10
MARIJAN STOJKOVIĆ - Zagreb NARODNE PRIPOVIJETKE BUNJEVACA U subotičkom »Bunjevačkom kolu« III (1933), 461-464 klasificirao sam po Antti Aarner-Thomson: The Types of the Folk-Tale, a Classifi- cation and Bibliography (FF Communications No. 74), Helsinki 1928, četrdeset bunjevačkih pripovijedakai. U Zborniku za narodni život 32 (1939), 61—70 analizirao sam tri veoma zanimljive i zamršene bunje- vačke narodne pripovijetke. Kasnije su izašle dvije knjige: Bunjevačke narodne pripovitke, knjiga I; skupio i obradio Balint Vtijkov, Subo- tica 1951, str. 1—351 i Hrvatske narodne pripovijetke bunjevačke: sa- kupio i obradio Balint Vujkov, Novi Sad 1953, str. 1-468. Te knjige otkrivaju nam znatan dio narodnog folklornog blaga bu- njevačkih Hrvata, za koje se po sadržaju, sredini i okolini može reći da je njihovo vlastito, osebujno, samorodno, u kojima se pokazuje njihova duša, srce i ćud, gledanje na život, što ih raduje i boli, što hvale i ku- de, čemu se smiju i rugaju. Pored knjige Blaža Raića »Narodno blago«, zbirka narodnih pjesama i poslovica, Subotica 1910, 1 1923 2 (str. 1-82) to su ogledalai njihova duševnoga i društvenoga života. Osvrnut ću se na pripovijetke s ciljem da im po mogućnosti odredim mjesto i broj u Aarne-Thomsonovu katalogu motiva. To nije lako za više od njih, osobito za one fantastične, magične, jer se u njima nalazi samo gdjekoji fragment motiva jednoga tipiat, a rijetko koja pripada jednomu razvi- jenom i zaokruženom motivu, kao npr. »Mudra djevojka« u II knj. 8. 366, koja cjelovito pripada motivu A 875. Razlikuju se pripovijetke uglavnom: fantastične (magične), one prve na početku zbiraka, često razvučene, prenatrpane, katkad i do dosade, preduge, kao što su duge i široke bunjevačke ravnice (strana 18, 22, 23, 25, 32, 48), nikad dosta nevjerojatne i nemoguće (zmajevi, vile, pa- tuljci, višćure itd.), baš kao da je pripovjedač zaintiačio, kao laza i para- laza, da što više izmišlja svakojake, epizode, pretvorbe i hiperbele, ali 451

Marijan Stojkovic - Narodne Pripovetke Bunjevaca

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Etnologija knjizevnost

Citation preview

Page 1: Marijan Stojkovic - Narodne Pripovetke Bunjevaca

MARIJAN STOJKOVIĆ - Zagreb

N A R O D N E P R I P O V I J E T K E B U N J E V A C A

U subotičkom »Bunjevačkom kolu« II I (1933), 461-464 klasificirao sam po Antti Aarner-Thomson: The Types of the Folk-Tale, a Classifi­cation and Bibliography (FF Communications No. 74), Helsinki 1928, četrdeset bunjevačkih pripovijedakai. U Zborniku za narodni život 32 (1939), 61—70 analizirao sam tri veoma zanimljive i zamršene bunje­vačke narodne pripovijetke. Kasnije su izašle dvije knjige: Bunjevačke narodne pripovitke, knjiga I; skupio i obradio Balint Vtijkov, Subo-tica 1951, str. 1—351 i Hrvatske narodne pripovijetke bunjevačke: sa­kupio i obradio Balint Vujkov, Novi Sad 1953, str. 1-468.

Te knjige otkrivaju nam znatan dio narodnog folklornog blaga bu­njevačkih Hrvata, za koje se po sadržaju, sredini i okolini može reći da je njihovo vlastito, osebujno, samorodno, u kojima se pokazuje njihova duša, srce i ćud, gledanje na život, što ih raduje i boli, što hvale i ku­de, čemu se smiju i rugaju. Pored knjige Blaža Raića »Narodno blago«, zbirka narodnih pjesama i poslovica, Subotica 1910,1 19232 (str. 1-82) to su ogledalai njihova duševnoga i društvenoga života. Osvrnut ću se na pripovijetke s ciljem da im po mogućnosti odredim mjesto i broj u Aarne-Thomsonovu katalogu motiva. To nije lako za više od njih, osobito za one fantastične, magične, jer se u njima nalazi samo gdjekoji fragment motiva jednoga tipiat, a rijetko koja pripada jednomu razvi­jenom i zaokruženom motivu, kao npr. »Mudra djevojka« u II knj. 8. 366, koja cjelovito pripada motivu A 875.

Razlikuju se pripovijetke uglavnom: fantastične (magične), one prve na početku zbiraka, često razvučene, prenatrpane, katkad i do dosade, preduge, kao što su duge i široke bunjevačke ravnice (strana 18, 22, 23, 25, 32, 48), nikad dosta nevjerojatne i nemoguće (zmajevi, vile, pa­tuljci, višćure itd.), baš kao da je pripovjedač zaintiačio, kao laza i para-laza, da što više izmišlja svakojake, epizode, pretvorbe i hiperbele, ali

451

Page 2: Marijan Stojkovic - Narodne Pripovetke Bunjevaca

im svugdje proviruje simbolično shvaćanje, proviruje okolina realnoga svijeta: fantastična radnja događa se sasvim blizu bunjevačkomu sala-šu, salašiću, u selu tik šume; radi se o vinogradu, o vodi; socijalni odr nosi preneseni su i projicirani u fantastični svijet: odnosi između zma­ja (a to je gazda lakom, nepravedan i okrutan) i sluga (nadničara, ri-sara), između braće, zle maćehe i pastor čađi, zle žene (vragbabe, višću-re) i mladih; vide, se primjeri mržnje, svađe, svekrvine zlobe, grabežna ubojstva« Upleteni su elementi folklora, narodnoga vjerovanja i obi­čaja: zmajevsko kolo, vilinsko kolo i pjesma, dobre i zle vile, čudesni kokot i crno jaje, pomoćni duh, materino mlijeko, braća po mlijeku, sol iz nepoznate kuće da se djevojci ne otuđi momak, itđ.

Etiologijske su: Bogataševe maslo (zašto je sunce crveno na zapadu) i Kako je Marko Kraljević postao junak.

Razlikuju se socijalne pripovijetke, koje se još mogu svrstati u kata­log (A 850-900) i one koje se mogu uvrstiti u seoske crtice, novelicet, a ne u A. Dosta ih pripada u skupinu »laza i paralaža«: tko će bolje iz­lagati. U nekima se ističe poučna i odgojna namjena, isto ne ulaze u A. Slijedi analiza pripovijedaka i registracija po A.

S. 3. Bogatasevo maslo. Bogataš posjednik, nikad mu dosta; zamoli u Sunčeve majke da mu nad dobrom nikad ne zađe sunce. To mu bude,, posta vrlo bogat, ali i opak, okrutan, npr. prema prosjaku koji prosi malo masla. »Na čast ti čila kačica, ne skineš li je s ramena dok sunce ne zađe. Skineš li, >ai ja ću ti odma kaiš s leđa« (Pogodba A 1000). Do­dija prosjaku starcu, odbaci kačicu, nebo se zacrvenjelo kao da se sve maslo zapalilo. Od toga nebo crveno, kad sunce zapada (Por. Ribar i zlatna ribica, A 555).

S. 8. Zmaj i pudar. Vatreni zmaj nema vode, kopa bunar, iskopa riac staljeno gvožđe; napravi buzdovan, kojim zvijezde) obara; nagomila zla­to, zemlja mu je sve zlatni pijesak (Midin motiv), ali nema vinograda. Unajmi momka putnika za puđara da sadi loze: od proljeća do jeseni grožđe je dozrelo (A 313 II, b). U puđara se zaljubi tobožnja kći zma­jeva: na duvan-kesi zmajevoj sjede, nitko ih ne vidi i ne čuje (čarobni predmet, A 563). Zmaj se rve s momkom; djevojka poljubi momka, i on dobiva snagu, (A 302), jede čarobni kruh (od toga najveća snaga). Varkama prevare glupoga zmaja (A 1000—1029); braći mu orijašima za-vežu brade u špice točkova (A 1061) i vragbabu, majku zmajevu, uni­šte*

S. 26. Smrt kuma. Stari prosjak daruje kumčetu stočić i krušku (tko na njih sjedne, taj ne ustaje!) i torbu (iz nje se ne izvuče!). A 330 II , 332. Vrag bježi od zle žene, u njoj su tri vnaiga (A 1164).

S. 35. Pupko. Isp. Biberko, Jaki Ivan. A 650. Siromah udovac sa si­nom oženi se udovicom s kćerju. Zla maćeha (»višćura«) držala pastor­ka u zapećku, nagutao se u peići plamena, kao da se napio snage, po­stao jak; kćer namijenila ona za kraljevića, ali taj već nađe zlatokosu curu, koja mu donese kraškino sjeme. Čudnovata kruška, po noći pro-

452

Page 3: Marijan Stojkovic - Narodne Pripovetke Bunjevaca

cvate i dozri, do ponoći netko krušku obere (A 550 Ja). Pupko će kru­šku čuvati; zahvalna vrana posta mu posestrima, a to bila majka Pup-kova: dođe golubica pa se pretvori u djevojku, koja je noću obirala krušku; njih se dvoje ljube. Zavidna maćeha uspije, te je djevojke ne­stalo, a Pupku podmetne kćer. Vrana ga upućuje. U potrazi za djevoj­kom rve se s orijašeni i bikom. Našao je djevojku.

S. 57. Zlatna patka i razlinkavi zec (A 403, podmetnuta zaručnica). Zla maćeha otjera dvoje pastorčađi; otac ih ostavi u šumi. Braco se pre­tvori u zeca, jer se napio vode u zečjoj stopi, i igra se sa sekom. Naiđu na ranjenu kučku, nahrane je. Zahvalna) životinja (A 554) njih kasnije hrani. Kučka je bila kraljeva. Sekom se oženi kraljević. Rodi se dvoje zlatne djece. Maćeha podmetne kraljici dvoje štenadi (A 707), a kra­ljeviću svoju kćer (A 403 IV). Protjeraniai kraljica pretvori se u zlatnu patku (A 403 V). Za štenad bačenu u vodu brine se kučka. Nevidljivi zec progoni kraljevića, maćehu i kćer joj. Na kraljevića diže se vojska, zec ju rastepe i spasi kraljevića. Upoznali se tako kao zet i šurjak; mladi se par našao, maćeha kažnjena (A 403 VI).

S. 72. Kome divojka, a kome krmača. A (400), 401-551; »živa vo­da«. Mlađi brat nađe u brlogu šugavu prasicu, koja progutavši 3 zlatna zrna žita pretvara se u djevojku, ali samo od ponoći do posljednjih pi-jevaca. Može je spasiti od ukletstva momak koji i hoće i smijei, koji se ni od čega ne plaši; i kad taj donese »žive vode«, njom se napoji pra-sica, i eto djevojke!

S. 78. Zelena grana. Kraljica pozoba! grozd i zanese, rodi sina; ko­bila pojede kominu od grozda, oždrijebi »Šugu« (A 303 + 531). »Ze>-lena grana« sisao je 7 godina, postao jak. A 650. Tri kraljeve kćeri ne­stale, brat ih sa Šugom ide tražiti. Posiječe tri zmaja sa 3, 6, 9 glava, izbavi tri sestre.

S. 96. Zmaj, Šargaripko i Pepelko (A 551). Lovac nađe u šumi zlato-kosu djevojku, od majke nerođenu, ne zna ni čija je; rodi mu 2 sitna sina: Šargaripka i Pepelka. Zmaj ubi muža, ugrabi ženu. Djeca će izba­viti majku i za oca donijeti »žive vode«. Pomaže* im patuljak Silo-Krmečak: našli »živu vođu«, bore se sa zmajem, doznav gdje je snaga jača od zmajeve; ožive ocai »živom vodom« A 551. , S. 112. Lažljivi Petar, koji zna dobro izlagati i svakog nadmudriti.

A 1920 i 1525 (Majstor tat - Laž nađ lažima). S. 124. Kako je Marko Kraljević posto junak. Sisalo je vilu. A 650 I

(Snažni Ivan). S. 126. Didin pivac i njegovo društvo. A 130 i 210. Pijevac djedov

(ne trpi ga baba) ide na put; s njim vuk, lisica, pčele, svi se oni tuže na što. Kokot ih sve može primiti u volju (tj. voljaču) svoju, još i mno­go vode. Vrati se doma s mnogo dukata.

S. 134. Kobo učio golupčiće leuti i s. 139. Mačak gojio vrepce (A 225!), ali se ovi ne dadu prevariti.

S. 135 Pod vitar, kurjo! Vuk išao lisici u goste; ona ga izvarala 1 upropastila. A 60.

45a

Page 4: Marijan Stojkovic - Narodne Pripovetke Bunjevaca

S. 140 Najveći lopov među zvirim: zec koji krade spašava Što je najveće: svoj život. (A 70; živina je piasljivija od zeca).

S. 247. Devet jezika. A 1696. S. 305. Sirotan i kralj. Sirotan nadmudrio kralja; u njega se zalju­

bila kraljeva kći (A 922). S. 319. Nadmudrio kraljicu (veoma lijepa, originalna). A 852. S. 323. Kad bi linčina lakog života. A 1696. S. 330. Lako s pametnim, аГ teško s ludim (»nedočuvanim«). A 460c

{Deseti sin, posljednje dijete neumno). S. 142 si. Zub za zub, Pogodba je pogodba, Nisu jedne jabuke gra­

ne, Leteći volovi, Sluga kod gazde na užini, Kad je i lula priteška, Ma­čka u džaku, Triput se nasmijo u životu (kako se sluga gazdi osvetio), Siromakova čilaša, Lisica s više koža i dr. lijepe društvene pripovijetke: .gazda nepravedan, lakom, okrutan, i uboge sluge (risari, nadničari) pri­kraćene, ali osvećuju se grubo i krvavo.

Ima vise primjera, upravo tko će više izlagati, tko je veći lažac: Li­sica s vise koža, Kad volovi govore, Kad volovi lete, Lude za tuđu vo~ Iju, Mladi otac nego sin, U njeg sve najbolje, Našo sebi parnjake — ispi. A 1930.

Ima vise pripovijedaka o popima, šaljivih i zlobnih, kao i u Aarnea: Popo i zvonar (humoristična: đavo kriv svemu!), Tri brata i popo (A 1643), Ne valja se vraćati, Popo gospodskoga roda, Mala dr opija i ve­liki vrebac.

Ima više šaljivih i humorističnih priča: Kum kumova (žena odučila muža da poziva goste na užinu), Rugala se tiganjica loncu, Šijaci i mrtair vac (A 1223), Milo za drago, Pijanac i vrag (o pijancu kako se opame­tio), Kad se svit privrće, Kad se radi po tuđoj pameti, Momak na glasu (momči se, pije, tuče se), Seljani gojili pauke (A 1200 sL).

U 2. knjizi s. 5. Gvozdene i zlatne ruke (polu realna, polu fantasti­čna, 32. str.). Najmlađa kraljeva kći zaljubi se u slugu svinjara; kralj ih protjera u svijet. Putujući spaise život lastavici sa zlatnim perom u krilima i ptici brigunici (zahvalne životinje, A 554): zadobi momak gvozdenu snagu u lijevoj ruci (A 650). Epizode iz folklora: vilinske pjesme, vilinsko kolo; zle vile bacaju crvena jaja da zamame momka, on se ne da. Djevojka, da ga vile ne bi zamamile, zaiska sol iz nepo­znate kuće (s. 13), vjenčaju se i protiv kraljeve volje. Epizoda: baba ima vraga (spiritus domesticus, Spiritus officinalis A 331 i 562), ima svega blaga, prodala vragu dušu; oslobodi se vraga (20—27) — u tome pomože brigunica. Dođu u atar stoglava zmaja, koji zadaje momku radnje: da se rit napuni mlijeka, da se u njem okupa; da nasadi vinograd; da jedna ovca do zore ojagnji tusta janjca (E 313). Rrvanje sa zmajem (A 300 IV); odsječene glave zmajeve iznova izrastu (A 300, III , b, c). Zmaj ide napasti kralja. Sada protjerana kćerka pomogne ocu, što ne inogose druge kćeri i zetovi. (A 923, kralj Lear). Veliko prelo kod kralja!

Page 5: Marijan Stojkovic - Narodne Pripovetke Bunjevaca

S. 38. Kraljev i sluškinjin sin (48. str.). Kraljici i sluškinji rodili se sinovi istodobno; kumovala stara vila jednomu, drugomu mlada vila. Dječaci se zavole kalo pobratimi (A 516, Vjerni Ivan). Kraljević se hoće ženiti djevojkom o kojoj je sanjao i kojoj je i on došao u san. Na putu pomažu im vile kume; sretnu djeida, vragbabu (sestru mu, vješticu) i crnog jarca (sina mu). Djed šalje mladiće po tri smrtne dlake (A 461 II) da utamane babu koja skamenjuje ljude. (A 303 III d.). Mladići ste-koše čarobne djevojke. Različne magične epizode.

S. 84. Vragovsko kumstvo (A 810). Čovjek traži djetetu kuma — ne će ni sv. Petra ni boga, već vraga »smutipuka«, koji mu zatražio sina nakon 7 god. Majka izvarava vraga i progna ga.

S. 88. Divojka zlatne kose. Ubog momak hoće da se ženi djevojkom, kako mu je došlo na san, nerođenom od majke. (A 516 I) . U šumi nađe sa hrast svezana starca, koji zna za takvu djevojku i upućuje ga do bratova vranca s 3 glave, koji guta varnice, pije vino i govori (konj pobratim A 531). Uzjaše na nj i dođe do jabuke koja je sama nikla i uzrasla: tko jede od nje plod, silno ojača. Momak se ima rvati s tro­glavim zmajem i svlada ga. Rasplet: Starac je bio kralj, višćurai mu je ženu trudnu pretvorila u divlju krušku, a iz ploda te jabuke ispala je zlatokosa curica, dakle od majke nerođena. Višćurai je curicu ugrabila i odnijela u dubok podnim. I nju su oslobodili. Od divlje kruške posta kraljica. Troglavi konj bio je brat kraljev (starčev).

S. 114. Masni Loša (A 513 i 653: 4 ili 6 vještih ili jakih ljudi ili bra­ta). M. Loša, sin siromaha s mnogo djece, gotovo do 20. g. sjedi u za­pećku; odluči naći djevojku sa zlatnom zvijezdom i srebrenim mjese­com na čelu, i to na konju s takvim, odlikama (što je sam kralj snovao za sina). Izabra dva šugava konjai za sebe i brata. Putem uze za svate 6 vanrednih momaka (A 513). Nakon borbe (sa 4 pretvorbe) svlada čudnog deliju na konju sa zlatnom zvijezdom i srebrenim mjesecem na čelu — konj mu pripadne. Dalje u šumi naiđu djevojku s onim obi­lježjima u nekoga djeda; da je dobije, drugovi izvršiše 6 zadataka: sav kruh pojesti, 2 podruma vina popiti, izdržati u zažarenoj peći, s kraja svijeta donijeti zlatnu košulju, na daleko vidjeti i bacati kamen.

S. 126. Zmaj i sluga (A 461 IV). Događa se u salaškim prilikama, ljudska zbivanja, osim onog fantastičnog oko »zmaja« koji i nije zmaj, nego čovjek koji se ogrće kabanicom, koji ima njive i vinograde; maj­ka mu je dobra žena, a on je kao zmaj: lakom, silovit, vanredno jak (A. 302) da svakog pretvara u kamen, spaljuje itd. Mladi bračni par traži službu u lakoma »zmaja«, koji će im' obračunati zaslužbu, kad im se prvi sin bude ženio ili prva kći udava&a; za hranu ništa! Dobra zmajeva mati krilom im donosi hranu. Oni i varaju glupa zmaja. Rodi im se curica, zmajeva majka je doji. (Tu je narodno vjerovanje o materinu mlijeku, s. 133). Kad mala bi za udaju, zmaj ju hoće za se, ali dođe van­redno jak čoban, on se porva sa zmajem. Momak se magično može pretvarati, npr. u tanki končić (kao palčić, A 700) i tako odoEjeva

455

Page 6: Marijan Stojkovic - Narodne Pripovetke Bunjevaca

zmaju. Momku pomaže i djevojka Čarom »materina mlijeka«. (Razne čarolije: igla, banak, živa trava i dr.).

S. 154. Slipi Glođo. Događa se na salašu. Zla maćeha proklela pastor­ka, da bi išao služiti u Slipoga Glođe (tko ide, živ se ne vrati), a on nju, da se pretvori u kerušu i đa ga slijedi. Putem dođe do dobre sestre Glođinei: ona mu daje 3 pogače da njima odmami Glođine kerove na salašu. Služi u Glođe kao pastir. U šumi začuje nad glavom, vješticu: meni je zima, da mi se je ogrijati! Tko je posluša, ona g.ai okameni (A 303 III d). On je spali i oživi mnoštvo okamenjenih sluga. Ona je Glo­đu i ženu mu, svoju sestru, oslijepila. On im nađe oči, koje su mačka i svraka pojele. Mladić izvadi oči mački, svraki i šišmišu, pa Glođi i ženi mu stavi takve oči u šupljine (zamjena izvađenih očiju; po tom sve krivo gledaju). Dočepa se konja sa zlatnom grivom u podrumu, bježi bacajući za sobom predmete kao zapreke. Giođo i žena mu upro-pašćeni.

S. 187. Grozdanko. Kraljica od grozda postala trudnai, i kobila od komovine, od toga sin i ždrijeb© (partenogeneza, A 303 I) . Grozdanko i konj su vanredno jaki. Konj svjetuje i vodi (A 303 II, 531). Grozdanr ko je morao svladati Iglen-kralja, Slamu Duku i Fratra olovnate glave. Ovaj je ugrabio neku kraljevnu, koja želi od njega pobjeći. Fratrova snaga je u jajcu olovna pauka u dimnjaku (A 302), koji čuva kokot hranjen olovnim žitom. Prevare kokota, izbave kraljicu. Grozdanko se oženi sestrom Iglen-kralja.

S. 172. Svakog mladog miseca devet dice padne kroz dimnjak ubo­gom Bunjevcu. Otac jednom zaželi radije vodenički kamen nego mno­go djece; uto vihar odnio ih, a ocu kamen na leđima! Uto i nova djeca naspjela; otac mora dovesti natrag nestalu djecu! Prosjak ga uputi do čudna čovjeka u šumi koji sve zna. Putem nahriani pticurinu svojim mesom, ali joj srca ne da. Dođe do čovjeka u šumi, ali on spava 9 go­dina. Čeka 9 godina i radi; dozna da su mu djeca kod ptičurine. Nađe djecu sa snašama. Najbliže A 460 B.

S. 182. Svakom prosjaku dukat (fantastično zamršeno). Motiv o Midovu zlatu: sve dukati, a kruha nema (približno A 750 C). Starac uklet zbog lakomosti, sjedi na stotinu zmija, do njega izvor: svaka mu kap — dukat. Siromah veseljak ide u planinu, gdje ses zbivaju strahote; mladić se ne straši, naiđe na crna magarca (sve zlatno na njem, jede zlatno sijeno — mudri magarac, A 531 — to bio bogatašev sin!), na nj uzjiaše; idu naći kesu u kojoj se stvori 5 dukatai, kad uzmeš 1; pridruži im se djevojka. Naiđu na crn kamen, pod njim mali čovjek koji suza­ma pere pjege s kamena i tim zarađuje kruh za se i 9 djece, naime 5 dukata, što mu daje djed: oko njega se spiele 3 zmijurine i grizu gai; drži kesu zlata. Mladić iščupa magarcu iz repa 3 dlake (cf. A 461), nji­ma oživi poginulu ženu i 2 djeteta; čudesnu zlatnu kesu uze, tako izba­vi starca od prokletstva zlata (»Više vridi jedna motika i džak žita za sime nego svi tvoji dukati«, s. 197). Iz kese cq svatko moći uzimati dukate: »svakom prosjaku dukat!« Ali opet ispoljava se prokletstvo zla-

456

Page 7: Marijan Stojkovic - Narodne Pripovetke Bunjevaca

ta zbog lakomosti ljudi: nitko nije radio, a kruha nemai! Kesu sa zla­tom bace u krvavi potok. , • ' . , . •

S. 205. Buckanje $ vragom (A 1061). U suvaju dolaze vragovi, u njoj čudo i pokora. Kralj obeća jedinicu, tko suvaju izbavi od vragova. Na­đe se momak progonjen od zle maćehe, koji je vraga nadvarao dajući mu piljaka mjesto oraha, ulja mjesto vina itd. Napokon vragu zakovao ruku u ključanici (A 1159).

S. 214. Janko (vrag) i Ivan (čovjek). A 820 (nevjerna žena: dok čo­vjek u šumi radi, susjed mu se sjaranio sa ženom doma i gosti se). Vrag je od starješine kažnjen da za 3 godine služi na zemlji bez plaće. Nađe' službu u Ivana, momka samca. Ivan sluša »Janka« i oženi se krčniaire-vom kćeri, na koju komšija baci oko. Rade o glavi muža, proburaze mu ždrijebe. Našalju muža u vodenicu, ali se on prije vremena vrati kući. Zavodnik susjeid bačen u kovčeg, na koncu vrag odnese susjeda i babu zavodnicu.

S. 218. Što ko čini, sebi čini. (A 1651: Whittingtonov mačak). Sluga udovac za godišnju službu dobio 2 krajcare. S tim otide u svijet; za prevoz preko vode daje krajcaru. Od djece kupi za drugu krajcaru igru »ćušku« za djecu svoju. Iz ćuške jedared je udarila, svjetlost jača nego-u svijeće, dragi kamen! Kralj mu je dao za nj sve imanje onoga gazde, a pustinjak prevoznik blago na dnu vode. Isp. Prava se muka ne da sa­kriti (Vuk br. 7).

S. 223. Kusava čeljad (A 1450 glupe žene, i 1540 Ero s onoga svije­ta). Čovjek ide svijetom da nađe gluplje žene nego su doma, itd.

S. 232. Dida, baba i vrebac (zla baba i bedasti djed). A 248 (pas i vrabac). Čovjek pregazi psa, prijatelja vrapčeva. Vrabac mu se osve­ćuje tako da je čovjek izgubio konja, bačvu vina i napokon svoju ženu.

S. 238. Neobična trgovina (A 1681 + ' 1725 + 1535). Ubogi muž i žena stekli 4 vola, ајо? s njima na vašar! Ali bedasti muž putem dao se nasamariti od nepoznata, da im odsijeiče repove i rogove i dai ih za vondilj i gladilicu proda mesaru. Namjeri se na zlatnu patku; on će za njom, svuče se i zapliva badava, patka mu odnese odjeću i sve drugo i svjetuje da steče pamet. Posta i on lukav: zatejče preljubnika popa i iznudi mu odjeću (A 1725) i kao pop putnik traži konak. Uhvati prije vrepčarial pogađača (A 1535), s njim otkri popa u peći, gdje ga sakri ne­vjerna žena; muž ga nagradi magarcem, patka mu vrati njegovo odijelo.

S. 247. Kradljivi Petar (A 1525: majstor tat) ukrade čopor ovaca, 4 vola, kralja i kraljicu.

S. 253. Turski razgovor (A 1697: tri lijena bedasta brata; tr i riječi: nas trojica, za zlato, i pravo je! + 360: pogodba triju brata s vragom).

S. 259 Čudno burence. Sluga služi u škrta bogataša; orući nađe sta­ri akovčić, koji gazda otima sluzi. Iz bureta ispala zlatna sablja, knjiži­ca i velika kesa od kože puna zlatnog uresa, koji sluga dariva curama. U prepirci Čije je bure, uz bogataša stoje pop i seoski knez, koji popu­ste od straha pred slabijom.

S. 269 Bogataš i brige (oplijenili ga haramije).

457

Page 8: Marijan Stojkovic - Narodne Pripovetke Bunjevaca

S. 275. Nikad mu dosta posla. Gazda lakomi i sluga: »Mogo si, slu­go, uraditi više!« Gazdin sin glup, zapalio guvno.

S. 285. Pijavice. Bogatali, lakom i po ćudi naopak, i sluga. Na gazdu u vodi navalile pijavice.

S. 292 Nadničar i mačka; s. 294 Velika kajgana; s. 298 Kad patke love kajganu — priče, istiniti događaji (?) o gazdi škrcu i slugi, nad­ničaru.

S. 302. Cigin i popin nimski divan. (tj. kako njemäci govore pokrer tima). Ciganin nađe punu čarapu novaca. Pop se polakomio i reče, da je on izgubio čarapu. Oklade se tko će bolje nimski razumjeti. Ciganin dobio. (Nešto slično kao A 922; Opat i pastirče).

S. 308 Čaršap, razastri se (A 563: Stočiću, napuni se, daj mi jesti i piti!) Momak dobije od »dide« za plaću čaršap. Zove kuma popa na večeru. Pop ukrade čudesni čaršap, a podmetnei drugi. — Momak opet ide u »dide« služiti; za plaću mu da zeca, koji će mu stol sterati. Zove popa na večeru, pop ukrade i zeca. — »Dida« mu treći put dao batinu, njom se osveti popu.

S. 317. Kad popa krupi (A 1725). S. 319. Smiren račun sa smutipukom (tj. vragom, popom). A 1725

+ 1537, 1536. Tri preiljubna popa oko mlade žene. — Pošurica o 4—5 puta ubijenom mrtvacu.

S. 328. Kad popin ker govori (A 1671). Pop ~ ili glupi čovjek — ka­že zvonaru da mu kera nauči govoriti, za veliku plaću. Ovaj prista, ba­ci keira u vodu i dobiva plaću, a popu kaiže da je pas počeo o njem ru­žno govoriti, zato ga je ubio!

S. 331. Kad kurjak zalaje na pendžeru. Gazdarica sakrije popa u bu­r e (A 1725); cigo izvodi lakrdiju; svjetuje ženu da mužu metne u ta­njur, od čega će oslijepjeti (A 1380). Popu koji je lajao kao vuk od­sjekli glavu.

S. 344 Momak, gajde i popo (A 1736). Momak služi škrta popa, koji m u za to obećava siaimo darove nebeske: momak pristaje, samo da može kadgod u gajde zasvirati, iako hrane ne dobiva. Sluga potpali popu «taje.

S. 352. Mala droplja i veliki vrebao. Sluga i škrti pop (ni vrapcima n e da zobati).

S. 357. Najgora kletva: šaljiva; iznašli seoskog lupeža). S. 361. Kralj i mudri sluga (odgovori mu na 9 pitanja, A. 992). Li­

jepa pripovijetka! S. 366. Mudra divojka. A 875 i 922. Tri pitanja: što je najjače, što

je najbržeg što je najslađe. Sudac zadaje još 3 zadatka (A 875). S. 378. Мотакђ miš i bumbar. Ubog momak zaslužio prasicu; opra-

sila mu 9 prasadi. Bakica izmami mu jedno, a daruje mu starog miša (A 571) i izmami drugo, daruje mu bumbara. Kadli kralj proglasi: tko mu kćer nasmije, dat će mu je za ženu (A 559). S mišem i bumbarom nasmijao djevojku. Ali Cigo tvrdi da njemu pripada djevojka; miš i bumbar sami očitovali za gospodara, koji tako dobi djevojku.

458

Page 9: Marijan Stojkovic - Narodne Pripovetke Bunjevaca

S. 385. Kajgana mu dosadila. Tvrđica i na svom grlu. S. 387. Čudno selo. Glupavo, ne znaju za vodu i miša. (A 1200: si­

jali sol + A 1651). Jedan kaže: potok je nikao iz zemlje, ajde sad po­sijati vodeno sjeme i saditi kao kukuruz, i do tri puta, ali »sjeme« ne niče! Putnik ih nauči kopati bunar. — Ni za mačku nisu znali. Put­nik pomogne (Whittingtonov mačak).

S. 395 Dida koji se vratio s onog svita. Sinovi željeli mu smrt da dođu do diobe. On se pričini mrtav, ali i »oživi» i ispriča djeci, kako je za njih spremljeno u paklu.

S. 400 Kletve (eufemističke). Dva se na piru kod kralja najeli i na­pili te »kleli«, da bi tako bilo, i slične kletve (da bi te žena udarila po ustima šunkom i tikvom vina).

S. 405. Što je tražio, to je i dobio (porugljiva za seoskog učitelja). S. 409. Otelio se (šaljiva). Dijete glupo, lijeno, još kao momak sisa,

«ask i kravu; misli da se otelio! S. 411. Zajovljen čovik (tj. zaluđen, obmanut): pokušala dvojica da

ga zavade sa ženom, ali on ne vjeruje. S. 416. Opaljeni dida (opio se i izgorio). S. 421. Kad pijanac u kući zapovida. Sinovi i majka odbili oca od

pijanstva uplašivši ga mrtvacima, podušnim dusima. S. 427. Dva duda. Luckasti muž ne zna naći svoj dom, jer mu je že­

na posjekla dudove, ispred domiai. (A 1288, glupači ne mogu naći svoje noge.)

S. 437. Bolest na konju dolazi, na spužu odlazi (odgojna). Otac ho­teći odvratiti sina s puta propasti, ode u šumu k vilinskom pustinjaku za savjet; ovaj mu da mast za oči, da mogu nadaleko i kroz zid gleda­ti: vide Nakaradu (bolest) i Smrt na konju, koji dave nemarnu čeljad do smrti; Smrt na konju odjaha, a Nakarada na spužu mili iz kuće. Sin se viđenjem opametio.

Vrijedni i zaslužni skupljač Balint Vujkov napisao je 1. knjizi pogo­vor »Uz ovu knjigu« o životnom putu nar. pripovijedaka, o pripovje­dačima, koje je sve naveo po dobi i staležu, te nadodao tumač manje poznatih rijeiči. U 2. knjizi napisao je članak o iskustvima i zaključci­ma, stečenim tokom skupljanja, i tumač manje poznatih riječi. U tu­mačima ima folklornih podataka: atar, atovi, bandaš, bublja, čista (go­stinska) soba, fićura, groktiti, kuća, makovina, nedo čuvan, uprigani paprikaš, pupak, stan* subaša, tucak, vragbabin kosar i dr.

459

Page 10: Marijan Stojkovic - Narodne Pripovetke Bunjevaca