i kako Stonski rat doao pod vlast Dubrovnika, Peljekizbornik, Ston, 1976, str. 81-92; Z. UNDRICA, Stonski rat u XIV stoljeu, Peljekizbornik, 2, Ston, 1980, str. 73-190; N. Z. BJELOVUI, Povijest poluotoka Rata(Peljeca), Split, 1921.

    5 J. LUI, Stjecanje, dioba i borba za ouvanje Dubrovakog primorja 1399-1405.,Arhivski vjesnik, XI-XII, Zagreb, 1968/69, str. 99-201; G. REMONIK, Prodajabosanskog primorja Dubrovniku godine 1399. i kralj Ostoja, Glasnik ZMS, XL (2),Sarajevo, 1928, str. 109.

    2. UVODNI DIO

    2. Uvod

  • 10

    M. Sivri, Migracije... 1667.1808. H. Z. - VI/03

    Radosava Pavlovia.6 Tim steevinama bio je definitivno uoblien teritorijDubrovake Republike, ostavi nepromijenjen sve do njena utrnua 1808.godine.

    Tijekom srednjeg vijeka, usporedo s teritorijalnim irenjem, Dubrovnikse borio i za svoj opstanak i politiku samostalnost. U okruenju monihsusjeda morao je esto lavirati i podiniti se nekomu od njih - Bizantu,Normanima, Mleanima. Ponajvie ovima zadnjima, kojih se uspio oslo-boditi Zadarskim mirom 1358. Te godine priznao je, uz plaanje godinjegdanka, vlast hrvatsko-ugarskih kraljeva. Njihovo formalno pokroviteljstvouivao je do 1526. Tada dolazi pod zatitu monog Otomanskog Carstvaplaajui mu, kao i prije, danak od 12.500 perpera do konca svogapostojanja.7

    Drutvena struktura Dubrovnika formirala se u stoljeima srednjovje-kovlja, u kojoj su presti imala vlastela, povlatena u odnosu prema pua-nima. U skladu s drutvenim ustrojem unutranji je dravno-politiki sustavpoivao na posvemanjoj politikoj vlasti malobrojne vlastele. Svoju drut-venu i politiku prevlast ona su provodila preko dravnih vijea - Velikog iMalog, te Vijea umoljenih.

    Stoljeima je Dubrovnik stvarao i svoju gospodarsku i materijalnu mo.Ona se temeljila, glede povoljnog poloaja primorskoga grada, na trgovinii posrednikoj ulozi u trgovini na Levantu i Zapadu, uz svestran i raznolikpomorsko-trgovaki promet i obrt. Vjetom diplomacijom Dubrovnik jeuspijevao ne samo ouvati slobodu i samostalnost ve stei i trgovakeprivelegije u svome prirodnom kopnenom zaleu i u mnogim gradovima izemljama u Sredozemlju. Steene slobode i gospodarske privilegije uspjenoje dograivao i uvao cijelo vrijeme svoje povijesti.

    S vremenom se, kao posljedica teritorijalnog irenja, mijenjala i strukturastanovnitva Grada i itavoga dravnog teritorija.8 Gospodarski napredak,a osobito uspon trgovine i obrta, uz pomorstvo i druge gospodarske aktiv-nosti, utjecao je na stalni priljev ljudi iz podruja izvan njegova teritorija,koji su bili potrebni upravo sve dinaminijem gospodarstvu. Ljudi eljniposla dolazili su sa svih strana, iz neposrednog okruenja, ali i udaljenijihkrajeva.

    6 V. FORETI, Povijest Dubrovnika I, str. 190-192; . TRUHELKA, Konavoski rat1430-1433", Glasnik ZM BiH, XXIX, Sarajevo, 1920, str. 145-212.

    7 V. FORETI, n.d., str. 235-236.8 J. LUI, Etniki odnosi na dubrovakom teritoriju u XIII stoljeu, Dubrovnik,

    XII, br. 4, Dubrovnik, 1969, str. 98-107.

  • 11

    H. Z. - VI/03 2. Uvod

    Sl. 1. Zemljovid Dubrovake Republike

  • 12

    M. Sivri, Migracije... 1667.1808. H. Z. - VI/03

    Pritom, osnovna su bila dva migracijska smjera: kopneni i morski. Smorske strane sjeverozapadnim smjerom dolazili su migranti iz hrvatskihgradova s podruja pod mletakom i austrijskom upravom, zatim iz konti-nentalnog dijela Hrvatske, iz Ugarske, Austrije i Njemake; jugoistonimsmjerom kretali su se migranti iz Kotora, Novog, Perasta, Budve, Bara,Ulcinja i gradova u Albaniji; zapadnim smjerom pristizali su migranti izItalije, panjolske, Francuske i drugih mediteranskih zemalja.

    Za kvantitetu migracija svakako je bio najvaniji kopneni smjer, i to uprvom redu susjedna Hercegovina, zatim Bosna, pa druge zemlje iz unu-tranjosti Balkanskog poluotoka. Najvaniji migracijski val pristizao jeredovito iz najbliih predjela Hercegovine.

    Proces iseljavanja iz Hercegovine, kao pojava, prisutan je, naime, biostoljeima. Uzroci tomu, u pojedinim razdobljima, bili su razliiti. Odvijaose u vie smjerova, negdje s jaim, drugdje slabijim intenzitetom. Pritom jeizmeu onih najfrekventnijih za koje se odluivalo hercegovako puan-stvo bio je i teritorij Dubrovake Republike. Njegova pojava datira jo odsrednjega vijeka. Pojaan intenzitet imao je za turskih osvajanja susjednihzemalja, a posebice Bosne i Dubrovniku susjedne Hercegovine.9 Pridolicena dubrovako podruje iz Hercegovine u srednjem vijeku, na osnovidosadanjih i poznatih nam istraivanja, mogu se klasificirati s obzirom nazanimanje i socijalni poloaj u nekoliko skupina. To su, kao prvo roblje,posluga, obrtnici (egrti i majstori), zemljoradnici i stoari, razne kategorijeposlovnih ljudi, a u manjoj mjeri vlastela i duhovne osobe. Robovi i robinje10podrijetlom iz Hercegovine spominju se ve u 13. stoljeu. Potjeu iz raznihhercegovakih mjesta Slivna, Uskoplja, Trebinja, Rudina, Veeria11, iliopenito iz Huma. Kupci su im bili Dubrovani ili su prodavani na trgovimaroblja u Sredozemlju Cipru, panjolskoj, Italiji, Francuskoj. U 14. i 15.stoljeu spominju se robovi dovedeni iz Neretve i Popova. U znatno veem

    9 I. SINDIK, Dubrovnik i okolina, SEZ, SANU, PI NPS, knj. 23, Beograd, 1926;D. DINI-KNEEVI, Migracije stanovnitva iz junoslovenskih zemalja u Dubrovniktokom srednjeg vijeka, SANU, Ogranak u N. Sadu, Filozofski fakultet u N. Sadu, Odsjekza istoriju, N. Sad, 1995.

    10 O ropstvu: A. SOLOVJEV, Trgovina bosanskim robljem do godine 1661, GlasnikDravnog muzeja u Sarajevu, N. S. knj. I, Sarajevo,1946, str. 139-164; V. VINAVER,Ropstvo u starom Dubrovniku (1250-1650), Istorijski pregled, knj. I, Beograd, 1954;G. REMONIK, Izvori za istoriju roblja i servicijalnih odnosa u naim zemljamasrednjeg vijeka, Istorijsko-pravni zbornik I, Sarajevo, 1949, str. 154-159.

    11 Podruje Brotnja i Blata kod Mostara.

  • 13

    H. Z. - VI/03

    broju bilo ih je iz udaljenijih krajeva Bosanske Drave od Usore, Sane,Vrbasa, Prae, Lave, Drine, Srebrenice, ili openito iz Bosne.12

    Druga kategorija ljudi koji su se u srednjem vijeku doseljavali iz Herce-govine u Dubrovnik bila je enska i muka kuna i druga posluga, zapravonekvalificirana radna snaga. Dok se kod roblja odnos temeljio na kupo-prodaji, kod posluge je odnos uspostavljan ugovorom. Ljudi tog zanimanja,prema poznatim injenicama, dolazili su iz raznih hercegovakih mjesta.Tako se spominju sluge iz: Dabra, Desni, Dobranja, Dubrava, Fatnice, Huma,Imotskog, Luga, Ljubinja, Nevesinja, Orahova Dola, Popova, Rapti, Rudina,Grebaca, Trebinja, Uskoplja, Vidova polja, Vrma, Vrsinja.13 Iz Hercegovineje u Dubrovnik u srednjem vijeku dolazio neobino veliki broj egrta (djetia)na izuavanje razliitih obrta. Njihovo je naukovanje vremenski trajalorazliito. Kad bi zavrili kolovanje, mnogi bi ostajali raditi kao pomoniciu radionicama svojih majstora. Neki su uspijevali i sami postati majstorimai otvoriti vlastitu radionicu. Obrti koje su izuavali bili su - zlatarski,slikarski, kouharski, koarski, postolarski, izmarski, tkaki, krojaki idrugi. Podrijetlom su bili, to se Hercegovine tie, iz: Belinia, Bilee, Dabra,Dubrava, Fatnice, Gacka, Ljubinja, Ljubomira, Nevesinja, Popova, Trebinja,Vrsinja i Zagorja.14 Tijekom srednjeg vijeka s posjeda humskih i travunskihvelmoa Hrania-Kosaa, Redenovia-Pavlovia, Draivojevia-Sankovia,Grgurevia-Nikolia i drugih srednjih i sitnih feudalaca bjeali su njihoviljudi, mahom zemljoradnici i stoari, na dubrovaki teritorij. Razlozi suosim ratnih nedaa i kuge bili i potraga za povoljnijim kmetskim uvjetimana posjedima dubrovake vlastele. Njih je trebala i dubrovaka vlastela,nadasve nakon epidemija i veih pomora, radi obrade njihovih imanja,posebno vinograda, ali i novih krevina i stvaranja obradivog zemljita.Oni su bili bolje plaeni nego ostala nekvalificirana radna snaga. Pridolicate vrste bilo je najvie iz Popova, Trebinja, Vrsinja i Bobana, a neto manjei iz drugih predjela.15

    U Dubrovnik su u srednjem vijeku dolazili poslovni ljudi iz razliitihkrajeva. Bilo ih je iz zemalja u dubrovakom zaleu, pa tako i iz Herce-govine. Kako doznajemo iz dokumenata, najee su to bili trgovci. Oni suu Dubrovniku stjecali novani kapital, imanja i kue. Mnogi su sklapali

    12 D. DINI-KNEEVI, n. d., str. 18, 31-32.13 Isto, str. 41-46.14 Isto, str. 67-70.15 Isto, str. 120.

    2. Uvod

  • 14

    M. Sivri, Migracije... 1667.1808. H. Z. - VI/03

    enidbene ugovore i enili se u Dubrovniku, dobivali miraz i trajno se nasta-njivali i postajali dubrovaki podanici, pa i graani. Tako se spominju osobeiz Neretve, Popova, Trebinja, Vrma, Gacka, Nevesinja i drugih hercego-vakih mjesta. Oito je da je veina migranata iz Hercegovine, bez obzirana njihovo zanimanje, podrijetlom iz istih mjesta i krajeva. Rije je o pro-storima bliima dubrovakom teritoriju.

    ***Iseljavanje se iz Hercegovine nastavilo i nakon turskog zaposjedanja

    pred kraj 15. stoljea. Proces se odvijao i tijekom sljedeih 16. i 17. stoljea.Primaran imbenik u izazivanju migracijskih gibanja iz Hercegovine, u raz-liitim smjerovima, pa tako i prema Dubrovniku u 16. i 17. stoljeu, bile supermanentno nemirne prilike i gotovo neprekinuto ratno stanje izazvanoturskim osvajanjima. Takvo stanje potrajalo je i nakon kraha turske ofen-zivne politike i prelaska u defenzivu, kao posljetka vojnih poraza tijekomdruge polovice 16. stoljea. Idue, 17. stoljee proteklo je u znaku dva velikarata Kandijskog (1645.-1669.) i Velikog bekog rata (1683.-1699.), kojisu voeni izmeu Osmanskog Carstva i raznih koalicija europskih zemalja.Njihovo je znaenje u potiskivanju Turske iz pojedinih dijelova europskogkontinenta.

    Intenzitet migracija iz Hercegovine na prostor Republike u razdoblju od60-ih godina 15. stoljea do potresa 1667. nije bio istovjetan. Ovisilo je too gospodarskim potrebama i prilikama koje su u danom trenutku vladale uDubrovniku. Da je migracija bilo uvijek u spomenutom razdoblju, pokazatemo na primjerima. U Dubrovniku je tako u tom razdoblju znatan brojHercegovaca zakljuio brak s osobama iz Grada i predgraa Pila i Grua,ili iz njegove okolice. O tome nam svjedoe enidbeni ugovori i potvrde omirazu koji su enici primali za svoje budue supruge od njihovih roditeljaili druge rodbine. Podatke o tome nude nam i oporuke osoba podrijetlom izHercegovine. Ivan Tasovi i Tomua, ki Rajana Radovanovia, tadaudovica Radovana Gabrilovia, zakljuili su ugovor o enidbi 10. studenog1461.16 Oporuku u Dubrovniku ostavila je 13. rujna i 1. listopada 1462.Stanisava, ki Radosava iz Popova.17 Stanica, ena pok. Radokne Ptitkoviaiz Graca u Dobrovu (Dobrahovu) u Zaablju, ostavila je oporuku 4. oujka1493., proglaenu 1503. Stanovala je, vjerojatno kao slukinja, u domu

    16 DAD, Pacta matrimonialia (dalje P. M.), No 2, f. 128.17 DAD, Test. Not., No 18, f. 23'.

  • 15

    H. Z. - VI/03

    Nikole Mihova Sarache, a pokopana u Dubrovniku.18 Godine 1511. (4. srp-nja) ugovor o braku zakljuili su Marko Pribatovi iz Trebinja i Paula, kiVladislava Miobratovia.19 Parlabu Radi Grubaevi iz Popova (RadizGrubaceuich de Popouo habitator Ragusii ad Pillas p(ar)labuchi ethortulani...) ostavio je oporuku 13. srpnja. i 13. listopada 1513.20 Kata,ena Petra Pavlovia, vojvode humskog (vojvode cumschi), ostavila je opo-ruku 1. rujna 1518. Bila je ki Ivana Ivanievia iz Poljica u Krajini, poko-pana u Slanom.21 Frano Radatovi (moscator) sklopio je 26. svibnja 1526.ugovor o braku s Franom, keri Nikole Radoevia, comitis de Popouo22.Ljubia Radivoevi cimator sklopio je ugovor o braku s Margaritom,keri Stjepanovom iz Grebaca.23 Vukota Radovi iz Trebinja, habitatorRagusii, zakljuio je enidbeni ugovor 21. sijenja 1529. s MarijomRadonji.24 Kolenda Ili (Hili), trgovac iz Trebinja, ostavio je oporuku sadicijom od 21. rujna i 27. listopada 1532., napisanu u njegovoj kui uTrebinju.25 enidbeni ugovor u Dubrovniku zakljuili su 18. oujka 1534.uro Ivanovi iz Trebinja (habitans ad Pilas)26, a 22. prosinca 1535. PetarLjubojevi iz Popova i sluavka Cvijeta Pavova,27 te 20. listopada 1543.Petar Dragojevi iz Trebinja, takoer habitator Ragusii, s Milahnom, keriRadonje Pavlovia iz Glavske.28 To isto uinili su 23. veljae 1543. Vladislavurevi iz urovia (habitator Plocciarum) i Jakua, ki Paska Ivanoviaiz Ploice.29 Iste, 1543. (27. studenog) zakljuili su enidbeni ugovor StjepanGrubeljevi iz Popova i Marica, ki Jure Rusia iz Uskoplja.30 DragojeRadoevi (famulus) kod Nikole Jeronima Ranjine ugovorio je enidbu ustudenom 1548. s Marijom, keri Krile Ratkovia iz Bobana.31 Iste, 1548.(6. veljae) zakljuili su brak Pavao Radonji iz Bobana i Lucija, ki Antuna

    18 DAD, Test. Not., No 29, f. 13-13'.19 DAD, P.M., No 4, f. 179'.20 DAD, Test. Not., No 31, f. 81'.21 DAD, Test. Not., No 32, f. 193-197.22 DAD, P.M., No 6, f. 58.23 DAD, P.M., No 6, f. 95.24 DAD, P.M., No 6, f. 91'.25 DAD, Test. Not., No 35, f. 179-179'.26 DAD, P.M., No 7, f. 1.27 DAD, P.M., No 7, f. 3528 DAD, P.M., No 8, f. 3.29 DAD, P.M., No 7, f. 133'.30 DAD, P.M., No 8, f. 531 DAD, P.M., No 8, f. 71.

    2. Uvod

  • 16

    M. Sivri, Migracije... 1667.1808. H. Z. - VI/03

    Paskojevia.32 Dragia Radoevi iz urovia zakljuuje 5. studenog 1550.ugovor s Jeluom, keri Stjepana Vukodia iz Konavala.33 Meusobni ugovorutanaili su Nikola Plavi iz Popova 3. travnja 1551. s Radosavom Vuki-evom iz Dubrovnika, sluavkom Lovre Paska Sorga34, a 25. rujna 1551.Nikola Blaev (sutor) i Barbara, ki Andrije Ivanova Medvjedovia izOrahova Dola u Popovu.35 Radosav Radievi iz Luga (habitator Ragusii)ugovorio je brak sa Stanulom, sluavkom kod Klementa Antuna de Gozze.36Rade Ivanov iz Popova i Marica, ki Vlahote iz Zatona, zakljuili su ugo-vor 24. oujka 1556.37 Nikola Miljevi iz Popova eni se 20. kolovoza 1563.Anom, keri Tome Ivanova.38 Antun Radovanovi iz Vitaljine ugovorio jebrak 25. srpnja 1572. s Dragnom Markovom iz Popova.39 Stjepan Kristov(faber lignarius) zakljuio je 24. prosinca 1592. enidbeni ugovor s Cvijetom,keri Vladisava Miloeva iz Popova.40 Mate Ivana Medvjedovia (Orsini)zakljuio je enidbeni ugovor 3. travnja 1598. s Marijom, keri Aleksandride Luccaris rel(icta) ex primo matrimonio qm Francisci Ioannis mercarii deInsula Media.41 Poetkom 17. stoljea nalazimo dva enidbena ugovora izobitelji Popovi iz akova u Popovu: Rade Ivanov Popovi ugovorio jebrak 11. veljae 1602. s Jelom Vicenta ure Gleevia, a uro NikolinPopovi 23. prosinca 1610. s Katom, keri Frane Jezusovia.42 Petar IvanovSamunello iz Graca ugovorio je enidbu 2. lipnja 1621. s Perom, keri Paskakalafata iz Malog Stona.43

    Iz primjera koje smo naveli oita je u Dubrovniku i njegovim predgra-ima nazonost Hercegovaca u spomenutom razdoblju. Potjeu iz razli-itih mjesta. Najvie ih je iz Popova, urovia, Bobana, Trebinja i Zaablja.Rije je, dakako, o Dubrovniku najbliim dijelovima Hercegovine. Oni tuosnivaju brane zajednice s osobama ne samo iz Dubrovnika ve iz drugihdijelova Republike. Meu njima su ljudi razliitih zanimanja, a ini se da

    32 DAD, P.M., No 8, f. 62.33 DAD, P.M., No 8, 96'.34 DAD, P.M., No 8, f. 101'.35 DAD, P.M., No 8, f. 108'.36 DAD, P.M., No 8, f. 142.37 DAD, P.M., No 8, f. 178.38 DAD, P.M., No 9, f. 60'.39 DAD, P.M., No 9, f. 171'.40 DAD, P.M., No 10, f. 222.41 DAD, P.M., No 11, f. 49.42 DAD, P.M., No 11, f. 164.43 DAD, P.M., No 12, f. 15.

  • 17

    H. Z. - VI/03

    dominiraju sluge i slukinje. Ima i trgovaca, pa i onih najbogatijih. Od takvihsu spomenuti trgovci Rade i uro iz obitelji Popovi, koja se srodila s istak-nutim obiteljima Jezusovi i Gleevi, pa je i sama bila primljena u lazarinei antunine.

    ***Doseljavanje na dubrovako podruje odvijalo se u specifinim okolnos-

    tima. Ono se bitno razlikuje od kronoloki istodobnih seoba koje su s pro-stora Hercegovine bile usmjerene na teritorij Dalmacije, tada pod upravomMletake Republike. Obiljeje seoba na mletako podruje bila je - masov-nost i organiziranost. O broju migranata odluivale su trenutane okolnostii procjene mletake vlasti. Ovisilo je to o procjeni njezinih vojnih potreba ipotreba napuivanja od Turaka osloboenih prostora. Organizatori tih seobabile su osobe koje su Mleani slali u Hercegovinu s unaprijed odreenimplanom. To isto inili su narodni prvaci iz Hercegovine, u slubi MletakeRepublike, a na zahtjev predstavnika mletake vlasti u Dalmaciji. Suprotnesu naravi migracijska kretanja iz Hercegovine usmjerena na prostor Dubro-vake Republike. Naime, ona nisu bila organizirana ni masovna. Razlozisu tomu viestruki. O tome neto poslije.

    U svezi s ovom temom namee se i pitanje naina doseljavanja migra-nata etapnog ili neposrednog, u glavno gradsko sredite, u grad Dubrovnik.Nije pritom bilo nikakva vrsto ukorijenjena i ustaljenog propisa ili pravilakao npr. da bi netko morao proboraviti odreeno vrijeme na izvangrad-skom prostoru, u nekom udaljenijem dijelu Republike, da bi u danomtrenutku mogao doi u Grad. Istina, u prethodnim stoljeima bilo je, povre-meno, propisa te vrste uvjetovanosti. Sluajeva etapne seobe je bilo, i moguse primjerima potkrijepiti. Ali to nije bilo pravilo, ve samo sluaj za sebe.Zbog toga su dolasci u Grad, veinom, bili neposredni. Bilo je to uvjetovano,prije svega, potrebama gradske obrtnike proizvodnje, trgovine i pomorsko-trgovakog prometa. U pitanju su i druge potrebe, kao to je vojna sluba,pa i druga zanimanja nuna jednoj gradskoj sredini.

    Zanima nas i socijalno podrijetlo doseljenika iz Hercegovine. Procesmigracija odvijao se u uvjetima slabo razvijenih gradskih sredita u Hercego-vini. U njima je, preteito, bilo muslimansko stanovnitvo. Zato su mig-ranti bili uglavnom seljaci, zavisni kmetovi, ali i slobodnjaci. Po zanimanjusu to zemljoradnici i pastiri, a najee jedno i drugo istodobno. Manje ihje bilo iz gradskih sredina. Meu njima su prednjaili trgovci, a zatimobrtnici.

    2. Uvod

  • 18

    M. Sivri, Migracije... 1667.1808. H. Z. - VI/03

    Jedno pitanja u svezi s hercegovakim doseljenicima u Dubrovnik traisvoj odgovor. Ono bi se moglo izraziti na sljedei nain: to se dogaalo sdoseljenicima, njihovim obiteljima i potomstvom? Odgovor e najbolje datiosvrt na njihova zanimanja i udjel u gospodarskom i drutvenom ivotuDubrovnika. Istodobno e se dobiti, djelomice, odgovor o uzrocima i moti-vima dolaska. Tako nam postaju jasnije okolnosti koje su vladale u dubro-vakoj sredini i taj dolazak omoguivale.

    U ovom radu pokuat e se, na podlozi relevantnih povijesnih vrela,upozoriti na neka kljuna pitanja, a to su:

    - uzroci migracijskih kretanja iz Hercegovine na dubrovako podruje,- karakter i intenzitet migracija,- vjerska i etnika pripadnost i socijalno podrijetlo migranata,- znaenje migracija za gospodarstvo i demografsku obnovu Dubrovnika.Rezultati do kojih se doe bit e od koristi i za rasvjetljavanje etnike

    slike i demografskih kretanja u Hercegovini u zadanim kronolokim okvi-rima, tj. od 1667. do 1808. godine. Da bi se uputilo na kontinuitet procesaiseljavanja, kao to je i prije istaknuto, dan je osvrt i na razdoblje koje jeprethodilo velikom potresu 1667. i na stanje tog procesa neposredno nakonukinua Republike 1808. godine. Polazei od ciljeva istraivanja koncipiranaje i tematska struktura ovog rada. Sljedee tematske cjeline, ukljuujui iovaj uvod, zapravo su okvir onih projekcija u kojem se odvijao proces iselja-vanja iz Hercegovine na prostor Dubrovake Republike.

    Poradi doseljavanja nastajale su na prostoru Republike, posebno u Gradu,stanovite demografske promjene. Mijenjalo se i brojano stanje i Grada iukupnog broja stanovnika Republike. O tome, uglavnom na osnovi procjena,podatke su za razna razdoblja ostavili stari dubrovaki pisci i kroniari.Njihovi se podaci u pogledu brojanog stanja odlikuju stanovitim pretjeri-vanjima. Suvremena historiografija takoer se bavila ovim pitanjem. Pred-stavnici starije generacije procjene su, za pojedina razdoblja, izvodili naosnovi politikih okolnosti, gospodarskog stanja i zdravstvenih, kulturnih idrugih prilika. U najnovijim istraivanjima ovom pitanju se pristupa naegzaktniji nain. Podloga su matine knjige i najrelevantniji povijesniizvori.44

    44 Predstavnici ovog smjera su: Stjepan KRIVOI, Stanovnitvo Dubrovnika idemografske promjene u prolosti, str. 13-52; N. VEKARI, Broj stanovnitvaDubrovake Republike u 15, 16. i 17. stoljeu, Anali, sv. XXIX, ZPZ HAZU uDubrovniku, Dubrovnik, 1991, str. 7-22.

  • 19

    H. Z. - VI/03

    45 V. ATANASOVSKI, Pad Hercegovine, Istorijski institut, Nuna knjiga, Beograd, 1979.46 Historija naroda Jugoslavije, II, Pogl. I, Osmansko carstvo i njegovo ureenje, str. 1-19.47 A. ALII, Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina, Monumenta turcica,

    Orijentalni institut u Sarajevu, Tom 6, Ser. II, Defteri, knj. 3, Sarajevo, 1985.48 H. ABANOVI, Bosanski paaluk, Svjetlost, Sarajevo, 1959, str. 188.

    Godine 1482. pao je u turske ruke Novi kao posljednji ostatak dravehercega Stjepana Vukia - Kosae. Taj se dogaaj uzima kao godina defini-tivnog pada Hercegovine pod vlast Otomanskog Carstva.45 Turci su u dodirs Hercegovinom doli mnogo prije, a postupno su osvajali dijelove njezinateritorija i uspostavljali svoj upravno-politiki ustroj.46 Tako iz zbirnogpopisa bosanskog sandaka iz 1468. doznajemo da se Hercegovina, podije-ljena na nahije, nalazila u njegovu sastavu. Prostorni okvir Hercegovine uvrijeme otomanske vlasti nije bio fiksan. Naprotiv, bio je podloan estimpromjenama, to je bilo posljedicom novih teritorijalnih osvajanja ili, pak,gubitka pojedinih osvojenih prostora. Zbog toga se, desetak godina nakontoga, spominje i zasebni hercegovaki sandak u vilajetu Hercegovina, oemu svjedoi i popisni defter poreznih obveznika iz 1477. godine.47 Buduida su turska osvajanja napredovala u Hercegovini i dalje prema moru, pove-ao se i prostor hercegovakog sandaka. Tako je poetkom 16. stoljea onimao pet kadiluka (kotareva), a njihov se broj sredinom istog stoljeapoveao za tri nova kadiluka. U drugoj polovici 16. stoljea osnovana sujo tri nova kadiluka tako da ih je koncem ovog stoljea bilo ukupno dva-naest.48 Za nas su najzanimljiviji kadiluci Mostar, Blagaj, Poitelj, Gabela,Imotski, Novi. Od godine 1470. do 1580. hercegovaki je sandak bio usastavu rumelijskog ejaleta (paaluka), kao vie upravno-politike jedinice.

    Od 1580. Hercegovina je bila u turskoj upravnoj jedinici hercegova-kom sandaku, koji je bio u sastavu bosanskog ejaleta (paaluka). Admini-strativno-upravno ustrojstvo hercegovakog sandaka doivjelo je novepromjene u prvoj polovici 17. stoljea. Osnovano je pet novih kadiluka,

    3. PRILIKE U HERCEGOVINI I DUBROVAKOJREPUBLICI OD SREDINE 17. DO RANOG

    19. STOLJEA

    3. Prilike 17.-19. st.

  • 20

    M. Sivri, Migracije... 1667.1808. H. Z. - VI/03

    49 Isto, str. 188.50 Isto, str. 230.51 Isto, str. 232.52 J. SOLDO, Etnike promjene i migracije u Sinjskoj krajini krajem 17. i poetkom

    18. stoljea, Zbornik Cetinske krajine, 1, Sinj, 1979; Nevenka BEZI-BOANI,Stanovnitvo Sinja u Lovrievo doba, Zbornik Cetinske krajine, Sinj, 1979, str. 125-154.

    53 Historija naroda Jugoslavije (dalje HNJ), II, Pogl. I Osmansko feudalno ureenjei posljedice njegova uvoenja, str. 29-40.

    meu kojima je bio i kadiluk Ljubuki. Tada je u ovom sandaku bilo 17kadiluka.49 Teritorijalni gubici to ih je Otomanska Carevina pretrpjela usjevernim i zapadnim krajevima Hrvatske, nakon Velikoga bekog rata(1683.-1699.) i Karlovakog mirovnog ugovora, izazvali su nove admini-strativno-upravne promjene u bosanskom paaluku u 18. stoljeu. Jedan odpet njegovih sandaka bio je i hercegovaki, koji je tada imao 14 kadiluka.Njihov se broj smanjio zbog mletakih osvajanja u Dalmaciji i Boki.50 Taupravno-politika podjela, s neznatnim izmjenama, zadrala se tijekomcijeloga 18. pa sve do novih promjena koje su uslijedile poetkom 19. sto-ljea, tj. 1817., 1826. i 1833. godine.51 Prilike u hercegovakom sandakutijekom 17. stoljea bile su vrlo nemirne i turbulentne. Oitovalo se to uratovima Otomanske Carevine s pojedinim europskih zemljama ili njihovimkoalicijama, koji su redovito i snano zapljuskivali Hercegovinu. U prvomredu rije je o dva rata u 17. stoljeu: Kandijskom (1645.-1669.) i Velikombekom ili Morejskom ratu (1683.-1699.). U 18. stoljeu od ratnih zbivanjaznaajan je tzv. mali rat (1714.-1718.), izmeu Venecije i Turske, pa Austro--turski rat (1736.-1739.). Potkraj stoljea peat zbivanjima daje Francuskarevolucija i Napoleonovi ratovi. Tome su se pridruili uskoki pokret ipermanentna hajduija. Sve je to izazivalo pomicanje puanstva i migracijskepokrete u razliitim smjerovima. Jedan od najznaajnijih i najmasovnijihiz zapadne, sjeverozapadne i jugoistone Hercegovine kretao se premamletakim posjedima u Dalmaciji od Neretve, preko Vrgorca, Makarske,Imotskog, Sinja, pa sve do Zadra i Ravnih kotara.52 Jedan dio iseljenikaprelazio je dubrovaku granicu i sklanjao se na teritoriju Republike.

    Usporedo s upravno-politikim ustrojem Turci su u osvojenim kraje-vima, pa tako i u Hercegovini, uspostavljali drutveni sustav baziran na vegotovom turskom feudalnom obrascu.53 On se zasnivao na vojnom ustrojuosmanske drave, na njezinoj vojnoj organizaciji i permanentnim osvaja-

  • 21

    H. Z. - VI/03

    54 HNJ, II, Pog. I Dravno i vojniko ureenje Osmanskog Carstva, str. 19-29.55 HNJ, II, Pog. V Bosna i Hercegovina, str. 116-120. i 130-137.56 HNJ, Pog. V. ifluenje u Bosni u XVI stoljeu, str. 137-13; Pog. XV Jaanje

    ifijskih odnosa, str. 483-524.

    njima tuih prostora.54 To je bio imperativ za odranje takva politikog,drutvenog i vojnog sklopa. Osmanska je drava bila ne samo vojnika vei strogo centralizirana. Podlogu tomu davala je Kanun-nama sultanaSulejmana II. Zakonodavca iz 1556., koja je vrijedila i za hercegovakisandak. Glavnu ekonomsku podlogu tom sustavu inila je zemlja. Ona jebila mirijska ili dravna. U prvoj fazi osmanske vlasti uspostavljen je tzv.timarski sustav. Zemlja je bila podijeljena na veleposjede timare, zeametei hasove. Drava ih je dodjeljivala spahijama u vojnoj slubi na uivanje.Zemlju su obraivali slobodni seljaci ili raja, pod odreenim uvjetima iobvezama. Tako je bilo u fazi postojanja timarsko-spahijskog sustava dosredine 16. stoljea.55 Od druge polovice 16. stoljea naruavao se taj sustavi otpoinjao je proces itluenja, koji je znaio pretvaranje dravne zemljeu privatnu ili mulkovnu. Tako je dotad slobodni seljak postajao zavisni kmet(ivija) - obraiva zemlje. Svi ti procesi odvijali su se i na prostorimaHercegovine, dakle hercegovakog sandaka.56

    U okvirima dravno-politikog i drutvenog ustroja, a na postojeoj mate-rijalnoj podlozi izrastala je i adekvatna gospodarska struktura na prostorimaHercegovine u osmansko doba. Kada je u pitanju gospodarski razvoj Herce-govine u osmansko doba, vrlo je vaan unutranji ambijent i vanjskopolitikookruenje. Unutranji je ambijent bio nepogodan i ograniavajui zagospodarski prosperitet i drutvene mijene. Osnovne karakteristike togunutranjeg ambijenta su vojno-feudalni ustroj i kmetski odnosi, zatvorenosti statinost prostora, bez ivljih i nesmetanih dodira s naprednijim nepo-srednim i daljim izvanjskim okrujem. A upravo je okruje obiljeenoneprijateljstvima i permanentnim ratovanjima. Pritom, kada je u pitanjugospodarski razvoj Hercegovine u osmansko doba, esto su se sukobljavalisredinji, pokrajinski i lokalni interesi. Uloga sredinje vlasti u gospodarstvuHercegovine bila je gotovo minimalna. Reimi koji su uspostavljani nagranicama, bili su hiroviti, podloni promjenama, a nisu pogodovali slobod-nijoj cirkulaciji roba i ljudi. Tako se i trgovina s Dubrovnikom i primorskimgradovima usmjeravala na odreene prelaze, radi bolje kontrole i fiskalnihrazloga ubiranja carinskih prihoda i drugih dabina.

    3. Prilike 17.-19. st.

  • 22

    M. Sivri, Migracije... 1667.1808. H. Z. - VI/03

    Sl. 2. Pregledna karta Hercegovine u dananjim granicama

  • 23

    H. Z. - VI/03

    57 HNJ, II, Pog. V, Bosna i Hercegovina Gradovi i gradska privreda u XV stoljeu,str. 124-128; Gradovi i gradska privreda u XVI stoljeu, str. 143-151; Pog. XXIII, Bosanskipaaluk Gradska privreda u XVII stoljeu, str. 587-591.

    58 HNJ, II, pogl. Bosanski paaluk u XVIII stoljeu Privredne i saobraajne prilike,str. 1331-1337.

    Gospodarski napredak Hercegovine odvijao se u okvirima razliitih protu-rjenosti, pa i onih u sferi trgovake razmjene, kao vane grane gospodarstva.Dubrovaka Republika nastojala je zadrati tradicionalni privilegirani polo-aj u trgovakoj razmjeni u Osmanskom Carstvu, pa tako i u Hercegovini,svom neposrednom zaleu. Mletaka Repubika teila je ostvariti rekom-penzaciju u Osmanskom Carstvu na raun prije steenih privilegija naMediteranu, koje je ispustila iz svojih ruku. Svakako je to utjecalo i nasmjerove trgovakog prometa u Hercegovini. Osmansko Carstvo ustrajavaloje u ouvanju tradicionalnih prihoda na bazi robnog uvoza i izvoza. Herce-govaka trgovina, koja se oporavljala pod konac 17., a osobito poetkom18. stoljea, ila je svojim putem i gospodarskom logikom, u moguimsmjerovima u postojeem okruenju. Dubrovaka je Republika tek djelomiceuspijevala zadrati posredniku ulogu u trgovini na prostorima OsmanskogCarstva. Tako je bilo i na prostoru Hercegovine, kad se u ovom razdobljupojavljuju u sve veem broju domai trgovci u ulozi posrednika. ZnaenjeDubrovake Republike bilo je i u tome to je s podruja susjedne Hercegovineapsorbirala viak radne snage u svoj obrt, pomorstvo, pomorsko-trgovakipromet i druga gospodarska podruja i razliite uslune djelatnosti.

    U gospodarstvu Hercegovine za osmanske prevlasti glavno mjesto imaloje poljodjelstvo. Ono je nosilo sve znaajke naturalne i nerobne proizvodnje.Gradska privreda odvijala se uglavnom u okvirima obrta i tzv. esnafskeproizvodnje. Njezin razvoj bio je spor i ograniavajui. Spomenimo i to daje na prostoru Hercegovine u osmansko doba bilo malo trgova, varoi, a jomanje pravih gradskih naselja. Meu njima treba spomenuti: Mostar,Trebinje, Ljubuki, Poitelj, Konjic i Blagaj, kao neto vanija sredita.57Manufakturne proizvodnje u Hercegovini i nije bilo. Dodamo li tome i veomaslabe putne komunikacije,58 slika se stanja u gospodarstvu zakruuje u posvenegativni aspekt.

    Opi bi zakljuak bio da je dolazak Osmanlija na prostor Hercegovineizazvao ne samo politiki ve i drutveni i gospodarski diskontinuitet. Tose oitovalo u unitenju stare klase, krupnijeg feudalnog sloja, pa u islami-zaciji, prisilnim demografskim promjenama - dovoenjem Vlaha stoara i

    3. Prilike 17.-19. st.

  • 24

    M. Sivri, Migracije... 1667.1808. H. Z. - VI/03

    Sl. 3. Stari zemljovid Dalmacije, Dubrovake Republike i Hercegovine(Zbirka zemljovida - DAD)

    59 V. FORETI, Povijest Dubrovnika do 1808., Dio I. i II, Nakladni zavod Maticehrvatske, Zagreb, 1980.

    izmjetanjem starosjedilaca. Stalne migracije stvarale su opu sliku slabenapuenosti u Hercegovini, a uzroci su za to mnogobrojni. To su ratovi,epidemije i masovni pomori, nerodice, gladne godine i drugo. O pojedinimaspektima zbivanja u Hercegovini u razdoblju od 1667. do 1808., bit erijei u poglavljima koja se odnose na uzroke migracija iz Hercegovine naprostor Dubrovake Republike.

    ***Dubrovnik openito, kao kumuna i poslije kao Republika, proao je kroz

    vie faza svoga povijesnog razvoja.59 Nema sumnje da je veliki potres godine1667. bitni mea u njegovoj povijesti. Gotovo potpuno uniteni grad podi-gao se iz pepela i ruevina. Ponovno je poput feniksa krenuo putem svoje

  • 25

    H. Z. - VI/03

    stare teko steene i brino uvane slave. Uslijedila je uurbana obnovagrada, njegov ponovni gospodarski napredak i novi svestrani procvat. Repu-blika, kao drava, morala se diplomatski boriti za samoodranje, u odnosuprema svom uvijek opasnom suparniku Veneciji.60

    I razdoblje od potresa do pada Republike nije jednoobrazno u gospodar-skom i drutvenom razvitku. Gotovo da svako desetljee ima svoju osobitost.Potres se dogodio u jeku Kandijskog rata, koji je imao doticaja s Republikom,na moru i njezinu kopnenom zaleu. Po zavretku tog rata 1669., uslijediloje zaotravanje odnosa s Turskom, pokroviteljicom dubrovakog suvereni-teta. Odnosi zategnutosti potrajali su do 1677. i te su godine eskalirali uotvoreni sukub, koji je potrajao do 1682. Sljedee, 1683. otpoeo je Morejski(Veliki beki) rat izmeu Turske i kolicije europskih zemalja pod vodstvomAustrije i Venecije. On se vodio u vodama Jadrana i dubrovakom zaleu,u Hercegovini. Republika je bila prisiljena lavirati izmeu Turske, pokrovi-telja njezina suvereniteta, i Austrije, s kojom je htjela graditi nove odnose.Car Leopold I. primio je 20. kolovoza 1684. Dubrovaku Republiku podsvoju zatitu. Venecija, ratujui s Turskom, uspjela je ovladati dubrovakimzaleem u Hercegovini. Tako se Dubrovnik naao u gotovo potpunom mle-takom okruenju. Iz tog neugodnog poloaja Republika se izvukla odred-bama Karlovakog mira 1699., po kojima su stvorene dvije enklave, uSutorini i Kleku, u posjedu Turske, radi distanciranja od Venecije, svojesuparnice.61

    Kraj 17. i prva desetljea 18. stoljea protekli su u ozraju stabilizacije igospodarskog prosperiteta, posebice trgovine. U jeku toga dogodio se i novitursko-mletaki rat 1714.-1718., koji se zavrio Paarevakim mirom. I tajsukob nije mogao mimoii Dubrovaku Republiku. Ona je u njegovu tijekutrpjela gospodarsku, pomorsku i drugu blokadu, doivljavajui i vanjskopo-litiku krizu, posebno u pogledu diplomatske borbe da se odri graninistatus quo postignut 1699. mirom u Karlovcima.62

    60 G. NOVAK, Dubrovaki potres 1667. i Mletci, Anali, XII, Historijski institutJAZU u Dubrovniku, Dubrovnik, 1970, str. 9-26.

    61 G. LJIVO, Klek i Sutorina u meunarodnim odnosima 1815-1817, Beograd, 1977.62 G. NOVAK, Dubrovaka diplomacija na mirovnom kongresu u Poarevcu, iiev

    zbornik, ZNR, Zagreb, 1929, str. 655-664.

    3. Prilike 17.-19. st.

  • 26

    M. Sivri, Migracije... 1667.1808. H. Z. - VI/03

    63 Opirnije o tome u poglavlju Doseljavanje nekatolika pripadnika drugih konfesija.64 . MULJAI, Amerika revolucija i dubrovaka pomorska trgovina, Pomorski

    zbornik, 6, DPUPJ, Zadar, 1968, str. 521-529.65 Isti, Prilog politici Dubrovnika za austrijsko-turskog rata 1788/9., Historijski

    zbornik IV, br. 1-4, Zagreb, 1953, str. 25-32.

    U ovom razdoblju pa do kraja stoljea Republika razvija ivu diplomat-sku aktivnost, vodei aktivnu vanjsku politiku, radi svoga gospodarskogprosperiteta, politikog i dravnog uvrenja i odranja. Glavni cilj vlada-juoj vlasteli je odranje mira, sigurnosti i nezavisnosti Republike. Vanjsko-politiki odnosi graeni su ne samo na relaciji najbliih susjeda Turske iVenecije, ve i znatno ire, u europskim pa i svjetskim odnosima. Zbogtoga je vrijedno spomenuti odnose s Francuskom i njihove promjene. Tajse sukob kretao na diplomatskoj liniji, a povod im je odnos Republike premafrancuskoj trgovakoj koloniji u Dubrovniku. Pritom najvei pozitivni dosegu dubrovako-francuskim odnosima je pomorsko-trgovaki ugovor sklopljen1776. godine. Odnosi s Rusijom, ve prije toga uspostavljeni, zapadali su ukrizu u drugoj polovici 18. stoljea, i kulminirali su u od 1769. do 1775.Jedan od razloga tim sukobima bila je vjerska politika Republike i njezinodnos prema pravoslavlju.63 Drugi razlog poremeaju meusobnih odnosaje dranje Republike u ratnim sukobima izmeu Rusije i Turske. Uslugedubrovakih brodova Turskoj, sa znanjem ili bez znanja vlasti Republike,posebno su smetali Rusiji. Republika je ustrajno diplomatskim putemuvjeravala Rusiju u svoju iskrenost zahtijevajui od nje da respektira njenuneutralnost. U ovom razdoblju izgrauju se i odnosi sa zemljama sjeverneAfrike i s Napuljskim Kraljevstvom, s kojim je i nastao sukob zbog guverneraoruja, izglaen 1784. Veze se uspostavljaju s Engleskom, SAD-om64 iostalim prekomorskim zemljama.

    Odnosi s Austrijom postaju sve vaniji. Pokuaj pribliavanja toj vele-sili uinila je dubrovaka diplomacija nakon sklopljenog primirja izmeuRusije i Turske 1772., i za austrijsko-turskog rata 1788./9. godine.65 Nakonukinua Mletake Republike 1797. i zaposjedanjem njenih posjeda u Dal-maciji, Austrija postaje i neposredni susjed Dubrovakoj Republici.

    Na unutranjem politikom planu treba spomenuti sukobe meu dubro-vakom vlastelom od 1762. do 1763. godine, to je izazvalo i ustavnu krizu.Godine 1763. usvojen je i tzv. zakon o drijebanju pri izboru funkcionara,

  • 27

    H. Z. - VI/03

    to je bio pokuaj reformi politikog sustava.66 Politika trvenja konstantnasu u Dubrovniku u zadnjoj etvrtini 18. stoljea. Vodila su se u obliku borbaza politiki presti izmeu dviju politikih grupacija - stare (konzervativne)i mlae, progresivnije i sklonije reformama, tzv. salamankeza i sorboneza.67Unutranji je problem i agrarno pitanje i zemljini odnosi. Vrhunac te agrarnekrize je Konavoska buna od 1799. do 1800., koja je imale i unutranje ivanjske reperkusije.68

    Razdoblje od kraja 18. stoljea u Europi je krizno, izazvano Napoleo-novim osvojakim ratovima. Oni e skupo stajati i Dubrovaku Republiku.Najprije francuskom okupacijom njezina teritorija 1806., pa ukinuemRepublike 31. sijenja 1808. Nakon kratkotrajne francuske uprave do1814.,uslijedit e novo razdoblje u politikom ivotu dubrovakog kraja u okriljuHabsburke Monarhije.

    66 V. FORETI, Povijest Dubrovnika, II, str. 239-248.67 Isto, str. 269-270; . MULJAI, Salamankezi i sorbonezi, Filolog, 2, Zagreb,

    1959; . MULJAI , Istraga protiv jakobinaca 1797. u Dubrovniku, Anali, HID JAZU,Dubrovnik, 1953, str. 235-254.

    68 V. FORETI, Povijest Dubrovnika, II, str. 337-344.

    3. Prilike 17.-19. st.

  • 28

    M. Sivri, Migracije... 1667.1808. H. Z. - VI/03

    Uzroci migracija iz pojedinih zemalja na teritorij Republike bili su razli-iti. Iz primorskih gradova to su bile, prije svega, enidbene i obiteljskeveze, ali i politike razmirice i trvenja unutar pojedinih gradova. Osobe izgraanskih obitelji dolazile su i kao obrtnici, trgovci, sveenici i redovnici,te kao obini radnici. Albanci su dolazili kao obrtnici, trgovci i sveenici.Meu Talijanima najvie je obrtnika vjetih majstora, lijenika, uitelja,notara, kancelara, ali i osoba drugih profesija. Iz kontinentalne Hrvatske iUgarske bilo je dosta plaenih vojnika barabanata, te vojnih strunjaka.idovi iz panjolske bili su trgovci, novari i lijenici.

    Migracije iz Hercegovine na prostor Dubrovake Republike bile su per-manentne i u kontinuitetu. Po brojnosti bile su najvee u usporedbi s doselje-nicima iz svih drugih podruja. Jedan od razloga je i neposredno susjedstvoi zajednika granica. S obzirom na njihovu trajnost one su bile uglavnomdefinitivne, a samo u neznatnom postotku su bile privremenog karaktera.Zanemariv je broj povratnika u zaviaj.

    Neposredni uzroci i motivi seoba najee su dobrovoljnost i materijalnepotrebe i interesi migranata, ali i neki oblici prisile.

    Opi i posebni uzroci migracija iz Hercegovine bili su:- ekonomski razlozi i turska najezda u prethodnim stoljeima,- tursko dravno-politiko, vojno i drutveno ustrojstvo, u kasnijim stolje-

    ima i vremenu o kojem je rije,- stalni ratovi, najprije ofenzivni, a potom defenzivni, koje je Turska,

    kao vojniki organizirana drava, stoljeima vodila,- vjerski razlozi, dakle vjerska politika i pritisci na tom planu,- zemljopisne osobitosti, gospodarski i drutveni feudalni odnosi,- este epidemije, pred kojima su se ljudi panino povlaili na sigurno,- vea kulturna i opa ivotna razina i poloaj ljudi u Republici, a posebno

    bogatstvo grada Dubrovnika, poznato i svima privlano,

    4. UZROCI MIGRACIJA IZ HERCEGOVINENA DUBROVAKO PODRUJE

  • 29

    H. Z. - VI/03

    - organizirana skrb vlasti Republike oko prehrane ljudi, koji su na tajnain zatieni od rizika neimatine i gladi,

    - poloaj dubrovakih seljaka kmetova bio je povoljniji nego u turskomitlukom sustavu.

    Sluajni uzroci mogli su biti:- haranje kuge u Dubrovniku bilo je esto, kad je puanstvo bilo deset-

    kovano, pa ga je trebalo dopuniti novim migrantima iz zalea,- potresi, posebno onaj iz 1667., otvarali su put novim doseljenicima,- obiteljske i rodbinske veze pogodovale su preseljenjima,- nasilja i pritisci razliitih vrsta,- krvna osveta i drugi kanjivi delikti upuivali su pojedince na odlazak

    iz sredine u kojoj su prijestup uinili.Posebno bi na ovome mjestu trebalo istaknuti politike motive, koji se

    nesumnjivo postojali i mogli su za pojedince biti povod odlasku u drugesredine, pa tako i dubrovaku. U vrijeme Kandijskog, a posebno Morejskograta (1683.-1699.) na prostoru Neretve, Zaablja, Popova i Trebinja bio jeznatan broj pristaa Mletake Republike. Ona im je dijelila oduzeta zemljitafeudalaca i muslimanskih seljaka, mnoge je ukljuivala u svoju slubu,dodjeljujui im zvanja, inove i poloaje. Ratna se srea, meutim, mije-njala. Venecija je po odredbama Karlovakog mira 1699. morala napustitidubrovako zalee u Hercegovini (Trebinje, Popovo, Zaablje, Neretva),izuzevi manji dio u Zaablju i Neretvi. Mnoge njihove pristae, kao to jepoznato, prele su tada na mletaki teritorij. Budui da je u tijeku Bekog(Morejskog) rata izrasla na tom prostoru i austrijska opcija, meu tamonjimnarodnim prvacima bilo je i austrijskih pristaa. Skupina narodnih prvakameu katolicima u Popovu uputila je pismo caru Leopoldu I. 16. prosinca1688. Meu potpisnicima su Nikola Matijaev iz Orahova (Dola), MarkoMiloev(i) iz eljara, Milo Nikol(in)(i) iz Golubinca, Pero Mitrov(i) izKijeva Dola, Stjepan Cvjetkov(i) iz Belinia i Mihailo K(o)lak. Oni suzamolili Leopolda I. da naredi svojim generalima da ih potede kada bududolazili u njihov kraj.69 To su pismo posvjedoili upnik dum Nikola i LukaLui, dubrovaki dragoman. Skupina katolika iz Ravna i oblinjih sela uPopovu, s nekoliko pravoslavnih prvaka, izjasnili su se 30. sijenja 1690.podlonicima cara Leopolda I., molei ga da poalje vojsku u njihove krajeve

    69 J. RADONI, Acta et diplomata, IV, sv. 1, str. 564-365.

    4. Uzroci migracija

  • 30

    M. Sivri, Migracije... 1667.1808. H. Z. - VI/03

    kako bi joj se i oni pridruili. Meu potpisnicima katolicima bili su MiletaStjepanovi i Boko Koji iz Ravna, Marko Braevi i Ivan Peroti izvaljine, Petar Vukosalji iz Dubljana. Od pravoslavnih iz Popova potpisnicisu Miko Kadijevi i Vuk Slavi iz Veliana i Komnen Aneli.70 Slineizjave upuivali su caru Leopoldu I. i prvaci drugih sela u Popovu i okolnimpodrujima. Jo vei poticaj tome dao je i Patent cara Leopolda od 19.prosinca 1688., upuen stanovnicima Hercegovine kojim ih prima za svojepodanike i obeava im slobodu ispovijedanja vjere i potovanje prava iprivilegija.71 I njihov opstanak na prostoru Hercegovine nakon povlaenjaMleana nije bio mogu. ini se da je veina njih prela na dubrovakopodruje. To je i logino jer je i Republika u svojoj opreznoj i promijen-ljivoj vanjskopolitikoj kombinatorici podravala austrijsku opciju, kaoprotuteu mletakoj. Tako se u Dubrovniku susreu poetkom 18. stoljeaprije politiki angairane osobe u minulim ratovima. Iz obitelji Koji bilisu to Boko i uro, kojima je mletaka vlast bila dodijelila imanja uKotezima, Prhinju i Rupnom Dolu u Popovu. U Dubrovnik je doao i SabaKukica (Tomaevi), kojemu su Mleani dodijelili imanja u valjini i seluMilanoviu u Popovu. Pristigli su u Dubrovnik i Marko Braevi, s posje-dima u valjini i Kotezima, i Andrija Bubi i Mile Mitrovi, s posjedima uKotezima u Popovu. To su samo neke osobe koje su zbog svog politikogdjelovanja napustile prostor Hercegovine.

    Politikog djelovanja meu katolicima u Hercegovini bilo je i tijekom18. stoljea. Ta se djelatnost pojaavala u vrijeme kriznih situacija. Takavje bio i tzv. mali rat 1714.-1718., zavren Poarevakim mirom, i austro--turski rat 1736.-1739., okonan Beogradskim mirom. Takve akcije, krajnjeoprezno, poduzimala je i Dubrovaka Republika. Kao ilustracija takva djelo-vanja Republike posluit e primjer iz 1737. iz vremena austro-turskograta. Knez i Vijee umoljenih uputili su 22. kolovoza 1737. pismo donVicencu Mri Andrijaeviu, upniku u epikuama u Primorju. Don Vicencje povremeno opsluivao i vjernike u upi Trebimlji u Popovu. Osim toga injegovi su predci iz Rupnog Dola u Popovu. Uz to bio je dobar poznavateljljudi i tamonjih prilika. Uz spomenuto pismo don Vicencu je dostavljen iopsean upitnik s vie od tridesetak pitanja vojne i gospodarske prirode.

    70 Isto, str. 697.71 Isto, str. 571-572.

  • 31

    H. Z. - VI/03

    Upitnik je trebao uruiti povjerljivoj, dobro poznatoj i uglednoj osobi knezu Iviu iz Ravna u Popovu. Njegov je zadatak bio da otputuje uBanjaluku (to je vrijeme glasovite bitke za taj grad) s namjerom da izvidisve ono to upitnik sadri i da u tom duhu i odgovori.72 Nema podataka je liknez Ivi, ili netko drugi u njegovo ime, iao u Banjaluku. injenica je dasu ljudi iz Hercegovine inili takve usluge ne samo Dubrovakoj Republicive i drugim stranim silama u vrijeme priprema ili samog rata s Otoman-skom Carevinom. Takav angaman pojedinaca je i otkrivan, pa su takviporadi turske opasnosti morali osobno ili obiteljski bjeati na dubrovakiteritorij. Nije nimalo sluajno da i Ivie iz Ravnog u 18. stoljeu nalazimou Dubrovniku.

    4.1. Unutranjopolitiki imbenici u Osmanskom CarstvuUnutranjopolitike imbenike na prostoru Hercegovine uzrokovalo je

    ope stanje u Otomanskom Carstvu. Stabilnija sredinja vlast u Carigraduosiguravala je i veu politiku stabilnost i sigurnost i u udaljenijim turskimprovincijama, kakva je bila i Hercegovina. Suprotno tome, njezino slabljenjeuvjetovalo je politiku nestabilnost i na periferiji, pa se, u gotovo perma-nentnom ratnom stanju s raznim dravama, Otomansko Carstvo kretalo usmjeru politike nestabilnosti i este anarhije. Prilike i politika samovaljau provincijama i na lokalnoj razini, bili su jedan od imbenika koji su utjecalina pomicanje i seobu stanovnitva. Tako je bilo i na prostoru Hercegovine.Ono se, osobito u ratnim prilikama, masovno povlailo na druge i sigurnijeprostore, kao to je bio mletaki, ali i dubrovaki teritorij.

    Migracije stanovnitva koje su otpoele prije i u tijeku turskog osvajanjaBosne, a potom i Hercegovine, nastavljaju se i u sljedeim stoljeima.Posebno u vrijeme nemira i ratnih vrtloga. Ali i u mirnodopskim uvjetimabilo je odlazaka turskih podanika na dubrovaki teritorij. Ve u 16. stoljeumjesne vlasti susjednih hercegovakih kadiluka poduzimale su politike iupravne mjere da se sprijei nekontrolirani odlazak podanika (raje) uDubrovnik, na izuavanje obrta, trgovine ili kao druge radne snage.Tako sefermanom 1555. zahtijevalo od Republike da se takve izbjeglice vrate iliprotjeraju.73

    72 DAD, Acta et diplomata, 18. 178, No 3330, dok. 116.73 I. MITI, O izbjeglicama iz zalea na podruju Dubrovake Republike, str. 140.

    4. Uzroci migracija

  • 32

    M. Sivri, Migracije... 1667.1808. H. Z. - VI/03

    74 V. VINAVER, Dubrovnik i Turska u 18. veku, str. 151.75 B. HRABAK, Uskoki zaleti u Neretvu 1537-1617, Pomorski zbornik, 17, Rijeka,

    1979, str. 323-340; Enciklopedija Jugoslavije, IV, Uskoci, str. 436-437.76 B. HRABAK, Trebinje, Popovo i donja Neretva u hajdukom vojevanju za vreme

    Morejskog rata, Prilozi, Institut za istoriju, G. XVI, br. 17, Sarajevo, 1980, str. 69-98.77 J. TADI, Uskoci i Dubrovnik u 17. vijeku; B. HRABAK, Napadi senjskih uskoka

    na Zaablje, Popovo i Trebinje 1535-1617, Tribunia, 7, Trebinje, 1983, str 101-129.

    Tijekom vremena izgraivala se politika i posebna pravila oko dolaskaturskih podanika na dubrovako podruje. U svezi s njihovim dolaskom jei pitanje sudske ovlatenosti. Tako je Republika 1743. zahtijevala od Porteferman o morlacima po kojemu bi oni nakon stjecanja dravljanstva,potpadali pod njezinu jurisdikciju.74

    4.2. Vanjskopolitiki imbenici i utjecaj velikih silana tijek zbivanja u Hercegovini

    Na dogaaje u Hercegovini utjecali su i vanjski imbenici. U pitanju sueuropske velesile. U prvom redu rije je o najbliim susjedima MletakojRepublici i Habsburkoj Monarhiji. Posredno, ali i neposredno, na tijekzbivanja imale su utjecaja i ostale mone europske drave Francuska,panjolska, Engleska i Rusija. Papinska Kurija i pojedini pape bili su takoerutjecajan vanjskopolitiki faktor.

    Gotovo da je cijelo 17. stoljee proteklo u znaku ratovanja OsmanskogCarstva i Venecije. Njihov sukob inio je okosnicu dvaju ratova, Kandijskog(1645.-1669.) i Velikog bekog rata (1683.-1699.). I tzv. mali rat izmeuVenecije i Turske (1714.-1718.), zavren Poarevikim mirom, bio je uzro-nikom novim migracijama iz Hercegovine na prostor Dalmacije, ali i Dubro-vake Republike.

    4.3. Posljedice uskokih akcija i hajduije u HercegoviniVaan pokreta iseljavanja ili, bolje reeno, prisilnih i masovnih bjea-

    nja iz Hercegovine bili su uskoki upadi75 i stalna domaa hajduija.76 Obasu se pokreta proglaivala borcima protiv turskog zuluma i osloboditeljimapotlaenih krana. U praksi je to esto bivalo drugaije. I prema kranskomsvijetu pokazivali su oni jednako tako surovost i nemilost pljakom, uboj-stvima, odvoenjem u roblje i drugim nasiljem. Uskoke akcije odvijale suse i na prostoru Dubrovake Republike.77 U pojedinim situacijama za nju

  • 33

    H. Z. - VI/03

    78 B. HRABAK, Trebinje, Popovo i donja Neretva u hajdukom vojevanju, str. 69-98.79 Isto, str. 89-94.

    su uskoci bili veliko optereenje. Ne samo zbog pljaki, pustoenja, ubijanjai remeenja ustaljenog ivota. Potekoe su nastajale na vanjskopolitikomi diplomatskom polju, posebice s Osmanskim Carstvom. Republika nijeimala snagu da njihove akcije sprijei na svom teritoriju, posebno da onemo-gui koritenje svojim podrujem za pripreme uskokih akcija na turskomteritoriju u Hercegovini. Taj je problem stalan i na unutarnjem, i na vanj-skopolitikom, i na diplomatskom planu sve do ukinua uskoka Parikimmirom 1617. i njihovim rasputanjem 1618. godine.

    S uskokim akcijama sve dotad povezana je i hajduija. Razlika je utome to je ona, kao pojava, ostala trajno u cijelom razdoblju turske vlastina ovom prostoru. Hajduija je bila samonikli pokret, nastajao u narodu ivezan za odreene krajeve. Iza njega nije stajala neka vea dravna sila,kako je to bilo s uskokim pokretom.Vojne operacije hajdukih druinabile su jako izraene u vrijeme Morejskog rata (1683.-1699.). Njihove etedjelovale su na itavom prostoru dubrovakog zalea u Hercegovini. Najjaiintenzitet njihova djelovanja bio je na prostoru Trebinja, Popova i donjeNeretve.78 Te su prostore napadali s morske i dubrovake strane. Uglavnomsu njihove akcije bile u slubi Mletake Republike, osobito do 1689., ali suratovali i za svoj raun. Ponovno oivljavanje hajdukih akcija u junojHercegovini uslijedilo je od 1691. do 1693., a njih su poticali Dubrovani,kao suparnici i neprijatelji Venecije.79

    4.4. Feudalni nameti i dravni porezi kao uzrok migracijama

    Jedan od pokretaa iseljavanja s hercegovakog podruja u vrijemeosmanske vladavine je i feudalni ustroj. Jo polovicom 16. stoljea u Osman-skom Carstvu, pa tako i na prostoru Hercegovine, suelila su se dva procesasuprotnog predznaka. Dolo je do degeneracije timarsko-spahijskog sustava,a nasuprot tome jaalo je itluenje, tj. nasilno ukmeivanje seljaka. Bitnacrta spahijsko-timarskog sustava bila je ta da je zemlja bila dravna carska(mirijska). Ona se spahijama (feudalcima) za razliite njihove zasluge, ponaj-vie vojne i ratne, dodjeljivala na uivanje. Feudalna lena bila su podijeljenana manje posjede koje su obraivali slobodni seljaci (raja), kao nasljedni

    4. Uzroci migracija

  • 34

    M. Sivri, Migracije... 1667.1808. H. Z. - VI/03

    80 N. FILIPOVI, Pogled na osmanski feudalizam, Godinjak, Istorijsko drutvo BiH,IV, Sarajevo, 1952; B. UREV, Prilog pitanju razvitka tursko-osmanskog feudalizma -timarsko-spahijskog ureenja, Godinjak, I. D. BiH, Sarajevo, 1949.

    81 O. L. BARKAN, ifluk, Godinjak, I. D. BiH, II, Sarajevo, 1950, str. 287, 193-294.82 A. SUESKA, Promjene u sistemu izvanrednog oporezivanja u Turskoj u XVII

    vijeku, Prilozi Orijentalnog instituta, X-XI, Sarajevo, 1961, str. 75-79.

    dratelji i neposredni proizvoai. Obveze seljaka prema dravi i spahiji(feudalcu) bile su zakonom ureene.80

    U vrijeme slabljenja Otomanskog Carstva i raspadanja spahijsko-timar-skog sustava dolo je do nasilne uzurpacije dravne (mirijske) zemlje injezina pretvaranja u velika privatna (mulkovna) dobra (itluci) u rukamatzv. itluk-sahibija. Formalno dobrovoljni ugovori izmeu uzurpatora drav-ne zemlje itluk-sahibija i neposrednog obraivaa kmeta (ivije), u praksisu se pokazali kao silom nametnuta, teka i trajna obveza. Teina tereta zaiviju nije nastajala samo zbog ugovornih obveza; u pitanju su bili i drugiimbenici - sitni posjedi, loa kvaliteta zemlje, primitivna obrada, mali pri-nosi. Osim toga, u nastalim uvjetima izmeu drave i neposrednog proizvo-aa (kmeta) instalirao se zemljoposjenik (itluk-sahibija). Tako se proizvoddijelio na tri strane dravu, zemljoposjednika, kmeta.81

    Dodatni teret raji (kranima) u 17., 18. i 19. stoljeu u OsmanskomCarstvu, pa tako i njegovoj provinciji Hercegovini, bili su porezi. Njihovabrojnost, realni iznos, struktura i nain ubiranja potkopavali su dravu ivodili njezinu konanom rasulu. Svi su nameti ili dabine podijeljeni udvije skupine zakonite (erijatske) i izvanredne namete i obiajne terete.Prva skupina uglavnom su bili razni oblici feudalne rente, koji su, osimglavarine i prihoda carskih hasova, pripadali feudalcu.

    Izvanredni nameti bili su preteito namijenjeni dravnim potrebama.Ispunjavali su ih svi, bez obzira na vjeru, ako su imali i feudalne obveze.Upotrebljavali su se za uzdravanje vojske, u tijeku terenskih pokreta iratnih pohoda, za trokove predstavnika vlasti (prenoita, prehrana), odra-vanje putova, mostova, utvrenih gradova i drugog.82 Ta su nelegalna opte-reenja inicirali uglavnom provincijski i lokalni organa vlasti. Sami po sebi,a posebno brutalan i nasilan nain njihova prikupljanja, postali su tekimoptereenjem. U BiH-u to je praksa ve u 17., a jako je izraena u 18.stoljeu. U Hercegovini je posebno ona primjenjivana u vrijema Morejskog(Velikog bekog) rata 1683.-1699., koji je teko opustoio ovu provinciju.Izvanredni porezi poeli su se traiti i od onih koji su nekada zakonskim

  • 35

    H. Z. - VI/03

    83 A. SUESKA, n. d. str. 94.84 A. SUESKA, Novi podaci o nastanku i visini taksita u Bosni, Prilozi OI, X/2,

    Sarajevo, 1974, str. 136-137, 139, 141.85 V. SMOLJAN, Poglavlja iz ekonomske historije Hercegovine, Gospodarska komora

    Herceg-Bosne, Mostar, 1996, str. 121-122, 131-132.

    putem, u obliku povlastice, bili toga osloboeni. Rije je prije svega o kato-likim samostanima, koji su uivali taj privilegij. Meutim, pod udaromsu, ponekad, bili i turski dostojanstvenici i slubenici s prije steenimprivilegijem.83

    Tridesetih godina 18. stoljea turska je vlast, a radi sreivanja prilika,uvela legalni namet tzv. taksit, u korist provincijskih vezira i mutesarifasandaka. Taksit je bio kao mirnodopska pomo prikupljan od svih osoba udva obroka godinje (ljetni i zimski). Uz taj namet uveden je jo jedan podimenom imdadi seferije, ubiran u vrijeme ratova, u jednom ili vie obroka.Razrezivanje i ubiranje tih poreza obavljalo se s pomou kadija, vilajetskihajana, mubaira (namjesnikovih izaslanika) i drugih dunosnika.84 Trebaistaknuti da se taksit, kao legalni namet, esto razrezivao kao i spomenutiporez za ratne potrebe. Iznosi tih obveza bili su visoki i teko podnoljivi.Prikupljanja su bila uz prisilu i nasilje. Osim toga taksit se permanentnopoveavao. Za nekoliko desetljea narastao je viestruko. Primjere porez-nih, redovitih i vanrednih optereenja za podruje Hercegovine nalazimo usidilima hercegovakih kadiluka mostarskoga, blagajskog, poiteljskog,ljubukog, ljubinjskog, stolakog, trebinjskog. Unato pokuajima sredinjeturske vlasti da uvede neki red u tu oblast, stanje se nikada nije bitnijepopravilo. Poznato je da je u vrijeme Velikog bekog rata na podrujuRavnoga u Popovu u tijeku pet mjeseci ubiran taksit etiri puta.85

    Vidljivo je da su feudalni nameti i dravni porezi, ali i druga izvanrednadavanja, teko materijalno optereivali krane u Hercegovini u doba turskevladavine. Zato je i socijalno i materijalno stanje njihovo bilo imbenikommigracijskih pojava.

    4.5. Poloaj vjerskih zajednica napose katolika i udio vjerskogimbenika u procesu iseljavanja

    Pravni poloaj vjerskih zajednica u Otomanskom Carstvu, pa tako i uHercegovini, nije bio reguliran posebnim zakonskim odredbama. Unutarnjiodnosi zasnivali su se na temeljima islama, koji je bio slubena dravna ivladajua religija. Ostale, zateene na ovim prostorima, u prvom redu

    4. Uzroci migracija

  • 36

    M. Sivri, Migracije... 1667.1808. H. Z. - VI/03

    86 H. ABANOVI, Kanun-nama Bosanskog sandaka iz godine 922(1516), Prilozi,Orijentalni institut, I, Sarajevo, 1950, str. 165; Kanuni i kanun-name za Bosanski,Hercegovaki, Zvorniki, Kliki, Crnogorski i Skadarski sandak, Monumenta turcicaHistorim Slovorum meridionalium illustrantia (dalje - MTHSMI), T-I, Ser. I, Zakonskispomenici sv. 1, Orijentalni institut u Sarajevu, str. 31; D. MANDI, Bosna i Hercegovina,III, Rim, 1967, str. 157.

    87 Kanuni i kanun-name, MTHSMI, T-I, str. 43, 56 i 66. Tako u kanun-nami iz 1530.stoji: Na nekim mjestima podignuta je crkva gdje iz starog nevjernikog vremena nijebilo crkve. Na mjestima gdje ni u starom defteru crkva nije zapisana nove crkve supodignute. Neka se naredi da se takve novopodignute crkve razore, a sa nevjernicima ipopovima koji u njima sjede, vre pijunske poslove i alju izvjetaje u nevjernike zemlje,neka se strogo postupi i neka se kazne. A na putevima su postavljeni krstovi. Od sada,kada se oni srue, neka ne dozvole da ih naprave. Oni koji ih prave neka budu kanjeni. Ukadiluku kojeg kadije to bude, ako ne sprijei i ne otkloni, bie uzrok za njegov otpust.Slino je i u kanun-namama iz 1539. i 1542.

    88 A. NIKI, Stanje crkava i katolika na podruju Makarske biskupije, Iskra, br. 1,Metkovi, 1975; A. NIKI, Hercegovaki katolici izmeu 1683. i 1735 godine, SV,Tisuu godina Trebinjske biskupije, Vrhbosanska via teoloka kola, Sarajevo, 1988,str. 135-163.

    kranske (katolika i pravoslavna), nastavile su svoje djelovaje. U tomsmislu postojale su odreene granice tolerancije. Uvjeti za njihov rad i djelo-vanje ipak su bili nepovoljni. Kako su se prilike mijenjale, naelo tolerancijepostajalo je irelevantno. Umjesto nje nastajala je nesnoljivost, svakojakipritisci i progoni. Turske su vlasti u kranskim zajednicama (crkvama),posebno u katolikoj, vidjele i politikog imbenika koji radi u korist Turskojneprijateljskih zemalja. Uloga papinske Kurije u oslobodilakim pokretimaprotiv Turske dodatno je optereivala poloaj katolika, pa tako i katolika uHercegovini. Turske su vlasti znale, kako je ve reeno, posegnuti i za otrimmjerama. Tako su 1516. donijele vrlo strogi zakon protiv katolika. Rije jeo Kanun-nami bosanskog sandaka (vilajeta), koja uz ostale odredbe sadrii jednu koja se odnosi na crkve. Njome je nareeno da se porue sve katolikecrkve sagraene nakon osvajanja, i da se uklone krievi, kao kranskisimboli, postavljeni pored putova.86 To je ponovljeno i u kanun-nami zabosanski sandak 1530. te bosanski, hercegovaki i zvorniki sandak iz1539. i bosanski sandak iz 1542. godine.87 U osnovi je poloaj Katolikecrkve i njezinih vjernika na spomenutom prostoru bio trajno nepovoljan.88Mnogi katoliki vjernici zato bjee i naputaju zemlju. Neki prelaze i napravoslavlje, zbog malobrojnosti katolikog klera i povoljnijeg poloajaPravoslavne crkve, koja je s osmanskom vlau uspostavila modusvivendi.

  • 37

    H. Z. - VI/03

    Sl. 4. Zemljovid trebinjsko-mrkanske biskupije (Po B. Pandiu)

    4. Uzroci migracija

  • 38

    M. Sivri, Migracije... 1667.1808. H. Z. - VI/03

    89 D. MANDI, Etnika povijest Bosne i Hercegovine, str. 167-268.90 I. PULJI, Neum povijesna domovina Hrvata, Humski zbornik, sv. 1, Neum,

    1995, str. 79-82.91 A. KOMADINA, Interkonfesionalni odnosi na podruju trebinjske biskupije, 1000

    godina trebinjske biskupije, Studia Vrhbosnensia, VVT, Sarajevo, 1988, str. 125-127.92 K. DRAGANOVI, Bosna u oima apostolskog vizitatora Petra Masaracija g.

    1624., Napredak HNK, XXVII, Sarajevo, 1937, str. 215-223.93 D. MANDI, Etnika povijest BiH, sv. III, Ziral, Chicago, 1982, str. 253-266.94 D. MANDI, n. d., str. 288-293; A. NIKI, Pokuaj oslobaanja i islamizacija u

    Hercegovini u XVII stoljeu, Nova et vetera, XXIX, sv. 1, Sarajevo, 1979.

    Trea skupina katolikih vjernika prelazila je na islam. U svezi s pret-hodnim pitanjem je i pojava i na tlu Hercegovine islamizacije autohtonogpuanstva, koje je u golemoj veini bilo katolike vjere.89 Rezultati islami-zacije meu katolicima nisu u svim podrujima bili istovjetni. Odvijali suse negdje s vie, a ponegdje s manje uspjeha. Vjerski kompaktnija i brojanojaa podruja lake su odolijevala tim iskuenjima. U tim podrujima biloje pojedinanih prelaza na islam, te bi se moglo u tim sluajevima govoritio neuspjelim pokuajima islamizacije.90 Prelazi na islam bili su neuspo-redivo brojniji u prvim stoljeima osmanske vladavine.91

    Ve u 16. stoljeu o poloaju katolika govore mnoga svjedoanstva, poputonog Benedikta Kuripeia iz 1530., zatim jedan turski izvor 1565.-1589. isvjedoanstvo Jeronima Zlataria iz 1599. Iz prve polovice 17. stoljea otome svjedoi bosanski biskup Balievi 1612., Bartul Kai 1613./14.,apostolski vizitator Petar Masaraki92 1624., Anastasije Jurjevi 1626. i IvanTomko Mrnavi 1627. Iz druge polovice 17. stoljea su izvjea bosanskogbiskupa Maravia iz 1655., engleskog diplomata P. Rycauta 1668., JeronimaPatriia 1675., kanonika Petra Vukoslavia 1690. i L. F. Marsiglija s konca17. stoljea.93 No to su openitija kazivanja i izvjea koja se odnose naBosnu u njezinu uem i irem znaenju.

    ***Dogaao se u nekim dijelovima Hercegovine, u pojedinim razdobljima

    turske vlasti, u izmijenjenim okolnostima, i suprotan proces prelaska ili,pak, povratka na katoliku vjeru.94 Ti retrovertni postupci bili su uglavnomdobrovoljni. U nekima od njih sudjelovali su i katoliki sveenici. Takotrebinjsko-mrkanski biskup A. Righi izvjetava Propagandu 1703. da jedon Marko Andrijaevi pobjegao iz svoje upe u Popovu, u trebinjsko--mrkanskoj biskupiji, i doao u Dubrovnik. Tu, u isusovakom Kolegiju

  • 39

    H. Z. - VI/03

    95 B. PANDI, De dioecesi tribuniensi et mercanensi, PAAFTI, No 129, Romae,1959, str. 135.

    96 A. KOMADINA, Interkonfesionalni odnosi na podruju trebinjske biskupije, str.125-129.

    97 LMM parochiae Trebigna 1708-1748, f. 16'.98 LMM parochiae Trebigna 1708-1748, f. 24.99 LMM parochiae Trebigna 1708-1748, f. 25.

    pouavao je preobraenike u vjeri. Biskup izvjetava da su Andrijaevia,zbog njegova djelovanja, turske vlasti osudile na smrt.95 Iz istih razloga uDubrovnik se sklonio i upnik iz Trebimlje - don Petar Miloevi. Optuivalesu ga turske vlasti za prevoenje na katoliku vjeru.

    Prelazaka katolika na islam, zbog vjerskih, politikih i ekonomskih pri-tisaka, bilo je u svim fazama otomanske vlasti. Svakako u ranijim stoljeimaprelasci su bili uestaliji, brojniji i masovniji. Slabljenjem otomanske vlastii usljed stabilizacije vjerskih prilika ti prelasci s katolianstva na islampostaju sve rjei i nemaju masovnija obiljeja.96

    Prelazak dviju katolikih obitelji na islam u misiji urovii (trebinjsko--mrkanska biskupija) zabiljeio je Bonaldi 1644. U 18. stoljeu prijelazi susve rjei, ali se mogu posvjedoiti u izvjeima trebinjsko-mrkanskihbiskupa i drugih relatora.

    Bilo je prelazaka s katolianstva na islama i obratno na prostoru tre-binjsko-mrkanske bioskupije u vrijeme i nakon Velikog bekog rata. O tomesvjedoe i neki upisi u maticama upe Trebimlje u Popovu. U jednom upisu1743. nalazimo Maru, ker Ahmetovu iz Vojevia na Trebimlji, koja sevjenala s Josipom Rajieviem iz Strmice u Popovu.97 To sugerira da jedjevojin otac bio musliman. U istim maticama su i dva primjera kumstvakoji su na svoj nain simptomatini. Mustafa Vujnovi iz Turkovia uPopovu je 1743. svjedok na vjenanju Ivanu Filipoviu.98 Druga osoba izobitelji Vujnovi, po imenu Mehmed, rodom iz Stoca, svjedoio je 1745.Ivanu Damariji iz Popova.99 Ti primjeri ne bi bili nita posebno na tompodruju i u tamonjim prilikama da se spomenuti proces nije uistinu iodvijao. Osim toga to se, nekako, i podudara sa upnikovanjem don MarkaAndrijaevia, a poslije i don Petra Miloevia, pa se izvjee biskupaRighija o prevoenjima ini autentinim. Valja napomenuti da su ta pre-voenja kvantitativno bila gotovo zanemariva.

    4. Uzroci migracija

  • 40

    M. Sivri, Migracije... 1667.1808. H. Z. - VI/03

    100 B. HRABAK, Zemljine parcele feudalaca i muslimanskih seljaka u Popovu, Zaabljui Trebinju poetkom morejskog rata, Tribunia, 9, ZMT, Trebinje, 1985, str. 31-46.

    101 Isto, str. 31-46.102 J. RADONI, Acta et diplomata, IV, sv. 2, str. 758.103 J. RADONI, Acta et diplomata, III, sv. 2, 670-677; S. VUKOREP, Prilog

    prouavanju podrijetla hrvatskog puanstva u poiteljskom kraju, PHP, str. 282-283;E. ELEBIJA, Putopis, Sarajevo, 1979, str. 161-2, bilj. 15.

    ***Ako se pogleda raspored posjeda zemljinih parcela feudalaca i musli-

    manskih seljaka to ih je dodijelila mletaka vlast svojim pristaama, naprostoru Zaablja, Popova i Trebinja, u tijeku Morejskog rata, uoavaju seista prezimena kod bivih i novih vlasnika. Jedni su bili pripadnici islam-ske vjere, a drugi katolici. To je, istodobno, svjedoanstvo koje govori opojavi zakanjelog procesa islamizacije na tom prostoru. Nakon smjenemletake, ili turske vlasti, vlasnici parcela u mnogo primjera nose istaprezimena.100 Ovdje su, vjerojatno, prelasci motivirani i nastojanjima da sesauvaju obiteljska imanja. Tako se susreu npr. Bubii, Perii, Puljii,Suii, Andrijii, Miletii, Tasovci, Brajkovii, Nikolii i drugi koji su ikatolici i muslimani. Na podruju Popova, Zaablja i Trebinja nailazi se namuslimanska prezimena koja su oito, a to je i poznato, bila u golemojveini katolika, uz poneko od pravoslavnih. To su, po selima, sljedei:Galiii - Husein Bubi, Gajic - Husein Pulji, Grmljani - Ramadan Sui,Grkavac - Mehmed Mileti, Dvrsnica - Hasan Mrav, Dubljani - AhmetMileti, Zavas - Mahmut Bani, Zagorac - N. (?) Peri, Kotezi - IbrahimMoro, Miljen - Alibeg Bubi, Osiena Mea (Zaablje) - Alibeg Tasovac,Pomarkovi (Popovo) - Mehmed Petri i Ibrahim Brajkovi, Rupni Dol -Husein Nikoli, Sedlari - Mustafa Peri, Trebimlja - Ahmet Milutinovi,Hutovo - Ibrahim Nadadin.101 Osim toga, Turci su nasilno uzimali kran-sku djecu i odvodili ih u Carigrad. Tamo su ih preodgajali u islamskomduhu i kolovali. Mnogi od njih postizali su visoki rang u osmanskoj uprav-noj i vojnoj hijerarhiji. Tako se 9. listopada 1702. spominje Jusuf-aga, sinIbrahim-age Tasovia iz Poitelja, kao turski emin na Ploama u Dubrov-niku.102 Sin Antuna Rogiia iz Hutova, koji je s obitelji preao na islam,bio je po imenu poznati Ibrahim ehaja, u slubi Ahmed-pae uprilia.Spominje ga dubrovaki diplomat i pjesnik D. Palmoti, pa i Evlija elebijau svom putopisu, koji je 1664. posjetio i njegovu majku u Poitelju.103

  • 41

    H. Z. - VI/03

    Sl. 5. Crkva sv. Ane u Gracu, 17. st.

    ***O stanju katolika, Katolike crkve, njezinih bogomolja i klera podatke

    nam pruaju kazivanja raznih putopisaca, te izvjea apostolskih vizitatorao Bosni. Izvjea su postala redovitija nakon to je papa Grgur XVI. usta-novio posebnu Komisiju za rad u misijskim i ugroenim podrujima podnazivom De propaganda fide. Godine 1623. odluio je ustanoviti i posebnibosanski vikarijat na elu s vikarima privremenim biskupima. Vikarijatje i de facto ustanovljen 1637. Na istoj razini, po svojoj vanosti, i izvjeasu biskupa trebinjsko-mrkanske biskupije, s pastirskih pohoda njihovebiskupije, to su ih takoer upuivali De propaganda fide u Rim.

    Posebice su zanimljiva izvjea o stanju katolika s migracijskog podrujaHercegovine na teritorij Dubrovake Republike. U prvom redu to su izvjeatrebinjsko-mrkanskih biskupa,104 koja datiraju od poetka 17. stoljea i nakontoga. Obavijesti o katolicima trebinjsko-mrkanske biskupije u 16. stoljeudosta su oskudne. Potkraj istog stoljea vijesti spominju njihovo smanjenjei malobrojnost. Biskupi ove biskupije su redovito birani. Stanovali su prete-ito u Dubrovniku, a povremeno su posjeivali i biskupiju.

    104 B. PANDI, Trebinjska biskupija u tursko doba, sv. br. 2, VVT, 1000 godinaTrebinjske biskupije, Sarajevo, 1988, str. 91-123.

    4. Uzroci migracija

  • 42

    M. Sivri, Migracije... 1667.1808. H. Z. - VI/03

    Spomenut emo neka objelodanjena i dostupna biskupska izvjea. Prvoi dosta turo izvjee Kongregaciji uputio je trebinjski biskup AmbrozGueti 1610. godine.105 Iscrpnije izvjee o svim aspektima stanja kato-lika u Hercegovini (Zaablju, Neretvi, Popovu, Trebinju) sainili su BenediktMedvjedovi, ljeki biskup, i Dominik Andrijaevi, skadarski biskup, kojesu uputili Kongregaciji 1622. godine. Ovo je izvjee usko povezano i sosnutkom tzv. stjepanske biskupije.106 Posebno je zanimljivo jer poimeninonavodi 16 crkava na prostoru trebinjsko-mrkanske biskupije. Bile su to: uDraevu (Sv. Ivan Evanelist), Dubljanima (Sv. Stjepan), Beliniima (Sv.Ilija), Orahovu Dolu (Sv. Ivan Evanelist), valjini (Sv. Ivan), Ravnom (Sv.Marija od Poroenja i Sv. Dimitrije), Veljoj Mei (Sv. Ivan Evanelist),Rupnom Dolu (Sv. Nikola), Trebimlji (Sv. Marija od Uznesenja), Glumini(Sv. Petar Apostol), Zaablju ( Sv. Marija i Sv. Ana), Vidonji (Sv. Vid),Dobranima (Sv. Marija od Poroenja) i Naroni-Gabeli (Sv. Stjepan).107 Dvije

    105 B. PANDI, De dioecesi tribuniensi et mercanensi, str. 109.106 Isto, str. 109-112.107 Isto, str. 111.

    Sl. 6. Proelje Crkve sv. Roka na Trebinji, 17. st.

  • 43

    H. Z. - VI/03

    108 Isto, str. 112-116.109 Isto, str. 116-119.110 Dobar prikaz stariji katolikih crkava u Popovu dao je I. PULJI, Stariji katoliki

    sakralni objekti na podruju Popova, Humski zbornik, 3, Ravno-Zagreb, 1997, str. 144-162; A. ZELENIKA, Nekoliko objekata sakralne arhitekture 17. stoljea sa podrujastarog Zaablja, Trebinja i Popova, Tribunia, 2, ZMT, Trebinje, 1976, str. 51-76.

    111 DAD, Test. Not., No 58, f. 134-136.112 DAD, Test. Not., No 64, f. 224-225.113 Zahtjeva za popravak crkava i kapelica na prostoru trebinjsko-mrkanske biskupije

    bilo je u svim razdobljima, a osobito u 18. stoljeu. O tome: DAD, Lett. e comm. di Lev.,No 74, f. 29 (15. 8. 1736.), f. 46-47 (6. 10. 1936.); No 96, f. 6; Godne 1798. (V. MIOVI--PERI, Na razmeu, str. 16.)

    114 I. PULJI, Stariji katoliki sakralni objekti u Popovu, str. 144-146; A. ZELENIKA,Isto.

    115 Pregledno o ovim crkvama: I. PULJI, Stariji katoliki sakralni objekti u Popovu,str. 151-161.

    godine poslije (1624.) jedno je izvjee poslao fra Bla, upnik iz Graca.On takoer nabraja poimenino po mjestima katolike crkve na prostorubiskupije. U odnosu na prethodno izvjee postoje izvjesne razlike u nazivu,brojnosti i fizikom stanju crkvenih objekata.108 Godine 1639. izvjeeKongregaciji uputio je i trebinjsko-mrkanski biskup Miho Resti.109 U ovomizvjeu spominje se est katolikih crkava u Popovu,110 a usputno se navodei pravoslavne. Pojedine crkve s vremenom su postajale derutne, zbog potresai namjernih razaranja, pa nisu bile u uporabi. Neke od njih su i obnovljanjeuz velike napore vjernika i nastojanja biskupa i sveenika. Tako Petar, sinRade Dobroslavia iz Ravnog ostavlja 1628. oporuni legat od 20 dukatacrkvi Marijina Roenja u Ravnom, za nabavku bogoslunih predmeta(kalea) i za druge potrebe.111 Petar, sin Ivana Medvjedovia (Orsini), ko-uhar u Dubrovniku, obvezao je oporuno 1650. svog oca Ivana da sagradicrkvu (kapelu) Sv. Ivana Evanelistu, u njegovu rodnom zaviaju OrahovuDolu.112 O obnovama sakralnih objekata svjedoe, podjednako, arhivskavrela113 i izvjea vizitatora i trebinjsko-mrkanskih biskupa.114 U vjerskomivotu tog podruju najvaniju ulogu imale su dvije crkve u Gracu Sv.Marija i Sv. Ana, zatim Sv. Nikola u Rupnom Dolu, Crkva Marijina Uzne-senja (sada Sv. Rok) na Trebimlji i dvije crkve u Ravnom Crkva MarijinaRoenja i Sv. Dimitrija (Mitra).115 Ova izvjea trebinjsko-mrkanskih bis-kupa svjedoe o stanju katolika, njihovoj brojnosti i poloaju Katolikecrkve na prostoru trebinjsko-mrkanske biskupije u doba prije velikog potresato je 1667. pogodio Dubrovnik i njegovu okolicu.

    4. Uzroci migracija

  • 44

    M. Sivri, Migracije... 1667.1808. H. Z. - VI/03

    116 K. DRAGANOVI, Zadnji katolici u okolini Trebinja, Napredak HN K, G. XXVI,Sarajevo, 1936, str. 159-165.

    117 O. J. M. Bonaldi je bio profesor teologije na dominikanskom Sveuilitu u Rimu. Stog mjesta je i upuen u misiju urovie, gdje je doao 1644. godine, a 1648. izabran jeza barskog nadbiskupa. (K. DRAGANOVI, n. d., str. 159-161.)

    118 Prostor iznad Dubrovnika, Rijeke dubrovake i Zatona

    ***Osobito je zanimljivo jedno izvjee iz 1644. godine o stanju katolika u

    katolikoj misiji (upi) urovii u trebinjsko-mrkanskoj biskupiji,116 kojihpet kilometara zrane linije udaljenoj od Dubrovnika. Sastavio ga je JosipMarija Bonaldi, dominikanac iz Zadra, kojeg je poslala Kurija u spomenutumisiju da je pastorizira.117 Njegovo izvjee, upueno Kongregaciji u Rim,govori o stanju katolika u misiji urovi, u selima Grepci, Vuiani,Kalaurevii, Slavogostii, Berojevii i Orah.118 On je dao prikaz odnosana relaciji katolianstvo pravoslavlje na tom mikroprostoru. Upozorio jena prisutnost apostazije i otpadnitva katolika u druge vjere, u emu vidi iglavni uzrok rasula katolike zajednice na prostoru trebinjske biskupije. Uprvom redu rije je o prijelazu na pravoslavlje. Bonaldi to objanjava malo-brojnou i nedostatkom katolikog sveenstva i slabom materijalnom

    Sl. 7. Crkva sv. Nikole u Rupnom Dolu, 17. st.

  • 45

    H. Z. - VI/03

    119 M. SIVRI, Pismo Rimske kurije trebinjsko-mrkanskom biskupu KrizostomuAntiu godoine 1631., Tribunia, 3, ZM, Trebinje,1977, str. 153-164.

    120 K. DRAGANOVI, Zadnji katolici u okolici Trebinja, str. 162 i 165.121 LJ. SPARAVALO, Srednjovjekovna groblja, crkvine i crkve na podruju ume

    trebinjske, Tribunia, 5, ZM, Trebinje, 1979, str. 74-81.122 Karakteristian je sluaj obitelji Radulovi, koju Bonaldi uvodi u obje grupe katolika.

    Ta se katolika obitelj ouvala sve do danas, u selu Kalaurevii. Zanimljiv je jo jedandetalj u svezi s ovom obitelji. Jedno genealoko stablo Radulovia iz sredine 18. stoljeakoje je, u svrhu vjerodostojnosti, ovjerio trebinjsko-mrkanski biskup Tudii i njegovkancelar Nikola Agi, navodi samo jedan sluaj apostazije (izme) u ovoj obitelji. Rijeje o pet generacija Radulovia. Razlog prelaska na pravoslavlje je ovozemaljski enidbapravoslavnom djevojkom, posinjenje i dolazak na eninstvo. Osobna imena u genealogiji,uglavnom su narodna, dijelom podudarna s onima koje navodi Bonaldi. To su: Antun,Boko, Damjan, Dimitar, Ivan, Lazar, Mijo, Milia, Milun, Marija, Nikola, Saba, Tripko(apostata). (DAD, Potvrda od 17. srpnja 1749.)

    osnovicom Crkve. Da je bila izma na ovim prostorima, svjedoi nam ijedno pismo Rimske kurije upueno 1631. Krizostomu Antiu, trebinjsko--mrkanskom biskupu. Upravo je toj pojavi u spomenutom pismu poklonjenanajvea pozornost.119 Osim toga Bonaldi uvia i druge uzroke, kao to suratovi, epidemije i prelazak na islam. Zanimljivo je napomenuti da Bonaldiu svom izvjeu govori o dvije skupine katolika. U prvu je uvrstionepokolebljive koji su trajno ostali vjerni Katolikoj crkvi. Iz te skupine,kako izvjeuje, priestio je 135 punodobnih. Ukupno je, po procjeni, sdjecom bilo takvih oko 230 dua. U drugoj skupini (apostate) navodi 15obitelji s 122 ukuana, koji su se u jednom trenutku pokolebali, te unedostatku katolikog sveenstva preli na pravoslavlje. Bonaldi naznaujeda je najvei dio uspio nanovo vratiti u katoliku vjeru, a da su dvije obiteljiprele na islam. Moda je najupeatljiviji Bonaldijev podatak o stanjukatolika na tom prostoru kada tvrdi da je naao 90-godinje starce koji nisuprimili in potvrde. On spominje i dvije katolike crkve u misiji urovii.To su Crkva sv. Petra u Zaplaniku, tada u funkciji iako u loem stanju, iCrkva sv. Tekle u selu Orah, potpuno derutna i izvan uporabe.120 Temelji ijedne i druge crkve ouvali su se do danas.121 Da su Bonaldijeva kazivanjavjerodostojna, potvruju i prezimena obitelji u jednoj i drugoj skupini, akoja su gotovo u potpunosti istovjetna.122 Cijelo 17. stoljee je veoma burnoza trebinjsko-mrkansku biskupiju i tamonji katoliki puk. Ona se borila zasvoj opstanak. Nedostajao je kler, sakralni objekti crkve i kapele, kue zastanovanje sveenika. Sredstva potrebna za ivot Crkve bila su nedostatnai neredovita.

    4. Uzroci migracija

  • 46

    M. Sivri, Migracije... 1667.1808. H. Z. - VI/03

    ***Uz ope nevolje biskupiju je pogodio i jedan unutranji razdor. Rije je

    o problemu koji je iskrsnuo u svezi s ustrojstvom tzv. stjepanske biskupije.Prvi je stvar pokrenuo Toma Medvjedovi, barski nadbiskup i primas Srbijeod 1599., rodom iz Orahova Dola u Popovu. On je dao opis prilika na tomprostoru i ustvrdio da su neke biskupije ne samo bez sveenika ve i bezbiskupa. Od pape Klementa VIII. dobio je 1604. doputenje da popuni upuPopovo i upu Gradac u Zaablju. U prvu je namjestio za upnika fra FilipaDobroslavia, a u drugu fra Blaa iz Graca. Dobar dio tog podruja pripadaoje staroj stonskoj (zahumskoj) biskupiji. Medvjedovi se prisjetio starenaronitanske biskupije, s onu stranu Neretve, i dobro poznate Crkve sv.Stjepana u Drivi (Gabeli), za koju je pomislio da je katedralna crkvanaronitanske, odnosno stjepanske biskupije, kako ju je nazvao po spome-nutoj Crkvi sv. Stjepana. Za svog vikara postavio je 1605. fra FilipaDobroslavia. Nasuprot tome trebinjsko-mrkanski biskupi su smatrali da

    Sl. 8. Crkva Uznesenja BDM u Gracu, 17. st.

  • 47

    H. Z. - VI/03

    123 K. DRAGANOVI, Tobonja Stjepanska biskupija ecclesia Stephanensis uHercegovini, CS IV, Zagreb, 1934, str. 29-58; B. PANDI, De dioecesi tribuniensi,str. 37, 54; B. PANDI, Trebinjska biskupija u tursko doba, str. 92-95; R. PERI,Sporovi i sporazumi oko Stjepanske biskupije 1622-1631., (u Da im spomen ouvamo),str. 384-399; R. PERI, Hercegovaki biskupi u HBL, Napredak HNG, G. XLIII za1995, Sarajevo, 1994, str. 294-306.

    124 Isto kao i prethodna biljeka.125 B. PANDI, n. d., str. 95-9; R. PERI, Budislaviev pravovjerni zavod, Napredak

    HNK, G. 42 za 1994, Sarajevo, 1993, str. 199-215. (Tomo Natali Budislavi je osobazanimljiva ivotnog puta. Zavrio je u Italiji studije teologije, filozofije i medicine. Baviose lijenikim pozivom i bio je slubeni lijenik Republike. U kasnijim godinama zarediose za sveenika. Trebinjsko-mrkanskim biskupom postao je 1608. Bio je i kanonikkrakovskog biskupa Petra Mikovskog i njegov osobni lijenik. Lijeio je i poljskogkralja Stjepana Bathoria i kraljicu Anu. Dobio je i poljsko plemstvo temeljem redaStanislava Gomulinskog, krakovskog kanonika i kraljeva tajnika. Prijateljevao je i s JanomKochanovskim, najveim poljskim pjesnikom tog vremena.)

    je to podruje njihove jurisdikcije. Tako je i nastao spor o pripadnosti iovlatenosti.123 Problem u svezi sa stjepanskom biskupijom izbio je svomestinom 1622. godine. Spor su vodili, s jedne strane, Dominik Andrijaevi,skadarski biskup, i Benedikt Medvjedovi, ljeki biskup, oba rodom izPopova, a, s druge, Krizostom Anti, biskup trebinjsko-mrkanske biskupije.tovie, Dominik Andrijaevi je imenovan 1624. za biskupa stjepanskebiskupije. Spor je konano rijeen 31. oujka 1631. odlukom da upePopovo i Zaablje pripadaju jurisdikciji trebinjsko-mrkanskog biskupa.124

    Jedan dogaaj s poetka 17. stoljea obeavao je bolje dane za Katolikucrkvu i njezine vjernike u trebinjsko-mrkanskoj biskupiji. Naime, 18. travnja1606. za biskupa je izabran Toma Natali Budislavi, iji su predci podrijetlomiz okoline Nevesinja u Hercegovini. Dvije godine nakon toga, uoi smrti,Budislavi je ostavio pismenu oporuku u Notarijatu u Dubrovniku. Jednudopunu uinio je u Napulju po kojoj se ima osnovati Collegium ortodoxumBudislavum u Dubrovniku, ostavljajui legat za to. Iz sredstava legatakoji je ostavio kolovali bi se sveenici za potrebe trebinjsko-mrkanskebiskupije, ali namjera nije tekla bez potekoa. Kolegij je legaliziran tek1629. a kola u njemu poela je rad 1637. godine. Oekivanja i nakane nisuse ispunile.1