Embed Size (px)
DESCRIPTION
Martina Vogrinc Zavrsni
Citation preview
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
GEOTEHNIČKI FAKULTET
MARTINA VOGRINC
MINERSKI RADOVI NA AUTOCESTAMA
ZAVRŠNI RAD
Varaždin, 2012.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
GEOTEHNIČKI FAKULTET
ZAVRŠNI RAD
MINERSKI RADOVI NA AUTOCESTAMA
Kandidat: Mentor:
Martina Vogrinc Prof.dr.sc. Josip Mesec
Varaždin, 2012.
SADRŽAJ
1. UVOD............................................................................................................................1
2. INŽENJERSKO GEOLOŠKE ZNAČAJKE STIJENSKE MASE...............................2
2.1. Inženjersko geološke značajke stijene za temelje vijadukta ''Dračevac 2''....4
2.2. Inženjersko geološke značajke stijene za temelje vijadukta ''Vrila''..............5
3. PRORAČUN VELIČINA BUŠENJA I MINIRANJA..................................................6
3.1. Određivanje parametara bušenja i miniranja.................................................7
3.1.1. Određivanje linije najmanjeg otpora “w”...........................................7
3.1.2. Empirijsko određivanje ostalih parametara miniranja........................8
3.2. Bušenje minskih bušotina..............................................................................9
3.3. Određivanje eksplozivnog punjenja u bušotini............................................10
4. POVEZIVANJE I OTPUCAVANJE MINSKOG POLJA..........................................16
5. KRITIČNA MJESTA ZA MINIRANJE.....................................................................20
6. ORGANIZACIJA ISKOPA MINIRANJEM..............................................................24
7. MJERE ZAŠTITE NA RADU....................................................................................25
7.1. Zaštitne mjere..............................................................................................25
7.2. Zaštita kod bušenja......................................................................................26
7.3. Zaštita od požara..........................................................................................27
7.4. Ostale mjere zaštite......................................................................................27
7.5. Upute za siguran rad sa strojevima..............................................................27
8. ZAŠTITA NA RADU KOD MINIRANJA.................................................................28
8.1. Opće odredbe...............................................................................................28
8.2. Osobe za rad s eksplozivnim sredstvima.....................................................29
8.3. Manipulacija s eksplozivnim sredstvima.....................................................29
8.4. Miniranje......................................................................................................30
8.5. Opremanje patrona.......................................................................................31
8.6. Punjenje mina..............................................................................................31
8.7. Mjere osiguranja prije miniranja.................................................................32
8.8. Paljenje mina...............................................................................................33
8.9. Postupak s neeksplodiranim minama...........................................................33
9. ZAKLJUČAK..............................................................................................................34
10. SAŽETAK.................................................................................................................35
11. LITERATURA..........................................................................................................36
I
1. UVOD
U završnom radu su obrađeni osnovni parametri miniranja na autocestama.
Posebni osvrt dat je na inženjersko-geološke značajke stijenskog masiva na autocesti
GRANICA BiH – MALI PROLOG - PLOČE, dionica MALI PROLOG – PLOČE, u
dijelu trase za vijadukt DRAČEVAC 2” stac: od km 4+825 do km 5+050 te za vijadukt
“VRILA” stac: od km 5+200 do km 5+500.
Minerski radovi moraju se tehnološki, tehnički i organizacijski tako izvoditi da
se osigura zaštita ljudi, prirodnih i izgrađenih objekata, opreme, okoliša i dr., od svih
oblika djelovanja eksplozije, a osobito od (Božić, 1998):
1. seizmičkog (potresnog) djelovanja,
2. rasprskavajućih, odnosno odbacujućih komada materijala,
3. djelovanja zračnog udarnog vala,
4. otrovnog i zagušljivog djelovanja plinovitih produkata eksplozije i
5. toplinskog djelovanja.
Projekt miniranja se izvodi i na temelju proračuna linije najmanjeg otpora prema
formuli U. Langeforsa.
1
2. INŽENJERSKO GEOLOŠKE ZNAČAJKE STIJENSKE
MASE
Za potrebe izrade projekta miniranja i izgradnje navedene dionice izvršeni su
geološki i geotehnički istražni radovi s istražnim bušenjem i geofizičkim istražnim
radovima. U okviru geotehničkih istražnih radova izrađena su dva projekta:
Geotehnički projekt vijadukta ''Dračevac 2'', prikazan u mapi s oznakom:
A-10-1/2-GP/0- G-128,
Geotehnički projekt vijadukta ''Vrila'', prikazan u mapi s oznakom: A-
10-1/2-GP/0- G-130.
Na osnovu navedenih istražnih radova u navedenim projektima je detaljno
opisana vrsta te karakteristike stijenske mase u prostoru izgradnje predmetnih dionica.
Predmetne trase se nalaze u području vanjskih Dinarida, dominantno
izgrađenom od karbonatnih naslaga jure i krede, zatim vapnenaca i klastita tercijara, a
završno od kvartarnih jezerskih naslaga delte rijeke Neretve.
Najstarije stijene su vapnenci lijasa (J1), dogera (J2) i vapnenci s lećama dolomita
malmske starosti (J3). Ove stijene izgrađuju čelo mezozojske navlake Biokova. Slijede
trangresivno vapnenci donje krede (K1). Zastupljeni su vapnenci gornje krede (K2), koje
nalazimo u krilima antiklinalnih strukturnih formi.
Od navedenih stijena na prostoru predmetne dionice zastupljeni su vapnenci
donje i gornje krede.
Trasa spojne ceste je projektirana duž srednje do strmo nagnutih padina,
dinarskog pravca pružanja (sjeverozapad-jugoistok), s nadmorskim visinama 15 - 205
m.n.m., obraslih niskim raslinjem, bez površinskih vodotokova.
2
Najveći dio trase je bez pokrivača (u kamenjaru):
POKRIVAČ: Na predmetnoj dionici je moguća pojava crvenice (ts) glina,
kvatrarne starost (Q) u zonama vrtača. Procjenjena debljina je
0,5m.
STIJENA PODLOGE: Stijenu podloge predmetnih dionica sačinjavaju
vapnenačke breče te vapnenci gornje krede (V;K21). Poroznost
im je pukotinska a vodopropusnost dobra. Starosti gornja kreda.
Padina po kojoj je trasirana spojna cesta je izgrađena od srednje do debelo
uslojenih vapnenaca (0,6 do 2,0 m) gornjokredne starosti, ali s brojnim poprečnim i
dijagonalnim rasjedima, koji presjecaju karbonatni masiv, a to znači okomito i
dijagonalno na trasu. Na slici 2.1 prikazana je trasa buduće autoceste.
Slika 2.1. Trasa buduće autoceste (Dusper, 2007)
3
2.1. Inženjersko geološke značajke stijene za temelje vijadukta
''Dračevac 2''
Vijadukt ''Dračevac 2'' je u osi dugačak 196 m (od stac.km 04+840 do 05+036) s
pet stupova i dva upornjaka.
U sklopu inženjerskogeoloških radova duž trase vijadukta izvedene su tri
istražene bušotine S-LP-11, S-LP-60 i S-LP-61 duljine 12 m, iz kojih je uzeto 15
uzoraka i izvršeno 15 UCS ispitivanja in situ, Schmidtovim čekićem. Po osi vijadukta
izveden je jedan profil refrakcijske seizmike oznake G-LP-64.
Na osnovi tih istražnih radova te izvedenog inženjerskogeološkog kartiranja,
vijadukt ''Dračevac 2'' je smješten unutar jedne inženjerskogeološke cjeline – strukturno
tektonski blok III-bc, bez obzira na rasjed širine 22 m koji se prostire centralnim
dijelom doline. U zoni rasjeda mogu se očekivati veće nakupine crvenice s odlomcima i
kršjem vapnenaca, razlomljeni blokovi vapnenaca i tektonske breče.
Stijene trase vijadukta su vapnenci cenomanske starosti. To su pretežito dobro
uslojeni vapnenci i brečoliki vapnenci sive boje. Debljina slojeva im je obično od 50 cm
do 1 m.
Debljina zone trošenja iznosi 5 do 7 m. Debljina pokrivača je relativno mala na
najvećem dijelu predmetne trase osim u rasjednoj zoni. Vapnenci su nagnuti smjerom
istok-sjeveroistok, pod kutem od 180. Orijentacija diskontinuiteta je: SS 78/18, AR
249/83, OB 158/88.
Prema istražnim radovima parametri stijenske mase su slijedeći:
jednoosna tlačna čvrstoća (MPa) 100 – 250
RQD (%) 50-90 %
priliv vode (l/min) nikakav - suho
razmak diskontinuiteta (m) 0,6-2
duljina diskontinuiteta (m) 1-3
zijev diskontinuiteta (mm) 1-5 i iznad 5
4
2.2. Inženjersko geološke značajke stijene za temelje vijadukta ''Vrila''
Vijadukt ''Vrila'' je u osi dugačak 253 m (od stac.km 05+224 do 05+477) sa
sedam stupova i dva upornjaka.
U sklopu inženjerskogeoloških radova duž trase vijadukta izvedene su tri
istražene bušotine S-LP-29, S-LP-30 i S-LP-31 duljine 12 m.
Po osi vijadukta izveden je jedan profil refrakcijske seizmike oznake G-LP-30 te
tri poprečna geofizička profila (po izvedenim bušotinama) oznaka G-LP-31, G-LP-32 i
G-LP-33, približno okomito na os vijadukta.
Prema istražnim radovima parametri stijenske mase su slijedeći:
jednoosna tlačna čvrstoća (MPa) 100 – 250
RQD (%) 25-90 %
priliv vode (l/min) nikakav - suho
razmak diskontinuiteta (m) 0,6-2
duljina diskontinuiteta (m) 1-3
zijev diskontinuiteta (mm) 1-5 i iznad 5
Temeljem dobivenih ulaznih parametara, prema RMR klasifikaciji za zonu
trošenja, rasjednu zonu i stijenu podloge može se zaključiti da pripadaju slaboj (20-40
bodova) i povoljnoj (40-60 bodova) kategoriji stijenske mase.
Kako se radi o karbonatnim naslagama, odnosno kršu, moguće su pojave širih
pukotina, razlomljenih zona ili kaverni pod temeljima objekta. To se naročito odnosi u
području rasjeda, odnosno rasjednim zonama koje su utvrđene u zoni stupišta S3 i S4.
5
3. PRORAČUN VELIČINA BUŠENJA I MINIRANJA
Na navednim vijaduktima iskopi miniranjem izvoditi će se u stijenskoj masi "A"
i "B" kategorije, te na temeljima izvan rasjednih zona. Nagib pokosa će se izvoditi 3:1,
bez presplitinga uz obradu pokosa hidrauličnim čekićem. Bušenje i miniranje će se
izvoditi do kote 1m iznad projektirane kote iskopa.
Za odabir parametara za bušenje i miniranje kao i za odabir tehnologije iskopa
usjeka i zasjeka osnovni uvjet je sigurnost izvođenja radova miniranja u projektom
predviđenim granicama iskopa uz očuvanje projektom predviđenih kosina.
S obzirom na različitosti u kvaliteti stijenske mase te lokaciju minskog polja,
mijenjat će se geometrija minskih polja kao i tehnologija izvođenja miniranja.
O svakom minskom poljum, odnosno iskopu za temelje upornjaka ili stupišta
vijadukata, mora se izraditi elaborate s točno ucrtanim lokacijama bušotina, njihovim
dubinama te količinama eksplozivnog punjena po bušotini i načinu aktiviranja, kako bi
se izbjegla nepoželjna djelovanja kao što su: iskop ispod projektirane kote, seizmički
efekti, djelovanje zračnog udarnog vala i odbacivanje odminiranog materijala.
Kod odabira metode miniranja postavljaju se slijedeći uvjeti:
1. Geometrija, širina i dubina usjeka, nagib kosine, visina etaže, širina berme
itd. Svi navedeni parametri su određeni građevinskim i geomehaničkim
projektom,
2. Raspoloživa oprema za bušenje i miniranje, uz korištenje samohodnih
bušaćih garnitura sa vanjskim čekićem sa krunama promjera 76 i 89 mm.
6
3.1. Određivanje parametara bušenja i miniranja
Parametri bušenja i miniranja se često prilagođavaju uvjetima tijekom izvođenja
miniranja ovisno o geometriji trase te kvaliteti stijenske mase. Parametri bušenja i
miniranja uvjetovani su dubinom iskopa te pozicijom minskog polja.
3.1.1. Određivanje linije najmanjeg otpora “w”
Za proračun linije najmanjeg otpora utjecajni faktori su: karateristika stijenske
mase, tražena granulacija, vrsta eksploziva, promjer bušotina kao i dubina bušotina
(Krsnik, 1989). Za izračun koristimo formulu koja glasi:
w=√ Qm
q (m) (3.1)
gdje je:
Qm=d2 π4
⋅Θe=0 , 0892 π4
⋅830=5 ,16 kg/m',
Qm – koncentracija eksplozivnog punjenja (kg/m'),
d – promjer patrone eksploziva (m), (koristi se ANFO 1 te je d = 89 mm),
q – specifična potrošnja eksploziva (kg/m3), q = 0,7 kg/m3 ,
e – gustoća eksploziva (kg/m3), e = 830 kg/m3 .
Tada je:
w=√ 5 ,160,7
=2 ,71 m.
Usvaja se da je za bušotine duljine manje od 6m, maksimalna vrijednost izbojnice
w = 2,7 m.
Određivanje razmaka između minskih bušotina “a”
7
a=m⋅w (m) (3.2)
gdje je:
m – koeficijent gustoće minskih bušotina (0,8 – 1,6),
w – izbojnica (m).
Odabrana je vrijednost m=1 te je:
a=1⋅2,7=2,7 (m).
Usvaja se da je za bušotine duljine manje od 6m a = 2,7 m.
Određivanje duljine probušenja “hp”
Bušenje minskih bušotina izvest će se do kote 1 m iznad projektirane kote iskopa
te se ne smije izvesti probušenje minskih bušotina.
3.1.2. Empirijsko određivanje ostalih parametara miniranja
Određivanje duljine minske bušotine “L”
L= H
sin α+h p
(m) (3.3)
gdje je:
H – visina etaže ili željena dubina iskopa (m),
hp – duljina probušenja (m),
- kut nagiba minske bušotine prema horizontali ( 0 ), =900 .
Za svaki profil i bušotinu potrebno je odrediti točnu dubinu ovisno o zahtjevanoj
dubini iskopa, dodavajući na tu dubinu još 0,5 m probušenja. Probušenje se ne dodaje za
bušotine u zoni pokosa usjeka te berme.
8
Određivanje volumena odloma minske bušotine “V”
Za određivanje volumena koji se dobije miniranjem jednom minskom bušotinom
korištena je slijedeća jednadžba:
V=a⋅w⋅ H
sin α (m3) (3.4)
gdje je:
a – razmak između minskih bušotina (m),
w – izbojnica (m),
H – visina etaže (m),
- kut nagiba minske bušotine prema horizontali ( 0 ).
3.2. Bušenje minskih bušotina
Bitan čimbenik za uspješno izvođenje miniranja je izrada kvalitetne i točne
bušotine za miniranje. Kvaliteta izrade bušotine u najvećoj mjeri ovisi o pripremljenosti
terena za pozicioniranje bušaćih garnitura te točnosti kod određivanja pozicije, dubine i
nagiba bušotine. Bušenje će se izvoditi samohodnim, hidrauličkim, udarno-rotacijskim
bušilicama promjera krune 76 i 89 mm. Kako se bušenje izvodi na trasi koja prolazi
terenom različite konfiguracije, dubina bušenja, kao i geometrija bušenja razlikuje za
svaki temelj upornjaka ili stupišta.
Prije početka bušenja potrebno je izraditi shemu bušenja s rasporedom minskih
bušotina te njihovom dubinom i nagibom, koja se izrađuje u suradnji s geodetom.
Posljedice nepravilnog bušenja u duljini bušotina može izazvati rastresanje te
usitnjavanje temeljnog tla i time smanjiti njegovu nosivost. Netočnost kod bušenja
može izazvati i nepravilan odlom, nekontrolirano odbacivanje materijala, prijevremeno
aktiviranje susjedne bušotine kao i nepovoljnu granulaciju odminiranog materijala koja
otežava rad utovarnog stroja.
9
3.3. Određivanje eksplozivnog punjenja u bušotini
Na osnovi tržišno-ekonomskih i organizacijskih uvjeta u današnje doba se
miniranje izvodi najčešće uz korištenje AN-FO eksploziva koji se iniciraju s jednim
nabojem plastičnog eksploziva. Aktiviranje minskih bušotina vrši se pomoću
električnih milisekundnih detonatora, neelektričnih detonatora ili detonirajućeg štapina
C-12. Na osnovi toga se određuje konstrukcija minskih bušotina (slika 3.1).
Slika 3.1. Konstrukcija minske bušotine
10
Glavni naboj minske bušotine (inicijalno punjenje)
Količina eksploziva za glavni naboj (Qg), prema U. Langeforsu se računa
pomoću izraza:
Qg=1, 04⋅VEg
⋅a⋅s⋅w2
(kg) (3.5)
gdje je:
V – volumen odloma minske bušotine (m3),
w – linija najmanjeg otpora (m),
a – udaljenost između bušotina (m),
s – pokazatelj minirljivosti stijene
B – izbojnica (m).
Iz navedenih razloga, za glavni naboj često se koristi plastični eksploziv tip
RIOGEL 2 ECO, promjera 50 mm. U svaku bušotinu se stavlja jedna patrona s
električnim ili nonel detonatorom.
Prema tomu, količina eksploziva za glavni naboj se određuje pomoću izraza:
Qg=Lg⋅( d2 )
2
⋅π⋅ρg (kg) (3.6)
gdje je:
Lg – duljina glavnog naboja (m),
d – promjer patrone (m),
g – gustoća eksploziva glavnog punjenja (t/m3).
11
Duljina začepljenja minske bušotine
Duljina čepa minske bušotine ovisi o promjeru minske bušotine i liniji
najmanjeg otpora. Određuje se prema relaciji:
Lč = (0,75 – 1,0) ∙ w (m) (3.7)
Pomoćni naboj minske bušotine
Količina eksploziva za pomoćni naboj (Qp), prema U. Langeforsu se računa
pomoću izraza:
Qp=q p⋅(V −1,3⋅a⋅w2) (kg) (3.8)
gdje je:
qp – specifična potrošnja eksploziva za pomoćni naboj (kg/m3),
V – volumen odloma minske bušotine (m3),
a – udaljenost između bušotina (m),
w – izbojnica (m).
Za pomoćni naboj obično se koristi AN-FO eksploziv pakiran u vreće od 25kg.
U minske bušotine se ugrađuje sipanjem, nakon spuštanja glavnog naboja i detonatora
ili štapina. Pomoćnim nabojem (AN-FO eksplozivom) popunjava se bušotina od patrone
glavnog naboja do dubine čepa, od ušća bušotine. Pri tome je bitno voditi računa o
maksimalno dozvoljenoj količini eksploziva po stupnju opaljenja. Prema tome duljina
pomoćnog naboja (Lp) računa se prema izrazu:
Lp=L−Lg−Lč (m) (3.9)
12
gdje je:
L – duljina minske bušotine sa probušenjem (m),
Lg – duljina glavnog naboja (m),
Lč – duljina čepa (m).
Količina eksploziva za pomoćni naboj se određuje pomoću izraza:
Qp=Lp⋅( d
2 )2
⋅π⋅ρg (kg) (3.10)
gdje je:
Lp – duljina pomoćnog naboja (m),
d – promjer pomoćnog naboja (m), d = 0,076 m,
p – gustoća eksploziva pomoćnog naboja (t/m3), g =0,83 t/m3.
Napomena: U slučaju da su minske bušotine ispunjene vodom, potrebno je umjesto
patroniranog ANFO eksploziva koristiti emulzijske eksplozive. Za te situacije često se
koriste eksplozivi kao što je RIOGEL 2 ili Lambrex.
Ukupna duljina eksplozivnog punjenja minske bušotine
Le = Lg + Lp (m) (3.11)
gdje je:
Lg – duljina glavnog naboja (m),
Lp – duljina pomoćnog naboja (m),
13
Ukupna količina eksplozivnog punjenja minske bušotine
Qb = Qg + Qp (kg) (3.12)
gdje je:
Qb - količina eksploziva u bušotini (kg),
Qg - količina eksploziva za glavno punjenje (kg),
Qd - količina eksploziva za dopunsko punjenje (kg).
Specifična potrošnja eksploziva (q)
q=
Qb
V b (kg/m3) (3.13)
gdje je:
Qb – količina eksploziva u minskoj bušotini (kg),
Vb – volumen odloma minske bušotine (m3).
Koncentracija eksplozivnog punjenja za glavni naboj (Pg)
Pg=Qg
Lg (kg/m') (3.14)
gdje je:
Qg - količina eksploziva za glavno punjenje (kg),
Lg – duljina glavnog naboja (m).
14
Koncentracija eksplozivnog punjenja za pomoćni naboj (Pp)
Pp=Qp
Lp (kg/m') (3.15)
gdje je:
Qp - količina eksploziva za pomoćni naboj (kg),
Lp – duljina pomoćnog naboja (m).
Učinak miniranja (u)
u=V
L (m3/m') (3.16)
gdje je:
V – volumen odloma minske bušotine (m3),
L – duljina minske bušotine s probušenjem (m).
Potrebno je odrediti optimalnu duljinu čepa, radi što bolje fragmentacije u zoni
čepa, uz sigurnosne uvjete neželjenih efekata od razbacivanja materijala.
15
4. POVEZIVANJE I OTPUCAVANJE MINSKOG POLJA
S obzirom na različitosti u kvaliteti stijenske mase, često se mijenja geometrija
minskih polja te tako i sheme povezivanja minskih polja. Ovisno o uvjetima za
izvođenje bušenja i miniranja bira se najefikasnija metoda povezivanja i otpucavanja.
Pri tomu se mora voditi računa da ne dođe do štetnih posljedica miniranja na okoliš,
odnosno ugrožavanja opreme i ljudi (potres, buka, odbacivanje i slično). Značajke
eksploziva i izračunate vrijednosti za relativnu potisnu snagu eksploziva prikazane su u
tablici 4.1.
Tablica 4.1. Značajke eksploziva i izračunate vrijednosti za relativnu potisnu snagu eksploziva
Red.
brojEKSPLOZIV
Gustoća
(t/m3)
Detonac
brzina
(m/s)
Toplina
eksplozije
(kJ/kg)
Volumen
plinova
(dm3/kg)
Trauzl
proba
(cm3)
Relativna
potisna
snaga
1. ANFO – ANFEX 0,800 3 000 3 726 1 038 300 100
2. GOMA 2 ECO 1,480 5 300 4 090 891 193
3. RIOGEL 1,170 4 500 3 410 932 420 127
4. ANFO 1 0,920 3 298 3 706 1 040 290 103
5. DANUBIT 2 1,350 5 000 4 550 380
6. ELMULEX AL 1,200 5 350 3 520 890 347 125
7. GEOEX 1 0,925 2 800 3 529 1 067 300 100
8. AMONAL OJAČ. 1,060 4 300 4 106 965 360 123
9. NITROL 1 1.000 3 300 3 958 1 024 300 108
10. KAMNITIT 2 0,990 3 400 3 766 1 000 320 109
11. CROEX A1 0,830 2 500 3 719 1 043 310 99
12. DETONAL 1,100 4 100 5 200 875 425 139
13. VITEZIT 20 1,500 6 000 4 157 856 390 145
14. VITEZIT 30 1,500 6 200 4 570 897 420 153
15. VITEZIT 40 1,500 6 400 5 104 906 460 164
16. GEL. DONARIT 1 1,500 6 000 5 104 906 460 164
17. GEL. DONARIT 2 1,500 6 200 4 597 948 400 151
18. LAMBRIT 0,800 3 000 3 835 1 068 300 101
19. POLONIT V 1,000 4 025 5 392 883 370 133
20. LAMBEX 1,200 5 400 871 380
21. AUSTROGEL 1,500 6 000 891 380
16
Primjena neelektričnih detonatora nužna je na svim mjestima gdje postoji rizik
od pojave lutajućih struja, kao što su dalekovodi, blizina trafo stanica, telefonskih
provodnika, telefonskih i RTV predajnika, agregata za proizvodnju el. energije i slično.
Električno aktiviranje
Kod električnog aktiviranja minskog polja, mreža se sastoji iz slijedećih
dijelova:
električni detonatori (milisekundni),
glavni vodič,
krajnji vodiči- vodiči od detonatora do ušća bušotine,
vodiči za spajanje krajnjih vodiča između bušotina,
spojni vodiči- koji spajaju krajnje i glavni vodič.
Kod aktiviranja minskih polja predviđeno je korištenje sekvencijalog stroja,
pomoću kojeg se uz primjenu milisekundnih električnih detonatora može postići bolja
granulacija i kontrola aktiviranja minskog polja. Sekvencijalni stroj je s 10 strujnih
krugova. Kod korištenja sekvencijalnog stoja dopušteno je serijsko povezivanje vodiča
električnih detonatora.
Nakon povezivanja električnih detonatora s glavnim vodičem potrebno je izvršiti
provjeru vanjskog otpora serijske mreže, potrebnu jakost struje za paljenje te da li stroj
može proizvesti dovoljnu struju za paljenje. Kod određivanja parametara miniranja
mora se proračunati vanjski otpor te potrebna jačina struje kako bi se osiguralo da kroz
svaki detonator prođe struja dovoljna za njegovo aktiviranje.
Proračun vanjskog otpora (otpora svih vodiča i el. detonatora), može se računati
prema jednadžbi:
R=m⋅Red+Lr⋅rr+2 Lg⋅rg (Ω) (4.1)
17
gdje je:
m – broj električnih detonatora u seriji (mreži),
Red – otpor jednog električnog detonatora (Ω),
Lr – duljina vodiča u mreži (m),
Lg – duljina glavnih vodiča(m),
rr - otpor jednog dužnog metra u mreži (Ω/m'),
rg - otpor jednog dužnog metra glavnog vodiča (Ω/m'),
Otpor jednog dužnog metra vodiča (rr) određuje se iz odnosa:
rr=
ρ⋅ls (Ω/m') (4.2)
gdje je:
ρ – specifični otpor materijala vodiča (Ώmm2/m),
L– duljina vodiča (m),
s – poprečni presjek vodiča (m2).
Jakost struje (I) kod serijskog povezivanja el. detonatora računa se prema
jednadžbi:
I=U
R (A) (4.3)
gdje je:
U – napon električne struje koja se proizovi strojem za palenje (V),
R – ukupni otpor električne mreže (Ώ),
18
ili:
I= URv+m⋅Red (A) (4.4)
gdje je:
U – napon električne struje koja se proizvodi strojem za paljenje (V),
Rv – otpor električnih vodiča (Ώ),
Red – otpor električnog detonatora (Ώ),
m – broj električnih detonatora u mreži.
19
5. KRITIČNA MJESTA ZA MINIRANJE
Predmetna trasa spojne ceste ne nalazi se u blizini objekata te ne možemo
izdvojiti kritična mjesta miniranja. Međutim kod izvođenja ostalih radova na iskopu
trase kao i na izgradnji objekata potrebno je dinamiku radova uskladiti kako bi se
miniranja završila prije izvođenja radova na izgradnji objekata. Kod miniranja u blizini
objekata, potrebno je prije miniranja izvesti snimanje (fotografiranje) objekata u
ugroženoj zoni, te sačinjavanje očevidnika o stanju objekta prije izvođenja radova
miniranja. Očevidnik su dužni sačiniti izvođač i investitor.
Za određivanje radijusa ugrožene zone pri miniranju, prema Langeforsu, koristi
se slijedeća formula:
V R=K ⋅√ Q
R1,5 (mm/s) (5.1)
odnosno navedena zavisnost brzine oscilacije tla i ostalih parametara prema USBM
standardu, a koja je izražena slijedećom formulom:
V R=K ⋅[ R
√Q ]-1,6
(mm/s) (5.2)
gdje je:
VR – rezultantna brzina oscilacije tla (mm/s),
R – udaljenost mjesta opažanja od minskog polja (m),
Q – količina eksplozivnog punjenja koje detonira trenutno (kg),
K – koeficijent transmisije i načina miniranja.
Mjerenjem maksimalne vrijednosti rezultantne brzine na dvije lokacije tijekom
miniranja, uz poznatu količinu eksploziva koja se aktivira trenutno i udaljenosti mjesta
opažanja od eksploziva, može se odrediti koeficijent K te koristiti za projektiranje
minskih polja.
20
Iz tog razloga je prije početka izvođenja radova bušenja i miniranja potrebno
izvršiti prethodno mjerenje inteziteta potresa, a radi utvrđivanja vrijednosti koeficijenta
K. U praksi se često rabi pojednostavljen izraz za određivanje sigurne udaljenosti
miniranja za objekte:
R=K ⋅√Q (m) (5.3)
gdje je:
R – sigurna udaljenost (m),
Q – količina eksplozivnog punjenja koje detonira trenutno (kg),
K – koeficijent ovisan o načinu miniranja,
K = 100-150 – za sigurno miniranje ako je eksploziv na površini,
K = 5-10 – za sigurno miniranje ako je eksploziv u bušotini.
U slučaju da su objekti oštećeni te ovisno o tipu i stanju objekta, potrebno je
napraviti plan miniranja uz proračun maksimalne količine eksploziva, na temelju
izmjerenih veličina pomaka, brzine i ubrzanja oscilacije tla.
Najčešće se primjenjuje kriterij zasnovan na brzini oscilacije tla. Veličina
kritične brzine ovisi o konstruktivnim značajkama građevine i materijala od kojih je
sagrađena.
Za ocjenu seizmičkih utjecaja na građevine najčešće se koriste propisi drugih
zemalja. Jedna od njih je stupanj potresa prema skali S.V. Medvedova, prikazan u
tablici 5.1.
U domaćoj praksi, za kritičnu brzinu oscilacije uzima se 15 mm/s, a što
predstavlja prijelaz iz 4. u 5. stupanj potresa.
21
Tablica 5.1. Potresi i brzine oscilacije prema Medvedovu
Stupanj potresa
Brzina oscilacije
(cm/s)Značajke potresa
1. <0,2 Oscilacije mogu registrirati samo instrumenti
2. 0,2-0,4 Oscilacije se mogu osjetiti samo u potpunoj tišini
3. 0,4-0,8 Oscilacije mogu osjetiti osobe koje su obaviještene o
miniranju
4. 0,8-1,5 Oscilacije osjećaju mnoge osobe
5. 1,5-3,0 Počinje osipanje žbuke i nastaju oštećenja na starijim
zgradama
6. 3,0-6,0 Pojavljuju se veće pukotine u žbuci i uočljiva su
oštećenja na zgradama
7. 6,0-12 Pojavljuju se oštećenja na solidnijim zgradama,
otpadaju komadi žbuke, nastaju tanke pukotine na
zidovima i dimnjacima, počinje klizanje vodom
zasićenog pjeskovitog tla, otpadanje nestabilnih
blokova na strmim nagibima
8. 12-24 Nastaju znatna oštećenja zgrada, pojavljuju se velike
pukotine u zidovima i konstrukcijama, ruše se
dimnjaci, odvaljuje se žbuka, počinje obrušavanje
kosina uz rub tektonskih pukotina, u slabo vezanim
stijenama nastaju trajne deformacije
9. 24-48 Zgrade se ruše, pojavljuju se velike pukotine u
zidovima i stijenama,odronjavanje čvrstih kosina,
obrušavanje rubnih dijelova slabo vezanih stijena i tla
sa sistemom pukotina nepovoljno orjentiranih
10. 48-96 Nastaju velika razaranja i rušenja zgrada, pojavljuju se
pukotine u čvrstim stijenama, zarušavanje rubnih
dijelova u slabo vezanim srednje čvrstim stijenama,
zarušavanje jamskih hodnika
11-12 › 96 Znatna obrušavanja kosina u čvrstim stijenama
22
Za reduciranje vibracija tla, poznate su slijedeće metode i tehnike:
smanjenje količine eksploziva po stupnju paljenja, čime se smanjuje amplituda,
smanjenjem količine eksploziva po stupnju opaljenja, smanjenjem promjera
bušotine,visine punjenja eksploziva i čepa, smanjiti će mogućnost štete,
smanjenje čepa, ali ne do stupnja povećanja zvučnog efekta i/ili odbacivanja
materijala,
smanjenje dubine bušotina,
smanjenje podbušenja,
korištenje većeg intervala otpucavanja među bušotinama ili redova bušotina,
miniranjem prema otvorenoj fronti (izbojnici bez uklještenja),
planirati minska polja sa smjerom napredovanja paljenja bušotina od objekta,
gdje je moguće, držati ukupno vrijeme cjelokupnog miniranja ispod jedne
sekunde.
Prilikom svakog miniranja, potrebno je obavijestiti policiju, kao i nadležne
cestarske, dispečerske i vodovodne službe.
23
6. ORGANIZACIJA ISKOPA MINIRANJEM
Svi radovi na iskopu miniranjem moraju biti podređeni osiguranju dinamike
iskopa. Svi radovi miniranja moraju se izvoditi tako da ne dođe do oštećenja okolnih
objekata, te ljudi i strojeva koji rade na trasi. Ovi uvjeti zahtijevaju izvođenja miniranja
prema unaprijed određenim parametrima kako dubine zahvata, geometrije bušenja tako i
načina povezivanja i aktiviranja minskih bušotina. Za svako miniranje potrebno je
izraditi Plan miniranja te nakon miniranja Elaborat o miniranju. Prije izrade plana
miniranja potrebno je utvrditi stanje objekata u ugroženoj zoni te sačiniti izvješće s
fotografijama. U slučaju vode u bušotinama puni se emulzijskim eksplozivom. Količina
punjenja pojedine minske bušotine dobija se temeljem proračuna. Proračunate količine
eksploziva, nakon prvih miniranja, treba eventualno korigirati u cilju postizanja
zadovoljavajuće fragmentacije odminirane stijenske mase, kao i inteziteta potresa.
Eksploziv u bušotini inicira se: električnim, neelektričnim detonatorom ili
detonirajućim štapinom, koji je uveden u bušotinu i udarnu patronu. Minske bušotine
međusobno se povezuju u redove, a redovi se povezuju na trenutni ekektrični detonator
ili sekvencijalni stroj. Nakon što je bušotina napunjena eksplozivom prema proračunu,
bušotina se do vrha puni (“čepi”) odgovarajućim materijalom. Dužina čepa mora biti
minimalno jednaka je duljini izbojnice (w). Punjenje, povezivanje i usporavanje
minskih bušotina izvodi isključivo palioc mina, uz asistenciju svojih pomoćnika,
osposobljenih za siguran rad s eksplozivom. Nakon što su izvedene sve mjere zaštite,
odgovorna osoba daje znak za aktiviranje minskog polja. Mjestu miniranja biti će
dozvoljen pristup kad palitelj mina:
1. pregleda minsko polje,
2. utvrdi da su sve napunjene minske bušotine aktivirane i
3. da ugovoreni znak za prestanak opasnosti i nastavak rada.
24
7. MJERE ZAŠTITE NA RADU
7.1. Zaštitne mjere
Svako miniranje na iskopu na trasi koje ne bi bilo strogo kontrolirano moglo bi
izazvati neželjene posijedice. U tu svrhu usmjerena je tehnologija, režim organizacija
miniranja iskopa. Mjere sigurnosti su osnovni dio projektne dokumentacije razrade
tehnologije iskopa stijenskog masiva.
Zaštita na radu je organizirana u skladu sa zakonskim propisima i pravilnicima u
cilju zaštite života i zdravlja djelatnika, imovine, te zaštite okoline od štetnih utjecaja, a
osobito definira:
prava i obveze djelatnika u provođenju zaštite na radu,
upute za rad i zaštitne mjere,
zapošljavanje i obučavanje djelatnika kod stupanja na poslove i kod
premještanja na nove poslove,
raspoređivanje stručno osposobijavanje djelatnika na radno mjesto za
koje se traži određena stručna sprema,
mjere zaštite pri radu osobito pri transportu i rukovanju eksplozivnim
sredstvima i miniranju,
zaštita strojeva i opreme koji se koriste u tehnološkom procesu,
pružanje prve pomoći i osposobijavanje djelatnika za pružanje prve
pomoći na radnom mjestu,
mjere zaštite od požara,
osiguranje higijenskog standarda djelatnika.
Mjere zaštite možemo podijeliti na:
indirektne i
direktne.
25
lndirektne mjere zaštite sastoje se u strogom pridržavanju tehnologije pri čemu se
treba posebno pridržavati slijedećeg:
1. bušenje i usmjeravanje minskih bušotina treba izvesti prema shemama,
2. proračun punjenja eksploziva napraviti za svako minsko polje na osnovi
stvarne dubine i linije najmanjeg otpora, a prije svakog punjenja,
3. redoslijed paljenja treba omogućiti usmjeravanje miniranog materijala u
željenom smjeru.
Direktne mjere zaštite sastoje se od:
1. označavanje signalnim znakovima opasne zone oko minskog polja,
2. neposredno prije miniranja odstraniti iz opasne zone sve pokretne objekte,
3. na svim prilazima i putovima u opasnu zonu postaviti stražare koji će iz
opasne zone odstraniti sve što se može odstraniti i osigurati da neposredno
prije paljenja minskog polja netko ili nešto ne uđe u opasnu zonu,
4. prema potrebi, dobro pokrivanje minskog polja što će onemogućiti
odbacivanje pojedinih komada stijene,
5. nakon punjenja minskog polja eventualno preostali eksplozivni materijal
treba odmah odstraniti iz opasne zone.
7.2. Zaštita kod bušenja
Mjere zaštite kod bušenja pored ostalih osnovnih mjera zaštite na radu uključuju još i:
1. prilikom kretanja bušaće garniture, kao i kod prebacivanja bušaće opreme od
bušotine do bušotine treba se pridržavati propisanog rukovanja,
2. treba osigurati maksimalnu sigurnost bušaca od nekontroliranog pada
komada kamena s pokosa. Pokos iskopa treba rukovoditelj radilišta
pregledati i utvrditi da ne postoji opasnost od visećih komada na pokosu, tek
tada će odobriti postavljanje bušaće garniture,
3. bušenje na vanjskom rubu pokosa traži osobitu pažnju te treba poduzeti
pričvšćivanje i sidrenje bušaće garniture,
4. postaviti zaštitnu ogradu na mjestima gdje bi moglo doći do pada s pokosa,
5. koristiti otprašivač na bušaćoj garnituri kao zaštitu od kamene prašine,
6. bušačko osoblje treba nositi zaštitne respiratore i naočale te štitnike za uši.
26
7.3. Zaštita od požara
Izvori nastanka požara mogu biti svi objekti na radilištu. Osnovni potencijalni
uzroci požara su tekuća goriva za pogon strojeva i sami strojevi: bager, kamioni,
utovarivači, buldozeri i bušaće garniture. Radi toga osobitu pažnju treba posvetiti
manipulaciji s gorivom i radu sa strojevima. Mjesto gdje se obavlja punjenje gorivom
mora biti opremljeno sredstvima za početno gašenje požara (pijesak i protupožarni
aparat). U skladu sa Zakonom o zaštiti od požara dužnost je utvrditi i provoditi mjere
zaštite od požara.
7.4. Ostale mjere zaštite
Na ulazu na radilište treba postaviti znak zabrane pristupa nezaposlenim
osobama. Potrebno je redovito održavanje transportnih puteva. Svi djelatnici moraju
imati i redovito koristiti osobna zaštitna sredstva. Standardna zaštitna sredstva su:
zaštitna kaciga, radno odijelo, zaštitne cipele ili čizme, rukavice, ušne štitnike i dr. Radi
pružanja prve pomoći potrebno je imati ormarić s medicinskom opremom za pružanje
prve pomoći i nosilima za prijenos povrijeđenih.
7.5. Upute za siguran rad sa strojevima
Rukovanje strojevima dopušteno je samo djelatnicima koji su osposobljeni za
rad na istima. Zabranjeno je raditi na neispravnom stroju. Za vrijeme rada stroja
zabranjeno je podmazivanje i reguliranje mehanizama te njegovo napuštanje.
Zabranjeno je raditi ispod stroja dok mu motor radi. Zabranjeno je bez rukavica skidati
poklopac toplog motora. Pri pokretanju s mjesta rukovalac stroja dužan je dati signal i
paziti na djelatnike koji se nalaze oko stroja. Na rubu pokosa strojevi se ne smiju
ostaviti parkirani bliže od 3 m od ruba pokosa, niti od čela pokosa. Za vrijeme točenja
goriva motor stroja mora biti ugašen. Zabranjeno je prevoziti ljude strojevima, kao i
pristup trećim osobama. Svaki stroj mora biti snabdjeven standardnim alatom i
aparatom za gašenje požara. Na kraju smjene strojeve treba parkirati na za to
predviđeno mjesto.
27
8. ZAŠTITA NA RADU KOD MINIRANJA
U cilju sprečavanja i otklanjanja uzroka povreda i zdravstvenih oštećenja na
radu, primjenom suvremenih tehničkih mjera i drugih mjera da bi se ostvarili sigurnosni
uvjeti rada, treba osigurati provođenje i unapređenje zaštite na radu kroz dosljedno
poštivanje odredbi općih i internih akata:
Zakon o zaštiti na radu" (N.N br. 19/83,17/86,47/89,26/93,59/96)
"Propisi o mjerama zaštite pri rukovanju eksplozivnim sredstvima i miniranju u
rudarstvu" (Službeni list br. 26/88.)
"Pravilnik o sadržaju i obliku obrazaca za vođenje propisa o proizvedenim,
prodanim , uporabljenim, uništenim ili na drugi način otuđenim količinama
eksplozivnih tvari i o načinu izvješćivanja (Narodne novine br.2/ 96)
Svi ostali nespomenuti opći i interni akti koji svojim odredbama tretiraju
tehničku i opću stranu zaštite na radu prilikom miniranja su sastavni dio elaborata
zaštite na radu. Citiranje nekih odredbi iz zakona, pravilnika i propisa zaštite na radu
prilikom miniranja dato je u nastavku.
8.1. Opće odredbe
Svaki djelatnik sudjeluje u provođenju mjera zaštite na radu u okviru obavljanja
svojih radnih poslova. Svaki djelatnik odgovoran je za provođenje mjera zaštite na radu
propisanih za radno mjesto na kojem radi. Svako neprovođenje i nepridržavanje mjera
zaštite na radu smatrat će se težom povredom radne dužnosti, a u ponovljenom slušaju
kao krivično djelo.
Zaštitna kaciga mora se upotrebijavati pri svim radovima u građevinarstvu. Sve
strane osobe koje iz bilo kojeg razloga ulaze na radilište moraju također nositi zaštitne
kacige.
28
8.2. Osobe za rad s eksplozivnim sredstvima
Poslove miniranja mogu obavljati samo palitelji mina koje za taj rad pismeno
odredi rukovodtelj radilišta. Kao palitelji mina mogu se odrediti isključivo oni djelatnici
koji su pred stručnom komisijom poduzeća ili nadležnih državnih organa položili
stručni ispit za palitelje mina, odnosno posjeduje dozvolu za miniranje. Djelatnici koji
su određeni da pomažu pri poslovima miniranja mogu takve poslove obavljati samo uz
pismeno odobrenje rukovoditelja radilišta i to pod neposrednim rukovodstvom i
nadzorom odgovornog kvalificiranog palitelja mina.
8.3. Manipulacija s eksplozivnim sredstvima
Prilikom svih manipulacija s eksplozivnim sredstvima mora se postupati s
najvećom obazrivošću. Sanduci, kutije ili papirni omoti i vreće s eksplozivom ili
inicijatorom eksplozije ne smiju se tumbati, povlačiti ili bacati, niti se smije u njih
udarati. Eksplozivna sredstva smiju se prevoziti od glavnog do pomoćnog skladišta,
odnosno do mjesta upotrebe samo u originalnom pakiranju i u količinama potrebnim za
utrošak u tijeku dana, odnosno za jedno miniranje. Ukoliko je potrebno prenositi
detonatore i eksploziv na način da su izvađeni iz originalnog pakiranja, treba ih
prenositi tako da ambalaža odgovara u potpunosti ambalaži proizvođača u odnosu na
sigurnost, trešnju itd.
Manipulacija eksplozivnim sredstvima može se izvoditi samo po danu, a samo
izuzetno po noći pod uvjetima da rasvjeta bude bez plamena. Osoba koja obavlja
prijenos eksploziva smije nositi najviše 100 komada kapica i do 25 kg eksploziva
odvojeno jedno od drugog. Osoblje koje učestvuje u manipulaciji eksplozivnim
sredstvima ne smije pušiti, niti pri sebi imati duhan, cigarete, šibice, upaljač ili druga
zapaljiva sredstva, kao ni mobitele, vatreno oružje i sl. Istovar eksploziva na mjestu
miniranja ne smije se izvoditi na jednoj hrpi, nego se moraju odmah određene količine
raznijeti do minskih bušotina prema planu miniranja. Ovaj posao mora se obavljati pod
nadzorom rukovodioca miniranja. Opremljene patrone prenose se u jednoj ruci u kojoj
se ne smije držati nikakav drugi predmet.
29
Pri miniranju se upotrebljavaju tzv. eksplozivi sigurnosti. Bez obzira na to što
ovi eksplozivi nisu opasni pri normalnom rukovanju jer su neznatne osjetljivosti na
trenje i udar, ipak se i s takvim eksplozivima mora rukovati oprezno, pridržavajući se
svih mjera predostrožnosti kao i pri rukovanju drugim eksplozivima. U skladištu
eksploziva vodi se popis eksplozivnih tvari koje su ušle ili izašle iz skladišta u knjigi
eksplozivnih tvari u skladištu (Obrazac 3).
Svaki palitelj mina mora voditi minersku knjigu (Obrazac 5) koja je izdana na
njegovo ime. U knjigu se upisuje utrošak ili vraćanje eksplozivnih tvari u skladište. U
slučaju pogrešnog upisa ispravak se obavlja precrtavanjem pogrešno upisane riječi ili
broja, a ispravan upis unosi se iznad precrtanog uz potpis minera i skladištara. Djelatnik
na čije je ime izdana knjiga obavezan ju je čuvati, te na zahtjev nadležnog inspektora
dati na uvid.
8.4. Miniranje
Masovna miniranja smiju se izvoditi samo pri dnevnoj svjetlosti. Za vrijeme
magle ili slabe vidljivosti dozvoljeno je masovno miniranje s naročito pooštrenim
osiguranjem područja koje može biti ugroženo. Za osiguranje područja odgovoran je
rukovoditelj miniranja.
Ako se približava oluja ili se mogu očekivati atmosferska pražnjenja, ne smije se
obavljati priprema za paljenje mina električnim putem. Mine opremljene udarnim
patronama treba odmah aktivirati. Ako to bude moguće, osoblje gradilišta mora odmah
napustiti područje ugroženo eksplozijom mina i poduzeti sve zaštitne mjere kao pri
normalnom miniranju.
Vrijeme miniranja i signali moraju se označiti na vidnom mjestu u blizini
objekta. Ako se ukaže neodgodiva potreba da se izvan određenog vremena i sata obavi
miniranje, treba ishoditi dozvolu nadzornog inženjera uz provođenje predviđenih mjera
sigurnosti. Zabranjeno je pušenje dok se u blizini nalaze eksplozivni materijali za sve
prisutne bez obzira da li manipuliraju s eksplozivnim materijalima ili ne.
30
8.5. Opremanje patrona
Opremanje patrona izvodi se neposredno prije miniranja. Upaljači (detonatori)
pričvršćuju se na sporogoreći štapin isključivo pomoću specijalnih kliješta predviđenih
samo za tu svrhu. Zabranjeno je to raditi zubima ili na drugi način. Kraj štapina mora se
okomito na os odrezati oštrim nožem neposredno prije nego se umeće u kapislu.
Udubljenje u patroni za smještaj detonatora smije se raditi isključivo drvenim ili
bakrenim šiljkom. Zabranjena je upotreba bilo kakvih željeznih predmeta.
Sporogoreći štapin (kordu) prije vezanja na minsko polje obavezno isprobati
(brzina gorenja). Komadu štapina dužine 100 cm vrijeme gorenja ne smije biti duže od
140 sekundi, niti kraće od 110 sekundi. Na štapinu ne smije biti vanjskih oštećenja.
8.6. Punjenje mina
Punjenje mina eksplozivom treba izvoditi putem radnih grupa djelatnika koje
odredi rukovoditelj radilišta, a koji su obučeni za rad s eksplozivom. Razmak između
radnih grupa ne treba biti manji od 20 m. Minske rupe puni i oprema za paljenje palitelj
mina. Prilikom punjenja mina patrone se ne smiju u bušotinu gurati na silu ili gnječiti,
već se moraju umetati pojedinačno i lako utiskivati drvenim ili plastičnim štapom. Tom
prilikom mora se naročito posvetiti pažnja očuvanju štapina odnosno električnih vodova
detonatora i paziti da se ne savija, lomi ili ne ošteti.
Broj patrona kojima se puni bušotina, vrsta eksploziva koja se upotrebljava kod
punjenja kao i položaj (mjesta) opremanja patrone određuje rukovoditelj radilišta na
temelju predviđene tehnologije rada u proračunu.
Za vrijeme punjenja minskih bušotina pored palioca mina odnosno minera smiju
biti prisutni samo oni djelatnici koji rade neposredno na miniranju. Svi ostali djelatnici
moraju se povući tako daleko da su osigurani u slučaju eksplozije mina.
31
8.7. Mjere osiguranja prije miniranja
Djelatnici se moraju prije paljenja mina povući na sigurna mjesta. Gdje takvih
mjesta nema moraju se odrediti i urediti potrebna skloništa. Palitelji mina moraju se
prije paljenja mina pobrinuti da nitko ne može prići blizu mina. Paljenje mina smije
započeti tek kad se sve osobe sklone na sigurno mjesto kada su provedena sva
osiguranja svih prilaza sa za to određenim ljudstvom. Na sva ugrožena mjesta, dijelove
puteva, komunikacija i područje treba prije miniranja uputiti djelatnike s crvenim
zastavicama i postaviti ih tako da se po jedan nalaze na početku i na kraju ugroženih
dijelova. Njihov je zadatak da zadrže i odstrane iz ugroženog područja sve što bi se
miniranjem moglo povrijediti ili oštetiti, te da obustave svaki daljnji promet.
Kad ugroženi djelovi budu slobodni, radnici - stražari dat će ugovoreni znak
palitelju mina i ostati na svojim mjestima tako dugo dok se ne da ugovoreni znak da je
miniranje završeno. Paljenje mina treba upozoriti akustičnim signalima koji se moraju
čuti na svim okolnim mjestima.
1. Prvi signal - jedanput dugo, kad su bušotine napunjene eksplozivom i
začepljene, poslije tog signala prestaje rad mehanizacije oko mjesta
miniranja, a straže uklanjaju ljude s ugroženih područja;
2. Drugi signal - dvaput dugo - kad su mine pripremljene za paljenje;
3. Treći signal - triput dugo, koji se daje najmanje jednu minutu poslije
drugog signala - objavljuje početak paljenja mina;
4. Četvrti signal - jedanput kratko, objavljuje završetak miniranja i smije se
dati kada se palitelj mina uvjeri da na radilištu nema nikakve opasnosti.
Poslije paljenja mina palitelj mina čeka u skloništu propisano vrijeme, pa tek
onda provjerava stanje na radilištu.
Poslije signala koji objavljuje završetak miniranja, radna grupa smije izaći iz
skloništa, a straže napustiti svoja mjesta i ukloniti eventualno postavljene znakove
upozorenja. Ako netko uđe u ugroženo područje u vrijeme kad se ne smije u njemu biti,
mora se dati određeni signal za opasnost, različit od redovnih signala. Kad se čuje ovaj
signal, paljenje mina se ne smije obavljati dok se ponovo ne da signal za paljenje mina.
32
8.8. Paljenje mina
Štapini za paljenje mina moraju biti tako dugi da palioc mina i njegovi
eventualni pomoćnici imaju dosta vremena da se nakon paljenja sklone na sigurna
mjesta. Štapin kraći od 100 cm ne smije se nikad upotrebljavati. Jedan palitelj smije
paliti više mina samo onda ako je svaki štapin koji se pali duži od slijedećeg za
najmanje 10 cm. Jedan palitelj smije paliti najviše 5 mina, a u slučaju da su štapini dugi,
najmanje 1,30 m, jedan palitelj smije paliti najviše 6 mina. Kad palitelj mina ima
pomoćnika koji sudjeluje u paljenju, mora mu točno pokazati kojim redom će paliti
pojedine mine. Nakon što sve eksplodirane mine budu prebrojane, u skloništu treba
sačekati 20 minuta. Iz skloništa prvi izlazi palitelj mina, koji obalja pregled minskog
polja i po završenom pregledu daje znak za izlazak iz skloništa. Ako koja mina nije
eksplodirala ili postoji sumnja da nije eksplodirala potpuno, mora se na sigurnom
mjestu čekati najmanje pola sata, nakon čega prvi fogin smije ići pregledati minsko
polje.
8.9. Postupak s neeksplodiranim minama
Neeksplodirane mine i ostatak mina u bušotinama treba odstraniti novim
miniranjem. Razmak nove mine od neeksplodirane ne smije biti manji od osmerostruke
vrijednosti promjera minske bušotine čije punjenje nije eksplodiralo. Zabranjeno je na
bilo koji način vaditi eksploziv iz mina koje nisu eksplodirale. O neeksplodiranim
minama i ostacima eksploziva poslovođa (miner ili fogin) mora obavijestiti ljudstvo i
odrediti postupak za uklanjanje neeksplodiranih mina. Ako neeksplodirane mine ili
ostaci eksploziva u bušotinama nisu mogli biti na vrijeme odstranjeni ili se minirani
materijal nije mogao pregledati u smjeni u kojoj se miniralo, dužan je rukovodioc
smjene upoznati rukovoditelja dolazeće smjene o stanju na radilištu i koji radovi nisu do
kraja smjene obavljeni, a treba ih prije nastavka radova obaviti. Neeksplodirane mine ili
ostaci mina moraju se vidno obilježiti. O tome se mora voditi pismena evidencija u
smjenskoj izvještajnoj knjizi sve dok se ne upiše i ne javi od narednih smjena da je
neeksplodirana mina uništena uz naznaku vremena (sata) kad je uništena, što mora biti
ovjereno potpisom palitelja mina (fogina).
33
9. ZAKLJUČAK
Minerski radovi moraju se tehnološki, tehnički i organizacijski tako izvoditi da
se osigura zaštita ljudi, prirodnih i izgrađenih objekata, opreme i okoliša od svih oblika
djelovanja eksplozije, a osobito od seizmičkog (potresnog) djelovanja, rasprskavajućih,
odnosno odbacujućih komada materijala, djelovanja zračnog udarnog vala, otrovnog i
zagušljivog djelovanja plinovitih produkata eksplozije te toplinskog djelovanja.
U nastavku rada obrađene su još i mjere zaštite na radu pri miniranju i rukovanju
s eksplozivnim sredstvima, kao što su: zaštita kod bušenja, zaštita od požara i zaštita
kod rukovanja strojevima te postupci za sigurno miniranje - osobe za rad s eksplozivnim
sredstvima, manipulacija s eksplozivnim sredstvima, miniranje, opremanje patrona,
punjenje mina, mjere osiguranja, paljenje mina i postupak s neeksplodiranim minama.
34
35
