COLIN J. MARSH

KURIKULUMTEMELJNI POJMOVI

SADRŽAJ

I UČENIČKO GLEDIŠTE

SREDINA ZA UČENJE

SKRIVENI KURIKULUM

KURIKULUM I SPOL

ULOGA UČENIKA U ODLUČIVANJU O KURIKULUMU

ISPITI

II NASTAVNIČKO GLEDIŠTE

OVLAŠIVANJE NASTAVNIKA

UDŽBENICI

UPRAVLJANJE I ŠKOLSKI RAVNATELJ

OCJENJIVANJE NASTAVNIKA

III PLANIRANJE I IZRADA KURIKULUMA

OKVIRI ZA KURIKULUM

SITUACIJSKA ANALIZA/PROCJENA POTREBA

NAMJERE, CILJEVI I ZADACI

ODABIR METODE

PROCJENJIVANJE, OCJENJIVANJE I TESTIRANJE

TYLEROV MODEL PLANIRANJA

WALKEROV SVJESNI PRISTUP PLANIRANJ

NASTAVNICI KAO ISTRAŽIVAČI/AKCIJSKO ISTRAŽIVANJE

IZRADA KURIKULUMA TEMELJENA NA SREDIŠTU

IZRADA KURIKULUMA TEMELJENA NA ŠKOLI

2

IV UPRAVLJANJE KURIKULUMOM

NOVINE I PLANIRANJE PROMJENA

UPRAVLJANJE KURIKULUMOM: MODEL SURADNIČKOG UPRAVLJANJA ŠKOLOM

USPJEŠNE ŠKOLE I KAKO ŠKOLE UČINITI BOLJIMA

ŠKOLSKA VIJEĆA I UPRAVNA TIJELA

OCJENJIVANJE/KRITIKA ŠKOLE

PROVEDBA KURIKULUMA

V KURIKULUMSKA IDEOLOGIJA

POVIJEST KURIKULUMA

ŠKOLSKI PREDMETI

TEORIJA KURIKULUMA I REKONCEPTUALISTI

SOCIOLOGIJA ZNANJA I KURIKULUM

REFORMA KURIKULUMA

3

Prvi dio

UČENIČKO GLEDIŠTE

SREDINE ZA UČENJE

Razredni nastavnici i učenici u svakoj školi se moraju prilagoditi okruženju, odnosno arhitekturi školskog prostora imajući na umu da određeni fizički uvjeti mogu snažno djelovati na stavove, ponašanje i uspjeh učenika.

Učeniče potrebe i prilagodba osoba-okruženje

Potreba da sjede u učionici tamo gdje mogu vidjeti i čuti nastavnika te s njim neometano sudjelovati u ispitivanjima i raspravi

Potreba da budu blizu vršnjaka s kojima su u dobrim odnosima

Potreba usklađivanja svojih ciljeva i vrijednosnih usmjerenja u skladu s nastavnikovim

Nastavnik će u učionicama koje su uređene prostorno pokušati raspodijeliti učeničke klupe i stolice te učenike u skladu s aktivnostima učenja, potičući učenike na rad a pazeći pri tome da nastavnik i dalje bude u središtu. Učionice koje su organizirane po načelu funkcije se nalaze u nižim razredima te specijalnim odjelima. Za takve odjele/razrede manje je važan raspored. Poželjno je postići optimalnu prilagodbu osoba na okruženje.

Priručnik stupnjevanja razrednog okruženja (Moos i Tricket) i Moj popis razrednog inventara (Fisher i Fraser) - instrumenti za ocjenjivanje razrednog okruženja.

Činitelji fizičkog okruženja:

Boja – Vidnom doživljaju u učionici pridonose isječci iz novina, fotografije, brošure, razne izrade reljefa, modeli itd.

Buka – Rad u učionici treba osigurati učenicima razgovor normalnim glasom (granica je 35-40 decibela) jer glasan razgovor dovodi do zamora i stresa.

Temperatura – Učenici mogu raditi najbolje pri normalnoj temperaturi jer previsoka razdražuje učenike a mogu postati i tromi a niska može izazvati agresivnost i negativno ponašanje.

4

SKRIVENI KURIKULUM

Izraz „skriveni kurikulum“ potiče od Phillipa Jacksona (1968) knjiga Life in classrooms (Život u učionicama)- želio je istaknuti društvene zahtjeve učenja iako su često prikriveni. On naglašava tri elementa skrivenog kurikuluma:

Stiska u učionici- (kašnjenje, ometanje i nepoštivanje želja) Proturiječna privrženost (nastavnika i učenika) Neravnopravan odnos snaga nastavnika i učenika (u korist nastavnika)

Funkcionalno gledište je Jacksonova analiza skrivenog kurikuluma; objašnjava kako rade školske strukture.

Krititčko gledište- Bowles i Gintis(1967) tvrde da škole njeguju kapitalizam kao društveni odnos i to je:

o Hijerarhijska podjela radao Otuđenost učenikovog rada u školio Fragmentacija rada (i natjecanje među učenicima)

Michael Apple trdi da postoji niskostatusni i visokostatusno znanje. Siromašnim učenicima osigurano je niskostatusno znanje čime su smanjeni izgledi za širok spektar zanimanja za budući rad.

Ispiti imaju svoj vlastiti kurikulum. Glavna svrha je ocjenjivanje uspjeha učenika ali dodatno utiču i na nastavne metode, motivaciju učenika, upućivanje starijih nastavnika u određene razrede te interakciju nastavnika i učenika.

KURIKULUM I SPOL

Škole su sklone zahtijevati da se učenici ponašaju u skladu sa svojim spolom, a to se prenosi službenim i skrivenim kurikulumom. Uprava škole pravi razliku među spolovima jer ti školi pomaže u ostvarenju njezinih ciljeva i olakšava joj rad:

Povremeno zasebno okupljanje dječaka i djevojčica; Opravdanje ograničena broja djevojčica u nekim predmetima ; Odvojene sportske ekipe i tereni te vezivanje glavnih nagrada uz muške ekipe; Različiti oblici discipline za dječake i djevojčice; Pravila o školskoj kuti.

5

Dvostruka uloga žene (majka i koja gradi karijeru) a uglavnom se naglašava samo negativna strana

Na radnom mjestu muškarci i žene nisu izjednačeni

Wyn-istraživanje pokazuju da su učenice radničke klase težile tradicionalnim zanimanjima, u kojima prevladavaju muškarci, da s žele osamostaliti te da su školu smatrale dosadnom i nebitnom.

Hillmann i Parker (1987) tvrde da nastavnici, ako žele postići jednakost spolova, moraju sebi neprestano postavljati ova pitanja:

Tražim li svjesno spolne predrasude u svojem položaju? Otkrijem li spolne predrasude, pokušavam li to popraviti? Držim li da su neke aktivnosti primjerenije muškarcima negoli ženama? Zadajem li zadaće prema spolu, rasi i etničkom podrijetlu? Organiziram li skupine miješanog spola? Očekujem li nešto posebno od određenog spola? Potičem li otpor prema stereotipima ?

Miles i Middleton (1988): Matematika i prirodne znanosti naglašavaju muški način shvatanja i razmišljanja, veća je usmjerenost na ocjenjivanje djevojaka; nestašica nastavnika će negativno uticati na učenike; osposobljavanje se temelji na ocjenjivanju.

ULOGA UČENIKA U ODLUČIVANJU O KURIKULUMU

Neki razlozi za sudjelovanje učenika:

Učenici nisu samo oni koji dobiju kurikulum nego se aktivno njime i bave Učenike u obrazovnoj instituciji se promatra kao klijente Na planiranje kurikulum uspješno djeluju osobe koje imaju vodeće položaje u sportskim

klubovima Ako učenici budu sudjelovali u odlučivanju kurikuluma, odnos nastavnik-učenik će

postati izraženiji Neki razlozi protiv učeničkog sudjelovanja: Odlučivanje prepustiti stručnjacima Interakcija učenika i nastavnika uz primjerenu dozu poštovanja Vanjska ograničenja ne daju mogućnost skretanja s programa Razine sudjelovanja – mogu biti na nivou pojedinog razreda ili cijele škole- Savjetovanje učenika - Učenicima se ne daje mogućnost da neposredno sudjeluju u

planiranju kurikuluma. Oni uglavnom odgovaraju na nastavnikova pitanja ili promatranje njihovog ponašanja.

6

Učenici preuzimaju aktivnu ulogu u planiranju aktivnosti – Položaj u sredini znači da pojedinac preuzima aktivnu ulogu u planiranju razrednih aktivnosti

Učenici sudjeluju u odlučivanju – Učenici pregovaraju s nastavnikom o načinu ocjenjivanja, metodama, postupcima, sklapaju ugovore itd.

Savjetovanje učenika- Učenici mogu procjenjivati, opisati razredne aktivnosti, objektivno procijeniti te biti grubo iskreni.

Učenici preuzimaju aktivnu ulogu – Aktivno sudjelovanje učenika na razini cijele škole. (Vijeća učenika i sl.)

ISPITI

Ispiti su se počeli primjenjivati u Kini za vrijeme dinastije Han. Ispite uglavnom provode nezavisna tijela (profesori, nastavnici) . Državnom ispitu mogu pristupiti svi, bez obzira na dob I obrazovanje. Važni su regulatori pri odabiru studenata.

Prednosti državnog ispita:

Objektivno ocjenjivanje Određivanje zajedničkih standarda znanja Ima svoj značaj u široj društvenoj zajednici

Nedostaci državnog ispita:

Pokriva samo ograničen dio programa Može zahvatiti samo mali uzorak učenikova stečenog znanja Nenaklonjen učenicima koji ne mogu pokazati šta znaju u ispitnoj groznici Može poticati usredotočavanje nastave na one dijelove koji se najčešće ocjenjuju Može poticati nastavnike na didaktičko poučavanje, a učenike na učenje napamet Često je naklonjen određenim društvenim skupinama i kulturama Često dolazi do nepravilnog označavanja pogrešaka Skup je po troškovima pripreme i provođenja a i po adiministrativnim troškovima.

7

Drugi dio

NASTAVNIČKO GLEDIŠTE

OVLAŠĆIVANJE NASTAVNIKA

Ovlašćivanje nastavnika ima razna značenja u pedagoškoj literaturi borba u razredu, kolegijalno učenje, stručnost zahvaljujući tehnološkom napretku)

Moć u svezi s školom se opisuje kao prilika nastavnicima za isprobavanje novih pristupa rješavanju problema I ispitivanja, pomoć u njihovu ovlašćivanju. Ovlašćivanje se događa kada se može stvoriti nešto suvislo a obezvlašteni su nastavnici koji proučavaju braneći se i nadzirući znanje i učenike.

Giroux (1982) – nastavnicima i učenicima je potrebno ovlašćivanje kako bi se oduprli dominaciji kapitalizma u društvu.

Apple ( 1986) navodi primjere kurikuluma temeljene na ponašanju, unaprijed određene ovlasti nastavnika i učenika te način testiranja.

Boomer i Green – učenicima se mora dati mogućnost sudjelovanja u izradi kurikuluma kako bi dosta promijenili način učenja i rezultate.

NEKI PRISTUPI OVLAŠĆIVANJU NASTAVNIKA

Nastavnici se mogu ovlastiti uporabom više resursa kao što je tehnologija (povećava kakvoću nastave i prilagođena je kreativnosti nastavniika, omogućava zajedničko učenje nastavnika i učenika, omogućava savladavanje računalne tehnologije).

McCutcheon (1988) - kurikulum koji nastavnici trebaju ostvariti određuje se tako da bi se mogao nadzirati testovima nastavnikove kompetencije te testovima učenikova postignuća.

Školski ravnatelji imaju sredstva i mogućnosti za ovlašćivanje nastavnika. Djelotvorni se sustavi nagrađivanja mogu primjenjivati:

o Kako bi se povećala motivacija nastavnikao Kako bi se prihvaćala osobna odgovornosto Kako bi se nastavnici što više stručno usavrčavalio Kako bi proširena definicija nastavnikovih radnih obveza postala što prihvatljivija

8

U idealnom se slučaju nastavnici mogu osnažiti tako da:

o Zajedno rade na projektimao Međusobno razgovarajuo Zajedno planiraju i ocjenjuju temeo Sjede na satu s drugim kolegamao Zajedno se stručno usavršavajuo Imaju pristup materijalnim sredstvima i osobama kojima mogu pomoći

Clark i Meloy (1990) – organizacijski problemi škola mogu se smanjiti razvojem demokratskih struktura:

o Ljude na rukovodećim položajima trebaju imenovati nastavnicio Rad škole počiva na autoritetu i odgovornosti sviho Svi nastavnici bi trebali raditi neko vrijeme na poslovima upravljanjao Formalne nagrade za nastavnike bi trebale biti pod nadzorom nastavnikao Ciljevi škole se skupno formuliraju i dogovaraju

UDŽBENICI

Udžbenici igraju važnu ulogu u uređenju i svakodnevnim nastavnim aktivnostima u razredu. Oni se odnose na učenike, nastavnike i na nastavni program. Međutim, nisu samo oni materijali za kurikulum. Osim štampanih sredstava, materijali za kurikulum mogu biti i fizički modeli i audiovizuelna sredstva. Međutim, istraživanja su pokazala da se velika većina ukupnog vremena predviđena za nastavu provodi koristeći udžbenik.

Svi uključeni imaju različita očekivanja od udžbenika:

Direktori: aktualan sadržaj, lako razumljiv materijal, nisku nabavnu cijenu Nastavnici: nov ili na novi način raspoređen sadržaj, nove zamisli o organizaciji nastave,

popise resursa, aktuelne sažetke o temama. Učenici: lako razumljive podatke, sažimanje teme, materijal povezan s NPP-om Autori: mogućnost da na zanimljiv način predstave gradivo, posebnost svog udžbenika,

da će nastavnici prepoznati njegovu korisnost i služiti se njime.

9

Obilježja udžbenika su:

Nastavno gradivo: sadržaj, svrha, uključuje i neplaniran materijal (o predrasudama, stereotipima, npr.)

Način predstavljanja: korice, publiku kojoj je namijenjen, uključivanje audiovizualnih sredstava, zavisi od predmeta i godišta korisnika...

Grafičke opremljenosti Dostupnost Izgled

UPRAVLJANJE I ŠKOLSKI RAVNATELJ

Različita su mišljenja o tome što bi školski ravnatelj trebao činiti (roditelji I društvo očekuju da je to osoba koja se brine za opće dobro; nastavnici da ih vodi I podupire u nastavnim pitanjima I kurikulumu; učenici ga gledaju kao savjetnika I suca u pitanjima pravde, discipline I kazni a službenici ministarstva očekuju da je sposoban provesti I pratiti obrazovnu politiku ministarstva.)

On mora pokazati sposobnost vođenja u kurikulumu, nastavi, uspjehu I razvoju učenika, stručnu uspjehu osoblja, upravljanju školskim objektima I opremi I odnosima s ljudima izvan škole.

U literaturi se spominju tri načina rukovođenja:

Ravnatelj koji reagira- pridaje veliku pažnju održavanju dobrih odnosa sa zaposlenima, dijeli dužnosti, sluša tuđe mišljenje, neprimjetan je, ne traži mnogo od drugih te pruža nastavnicima pomoć.

Ravnatelj koji upravlja- usredotočuje se na izvršavanje zadataka, ne pridaje značenje osobnim odnosima, metodičan je i dobro organiziran, dobro uigran u rutinskim poslovima, na raspolaganju je nastavnicima, provodi mnogo vremena obavljajući administrativne poslove.

Ravnatelj koji pokreće- siguran, samopouzdan te poslovan u odnosima s osobljem. Jasno daje do znanja svoja očekivanja, osigurava učenicima bolju sredinu za učenje.

10

OCJENJIVANJE NASTAVNIKA

Nastavnici se ocjenjuju iz raznih razloga (neslužbeno- promatranjem I razgovorom, te službeno- raznim testovima). Ocjenjivanje nastavnika se definira kao sustavno I otvoreno ocjenjivanje rada.

Programi ocjenjivanja usmjereni su na:

Formativna ocjenjivanja- bavi se stručnim razvojem, poboljšanjem rad ate prepoznavanjem slabosti potreba interesa.

Sumativno ocjenjivanje bavi se odabirom, unapređivanjem, premiještanjem I otpuštanjem nastavnika.

Zašto ocjenjivati nastavnike?

Marland (1987)

o Da bi dobili povratnu informaciju o svom raduo Da bi planirali kurikulum koji uključuje vrednovanje I ocjenjivanjeo Da bi se škole uključile u zdravo odlučivanjeo Pomaže u njegovu stručnom razvojuo Kako bi se opravdali zahtjevi za resursimao Da bi dokazali društvenoj zajednici I roditeljima da postižu ono što tvrde.

Nastavnikovo ocjenjivanje najčešće je usmjereno na nastavnikovo ponašanje u razredu, u radu s kolegama, iskustvu učenika te rezultatima učenika. Ocjenjivanje mogu provesti drugi nastavnici, nadređeni, nastavnici ili pročelnici iz druge škole, članovi školskih vijeća te primjenom kontrolnih lista I samoizviješća (samoocjenjivanje).

Metode ocjenjivanja:

o Hospitacijao Prisustvovanje drugim aktivnostimao Intervjuio Analiza nastavnih pripremao Obrasci za samoocjenjivanjeo Procjena učenikao Upitnik koji ispunjava osoba koja se ocjenjuje o Povratna informacija od učenika

11

Treći dio

PLANIRANJE I IZRADA KURIKULUMA

OKVIRI ZA KURIKULUM

Okvir za kurikulum se može opisati kao skupina međusobno povezanih predmeta povezanih po prethodno zadanim kriterijima kako bi na odgovarajući način predstavili određeno područje učenja. Primjeri okvira za kurikulum sadrže prirodnu skupinu predmeta I komercijalnu skupinu predmeta.

Dokument okvira za kurikulum obično sadrži:

temeljno načelo ili platformu Opseg i parametar kurikulumskog područja Općenite ciljeve I svrhu predmeta Smjernice za izradu nastavnog programa predmeta Sadržaj Nastavna načela I načela učenja Smjernice za vrednovanje predmeta Kriterije za akreditiranje I ovjerovljenje predmeta Buduće pomake u tom području Sveobuhvatan I dobro osmišljen okvir za kurikulum bi trebao imati ova obilježja: Jake veze između teorije I prakse Spoznaje o metodici, učenju I resursima Nadahnjivanje nastavnika svojim mogućnostima

Uticaj na nastavnike:

Koherencija – pokazuju što je predmetima zajedničko te omogućava uvođenje vještina postepeno

Ocjenjuju cijelu sredinu za učenje ( uspješnost podučavanja te znanje učenika) Omogućava ponovno redefiniranje granica kurikuluma Potiče nastavnike na razmišljanje o načinima učenja Omogućava da manje važni predmeti dobiju svoje mjesto

12

Prednosti upotrebe okvira za kurikulum:

Učenici imaju pristup širem obrazovanju Stupnjevito izrađen (od vrtića do srednje škole) Dosljedno se primjenjuju kriteriji za planiranje Sadrži sve predmete Omogućava uklapanje novih sadržaja Izrađeni na regionalnoj ili državnoj razini mogu postati nacionalni okvir Mogućnost uključivanja u okvir poželjne sposobnosti (jezičke, govorne, numeričke…)

Nedostaci okvira za kurikulum:

Postanu li okviri previše podrobni, nastavnici bi mogli biti previše usmjereni Mogu postati sredstvom pokoravanja

Velika Britanija – Nacionalni kurikulum se sastoji od tri glavna predmeta (core subjects – matematika, jezik I prirodne znanosti) I sedam temeljnih predmeta (foundation subjects – povijest, zemljopis tehnologija, glazba, likovna umjetnost, tjelesni odgoj te strani jezik). Za svaki predmet je izrađen nastavni program koji sadrži ciljne razine znanja (10 razina), aktivnosti za četiri stupnja te standardne zadaće za ocjenjivanje)

Australija – 44 okvira za kurikulum a svaki se sastoji od 4 semestralne jedinice s različitim predmetima. Nastavnici dobivaju nacrt nastavnog programa (načela, ciljeve, sadržaj, postupak, uvjete I kriterije, te materijal za potporu razvoja.

Kanada – 12 godina školovanja, 4 okvira koji sadrže društvenu, prirodnu, praktičnu te umjetničku skupinu predmeta)

SITUACIJSKA ANALIZA/PROCJENA POTREBA

..proces kojim se određuju obrazovne potrebe i prioriteti.

Situacija je početno stanje u kojem se učenik nalazi a nastavnik ga tumači procjenjujući unutarnje (neposredna okolina) i vanjske (širi kontekst) čimbenike. Svrha situacijske analize je da se osvijesti na postojanje problema, prepoznaju čimbenici koji se odnose na njega te sve učini kako bi se problem riješio ili ograničio.

13

Procjena potreba omogućuje da se odrede obrazovne potrebe i utvrde prioriteti. Također je i sredstvo za okupljanje roditelja učenika, nastavnika i ostalih građana kako bi se raspravljalo o ciljevima.

Kontrolna lista za procjenu situacijske analize pokriva:

društvene i kulturne vrijednosti i očekivanja resurse i novčana sredstva zahtjeve školskog sistema sadržaj oblike znanja unutrašnje faktore procese učenja

NAMJERE, CILJEVI I ZADACI

(Eisner (1979) – Namjere su tvrdnje koje svijetu objavljuju vrijednosti što ih neka skupina drži da obrazovni program ima. Namjere su izražene u tvrdnjama, dugoročne, primjenjive na sustave a ne na škole (NPR. Učenici bi trebali postići veću razinu pismenosti i računanja)

Ciljevi su određenije tvrdnje koje pružaju potankosti o nakanama. To su svrhe određenog nastavnog predmeta ili jedinice. Ciljevi izražavaju nakanu kurikuluma, mogu biti srednjeročni i dugoročni, smišljaju ih često nastavnici (npr. Učenici će u predmetu „Australska povijest“ učiti važne činjenice)

Ciljevi mogu biti:

Akademski – dijele se u dvije skupine: cilj savladavanja temeljnih sposobnosti i procesa te cilj intelektualnog razvoja)

Profesionalni ciljevi – ciljevi povezani s pomoću pri izboru zanimanja na temelju dobre obaviještenosti

Osobni – emocionalne i tjelesne dobrobiti, stvaralaštvo i estetsko izražavanje te samoostvarenje.

ODABIR METODE

Dvije vrste metoda:

Metode prenošenja sadržaja – Nastavnici primjenjuju dobro poznate metode. Skupina metoda za učenje uz nadziranje ponašanja – poučavanje temeljeno na pitanju i

odgovoru)

14

Skupina metoda za učenje otkrivanjem – aktivnost učenika

Skupina racionalnih metoda naglasak na poučavanju kao racionalnoj raspravi.

Metode organiziranja sadržaja – usmjereno je na način organiziranja sadržaja koji se uči.

PROCJENJIVANJE, OCJENJIVANJE I TESTIRANJE

Procjenjivanje je izraz koji se obično koristi za opisivanje aktivnosti koje izvodi nastavnik kako bi dobio informacije o znanju, sposobnostima i stavovima učenika.

Procjenjivanje se provodi jer je:

učenike potrebno ocijeniti prema razini uspjeha odabrati učenike koji su primljeni na tečaj dobivaju se podatci o sadržajima koje nije naučio pomaže u odabiru budućih aktivnosti pokazatelj uspješnosti učenika u određenim područjima ili aktivnostima

Procjenjivanje može biti:

sumativno (kada se odsluša predmet) formativno (kako bi se pomoglo učeniku tijekom školske godine) dijagnostičko (da bi se utvrdile manjkavosti)

Vrednovanje je izraz koji se odnosi na sve vrste podataka što se prikupljaju u školovanju.

Uobičajene tehnike

Popis interesa – važno je znati što učenike zanima Ljestvice za ocjenjivanje - (1-5 točaka) Semantički diferencijal – stavovi učenika „prije i poslije“

TYLEROV MODEL PLANIRANJA

Tylerov model planiranja pojavio se 1949. Godine. Primjenjuje se još uvjek u mnogim zemljama zato što je razuman i jasan. Nazivaju ga i #“model svrha“, „racionalni model“ ili „model sredstvo-cilj“.

Tylerov model govori o tome kako graditi kurikulum. Tvrdi da postoje četiri načela ili „velika pitanja“ koja moramo uzeti u obzir:

Koje se obrazovne svrhe želi postići?

15

Kako se mogu odabrati iskustva učenja koja će najvjerojatnije biti korisna u ostvarivanju tih svrha?

Kako se iskustva učenja mogu organizirati za uspješnu nastavu? Kako se može vrjednovati djelotvornost iskustava učenja?

Prednosti: primjenjuje se na svim predmetima i razinama, daje najlogičnije i racionalne postupke, naglašava ponašanje učenika i iskustva učenja.

Nedostaci: Ne daje smjernice zašto bi trebali odabrati jednu a ne drugu svrhu, malo nastavnika primjenjuje svrhu kao polazište u planiranju, bavi se svrhama samo koje se vrjednuju, pretjerano naglašava mjerljive rezultate.

WALKEROV SVJESNI PRISTUP PLANIRANJU

Walker se služio izrazom „naturalistički“ jer je želio prikazati kako se planiranje kurikuluma stvarno odbija u praksi nasuprot drugim pristupima koji propisuju kako bi se trebao planirati kurikulum.

Platforma – sastoji se od raznih koncepcija, teorija i namjera te zamisli, slika i postupaka. Promišljanje – raščistiti sukob alternativa, oblikovanje i razmatranje niza različitih

mogućnosti Nacrt – Eksplicitni nacrt(sastoji se od rasprava koje su uslijedile nakon što su razvrstane

sve mogućnosti i pronađena najprihvatljivija rješenje) Implicitni nacrt ( sastoji se od planiranih radnji koje se odmah poduzimaju bez uzimanja alternativa.

Prednosti: pokazuje točna događanja, naglašava potrebu za razgovorom reagiranjem na platforme i promišljanje, skreće pažnju na različite napade i svađe prilikom planiranja kurikuluma.

Nedostaci: Nije pogodno za planiranje u školama, pretpostavlja raspolaganje puno vremena, oduševljenje prilikom planiranja te nije pogodan za rutinske i neproblematične aktivnosti.

NASTAVNICI KAO ISTRAŽIVAČI/AKCIJSKO ISTRAŽIVANJE

Akcijsko istraživanje može se opisati kao način način razmišljanja i sustavna procjenjivanja onoga što se događa u razredu ili školi, provedba nekih radnji kako bi se popravilo ili promijenilo stanje ili ponašanje, praćenje i vrednovanje rezultata kakve radnje s izgledom da će ona dalje imati pozitivne učinke.

Kemmis i McTaggart akcijsko istraživanje opisuju kao metodu koja ljudima iz prakse omogućuje da žive sa složenošću stvarnog iskustva, a da istovremeno teže konkretnu poboljšanju.. Oni koji sudjeluju u akcijskom istraživanju bi se trebali pozabaviti pitanjima:

16

Šta se upravo sada događa? U kojem je smislu to problematično? Šta ja mogu učiniti s tim u vezi? Koliko je meni važno to pitanje? Koliko je ono važno mojim učenicima? Koje su mogućnosti za istraživanja tog područja? Koja su ograničenja?

Grundy navodi da postoje tri podvrste akcijskog istraživanja:

Tehničko akcijsko istraživanje – usmjerava ga stručnjak, namjera je doći do uspješne nastavne prakse, usmjereni su na proizvod te djeluje u okviru postojećih vrijednosti i ograničenja

Praktično akcijsko istraživanje – usmjerava ga skupina, namjera mu je razviti novu praksu, usmjereno je na proces a vođeno osobnom mudrošću

Emancipirajuće akcijsko istraživanje – usmjerava ga skupina, namjera mu je razviti novu praksu i/ili promijeniti ograničenja, uključuje zajednički radikalizam, rijetko je jer se provodi u uvjetima u kojem radikalna skupina može zajedno raditi duže vrijeme

Pozitivan uticaj akcijskog istraživanja na škole: daje samopouzdanje nastavnicima, stvara kolegijalnost, omogućava eksperimentisanje, pobuđuje razumijevanje istraživačkih procesa

Negativan uticaj na škole: ograničen uticaj na osoblje koje nije uključeno, nastavnicima se ne daju ni vrijeme ni sredstva za istraživanje, nemaju slobodu uvođenja promjena.

IZRADA KURIKULUMA TEMELJENA NA SREDIŠTU

Izrada kurikuluma temeljenog na središtu odnosi se na onaj dio rukovodećeg osoblja u prosvjeti koji donosi odluke o tome šta će se i kako poučavati i kako ocjenjivati.

U središtu se izrađuju veliki kurikulumski projekti, a prepoznaju se po sljedećim obilježjima:

o na njima rade veliki timovi;o potrebe projekta se procjenjuju anketama i upitnicima;o aktivnosti se prepuštaju timovima stručnjaka;o konačnim proizvodima pristup omogućavaju agencije ili ih objavljuju komercijalni

izdavači, a prati ih reklamiranje i upućivanje budućih potrošača.

Prednosti: omogućavaju ujednačen školski sistem, štedi vrijeme, osigurava kontinuitet, okuplja, stručnjake, osigurava povezanost škole i stručnjaka.

17

Nedostaci: daje malo inicijative nastavnicima, često nema strategiju za provođenje, povećava standardizaciju, što dovodi do uskih ciljeva i stvara ovisnost o nacionalnom modelu.

IZRADA KURIKULUMA TEMELJENA NA ŠKOLI

Izrada kurikuluma temeljena na školi je planiranje, izrada, provedba i vrednovanje programa po kojem će učenici učiti u ustanovi kojoj učenici pripadaju.

Harrison (1981) kurikulum na temelju izrade škole vidi kao: kombinaciju planiranih kurikuluma sudionika; kurikulum na temelju kojeg djeluju; kurikulum kakav oni vide.

Svaki način svrstavanja treba sadržavati:

o Vrstu aktivnosti (stvaranje, prilagodba, odabir materijala)o Ljude koji su uključeni (nastavnike, osoblje škole)o Odvojeno vrijeme.

Problemi na koje mogu naići sudionici izrade kurikuluma temeljenog na školi:

o Manjak vremenao Nedovoljna stručnosto Nedovoljna novčana sredstvao Izvana nametnuta ograničenjao Nepovoljna školska klima.

18

Četvrti dio

UPRAVLJANJE KURIKULUMOM

NOVINE I PLANIRANJE PROMJENA

Četiri su temeljne faze u procesu uvođenja pedagoških promjena:

1. Faza usmjeravanja/potreba je razdoblje nezadovoljstva, zabrinutosti ili potreba.2. Faza pokretanja/prihvaćanja je razdoblje kada vanjske agencije i izdavači donose

temeljne odluke a njima je veoma važno koliko će biti onih koji će ih usvojiti. 3. Faza provedbe/početne primjene se definira kao „ono od čega se novina sastoji u

praksi“(Furlan i Pomfret, 1977). Leithwoodova (1981) definicija upućuje na neka složena pitanja: „Provedba je smanjivanje jaza između postojećeg i željenog stanja“

4. Faza institucionalizacije/nastavljanja se događa kada škole nakon početna razdoblja primjene (obično prve dvije godine) podupru novinu. Pravi test za opstanak ili nestanak novine uslijedit će nakon što prestanu pristizati sredstva izvana ili nakon što se obustavi uz pomoć savjetnika.

Izraz „novina“ bilo nov predmet, zamisao ili praksu bilo proces kojim pojedina skupina ili organizacija počinje prihvaćati taj novi predmet, zamisao ili praksu.

Razlozi za neuspjeh novina:

Potječu od vanjskih stručnjaka Teško su provodljiva Nisu planirane na odgovarajući način Nastavnici ih ne razumiju Roditelji ih nisu razumjeli

Obilježja uspješnih novina:

Razmjerna prednost Kompatibilnost Mogućnost ispitivanja

19

Mogućnost promatranja Složenost

Nositelji su promjene, kada je riječ o novinama, vrlo važni jer osiguravaju komunikacijske veze između onih koji novinu stvaraju i onih koji će je preuzeti. Potrebni su da bi olakšali njenu provedbu.

Strategija na području promjena na kurikulumu podrazumijeva plan kojim će se postojeći program zamijeniti novinom.

Bennis, Benne, Chin i Corey (1976) razradili su sklop strategija:

Strategije sile nametanja temelje se na nadzoru nagrađivanja i kažnjavanja te ih je lako primijeniti.

Normativno-reedukacijske strategije odnosi se na radnje kojima je svrha da se na one na kojima se primjenjuju utječe tako da počnu drugačije gledati kakvo je stanje.

Empirijski racionalne strategije imaju svrhu da oni na kojima se primjenjuju uvide da bi se trebali mijenjaju i prihvatiti novinu tako da to bude u njihovu interesu.

Taktike su posebne radnje kojima se pojačava utjecaj strategije.

UPRAVLJANJE KURIKULUMOM: MODEL SURADNIČKOG UPRAVLJANJA ŠKOLOM

Kurikulum nije samo niz dokumenata nego i određena kombinacija formalnih i neformalnih iskustava koja se stječu u školi.

Pristup suradničkog upravljanja školom (Collaborative school management- CSM).

Faze modela suradničkog upravljanja školom (CSM) rade kao ciklično upravljanje:

Određivanje cilja i prepoznavanje potreba najčešće je točka s kojom započinje proces. Ciljevima se treba najaviti orijentacija.

Stvaranje obrazovne politike u pismenom obliku, ne duže od jedne stranice koja uključuje poklanjanje pažnje raznim željama. Prvi korak je potražiti alternativne obrazovne politike, zatim razgovarati sa zainteresovanima o mogućim alternativama, razvrstati pitanja u sporna i nesporna i utvrditi raspored.

Planiranje programa se vrši nakon što su iznijeti pismeni prijedlozi obrazovne politike. Priprema i odobravanje sredstava za program Provedba je u nadležnosti programskih timova, odnosi se na učenje, poučavanje,

primjenu resursa i nadzor i svakodnevnu pomoć u vezi sa svakim programom.

20

Procjenjivanje se vrši kako bi se utvrdilo je li program postigao svoju svrhu na koji je način namjeravao postići uspješnost, te koji su se izvori upotrebljavali i treba li doći do preraspodjele određenih resursa.

Prednosti CSM modela:

Praktičan i funkcionalan Zadatke je moguće raspodijeliti tijekom školske godine kako bi se prilagodili uobičajenim

poslovima uposlenih Faze su logične i lako ih je slijediti

Nedostaci CSM modela:

Odvajanje grupe za obrazovnu politiku od projektnih timova može dovesti do neželjenih hijerarhijskih podjela

Malo se bave uključivanjem učenika u odlučivanje Prenaglašena financijska strana školskog planiranja.

USPJEŠNE ŠKOLE I KAKO ŠKOLE UČINITI BOLJIMA

Uspješnost škole najčešće se usredotočuje na kvantitativna mjerila i pokazatelje koji su naizgled povezani s dobrim uspjehom učenika.

Edmonds (1979) je proučavao uspješne škole u sjevernoistočnom kvadrantu SAD-a. Uspješnu školu s nastavnog gledišta definirao je kao školu koja djeci siromašnijih pomaže da ovladaju temeljnim školskim sposobnostima što se danas opisuju kao najniža razina znanja za djecu iz srednje klase. Izdvojio je ove čimbenike:

Snažno administrativno vodstvo Klimu u kojoj se očekuje zadovoljavajući uspjeh učenika Sređenu ali ne i ugnjetavačku školsku klimu Usmjerenost na to da učenici usvoje temeljne školske sposobnosti Sustav neprestana praćenja napredovanja učenika Resurse koja škola može usmjeriti na temeljne ciljeve u učenju

Čimbenici koji su važni pri poboljšanju škole:

Ljudi Promjenu bi trebalo prihvatiti kao proces koja traži vrijeme za sudjelovanje u planiranju Važno je da se nastavnici posvete novom programu Postoje ključni pojedinci koji mogu odrediti kakvo se ponašanje očekuje te pružiti

potporu

21

Ukoliko se novi program bude uklapao u njihove interese nastavnici će dati potporu Ukoliko je budu smatrali osobnom i praktičnom, prihvatit će pomoć izvana Obilježja novine Vjerojatnije da će se novina uvesti bude li imala razmjerne prednosti i bude li složenija

od drugih programa Resursi Ljudi i sredstva izvana bitni su za osiguranje potpore za pripremu nastavnika za novi

program

ŠKOLSKA VIJEĆA I UPRAVNA TIJELA

Školska vijeća su jedna od mogućnosti međudjelovanja učenika, nastavnika i roditelja.

Prednosti školskih vijeća

Školska se sredina može obogatiti iskoriste li se i sposobnosti, talent i zanimanje i nastavnika i roditelja

Ukoliko budu roditelji pružili potporu, povećat će se razina učenja Bolje će razumjeti složenost škole Roditelji trebaju sudjelovati u odlučivanju djeteta koje će utjecati na životne prilike Njeguju se zajednički ciljevi nastavnika, roditelja i učenika Zajedničko odlučivanje smanjuje broj tužbi roditelja Škola ima više mogućnosti da razvije snažan osjećaj identiteta

Nedostaci školskih vijeća:

Roditelji se mogu uplitati u nastavničku dužnost Povećava se nejednakost Opada školski standard Manja je sklonost uvođenju novina zbog konzervativnosti roditelja Zaposleni ponekad ne prihvaćaju miješanje roditelja Odluke o pojedinim učenicima postaju složene zbog dodatnih podataka o njihovim

roditeljima

OCJENJIVANJE/KRITIKA ŠKOLE

22

Ocjenjivanje pretpostavlja određen stupanj otvorenosti, da škole moraju javnosti podnijeti izvještaj o svojem radu, da bi nastavnici trebali najviše odgovarati za svoje ocjene, ali da bi i druge skupine morale imati pristup tim izvještajima.

Načela ocjenjivanja na razini škole:

Nastavnici trebaju vidjeti ocjenjivanje kao nešto važno Glavna svrha procjene jeste postići unutrašnji razvoj škole Razjasniti proces ocjenjivanja na početku Skupine nastavnika bi trebale poraditi na elementima procjene Nastavnicima iznijeti realan raspored brzine i intenziteta ocjenjivanja Zahtjevi trebaju biti u skladu s mogućnostima škole Dovesti stručnjake radi sticanja novih iskustava

Razlozi za ocjenjivanje:

Unutrašnji čimbenici (povećavanje mogućnosti učenika, razumijevanje položaja nastavnika, nastavnici redefiniraju svoje namjere i svrhe)

Vanjski čimbenici (pritisci kojima središnje upravno tijelo u školskom sistemu želi dobiti službeni način ocjenjivanja, novi ispitni zahtjevi, pad broja upisanih i prijetnje o zatvaranju škole, objavljivanje nacionalnih podataka o procjenama).

Tehnike prikupljanja podataka za ocjenjivanje:

Intervjui – s učenicima, roditeljima, nastavnicima Kontrolne liste – sposobnosti, ponašanja, resursi Portfelji – o radu učenika, dokumentima Pojedinačni dosjei – o radu učenika Dnevnici – koje pišu nastavnici, učenici, roditelji Anegdotski zapisi – o učenicima Zapisnici – o sastancima, satima. Upitnici – o stavovima, mišljenjima Audiosnimke – sastanaka, rasprava Videosnimaka – razreda, dana u školi

Obilježja tradicionalnog modela ocjenjivanja:

Uključena je vanjska komisija Ravnatelj pokreće ocjenjivanje i određuje opseg aktivnosti, Primjenjuje se ustaljen popis postupaka Iskusniji nastavnici i ravnatelj imaju aktivnu ulogu

23

Faze u tradicionalnom modelu ocjenjivanja:

1. Uzimanje u obzir pisanih namjera i svrha škole2. Sastavljanje detaljna izviješća o rezultatima ocjenjivanja škole3. Ocjena vanjske komisije4. Ono što slijedi (slijedi preporuke; odluka)

Model za ocjenjivanje GRIDS

GRIDS-ov model ocjenjivanja sastoji se od pet faza u cikličnom razvoju:

1. Početak2. Početno kritičko ispitivanje3. Posebno kritičko ispitivanje4. Razvojna aktivnost5. Pregled i počinjanje iznova.

PROVEDBA KURIKULUMA

Izraz provedba odnosi se na stvarnu primjenu kurikuluma/nastavnog plana i programa ili onoga od čega se on sastoji u praksi (Fullan i Pomfret, 1977) To je kritična faza u procesu planiranja i poučavanja kurikuluma

Prihvaćanje kurikuluma odnosi se na nečiju namjeru da ga primjenjuje, bilo da je to nastavnik, netko iz uprave, ali to ne pokazuje provodi li se kurikulum ili ne.

Dva su krajnja mišljenja o provedbi kurikuluma. Jedno je mišljenje da nastavnici imaju apsolutnu moć kada je rijč o tome što se hoće ili neće provoditi u njihovim razredima. To je mišljenje netočno. Drugo mišljenje jest da je neko tijelo izvan škole nadležno da u potpunosti pripisuje što će nastavnici raditi u svojim učionicama te da ono nastavnike usmjerava na odabir i primjenu određenih tema i nastavnih jedinica na određene načine.

Čimbenici koji utiču na provedbu:

Obilježja promjene

Potreba i važnost promjene Jasnoća Složenost

24

Kakvoća i praktičnost programa

Obilježja na razini školskih područja

Povijest pokušaja da se uvedu novine Proces prilagođavanja Potpora i uključivanje središnje administracije Usavršavanje nastavnika i sudjelovanje Vremenska linija i informacijski sistem Obilježja upravnog odmora i zajednice

Obilježja na razini škole

Direktor Odnosi nastavnik- nastavnik Obilježja i usmjerenost nastavnika

Obilježja izvan mjesnog sistema

Uloga vlade Pomoć izvana

Problemi pri opisu/mjerenju provedbe:

o Mjerenje učenikovih aktivnosti i postignuća (nemoguće je mjeriti učenikovo postignuće)o Mjerenje uporabe kurikulumskih materijala (mnogo vremena za kurikulumske

materijale iz 70-tih ili 80-tih godina) o Mjerenje nastavničkih aktivnosti ( ocjenjivanje posebnih, unaprijed određenih,

kategorija nastavnika zanemarujući druge dimenzije)

Dva gledišta o provedbi:

Vjernost provedbe(naglašavaju se novine i pretpostavljaju da će svi nastavnici u školama odmah prihvatiti proizvode koji se mogu pokazati uzornima i uspješnima)

Usmjerenost na proces (različiti uvjeti organizacije i potrebe nastavnika zahtijevaju preinake na licu mjesta)

Usklađivanje kurikuluma je proces kojim se osigurava što veća podudarnost između pisanja, poučavanja i testiranja kurikuluma.

25

Peti dio

KURIKULUMSKA IDEOLOGIJA

POVIJEST KURIKULUMA

Povijest kurikuluma pruža dobro dokumentirane opise kurikuluma u određenim razdobljima prošlosti.

Istraživanja o razvoju kurikuluma može sadržavati:

o Opis velikih projekata za nacionalni kurikulumo Opise velikih ljudi i učenjakao Opise škola i školovanja u određenim vremenskim razdobljimao Istraživanja ispitnih programa i zapisnika ispitnih komisijao Istraživanja udruženja predmetnih nastavnikao Istraživanje najvažnijih skupova i sastanaka vezanih uz kurikulumo Istraživanja objavljenih knjiga i članaka o kurikulumu.

Primjena povijesti kurikuluma:

o Omogućuje šire shvaćanje kurikuluma o Daje uvid u složene odnose između prošlosti, sadašnjosti i budućnostio Pruža podatke o ljudskim procesima i motivacijio Omogućava razumijevanje i procjenjivanje današnjih modela kurikuluma

ŠKOLSKI PREDMETI

Ivan Goodson tvrdi da:

Pozornost treba poklanjati povijesnim istraživanjima u kojima se ispituju složene promjene tijekom vremena a ne „slike“ jedinstvenih događaja koje mogu biti odstupajuće od uobičajenog

Usmjeravanjem na ponavljanje događaja tijekom vremena moguće je razlučiti okvire koji ih objašnjavaju

Istraživanja školskih predmeta omogućuju da se provedu važna istraživanja u kojima se primjenjuju metodologije sociologa, povjesničara i teoretičara kurikuluma, ali glavni pristup treba osigurati povjesničar

U Velikoj Britaniji su se razvile tri tradicije u svezi s predmetima:

26

- Akademski predmeti – oni čije se gradivo provjerava prihvatljivim pismenim ispitivanjem koji im jamči visok status

- Ulitaristički predmeti – bave se praktičnim znanjima koja se ne provjeravaju pismenim statusom pa su nižeg statusa

- Pedagogijska tradicija – najveću važnost pridaje načinu učenja

TEORIJA KURIKULUMA I REKONCEPTUALISTI

Teoretiziranje o kurikulumu odnosi se na proces razmišljanja- promišljanja o kurikulumskim pitanjima te traženje smisla i puta prema iskustvima o kurikulumu.

Prema Klohru (1980) glavna načela prema kojem se vrši teoretiziranje su:

Kurikulumu treba pristupiti kao holističkom i organskom pogledu na ljude i njihov odnos s prirodom

Pojedinac je glavni čimbenik u izgradnji znanja Razumijemo oslanjajući se na iskustvo Predsvjesno područje iskustva važno je u osmišljavanju kurikuluma Središnje su vrijednosti osobna sloboda i postizanje viših razina svijesti Raznolikost i pluralizam obilježja su i društvenih ciljeva i sredstava koja se predlažu za

njihovo postizanje Potrebni su novi jezični oblici kako bi se dobila nova značenja i spoznaje o kurikulumu.

Rekonceptualisti su postigli veliki napredak u postavljanju teorije kurikuluma:

Uzdrmali su tradicionalni pristup kurikulumu Stvorili su nove pojmove i nov jezik spoznaja o kurikulumu Pomogli su u spuštanju kvantitativnih metoda vrednovanja obrazovne prakse s njihova

nadmoćnog položaja

Kritike rekonceptualista pri postavljanju teorije kurikuluma:

Njihov rad je priča a ne analiza pa ne pruža dovoljno spoznaja Autobiografski podatci ne osiguravaju općenita načela koja svoju valjanost mogu

objasniti većem broju učenika i nastavnika Metode samoizvještaja umanjuju učinke ideologije (pojedinci nisu svjesni)

SOCIOLOGIJA ZNANJA I KURIKULUM

Filozofi poput Hirsta i Phenixa tvrde da postoje određeni oblici znanja (npr.fizika, povijest, književnost, likovna umjetnost) koji postoje neovisno o tome što se u društvima događa. Takvo je znanje razmjerno objektivno, neproblematično i dokazivo.

27

Marx tvrdi da ako je znanje u funkciji društvenih skupina, tada različite skupine u društvu imaju različite oblike znanja.

Giroux (1981) tvrdi da vladajući procesi pretpostavljaju:

- Pokušaje vladajuće klase da se uspostavi nadzor nad društvenim resursima preko sredstava javnog priopćavanja i školskog sustava

- Da vladajuća klasa nadzire druge klase- Da se sila i pristanak rabe kako bi se oblikovali i uključili pogledi na svijet podređenih

skupina- Da vladajuća skupina ograničuje oporbene rasprave i dopuštenu praksu

Predstavnici sociologije znanja u svom napadu na kurikulum koriste stručne izraze:

Hegemoniju – organiziran skup značenja koje najčešće upotrebljavaju vladajuće skupine

Kulturni kapital – sposobnost nekih društvenih skupina da kulturu pretvore u robu te da je akumuliraju

Refleksivnost – samoanaliza Problematičnost – definiranje pojmovnog područja ne samo što se tiče onog što ono

uključuje nego i onog što isključuje

Zasluge pristupa sociologije znanja:

Uviđa veze između kurikuluma i drugih čimbenika proizvodnje u društvu Postavlja pitanja o racionalnim nevrijednosnim pristupima planiranju kurikuluma Razvija nove izraze i pojmovne ustroje kako bi se razumjeli kurikulumski procesi

Teškoće u vezi s pristupom sociologije znanja:

Relativizam ( Ako je sadržaj znanja povezan s društvenim uvjetima tada bi se istina i znanje morali mijenjati u raznim društvenim uvjetima)

Kulturne razlike (znanje ne može biti u vlasništvu jedne kulture) Ideologija (postavlja se pitanje je li to jedino rješenje ili mogućnost) Dokazi ( Iznose više tvrdnja nego dokaza)

REFORMA KURIKULUMA

28

Prijedlozi za reformu kurikuluma mogu potjecati iz različitih izvora: nastavnika, nastavničkih sindikata, tvorce obrazovne politike, ljude sa sveučilišta, političare, sredstva javnog priopćavanja i skupine za vršenje pritiska na javnost.

Postoje četiri vrste reformi: aditivne reforme, vanjske reforme, regulatorne reforme i strukturne reforme.

Izvještaji o reformama su usmjereni na jedno ili dva ključna elementa, te probleme dramatiziraju kako bi se našla rješenja.

29