Pat je vozila polako, šarajući pogledom po uskim ulicama

Georgetovvna. Nebo je bilo oblaĉno i mraĉno, uliĉna rasvjeta

stopila se sa svjetlima upaljenima nad ulaznim vratima kuća, a na

smrznutu snijegu vidjeli su se odsjaji boţiĉnih ukrasa. Sve je

podsjećalo na spokojne gradiće iz ameriĉke prošlosti. Skrenula je u

slijedeću ulicu, odvezla se blok dalje, još zavirujući u brojeve kuća

i prešla raskriţje. Da, bit će da je to, pomislila je, ona kuća tamo,

na uglu. Dome, slatki dome!

Zaustavila je auto uz rub ploĉnika i neko vrijeme sjedila

prouĉavajući kuću. Bila je to jedina neosvijetljena zgrada u ulici, a

njezine skladne konture jedva su se mogle razabrati. Duge prozore

na proĉelju napola je prekrilo ukrasno grmlje koje nitko nije

podrezivao.

Poslije devetosatne voţnje iz Concorda, tijelo ju je boljelo pri

svakom pokretu, ali zatekla je sebe kako odgaĊa trenutak kad će

otvoriti vrata i ući. To je zbog onog prokletoga telefonskoga

poziva, pomislila je. Dopustila sam da me uznemiri.

Nekoliko dana prije nego što je ostavila posao u televizijskom

studiju u Bostonu, telefonistica joj je javila: - Neki sumnjivi tip

navaljuje da ga spojim s vama. Ţelite li da ostanem na vezi?

- Da. - Podigla je slušalicu, rekla svoje ime i zaĉula kako tih ali

razgovijetan muški glas mrmlja: - Patricia Travmore, ne smiješ

otići u Washington. Ne smiješ snimiti emisiju koja će veliĉati

senatoricu Jennings, I ne smiješ stanovati u onoj kući.

Ĉula je kako je telefonistica glasno dahnula od zaprepaštenja. -

Tko govori? - upita Pat oštro.

Odgovor izreĉen namješteno slatkastim tonom, uĉinio je da joj se

ruke neugodno ovlaţe: - Ja sam anĊeo milosrĊa, izbavljenja... i

osvete.

Pat je pokušala dogaĊaj izbrisati iz misli kao još jedan od luckastih

poziva, ĉestih u televizijskim studijima, ali nije se mogla smiriti.

Najava njezina prelaska u televizijski studio Potomac, gdje je

trebala snimiti seriju pod naslovom "Ţene u vladi" pojavila se u

mnogim novinskim rubrikama koje su donosile vijesti s televizije.

Sve ih je proĉitala da vidi je li navedena njezina buduća adresa, ali

nigdje je nije bilo. U The Washington Tribuneu pojavio se

najdetaljniji opis:

Patricia Travmore, sa svojom kestenjastom kosom, promuklim

glasom i privlaĉnim smeĊim oĉima, bit će dobrodošla prinova u

televizijskom studiju Potomac. Njezine emisije o poznatim

osobama na bostonskoj televiziji dvaput su predloţene za nagradu

"Emmy". Pat ima ĉudesnu sposobnost navoĊenja ljudi da posve

iskreno govore o sebi. Prva emisija bit će posvećena Abigail

Jennings, vrlo suzdrţanoj senatorici iz Virginije. Prema rijeĉima

Luthera Pelhama, urednika vijesti, spikera i voditelja na televiziji

Potomac, emisija će sadrţavati najzanimljivije teme iz njezina

javnog i privatnog ţivota. Cijeli se Washington nestrpljivo pita

hoće li Pat Travmore uspjeti probiti hladnu rezerviranost lijepe

senatorice.

Pat nije mogla ne misliti na telefonski poziv. Najviše ju je

uznemirila modulacija glasa, naĉin kako je neznanac izgovorio

rijeĉi: u onoj kući.

Tko je znao za tu kuću?

Motor automobila se ohladio. Pat je odjednom shvatila da je već

dugo ugašen. Ĉovjek s kovĉegom prošao je kraj nje, zastao kad ju

je ugledao kako sjedi, a onda krenuo dalje. Bit će bolje ako uĊem

prije nego što nazove murjake i prijavi da se netko vrzma oko

kuće, pomislila je. Ţeljezna vrata iza kojih je poĉinjao prilaz do

kuće nisu bila zakljuĉana. Zaustavila je automobil na kamenoj stazi

koja je vodila do ulaznih vrata i prekapajući po torbici traţila kljuĉ.

Na stubištu je zastala i pokušala sagledati svoje osjećaje. Smatrala

je da će povratak izazvati u njoj burnu reakciju, ali je umjesto toga

naprosto ţeljela što prije ući, dovući prtljagu iz automobila, skuhati

kavu i napraviti sendviĉ. Okrenula je kljuĉ u bravi, otvorila vrata i

pronašla prekidaĉ za svjetlo.

Kuća se doimala posve ĉistom. Glatki pod od opeke u predvorju

bio je prevuĉen mekim sjajem, a luster je blistao od ĉistoće.

MeĊutim, kad je paţljivije pogledala, uoĉila je da je boja na oplati

izblijedjela, a vidjele su se i ogrebotine. Najveći dio namještaja

vjerojatno će morati izbaciti ili obnoviti. Novi komadi, pohranjeni

na tavanu kuće u Concordu, stići će sutra.

Polako je prošla kroz prizemlje. Sveĉana, prostrana i ugodna

blagovaonica bila je nalijevo. Kad je kao šesnaesto-godišnjakinja

sa školskom ekskurzijom posjetila VVashing-ton, prošla je kraj

kuće, ali nije znala da su sobe tako prostrane. Izvana je kuća

izgledala uska.

Stol je bio izgreben, a na kuhinjskom ormaru vidjela su se

oštećenja, kao da je netko na drvo stavio vruće posuĊe bez

podloge. Ali znala je da lijep, paţljivo izraĊeni jakobinski ormar

pripada obiteljskom namještaju i da ga je vrijedno obnoviti koliko

god to stajalo.

Bacila je pogled u kuhinju i biblioteku, ali se nije zausta-

vila. Sve vijesti iz onoga vremena potanko su opisale KUĆU.

Dnevna soba bila je posljednja nadesno. Dok joj je prilazila, nešto

ju je stisnulo u grlu. Je li luda što je to uĉinila - vratila se ovamo da

bi pokušala obnoviti sjećanje na ono što je bolje zaboraviti?

Vrata dnevne sobe bila su zatvorena. Stavila je ruku na kvaku i

nevoljko je pritisnula. Vrata su se otvorila. Pipajući, pronašla je

prekidaĉ za svjetlo. Soba je bila prostrana i lijepa, s visokim

stropom, pomno izraĊenim okvirom bijelo obojena kamina od

opeke i sjedalom u udubini prozora. U udubini, desno od kamina,

stajao je samo veliki koncertni klavir, glomazni instrument od

tamna mahagonija.

Kamin!

Pošla je prema njemu.

Ruke i noge poĉele su joj se tresti. Na ĉelu su joj izbile kapljice

znoja, a dlanovi se ovlaţili. Nije mogla gutati. Soba se poĉela

okretati oko nje. Potrĉala je prema staklenim vratima na lijevomu

zidu, u drugom dijelu sobe, ušeprtljala se oko brave, trzajem

otvorila vrata i posrćući izašla na terasu pokrivenu snijegom.

Hladni zrak razdirao joj je pluća dok je širom otvorenih usta

ubrzano i uznemireno disala. Snaţno je zadrhtala i rukama ĉvrsto

obujmila tijelo. Zanjihala se, pa se morala nasloniti na zid kuće da

ne padne. Zbog vrtoglavice joj se ĉinilo da se tamne konture

ogoljela drveća njišu zajedno s njom.

Snijeg joj je sezao do gleţnjeva. Osjećala je kako joj vlaga prodire

kroz ĉizme, ali se nije htjela vratiti dok vrtoglavica ne proĊe. Tek

poslije nekoliko minuta smogla je snage da uĊe u sobu.

Paţljivo je zatvorila vrata i dvaput ih zakljuĉala, zastala, a onda se

odluĉno okrenula pa polako i nevoljko prišla kaminu. Polako je

prešla rukom po hrapavim, bijelo obojenim opekama.

Već dugo su nepovezani djelići sjećanja, poput krhotina potonula

broda, izbijali na površinu njezine svijesti. Cijele je godine sanjala

da je ponovno djevojĉica i da ţivi u ovoj kući. Uvijek bi se budila

izvan sebe od straha i pokušavala vikati, ali nije mogla ispustiti ni

glasa. Sa strahom se miješao i sveobuhvatni osjećaj gubitka. Istina

je negdje u ovoj kući, pomislila je.

To se dogodilo upravo ovdje. Sjetila se senzacionalisti-ĉkih

naslova što ih je pronašla u novinskom arhivu:

DEAN ADAMS, KONGRESMEN \i WISCONSINA, UBIO

ŢENU LJEPOTICU, PRIPADNICU VISOKOGA DRUŠTVA, A

ONDA l SEBE TROGODIŠNJA KĆI BORI SE ZA ŢIVOT

Toliko je puta proĉitala te ĉlanke da ih je znala napamet:

Oţalošćeni senator John F. Kennedv izjavio je: "Naprosto ne

razumijem. Dean je bio jedan od mojih najboljih prijatelja. Ništa u

vezi s njim nije upućivalo na prikrivenu sklonost nasilju."

Što je navelo omiljeloga kongresmena da poĉini ubojstvo i

samoubojstvo? Širile su se glasine da su supruga i on pred

rastavom. Je li se u Deanu Adamsu nešto prelomilo kad je ţena

donijela neopozivu odluku da ga ostavi? Vjerojatno su se borili

oko pištolja, jer oboje su na njemu ostavili nejasne otiske prstiju,

jedne preko drugih. Njihovu trogodišnju kćer našli su kako leţi

kraj kamina, napukle lubanje i smrskane desne noge.

Veronica i Charles Travmore rekli su joj da je usvojena, ali cijelu

istinu doznala je tek kad je u srednjoj školi naumila istraţiti svoje

porijeklo. Zaprepastila se kad je ĉula da su

Veronica i njezina majka bile sestre,

- Godinu dana si bila u komi i lijeĉnici se nisu nadali da ćeš

preţivjeti - rekla joj je Veronica. - Kad si se napokon probudila,

bila si kao beba koja sve mora uĉiti iz poĉetka. Moja majka, tvoja

baka, objavila je u novinama tvoju osmrtnicu, ĉvrsto odluĉivši

poduzeti sve kako bi sprijeĉila da te taj skandal prati cijeloga

ţivota. U to vrijeme Charles i ja bili smo u Engleskoj. Usvojili smo

te, a prijateljima rekli da si iz engleske obitelji.

Pat se prisjetila i Veronikina bijesa kad je ĉula za njezinu odluku

da se useli u kuću u Georgetovvnu. - Pat, krivo radiš što se vraćaš

onamo - rekla je - Trebali smo prodati tu kuću i dati ti novac,

umjesto što smo je sve ove godine iznajmljivali. Pred tobom je

uspješna karijera na televiziji, nemoj je dovoditi u pitanje time što

ćeš kopati po prošlosti. Sretat ćeš se s ljudima koji su te poznavali

kad si bila mala. Netko bi mogao zbrojiti dva i dva.

Kad je Pat poĉela navaljivati, Veronica je stisnula tanke usne. -

Uĉinili smo sve što je u našoj moći da bismo ti pruţili novi

poĉetak. Uĉini to ako ţeliš, ali nemoj reći da te nismo upozorili.

Naposljetku su se zagrlile, obje potresene i uzrujane. -Ma, hajde! -

rekla je Pat molećivo. - Traganje za istinom je moj posao. Ako već

istraţujem dobro i zlo u ţivotima drugih, kako bih mogla naći mir

ako to ne uĉinim i s vlastitim ţivotom?

Otišla je u kuhinju i podigla telefonsku slušalicu. Još kao dijete

zvala je Veroniku i Charlesa imenom, a u posljednjih nekoliko

godina gotovo je prestala govoriti "majko" i "oĉe", iako je slutila

da im je to krivo i da su nesretni zbog toga.

Telefon je samo jednom zazvonio prije nego što je Veronica

podigla slušalicu. - Zdravo, majko. Ovdje sam, zdrava i na

sigurnom. Putem nije bilo mnogo prometa.

- Gdje to "ovdje"?

- U kući u Georgetovvnu. - Veronica ju je nagovarala da odsjedne

u hotelu dok ne stigne namještaj. Pat je nastavila brzo govoriti

kako pomajci ne bi pruţila priliku za prigovore. - Doista je bolje

ovako. Imat ću vremena da u biblioteci postavim ureĊaje i

pripremim se za sutrašnji intervju sa senatoricom Jennings.

- Zar tamo nisi uznemirena?

- Ni najmanje. - U mislima je mogla vidjeti pomajĉino usko,

zabrinuto lice. - Zaboravi na mene i spremi se za krstarenje. Jesi li

spakirala stvari?

- Naravno. ... Pat, nije mi drago što ćeš sama provesti Boţić.

- Imat ću previše posla oko pripremanja intervjua a da bih na to

mislila. Ali prije Boţića proveli smo lijepe zajedniĉke trenutke.

Slušaj, trebam donijeti stvari iz auta. Volim vas oboje. Zamisli da

si na drugom medenom mjesecu pa s Char-lesom strasno vodiš

ljubav.

-Pat! - u tonu su joj se izmiješali prijekor i veselost. Ali prije nego

što je spustila slušalicu uspjela je još nešto savjetovati: - Stavi

dvostruke brave!

Zakopĉavši kaput, Pat se odvaţila izaći u hladnu veĉer pa je

sljedećih deset minuta natezala i teglila prtljagu i kartonske kutije.

Bilo je vrlo nespretno nositi tešku kutiju punu posteljine i

pokrivaĉa. Do kata se morala odmarati svakih nekoliko stuba. Kad

god je pokušala nositi nešto teško, ĉinilo joj se da će je desna noga

izdati. Kutiju s posuĊem, tavama i namirnicama morala je

podignuti na kuhinjski pult.

Trebala sam imati vise povjerenja u to da će kamion za selidbu

stići sutra u naznaĉeno vrijeme, pomislila je, ali iz isku-

stva se sumnjiĉavo odnosila prema sigurnim obećanjima

prijevoznika. Završila je s vješanjem odjeće u ormare i upravo

skuhala kavu, kad je zazvonio telefon.

Zvonjava je zaglušno odjeknula u tišini kuće. Pat je poskoĉila, a

onda se trgnula jer joj se po ruci prolilo malo vruće kave.

Brzo je stavila šalicu na pult i posegnula za slušalicom. - Pat

Travmore na telefonu.

- Zdravo, Pat!

Ĉvrsto je stisnula slušalicu nastojeći da joj se u glasu ne osjeti ništa

više od prijateljstva. - Zdravo, Same!

Samuel Kingslev, kongresmen iz dvadeset šestog pensil-vanijskog

okruga, ĉovjek kojega je svim srcem voljela - bio je drugi razlog

što je odluĉila doputovati u Washington.

Ĉetrdeset minuta kasnije, dok je Pat upravo petljala oko kopĉe

ogrlice, melodiĉno se oglasilo zvonce na vratima najavljujući

Samov dolazak. Obukla je vunenu haljinu lovaĉki zelene boje, s

obrubom od satena. Sam joj je jednom rekao da zelena boja istiĉe

njezinu crvenu kosu.

Zvono se ponovno oglasilo. Prsti su joj odviše drhtali da bi mogla

priĉvrstiti kopĉu. Zgrabila je torbicu i spustila ogrlicu u nju. Dok je

jurila niz stube, pokušavala se prisiliti da ostane mirna. Podsjetila

se na ĉinjenicu da je Sam nijednom nije nazvao u osam mjeseci

otkad mu je umrla ţena Janice.

Tek na zadnjoj stubi postala je svjesna da ponovno trlja desnu

nogu. Samovo navaljivanje da posjeti lijeĉnika specijalista

napokon ju je bilo prisililo da mu otkrije istinu o ozljedi.

Na trenutak je zastala u predvorju, a onda je polako otvorila vrata.

Samova pojava ispunila je okvir vrata. Svjetlo izvana obasjavalo je

srebrne pramenove u njegovoj kosi. Oĉi boje lješnjaka ispod gustih

obrva imale su ispitujući i zabrinut izraz, a oko njih su se pojavile

boriće kojih se nije sjećala. Ali se zato sjećala toploga i srdaĉnoga

osmijeha kojim se nasmiješio kad ju je ugledao.

Zbunjeno SU Stajali, Ĉekajući tko će prvi napraviti neki potez

kojim će odrediti ton ponovnoga susreta. Sam je bio donio metlu i

sad ju je sveĉanim pokretom pruţio mladoj ţeni.

- U mojoj ĉetvrti stanuju pripadnici sekte Amisha. Jedan je od

njihovih obiĉaja da pri prvom dolasku u neĉiji dom donesu metlu i

sol. - Iz dţepa je izvadio slanik. - Dopusti da te poĉastim neĉim iz

svoje kuhinje. - Ušao je, stavio joj ruke na ramena i poljubio je u

obraz. - Dobro došla u naš grad, Pat! Lijepo je što si ovdje.

Dakle, pozdrav je u tom tonu, pomisli Pat. Kao ponovni susret

starih prijatelja. Washington je premali da bi stalno izbjegavao

osobu iz svoje prošlosti, pa je najbolje da je odmah sam potraţiš i

utvrdiš pravila.

Ali nećemo tako, pomislila je. Ovo je posve nova igra, Same, i

ovaj put je igram da bih pobijedila.

Poljubila ga je naglašenim pokretom, zadrţavši usne na njegovima

dovoljno dugo da osjeti kako se u njemu budi elektricitet, a onda se

odmaknula i leţerno se nasmiješila.

- Kako si znao da sam ovdje? - upitala je. - Zar si postavio

prislušne ureĊaje?

- Nije bilo potrebno. Abigail mi je rekla da ćeš sutra doći u njezin

ured. Nazvao sam studio Potomac i doznao tvoj broj telefona.

-Ah, tako. - Zapazila je prisan prizvuk u njegovu tonu kad je

spomenuo senatoricu Jennings. Nešto ju je steglo oko srca pa je

spustila pogled da joj Sam ne bi vidio izraz lica. Pretvarala se da

kopa po torbici, traţeći ogrlicu.

- Ta stvar ima kopĉu koju ni Houdini ne bi zakopĉao. Hoćeš li mi

pomoći? - Pruţila mu je ogrlicu.

Dok ju je stavljao oko njezina vrata i zakopĉavao, osjetila je

njegove tople prste. Na trenutak ih je namjerno zadrţao na njezinoj

koţi, a onda je rekao: - U redu, sad se ne bi smjela otkopĉati.

Hoćeš li mi biti struĉni vodiĉ kroz kuću?

- Još se nema što vidjeti. Kamion za selidbu doći će tek

sutra. Za nekoliko će dana ovo mjesto biti sasvim drugaĉije. Osim

toga, umirem od gladi.

- Kao i obiĉno, ako se dobro sjećam. - Samove oĉi ispunile su se

istinskom vedrinom. - Kako ovako mala ţena moţe smazati toliko

voćnih sladoleda sa šlagom i dvopeka s maslacem a da se ni gram

ne udeblja?

Vrlo vješto, Same, pomisli Pat dok je iz ormara vadila kaput. Prišio

si mi etiketu maloga stvorenja s velikim apetitom. - Kamo ćemo? -

upitala je.

- Rezervirao sam stol u Maison Blancheu. Tamo je uvijek dobro.

Pruţila mu je svoj kaput. - Imaju li i jelovnik za djecu?-upitala je

ljupko.

-Što? Ah, razumijem. Ţao mi je... htio sam ti polaskati.

Sam je parkirao auto na prilazu kući, kraj njezina. Dok su šetali

stazom, leţerno ju je uhvatio pod ruku. - Pat, zar te još boli noga? -

U glasu mu se osjećala zabrinutost.

- Malo. Još sam ukoĉena od voţnje.

- Prekini me ako nisam u pravu. Nije li ovo tvoja kuća?

One noći što su je proveli zajedno, priĉala mu je o svojim

roditeljima. Sada je samo rastreseno kimnula. Ĉesto je u mislima

ponovno proţivljavala noć u motelu Oseka na Cape Godu.

Dostajao je za to miris mora ili pogled na dvoje zaljubljenih koji su

preko stola u restoranu isprepleli prste i smiješili se tajnim

osmijehom ljubavnika.

A ta jedina noć ujedno je oznaĉavala i kraj njihove veze. Ujutro, za

doruĉkom, tihi i rastuţeni, jer pribliţavao se

trenutak kad će iz zraĉne luke poletjeti u razliĉitim smjerovima,

razgovarali su i sloţili se da nemaju pravo jedno na drugo. Samova

ţena, koju je skleroza multipleks već tada

oborila u bolesniĉka kolica, nije zasluţila još i bolnu spoznaju

da njezin muţ odrţava vezu s drugom ţenom. - A to bi odmah

osjetila - rekao je Sam.

Pat se prisilila da se vrati u stvarnost i pokušala je promijeniti

temu. - Zar ulica nije ĉarobna? Podsjeća me na sliku s boţiĉne

ĉestitke.

- U ovo doba godine gotovo svaka ulica u Georgetownu nalik je na

boţiĉnu ĉestitku - odvrati Sam. - Vraški je loša zamisao da

prekopaš po prošlosti, Pat. Okani se toga.

Došli su do automobila. Otvorio joj je vrata pa se spustila na

sjedalo. Priĉekala je da se on smjesti za volan i pokrene auto, a

onda je rekla: - Ne mogu. Nešto me stalno uznemiruje, Same. Neću

se smiriti dok ne doznam što je to.

Na kraju bloka Sam je usporio, prema odredbi prometnoga znaka. -

Pat, zar ne shvaćaš što pokušavaš uĉiniti? Misliš da moţeš

promijeniti prošlost tako što ćeš se sjetiti one noći i zakljuĉiti da je

sve to bio samo jeziv nesretni sluĉaj, da tvoj otac nije htio ubiti

majku, a ni ozlijediti tebe. Samo sebi oteţavaš situaciju.

Okrenula je glavu i pogledala njegov profil. Crte su mu bile malo

odviše oštre, za nijansu odviše nepravilne da bi se moglo reći da su

privlaĉne, pa ipak su joj te crte bile neizmjerno drage. Morala je

svladati poriv da se privine uz njega i na obrazu osjeti dodir

njegova kaputa od finoga pamuka.

- Same, jesi li kada imao morsku bolest? - upitala je.

- Jedanput ili dvaput. Obiĉno dobro podnosim plovidbu.

-1 ja. Ali sjećam se kad sam se jednoga ljeta s Veronicom i

Charlesom vraćala na brodu QE 2. Upali smo u oluju i nekako više

nisam bila dobar moreplovac. Sjećam se da se nikad nisam jadnije

osjećala. Stalno sam priţeljkivala da mi već jednom pozli pa da sve

bude gotovo. A vidiš, upravo tako se i sad osjećam. Neke stvari me

neprestano uznemiruju.

Skrenuo je u Pensilvanijsku aveniju. -A što to?

- Zvuĉi... dojmovi... ponekad tako mutni, a ponekad, naroĉito pri

buĊenju, izvanredno jasni... A ipak izblijede prije nego što ih

dospijem povezati. Prošle godine pokušala sam ĉak i s hipnozom,

ali nisam uspjela. Onda sam proĉitala da se neki odrasli ljudi toĉno

sjećaju dogaĊaja koji su se odigrali kad su im bile samo dvije

godine. U jednoj studiji je pisalo da se ĉovjek najbolje prisjeti

neĉega ako reproducira okolinu iz toga doba. Na sreću ili nesreću,

to mogu uĉiniti.

- Još smatram da je to vraški loša zamisao.

Pat je gledala kroz prozor auta. Prouĉavala je plan ulica da bi

upoznala grad i sad se ţeljela uvjeriti je li toĉno zapamtila. Ali bilo

je odviše mraĉno, a kola su se kretala prebrzo da bi bila sigurna.

Šutjeli su.

Šef sale u Maison Blancheu srdaĉno je pozdravio Sama i otpratio

ih do stola.

- Kao i obiĉno? - upita Sam kad su sjeli.

Pat kimne, svim svojim bićem osjećajući njegovu blizinu. Je li ovo

njegov omiljeli stol? Koliko je ţena ovamo doveo?

- Dva Chivas Regala s ledom, malo sode i s kriškom limuna,

molim - naruĉi on. Priĉekao je da se šef sale udalji, a onda je

rekao: - U redu, a sada mi priĉaj što si sve radila u nekoliko

zadnjih godina i ništa ne ispuštaj.

- Mnogo traţiš. Dopusti da razmislim.

Prešutjet će nekoliko prvih mjeseci nakon što su se sloţili da se

više ne viĊaju, kad su joj dani bili ispunjeni izmaglicom potpunoga

beznaĊa i oĉaja. Ali mogla je govoriti o poslu pa se raspriĉala o

tome kako je njezina emisija o novoizabranoj gradonaĉelnici

Bostona predloţena za nagradu

Emmy i kako je opsjeda misao da snimi emisiju o Senatorici

Jennings.

-Zašto baš o Abigail?-upita u

- Jer mislim da je već doista vrijeme da se ţena kandidira za

predsjednika. Izbori su za dvije godine, a Abigail Jennings ima

najbolje izglede. Pogledaj što je sve postigla: deset godina u

Parlamentu, treći mandat u Senatu, ĉlan je Odbora za odnose s

inozemstvom i Odbora za budţet, prva ţena koja je izbila u sam

vrh. Nije li ĉinjenica da Kongres još zasjeda, jer predsjednik

raĉuna da će ona srediti budţet onako kako je to on zamislio?

- Da, istina je, a ona će i uspjeti u tome.

- Što ti misliš o njoj?

Sam slegne ramenima. - Sposobna je. Zapravo, vraški sposobna.

Ali stala je na ţulj mnogim vaţnim osobama, Pat. Kad se Abigail

razljuti, nije je briga kome će se, gdje, ni kako zamjeriti.

- Pretpostavljam da se to moţe reći za većinu ljudi na Capitol

Hillu.

-Vjerojatno.

- Sigurno.

Konobar je donio jelovnike. Naruĉili su, odluĉivši da oboje uzmu

salatu Cezar. Bila je to još jedna uspomena. Toga zadnjega dana

što su ga proveli zajedno Pat je priredila ruĉak za piknik i upitala

Sama kakvu salatu da ponese. - Cezar -smjesta je odgovorio - i to s

mnogo sardela, molim.

- Kako to moţeš jesti? - upitala je.

- A kako ih ti moţeš ne jesti? Ţelja za njima se, istina, stjeĉe, ali

kad ih jednom zavoliš, više ih nećeš prestati jesti. -Toga ih je dana

kušala i zakljuĉila da su ukusne.

I on se toga sjetio. Dok su konobaru vraćali jelovnike, dobacio je: -

Drago mi je da još jedeš sardele. - Nasmiješio se. - Da se vratimo

na Abigail. Vrlo sam iznenaĊen što je pristala na snimanje

dokumentarca.

- Da budem iskrena, ni ja se ne mogu naĉuditi. Pisala sam joj prije

tri mjeseca. Prouĉila sam sve u vezi s njom, a ono što sam otkrila

naprosto me je zaprepastilo. Same, koliko znaš o njezinu

porijeklu?

- Rodom je iz Virginije. Kad joj je muţ umro, došla je na njegovo

mjesto u Kongresu. Rob je rada.

- Toĉno. Takvom je svi smatraju. Zapravo, Abigail Jennings

potjeĉe iz Gornjega New Yorka, a ne iz Virginije. Osvojila je titulu

miss drţave New \brk, ali odbila je otići u Atlantic City na natjeĉaj

za miss Amerike, jer je imala stipendiju za Radcliffe pa nije htjela

riskirati da izgubi godinu. U trideset prvoj godini već je postala

udovica. Toliko je voljela muţa da se ni nakon dvadeset i pet

godina nije preudala.

- Nije se preudala, ali nije ţivjela kao u samostanu.

- O tome ne znam ništa, ali sudeći po obavijestima koje sam

prikupila, njeni dani, a i velik dio noći, ispunjeni su radom.

- Istina je.

- Svakako, u pismu sam joj napisala da bih voljela snimiti emisiju

poslije koje bi gledaoci osjećali da je osobno poznaju. Izloţila sam

joj svoju zamisao, ali me odbila najhladnijim pismom što sam ga

ikada proĉitala. A onda me je, prije nekoliko tjedana, nazvao

Luther Pelham. Rekao je da će doći u Boston samo zato da me

izvede na ruĉak jer ţeli razgovarati o poslovnoj ponudi. Za vrijeme

ruĉka rekao mi je da mu je senatorica pokazala moje pismo. I prije

se bavio mišlju o snimanju serije emisija pod naslovom "Ţene u

vladi". Poznavao je i cijenio moj rad pa je smatrao da bih bila

prava osoba za taj posao. Ţelio bi i moje stalno sudjelovanje u

emisiji vijesti u sedam sati. Moţeš zamisliti kako sam bila sretna.

Pelham je vjerojatno najbolji televizijski komentator.

Njihova je mreţa velika kao i Turnerova i sjajno se zaraĊuje.

Seriju ću poĉeti emisijom o senatorici Jennings i on hoće da je što

prije snimim. Ali još mi nije jasno zašto se ona predomislila.

- Reći ću ti zašto. Potpredsjednik će se vjerojatno uskoro povući.

Mnogo je bolesniji nego što se misli.

Pat je spustila vilicu i zaĉuĊeno ga pogledala. - Same, hoće sreći...?

- Hoću reći da predsjedniku drugi mandat istjeĉe za manje od dvije

godine. Ne postoji bolji naĉin da pridobije ţenske biraĉe nego da

imenuje prvu ţenu potpredsjednika.

- Ali to znaĉi... Ako senatorica Jennings postane potpredsjednica,

teško da će joj moći odbiti kandidaturu za predsjednicu.

- Stani, Pat. Ideš prebrzo. Rekao sam samo da, ako se

potpredsjednik povuĉe, postoje vraški dobri izgledi da ga zamijene

ili Abigail Jennings ili Claire Lawrence. Claire je Ema Bombeck

Senata, vrlo omiljela, duhovita, prvorazredni zakonodavac, kao

stvorena za taj posao, ali Abigail je dulje na tom poloţaju. I

predsjednik i Claire potjeĉu sa Srednjega zapada, a s politiĉke

strane to nije dobro. On bi radije imenovao Abigail, ali ne moţe

zanemariti ĉinjenicu da ona baš nije poznata obiĉnu ĉovjeku. A

stekla je i moćne neprijatelje u Kongresu.

- Dakle, smatraš da Luther Pelham namjerava snimiti tu emisiju

kako bi ljudima prikazao Abigail u toplijemu, prisnijemu svjetlu?

- To zakljuĉujem po onomu što si mi rekla. Mislim da joj ţeli

osigurati široku podršku. Već dugo su vrlo bliski pa mislim da bi

svoju staru prijateljicu volio vidjeti na poloţaju potpredsjednice.

Neko su vrijeme jeli u tišini, dok je Pat razmišljala o mogućim

znaĉenjima onoga što joj je Sam rekao. Dakako, to

je objašnjavalo iznenadnu poslovnu ponudu i potrebu da se sve što

prije obavi.

- Hej, sjećaš li me se? - upita napokon Sam. - Nisi pitala što sam ja

radio u ove dvije godine.

- Pratila sam tvoju karijeru - odgovorila je. - Nazdravila sam ti kad

su te ponovno izabrali, premda baš nisam bila iznenaĊena. Nakon

što je Janice umrla, napisala sam ti i poderala desetak pisama.

Navodno sam vješta na rijeĉima, ali ništa što sam napisala nije mi

zvuĉalo kako treba... Zacijelo ti je bilo vrlo teško.

-1 jest. Kad je postalo jasno da Janice više neće dugo ţivjeti,

izbacio sam sve sastanke iz rokovnika i uz nju provodio što sam

mogao više vremena. Mislim da je to pomoglo.

- Sigurna sam da jest. - Nije se mogla suzdrţati da ne upita: -

Same, zašto si tako dugo ĉekao da me nazoveš? Zapravo, bi li me

ikada nazvao da nisam došla u Washington?

Sve oko njih - glasovi gostiju, blago zveckanje ĉaša, zamamni

miris hrane, oplata na zidovima i pregrade od mlijeĉnoga stakla u

lijepomu restoranu - kao da je izblijedjelo dok

je ĉekala odgovor.

- Nazivao sam te - odgovori on - i to nekoliko puta, ali

smogao sam snage prekinuti vezu još prije nego što je tvoj

telefon zazvonio. Pat, kad smo se sreli, upravo si bila pred

zarukama. Pokvario sam ti tu vezu.

- Zaruka ne bi bilo ni da se nismo sreli. Rob je dobar momak, ali to

nije dovoljno.

- Bistar je mladi odvjetnik pred kojim je lijepa budućnost Da nije

bilo mene, sad bi bila njegova ţena. Pat, meni je ĉetrdeset i osam, a

tebi dvadeset i sedam godina. Za tri

mjeseca postat ću djed. I sama znaš da bi htjela imati djece.

- Razumijem. Mogu li te nešto upitati, Same?

- Naravno.

-Voliš li me, ili ĉak i tu brbljanjem nastojiš samoga sebe uvjeriti u

suprotno?

- Dovoljno te volim da bih ti pruţio priliku za još jednu vezu sa

svojim vršnjakom.

- A jesi li ti do sada sreo koju vršnjakinju?

- Ne sastajem se ni s kim posebno.

- Ah, tako. - Uspjela se nasmiješiti. - Pa, sad kad smo zaigrali

otvorenim kartama, zašto me ne poĉastiš onim lijepim, iznenaĊenja

punim desertom što bih ga trebala ţeljno išĉekivati?

Ĉinilo se da mu je laknulo. Je li oĉekivao da ĉega zezati, pitala se.

Doimao se tako uznemireno. Kamo je nestao entuzijazam kojim je

zraĉio prije nekoliko godina?

Kad ju je sat kasnije dovezao pred kuću, Pat se sjetila što je htjela

raspraviti s njim. - Same, prošli tjedan u ured me nazvao neki

luĊak. - Ispriĉala mu je o tome. — Primaju li kongresmeni mnogo

otrovnih anonimnih pisama ili poziva?

Nije se doimao jako zabrinut. - Ne baš mnogo, a nitko ih ne shvaća

ozbiljno. - Poljubio ju je u obraz i nasmijao se. - Razmislit ću o

tome. Moţda bih trebao razgovarati s Claire Lawrence, da ispitam

je li ona pokušala zaplašiti Abigail.

Kad se odvezao, Pat je gledala za automobilom, a onda je zatvorila

i zakljuĉala vrata. U kući se osjećala još praznije. Bit će drukĉije

kad stigne pokućstvo, obećala je sama sebi.

Pogled joj je zapeo za predmet na podu - obiĉnu plavu omotnicu.

Netko mora da ju je gurnuo ispod vrata dok je bila odsutna.

Njezino je ime bilo ispisano velikim, crnim, štampanim slovima,

jako nakrivljenima nadesno. Pokušavala se uvjeriti kako joj piše

netko iz ureda za nekretnine, ali

u gornjem lijevom kutu nije bilo uobiĉajena imena i adrese tvrtke,

a omotnica najjeftinije vrste mogla se kupiti u svakoj trafici.

Polako ju je otvorila i izvadila jedan jedini list papira. Na njemu je

pisalo:

REKAO SAM TI DA NE DOLAZIŠ.

Sutradan ujutro budilica je zazvonila u šest. Pat se bez oklijevanja

izvukla iz kreveta. Na madracu punom izboĉina nije baš bilo

ugodno spavati pa se stalno budila, svi jesna pucketanja i škripanja

staroga pokućstva i jakoga pucketanja petrolejskog plamenika.

Koliko se god trudila, onu poruku nije mogla pripisati nekom

bezazlenu ĉudaku. Netko je motrio na nju.

Radnici su obećali da će doći do osam. Naumila je u knjiţnicu

prenijeti spise nagomilane u podrumu.

Podrum je bio prašnjav, s betonskim zidovima i isto takvim

podom. Vrtni stolovi i stolice bili su uredno naslagani

na sredini prostorije. Skladište je bilo tik do loţionice. Na velikom

se lokotu na vratima s godinama nakupila prašina.

Kad joj je dao kljuĉ, Charles ju je upozorio: - Ne znam što ćeš sve

tamo naći, Pat. Tvoja je baka zahtijevala da se sve

stvari iz Deanova ureda prenesu u kuću. Nikad ih nismo dospjeli

srediti.

Isprva se ĉinilo da kljuĉem neće moći otvoriti vrata. Zrak u

podrumu je bio vlaţan i osjećao se blagi miris plijesni.

Pitala se je li unutrašnjost brave zarĊala. Polako je pomicala kljuĉ

naprijed-nazad, a onda je osjetila da se okrenuo. Po-

vukla je vrata.

bez reda nabacane teške kutije. Palcem je trljala po prašini sve dok

se na naljepnicama nisu pojavili natpisi: Kongresmen Dean W.

Adams, Knjige. Kongresmen Dean W. Adams, Osobni predmeti.

Kongresmen Dean W. Adams, Razni spisi. Na ladicama ormara

takoĊer je pisalo: Osobno.

- Kongresmen Dean W Adams - reĉe Pat glasno. Polako je

ponovila ime.

Ĉudno, pomislila je, zapravo ga i ne zamišljam kao kon-gresmena.

U mašti sam ga smjestila ovamo, u ovu kuću. Kakav je bio kao

poslanik?

Nikad nije vidjela ni jednu njegovu sliku, osim sluţbene fotografije

koju su novine objavile poslije njegove smrti. Ve-ronica joj je

pokazala albume pune slika Renee dok je još bila djevojĉica pa

mlada ţena na poĉetku karijere, zatim na njezinu prvom

profesionalnom koncertu i kako drţi Pat u naruĉju. Nije bilo teško

pogoditi zašto Veronica nije htjela zadrţati ništa što bi je

podsjećalo na Deana Adamsa.

Kljuĉevi ormara bili su na kolutu što joj ga je dao Charles. Upravo

je htjela otvoriti prvi, kad je poĉela kihati. Zakljuĉila je da je luda

što pokušava kopati po bilo ĉemu u tomu podrumu. Oĉi su je već

pekle od prašine. Priĉekat ću da sve to prenesu u biblioteku,

pomislila je. Ali najprije ću oprati ormare izvana i barem

djelomiĉno oĉistiti prašinu s kutija.

Ali, pokazalo se da je to prljav i naporan posao. Kako u podrumu

nije bilo tekuće vode, morala je stubama stalno trĉati u kuhinju,

donositi kantu vruće vode s deterdţentom i vraćati se svakih

nekoliko minuta, jer su voda i spuţva ubrzo postale posve crne.

Kad je zadnji put sišla, donijela je noţ i paţljivo sastru-gala

naljepnice s kutija, a s ladica ormara skinula dţepiće s ceduljicama.

Zadovoljna, pogledala je svoje djelo. Ormari su

bili maslinastozdene boje i još u dobru stanju. Pristajat će uz

istoĉni zid biblioteke. Tamo bi mogla staviti i kutije. Nitko neće ni

pretpostaviti da nisu došle iz Bostona.

Ponovno utjecaj Veronike, pomislila je s gorĉinom i sjetila se

njenih rijeĉi: - Ne reci nikomu, Pat. Moraš misliti na budućnost.

Zar ţeliš, kad se udaš, da tvoja djeca znaju kako šepaš zato što te je

otac pokušao ubiti?

Jedva je dospjela oprati ruke i lice prije nego što su stigli radnici.

Troje ljudi unijelo je namještaj s kamiona, a onda su odmotali

sagove, raspakirali porculan i kristal i donijeli stvari iz podruma.

Do podneva su otišli, oĉito zadovoljni obavljenim poslom.

Kad je ostala sama, Pat je pošla ravno u dnevnu sobu. Preobraţaj je

bio potpun. Prostorijom je dominirao dug i širok orijentalni sag

prekrasnih, mnogobrojnih šara: zelenih, boje marelice, limuna i

brusnice na crnoj pozadini. Dvosjed presvuĉen zelenim baršunom

stajao je uz kraći zid, pod pravim kutom s dugom satenskom sofom

boje marelice. Po jedan

naslonjaĉ iste boje i s visokim naslonom stajao je sa svake

strane kamina, a ormar tipa Bombaj? bio je s lijeve strane vrata

koja su vodila na terasu.

Soba se ĉinila posve promijenjenom. Prešla je njome,

dodirujući površine stolova, popravljajući poloţaj naslonjaĉa ili

svjetiljke i prevlaĉeći rukom preko tapeciranih dijelova

pokućstva. Sto je osjećala? To ni sama nije mogla jasno odrediti.

Ne baš strah - premda se morala prisiliti da proĊe kraj kamina. Sto

je to onda bilo? Nostalgija? Ali za ĉime? Zar je moguće da neke od

tih nejasnih slika u sebi nose sjećanje na sretne dane provedene u

ovoj sobi? Ako je tako, što bi još mogla uĉiniti da ih vrati?

* *

U pet do tri izašla je iz taksija pred zgradom Russel Senate

Officea. U zadnjih nekoliko sati temperatura je naglo pala pa je

bilo ugodno ući u zagrijano predvorje. Pripadnici osiguranja

propustili su je kroz detektor metala i pokazali joj gdje je dizalo.

Nekoliko minuta kasnije najavila se na recepciji pred uredom

Abigail Jennings.

- Senatorica Jennings će malo zakasniti - izvjestila ju je mlada

recepcionerka. - Kod nje su neki biraĉi. Neće se dugo zadrţati.

- U redu, priĉekat ću - Pat je sjela na stolicu s naslonom i osvrnula

se.

Abigail Jennings je oĉito imala jedan od najljepših ureda u Senatu.

Bio je na samom uglu zgrade, svjetao i prostran, premda su

prostrani uredi bili rijetki u inaĉe prenatrpanoj zgradi. Niska

ograda dijelila je ĉekaonicu od recepcije. U desnom hodniku bio je

niz uredskih vrata. Na zidovima su visjele njezine nove, uokvirene

fotografije. Na stoliću kraj koţne sofe bili su naslagani bilteni u

kojima se objašnjavao poloţaj senatorice Jennings u sadašnjem

zakonodavstvu.

Zaĉula je kako se poznati, meki glas u kojemu se osjećao prizvuk

juţnjaĉkoga naglaska, oprašta s posjetiteljima na izlasku iz ureda. -

Vrlo mi je drago što ste mogli svratiti. Ţao mi je što nismo imali

više vremena...

Posjetitelji, dobro odjeven par šezdesetih godina, srdaĉno su se

zahvaljivali.

- Eto, pri skupljanju priloga pozvali ste nas da svratimo u bilo koje

vrijeme pa sam rekao: " Violet, kad smo već u Washingtonu, hajde

da to i uĉinimo."

- Doista nemate vremena za veĉeru? - upadne ţena

napregnutim glasom.

- Kad bih barem imala.

Pat je gledala kako senatorica vodi posjetitelje do vanjskih vrata,

otvara ih a onda polako zatvara, prisilivši tako par da izaĊe.

Vješto obavljeno, pomisli novinarka. Osjetila je kako joj se diţe

tlak.

Abigail se okrenula i zastala dajući djevojci priliku da je dobro

pogleda. Pat je bila zaboravila da je senatorica tako visoka - oko

sto i osamdeset centimetara, a drţala se uspravno i otmjeno. Sivi

joj je kostim od tvida bio pripijen uz tijelo, široka ramena još su

više naglašavala uzak struk, a izraţeni kukovi nastavljali su se

vitkim nogama. Pepeljastoplava, kratko ošišana kosa uokvirivala je

usko lice na kojemu su se isticale neobiĉne plave oĉi. Nos joj se

sjajio, a usne su bile blijede i nenamazane. Ĉinilo se da hotimice

izbjegava šminku kako bi prikrila svoju izvanrednu ljepotu. Bila je

ista kao prije šest godina, osim što su joj se oko oĉiju

i usta pojavile sitne boriće.

Senatorica je odjednom primijetila Pat.

- Dobar dan! - rekla je i brzo pošla prema njoj. Prijekorno je

pogledala recepcionerku i dobacila: - Cindy, trebali ste mi reći da

je stigla gospoĊica Travmore.

Prijekorni izraz postao je uljudan kad se obratila novinarki: - Pa,

ništa strašno. Molim, uĊite, gospoĊice Travmore. Mogu li vas zvati

Pat? Luther vas je toplo preporuĉio pa mi se ĉini kao da vas već

poznajem. Vidjela sam neke emisije

koje ste snimili u Bostonu. Luther mi ih je prikazao. Sjajne su. Kao

što ste spomenuli u pismu, doista smo se srele prije nekoliko

godina. Bilo je to kad sam drţala govor u Wellesleyu, zar ne?

-Da, upravo tada-Pat je ušlau ured za njom i osvrnula se,-Divno!-

uzviknula je.

Na dugom stolu od orahovine, uza zid, bila je japanska svjetiljka

paţljivo oslikana, uz nju oĉito vrijedna figurica egipatske maĉke i

zlatno naliv-pero u futroli. Grimizni koţni naslonjaĉ, prostran i

udoban, s naslonima za ruke u obliku lukova i s ukrasnim

ĉavlićima, vjerojatno je bio dio engleskoga stilskoga namještaja iz

sedamnaestoga stoljeća. Na orijentalnu sagu isticale su se grimizna

i plava boja, a na zidu iznad stola bile su zastave Sjedinjenih

Ameriĉkih Drţava i drţave Virginije. Plave su svilene zavjese

ublaţavale sivilo zimskoga dana. Jedan je zid bio prekriven

policama za knjige od mahagonija.

Pat je sjela na stolicu najbliţu senatoriĉinu stolu.

Senatorica se doimala polaskana djevojĉinim divljenjem.

- Neki moji kolege misle da ih biraĉi drţe to neposrednijima i

marljivijima što su im uredi zapušteniji i pretrpaniji. Ja naprosto ne

mogu raditi u neredu. Sklad mi je vrlo vaţan. Kudikamo više posla

obavim u takvu ozraĉju. - Zastala je.

- Za jedan sat u zgradi će se odrţati glasovanje pa mislim da bismo

trebale prijeći na razgovor o poslu. Je li vam Luther rekao da mi

pomisao na tu emisiju zapravo nije ni najmanje draga?

Pat je osjetila da je na sigurnu terenu. Mnogi su se isprva nećkali

da se o njima snimi emisija. - Da, rekao mi je -odgovorila je - ali

iskreno vjerujem da ćete biti zadovoljni rezultatom.

- Zato sam i pristala na razgovor o tome. Bit ću posve iskrena: Više

volim raditi s vama i s Lutherom nego da neki drugi studio snimi

emisiju bez mog pristanka, ali ipak bih ţeljela da se vrate dobra

stara vremena kad je politiĉar naprosto mogao reći: "Neka umjesto

mene govore djela."

- To doba je prošlo, barem što se tiĉe ljudi na poloţajima.

Abigail posegne u ladicu stola, pa izvadi tabakeru. - Više ne pušim

u javnosti - izjavila je. - Jednom prilikom, jedan jedini put,

shvaćate, novine su objavile sliku na kojoj u ruci drţim cigaretu. U

to vrijeme još sam bila u Parlamentu i dobila sam nekoliko tuceta

pisama u kojima su mi roditelji iz moga okruga Ijutito predbacivali

da sam loš primjer njihovoj djeci. - Pruţila je tabakeru preko stola.

- Pušite?

Pat odmahne glavom. - Ne, hvala. Otac me je zamolio da ne

poĉnem pušiti dok ne navršim osamnaest godina, a tada me to više

nije zanimalo.

- Odrţali ste rijeĉ? Niste dimili iza garaţe ili tako nešto?

- Nisam.

Senatorica se nasmije. - Sad vam više vjerujem. Sam Kingslev i ja

vrlo smo nepovjerljivi prema medijima. Poznajete ga, zar ne? Kad

sam mu spomenula emisiju, rekao je da ste drukĉiji od ostalih.

- Vrlo ljubazno od njega »reĉe Pat pokušavajući zadrţati leţeran

ton. - GospoĊo senatorice, mislim da ćemo sve jovoriti za najkraće

vrijeme ako mi kaţete zašto vam je

zapravo mrska pomisao na tu emisiju, Kad bih unaprijed

znala na što nećete pristati, uštedjeli bismo mnogo vremena.

Primijetila je da je lice njezine sugovornice postalo

zamišljeno.

- Ljuti me što nitko nije zadovoljan mojim privatnim ţivotom.

Udovica sam od trideset i jedne godine. Zauzela sam muţevljevo

mjesto u Kongresu, zatim sam i sama izabrana pa sam dospjela i u

Senat, a zbog svega toga uvijek

sam osjećala da smo muţ i ja još ortaci. Toliko volim svoj

posao da bih mogla reći kako sam se vjenĉala s njim. Ali, naravno,

ne mogu ganutljivo opisivati kako je moj mali Johnnj

razliku od Claire Lavvrence, ne mogu me slikati s ĉetom unuĉadi.

Upozoravam vas, Pat: neću dopustiti da u emisiji iskoriste sliku na

kojoj sam u kupaćem kostimu, s visokim potpeticama i s

pobjedniĉkom krunom na glavi.

- Ali bili ste miss drţave New Yorka. Ne moţete to poništiti,

zanijekati.

- Ne mogu? - Neobiĉne su oĉi bljesnule. - Znate li da je odmah

nakon Willardove smrti neki nitkov objavio sliku na kojoj me

okrunjuju za miss drţave New Yorka, a ispod je stavio natpis:/«;'

U nagraĊena time što ćeš u Kongresu zastupati Jug? Guverner me

je umalo odbio imenovati za puno trajanje Willardova mandata.

Samo ga je Jack Kennedv uspio uvjeriti da sam s muţem radila,

rame uz rame, od dana kad je izabran. Da Jack nije bio tako

moćan, moţda sad ne bih sjedila ovdje. Ne, hvala vam, Pat

Travmore. Nikakvih slika s izbora miss. Poĉnite emisiju u vrijeme

kad sam bila apsolventica na Sveuĉilištu u Richmondu. Upravo

sam se bila udala za Willarda i pomagala sam njegovu kampanju

za visoki poloţaj u Kongresu. Tada je zapravo poĉeo moj pravi

ţivot.

Ne moţeš se pretvarati da nisi proţivjela prvih dvadeset godina

ţivota, pomisli Pat. A zašto uopće misliš da je to potrebno?

Obratila se senatorici: - Naišla sam na fotografiju koja vas

prikazuje kao djevojĉicu pred obiteljskom kućom u Apple

Junctionu. To je vaša najranija okolina pa sam namjeravala

upotrijebiti fotografiju.

- Pat, nikad nisam izjavila da je to moj obiteljski dom, nego samo

da sam tamo ţivjela. Zapravo, majka mi je bila domaćica

Saundersovih, a nas smo dvije otraga imale mali stan. Molim vas

ne zaboravite da sam senatorica iz Virginije. Obitelj Jennings vrlo

je ugledna u Tidevvateru, u Virginiji, a istakla se još poslije

Jamestovvna. Svekrva me uvijek zvala " Willardovom Yankee

suprugom". Uvelike sam se trudila da

me smatraju ĉlanom obitelji Jennings iz Virginije i da zaborave

Abigail Foster iz Gornjega New Yorka. Bit će bolje da tako i

ostane.

Netko je pokucao na vrata. Ušao je muškarac od tridesetak godina,

ozbiljna izraza na jajoliku licu, odjeven u sivo odijelo s uskim

prugama, koje je naglašavalo njegovu vitkost. Rijetka plava kosa

nije mogla prekriti ćelava mjesta, iako je bila pomno zaĉešljana

preko tjemena. Naoĉale bez okvira ĉinile su ga mnogo starijim.

- Senatorice - rekao je - spremaju se poĉeti s glasovanjem. Zvono

je upravo najavilo da će poĉeti za petnaest minuta.

Politiĉarka je smjesta ustala. - Pat, ţao mi je. Usput, ovo je Philip

Bucklev, moj pomoćnik u administrativnim poslovima. On i Toby

skupili su vam nešto materijala. Ima svega i svaĉega: isjeĉci iz

novina, pisma, foto albumi, pa ĉak i nekoliko amaterskih filmova.

Pogledajte ih, pa ćemo za nekoliko dana porazgovarati.

Novinarki nije preostalo drugo nego da pristane. Posa-vjetovat će

se s Lutherom Pelhamom. Zajedniĉkim snagama moraju uvjeriti

senatoricu da ne smije sabotirati emisiju. Pri-

mijetila je kako je Philip Buckley paţljivo promatra, je n u

njegovu drţanju zaista bilo odreĊenoga neprijateljstva?

- Toby će vas odvesti kući - nastavi Abigail brzo. - Gdje je on,

Phile?

- Ovdje senatorice! Nemojte se pjeniti -vedro se oglasio ĉovjek

prsa širokih poput baĉve, koji je Pat podsjetio na ostarjela boksaĉa.

Lice mu je bilo mesnato, a pod malim, duboko usaĊenim oĉima

poĉinjale su mu se pojavljivati vrećice. Rijetka kosa boje pijeska

obilato se prošarala sjedinama. Bio je obuĉen u tamnoplavo

odijelo, a u rukama je drţao kapu,

A njegove ruke... Zatekla je sebe kako zuri u njih. Imao je najveće

ruke koje je ikad vidjela. Prsten s oniksom od dva i pol kvadratna

centimetra, naglašavao mu je debljinu prstiju.

Nemojte se pjeniti. }e li to doista rekao? Sa zgraţanjem je

pogledala senatoricu, ali Abigail Jennings se smijala.

- Pat, ovo je Toby Gorgone. Dok vas bude vozio kući, moţe vam

ispriĉati što je njegov posao. Nikad to nisam mogla odrediti, a sa

mnom je već dvadeset i pet godina. I on je iz Apple Junctiona i,

osim mene, najbolji je ĉovjek iz toga grada. A sada moram ići.

DoĊite, Phile!

Izašli su. Bit će vraški teško napraviti tu emisiju, pomisli Pat.

Sobom je ponijela tri pune stranice toĉaka o kojima je htjela

raspraviti sa senatoricom, a uspjela je porazgovarati samo o jednoj.

No, Toby je poznavao Abigail Jennings još iz djetinjstva. Bilo je

nevjerojatno da ona trpi njegovu bezobraštinu. Moţda će joj, dok

je bude vozio kući, odgovoriti na neka pitanja.

Upravo je došla do recepcije kad su se vrata naglo otvorila i

senatorica je utrĉala s Philipom za petama. Njezine je opuštenosti

nestalo.

- Toby, sva sreća da sam vas još zatekla ovdje - rekla je odsjeĉno. -

Odakle vam pomisao da u veleposlanstvu moram biti tek u sedam?

- Tako ste mi rekli, senatorice.

- Moţda sam vam i rekla, ali duţnost vam je da dvaput provjerite

vrijeme mojih sastanaka, zar ne?

- Da, senatorice - odvrati Toby vedro.

- Tamo moram biti u šest. Petnaest minuta prije priĉekajte me u

predvorju - rekla je brzo i ţivĉano.

- Senatorice, zakasnit ćete na glasovanje. Bolje da jurite.

- Svuda bih zakasnila da nemam oĉi na zatiljku, pa vas mogu

kontrolirati. - Ovaj put je za sobom zalupila vrata.

Toby se nasmije. - Bolje da odmah krenemo, gospoĊice Traymore.

Pat šutke kimne. Nije mogla zamisliti da bi se tko od posluge kod

kuće tako prisno obratio Veroniki ili Charlesu, ili se tako slabo

brinuo hoće li ga ukoriti. Kakve su okolnosti stvorile tako

nesvakidašnji odnos izmeĊu senatorice Jenn-ings i njezina šofera

volovske pojave?

Odluĉila je to ispitati.

4.

Toby se sia]mmcadilacom tipasedan de ville probijao kroz sve

gušći promet. Po stoti je put ponovio da kasno poslije podne

VVashington postaje noćna mora za vozaĉe, jer svi ti turisti u

iznajmljenim automobilima ne shvaćaju da neke ulice toĉno u

ĉetiri sata postaju jednosmjerne, pa stvaraju kaos ljudima koji tu

rade.

Svidjelo mu se ono što je vidio kad je bacio pogled u retrovizor.

Patricia Travmore bila je prava ţena. Samo su zajedniĉkim

snagama njih trojica - on, Phil i Pelham - mogli nagovoriti Abby

da pristane na snimanje. Zato se Toby još više nego inaĉe osjećao

odgovornim da sve teĉe glatko.

Pa ipak, Abby nije kriva što je tako ţivĉana. Još joj tako malo treba

da bi postigla sve stoje mogla poţeljeti. U retrovizoru

je pogledao Pat i pogledi su im se sreli. Kakv omifth im ta fyvo)h!

Ĉuo je kad je Sam I(ingsley rekao Abigail da Pat

Travmore zna vješto navesti ljude da kaţu nešto što inaĉe ni u snu

ne bi povjerili drugima.

Pat je razmišljala kako bi pristupila ispitivanju Tobyja

pa je odluĉila da je najbolje da poĉne neposredno i iskreno.

Kad se, u Aveniji Ustava, auto zaustavio na semaforu, na-

gnula se prema njemu i kroz smijeh mu se obratila: - Toby, moram

priznati da sam pomislila da ne ĉujem dobro kad ste senatorici

rekli neka se ne pjeni.

Okrenuo je glavu i pogledao je: - Oh, nisam to treb'o

reć' ĉim ste nas upoznali. Obiĉno to ne radim. Znao sam da

je Abby uznemirena zbog te emisije, a upravo se spremala na

glasovanje poslije kojega će joj gomila novinara dosaĊivati

pitanjima zašto se ne slaţe s ostalima iz stranke, pa sam pomislio

da će joj dobro ĉiniti ako se malo opusti. Ali nemojte me krivo

shvatiti. Poštujem tu damu. I ne brinite što je vikala na mene. Već

za pet minuta je to zaboravila.

- Odrasli ste zajedno? - ispitivala je Pat leţernim tonom.

Svijetlo na semaforu promijenilo se u zeleno i auto je krenuo bez

ikakva trzaja. Toby je zaobišao kamion i skrenuo nadesno, prije

nego što je odgovorio: - Pa, nije baš tako. Sva djeca u Apple

Junctionu idu u istu školu, osim, naravno, ako ne idu u ţupnu

školu. Ali ona je dvije godine starija, pa nismo išli u isti razred.

Kad mi je bilo petnaest godina, poĉeo sam ureĊivati vrtove u

bogataškoj ĉetvrti. Pretpostavljam da vam je Abby rekla da je

ţivjela u kući Saundersovih.

- Da, rekla mi je.

- Ljudi za koje sam radio, ţivjeli su ĉetiri kuće dalje. Jednoga dana

zaĉuo sam kako Abby vrišti. Starkelja preko puta Saundersovih

zabio je sebi u glavu da treba psa ĉuvara, pa je kupio njemaĉkoga

ovĉara. AT je taj bio oštar! I tako, stari je jednom dvorišna vrata

ostavio otvorena, a pas je izašao na ulicu baš kad je naišla Abby.

Zaletio se ravno na nju.

-1 vi ste je spasili?

- Naravno. Poĉeo sam se derati da mu odvratim paţnju. Na nesreću

sam ispustio grablje, pa mi je napola rastrgao odjeću dok ga nisam

uspio zgrabiti za vrat. A onda... - ponosno je završio priĉu - onda je

s ovĉarom bilo gotovo.

Pat je jednom rukom iz torbice izvadila magnetofon i ukljuĉila ga.

- Sad mi je jasno zašto vam je senatorica privrţena - rekla je. -

Japanci vjeruju da na odreĊen naĉin postajete odgovorni za osobu

kojoj ste spasili ţivot. Mislite li da je i s vama tako? Ĉini mi se da

se osjećate odgovornim za senatoricu.

- Pa, ne znam. Moţda, a moţda je i ona zbog mene riskirala da

doţivi neugodnosti kad smo bili klinci. - Auto se zaustavio. - Ţao

mi je, gospoĊice Travmore. Trebali smo proći taj semafor, ali

tikvan ispred nas je rob prometnih znakova.

- Nije vaţno, ne ţuri mi se. Senatorica je zbog vas riskirala da

doţivi neugodnosti?

- Rekao sam da }&moţda riskirala: Slušajte, zaboravite to. Ona ne

voli da priĉam o Apple Junctionu.

- Kladim se da pamti kako ste joj pomogli - glasno je razmišljala

Pat. - Mogu zamisliti kako bih se ja osjećala da me napadne

razjareni pas, a netko se baci izmeĊu mene i njega.

- Oh, Abby je bila istinski zahvalna. Ruka mi je krvarila pa ju je

omotala svojim puloverom, a onda je navaljivala da me otprati na

hitnu pomoć i ĉak je htjela sjediti uz mene dok su mi Šivali ruku.

Poslije toga smo postali prijatelji za cijeli ţivot.

Pogledao ju je preko ramena i naglasio: -Prijatelji, a ne momak i

djevojka. Ne moram vam ni govoriti da nisam na

Abbvnoj razini. To pitanje se nije ni postavljalo. Ali ponekad bi

poslije podne došla do mene pa §mo razgovarali dok sam

radio u vrtu. Mrzila je Apple Junction, baš kao i ja. Pouĉavala me

kad sam dobio topa iz engleskoga. Nikad nisam imao smisla za

knjige. Pokaţite mi bilo kakav stroj i ja ću ga za dvije minute

rastaviti i sastaviti, ali ne traţite da rašĉlanim reĉenicu. I tako,

Abby je otišla u koledţ, a ja sam dolutao u New York, oţenio se,

ali nije išlo. Onda sam dobio

posao s brojkama na kladionici i upao u sos. Poslije toga postao

sam šofer nekoga bezveznjaka na Long Islandu. U to se vrijeme

Abby udala za kongresmena. Proĉitao sam da je doţivjela

prometnu nesreću, jer joj se šofer napio. Pomislio sam; zašto, k

vragu, ne bih? Pisao sam joj, i dva tjedna kasni-

je njezin muţ me primio na posao i tako to ide već dvadeset

i pet godina. Recite, gospoĊice Traymore, na kojemu ste broju? Tu

smo.

- Tri tisuće - odgovori Pat. - Kuća je na uglu sljedećega bloka.

- Zar ona kuća? - Toby je prekasno pokušao sakriti zaprepaštenje.

- Da, zašto?

- Obiĉavao sam voziti Abby i Willarda Jenningsa na primanja u toj

kući. Pripadala je kongresmenu Deanu Adamsu. Jesu li vam rekli

da je ubio ţenu, a onda i sebe?

Pat se nadala da joj je glas miran. - Oĉev je odvjetnik sredio sve

oko iznajmljivanja. Spomenuo je da se prije mnogo godina u kući

dogodila tragedija, ali nije ulazio u pojedinosti.

Toby je zaustavio auto uz rub ploĉnika. - Dobro je da se to

zaboravilo. Pokušao je ubiti i svoju kćer... Mala je kasnije umrla.

Bila je vrlo slatka. Sjećam se da se zvala Kerry. Ali što se moţe? -

Odmahnuo je glavom. - Parkirat ću kraj hidranta, ali nakratko.

Murija mi neće dosaĊivati, ako se ne zadrţim.

Pat posegne za kvakom, ali Toby je bio odviše brz za nju. Zaĉas je

skoĉio iz auta, obišao ga, otvorio joj vrata i prihvatio je ispod ruke.

- Oprezno, gospoĊice Travmore. Sve se zaledilo.

- Da, vidim. Hvala vam. - Bilo joj je drago što se rano smraĉilo, jer

bi izraz njezina lica mogao Tobyju odati kako nešto nije u redu.

Opazila je da šofer, iako moţda nema smisla za knjige, ima

iznimno dobro zapaţanje.

Kad je razmišljala o kući, uvijek je mislila samo na onu noć.

Naravno da su se ovdje odrţavala primanja. Abigail

Jennings ima pedeset i šest godina, a Wiiiard jennings je bio

osam ili devet godina stariji od nje. Patricijin bi otac sada bio na

poĉetku šestoga desetljeća ţivota. Bili su gotovo vršnjaci.

Toby se naginjao nad prtljaţnik. Htjela ga je pitati o Deanu i Renee

Adams i o "slatkoj djevojĉici" Kerry. Ali ne sada, upozorila je

samu sebe.

Toby je pošao za njom u kuću noseći dvije velike kartonske kutije.

Nosio ih je bez naprezanja, ali Pat je znala da su teške. Uvela ga je

u biblioteku i pokazala prazno mjesto uz kutije iz podruma. Sva

sreća što je nagonski odstranila oĉevo ime s naljepnica.

MeĊutim, Toby jedva da je i pogledao kutije. - Moram poţuriti,

gospoĊice Travmore. U ovoj kutiji su isjeĉci iz novina, foto albumi

i sliĉno - pokazao je. - U drugoj su pisma biraĉa i privatna pisma iz

kojih moţete vidjeti kako Abby pomaţe ljudima. Ima i amaterskih

filmova, uglavnom snimljenih u vrijeme kad je bio ţiv njezin muţ.

Uobiĉajene snimke, pretpostavljam. Bit će mi drago da vam ih u

bilo koje vrijeme prikazem i objasnim tko je na njima i kad su

snimljene.

- Kad sve sloţim, javit ću vam. Hvala, Toby. Sigurna

sam da ćete mi biti od velike pomoći u tom projektu. Moţda ćemo

nas dvoje snimiti nešto ĉime će senatorica biti vrlo

zadovoljna.

-Ako ne bude, to će nam svakako dati na znanje - Tobvje-

vo mesnato lice razvuĉe se u vedri osmijeh. - Laku noć, gospoĊice

Traymore.

- Zašto me ne biste zvali Pat? Uostalom, senatoricu

zovete Abby.

- Samo je ja smijem tako zvati. Inaĉe mrzi tu skraćenicu. Ali tko

zna? Moţda će se pruţiti prilika da i vama spasim ţivot,

Kad je otišao, ostala je stajati navratima, duboko zamišljena. Morat

će nauĉiti da ne pokazuje osjećaje kad netko spomene Deana

Adamsa. Srećom po nju, Toby je o njemu poĉeo govoriti tek kad je

mrak u autu već pruţao dobru zaštitu.

U sjeni kuće toĉno preko puta, još je netko gledao kako se Tobvjev

auto udaljava. Ljutito i znatiţeljno motrio je Pat dok je stajala na

vratima. Ruke je gurnuo u dţepove svoga, za ovo doba odviše

laganoga kaputa. Bijele pamuĉne hlaĉe, bijele ĉarape i isto takve

cipele gumenih dţonova jedva su se razlikovale od snijega,

lopatom nabacana uza zid kuće. Kad je stisnuo šake, na košĉatim

zglobovima iskoĉile su ţile, a mišići na rukama su se zgrĉili. Bio je

visok i mršav, drţanje mu je bilo ukoĉeno i napeto, a imao je

obiĉaj da neprirodno zabacuje glavu. Srebrnosijeda kosa

poĉešljana prema naprijed, tako da mu je padala na ĉelo, doimala

se neskladno nad ĉudno glatkim licem.

Došla je! Prošle ju je veĉeri gledao dok je istovarivala kola. Unatoĉ

njegovim upozorenjima, pripremala se snimiti emisiju. Ono je bio

senatoriĉin auto, a u kutijama je vjerojatno graĊa o njoj. A.ona će

se nastaniti u toj kući.

Odjednom se probudilo sjećanje na ono davno jutro: Ĉovjek je

leţao na leĊima, zgrĉen izmeĊu stolića za kavu i sofe, ţenine oĉi su

beţivotno zurile, a kosa djevojĉice bila je slijepljena od krvi...

Još dugo nakon što je Pat zatvorila vrata, nepomiĉno je stajao, kao

da se ne moţe otrgnuti od toga mjesta.

Pat je u kuhinji upravo pekla odrezak kad je zazvonio telefon. Nije

oĉekivala poziv, ali... Nasmiješila se i brzo podigla slušalicu. -

Halo!

Šapat: -Patricia Trapere?

- Da. Tko je tamo? - upitala je, iako je poznavala taj slatkasti šapat.

- Jesi li dobila moje pismo?

Pokušala je govoriti mirno i ljubazno. - Ne znam zašto ste

uznemireni. Recite mi nešto o tome.

- Zaboravi emisiju o senatorici, gospoĊice Travmore. Ne bih te

ţelio kazniti. Ne prisiljavaj me na to. Ali sjeti se da je Gospodin

rekao: "Tko uĉini naţao nekome od ovih malenih, bolje da sveţe

mlinski kamen oko vrata i potone u dubinu morsku."

Veza se prekinula.

Uvjeravala je samu sebe da je to naprosto poziv prolupale osobe i

ništa drugo - ĉudaka koji je vjerojatno smatrao da je ţeni mjesto u

kuhinji, a ne u vladi. Sjetila se tipa iz New Yorka koji je obiĉavao

šetati Petom avenijom noseći transparent s biblijskim citatom o

duţnosti ţene da bude poslušna muţu. Bio je bezazlen, baš kao što

je vjerojatno i ovaj na telefonu. Uvjeravala je sebe da u svemu

tome nema ništa ozbiljnije.

Donijela je pladanj u biblioteku, pa je uz veĉeru sreĊivala graĊu o

Abigail. Zadivijavao ju je svaki redak koji je proĉitala. Abigail je

Jannings govorila istinu kad je izjavila

da se vjenĉala sa svojim poslom, Njezini Inim faisfa ™ njezina

obitelj, pomisli Pat.

Premda je ujutro u studiju imala dogovoren sastanak s Pelhamom,

spavati je otišla tek u ponoć. Glavna je spavaća soba u kući bila

povezana s prostorijom za presvlaĉenje i kupaonicom. Nije bilo

teško razmjestiti chippendale namještaj, obloţen tankim drvetom,

jer je bio kupljen upravo za ovu kuću. Komoda je toĉno pristajala

izmeĊu ugraĊenih ormara, toaletni stolić s ogledalom u udubinu u

zidu, a krevet s bogato izrezbarenom prednjom stranom uz dugi zid

nasuprot prozoru,

Veronica je poslala novi leţaj s opnpu pa je na krevetu bilo vrlo

udobno spavati. Ali bol u nozi ju je podsjećala, pa nije mogla

zaspati, premda je bila umorna. Dok se nemirno prevrtala po

krevetu, rekla je samoj sebi da mora misliti na nešto lijepo. A onda

se u mraku pomalo gorko nasmiješila. Mislit će na Sama.

Uredi i studio televizijske mreţePotomacbili su blizu trga Farragut.

Dok je ulazila, Pat se sjetila što joj je rekao direktor odsjeka za

vijesti u Bostonu: - Trebali biste bez dvoumljenja prihvatiti taj

posao, Pat. Prilika da radite za Luthera Pelhama pruţa se samo

jedanput u ţivotu. Dobro je prodrmao cijelu televiziju kad je

ostavio CBS i prešao u Potomac.

Kad je u Bostonu s Lutherom otišla na objed, zaĉudila se otvorenu

zurenju gostiju u restoranu. Već se navikla da je u Bostonu svi

prepoznaju, pa ĉak i dolaze do njezina stola po autograme, ali

znatiţeljni pogledi prikovani za Luthera Pelhama bili su nešto

sasvim drugo. - Moţete li ikamo otići, a da ne budete u središtu

pozornosti? - upitala ga je.

- Ne baš na mnogo mjesta i drago mi je što to mogu reći. Ali vidjet

ćete i sami. Za šest mjeseci ljudi će na ulici zuriti u vas, a polovica

mladih ţena u Americi imitirat će taj vaš hrapavi glas.

Pretjerivao je, no njegove su joj rijeĉi laskale. Kad mu se drugi put

obratila s "gospodine Pelham", rekao je: - Pat, sad ste i vi ĉlan

ekipe. Imam i ime, a ne samo prezime.

Luther Pelham bio je vrlo šarmantna osoba, no tom prilikom joj je

nudio posao, a sada je postao njezin šef.

Kad su je najavili, Luther ju je došao pozdraviti na recepciju.

Drţanje mu je bilo pretjerano srdaĉno, a u poznatomu pravilno

moduliranu glasu osjećao se prizvuk prisnosti:

- Sjajno je što ste nam je pridruţili, Pat. Hajde da se upoznate s

klapom.

Proveo ju je po redakciji vijesti i sa svima je upoznao. U oĉima

novih kolega zapazila je znatiţelju i mjerkanje,

skrivene iza ljubaznih fraza. Mogla je pretpostaviti o ĉemu

razmišljaju. Hoće li moći drţati korak s njima? No njezini su prvi

dojmovi bili povoljni. Potomac se brzo razvijao u jedan od

najvećih televizijskih centara u zemlji, a uredništvo vijesti brujalo

je od zaposlenosti. Mlada ţena sjedila je za stolom i govorila

glavne naslove koji su se emitirali svaki sat, struĉnjak za vojna

pitanja tipkao je svoj ĉetrnaestodnevni izvještaj, a izvjestitelji su

sreĊivali novopristigle vijesti. Dobro je znala da je izvanjska

mirnoća nuţna za reportere, jer svi su oni ţivjeli u stalnoj

potisnutoj napetosti, neprestano na oprezu, ĉekajući da se nešto

dogodi, a opet u strahu da će nekako zabrljati upravo onu

najvaţniju vijest.

Luther se sloţio da Pat piše kod kuće i tamo sreĊuje materijale sve

dok ne budu spremni za snimanje. Pokazao joj je kabinu koja je

bila namijenjena njoj, a onda ju je uveo u svoj ured, veliku

prostoriju obloţenu hrastovinom, na samomu uglu zgrade.

- Raskomotite se, Pat - ponudio je. - Moram nekoga nazvati.

Dok je telefonirao, imala ea je prilike pobliţe pogledati.

Bio je vrlo markantan i zgodan. Gusta, paţljivo podšišana

kosa, boje siva kamena, bik je u opreci s njegovim mladolikim

tenom i ispitivaĉkim tamnim oĉima. Znala je da je

nedavno proslavio šezdeseti roĊendan. Sve su novine opisale

proslavu što ju je njegova ţena priredila na imanju u Chevy

Chaseu. Zbog savinuta nosa i dugih prstiju koji su ţivĉano bubnjali

po ploĉi stola podsjetio ju je na orla.

Spustio je slušalicu. - Jesam li dobio povoljnu ocjenu? - upitao je,

vedro je pogledavši.

- A k tome i pohvalnicu - odgovorila je, Pitala se zašto

je uvijek opuštena u situacijama koje zahtijevaju proresi-

onalnu vještinu, a tako cesto ukoĉena za privatnih razgo-

- To mi je drago ĉuti. Da me niste odmjerili, zabrinuo bih se.

Ĉestitam. Juĉer ste ostavili vrlo povoljan dojam na Abigail.

Poslije uvodnih ljubaznosti odmah je prešao na razgovor o poslu,

što joj se svidjelo pa nije htjela gubiti vrijeme na okolišanja. -1 ona

na mene. Ana koga i ne bi ostavila dojam? -Onda je dodala

znaĉajnim tonom: - Iako sam je vidjela samo nakratko.

Pelham mahnu rukom kao da ţeli odagnati neugodnu ĉinjenicu. -

Znam. Znam. Teško je Abigail zateći slobodnu. Zato sam im i

rekao da vam daju njezine privatne spise. Ne oĉekujte veliku

suradnju od te dame, jer je nećete ni dobiti. Predvidio sam da se

emisija prikaţe dvadeset sedmoga.

- Dvadeset sedmoga? Zar dvadeset sedmoga prosinca?

- Pat je podigla glas. - Sljedeće srijede! To znaĉi da snimanje,

montaţa i sinhronizacija moraju biti gotovi za tjedan dana!

- Upravo tako - potvrdi Pelham. -A vi to moţete uĉiniti.

- Ali ĉemu ţurba?

Zavalio se u naslonjaĉ, prekriţio noge i nasmiješio se znaĉajnim

osmijehom ĉovjeka koji donosi vrlo vaţne vijesti.

- Zato što to neće biti obiĉna dokumentarna emisija. Pat Travmore,

pruţa vam se prilika da okrunite kraljicu.

Sjetila se Samovih rijeĉi. -Potpredsjednica?

- Potpredsjednica - potvrdio je - i drago mi je da ste u tijeku

dogaĊaja. Onaj trostruki bajpas koji mu je prošle godine ugraĊen

baš ne pomaţe. Moji špijuni u bolnici javljaju da mu je srce

ozbiljno oštećeno, pa će, ako ţeli preţivjeti, morati promijeniti

naĉin ţivota, što znaĉi da je gotovo sigurno da će u najskorije

vrijeme dati ostavku. Da bi zadovoljio sve struje u stranci,

predsjednik će zapovjediti da Tajna sluţba provjeri tri ili ĉetiri

ozbiljna kandidata, ali upućeni se klade na Abigail. Ona ima

najbolje izglede. Prikazivanjem emisije ţelimo navesti milijune

Amerikanaca da predsjedniku pošalju brzojave u kojima se

izjašnjavaju za Abigail. Eto što emisija mora postići. A pomislite

samo što biste vi mogli postići snimivši je.

Sam je rekao da postoji mogućnost da se potpredsjednik povuĉe, a

da se Abigail kandidira za njegovo mjesto. Luther Pelham je oĉito

smatrao da će se to vrlo vjerojatno dogoditi. San je svake

novinarke da u pravo vrijeme bude na pravome mjestu, tamo gdje

se upravo dogaĊa nešto što znaĉi veliku novost. -Ako se proĉuje da

je potpredsjednik teško bolestan...

-1 te kako će se proĉuti - reĉe Luther. - Veĉeras ću to objaviti u

vijestima, a dodat ću kako se govorka da predsjednik razmišlja o

ţenskom zamjeniku.

- Onda bi emisija o Abigail Jennings idućega tjedna mogla biti

meĊu najgledanijima. Prosjeĉni glasaĉi ne znaju mnogo o

senatorici, pa će svi htjeti doznati što više o njoj.

- Toĉno. Sada razumijete zašto je potrebno da se emisija što prije

snimi i bude što zanimljivija.

- Senatorica... Ako snimimo beskrvnu reportaţu kakvu ona, ĉini se,

hoće, nećete dobiti ni ĉetrnaest brzojava, a ka-

moli milijune. Prije nego što sam predala sinopsis za emisiju,

anketirala sam mnogo ljudi ţeleći doznati Sto misle O njoj.

-i?

- Stariji je usporeĊuju s Margaret Chase Smith. Nazvali su je

dopadljivom, smjelom, inteligentnom...

- Pa Što tu ne valja?

- Nitko od njih nije smatrao da mu je bliska kao ljudsko

biće. Zamjeraju joj da se drţi hladno i sluţbeno.

-Nastavite.

- Mladi sve to drukĉije gledaju. Kad sam im rekla da je

senatorica bila miss drţave New York, smatrali su da je to

sjajno i htjeli su doznati više. Sjetite se da će Abigail Jennings, ako

je izaberu za potpredsjednicu, biti druga najvaţnija osoba u zemlji.

Mnogi koji znaju da je sa sjeveroistoka, zamjeraju joj što o tome

nikada ne govori. Mislim da griješi. A mi ćemo još više naglasiti tu

grešku ako izostavimo prvih dvadeset godina njezina ţivota.

- Nikada vam neće dopustiti da spomenete Apple Junc-tion - reĉe

Luther kao da upozorava na nepobitnu ĉinjenicu. - Zato ne gubimo

vrijeme. Rekla mi je da su je ondje htjeli linĉovati kad se odrekla

titule miss drţave New York.

- Luthere, ona griješi. Zar doista mislite da je danas više ikoga

briga što Abigail nije otišla u Atlantic City na izbor miss Amerike?

Kladila bih se da se tamo svaka odrasla osoba sada hvali da ju je

poznavala kad je... itd. A što se tiĉe odbijanja titule, pogledajmo to

realno. Kome ne bi bio simpatiĉan odgovor da je bilo vrlo zabavno

sudjelovati na natjecanju, ali je shvatila da joj je mrska pomisao da

se šeće u kupaćem kostimu, a ljudi je prosuĊuju kao komad

govedine? Izbori miss su danas izašli iz mode. Pripisat ćemo joj

kao zaslugu što je to shvatila prije svih drugih.

Luther je bubnjao prstima po stolu. Svi instinkti govorili su mu da

Pat ima pravo, ali Abigail je odluĉno odbila govoriti o tome. Sto bi

se dogodilo kad bi je i uspjeli nagovoriti da priĉa o ranoj mladosti,

a ispalo bi da je to promašaj? Luther je ĉvrsto odluĉio da će upravo

on biti sila koja će Abigail podići na potpredsjedniĉki poloţaj.

Naravno, šefovi stranke će zahtijevati da Abigail obeća kako se

neće kandidirati za najviše mjesto, ali k vragu, takva obećanja se i

daju da bi se prekršila. On će se potruditi da je odrţi u središtu

pozornosti sve dok ne bude sjedila u Ovalnu uredu, a onda će sve

dugovati njemu.

Iznenada je postao svjestan da ga Pat Travmore smireno gleda.

Njegovi su se namještenici uglavnom silno uzrujavali

za vrijeme prvoga razgovora o emisiji, nasamo u njegovu uredu.

Ĉinjenica da se doimala posve opuštenom u isto vrijeme mu je

imponirala i ljutila ga. Za ova dva tjedna otkad joj je ponudio

posao, ĉesto je samoga sebe zaticao kako misli na nju. Bila je

pametna, postavljala je precizna pitanja o ugovoru, a i prokleto

privlaĉna na nesvakidašnji, otmjeni naĉin. Bila je kao stvorena da

vodi intervjue, jer oĉi i hrapav glas ĉinili su je simpatiĉnom, ĉak i

nekako naivnom, pa se lako uspostavljalo ozraĉje "recite mi sve".

A prigušena senzualnost kojom je zraĉila bila je posebno

primamljiva.

- Opišite mi u glavnim crtama kako ste zamislili prikazati njezin

privatni ţivot - zatraţio je.

- Najprije Apple Junction - odvrati Pat smjesta. - Ţelim otići tamo

da vidim što sve mogu doznati. Moţda ću ubaciti nekoliko kadrova

grada i kuće u kojoj je ţivjela. Koristit će nam što joj je majka

radila u jednoj obitelji kao domaćica i što je Abigail dobila

stipendiju za koledţ. To je ameriĉld san, samo ga prvi put

primjenjujemo na vodećega politiĉara koji

je k tome ţenskoga roda,

Iz torbice je izvadila biljeţnicu, otvorila je i nastavila:

- Svakako ćemo naglasiti rane godine kad je bila udana za Willarda

Jenningsa. Još nisam pogledala filmove, ali ĉini se da ćemo naći

dovoljno podataka o njihovu javnomu i privatnomu ţivotu.

Luther je potvrdio glavom. - Usput, vjerojatno ćete na podosta

mjesta u tim filmovima vidjeti Jacka Kennedvja. On i VVillard

Jennings bili su bliski prijatelji, naravno, u vrijeme kad je Jack još

bio senator. Willard i Abigail pripadali su društvu koje se oko

njega okupljalo u "godinama prije Ĉa-

melota", kako su nazvali to razdoblje, Ljudi ne znaju za tu

ĉinjenicu o senatorici. U emisiju ubacite SV6 inSGrte na KO-

jima je itko iz obitelji Kennedy, Jeste li znali da je upravo Jack

pratio Abigail na sprovodu njezina muza?

Pat je nekoliko rijeĉi zapisala u biljeţnicu. - Je li senator Jennings

imao obitelj? - upitala je.

- Mislim da nije. O tome nije bilo podataka. - Luther nestrpljivo

posegne za tabakerom na stolu. - Stalno se pokušavam odviknuti

od ove travurine. - Zapalio je cigaretu i na trenutak se doimao

nekako opuštenije. - Ne mogu pre-ţaliti što tada nisam skoknuo u

VVashington. Mislio sam da se ono najvaţnije uglavnom zbiva u

New Yorku. Nisam loše postupio, ali to su bile sjajne vašingtonske

godine. Baš je neobiĉno kako je mnogo tih mladih ljudi umrlo

nasilnom smrću. Braća Kennedv. Willard u avionskoj nesreći.

Dean Adams je poĉinio samoubojstvo... Ĉuli ste za to?

- Za Deana Adamsa? - Nastojala je reĉenicu izgovoriti upitnim

tonom.

- Ubio je svoju ţenu - objasni Luther - a onda i sebe. Umalo je ubio

i dijete. Mala je kasnije ipak umrla. Moţda je tako i bolje. Sigurno

je došlo do oštećenja mozga. On je bio kongresmen iz Wisconsina.

Nitko nije znao razlog. Pretpostavljam da je naprosto skrenuo

umom. Ako naiĊete na snimke njega ili njegove ţene, izbacite ih.

Ne treba nikoga podsjećati na to.

Pat se nadala da joj se na licu ne vidi koliko je uznemirena.

Prisilila se da govori sluţbenim tonom. - Senatorica Jennings jedna

je od zasluţnih za prihvaćanje zakona koji osuĊuje kidnapiranje

vlastite djece rastavljenih roditelja. U njezinim fasciklima ima

sjajnih pisama. Mislim da bi bilo dobro kad bih potraţila neke

obitelji koje je pomirila i najbolji par bih prikazala u emisiji. To će

biti protuteţa senatorici Lawrence i njezinoj unuĉadi.

Luther kimne. - Odliĉno. Dajte mi pisma. Zaduţit ću nekoga da

obiĊe te ljude. Usput, u vašem sinopsisu nije bilo niĉega o sluĉaju

Eleanor Brovm. Svakako ţelim da i to unesete. Znate da je i ona iz

Apple Junctiona. Tamošnja direktorica škole zamolila je Abigail

da je zaposli, nakon što je Eleanor uhvaćena kako krade u dućanu.

- Instinkt mi govori da u to ne ulazim - reĉe Pat. - Razmislite.

Senatorica je bivšoj optuţenici omogućila novi poĉetak. To je u

redu. Ali onda je Eleanor Brown optuţena za kraĊu sedamdeset i

pet tisuća dolara iz fonda kampanje. Zaklela se da je neduţna. U

biti, osudilo ju je senatoriĉino svjedoĉenje. Jeste li vidjeli slike te

djevojke? Kad je zbog pronevjere otišla u zatvor, bile su joj

dvadeset i tri godine, ali ĉinilo se da joj je šesnaest. Ljudi spontano

osjećaju saţaljenje za gubitnike, a cilj je ovoga programa da svi

zavole Abigail Jennings. U sluĉaju Eleanor Brown, ona se

pojavljuje u negativnu svjetlu.

- Taj sluĉaj samo pokazuje da neki politiĉari ne zataškavaju mućke

svoga osoblja. A ako Abigail ţelite prikazati u što boljemu svjetlu,

naglasite ĉinjenicu da je baš zahvaljujući njoj djevojka prošla

mnogo bolje nego itko za koga znam, a ukrao je toliku svotu. Ne

trošite saţaljenje na Elea-nor Brown, U zatvoru je hinila ţivĉani

slom pa je premještena u duševnu bolnicu, odakle je upućena na

ambulantno

lijeĉenje, ali je odmaglila. To je hladnokrvna maĉka. Što još?

- Još veĉeras bih htjela otići u Apple Junction. Ako tamo pronaĊem

nešto vrijedno, nazvat ću vas, pa ćemo skupiti ekiDU, Poslije toga

voljela bih sa senatoricom provesti dan u

njezinu uredu kako bih isplanirala dijelove emisije, a za dan-dva

bih je tamo i snimila.

Luther ustane, što je znaĉilo da je razgovor završen. -U redu.

Odletite u... kako se zove to mjesto? ... Apple June-

tion. ĉvorište jabuke. Kakvo glupo ime! Pazite da snimci dobro

uspiju, Ali nemojte to ondje razglasiti. Ne dopustite

da tamošnji ţitelji zabiju sebi u glavu da će se pojaviti na

televiziji, koga ĉasa kad pomisle da će biti u emisiji,

- Napravio je zabrinutu grimasu i rekao kroz nos, oponašajući

stanovnika toga gradića: - "Mvrtle, dodaj mi benzin za upaljaĉ. Na

kaputu mi je mrlja od umaka."

- Sigurna sam da ću tamo pronaći i neke pametne ljude. - Pat se

prisilila na blagi smiješak, kako njezine rijeĉi ne bi zvuĉale odviše

ciniĉno.

Dok je odlazila, Luther je gledao za njom. Bila je odjevena u sivi

kostim od tvida, oĉito unikat, koţne ĉizme iste boje, s malim,

zlatnim znakom Guccija, a preko ruke je nosila kišni kaput.

Novac. Obitelj Patricije Travmore je imala novaca. To se jasno

vidjelo. Luther se sa ţaljenjem sjetio djetinjstva što ga je proveo na

siromašnoj farmi u Nebraski. Sve do svoje desete godine u kući

nisu imali vodovod. Nitko nije bolje od njega razumio zašto

Abigail ne ţeli govoriti o ranim godinama.

Je li dobro postupio kad je djevojci dao posve odriješene ruke?

Abigail će se ljutiti, ali vjerojatno bi se još više ljutila kad bi otkrila

da joj nisu rekli za ovo putovanje.

Luther pritisne dugme na unutrašnjem telefonu. - Dajte mi ured

senatorice Jennings. - Oklijevao je. - Ne, ĉekajte. Ne trebate se

truditi.

Spustio je slušalicu i slegnuo ramenima. Zašto stvarati neprilike?

6.

Na izlazu iz Pelhamova ureda Pat je osjetila da je ĉlanovi

uredništva vijesti postrance pogledavaju. Ţustro je koraĉala, a na

lice je navukla poluosmijeh. Pelham se drţao vrlo ljubazno,

riskirao je senatoriĉin bijes, dopustivši joj da ode u Apple Junction,

a k tome je izrazio potpuno povjerenje u njezinu sposobnost da u

iznimno kratkomu roku završi emisiju.

Pa stoje onda sa mnom? pitala se. Morala bih biti oduševljena.

Vani je bilo vedro i hladno. Snijeg na ulicama bio je oĉišćen, pa je

odluĉila otići kući pješice. Put nije bio baš kratak, ali bilo joj je

potrebno protegnuti noge. Zašto ne bi sama sebi priznala, pomislila

je, da ju je pogodilo kad je Pelham maloĉas govorio o

DeanuAdamsu, a juĉer i Tobyjeve rijeĉi. Bilo je neugodno što su

se svi povlaĉili ĉim bi ĉuli Adamsovo ime i što nitko nije htio

priznati da ga je poznavao. A što je Luther rekao o njoj? Ah, da -

mislio je da je dijete umrlo i da je tako bolje, jer je

udarac vjerojatno oštetio mozak.

Mozak mi nije ošttćm, pomisli Pat pokušavajući izbjeći da

je kotaĉi automobila poprskaju prljavom bljuzgavicom. Ali nešto u

meni jest. Noga je ono najmanje. Mrzim oca zbog onoga što je

uĉinio! Ubio je moju majku, a pokušao je ubiti i mene!

Došla je ovamo uvjerena da ţeli otkriti što ga je dovelo

do sloma i ništa više, ali sad je shvatila još nešto. Morala se suĉeliti

s bijesom sto ga je sve ove godine potiskivala,

Kući je stigla u ĉetvrt do jedan. Ĉinilo joj se da unutra-

šnjost postaje sve udobnija. Starinski mramorni stol i ser&ji

sag u predvorju prikrivali su izblijedjelu boju na zidovima. Police

u kuhinji oţivjele su jer ih je ispunila posuĊem, a ovalni stol od

kovana ţeljeza i kuhinjske stolice iste boje toĉno su pristajale

izmeĊu prozora pa je bilo manje vidljivo da su ploĉice mjestimiĉno

oštećene.

Na brzinu je napravila sendviĉ i skuhala ĉaj, a u meĊuvremenu je

telefonski rezervirala kartu za zrakoplov. Rekli su joj da priĉeka,

pa je punih sedam minuta drţala slušalicu iz koje je dopirala vrlo

loše izabrana muzika, a onda se napokon javila sluţbenica.

Rezervirala je kartu za zrakoplov koji je u ĉetiri sata i ĉetrdeset

minuta letio u Albanv i sredila sve oko iznajmljivanja automobila.

Odluĉila je nekoliko slobodnih sati prije leta provesti

pregledavajući oĉeve stvari. Polako je otvorila prvu kutiju i

zagledala se u prasnu fotografiju koja je prikazivala visokoga,

nasmijana ĉovjeka s djevojĉicom na ramenu. Oĉi djevojĉice

raširile su se od oduševljenja, a poluotvorena usta razvukla su se u

osmijeh. Dlanove je okrenula jedan prema drugomu, kao da je

upravo pljesnula. I ĉovjek i ona imali su kupaće gaćice, a bili su na

obali. Iza njih se upravo rasprsnuo val. Po izduţenim sjenama na

pijesku vidjelo se da je kasno poslijepodne.

Tatina djevojĉica, pomisli Pat gorko. ViĊala je djecu na ramenima

oĉeva kako im se ĉvrsto drţe za vrat, pa ĉak zabijaju prste u kosu,

jer je strah od pada uvijek jak. Ali bilo je jasno da dijete na ovoj

slici, djevojĉica kakva je Pat bila prije mnogo godina, vjeruje

ĉovjeku koji je drţi, zna da neće dopustiti da ona padne. Stavila je

sliku na pod i nastavila prazniti kutiju.

Kad je završila, sag je bio prekriven osobnim predmetima iz ureda

kongresmena Deana Adamsa.

Podigla je profesionalno snimljeni portret svoje majke za klavirom

i pomislila: Bila je prava ljepotica, ali ja sam više nalik

na njega. Pronašla je i kolaţ spojenih fotografija koje su je

prikazivale kao dojenĉe i kao balavicu, a sigurno su visile na zidu

ureda, zatim popis sastanaka u podsjetniku uvezanomu u

tamnozelenu koţu s oĉevim inicijalima u zlatu, srebrni pribor za

pisanje, sad posve potamnio, uokvirenu diplomu Sveuĉilišta u

Wisconsinu, gdje je s najvišom ocjenom diplomirao engleski jezik,

diplomu pravnika sa Sveuĉilišta u Michiganu, pohvalu Biskupske

konferencije za velikodušni i predani rad na problemima manjina i

plaketu s proglašenja najzasluţnijega ĉovjeka godine u Rotary

Clubu u Madisonu, drţava VVisconsin.

Volio je morske krajolike. Pronašla je nekoliko izvanrednih starih

slika brodova koji su se valjali preko uzburkanih valova.

Otvorila je podsjetnik za sastanke. Volio je ĉrĉkati. Gotovo na

svakoj stranici bile su spirale i geometrijske figure. Dakle od njega

sam naslijedila tu naviku, pomisli Pat.

Pogled joj se stalno vraćao na još jednu sliku na kojoj je bila s

ocem. Doimala se veslom i sretnom, a otac ju je gledao s takvom

ljubavi i tako ju je sigurno drţao za ruku!

Ĉaroliju je razbila zvonjava telefona. Brzo je ustala,

zaĉuĊeno uvidjevši da je već priliĉno kasno, te da će sve to

morati ostaviti jer je trebalo spakirati torbu.

-Pat

Bio je to Sam.

- Zdravo - rekla je i ugrizla se za usnu.

- Pat, ţurim, kao i obiĉno. Za pet minuta moram na sastanak

odbora. U petak naveĉer će u Bijeloj kući prirediti

sveĉanu veĉeru u ĉast novoga kanadskoga premijera, Bi li

htjela poći sa mnom? Morat ću javiti tvoje ime u Bijelu kuću.

- Bijela kuća! Pa to je sjajno! Voljela bih ići! –

- Pat, nešto se dogodilo? - upita Sam zabrinuto. - Kao da si

uznemirena. Valjda ne plaĉeš?

Napokon joj je pošlo za rukom da se smiri i odgovori uobiĉajenim

glasom: - Oh, ne. Nije ništa. Mislim da sam se samo prehladila.

7.

U zraĉnoj luci u Albanyju Pat je preuzela iznajmljeni auto, a onda

je zajedno s prodavaĉemHertza prouĉila mapu za ceste i ustanovila

koji je najbolji put do Apple Junctiona udaljenoga dvadeset i

sedam milja.

- Morate poţuriti, gospoĊice - upozori je prodavaĉ. -Navodno će

pasti tridesetak centimetara snijega.

- Moţete li mi reći gdje je najbolje odsjesti?

-Ako ţelite biti u samomu gradiću, odsjednite u motelu Jabuka. -

Glupo se nasmiješio. - Ali nema raskoši kao u Velikoj Jabuci. Ne

morate nazvati radi rezervacije.

Pat uzme kljuĉ automobila i torbu. Premda njegove obavijesti baš

nisu obećavale, ipak mu je zahvalila.

Padale su prve pahulje snijega kad je skrenula na prilaz do

sumorne zgrade s titravim natpisom Motel Jabuka. Kao što je

prodavaĉ i pretpostavio, bio je upaljen i znak Prazne boce za

sok.

U malomu, prenatrpanomu uredu našla je recepcionara kojemu je

moglo biti više od sedamdeset godina. Ĉinilo se da će mu naoĉale s

okvirom od ţice svakoga ĉasa skliznuti s nosa. U obraze su mu se

urezale duboke bore, a ĉuperci sivobijele kose stršali su na sve

strane.

Kad je Pat gurnula vrata i ušla, njegove vlaţne, blijede oĉi

iznenaĊeno zasjaše.

- Imate li jednokrevetnu sobu za jedno ili dva noćenja?

-upitala je.

Kad se nasmiješio, ukazalo se istrošeno umjetno zubalo, poţutjelo

od duhana. - Za koliko god noćenja ţelite, gospoĊice. Moţete

dobiti jednokrevetnu, dvokrevetnu, pa ĉak i predsjedniĉki

apartman. - Svoje rijeĉi popratio je smijehom sliĉnim njakanju

magarca.

Pat se uljudno nasmiješi i uze prijavnicu. Namjerno nije ispunila

rubriku: ADRESA NA POSLU. Htjela je, koliko god je moguće,

neometano istraţivati, prije nego se proĉuje zbog ĉega je ovdje.

Recepcionar je zurio u prijavnicu, ali znatiţelja mu nije bila

zadovoljena. - Stavit ću vas u prvu sobu, pa ćete biti blizu recepcije

ako doista padne dubok snijeg - rekao je. -Imamo i neku vrstu

blagovaonice. - Pokazao je tri stolića kraj straţnjega zida. - Dan

uvijek poĉnite tako da popijete sok i kavu i pojedete toast. -

Ispitljivo ju je gledao. - Sto vas donosi ovamo?

- Posao - odgovori ona, a onda brzo doda: - Nisam još veĉerala.

Samo ću u sobi ostaviti torbu, a onda mi moţete reći gdje ću naći

restoran.

Stisnuo je oĉi i bacio pogled na zidni sat. - Bolje da poţurite. Kod

uliĉne svjetiljke se zatvara u devet, a sad je blizu osam. Krenite niz

prilaz, skrenite lijevo, vozite dva bloka, a onda opet lijevo, na

autocestu. Restoran je desno. Ne moţete promašiti. Evo vašega

kljuĉa - zavirio je u prijavnicu i završio reĉenicu - gospoĊice

Travmore. Ja sam Travis Blodgett i vlasnik sam motela. - U tonu

su mu se izmiješali ponos i isprika. Pomalo šištavi dah upućivao je

na emfizem pluća.

Osim kina sa slabo osvijetljenim ulazom, u dva bloka koja su ĉinila

poslovnu ĉetvrt Apple Junctiona, radio je još samo restoran Kod

uliĉne svjetiljke.

Zamašćeni, rukom ispisani jelovnik, zalijepljen na ulazna vrata,

oglašavao je specijalitet dana - kobasice i crveno

zelje za tri dolara devedeset i pet centi. Od ulaza se prostirao

izblijedjeli linoleum. Dvanaestak stolova bilo je prekriveno

kariranim stolnjacima, a na njima su leţali neizglaĉani ubrusi,

vjerojatno skrivajući mrlje koje su ostavili prijašnji gosti,

pretpostavljala je Pat. Postariji par ţvakao je tamno meso s

prepunjenih tanjura. Ipak, morala je priznati da zamamno miriše i

odjednom je osjetila veliku glad.

Jedina konobarica bila je ţena od pedesetak godina. Pod priliĉno

ĉistom pregaĉom, debeli naranĉasti pulover i bezliĉne radne hlaĉe

nemilosrdno su otkrivali kobasiĉaste naslage sala, ali osmijeh joj je

bio brz i uljudan.

- Sami ste?

-Da.

Konobarica se u nedoumici osvrnula, a onda je odvela Pat do stola

kraj prozora. - Ovdje imate dobar pogled.

Pat je osjetila da su joj se usne trznule. Pogledi Iznajmljena kola na

prljavoj ulici! Ali odmah se posramila. Upravo takvu reakciju

oĉekivala bi od Luthera Pelhama.

- Ţelite li piće? Imamo pivo i vino. Morala bih preuzeti

narudţbu, jer je već kasno.

Pat je naruĉila vino i zatraţila jelovnik.

- Oh, ne gnjavite se s jelovnikom - upozori je konobarica. - Kušajte

kobasice, Zaista $u dobre.

Pat je pogledom zaokruţila po prostoriji. To je oĉito bilo isto ono

što je jeo postariji par. -Ako mi date otprilike polovicu...

Konobarica se nasmiješila i pokazala velike pravilne bijele zube.

- Oh, svakako. - Spustila je glas. - Uvijek im dajem da

se najedu, Samo jedanput na tjedan mogu si priuštiti da

iedu vani, Da im uvijek donosim obilan obrok,

Donijela je njujorško crveno vino u vrĉu, ali bilo je dobro.

Nekoliko minuta kasnije izašla je iz kuhinje noseći pladanj hrane

koja se pušila i košaricu domaćeg dvopeka.

Gospode, da tako jedem svake veĉeri bila bih debela kao slon,

pomisli Pat, ali osjetila je kako joj se raspoloţenje popravlja.

Kad je završila, konobarica je odnijela pladanj i donijela posudu za

kavu.

- Stalno vas gledam - izjavi ona. - Poznajem li vas? Jesam li vas

vidjela na televiziji?

Pat kimne. Eto kako je završilo moje njuškanje inkognito, pomisli

ona.

- Pa naravno - nastavi konobarica. - Vi ste Pat Travmore. Vidjela

sam vas na televiziji kad sam posjetila roĊaka u Bostonu. Znam

zašto ste ovdje! Snimate emisiju o Abby Foster... mislim o

senatorici Jennings.

- Poznavali ste je? - upita Pat brzo.

- Poznavala? Rekla bih da jesam. Da popijem kavu s vama? - Bilo

je to tek retoriĉko pitanje. Teško se spustila na stolicu nasuprot Pat

i posegnula za praznom šalicom na susjednu stolu. - Moj muţ

kuha, a moţe i zatvoriti. Veĉeras nije bilo navale, ali ipak me bole

noge. Stalno stojim...

Pat promrmlja nešto uljudno i sućutno.

- Abigail Jennings, ha? A-bi-gail Jennings - zamišljeno će

konobarica. - U emisiji ćete prikazati i ljude iz Apple Junctiona?

- Nisam sigurna - odvrati Pat iskreno. - Jeste li dobro poznavali

senatoricu?

- Ne baš dobro. Išle smo u isti razred, ali Abby je uvijek bila tako

tiha, nikad niste znali što misli. Djevojĉice se obiĉno povjeravaju

jedna drugoj, imaju najbolje prijateljice i osnivaju klanove. Ali

Abby nije bila takva. Ne sjećam se da je imala ijednu blisku

prijateljicu.

- Što su ostale djevojĉice mislile o njoj?

- Pa, znate kako je. Kad je netko lijep kao Abby, ostala djeca su

nekako zavidna. Svi smo osjećali kako smatra da je odviše dobra

za nas, a to je baš nije uĉinilo omiljelom.

Pat je porazmislila. - Jeste li i vi tako osjećali, gospoĊo...?

- Stubbins, Ethel Stubbins. Mislim da jesam, na neki naĉin, ali sam

je i razumjela. Abby je samo ĉekala da odraste i zbriše odavde.

Klub za diskusije bio je jedina slobodna aktivnost u školi u koju se

ukljuĉila. Ĉak se nije ni oblaĉila kao mi. Dok su svi hodali uokolo

u neurednim puloverima i jeftinim tenisicama, ona je u školu

dolazila u uštirkanim bluzama i s visokim potpeticama. Majka joj

je bila kuharica kod Saun-dersovih. Mislim da joj je to jako

smetalo.

- Mislila sam da joj je majka bila domaćica - reĉe Pat.

-Kuharica - ponovi Ethel odluĉno. - Ona i Abby imale su mali stan

kraj kuhinje. Moja majka je svakoga tjedna odlazila ĉistiti

Saundersovima, pa zato znam.

Ipak, nije isto reći h vaiflje majka bila domaćica, a ne kuharica.

Nije vaţno, pomisli Pat, Sto ima u bezazlenom senatoriĉinom

pokušaju da podigne svoju majku za jedan stupanj na društvenoj

ljestvici?

Porazmislila je. Ponekad se osoba s kojom razgovarate odmah

ukoĉi ako poĉnete biljeţiti ili snimati razgovor. Odluĉila je

riskirati.

- Pristajete li da ovo snimim na magnetofon? - upitala je.

- Svakako. Da govorim glasnije?

- Ne, dobro govorite, - Pat izvadi magnetofon i postavi ga na stol,

izmeĊu njih. - Priĉajte o Abigail, onako kako je

se sjećate. Rekli ste da joj je smetalo što joj je majka kuharica? -

Mogla je zamisliti kako bi Sam reagirao na to pitanje.

Smatrao bi da nepotrebno gura nos u tuĊe stvari.

Ethel se debelim laktovima nasloni na stol. - Smetalo? Mama mi je

priĉala kako je Abby zbog toga bila ţivĉana. Ako je netko dolazio

ulicom, obiĉavala je stazom doći do stuba pred ulaznim vratima

kao da je kuća njezina, a kad nitko ne bi gledao, otšuljala bi se na

straţnji ulaz. Majka je vikala na nju, ali nije koristilo.

- Ethel, već je devet.

Pat podigne pogled. Kod stola je stajao zdepasti ĉovjek blijedih,

smeĊih oĉiju i odvezivao dugu bijelu pregaĉu.

Ethel mu je sve objasnila i upoznala ga s Pat.

- Ovo je moj muţ Ernie.

Ernie je oĉito bio ushićen što moţe nešto pridodati intervjuu.

- Ispriĉaj kako je gospoĊa Saunders uhvatila Abby kako ulazi na

glavna vrata i pokazala joj gdje joj je mjesto -predloţio je. - Sjećaš

se kako ju je prisilila da se vrati na ploĉnik, doĊe stazicom i ode

okolo do straţnjih vrata?

- Oh, da - odgovori Ethel - to je bilo gadno, zar ne? Mama je rekla

da joj je bilo ţao Abbv sve dok nije vidjela izraz njezina lica. Od

toga vam se ledila krv, rekla je mama.

Pat je pokušala zamisliti malu Abigail koja je prisiljena otići do

ulaza za poslugu kako bi nauĉila "gdje joj je mjesto". Ponovno je

imala osjećaj da gura nos u senatoriĉin privatni ţivot. Više nije

htjela postavljati pitanja o toj temi.

Kad ju je Ernie ponudio vinom, odbila je i rekla:

- Sigurno je Abby, to jest senatorica, bila vrlo dobra uĉenica

kad je dobila stipendiju za Radcliffe. Je li bik najbolja U razredu?

- Oh, bila je odliĉna u engleskom, povijesti i jezicima -odgovori

Ethel - ali kao da je imala kokošji mozak za mate-

matiku i prirodne znanosti. Jedva je dobivala prolazne ocjene,

- Podsjeća me na mene - nasmiješi se Pat. - Porazgovarajmo malo i

o izboru miss.

Ethel se od srca nasmije. - Na izboru miss^Apple Juncti-ona bile

su ĉetiri finalistkinje. Jednu od njih upravo gledate. Vjerovali ili

ne, tada sam bila vitka i vraški zgodna.

Pat je poĉekala neizbjeţnu upadicu, a Ernie je nije razoĉarao: - Još

si vraški zgodna, draga.

- Abby je glatko pobijedila - nastavi Ethel - pa je otišla na izbor za

miss drţave New Yorka. Svi su širom razjapili usta kad su doznali

da je i ondje pobijedila. Znate kako je. Svakako, znali smo da je

lijepa, ali nekako nam je stalno bila pred oĉima. Uh, što je cijeli

grad bio uzbuĊen!

Ethel se smijuljila. - Moram reći da je, zahvaljujući Abby, tog ljeta

uvijek bilo tema za ogovaranje. Ovdašnji veliki društveni dogaĊaj

bila je veĉer folklornih plesova, u kolovozu. Svi bogati mladi ljudi

koji su ţivjeli kilometrima unaokolo došli bi na ples. Naravno, od

nas nitko nije išao. Ali te je godine ondje bila Abby Ester. Ĉula

sam da je bila prekrasna u bijeloj haljini od markizeta obrubljenoj

crnom chantilly-ĉipkom. A pogodite tko joj je bio pratilac. Jeremy

Saunders!

Nakon Što je diplomirao na Valeu.

A bio je već gotovo zaruĉen s Evelyn Clinton! Abby i on ĉije-

lu su se noć drţali za ruke, a dok su plesali stalno ju je ljubio.

Sutradan je cijeli grad brujao. Mama je rekla da je gospoĊa

Saunders sigurno od bijesa pljuvala ĉavle - ta sin joj se zaco-pao u

kuhariĉinu kćer. A onda - Ethel je slegnula ramenima - naprosto su

raskinuli. Abby se odrekla titule miss drţave New York i otišla na

koledţ. Rekla je da je svjesna kako nikad ne bi postala miss

Amerike jer ne zna pjevati, plesati ni glumiti u ulogama za koje je

potreban dar, a nikako ne ţeli paradirati u Atlantic Cityju i vratiti

se kao gubitnica. Mnogi SU skupljali priloge za garderobu koju je

trebala nositi na

izboru za miss Amerike. Bilo im je vrlo krivo.

- Sjećaš se da je Toby zviznuo nekoliko tipova koji su rekli da je

Abby razoĉarala ovdašnje ljude? - podsjetio ju je Ernie.

- Toby Gorgone? - upita Pat brzo.

- Baš on - odvrati Ernie - Oduvijek je bio lud za Abby. Znate o

ĉemu sve klinci razgovaraju u svlaĉionicama. Ako je itko pred

Tobvjem rekao nešto bezobrazno o Abby, brzo je zaţalio.

- Sad radi za nju - reĉe Pat.

- Bez šale? - Ernie odmahne glavom. - pozdravite ga. Pitajte ga

gubi li još novac na konjskim utrkama.

* * *

Pat se tek u jedanaest sati vratila u motel, a do tada se njezina soba

već ohladila. Brzo je raspakirala torbu - u sobi nije bilo ormara,

nego samo kuka na vratima - svukla se, otuširala, poĉešljala,

stavila uske jastuke jedan na drugi i sjela na krevet s biljeţnicom u

ruci. U nozi joj je kucalo kao i obiĉno - tupa bol koja je poĉinjala u

kuku i spuštala se do lista.

Pogledala je što je veĉeras zapisala. Ethel je rekla da je gospoĊa

Foster poslije one veĉeri na plesu otišla iz kuće Saundersovih i

zaposlila se kao kuharica u okruţnoj bolnici. Nitko nikada nije

doznao je li dala otkaz ili je otpuštena. Ali sieurno joj je novi posao

bio teţak, Bila je debela.

- Ako mislite da sam krupna - rekla je Ethel - trebali

ste vidjeti Francey Foster.

Francey je odavno umrla, a poslije toga nitko više nije vidio

Abigail. Zapravo, malo su je viĊali i u godinama prije

majĉine smrti,

Pri spomenu Jeremyja Saundersa Ethel je postala vrlo rjeĉita: -

Abigail je sretna što se nije udala za njega. Uvijek je bio nitko i

ništa. Sva sreća da mu je obitelj bila bogata, jer bi u suprotnom

vjerojatno umro od gladi. Kaţu da mu je otac sav novac vezao u

trustove, ĉak je imenovao Evelvn za izvršitelja oporuke. Jeremv ga

je jako razoĉarao. Uvijek se doimao kao diplomat ili engleski lord,

a zapravo je bio nikogović.

Ethel je nagovijestila da je Jeremv pijanac, ali predloţila je da ga

Pat nazove: - Vjerojatno bi volio društvo. Evelvn je uglavnom kod

njihove udane kćeri u Westchesteru.

Pat je ugasila svjetlo. Sutra će otići u posjet umirovljenoj

ravnateljici škole, koja je zamolila Abigail da naĊe posao za

Eleanor Brown, a pokušat će ugovoriti i sastanak s Jeremvjem

Saundersom.

Noću je napadalo nekoliko centimetara snijega, ali ra-lice su ga

već poĉistile, a dok je Pat popila kavu s vlasnikom motela Jabuka,

ulice su bile i posute solju.

Nije baš bilo veselo voziti Apple Junctionom. Gradić je bio

iznimno neprivlaĉan i zapušten. Polovica je dućana bila

zatvorena i u propadanju. Preko glavne je ulice bila obješena

jedna jedina ţica 5m. U pokrajnjim ulicama kuće su bile zbijene, a

ţbuka je otpadala s fasada. Automobili parkirani na ulici bili su

uglavnom staroga tipa. Ĉinilo se da nema nijedne nove zgrade,

stambene ili poslovne.

Na ulicama je bilo malo ljudi i posvuda se osjećala praznina. Pitala

se odlazi li većina mladih kad odrastu, kao što je uĉinila Abigail.

Zar ih mogu kriviti?

Ugledala je natpis: TJEDNIK APPLE JUNCT1ONA i nešto ju je

ponukalo da zaustavi auto i uĊe. Dvoje ljudi je radilo:

mlaĊa ţena, koja je, upravo primala oglas preko telefona i

ĉovjek šezdesetih godina, koji je stvarao veliku buku na

zastarjelomu pisaćemu stroju. Pokazalo se da je on Edwin

Shepherd, urednik i vlasnik novina, te da nema ništa protiv

razgovora s Pat.

Mogao je vrlo malo dodati onome što je već doznala o Abigail.

Ipak, rado je otišao u arhiv da pronaĊe brojeve u kojima su bili

ĉlanci o dva natjecanja, mjesnom i drţavnom, na kojima je Abigail

pobijedila.

U svom istraţivanju Pat je već prije pronašla sliku Abigail s

vrpcom i krunom miss drţave New Yorka, ali fotografija njezine

cijele figure, s vrpcomMissAppk Junctiona, bila joj je nova i

zbunjujuća.

Abigail je stajala na pozornici na seoskomu sajmu, okruţena s tri

druge finalistkinje. Na glavi je imala krunu, oĉito izraĊenu od

papira. Tri druge djevojke smiješile su se zadovoljno i uzbuĊeno (u

zadnjoj je Pat prepoznala mladu Ethel Stubbins), ali Abigailin je

osmijeh bio hladan, gotovo ciniĉan. Doimala se kao da joj tamo

uopće nije mjesto.

- Na jednoj je snimci i njezina mama - obavijesti je Shepherd i

okrene stranicu.

Pat dahne od zaprepaštenja. Je li moguće da je krhka, vitka

Abigail, njeţnih crta lica, dijete ove bezobliĉne, goja-zne ţene?

Ispod slike je stajao natpis: PONOSNA MAJKA POZDRAVLJA

KRALJICU LJEPOTE IZ APPLE JUNCTIONA.

- Zašto ove brojeve ne biste ponijeli sobom? - ponudi Edwin

Shephard. - Imam još primjeraka. Samo se sjetite da nas

spomenete, ako išta od toga koristite u emisiji.

Pat je uvidjela da bi bilo neuljudno odbiti ponudu, Mo

bih mogla upotrijebiti ovu sliku! pomislila je, ali je zahvalila

uredniku i brzo izašla.

Pola kilometra niz glavnu ulicu gradić se posve mijenjao. Ulice su

postajale šire, kuće otmjenije, a dvorišta veća,

s dobro odrţavanim tratinama.

Saundersova kuća bila je blijedoţuta s crnim ţaluzinama. Stajala je

na uglu, a duga prilazna staza zavijala je do stepenica trijema.

Skladni stupovi podsjetili su Pat na arhitekturu Mount Vernona. Uz

prilaznu stazu raslo je drveće. Mali natpis upućivao je raznosaĉe da

robu odnesu na ulaz za poslugu.

Parkirala je auto i popela se na trijem. Izbliza je bilo vidljivo da je

ţbuka poĉela otpadati i da su aluminijski okviri prozora oštećeni.

Pritisnula je zvonce, a iz kuće se zaĉula slaba melodiĉna zvonjava.

Vrata je otvorila mršava ţena prosijede kose, s pregaĉom preko

tamne haljine. - Gospodin Saunders vas oĉekuje. U biblioteci je.

Jeremv Saunders imao je na sebi kaputić od baršuna, a sjedio je

kraj vatre, u udobnomu naslonjaĉu s visokim naslonom. Prekriţio

je noge, a ispod nogavica tamnoplavih hlaĉa vidjele su se

elegantne ĉarape od tamnoplave svile. Imao je vrlo skladne crte

lica i lijepu valovitu sijedu kosu. Samo su zadebljali struk i vrećice

ispod oĉiju pokazivali da je sklon piću.

Ustao je, pridrţavajući se za naslonjaĉ. - GospoĊice Tmymore! -

Izgovor mu je bio pravilan kao da je pohaĊao

satove govorništva. - Kad ste me nazvali, niste mi rekli da ste ona

glasovita Pat Travmore.

- Što god to znaĉilo - nasmiješi se Pat.

- Ne budite skromni. Vi ste mlada dama koja snima

emisiju o Abigail. - Rukom je pokazao naslonjaĉ nasuprot

svojemu. - Popit ćete Bloody Mary?

- Hvala. - Boca je već bila dopola prazna. Predala je kaput sobarici.

Anna. To bi za sada bilo sve. Moţda će mi se

hsnije gospoĊica Irayrnore pridruţiti kod lagana ruĉka,

Ton Jeremvja Saundersa postao je još izvještaĉeniji kad se obratio

sobarici, koja je zatim tiho izašla iz sobe.

- Moţete zatvoriti vrata, Anna! - povikao je. - Hvala, draga moja.

Poĉekao je dok brava nije škljocnula, a onda je uzdahnuo: - Danas

je nemoguće naći dobru poslugu. Nije to kao nekad kad je Francev

Foster vodila kuhinju, a Abby posluţivala kod stola. - Ĉinilo se da

uţiva sjećajući se toga.

Pat nije odgovorila. U tomu je ĉovjeku osjetila sklonost

nemilosrdnu ogovaranju. Sjela je, prihvatila piće i ĉekala. Podigao

je jednu obrvu: - Nemate magnetofona?

- Imam, ali ako vam smeta, neću ga rabiti.

- Uopće mi ne smeta. SviĊa mi se što će svaka rijeĉ koju izgovorim

postati besmrtna. Moţda će jednom postojati knjiţnica Abby

Foster, oprostite, senatorice Abigail fennings. Ljudi će samo

pritisnuti dugme i ĉuti kako priĉam o njezinu priliĉno nesreĊenu

dozrijevanju.

Pat bez rijeĉi posegne u torbicu i izvadi magnetofon i notes, iako je

bila posve sigurna da ono što će ĉuti neće moći koristiti u emisiji.

- Pratili ste senatoriĉinu karijeru - poĉela je.

-Vrlo napeto! Beskrajno se divim Abby. Zavrijedila je sve moje

poštovanje još kad joj je bilo sedamnaest godina i kad je majci

poĉela nuditi pomoć u kućanskim poslovima. Vrlo je darovita.

- Je li darovito pomagati majci? - upita Pat tiho.

- Naravno da nije, ako joj doista zt\i\.tpomoći. U drugu ruku, ako

pomoć nudite samo zato što se s Yalea vratio zgodan mladi

izdanak obitelji Saunders, to baca drukĉije svjetlo na sliku, zar ne?

-A taj izdanak ste vi? - Pat se nevoljko nasmiješila.

Jeremy Saunders je imao nekako sardoniĉnu, ne baš neprivlaĉnu

pozu, kao da se sam sebi ruga.

- Pogodili ste. Povremeno nailazim na njezine fotografije, ali ne

moţete vjerovati fotografijama, zar ne? Abby je uvijek bila vrlo

fotogeniĉna. Kako doista izgleda?

- Prava je ljepotica - odgovori Pat.

Ĉinilo se da je Saunders razoĉaran. Više bi volio ĉuti da je

senatorici potrebna operacija lica, pomisli Pat. Nikako nije mogla

vjerovati da je Abigail, ĉak i kao vrlo mlada djevojka, mogla biti

oĉarana Jeremvjem.

- A što je s Tobvjem Gorgoneom? - upita Saunders. -Igra li još

uvijek svoju omiljelu ulogu Abbvna tjelohranitelja i roba?

- Toby radi za senatoricu - odgovori Pat. - Oĉito joj je vrlo

privrţen, a ona se u mnogo ĉemu oslanja na njega. -Tjelohranitelj i

rob, pomisli ona. Bio je to dobar opis odnosa Tobyja i Abigail

Jennings.

- Pretpostavljam da još jedan za drugoga vade kestenje iz vatre.

- Što time mislite?

Jeremy napravi pokret kao da ţeli nešto odagnati. - Zapravo ništa.

Vjerojatno vam je ispriĉao kako je spasio Abby iz ralja razjarena

psa našeg ekscentriĉnog susjeda.

- Da, priĉao mi je.

- A je li vam rekao da mu je Abigail osigurala alibi one noći kad se

vjerojatno provezao ukradenim autom?

- Ne, nije, ali voţnja ukradenim autom nije velik zloĉin.

- Jest ako se policijska kola koja progone "posuĊeno" vozilo

zanesu i pokose mladu majku i dvoje djece. Primijetili

su kako se netko nalik na njega vrzma oko auta. Ali Abby je

prisepila da je Tobvja pouĉavala endeski, i to upravo ovdje,

u kući. Bilo je to pitanje njezine izjave protiv rijeĉi ionako

nesigurna svjedoka. Optuţba nije bila podignuta, a kradljivac kola

nikad nije uhvaćen. Mnogi smatraju da je Toby Gorgone ipak kriv.

Uvijek je bio opsjednut brzinom, a to su bila nova sportska kola.

Sasvim je vjerojatno da ih je htio isprobati.

- Hoćete reći da je senatorica moţda lagala zbog njega?

- Ništa ja neću reći. Ipak, ovdašnji ljudi imaju dobro pamćenje, a

Abigailino usrdno svjedoĉenje, i to, naravno, pod prisegom, svima

je poznato. Zapravo, Tobvju se ne bi dogodilo ništa strašno, ĉak da

je i bio u autu. Još je bio maloljetnik, nije mu bilo ni šesnaest

godina. Abigaili je, meĊutim, bilo osamnaest i mogla je biti

kriviĉno gonjena zbog krivokletstva. Oh, Toby je tu veĉer doista

mogao provesti marljivo bubajući participe. Je li mu se gramatika

popravila?

- Ĉinilo mi se da dosta pravilno govori.

- Vjerojatno niste dugo razgovarali. A sada mi priĉajte o Abigail i

o beskrajnoj opĉinjenosti koju pobuĊuje u muškaraca. S kim sada

izlazi?

- Ni s kim - reĉe Pat. - Po njezinim rijeĉima, muţ joj je bio najveća

ljubav u ţivotu.

- Moţda - Jeremv Saunders ispije ĉašu do kraja. - A kad pomislite

iz kakve je obitelji... Otac joj je umro od pića kad joj je bilo šest

godina, a majka je provodila vrijeme meĊu loncima i tavama.

Pat je odluĉila da iz njega drugim putem pokusa izvući

nešto uporabljivo. - Priĉajte mi o kuci - predloţila je. - Napokon,

Abigail je tu odrasla. Je li kuću sagradila vaša obitelj?

Jeremv Saunders je oĉito bio ponosan i na kuću i na obitelj.

Cijeli idući sat, uz kratke stanke dok je punio ĉašu a

onda pravio novo piće, priĉao je povijest Saundersovih -

...Koji baš nisu stigli Mayflowerom, premda je jedan predak trebao

krenuti na taj povijesni put, ali se razbolio pa je stigao tek za dvije

godine... - Tim tonom je ispriĉao sve do današnjega dana. -1 tako -

završio je - moram sa ţaljenjem reći da sam posljednji koji nosi

prezime Saunders. - Nasmiješio se. - Vrlo ste dobra slušateljica,

draga moja. Nadam se da vam nisam dosaĊivao svojim

naklapanjem.

I Pat se osmjehnula. - Ne, doista. Obitelj moje majke bila je meĊu

prvim doseljenicima i vrlo sam ponosna na njih.

- Morate mi priĉati o svojoj obitelji - reĉe Jeremav uljudno. - Ostat

ćete na ruĉku.

- Bit će mi drago.

- Zatraţit ću da pladanj donesu ovamo. Mnogo je udobnije nego u

blagovaonici. Slaţete li se?

I mnogo je bliţe baru, pomisli Pat. Nadala se da će ga ubrzo opet

navesti da govori o Abigail.

Prilika se ukazala dok se pretvarala da pijucka vino koje joj je

Jeremy neprekidno nudio uz osrednje spravljenu salatu.

- Pomaţe da salata lakše klizi niz grlo, draga moja -uvjeravao ju je.

- Kad mi je ţena odsutna, Anna se baš ne

trudi, Nije kao Ahhyna majka. Francey Foster je bila ponosna na

sve što je pripremila. Kruh, kolaĉe, souffle... Zna li Abby kuhati?

- Ne znam - odgovori Pat, a onda reĉe povjerljivim glasom: -

Gospodine Saunders, nekako mi se ĉini da ste ljuti na senatoricu

Jennings. Griješim li? Stekla sam dojam da ste nekad bili privrţeni

jedno drugomu.

- Ljut na nju? Ljut! - Glas mu je bio nejasan, a jezik mu

5e zaplitao, - Zar se vi ne biste ljutili na nekoga tko bi se

Mtrudio da od vas napravi budalu i u tome potpuno uspio.

Eto, to se ponovno dogaĊalo: trenutak koji bi se dogodio u toliko

njezinih intervjua, kad su ljudi odbacili maske i postajali iskreni.

Paţljivo je motrila Jeremvja Saundersa. Taj neugodni, preuhranjeni

pijanac u smiješno sveĉanoj odjeći još nije prebolio nešto

neugodno. U njegovu izrazu, u prostodušnim oĉima, odviše mekim

usnama i obješenoj bradi slabića, bilo je neĉega istodobno Ijutitoga

i bolnoga.

- Abigail - rekao je mirnijim tonom - senatorica Sjedinjenih

Ameriĉkih Drţava, iz Virginije. - Ceremonijalno se naklonio. -

Draga moja Patricia Travmore, imate ĉast razgovarati s njezinim

bivšim zaruĉnikom.

Pat je neuspješno pokušala sakriti iznenaĊenje. - Bili ste zaruĉeni s

Abigail?

- Posljednjega ljeta koje je provela ovdje. Vrlo kratko, naravno. Ali

dovoljno za njezin pomno smišljeni plan. Pobijedila je na izboru

miss, ali bila je dovoljno pametna da shvati kako se u Atlantic

Cytyju ne moţe probiti. Pokušala je dobiti stipendiju za Radclife,

ali nije imala dovoljno visoke ocjene iz matematike i prirodnih

znanosti. Naravno, Abby nipošto nije namjeravala svakoga dana ići

u mjesni koledţ. Za nju je to bila strašna dilema i još se pitam nije

li Toby imao prste u pronalaţenju rješenja.

Upravo sam diplomirao na Yaleu. Trebao sam poĉeti raditi kod

oca, ali to me baš nije oduševljavalo. Trebao sam zaruĉiti kćer

oĉeva najboljega prijatelja, što me baš nije uzbuĊivalo. A u mom

vlastitu domu bila je Abigail, koja mi je govorila što bih uz njezinu

pomoć mogao postati. U noćnoj tami uvlaĉila mi se u krevet, dok

je jadna, umorna Francey Foster hrkala u stanu za poslugu.

Rezultat toga bio je da sam Abigail kupio prekrasnu haljinu,

otpratio je na ples folklornoga kluba i zaprosio je.

Kad smo se vratili kući, probudili smo roditelje da im objavimo

radosnu vijest. Moţete li zamisliti tu scenu? Moja majka, koja je

uţivala kad je zapovijedala Abigail da ulazi na straţnja vrata, sada

je gledala kako svi njezini planovi za sina padaju u vodu. Dvadeset

i ĉetiri sata kasnije, Abigail je napustila grad s ĉekom na deset

tisuća dolara koji joj je predao moj otac i s torbama punima

garderobe za koju su ovdašnji stanovnici skupljali priloge.

Naravno, već su je primili na Radcliffe. Trebao joj je još samo

novac pa da poĉne pohaĊati tu sjajnu ustanovu.

Pošao sam za njom. Posve mi je otvoreno rekla da je istina sve što

je moj otac govorio o njoj. Sve do svoje smrti, otac mi je stalno

predbacivao što sam od sebe napravio takvu budalu. Već trideset i

pet godina braĉnoga ţivota Evelyn postaje prava goropadnica ĉim

ĉuje Abigailino ime. Mojoj je majci bilo veliko zadovoljstvo da iz

kuće izbaci Francey Fos-ter, na što se moţe primijeniti poslovica

koja kaţe da se s prljavom vodom ponekad izbaci i novoroĊenĉe.

Nikad više nismo imali tako dobru kuharicu.

Kad se Pat na prstima išuljala iz sobe, }eremy Saunders

je spavao, a glava mu je pala na prsa,

Bilo je skoro ĉetvrt do dva. Ponovno se naoblaĉilo kao da će biti

još snijega.

Dok se vozila na sastanak s Margaret Langlev, umirovljenom

ravnateljicom škole, pitala se koliko ima istine u priĉi Jeremvja

Saundersa o ponašanju Abigail Foster Jennings u mladim danima.

Je li bila manipulatorica? Proraĉunata? Laţljivica?

Bilo kako bilo, sve to se nije slagalo s reputacijom potpune

neporoĉnosti koja je bila kamen temeljac karijere sena-torice

Abigail Jennings.

8.

U jedan ĉetrdeset i pet Margaret Langlev je ponovno skuhala kavu,

što je za nju bilo neobiĉno, jer dobro je znala da će kasnije

vjerojatno osjetiti neugodan, oštar napad gastritisa.

Kao i uvijek kad je bila uzrujana, otišla se u radnu sobu smiriti uz

baršunasto zeleno lišće biljaka kraj velikoga prozora. Upravo je

poslije doruĉka ponovno ĉitala Shakespeareove sonete i pijuckala

kavu, kad ju je nazvala Patricia Travmore i zamolila da je primi.

Margaret je uznemireno odmahnula glavom. Bila je to malo

pognuta ţena od sedamdeset i tri godine. Sijedu kosu paţljivo je

splela oko glave, a na potiljku napravila malu punĊu. Njezino

dugo, pomalo konjsko lice nije bilo ruţno,

jer ga je spašavao izraz dobroćudne oštroumnosti. Na bluzi

je nosila broš koji su joj u školi poklonili kad je odlazila U

mirovinu. Zlatni lovorov vijenac oko broja 45 oznaĉavao je godine

koje je provela kao nastavnica, a onda i ravnateljica.

U dva i deset već se ponadala da se Patricia Travmore

predomislila kad je ugledala kako se mali auto polako pribliţava

cestom. Pred sanduĉićem za pisma usporio je, jer je

osoba u njemu oĉito provjeravala kucni broj. Margaret nevoljko

poĊe prema ulaznim vratima.

Pat se ispriĉa što je zakasnila. - Negdje sam pogrešno skrenula -

reĉe, rado prihvativši šalicu kave.

Margaret osjeti da se polako smiruje. Ta mlada ţena doimala se

vrlo obzirnom. Kako je samo pomno oĉistila ĉizme

prije nego Što je stala na uglaĉani pod! Bila je tako lijepa, crven-

kastosmeĊe kose i velikih smeĊih oĉiju. Margaret je oĉekivala da

će novinarka biti neugodno agresivna. Moţda će je Patricia

Travmore poslušati ako joj objasni o Eleanor.

Nešto je u tom smislu i rekla, dok je toĉila kavu.

- Vidite - poĉela je, a vlastiti joj se glas uĉinio visokim i

uznemirenim - kad je u Washingtonu nestao novac, problem je bio

u tome što su o Eleonor svi govorili kao da je okorjela kradljivica.

GospoĊice Travmore, znate li vrijednost predmeta što ga je

navodno ukrala još dok je pohaĊala gimnaziju?

- Ne, ne znam - odgovori Pat. .

- Šest dolara! Ţivot joj je upropašten zbog boĉice parfema vrijedne

šest dolara! GospoĊice Travmore, jeste li ikad krenuli prema izlazu

iz dućana i vidjeli da drţite nešto što ste htjeli kupiti?

- Nekoliko puta - sloţi se Pat. -Ali vjerojatno nikoga ne optuţe za

kraĊu zato što je rastresen pa previdi platiti nešto što vrijedi šest

dolara.

- Optuţe, ako su u gradu vrlo uĉestale kraĊe po dućanima.

Prodavaĉi su bili izvan sebe, a javni se tuţilac zarekao da će

primjerno kazniti prvu osobu koju uhvate.

-Ata je osoba bila Eleanor?

- Da. - Na Margaretinu ĉelu izbile su sitne kapljice znoja i još više

naglasile bore. Pat sa strahom primijeti da lice njezine sugovornice

postaje nezdravo sivo.

- GospoĊice Langlev, ne osjećate se dobro? Da vam donesem ĉašu

vode?

Starica odmahne glavom. - Ne, proći će. Samo trenutak... - Sjedile

su bez rijeĉi sve dok se nastavnici nije poĉela vraćati boja u

obraze. -Već mi je bolje. Vjerojatno me uznemiruje i samo priĉanje

o tome. Vidite, gospoĊice Travmore,

sudac je od Eleanor htio uĉiniti primjer, pa ju je na mjesec

dana poslao u dom za maloljetnike. Poslije toga se promijenila,

postala je drukĉija. Neki ljudi ne mogu podnijeti takvo poniţenje.

Znate, osim mene, nitko joj drugi nije vjerovao. Poznajem mlade

ljude. Ona nije bila bezobrazna. Nikad nije u razredu ţvakala

gumu, ni brbljala kad bi nastavnik izašao, ili varala na testu. Nije

bila samo dobra, nego i stidljiva.

Pat je osjećala da njezina sugovornica nešto taji. Nagnula se

naprijed i blago upitala: - GospoĊice Langley, u toj priĉi ima još

nešto što niste rekli.

Starici zadrhta usna. - Eleanor nije imala dosta novaca za parfem.

Objašnjavala je kako ih je htjela zamoliti da joj ga zamotaju i

spreme. Te je veĉeri namjeravala otići na, roĊendansku zabavu.

Sudac joj nije vjerovao.

A ne bih ni ja, pomisli Pat. Bilo joj je ţao što ne moţe prihvatiti

objašnjenje u koje je Margaret Langlev tako ĉvrsto vjerovala.

Primijetila je da je bivša ravnateljica stavila ruku na grlo, kao da

ţeli smiriti odviše brz puls. - Ta ljupka djevojka je tolike veĉeri

provela ovdje - nastavi Margaret Langlev tuţnim glasom. - jer je

znala da sam ja jedina osoba koja joj vjeruje. Kad je maturirala,

pisala sam Abigail i zamolila da joj naĊe posao u svom uredu.

- Nije li istina da joj je senatorica pruţila priliku, vjerovala joj, a

djevojka je pokrala fond kampanje? - upita Pat.

Stariĉino lice postalo je vrlo umorno, a ton jednoliĉan. - Kad se to

dogodilo, ja sam imala slobodnu godinu pa sam putovala po

Europi. Kad sam se vratila kući, već je sve bilo gotovo. Eleanor je

bila osuĊena i poslana u zatvor gdje je doţivjela ţivĉani slom. Bila

je na psihijatrijskomu odjelu zatvorske bolnice. Redovito sam joj

pisala, ali mi nijednom

nije odgovorila, Onda su )c) KaKo sam razumjela, pomilovan

zbog slaba zdravlja, ali samo pod uvjetom da dvaput u tje-

dnu dolazi na kliniku kao vanjski pacijent. Jednoga je dana

naprosto nestala, To je bilo prije devet godina,

-1 nikad vam se više nije javila?

- Ja... ne... hm... - Margaret ustane. - Oprostite, biste li još malo

kave? Ima je dosta. I ja ću malo. Ne bih smjela, ali ću popiti. -

Margaret se pokuša nasmiješiti, a onda ode u kuhinju.

Pat ugasi magnetofon. Eleanor joj se javila, pomisli ona, a starica

se ne moţe prisiliti da izrekne laţ. Kad se njezina sugovornica

vratila, Pat blago upita: - Je li vam poznato gdje je Eleanor sada?

Margaret Langlev stavi lonac s kavom na stol i ode k prozoru. Bi li

naškodila bivšoj uĉenici kad bi povjerovala Pat Travmore? Hoće li

je time zapravo uputiti na trag koji moţe odvesti do Eleanor?

Osamljeni vrabac prolepršao je kraj prozora i izgubljeno sjeo na

zaleĊenu granu brijesta koji je rastao uz prilaznu stazu. Margaret je

odluĉila. Povjerit će se Pat Travmore, pokazati joj pisma i reći što

misli.

Okrenula se, pogledala novinarku u oĉi i u njima primijetila

zabrinutost. - Ţelim vam nešto pokazati - rekla je brzo.

Kad se vratila u sobu, u svakoj je ruci drţala presavijeni list papira.

- Eleanor mi se dvaput javila - rekla je. - Ovo pismo - ispruţila je

desnu ruku - napisala je na sam dan kad je navodno ukrala novac.

Proĉitajte, gospoĊice Travmore. Hajde proĉitajte!

Ţućkasti papir bio je istrošen kao da ga je nastavnica mnogo puta

ĉitala. Pat je pogledala nadnevak. Pismo je bilo staro jedanaest

godina. Oĉima je preletjela sadrţaj. Eleanor se nadala da gospoĊica

Langlev ugodno provodi godinu u Europi. Javljala je da je

unaprijeĊena i da joj se posao sviĊa. PohaĊa satove slikanja na

Sveuĉilištu Georgea VVashingtona i dobro joj ide. Upravo se

vratila nakon što je poslijepodne provela u Baltimoreu. Dobila je

zadatak da naslika morski krajolik pa se odluĉila za zaljev

Chesapeake.

GospoĊica Langley je potcrtala odlomak koji je glasio:

f/lmafo nisam stiaia otići onamo. r Vlomio, sam neSto obaviti

Senatoricu /fenninas. 67 uredu ie ostavita aiiamantni prsten,

pa ie mislila da su qa zahuucali u sef. l lo tamo qa nue bilo. a

A ja sam u posljednji trenutak stigla na autoous.

Je li to dokaz? pitala se Pat. Podigla je pogled i vidjela da je

Margaret Langlev netremice gleda s izrazom nade. - Zar ne

razumijete? - upita nastavnica. - Eleanor mi je pisala iste veĉeri

kad je navodno poĉinila kraĊu. Zašto bi izmišljala takvu priĉu?

Pat nije znala kako bi na blaţi naĉin izrekla ono što joj je bilo na

umu. - Moţda je smatrala da time sebi osigurava alibi.

- Ako pokušavate osigurati alibi, nećete pisati osobi koja moţda

mjesecima neće dobiti pismo - reĉe Margaret usrdno, a onda

uzdahne. - Pa, barem sam pokušala. Samo

se nadam da ćete imati obzira da ne prekopavate po toj nfi-

sred Eleanor oĉito pokušava nekako srediti ţivot i zavrjeĊuje

da je se ostavi na miru.

Pat pogleda drugo pismo koje je starica drţala. - Pisala vam je i

nakon što je nestala?

- Da, ovo je došlo prije šest godina,

Pat uzme pismo. Vrpca pisaćega stroja bila je istrošena, a papir

jeftin. Pismo je glasilo:

Draga gospoĊice Langley!

Molim Vas da shvatite da je bolje da ne odrţavam veze s osobama

iz svoje prošlosti.

Ako me pronaĊu, morat ću natrag u zatvor .

Kunem se da nisam ni taknula onaj novac,

Bila sam vrlo bolesna, ali sad pokušavam ponovno poĉeti . Imam i

dobrih dana pa gotovo vjerujem da je moguće da posve ozdravim.

Ali ponekad sam tako uplašena, tako strepim da će me netko

prepoznati . Ĉesto mislim na Vas .

Volim Vas i nedostajete mi

Potpis je bio nesiguran, a slova nejednaka, u oštroj suprotnosti sa

sigurnim, lijepim rukopisom iz ranijega pisma.

Pat je morala uporabiti svu svoju vještinu uvjeravanja da bi joj

Margaret Langlev dopustila da uzme pisma. - Namjeravamo i taj

sluĉaj iznijeti u emisiji - rekla je - ali ĉak ako netko prepozna i

prijavi Eleanor, moţda moţemo postići ponovno pomilovanje, a

onda se ne bi morala skrivati ostatak ţivota.

- Voljela bih je ponovno vidjeti - prošapće Margaret, a u oĉima joj

se pojaviše suze. - Ona mi je kao kći koju nikad nisam imala.

Ĉekajte, da vam pokaţem njezinu sliku.

Na zadnjoj polici ormara za knjige bile su hrpe školskih

godišnjaka. - Imam jedan za svaku godinu koju sam provela u školi

- objasnila je - ali Eleanorino godište drţim na vrhu. - Okretala je

stranice. - Maturirala je prije sedamnaest godina. Nije li ljupka?

Djevojka na fotografiji imala je lijepu, svijetlu kosu i blag, nevin

pogled. Tekst pod slikom glasio je:

ELEANOR BROWN - HOBI: SLIKANJE. AMBICIJA:

TAJNICA. AKTIVNOSTI: ZBOR. SPORT: KOTURALJKE.

PREDVIĐANJE: BIT ĆE DESNA RUKA POSLOVNU

ĈOVJEKU, UDAT ĆE SE MLADA, DVOJE DJECE. NAJ-

DRAŢA STVAR: PARFEM PARIŠKA VEĈER.

- Gospode! - reĉe Pat. - Kako okrutno.

- Toĉno. Zato sam i htjela da ode odavde.

Pat odmahne glavom, a onda joj pogled padne na druge

godišnjake. - Ĉekajte - reĉe ona - imate li sluĉajno godišnjak sa

senatoricom Jennings?

- Naravno. Da vidim... Taj bi bio negdje ovdje.

Druga knjiga koju je Margaret Langlev uzela, bila je ona prava. Na

toj je fotografiji Abigail imala frizuru paţa. Kosa do ramena. Usta

su joj bila malo otvorena, kao da je pokušavala poslušati fotografa

koji joj je rekao da se nasmiješi. Njezine velike oĉi s gustim

trepavicama bile su hladne i zagonetne. Tekst je glasio:

ABIGAIL FOSTER ("ABBY") - HOBI: POHAĐANJE

POLITIĈKIH SKUPOVA. AMBICIJA: POLITIKA.

AKTIVNOSTI: DISKUTIRANJE. PREDVIĐANJE: POSTAT ĆE

ĈLANICA DRŢAVNOGA SAVJETODAVNOGA TIJELA.

NAJDRAŢA STVAR: BILO KOJA KNJIGA U KNJIŢNICI.

- Ĉlanica drţavnoga savjetodavnoga tijela! - uzvikne Pat. - Dobro

pogoĊeno!

Sat kasnije izašla je sa senatoriĉinim godišnjakom pod rukom. Dok

je ulazila u auto odluĉila je poslati snimatelje da u gradu snime

nekoliko kadrova: glavnu ulicu, kuću Saunder-sovih, gimnaziju i

autocestu s autobusom koji vozi u Albanv. Dok se to bude

prikazivalo, senatorica će ukratko iznijeti kako je tu odrasla i kako

se od mladih dana zanimala za politiku. Taj dio emisije završit će

njezinom slikom kao miss drţave New Yorka, a onda će pokazati

fotografiju iz godišnjaka i navesti Abigailinu izjavu u kojoj kaţe da

je odlazak

u Radcliffe, umjesto u Atlantic City, bila najvaţnija odluka koju je

u ţivotu donijela.

S do tada nepoznatim i neugodnim osjećajem da nekako uljepšava

cijelu priĉu, Pat se jedan sat vozila gradom traţeći lokacije za

snimatelje. Onda je otkazala sobu u motelu.

odvezla se u Albany, vratila iznajmljeni automobil

i s olakšanjem ušla u zrakoplov za VVashington.

Washington je divan, pomisli Pat, odakle ga god pogledaš i u bilo

koje vrijeme. Noću, obasjani reflektorima, Capitol i spomenici oko

njega poprimaju dah spokojne bezvremenosti. Bila je odsutna

samo tridesetak sati, a ĉinilo joj se da je na put pošla prije nekoliko

dana. Zrakoplov je malo poskoĉio pri spuštanju, a onda je glatko

otklizio po pisti.

Dok je otvarala kućna vrata, zazvonio je telefon, pa je potrĉala

podignuti slušalicu. Zvao je Luther Pelham, a ton mu je bio oštar.

- Pat, drago mi je da ste kod kuće. Niste mi javili gdje ste odsjeli u

Apple Junctionu. Kad sam vas napokon pronašao, već ste bili

otišli.

- Ţao mi je. Trebala sam vas jutros nazvati.

- Abigail sutra drţi vaţan govor prije konaĉnoga glasovanja o

budţetu. Predloţila je da cijeli dan provedete u njezinu uredu. Doći

će u šest i pol.

- Bit ću tamo.

- Kako je bilo u njezinu rodnom gradu?

- Zanimljivo. Moţemo snimiti dobre kadrove koji senatorici neće

podignuti tlak.

- Volio bih ĉuti o tome. Upravo sam veĉerao \ijockcy

Cluh i za deset minuta mogu biti kod vas, - Zaĉula je skijo-canje

kad je spustio slušalicu.

Jedva se imala vremena presvući u hlaĉe i pulover prije nego što je

stigao. Knjiţnica je bila zatrpana materijalima o

senatorici. Odvela ga je u dnevnu sobu i ponudila pićem. Kad je iz

kuhinje donijela ĉaše, zatekla ga je kako prouĉava veliki svijećnjak

na okviru kamina. - Lijep primjerak Sheffielda -rekao je. - Krasno

ste namjestili sobu.

U Bostonu je stanovala u preureĊenu ateljeu, sliĉnom onima u

kojima su ţivjeli njezini mladi kolege. Nije joj palo na um da bi

skupo pokućstvo i razni predmeti u kući mogli pobuditi zanimanje.

Trudila se govoriti leţernim tonom. - Moji se uskoro namjeravaju

preseliti. Tavan nam je bio pun obiteljskih stvari i majka mi je

rekla da će mi ih dati sad ili nikad.

Luther se smjestio na kauĉ i posegnuo za ĉašom koju je stavila

pred njega. - Znam samo da sam u vašim godinama ţivio u hotelu

za mladeţ. - Potapšao je mjesto kraj sebe. -Sjednite ovdje i

ispriĉajte mi sve o gradu koji ćemo snimati.

Oh, ne, pomislila je. Veĉeras nema udvaranja, LutherePelhame.

Preĉula je poziv i sjela na stolicu, tako da je izmeĊu njih stajao

stol, a onda ga je nastavila izvješćivati o svemu što je doznala u

Apple Junctionu, iako to baš nije bilo sjajno.

- Abigail je moţda bila najljepša djevojka u tom kraju -završila je

priĉu - ali nikako i najomiljenija. Sada razumijem

zašto se ljuti kad se spomene taj gradić. Jeremv Saunders će sve do

svoje smrti loše govoriti o njoj. Abigail ima pravo što se boji da će,

ako naglasimo da je bila miss drţave New Yorka, ondašnji

starosjedioci ponovno poĉeti priĉati kako su skupljali po dva

dolara da bi je obukli za izbor u Atlantic Citvju, a ona je zbrisala.

Miss Apple Junctiona! Evo, da vam pokaţem sliku.

Kad je vidio fotografiju, Luther je zazviţdao, - Teško je

povjerovati da je ta hrpa sala Abigailina majka. - Onda je dodao

ozbiljnijim tonom: U redu, Ima dobar razlog da ţeli

zaboraviti Apple Junction i njegove stanovnike. Mislim da

ste mi rekli kako moţete izvući nešto materijala koji bi gledatelje

zainteresirao za nju.

- Iznijet ćemo samo ono najhitnije. Prikazat ćemo panoramu grada,

školu, kuću u kojoj je odrasla, intervjuirat ćemo Margaret Langlev,

ravnateljicu Škole, i zamoliti je da nam priĉa kako je Abigail

obiĉavala ići u Albanv na politiĉke skupove. Završit ćemo

fotografijom iz školskoga godišnjaka. Nije mnogo, ali je ipak

nešto. Senatorica mora shvatiti da se nije pojavila na Zemlji u

letećem tanjuru, i to u dobi od dvadeset i jedne godine. Uostalom,

sloţila se da suraĊuje u emisiji. Nadam se da joj ugovorom nismo

dali pravo da mijenja samu koncepciju emisije.

- To nikako, ali moţe staviti odreĊene zabrane. Ne zaboravite, Pat,

da mi ne snimamo dokumentaraco njoj, nego i uz njezinu podršku,

pa je bitno da bude voljna suraĊivati i dopustiti nam da koristimo

njezine privatne spise.

Ustao je. - Kad već inzistirate da izmeĊu nas bude StOl... - Obišao

ga je, prišao joj i stavio ruke na njezine,

Oumah je skoĉila, ali nije bila dovoljno brza. Privukao

ju je sebi. - Divna ste djevojka, Pat. - Podigao joj je bradu i spustio

usne na njezine, pokušavajući ih razdvojiti jezikom.

Pokušala se odmaknuti, ali ju je ĉvrsto drţao. Napokon mu je

uspjela zabiti laktove u prsa. - Pustite me!

Nasmiješio se. - Pat, zašto mi ne pokaţete cijelu kuću?

Iz njegova je tona bilo jasno što misli. - Kasno je - izjavi ona - ali

kad budete odlazili moţete zaviriti u knjiţnicu i blagovaonicu, iako

bih voljela da priĉekate dok ne objesim slike i malo sredim te

prostorije.

-Gdje vam je spavaća soba?

- Na katu,

-Volio bih je vidjeti,

- Zapravo, ĉak i kad je posve sredim, hoću da na drugi kat ove

kuće gledate kao na drugi kat hotela za ţensku mladeţ iz vaših

djeĉaĉkih dana u New Yorku; posjeti muškaraca strogo su

zabranjeni.

- Nije mi drago da se tako šalite, Pat.

- A meni bi, opet, bilo draţe da ovaj razgovor pretvorimo u šalu.

Jer mogu govoriti i drukĉijim tonom. Ne spavam s muškarcima s

kojima radim, a ni s onima s kojima ne radim. Ni noćas, ni sutra, ni

za godinu dana.

- Razumijem.

Pošla je pred njim niz hodnik. U predvorju mu je pruţila kaput.

Dok ga je oblaĉio, otrovno se nasmiješio i rekao: - Ponekad ljudi

koji pate od ne-spavanja, kao vi, ne mogu dobro obavljati

odgovorne poslove. Ĉesto otkriju da im je ljepše u nekoj zabiti

nego u velikim tvrtkama. Ima li Apple Junction televizijski studio?

Moţda bi bilo dobro da provjerite, Pat.

* * *

Toĉno u deset do šest Toby je ušao na straţnja vrata Abigailine

kuće u McLeanu, u Virginiji. Prostrana je kuhinja bila puna pribora

za pripremanje gurmanskih jela. Abigail se odmarala tako što je

veĉeri provodila kuhajući. Već prema raspoloţenju, pripremila bi

šest ili sedam vrsta poslastica, ili ribu i miješano meso. Drugi bi

put napravila pol tuceta raznih umaka, pa biskvite i kolaĉe koji bi

vam se topili u ustima, a onda bi sve to strpala u hladnjak. Ali kad

je prireĊivala zabave, nikad nije priznavala da je sve sama ispekla.

Mrzila je bilo kakvu vezu s rijeĉju "kuharica".

Abigail je jela vrlo malo. Toby je znao da je progoni sje-

ćanje na majku, jadnu, staru Francey, to brdo od ţene koje je stalno

uzdisalo i ĉije su slonovske noge završavale debelim gleţnjevima i

tako širokim stopalima da je za njih bilo teško naći cipele.

Toby je imao stan iznad garaţe. Gotovo svakoga jutra ulazio bi u

kuhinju, pristavio kavu i iscijedio sok iz svjeţega voća. Poslije,

kad bi Abby otišla u ured, obilno bi doruĉkovao, a ako ga nije

trebala odlazio bi na partiju pokera.

Abigail je ušla u kuhinju priĉvršćujući na rever zlatni broš u obliku

polumjeseca. Nosila je purpurni kostim koji je isticao njezine plave

oĉi.

- Sjajno izgledate, Abby - izjavio je.

Kratko se osmjehnula. Kad god je u Senatu morala odrţati vaţan

govor, bila je takva, ţivĉana kao maĉka, pa je malo trebalo da se

naljuti ako nešto nije bilo kako treba. - Ne gubimo vrijeme na kavu

- rekla je odsjeĉno.

- Imate dovoljno vremena - uvjeravao ju je Toby. - Dovest ću vas

onamo toĉno u šest i pol. Popijte kavu. Znate da ste inaĉe

mrzovoljni.

Poslije je obje šalice ostavio u sudoperu, jer je znao da će se Abby

ljutiti ako bude gubio vrijeme na ispiranje.

Automobil je bio pred ulaznim vratima. Kad je Abby otišla po

kaput i torbicu, poţurio je unutra i ukljuĉio grijanje.

Oko šest i deset stigli su na autocestu. Abigail je bila vrlo napeta,

više nego obiĉno prije vaţnoga govora. Sinoć je rano otišla u

krevet. Pitao se je li uopće mogla spavati.

Ĉuo je kako je uzdahnula i uz šldjocaj zatvorila torbicu. - Ako do

sada nisam pripremila govor, bolje da ga i ne odrţim- izjavila je. -

Ako uskoro ne izglasaju taj prokleti budţet

i na Boţić ćemo zasjedati. Ali neću im dopustiti da do kraja

sasijeku program pomoći siromašnima.

Toby je u retrovizoru vidio da je istoĉila kavu iz termos-

boce. Po izrazu njezina lica zakljuĉio je da ţeli razgovarati.

- Jeste li se noćas dobro odmorili, senatorice? - Ponekad bi, ĉak i

kad su bili sami, dodao "senatorice". To ju je podsjetilo da je, bez

obzira na sve, svjestan gdje mu je mjesto.

- Ne, nisam. Stalno sam razmišljala o emisiji. Glupo je što sam se

dala nagovoriti. Neće upaliti. Osjećam to u kostima.

Toby se namršti. Vjerovao je njezinu predosjećaju. Još joj nije

rekao da PatTravmore stanuje u kući Deana Adamsa. Uzrujala bi

se, jer je bila praznovjerna, a u ovomu trenutku nije smjela izgubiti

hladnokrvnost. Ipak, jednom će joj morati reći. Ionako bi ubrzo i

sama doznala. I Tobvja je ta emisija sve više zabrinjavala.

* * *

Pat je navila budilicu da zvoni u pet sati. Još kad je radila na svojoj

prvoj televizijskoj emisiji, nauĉila je da mora biti smirena i sabrana

kako bi cjelokupnu energiju usmjerila na neposredne zadatke. Još

se sjećala kako se grizla kad je bez daha odjurila intervjuirati

guvernera Connecticuta i onda ustanovila da je zaboravila papir

briţljivo pripremljenih pitanja.

Poslije boravka u motelujabuka, bilo je lijepo opet leći u širok,

udoban krevet, ali loše je spavala, jer je razmišljala o neugodnosti s

Lutherom Pelhamom. Na televiziji je radilo mnogo ljudi koji su

smatrali da se naprosto moraju udvarati ţenama, a kad bi bili

odbijeni, postali bi vrlo osvetoljubivi.

Brzo se obukla, izabravši crnu vunenu haljinu dugih rukava i

prsluk od antilop-koţe. Ĉinilo se da će dan biti vrlo hladan i

vjetrovit, po svemu karakteristiĉan za ovogodišnji prosinac.

Neke ţaluzine su nedostajale, a stakla na prozorima na sjevernoj

strani kuće tresla su se pod naletima vjetra.

Stajala je na odmorištu stepenica.

Zavijanje vjetra se pojaĉalo. Ali sada se ĉuo i djeĉji plaĉ. Potrĉala

sam niz stube. Tako sam se uplašila i plakala sam...

Na trenutak je osjetila vrtoglavicu i ĉvrsto se uhvatila za ogradu.

Evo, poĉinje, pomislila je usplahireno. Ipak se vraća...

Na putu do senatoriĉina ureda osjećala se rastreseno, izbaĉena iz

ravnoteţe. Nije se mogla osloboditi uţasnoga straha koji je bio

posljedica mutnoga sjećanja.

Zašto još i danas osjeća strah?

Koliko je zapravo vidjela od svega što se te noći dogaĊalo?

Kad je stigla u ured, Philip Bucklev ju je već ĉekao. U polutami

ranoga jutra, njegovo drţanje uĉinilo joj se još

opreznije i još neprijatelj skije. Ĉega se plaši? pitala se Pat. Baš

kao da sam engleski špijun u buntovniĉkom logoru neke kolonije.

To mu je i rekla,

Kratko se nasmiješio, ali bez veselosti. - Kad bih smatrao da Ste

engleski Špijun, ne biste mogli doći ni blizu buntovniĉkoga logora

novoj koloniji - odgovorio je. - Senatorica

će stid svakoga trenutka. Moţda biste htjeli pogledati njezin

današnji raspored. Tako ćete upoznati sve njezine naporne

duţnosti.

Dok je ĉitala gusto ispisane stranice, virio je preko njezina ramena.

- Zapravo, morat ćemo odgoditi razgovore s

najmanje trojicom od ovih ljudi. Mislili smo da bi bilo dobro

da naprosto sjedite u njezinu uredu i pratite kako radi. Tako ćete

sami moći odluĉiti što ćete uvrstiti u emisiju. Naravno,

ako bude morala razgovarati o neĉem povjerljivom, morat ćete se

povući. U njezin ured stavio sam stol za vas, pa tako nećete biti

upadljivi.

- Na sve mislite - pohvali ga Pat. - Hajde, kako bi bilo da se lijepo i

široko nasmiješite? Ionako ćete to morati uĉiniti pred kamerama,

kad poĉnemo snimati.

- Osmijeh ĉuvam za trenutak kad budem vidio montiranu konaĉnu

verziju emisije - izjavio je, no kao da se malo opustio.

Nekoliko minuta kasnije stigla je Abigail. - Drago mi je da ste

ovdje - obratila se novinarki. - Niste se javljali na telefon, pa smo

pomislili da ste otišli iz grada.

- Sinoć sam primila vašu poruku.

- Oh, Luther nije bio siguran hoće li vas poruka zateći.

Dakle, to je razlog za ovo ćaskanje, pomisli Pat. Senatorica bi

htjela doznati gdje sam bila. Ali neće. - Bit ću vaša sjena dok

emisija ne bude završena - reĉe novinarka. - Vjerojatno ću vam već

posve dosaditi.

Abigail se još doimala uznemireno. — Ponekad ću vas hitno

zatrebati. Luther mi je rekao da biste ţeljeli da zajedno pregledamo

neka pitanja. Vidite i sami kakav mi je dnevni raspored. Cesto ni

sama, do posljednjega trenutka, ne znam hoću li imati malo

slobodna vremena. A sada na posao!

Pat je pošla za njom u ured, nastojeći se drţati neupadljivo. Već za

nekoliko minuta senatorica se zadubila u razgovor s Philipom.

Jedno izvješće, koje joj je stavio na stol, kasnilo je. Oštrim tonom

je pitala za razlog. - To sam trebala dobiti još prošli tjedan.

- Nismo još skupili brojke.

- Zašto?

- Naprosto nije bilo vremena.

-Ako danju nema vremena, ima ga naveĉer - odbrusi Abi-gail. -

Ako se itko od moga osoblja poĉeo striktno drţati radnoga

vremena, ţelim znati tko je.

U sedam sati su poĉeli sastanci. Patino je poštovanje za Abigail

raslo nakon svakoga razgovora kojemu je bila nazoĉna. Izredali su

se zastupnici naftne industrije, ljudi iz društva za zaštitu okoliša i

oni koji su traţili olakšice za ratne veterane. Dio radnoga dana bili

su i strateški sastanci za donošenje nacrta zakona o stambenoj

izgradnji, razgovor s predstavnikom IRS-a, koji je imao odreĊene

primjedbe na predloţeno izuzeće za porezne obveznike sa srednjim

primanjima, i razgovor s delegacijom starijih graĊana koji su

prosvjedovali protiv smanjenja socijalne pomoći.

Kad se Senat okupio, Pat je otpratila Abigail i Philipa u dvoranu.

Kako nije bila akreditirana u odjeljak iza podija predviĊen za

novinare, sjela je u galeriju za posjetitelje. Gledala je kako

nasmiješeni i opušteni senatori izlaze iz garderobe i meĊusobno se

pozdravljaju. Bilo ih je svakakvih -visokih, niskih, mršavih kao

kostur, debelih, onih kojima je kosa bila nalik na lavlju grivu,

kratko podšišanih, a i posve ćelavih. Ĉetvorica ili petorica imali su

dostojanstveno drţanje profesora s koledţa.

MeĊu njima su bile još dvije senatorice Claire Lamence

iz Ohija i Phvllis Holzer iz New Hampshirea, koja je bila vrlo

buĉno izabrana kao nezavisan kandidat, osoba koja ne pripada

nijednoj stranci.

Pat je s posebnim zanimanjem motrila Claire Lawrence. MlaĊa

senatorica iz Ohija nosila je pleteni mornarski kostim iz tri dijela

koji je isticao njezinu figuru. Kratka crvenkasta kosa nije joj

davala strog izgled, jer je u prirodnim valovima obrubljivala i

ublaţavala njezino ĉetvrtasto lice. Pat je primijetila da kolege

pozdravljaju senatoricu s nepatvorenom

srdaĉnosću, a provale smijeha pratile su šaljive primjedbe

koje je dobacivala pri pozdravu. Claire Lavvrence su vrlo ĉesto

citirali, jer je njezina duhovitost uspješno smirivala ogorĉene

rasprave o "vrućim" temama, ali ih pri tom nikad nije

razvodnjavala.

Pat u biljeţnicu zapišehumor i potcrta tu rijeĉ. O Abigail su s

pravom govorili da je ozbiljna i ukoĉena. U emisiju treba paţljivo

ukomponirati nekoliko šaljivih trenutaka.

Duga, jaka zvonjava smirila je ţamor u Senatu. Stariji senator iz

Arkansasa predsjedao je umjesto bolesnoga potpredsjednika.

Nakon što su raspravili o nekoliko manjih poslovnih pitanja,

predsjedatelj je dao rijeĉ senatorici iz Virginije.

Abigail je ustala i paţljivom kretnjom, bez traga uznemirenosti,

stavila naoĉale za ĉitanje s plavim okvirom. Kosu je zaĉešljala

jednostavno, uvijenu na potiljku, što je isticalo pravilne crte

njezina profila i vrata.

- Dvije najpoznatije reĉenice u Bibliji su: "Gospodin dao,

Gospodin uzeo. Blagoslovljeno je ime Gospodnje" -poĉela je. -

Zadnjih godina naša je vlada neštedimice i nepromišljeno davala i

davala, a onda je uzimala i uzimala. Ali malo tko je blagoslivlja.

Vjerujem da će se svaki odgovorni graĊanin svijeta sloţiti da je

temeljito preispitivanje programa za pomoć potrebitima bilo

nuţno. Ali sada je vrijeme da ispitamo što smo sve uĉinili. Tvrdim

da su rezovi bili odviše temeljiti, a smanjivanje odviše drastiĉno.

TakoĊer tvrdim da je vrijeme da obnovimo mnoge potrebne

programe. Potrebit već po definiciji znaĉi: "kome je nešto

potrebno". Svakako, nitko u ovom slavnomu domu neće negirati da

svako ljudsko biće u ovoj zemlji ima pravo na krov nad glavom i

hranu...

Abigail je bila izvrsna govornica. Paţljivo je pripremila što će reći,

a govor je briţljivo potkrijepila dokumentima i prošarala ga s

dovoljno umjesnih citata da bi zadrţala pozornost ĉak i ovih

prekaljenih politiĉara.

Govorila je sat i deset minuta. Kad je završila, nazoĉni su je

podrţali iskrenim pljeskom. Kad je Senat prekinuo s radom da bi

se sudionici odmorili, Pat je vidjela da je predsjednik većine u

Senatu poţurio ĉestitati senatorici.

Pat je zajedno s Philipom priĉekala da politiĉarka izaĊe iz kruga

kolega i posjetitelja koji su se gurali oko nje, a onda su svi troje

pošli u ured.

- Bilo je dobro, zar ne? - upita Abigail, ali ton joj nije zvuĉao

nimalo upitno.

- Odliĉno senatorice - odgovori Philip smjesta.

- Vrlo mi je ţao što nismo mogli snimati - reĉe Pat iskreno. -

Voljela bih u emisiju unijeti ulomke iz govora.

Ruĉali su u uredu. Abigail je naruĉila samo tvrdo kuhano jaje i

crnu kavu. Ĉetiri su je puta prekidali hitni telefonski pozivi. Javila

se i ţena koja se dobrovoljno prijavila za rad u kampanji. -

Svakako, Maggie - reĉe Abigail. - Ne, ne prekidaš me. Znaš da

sam za tebe uvijek ovdje. Mogu li ti pomoći?

Pat je vidjela da je senatoriĉino lice postalo strogo, a

onda se namrštila tako da joj se ĉelo namreškalo. - Kaţeš da su ti iz

bolnice javili da odvedeš majku koja ni glavu ne moţe dignuti s

jastuka?...Razumijem. Znaš li za koji dom za nemoćne?...Šest

mjeseci ĉekanja? A kako bi ti radila za to vrijeme?...Maggie,

nazvat ću te.

Tresnula je slušalicom. - Tako nešto moţe me dovesti do bijesa.

Maggie odgaja troje djece. Subotom radi i honorarno, a sad joj

kaţu da odvede kući senilnu majku, priko-

vanu za krevet. Philipe, naĊite Arnolda Pricharda. I nije me

briga ako već dva sata negdje objeduje. Odmah ga pronaĊite!

Nakon petnaest minuta zazvonio je telefon, kao što je Abigail i

oĉekivala. - Arnolde, drago mi je da te ĉujem... Drago mi je da si

dobro. Ne, ja nisam. Zapravo, priliĉno sam uzrujana.

Pet minuta kasnije završila je razgovor rijeĉima: - Da, slaţem se.

VVillovts bi bilo savršeno mjesto. Dovoljno je blizu da je Maggie

moţe posjećivati, a da pritom ne izgubi cijelu nedjelju za put.

Znam da mogu raĉunati, Arnolde i da ćeš se pobrinuti da staru

damu dobro smjeste... Da, još danas poslije podne pošalji u bolnicu

kola hitne pomoći. Margaret će odahnuti.

Dok je spuštala slušalicu, Abigail namigne Pat i reĉe: -To je strana

posla koju volim. Ne bih se smjela zadrţavati i sama nazivati

Maggie, ali ću to ipak uĉiniti. - Brzo je okrenula broj. - Zdravo,

Maggie. Sve je sreĊeno...

Pat odluĉi da Maggie pozove u emisiju.

IzmeĊu dva i ĉetiri odrţala se rasprava odbora za zaštitu okoliša.

Za vrijeme rasprave Abigail se suĉelila s jednim od svjedoka i

citirala izvješće što ga je primila. MeĊutim, svjedok joj je

proturijeĉio - Senatorice, vaše brojke su sasvim pogrešne. Mislim

da pred sobom imate stare, a ne revidirane podatke.

Claire Lawrence je takoĊer bila u odboru. - Moţda mogu pomoći -

predloţila je. - Sigurna sam da imam najnovije podatke, a oni

donekle mijenjaju sliku...

Pat je primijetila da se Abigail ukoĉila te da je stisnula i otvorila

šake dok je Claire Lawrence ĉitala svoje izvješće. Mlada ţena

ozbiljna lica koja je sjedila iza Abigail oĉito je bila pomoćnica koja

je prikupila netoĉne podatke. Dok je senatorica Lawrence govorila,

Abigail se nekoliko puta okrenula i pogledala je. Djevojci je oĉito

bilo strahovito neugodno. Lice joj se zacrvenjelo i grizla je usne da

ne bi drhtale.

Ĉim je senatorica Lawrence završila, Abigail je rekla: -Gospodine

predsjedniĉe, htjela bih senatorici zahvaliti na pomoći i ujedno se

ispriĉati odboru što su brojke koje su mi predane bile pogrešne pa

su zbog njih svi gubili vrijeme. Obećavam vam da se to neće

ponoviti.

Ponovno se okrenula pomoćnici, a Pat joj je s usana ĉitala rijeĉi: -

Otpušteni ste.- Djevojka ustane i sa suzama u oĉima izaĊe iz

dvorane.

Pat neprimjetno, ali duboko uzdahne. Raspravu je snimala

televizija pa će svatko tko je vidio taj prizor zacijelo osjetiti

saţaljenje prema mladoj pomoćnici.

Kad je rasprava završila Abigail je poţurila u ured. Bilo je oĉito da

su tamo već svi doznali što se dogodilo. Tajnice i pomoćnici u

vanjskom uredu nisu podigli glave kad je projurila. Nesretna

djevojka koja je pogriješila gledala je kroz prozor i rupĉićem

brisala suze.

- Ovamo, Philipe! - pozove Abigail oštro -1 vi, Pat. Moći ćete

dobiti potpunu sliku o onome što se ovdje dogaĊa.

Sjela je za stol, blijeda i stisnutih usana, no inaĉe se doimala

potpuno sabranom. - Što se dogodilo, Philipe? -upitala je na izgled

smirenim tonom.

Ĉak je i Philip izgubio svoju uobiĉajenu pribranost.

Uzrujano je progutao knedlu prije nego sto je poĉeo objašnjavati: -

Senatorice, upravo sam razgovarao s djevojkama,

Prije nekoliko tjedana muţ je napustio Eileen. Kaţu da je otada

izvan sebe. S nama je već tri godine i kao što znate,

meĊu najboljim je pomoćnicama, Biste li razmislili o tome

da joj date dopust dok se pribere? Voli ovaj posao.

- Je li? Toliko ga voli da dopušta da ja od sebe napravim budalu na

raspravi koju snima televizija? Gotovo je, Philipe. Za petnaest

minuta da je izašla odavde! Budi sretan što i

tebe nisam otpustila. Kad je to izvješće zakasnilo, trebao si Ispitati

pravi razlog. Toliko se sposobnih ljudi ţeli domoći

pOSla, ukljuĉujući i mj i misliš 11 da ĆU dopustiti da tuĊem ne-

moćna samo zato što sam okruţena nesposobnjakovićima?

- Ne, senatorice - promrmlja Philip.

Nisam li svoje osoblje upozorila na to?

- Jeste, senatorice.

- Onda idite i uĉinite kako sam vam rekla.

- Da, senatorice.

Uh! pomisli Pat. Nije ĉudo da je Philip tako oprezan. Primijetila je

da je Abigail motri.

- Pa, Pat - reĉe politiĉarka tiho. - pretpostavljam da me smatrate

zmajem? - Nije ĉekala odgovor. - Moji ljudi znaju da im je duţnost

prijaviti svaki osobni problem koji ih ometa u poslu, pa će dobiti

dopust. Taj postupak je ustanovljen da bismo sprijeĉili takve

dogaĊaje. Kad moj namještenik pogriješi, sve se lomi na meni.

Odviše sam dugo i naporno radila a da bih dopustila da me neĉija

glupost dovede u neugodan poloţaj. Vjerujte mi, Pat, tko to

jedanput uĉini, uĉinit će ponovno. A sada, zaboga, moram se na

stubištu pred ulazom slikati s juniorkama skautskoga udruţenja.

10.

U ĉetvrt do pet tajnica je bojaţljivo pokucala na vrata Abigailina

ureda. - Poziv za gospoĊicu Travmore — prošaptala je.

Zvao je Sam, pozdravivši je tako ohrabrujućom srdaĉ-nošću da joj

se raspoloţenje odmah popravilo. Neugodni dogaĊaj ju je potresao

i nije mogla zaboraviti izraz dubokoga oĉaja na licu mlade ţene.

- Zdravo, Same! - Osjetila je oštar senatoriĉin pogled.

- Moji su mi špijuni rekli da si na Capitol Hillu. Hoćemo li na

veĉeru?

-Veĉeru?... Ne mogu, Same. Veĉeras moram raditi.

- Moraš i jesti. Što si ruĉala? Je li ti Abigail dala tvrdo

kuhana jaja?

Jedva je suspregla smijeh, Senatorica ju je oĉito slušala. - Ako ti ne

smeta da veĉeramo brzo i rano – upozorila ga je.

- Slaţem se. Kako bi bilo da se za pol sata naĊemo ispred

Russclovc zgrade?

Spustivši slušalicu, Pat je pogledala Abigail.

- Jeste li pregledali sav materijal koji sam vam dala?

Filmove? - upita politiĉarka.

- Nisam.

- Ne - prizna Pat i pomisli: Oh, jao! Drago mi je da ne radim za

tebe, gospo!

- Mislila sam da biste poslije veĉere mogli doći k meni da mi

kaţete što od toga smatrate zanimljivim za emisiju.

Ponovno je nastala stanka. Pat je ĉekala.

- MeĊutim, ako niste vidjeli materijale, bit će bolje da veĉer

iskoristim za ĉitanje. - Abigail se nasmije. - Sam Kingslev je jedan

od najpoţeljnijih udovaca u VVashingtonu. Nisam znala da ga tako

dobro poznajete.

- Ne baš dobro. - Pat se trudila odgovoriti leţernim tonom i ne

odajući koliko joj je drago što je nazvao.

Pogledala je kroz prozor kako bi sakrila izraz lica. Vani se već

gotovo smraĉilo. Prozori senatoriĉina ureda gledali su na Capitol.

Dan se gasio, a zgrada s kupolom koja se presijavala bila je nalik

na sliku, onako uokvirena prozorskim zavjesama. - Kako lijepo! -

uzvikne Pat.

Abigail se okrene i pogleda van. - Da, jest - sloţila se. - Pogled

kroz prozor u ovo doba dana uvijek me podsjeti zašto sam ovdje.

Ne moţete ni zamisliti kakvo mi zadovoljstvo priĉinja spoznaja da

sam danas postigla da jedna starica dobije njegu u pristojnu domu,

a ljudi koji se rukama i nogama bore za egzistenciju moţda će

dobiti malo veću novĉanu pomoć.

Kad govori o svom poslu, u glasu joj se osjeća gotovo senzualna

energija, pomisli Pat. Svaku rijeĉ misli ozbiljno.

Ali palo joj je na um da je politiĉarka već zaboravila dje-

vojku koju je prije nekoliko sati otpustila.

* * *

Pat se tresla od hladnoće dok je ţurno silazila stubištem do

automobila. Sam se nagnuo i poljubio je u obraz. - Kako je

uspješna filmska autorica?

- Umorno - odgovorila je. -Ako dan ţeliš provesti mirno, ne

preporuĉam ti da pratiš senatoricu Jennings.

Nasmiješio se. - Znam kako se osjećaš. U više sam navrata radio s

Abigail. Neumorna je.

Krivudajući kroz gusti promet, skrenuo je u Pensilvanijsku aveniju.

- Namjeravam te odvesti u restoran Chez Grand mere u

Georgetownu - izjavi on. - Mirno je, hrana je izvrsna, a blizu je

tvoje kuće.

Chez Grand mere bio je gotovo prazan. - VVashington ne veĉera u

ĉetvrt do šest - napomene Sam sa smiješkom kad im je šef sale

ponudio da izaberu stol.

Dok su pili koktele, Pat mu je ispriĉala što se sve dogodilo tog

dana, ukljuĉujući i scenu u dvorani za rasprave. Sam je zazviţdao.

-Abigail je imala peh. Na platnom popisu nije dobro imati nekoga

tko te moţe dovesti u neugodnu situaciju.

- Moţe li tako nešto doista utjecati na predsjednikovu

odluku?-upita ona.

- Pat, sve moţe utjecati na njegovu odluku. Jedna greška

moţe sve upropastiti. Razmisli malo. Da nije bilo Chappa-

quiddicka, Ted Kennedv bi moţda danas bio predsjednik. Tu su,

naravno, VVatergate i Abscam, a još ranije kaputi vicuna i

hladionici. Aferama nikad kraja. Za osobu na poloţaju, sve

ima svoje posljedice. Abigail se ĉudom izvukla iz skandala

s kraĊom novaca za kampanju, a da je zbog svoje namještenice

pokušala zataškati dogaĊaj nitko joj više ne bi vjerovao.

Kako se zvala ta djevojka?

- Eleanor Brown. - Pat se sjetila što joj je rekla Marga-ret Langlev:

Eleanor nikada ne bi ukrala. Bila je odviše stidljiva.

- Eleanor ie uvijek' tvrdila da ie neduţna - pripomene ona,

Sam slegne ramenima. - Pat, ĉetiri sam godine bio okruţni tuţitelj.

Da ti nešto kaţem: Devet od deset kriminalaca prisiţu da su

neduţni. A od njih devet, barem osam su lasci.

- Ali onaj jedan je ipak neduţan - ustrajala je Pat.

- Vrlo rijetko. Što bi htjela za veĉeru?

Ĉinilo joj se da se, za sat i pol koliko su proveli zajedno, Sam

vidljivo opustio. Dobro djelujem na tebe, Same, pomislila je.

Mogu te uĉiniti sretnim. Bojiš li se da bi, kad bismo imali dijete,

bilo isto kao kad si se, za vrijeme bolesti svoje ţene, brinuo za

Karen? Ali sa mnom ti ne bi bilo tako...

Dok su pili kavu, upitao je: - Kako ti je u onoj kući? Ima li

problema?

Oklijevala je, a onda mu je odluĉila ispriĉati o prijetećoj poruci

koju joj je netko gurnuo ispod vrata i o onom drugom telefonskom

pozivu. -Ali kao što si rekao, to je vjerojatno neki šaljivĉina -

završila je. Pokušala se nasmijati, ali Sam je ostao ozbiljan.

- Rekao sam da onaj poziv u Bostonu ne mora ništa znaĉiti. Ali

kaţeš da te u zadnja tri dana po drugi put nazvao, a netko ti je

ispod vrata gurnuo i prijeteće pismo. Što misliš, kako je taj luĊak

doznao tvoju adresu?

- Kako si je ti doznao? - upitala je.

- Telefonirao sam u studio Potomac i predstavio se kao tvoj

prijatelj. Tajnica mi je dala broj telefona, kućnu adresu, a ĉak mi je

rekla i kada ćeš stići. Iskreno govoreći, malo sam se iznenadio da

su mi tek tako dali sve podatke.

- Ja sam im tako rekla. Dok radim tu emisiju, kuća mi je ujedno i

ured, a iznenadio bi se koliko se ljudi javlja s anegdotama i

pojedinostima kad proĉitaju da se snima emisija o nekoj poznatoj

osobi. Nisam htjela propustiti nešto

znaĉajno. Nisam mislila da imam razloga za zabrinutost.

- Onda je taj nitkov upravo tako mogao dobiti tvoju adresu. Imaš li

sluĉajno poruku ovdje?

- U torbici je. - Izvadila ju je, sretna što je se moţe riješiti.

Sam ju je pozorno proĉitao i zamišljeno se namrštio. -Sumnjam da

se iz nje moţe nešto doznati, ali dopusti da je pokaţem Jacku

Carlsonu. On je agent FBI-a i struĉnjak za rukopise. Odmah spusti

slušalicu, ako te taj tip ponovno nazove.

U osam i pol dovezao ju je pred kuću. - Popravi svjetiljke! -

upozorio ju je dok su stajali na vratima. - Svatko bi se mogao

popeti stubištem i gurnuti papir ispod vrata a da ga nitko ne

primijeti.

Pogledala ga je. Njegove opuštenosti je nestalo, a bore oko oĉiju

ponovno su se produbile. Uvijek si bio zabrinut zbog Janice,

pomislila je, pa ne ţelim da se još i zbog mene brineš.

Pokušala je vratiti prijašnje ugodno ozraĉje. - Hvala ti što si

ponovno izigravao šefa odbora za doĉek - rekla je. - Još će te

unaprijediti u predsjednika odbora za gostoljubivost na Capitol

Hillu.

Kratko se nasmiješio i za trenutak mu je iz oĉiju nestalo

napetosti. - Majka me je uĉila da uvijek budem ljubazan s

najljepšom djevojkom u gradu. - Uhvatio ju je za ruke. Neko su

vrijeme šutke stajali, a onda se sagnuo i poljubio je u obraz.

- Drago mi je da se nisi zalijepio za jedno mjesto - pro-mrmljala je.

-Što?

- One noći poljubio si me ispod desnoga oka, a sada ispod lijevoga.

- Laku noć, Pat. Zakljuĉaj vrata!

Tek što je došla do biblioteke, telefon je poĉeo uporno

zvoniti, Na trenutak se bojala podići slušalicu,

- Pat Traymore. - Vlastiti glas uĉinio joj se napetim i promuklim.

- GospoĊice Traymore - javila se neka ţena - ja sam Lila Thatcher,

susjeda preko puta. Znam da ste upravo stigli kući, ali biste li

mogli navratiti k meni? Moram vam reći nešto što biste trebali

znati.

Lila Thatcher? pomisli Pat. Lila Thatcher! Pa, naravno! Bila je to

vidovita ţena koja je napisala nekoliko vrlo ĉitanih knjiga o

parapsihološldm i drugim fenomenima. Prije nekoliko mjeseci

proslavila se pomogavši da se pronaĊe nestalo dijete.

- Odmah ću doći - sloţi se Pat nevoljko - ali bojim se da ne mogu

ostati dulje od nekoliko minuta.

Dok je prelazila ulicu paţljivo izbjegavajući blato i najveće lokve

bljuzgavice, pokušala je odagnati osjećaj tjeskobe.

Bila je sigurna da od Lile Thatcher neće ĉuti ništa ugodno.

11.

Kad je pozvonila, otvorila joj je sobarica i otpratila je u dnevnu

sobu. Pat nije znala kakvu osobu moţe oĉekivati. Zamišljala ju je

kao ciganku s turbanom, ali ţena koja je ustala da je pozdravi

mogla se jednom rijeĉju opisati kao ugodna. Bila je punašna i

sijeda, inteligentnih, sjajnih oĉiju i topla osmijeha.

- Patricia Travmore! - rekla je. - Tako mi je drago da sam vas

upoznala. Dobro došli u Georgetown. - Uzela je djevojĉinu ruku u

svoju i paţljivo je promotrila. - Znam da naporno radite na

pripremanju emisije. Sigurna sam da će biti uspješna, Kako se

slaţete s Lutherom Pelhamom?

- Do sada dobro.

- Nadam se da će to potrajati. - Naoĉale Lile Thatcher

bile su priĉvršćene za dug srebrni lanac koji je nosila oko

vrata. Rastreseno ih je uzela u desnu ruku i lagano njima udarala

po lijevomu dlanu. - Ni ja nemam više od nekoliko

minuta vremena. Za pol sata imam ugovoren sastanak, a rano

ujutro moram zrakoplovom u Kaliforniju. Zato sam vas

i nazvala. Obiĉno to ne radim, no ne bih mogla tek tako otići, a da

vas ne upozorim. Znate li da se prije dvadeset i tri godine u kući

koju ste iznajmili dogodilo ubojstvo i samo-

ubojstvo?

- Rekli su mi, - Taj je odgovor bio najbliţi istini,

- GospoĊo Thatcher, sigurno su mnoge kuće u Georg-townu stare

oko dvije stotine godina, a za pretpostaviti je da je u svakoj od njih

netko umro.

- Nije to isto. - Starija ţena poĉela je govoriti brţe, a u glasu joj se

osjećao prizvuk uznemirenosti. - Moj muţ i ja doselili smo se

otprilike godinu dana prije tragedije. Sjećam se kad sam mu prvi

put rekla da sam poĉela osjećati nešto mraĉno u ozraĉju oko

Adamsove kuće. Sljedećih mjeseci taj se osjećaj naizmjeniĉno

pojaĉavao i gubio, ali svaki put kad bi se vratio bio je sve

izraţeniji. Dean i Renee Adams bili su vrlo lijep par. On je bio vrlo

zgodan, jedna od onih magnetskih liĉnosti koje vas odmah

zaokupe. Renee je bila drukĉija, tiha, suzdrţana drţanja, vrlo

povuĉena mlada ţena. Osjećala sam da ţivot politiĉarove supruge

nije za nju, pa im je to nuţno ugrozilo brak. Ali bila je vrlo

zaljubljena u muţa, a oboje su doista voljeli dijete.

Pat je slušala, nepomiĉna.

- Nekoliko dana prije svoje smrti Renee mi je rekla da će se s

Kerry vratiti u New England. Stajale smo pred njihovom kućom i

ne mogu vam opisati osjećaj zebnje i opasnosti koji me obuzeo.

Pokušala sam je upozoriti. Rekla sam joj da ni trenutka ne oklijeva,

ako je njezina odluka neopoziva. A onda je bilo prekasno. Poslije

toga nikad više nisam imala ni najmanju slutnju opasnosti u vezi s

vašom kućom, sve do ovoga tjedna. Ali sada se taj osjećaj vraća.

Ne znam zašto, ali isti je kao prošli put. Osjećam da vam prijeti

nešto mraĉno. Moţete li otići iz kuće? Ne biste smjeli biti tamo!

Pat je paţljivo izabrala pitanje. - Imate li ikakav drugi razlog za

takvo upozorenje, osim što oko te kuće osjećate mraĉnu auru?

- Imam. Prije tri dana moja je sobarica opazila kako neki ĉovjek

zastajkuje na uglu. Onda je u snijegu, uz ovu kuću, opazila tragove

nogu, Tko god se vrzma ovuda, dolazi samo do onoga visokoga

grma rododendrona. Onaj tko stoji iza njega moţe motriti na vašu

kuću a da ga ne moţemo vidjeti ni s prozora ni s ulice.

GospoĊa Thatcher je samu sebe obujmila rukama kao da joj je

iznenada hladno. Lice joj se smraĉilo, a bore postale izraţenije.

Netremice je zurila u Pat, a onda je djevojka vidjela kako su joj se

oĉi raširile i u njima je bljesnula tajanstvena spoznaja. Kad je Pat

nakon nekoliko minuta odlazila, starija ţena je bila vidljivo

uzrujana i ponovno je nagovarala Pat da ode iz kuće.

Lila Thatcher zna tko sam, pomisli Pat. Sigurna sam u to. Otišla je

ravno u biblioteku i u ĉašu natoĉila poveću koliĉinu brendija. - Već

je bolje - promrmljala je osjećajući da je piće grije. Pokušala je ne

misliti na tamu koja se vani spustila. Barem je policija obaviještena

o skitnici. Pokušala se pribrati. Lila je preklinjala Renee da ode. Da

je njezina majka poslušala upozorenje, je li tragedija mogla biti

izbjegnuta?

Da posluša Lilin savjet i ode u hotel ili iznajmi stan? - Ne mogu -

rekla je glasno. - Naprosto ne mogu. - Rok u kojemu je morala

pripremiti emisiju bio je vrlo kratak. Bilo je nezamislivo da gubi

vrijeme na to da mijenja mjesto gdje

radi. Ĉinjenica da vidovita Lila Thatcher moţe osjetiti opasnost ne

znaci da je moţe sprijeĉiti. Daje majka otišla U Boston, tata bi

vjerojatno pošao za njom, pomisli Pat. Ako je netko ĉvrsto odluĉio

da me pronaĊe, uspjet će u tome. U stanu bih morala

biti isto tako oprezna kao i ovdje. A bit ću oprezna.

Pomisao da je Lila moţda pogodila tko je ona, djelovala

je Utješno, Bila K zabrinuta m wfi roditelj sjetila se djevojka,

Dobro me poznavala kad sam tih malu. Kad emisijabude završena,

mogu porazgovarati s njom, ispitati ĉega se sjeća. Moţda mi

moţe pomoći da sastavim djeliće zagonetke.

Ali sada je bilo najvaţnije da poĉne pregledavati sena-toriĉine

privatne fascikle i izabere ono što će ući u emisiju.

Filmske vrpce bile su nabacane u jednoj od kutija koje je donio

Toby. Srećom, sve su bile obiljeţene. Poĉela ih je sreĊivati. Neki

su prikazivali politiĉke skupove, dogaĊaje tijekom kampanje i

govore. Napokon je pronašla filmove iz senatoriĉina privatnog

ţivota koji su je i najviše zanimali. Najprije je uzela vrpcu s

naljepnicom: VVillard i Abigail - primanje na H/7/ Crestu u

povodu vjenĉanja.

Znala je da su se tajno vjenĉali prije nego što je diplomirao pravo

na Harvardu. Abby je upravo završila prvu godinu na Radcliffeu.

Nekoliko mjeseci nakon vjenĉanja VVillard se kandidirao za

Kongres. Pomogla mu je u kampanji, a onda je završila školovanje

na Sveuĉilištu u Richmondu. Oĉito su po dolasku u Virginiju

priredili primanje.

Film je poĉinjao panoramom raskošne vrtne zabave. Iza stolova

natkrivenih suncobranima raznih boja vidjelo se drveće. MeĊu

grupicama gostiju kretali su se konobari. Bilo je tu ţena u ljetnim

haljinama i šeširima široka oboda, ukrašenih perjem i cvijećem i

muškaraca u tamnim kaputićima i bijelim hlaĉama od flanela.

Na terasi su, zapanjujuće lijepa Abigail, u svilenoj haljini nalik na

tuniku, i mladić akademskoga izgleda, pozdravljali goste koji su

ĉekali u redu. S Abigailine desne strane stajala je postarija ţena,

oĉito majka VVillarda Jenningsa. Izraz njezina aristokratskoga lica

bio je napet i ljutit. Dok su gosti polako prolazili kraj nje,

upoznavala ih je s Abigail, ali ni jedan jedini put nije izravno

pogledala snahu.

Što li je ono rekla senatorica? Svekrva me uvijek smatrala

Vankeejem i kradljivicom njezina sina. Sad se uvjerila da

politiĉarka nije pretjerivala.

Pat je pozorno pogledala Willarda Jenningsa. Bio je samo nešto

viši od ţene, kose boje pijeska i uska, blagoga lica. U njegovoj

pojavi bilo je neĉega simpatiĉno stidljivoga, nekako se bojaţljivo

rukovao s gostima i ljubio gošće u obraz.

Od to troje ljudi jedino se Abigail doimala posve opuštenom.

Stalno se smješkala, naginjala glavu naprijed kao da svakako ţeli

zapamtiti imena i pruţala ruku da svi vide prstenje.

Da je film barem ozvuĉen, pomisli Pat.

Kad su pozdravili i posljednjega gosta, Abigail i Willard okrenuli

su se jedno prema drugomu. VVillardova majka je zurila pred

sebe. Lice joj je sada bilo više zamišljeno nego ljutite.

A onda se toplo nasmiješila. Prišao joj je visok muškarac

crvenkastosmeĊe kose. Zagrlio je gospoĊu Jennings, pustio je,

ponovno je zagrlio, a onda se okrenuo da pozdravi mladi par. Pat

se nagnula naprijed. Kad se lice toga ĉovjeka pokazalo u

krupnomu planu, zaustavila je projektor.

Zakašnjeli gost bio je njezin otac Dean Adams. Ĉini se da je tu vrlo

mlad! pomisli djevojka. Ne moţe mu biti više od tri-

deset godina. U grlu joj je zastala knedla i pokušala ju je progutati.

Kao da ga se nejasno sjećala dok je tako izgledao!

Njegova široka ramena ispunjavala su ekran. Nalik je na mlado

boţanstvo, pomislila je. Kudikamo je markantniji od Willarda; iz

njegajzbija iznimna privlaĉnost.

Prouĉavala je crtu po crtu lica zaustavljena na ekranu, kao da se

vrijeme zaustavilo samo zato da bi ona imala prilike dobro

pogledati oca. Pitala se gdje li je majka, a onda se sjetila da je, u

vrijeme kad je film snimljen, Renee još studirala na

bostonskom Konzervatoriju i planirala pijanistiĉku karijeru.

Dean Adams je u to vrijeme bio novi kongresmen iz VVisconsina.

Zraĉio je zdravljem i srdaĉnoscu ĉovjeka sa

Srednjega zapada, a oko njega se osjećao dah pravoga ţivota, što je

upućivalo na mladost provedenu u slobodnim prostranstvima.

Pritisnula je dugme i osobe na platnu su oţivjele. Dean Adams

šalio se s Willardom Jenningsom, a Abigail mu je pruţila ruku.

Previdio je njezin pokret i poljubio je u obraz. Vjerojatno je

Willardu rekao nešto duhovito, jer su se svi poĉeli smijati.

Kamera ih je pratila dok su silazili kamenim stubištem i poĉeli

obilaziti goste. Dean Adams uhvatio je staru gospoĊu Jennings pod

ruku, a ona mu je nešto ţivo objašnjavala. Bilo je oĉito da su

simpatiĉni jedno drugomu.

Kad je film završio, Pat ga je ponovno pregledala i obiljeţila

inserte što bi ih mogla koristiti u emisiji: VVillard i Abigail kako

reţu tortu, nazdravljaju i otvaraju ples. Nije mogla iskoristiti ni

metar filma u prizoru dolaska gostiju, jer je nezadovoljstvo na licu

Willardove majke bilo odviše oĉito. A naravno, nije moglo biti ni

govora da se prikaţe bilo koji kadar s Deanom Adamsom.

Pat se pitala što li je Abigail osjećala toga poslijepo-dneva, u

prekfasnoj bijeloj palaĉi od opeke, u nazoĉnosti najuglednijih ljudi

Virginije, a tek prije nekoliko godina otišla je iz stana za poslugu u

kući Saundersovih u Apple Junctionu.

Kuća Saundersovih! Abigailina majka Francev Foster! Gdje je ona

bila toga dana? Je li odbila doći na primanje u povodu vjenĉanja

svoje kćeri, jer je osjećala da joj tamo nije mjesto? Ili je to osjećala

Abigail, a ne ona?

Pat je pregledala i sve ostale kolute pokušavajući ostati hladnom na

slike svoga oca koji se redovito pojavljivao u scenama na imanju.

Ĉak i da na naljepnicama nije bilo nadnevka, mogla bi filmove

sloţiti kronološki.

Prva kampanja: presnimljene filmske novosti u kojima su Abigail i

Willard, drţeći se za ruke, šetali ulicom i pozdravljali prolaznike...

Zatim Abigail i Willard kako kontroliraju tijek planirane izgradnje.

Glas spikera je govorio: - Willard Jennings, koji je danas poslije

podne vodio kampanju za mjesto u Kongresu, slobodno nakon

povlaĉenja svoga ujaka Por-tera Jenningsa, dao je rijeĉ da će

nastaviti obiteljsku tradiciju u sluţbi biraĉa.

Bio je tu i intervju s Abigail: - Kako se osjećate kad medeni mjesec

provodite u kampanji?

Abigail je odgovorila: - Ne znam kako bih ga bolje provela, nego

da budem uz muţa i pomognem mu zapoĉeti karijeru u javnomu

ţivotu. - Govorila je pomalo otegnuto, a u glasu joj se osjećao

prizvuk tipiĉnoga juţnjaĉkoga naglaska.

Pat je brzo izraĉunala. U to vrijeme Abigail je u Virginiji bila

manje od tri mjeseca. Odluĉila je da će taj insert ubaciti

u emisiju.

Bilo je isješaka iz pet kampanja, Što je dulje gledala, postajalo je

sve jasnije da Abigail igra glavnu ulogu u naporima da Willarda

izaberu u Kongres. Govore bi ĉesto poĉinjala rijeĉima: "Moj muţ

je u Washingtonu, gdje radi za dobro svih vas. Za razliku od

mnogih drugih, ne izostaje s vaţnoga posla u Kongresu da bi vodio

vlastitu kampanju. Sa zadovoljstvom ću vam, makar u kratkim

crtama, iznijeti što je do sada postigao."

Djevojci je bilo najteţe gledati filmove o društvenom

ţivotu na imanju. WILLARDOV TRIDESET PETI ROĐENDAN.

S Abigail i njezinim muţem pozirala su dva mlada para: Jack i

Jackie I(ennedy, zatim Dean i Renee Adams,,, oba para

nedavno vjenĉana.

Pat je prvi put na filmu vidjela svoju majku. Renee je nosila

blijedozelenu haljinu, a tamna kosa slobodno joj je padala na

ramena. U njezinu je drţanju bilo neke zbunjenosti, ali muţu se

smiješila s izrazom oboţavanja. Pat to više nije mogla gledati. Bilo

joj je drago kad je film završio. Nekoliko kadrova prije kraja

pozirali su samo Kennedvjevi i Jenningsovi. Zabiljeţila je to u

notes. Bit će to odliĉan insert za emisiju, pomislila je s

gorĉinom.Dani "prije Camelota", ali bez neugodnih sjećanja na

kongresmena DeanaAdamsa i ţenu koju je ubio!

Zadnji film koji je pregledala, presnimljen insert filmskih novosti,

prikazivao je sprovod Willarda Jenningsa, a poĉinjao je kadrom

snimljenim ispred Nacionalne katedrale. Glas spikera bio je pun

poštovanja: - Upravo je stigla pogrebna povorka kongresmena

Willarda Jenningsa. Poznate i manje poznate osobe okupile su se u

katedrali da posljednji put pozdrave drţavnika iz Virginije koji je

poginuo na putu u mjesto gdje je trebao odrţati govor, kad se

srušio iznajmljeni zrakoplov. Kongresmen i pilot George Granev

ostali su na mjestu mrtvi. Mladu udovicu pratit će na sprovodu

senator John Fitzgerald Kennedv iz Massachusettsa. Majku

kongresmena Jenningsa, suprugu Stuarta Jenningsa, prati

kongresmen Dean Adams iz VVisconsina. Senator Kennedv i

kongresmen Adams bili su najbolji prijatelji Willarda Jenningsa. V

Pat je gledala kako Abigail, sabrana izraza lica, s crnim velom koji

joj je pokrivao plavu kosu, izlazi iz prvoga automobila. Nosila je

jednostavno krojen kostim od crne svile i bisernu ogrlicu. Zgodni,

mladi senator iz Massachusettsa ponudio joj je ruku

dostojanstvenim pokretom.

Kongresmenova majka oĉito je bila skrhana bolom. Dok su joj

pomagali da izaĊe iz limuzine, pogled joj je pao na lijes prekriven

zastavom. Sklopila je ruke i malo stresla glavom

kao da oĉajniĉki odbija prihvatiti stvarnost. Pat je gledala kako

njezin otac pridrţava gospoĊu Jennings za nadlakticu i ujedno joj,

tješeći je, stavlja dlan na ruku. Povorka je polako ušla u katedralu.

Te veĉeri više ne bi mogla podnijeti da i dalje pregledava filmove.

Oĉito su obilovali materijalom kakav je traţila, a koji će u emisiju

unijeti crtu ljudske topline. Ugasila je svjetlo u biblioteci. Kad je

izašla u hodnik osjetila je propuh. Prozori u biblioteci bili su

zatvoreni. Zavirila je u blagovaonicu, kuhinju i predvorje. Prozori

su bili zatvoreni, a vrata zakljuĉana.

Pa ipak je osjećala propuh!

Obuzela ju je zebnja, a srce joj je brţe zakucalo. Vrata dnevne sobe

bila su zatvorena. Stavila je ruku na njih. Uski prostor izmeĊu

vrata i okvira bio je hladan kao led. Polako je otvorila vrata.

Zapuhnuo ju je hladni vjetar. Pipajući, potraţila je prekidaĉ za

svjetlo.

Staklena vrata na terasu zjapila su otvorena. Netko je oko kvake

izrezao komad stakla koji je sada leţao na sagu.

A onda je ugledala...

Na kamin je bila naslonjena lutka, nazvanaKrpena Ana, s

okrvavljenom bijelom pregaĉom i neprirodno svinutom desnom

nogom: Pat se stropoštala na koljena i zurila u nju. Vješta ruka

dodala je nadolje okrenute linije ustima koja su

se sastojala od ravnoga šava, na obrazima nacrtala suze, a na ĉelu

bore, tako da se dobro poznato, nasmiješeno liceKrpene Ane

pretvorilo u grimasu bolnoga plaĉa.

Pritisnula je ruku na usta da zadrţi krik. Tko je bio ovdje? I zašto?

Na lutkinu haljinu bio je priboden list papira,

napola skriven krvavom pregaĉom. Posegla je za njim, jedva se

prisilivši da prstima dotakne zgrušanu krv. Vidjela je da

je papir jeftin, isti kao onaj na kojemu je bila napisana prijeteća

poruka, a i rukopis je bio isti, nagnut nadesno.

OVO JE POSLJEDNJA OPOMENA. EMISIJA KOJA ĆE

VELIĈATI ABIGAIL JENNINGS NE SMIJE BITI

PRIKAZANA.

Zaĉula je škripu vrata koja su vodila na terasu, a sad su se

pokrenula. Je li netko bio tamo? Pat je skoĉila, ali samo je vjetar

zatresao vratima. Pretrĉala je preko sobe, zatvorila vrata i

zakljuĉala ih, ali od toga više nije bilo koristi, jer ruka koja je

izrezala komad stakla mogla se ponovno pruţiti kroz rupu i otvoriti

ih. Moţda je uljez još bio tu, šćućuren iza zimzelena grmlja u vrtu!

Drhtavim rukama okrenula je brojĉanik telefona i nazvala policiju.

- Smjesta ćemo poslati kola - reĉe deţurni policajac ohrabrujućim

glasom.

Dok je ĉekala, Pat je ponovno proĉitala prijeteću poruku. Netko je

po ĉetvrti put upozorava da ne snimi emisiju. Odjednom je postala

sumnjiĉava i upitala se jesu li te prijetnje uopće ozbiljne. Nije

nemoguće da je sve smišljeno kako\bi se prljavim trikovima bacila

sjena na emisiju o senatorici, pa bi emisija, zbog morbidnoga,

neţeljenoga publiciteta, postala tema ogovaranja.

Ali što je s lutkom? Na nju \eKrpenaAna djelovala zastrašujuće

zbog onoga što je dozivala u sjećanje, ali zapravo je to bila samo

obiĉna lutka kriĉavo obojena lica. Kad je bolje razmislila, sve joj

se to uĉinilo više bizarnim nego straviĉnim. Ĉak je i krvava

pregaĉa mogla biti primitivni pokušaj da se izazove uţas! Da sam

novinarka koja o tome piše, stavila bih sliku lutke na naslovnu

stranu sutrašnjih novina, pomisli Pat.

Zvuk sirene policijskoga automobila naveo ju je da se odluĉi. Brzo

je skinula poruku s lutke i stavila je na okvir

kamina. Otrĉala je u biblioteku, ispod stola izvukla kartonsku

kutiju i stavila Krpenu Anu u nju. Zamrljana joj se pregaĉa zgadila.

Zaĉula je dugu, upornu zvonjavu na vratima. Nešto ju je navelo da

odveţe pregaĉu, skine je s lutke i gurne duboko u kutiju. Bez nje

Krpena Ana bila je nalik na uplakano dijete.

Gurnula je kutiju pod stol i poţurila otvoriti policajcima vrata.

12

Na prilazu kući stajala su dva policijska automobila s upaljenim

svjetlima na krovu, a za njima je stigao i treći. Samo da nisu

novinari, strepila je Pat.

Ali bili su.

Policajci su snimili provaljena vrata, sve temeljito pretraţili, a u

sobi ispitali ima li otisaka prstiju.

Nije bilo lako objasniti poruku. - Bila je pribodena na nešto -

pokaţe detektiv. - Gdje ste je našli?

- Evo ovdje, kraj kamina - odgovorila je a da nije slagala.

Novinar iz Tribunea zamolio je da mu pokaţu poruku.

- Ne bi mi bilo drago da se objavi - reĉe Pat, ali dopustila mu je da

je proĉita.

- Što znaĉi "posljednja opomena"? - upita detektiv.

- Jesu li vam i prije prijetili?

Ispriĉala im je o dva telefonska poziva i pismu koje je

pronašla odmah nakon što se uselila, ali je ispustila reĉenicu

o "onoj kući".

- Ova ovdje nije potpisana - reĉe detektiv. - A gdje je prijašnja?

- Nisam je saĉuvala. Ni tamo nije bilo potpisa.

-Ali na telefonu se nazvao "anĊelom OSVCte"?

- Rekao je nešto kao: "Ja sam anĊeo milosrĊa, izbavljenja i

osvete".

- Ĉini se da je pravi šizoid - prokomentira detektiv. Paţljivo ju je

pogledao. - Ĉudno da se ovaj put potrudio provaliti. Zašto i sad

nije naprosto gurnuo omotnicu ispod vrata?

Pat je uznemireno gledala kako novinar ţvrlja u biljeţnicu.

Napokon su se policajci spremili za odlazak. Ploĉe stolova u

dnevnoj sobi bile su prekrivene prahom za uzimanje otisaka

prstiju. Vrata na terasu vezali su ţicom pa se nisu mogla otvoriti

dok se ne popravi staklo.

Znala je da nikako neće moći zaspati. Pomislila je da će se moţda

malo smiriti ako usisaĉem poĉisti prah i prljavštinu iz dnevne sobe.

Dok je radila, neprestano je razmišljala o okrvavljenoj lutki. Dijete

je utrĉalo u sobu... spotaklo se... palo preko neĉega mekoga, a na

rukama je ostalo nešto mokro i ljepljivo... Onda je dijete podiglo

pogled i vidjelo...

Što sam vidjela? oĉajniĉki se pitala Pat. Što sam vidjela?

Radila je automatski. Usisala je gornji sloj masnoga praška, a

zatim krpom od jelenje koţe, natopljenom emulzijom, obrisala

ploĉe lijepih starinskih stolova, razne predmete na njima, a ĉak je

odmicala i namještaj. Na sagu su bile lokvice bljuzgavice i

komadići blata s cipela policajaca.

Što sam vidjela?

Poĉela je gurati namještaj na mjesto. Ne, ne ovamo - taj stol dolazi

uz kraći zid, svjetiljka na klavir, a stolica bliţe staklenim vratima.

Tek kad je završila, opazila je da je pogriješila.

Stolica! Radnici koji su došli kamionom za selidbu smjestili su je

preblizu klavira.

Niz hodnik je dotrĉala u sobu. Povikalaje: "Tata, tata!" i spo-takla

se o majĉino tijek. Majka je krvarila. Podigla je pogled, a onda...

A onda, samo tama...

Bilo je blizu tri sata. Veĉeras više nije mogla razmišljati o tome,

bila je iscrpljena i boljela ju je noga. Jako je šepala dok je vukla

usisaĉ u spremište ugraĊeno u zid, a onda se poĉela uspinjati

stubama.

U osam je zazvonio telefon. Zvao je Luther Pelham. Pat je, ĉak i

onako mamurna od duboka sna, shvatila da je bijesan.

- Pat, ĉuo sam da su vam noćas provalili u kuću. Jeste li dobro?

Ţmirkala je, pokušavajući razbistriti pogled, a i mozak.

-Da.

- Na naslovnoj ste strani Tribunea. Naslov je senzaci-onalistiĉki.

"Poznata TV-voditeljica u opasnosti". Da vam proĉitam prvi

odlomak? "Televizijska voditeljica Patrida Tray-more primila je

već nekoliko bizarnih prijetnji, a najnovija je bila provala u njezinu

kuću u Georgetovtnu. Prijetnje su povezane sa snimanjem

televizijske emisije 'Profil senatorice Abigail Jennings', koju će

gospoĊica Traymore urediti i voditi, a bit će prikazana u srijedu

naveĉer iz televizijskoga studija Potomac." Takva vrsta publiciteta

nije nimalo potrebna Abigail.

- Ţao mi je - promuca djevojka, - Pokušala sam ih sprijeĉiti da

novinaru pokaţu poruku.

- Je M vam uopće palo ona um da pozovete mene, a ne policiju?

Iskreno govoreći, mislio sam da imate više mozga nego što ste

sinoć pokazali. Mogli smo unajmiti privatne detektive da paze na

kuću. Vjerojatno je rijeĉ o nekome tko

je ćaknut, ali bezazlen, a sutra će tema dana u Washingtonu

biti: "Tko to tako mrzi Abigail?"

Imao je pravo. - Zao mi je - ponovi Pat, a onda doda:

- Ipak, kad vidite da su vam provalili u kuću i uplašite se da se neki

luĊak skriva nekoliko metara od vas, na terasi, normalna reakcija je

da pozovete policiju.

- Nema smisla da dalje raspravljamo dok ne vidimo koliko je taj

dogaĊaj naškodio senatorici. Jeste li pregledali filmove?

-Jesam. Neke ću scene montirati u izvanredne cjeline.

- Niste rekli Abigail da ste bili u Apple Junctionu?

- Ne, nisam.

- Ako ste pametni i nećete. Samo bi još to trebala ĉuti! Luther je

bez pozdrava spustio slušalicu.

* * *

Svakoga jutra, toĉno u osam sati Arthur je obiĉavao otići u pekaru

po još tople kolaĉiće, a na putu kući kupio bi jutarnje novine. Ali

tog dana je uĉinio obratno. Toliko ga je zanimalo piše li što o

provali da je smjesta otišao do kioska.

Da, pisalo je, i to na naslovnoj strani. Paţljivo je proĉitao ĉlanak,

uţivajući u svakoj reĉenici, a onda se namrštio. Uopće nisu

spomenuliKrpenuAnu, a pomoću lutke htio im je saopćiti da je u

kući jednom poĉinjeno nasilje i da bi se moglo ponoviti.

Kupio je dva kolaĉića zaĉinjena sjemenkama, vratio se tri bloka,

sve^do dvije drvene zgrade koje su se naslanjale jedna na drugu i

popeo se u polumraĉni stan na drugomu katu.

Samo pola kilometra odavde protezala se ulica King sa svojim

mondenim restoranima i dućanima, ali ova je ĉetvrt bila ruševna i

bijedna.

Kroz otvorena vrata Glorijine sobe vidio je da je već obukla

svijetlocrveni pulover i traperice. U zadnje se vrijeme sprijateljila s

kolegicom u uredu, drskom djevojkom koja ju je navela da rabi

šminku i nagovorila da odreţe kosu.

Nije podigla pogled, premda ga je zacijelo ĉula kad je ušao.

Uzdahnuo je. Glory se nekako udaljavala od njega. Ĉak je ponekad

bila i nestrpljiva. Kao, primjerice, sinoć, dok joj je priĉao kako

stara gospoĊa Rodriguez teško guta lijekove, pa je pilulu morao

prelomiti napola i dati joj malo kruha da ublaţi okus.

Glory ga je prekinula: - Oĉe, zar ne moţemo razgovarati ni o ĉemu

drugomu osim o staraĉkom domu? - A onda je s kolegicama otišla

u kino.

Stavio je kolaĉiće na dva tanjura i natoĉio kavu. — Doruĉak! -

viknuo je.

Glory je poţurila u kuhinju. Obukla je kaput i stavila torbicu pod

ruku, kao da jedva ĉeka da ode.

- Zdravo! - rekao je tiho. - Moja djevojĉica je danas vrlo lijepa.

Gloria se nije nasmiješila.

- Kakav je bio film? - upitao je.

- Dobar. Od danas više neću ovdje jesti kolaĉiće, nego ću

doruĉkovati u uredu, zajedno s ostalima.

Jako se rastuţio. Volio je doruĉkovati s Glqry prije nego što je

odlazila na posao.

Vijerojatno je osjetila njegovo razoĉaranje, jer ga je pogledala, a

izraz joj se smekšao. - Doista se dobro slaţemo -

rekla je, a u glasu joj se osjećao prizvuk tuge.

Dugo nakon što je otišla sjedio je zagledan u prazno. Prošla veĉer

ga je iscrpila. Vratiti se, poslije toliko godina, u onu kuću, onu

sobu...

Ali morao je Glorynu lutku postaviti toĉno na mjesto gdje je leţalo

dijete

Poslije Lutherova poziva Pat je ustala, skuhala kavu i poĉela

sreĊivati ploĉe na kojima je iscrtala i obiljeţila moguće tijekove

emisije. Odluĉila je isplanirati dvije inaĉice, od kojih bi jedna

poĉela isjeĉcima iz Abigailine mladosti u Apple Junctionu, a druga

primanjem u povodu vjenĉanja. Što je više razmišljala o tome,

morala je priznati da je Luthe-rov bijes opravdan. Abigail je

ionako nerado pristala na snimanje, a kako će tek reagirati na

ovako senzacionalistiĉki publicitet. Barem sam bila dovoljno

prisebna da sakrijem lutku, pomisli djevojka.

^devet sati već je bila u knjiţnici i pregledavala ostatke filmova.

Luther je već poslao montirane scene o sluĉaju Ele-onore Borwn, a

u jednoj od njih Abigail je izlazila iz sudnice

nakon što je njezina pomoćnica proglašena krivom.

Politiĉarka je neraspoloţeno izjavila: - Ovo je za mene vrlo tuţan

dan. Samo se nadam da će Eleanor biti dovoljno

poštena da kaţe gdje je sakrila taj novac. Istina, namijenjen je

mojoj kampanji, ali kudikamo je vaţnije to što su mi ga

ljudi dali s punim povjerenjem u ciljeve za koje se borim.

Reporter je upitao; - Dakle, senatorice, Eleanorina tvrdnja da ju je

vaš šofer nazvao i zamolio je da u uredskom

sefu potraţi dijamantni prsten nije istinita?

- Toga me je jutra šofer vozio na sastanak u Richmond.

A onda se na ekranu pojavio krupni plan Eleanor Brown koji je

jasno pokazivao svaku crtu njezina maloga blijedoga lica

bojaţljiva izraza i stidljiva pogleda.

Kolut je završavao scenom u koledţu, gdje je Abigail drţala govor

studentima. Govorila je o "povjerenju javnosti" i istakla apsolutnu

odgovornost duţnosnika da mu (ili joj) namještenici budu

besprijekorna vladanja.

Luther je montirao i drugi ulomak koji je prikazivao senatoricu na

raspravama o sigurnosti letenja, s odlomcima njezinih govora u

kojima je zahtijevala pooštrenje zakona. Nekoliko je puta

spomenula ĉinjenicu da je udovica zato što je njezin muţ povjerio

svoj ţivot neiskusnomu pilotu s loše opremljenim zrakoplovom.

Na kraju svakoga ulomka Luther je zabiljeţio: Razgovor senatorice

J. i Patricije T. o toj temi - trajanje dvije minute.

Pat se ugrizla za usnu.

Obje cjeline bile su u neskladu s onim što je ţeljela postići. Sto se

dogodilo s obećanjem da ću, kao autorica emisije, imati slobodne

ruke, pitala se. Sve se radi u prevelikoj ţurbi. Pravi bi izraz bio:

zabrljalo se!

Upravo kad je poĉela pregledavati pisma koja su Abi-gaili pisali

njezini biraĉi, zazvonio je telefon. Javio se Sam. - Pat, proĉitao

sam što se dogodilo. Raspitao sam se u tvrtki koja iznajmljuje

stanove u mojoj zgradi. - Sam je ţivio u bloku VVatergate. -

Nekoliko stanova je slobodno. Predlaţem ti da na mjesec dana

iznajmiš stan, a zakup moţeš obnavljati dok ne uhvate toga tipa.

- Ne mogu, Same. Znaš u kakvoj sam guţvi! Oĉekujem bravara.

Ne brini, policija će motriti na kuću. Ovdje su mi svi ureĊaji. -

Pokušala je promijeniti temu. - Najviše me zabrinjava što da

obuĉem za veĉeru u Bijeloj kući.

- Ljupka si u svakoj odjeći. I Abigail će biti tamo. Jutros sam ie

sreo.

Malo kasnije senatorica je nazvala i izjavila da je zaprepaštena

provalom. Onda je prešla na glavnu temu: - Na nesreću,

nagovještaji da vam prijete zbog emisije mogli bi izazvati

najrazliĉiti]a nagaĊanja. Doista ţelim da se sve već jednom završi,

Pat. Kad emisija bude snimljena i prikazana, prijetnje će zacijelo

prestati, ĉak ako iza njih i stoji nekišz'zo. Jeste li pregledali

filmove koje sam vam dala?

- Da, jesam - odgovori djevojka. - Ima izvrsnih scena pa sam iz

obiljeţila. Ali htjela bih posuditi Tobyja. Ima nekih mjesta na

kojima ne znam imena svih ljudi, a trebala bi mi i neka

objašnjenja.

Dogovorile su se da Toby doĊe za jedan sat. Kad je spustila

slušalicu, imala je osjećaj da je Abigail Jennings smatra osobom

koja stalno izaziva neprilike.

Toby je stigao za ĉetrdeset i pet minuta. Njegovo lice, nalik na

pergament, razvuklo se u osmijeh: - Da sam barem bio ovdje kad

je taj nitkov ulazio, Pat. Od njega bih napravio mljeveno meso.

- Sigurna sam u to.

Sjeo je za stol u biblioteci, a Pat ukljuĉi projektor. - To je stari

kongresmen Porter Jennings - pokazao je na jednomu

mjestu. - Rekao je da neće u mirovinu ako Willard ne doĊe na

njegovo mjesto. Znate te aristokrate iz Virginije. Misle da je svijet

njihov. Ali moram mu priznati da se dobro ponio kad je podrţao

Abigail u njezinim naporima da doĊe na Wi-llardovo mjesto.

Willardova majka, ta vraţja baba, pretrgla se da sprijeĉi Abigail da

uĊe u Kongres. A meĊu nama reĉeno, ona je mnogo bolji

kongresmen od muţa. Willard nije bio dovoljno agresivan.

Razumijete što mislim?

Dok je ĉekala Tobvja, Pat je pregledala isjeĉke iz novina koji su se

odnosili na sluĉaj Eleanor Brown. Sve se ĉinilo

gotovo odviše jednostavnim. Eleanor je izjavila da ju je Toby

nazvao i poslao je u stoţer kampanje. Pet tisuća dolara je

pronaĊeno u njezinu dijelu podruma, u zgradi u kojoj je stanovala.

- Što mislite, kako je Eleanor mogla vjerovati da će se izvući tako

prozirnom priĉom? - upita Pat Tobvja.

Toby se zavali u koţnom naslonjaĉu, prekriţi debele noge i slegne

ramenima. U dţepu na prsima opazila je cigaru. Iako se u sebi

zgrozila, rekla mu je da zapali.

Oduševljeno ju je pogledao, a kad se nasmiješio, široko lice su mu

ispresijecale bore. - Velika hvala. Senatorica ne podnosi dim

cigare. Ni u kolima se ne usuĊujem zapaliti, bez obzira~na to kako

dugo je ĉekam.

Zapalio je i poĉeo zadovoljno otpuhivati dimove.

- Stali smo kod Eleanor Brown - podsjeti ga Pat. Poloţila je

laktove na koljena, a bradu spustila meĊu dlanove.

- Mislim da je bilo ovako: - poĉne Toby povjerljivo. -Eleanor je

mislila da neko vrijeme nitko neće primijetiti nestanak novca.

Otada su pooštrili zakon, ali u to vrijeme mogli ste tjedan dana pa i

dulje u uredskomu sefu ĉuvati poveću svotu novaca.

- Ali sedamdeset i pet tisuća dolara u gotovu?

- GospoĊice Travmore... Pat, morate shvatiti da tvrtke objema

stranama daju velike priloge, jer se ţele osigurati da budu na strani

pobjednika. Naravno, ne moţete dati gotovinu senatoru u njegovu

uredu, jer to jest protuzakonito. Zato neki glavonja, primjerice,

posjeti senatora, kaţe mu (ili joj) da namjerava darovati veliku

svotu, a onda se sa sena-torovim pomoćnikom prošeće Capitolom i

tamo preda novac. Senator ga i ne vidi, ali zna za njega. Novac se

stavi u fond za kampanju. Ali rijeĉ je o gotovini, pa sve to nije tako

oĉito ako druga strana pobijedi. Shvaćate što mislim?

-Da.

- Nemojte me krivo shvatiti. Sve je po zakonu. Ali Phil je primio

velike priloge za Abigail, a Elanor je naravno znala za njih. Moţda

je imala momka koji je ţelio na brzinu uloţiti u nešto pa je samo

posudila novac. Ali budući da su tako brzo primijetili nestanak,

morala je izmisliti opravdanje.

- Nekako mi se ne ĉini da je tako lukava - odvrati Pat, a pred oĉima

joj se pojavi slika u školskomu godišnjaku.

- Pa, kako je tuţilac rekao, tiha voda brijege dere. Ne bih vas htio

poţurivati, Pat, ali senatorica će me trebati.

- Još samo nekoliko pitanja.

Zazvonio je telefon. - Odmah ću biti gotova. - Podigla je slušalicu.

- Pat Travmore.

- Kako ste, draga moja? - Odmah je prepoznala taj pravilni, ĉak

odviše paţljivi izgovor.

- Dobar dan, gospodine Saunders - rekla je, prekasno se sjetivši da

Toby pozna Jeremvja Saundersa. Sofer je brzo

podigao glavu. Pitala se hoće li povezati prezime Saunders s

bogatašem kojega je poznavao u Apple Junctionu.

- Rano jutros nekoliko sam vas puta pokušao nazvati-reĉe

Saunders uljudno. Bila je sigurna da ovaj put nije pijan.

- Niste ostavili poruku.

- Poruku zabiljeţenu na vrpcu mogle bi ĉuti pogrešne uši. Slaţete li

se?

- Samo trenutak, molim. - Pat pogleda svog posjetitelja.

Zamišljeno je pušio cigaru i ĉinilo se da ga poziv uopće ne zanima.

Moţda nije ni povezao prezime Saunders s ĉovjekom kojega

ionako nije vidio već trideset i pet godina.

-Toby, ovo je osobni razgovor. Biste li bili tako dobri...

Brzo je ustao, još prije nego sto je završila, - Hoćete li da priĉekam

vani?

- Ne, Toby. Samo spustite slušalicu kad doĊem do prikljuĉka u

kuhinji. - Hotimice je ponovno izgovorila ime kako bi je Jeremy

ĉuo i šutio dok ne bude siguran da je na liniji samo Pat.

Toby je leţerno preuzeo slušalicu, iako je bio uvjeren da se javlja

Jeremy Saunders. Sto hoće od Pat Travmore? fesu li u vezi? Kad bi

to znala, Abigail bi eksplodirala. Ĉuo je kako na drugom kraju

netko tiho diše. Taj smrdljivi bezveznjak! pomislio je. Ako pokuša

ocrniti Abigailino ime...!

- Toby, biste li sada spustili slušalicu? - zamolila je djevojka, j

- Svakako, Pat - prisilio se da govori srdaĉno. Spustio je slušalicu

tako da se ĉuje kad škljocne i nije je se više usudio pokušati

oprezno dignuti.

- Zar Toby! - uzvikne Jeremy Saunders zaprepašteno. - Nemojte

mi reći da se motate unaokolo s Tobyjem Geor-goneom!

- Pomaţe mi da doznam više o nekim dogaĊajima koji će ući u

emisiju - objasni Pat, pazeći da govori tiho.

- Pa naravno, cijelo vrijeme se našoj politiĉarki drţi za skut, zar

ne? Pat, htio sam vam reći da me je kombinacija votke i vašega

simpatiĉnoga drţanja navela da budem pomalo indiskretan.

Inzistiram da onaj razgovor ostane meĊu nama. Mojoj ţeni i kćeri

ne bi bilo drago da se škakljiva priĉica o mojoj vezi s Abigail

razglasi na televiziji.

- Nemam namjeru citirati nijednu vašu rijeĉ - odvrati Pat. - Moţda

traĉevi o poznatim osobama zanimaju Zrcalo, ali mene sigurno ne.

- Vrlo dobro. Sad mi je uvelike laknulo. - Glas mu je postao

srdaĉniji. - U klubu sam sreo Edwina Shepherda. Rekao mi je da

vam je dao primjerak novina s fotografijom na kojoj je Abigail

upravo izabrana za kraljicu ljepote. Bio sam posve zaboravio na to.

Nadam se da ćete iskoristiti fotografiju na kojoj je miss Apple

Junctiona u društvu sa svojom ponosnom majkom, jer to doista

vrijedi kao opis od tisuću rijeĉi.

- Mislim da je neću upotrijebiti - odgovori djevojka hladno.

Njegova ju je zluradost oneraspoloţila. — Bojim se da imam

posla, gospodine Saunders.

Spustila je slušalicu i vratila se u biblioteku. Toby je sjedio kako

ga je i ostavila, ali doimao se nekako drukĉije. Srdaĉnosti je

nestalo. Bio je oĉito rastresen i ubrzo je otišao.

Nakon njegova odlaska širom je otvorila prozor da se provjetri dim

cigare. Ali miris je uporno ostajao u sobi. Ponovno je osjetila

nelagodu i zatekla samu sebe kako se trza na svaki zvuk.

* * *

Kad se vratio u ured, Toby je otišao ravno Philipu. -Ima li što

novo?

Philip preokrene oĉima. - Senatorica je izvan sebe zbog te emisije.

Maloprije je pošteno izgrdila Luthera Pelhama jer ju je naveo da

sudjeluje u tome. Smjesta bi otkazala suradnju da emisija već nije

najavljena u novinama. Kako je bilo kod Pat Travmore?

Toby nije htio gOVOriti O Apple Junctionu, ali je zamolio Philipa

da istraţi sve u vezi s iznajmljivanjem kuće Deana Adamea, jer je

to već i prije namjeravao uĉiniti.

Pokucao je na vrata Abigailina ureda, Bila je mirna -

ĉak odviše mirna, a to je znaĉilo da je zabrinuta. Upravo je Ĉitak

veĉernje izdanje novina. - Evo7 to! - pokazala mu je.

Ĉlanak poznate vašingtonske traĉ-novinarke poĉinjao je:

U kuloarima Capitol Hilla pale su mnoge oklade tko bi mogla biti

osoba koja je Patriciji Travmore zaprijetila smrću ako nastavi

snimati dokumentarnu emisiju o senatorici Jennings. Ĉini se da

svatko ima svoga osumnjiĉenoga. Lijepa senatorica iz Virginije na

glasuje kao oštar perfekcionist.

Dok ju je Toby gledao, Abigail je s bijesnom grimasom zguţvala

npvine i bacila ih u koš za otpatke.

14.

Sam Kingsley je zakopĉao sveĉanu košulju i vezao kravatu. Bacio

je pogled na sat koji je stajao na okviru kamina u spavaćoj sobi i

zakljuĉio da ima dovoljno vremena za nekoliko gutljaja whiskya i

sode.

S prozora njegova stana u VVatergateu pruţao se prekrasan pogled

na rijeku Potomac. S pokrajnoga kuhinjskoga prozora vidio se

Kennedv Center. Ponekad, kad se kasno naveĉer vraćao iz ureda,

otišao bi onamo, na drugi ili treći ĉin omiljele opere.

Poslije ţenine smrti ĉinilo mu se besmislenim i dalje ţivjeti u

velikoj kući u Chevy Chaseu. Karen je boravila u New Yorku, pa

su ona i njezin muţ praznike provodili kod njegovih roditelja u

Palm Springsu. Sam je pustio da Karen

izabere posuĊe, srebro, vrijedne predmete i namještaj, a ostalo je

uglavnom prodao, Nadao se da će, ako poene izpocetka,

uspjeti svladati osjećaj iscrpljenosti koji ga je posve obuzeo.

Odnio je ĉašu do prozora. Na površini rijeke svjetlucali su odsjaji

svjetala zgrada i reflektora ispred Kennedv Centra. U Potomacu je

bilo neĉega što opĉinjava. I njega je to uhvatilo, kao i većinu ljudi

koji su došli ovamo. Pitao se hoće li, se to dogoditi i s Pat.

Bio je vrlo zabrinut zbog nje. Njegov prijatelj Jack Carlson, agent

FBI-a, rekao mu je bez okolišanja: - Najprije je netko nazove, onda

joj gurne poruku ispod vrata, pa je opet

nazove i napokon provali ostavivši novu prijeteću poruku.

Zamisli što se moţe dogoditi sljedeći put, Rijeĉ je o opasnu

psihopatu koji svakoga ĉasa moţe eksplodirati. Taj iskrivljeni

rukopis najbolji je pokazatelj, a osim toga, usporedi sve te poruke.

Pisane su u razmaku od samo nekoliko dana, ali su neka slova na

drugoj poruci gotovo posve neĉitljiva. Napetost u njemu

neprestano raste i odjednom će provaliti. A što je najgore, ĉini se

da je napet zbog Pat Travmore.

Njegove Pat Travmore. Onih zadnjih mjeseci prije smrti Janice

uspio je izbaciti Pat iz misli i uvijek će mu biti drago kad se toga

bude sjećao. Janice i on na kraju su postali bliski kao što su bili na

poĉetku veze. Umrla je sigurna u njegovu ljubav.

Ali, poslije se osjećao ispraţnjenim, iscrpljenim, beţivotnim i

starim. Suviše starim za dvadesetsedmogodišnju djevojku, za sve

ono što bi donio ţivot s njom. Naprosto je ţelio mir.

A onda je proĉitao da će Pat doći raditi u VVashington, pa ju je

odluĉio nazvati i izvesti na veĉeru. Nikako nije mogao izbjeći

susret s njom, a nije to ni ţelio. Pozvao ju je da izaĊu jer nije htio

da im bilo tko smeta na prvom sastanku.

Ubrzo je shvatio da se ono što je postojalo meĊu njima nije

izgubilo, nego se pritajilo i ĉekalo priliku da bukne, a Pat je to i

ţeljela.

Ali što je on ţelio?

- Ne znam - reĉe on glasno. Još mu je u ušima odjekivalo Jackovo

upozorenje. Što ako se nešto dogodi Pat?

Zazvonio je telefon. -Auto vam je dolje, kongresmene - obavijesti

ga vratar.

- Hvala. Odmah ću sići.

Sam stavi polupraznu ĉašu na bar i ode u spavaću sobu po sako i

kaput. Ţustro se kretao. Za nekoliko minuta bit će s Pat.

* * *

Pat je odluĉila da za veĉeru u Bijeloj kući obuĉe haljinu od satena

boje smaragda, s izvezenim gornjim dijelom. Bila je to haljina tipa

Oscar de la Renta, a Veronica ju je natjerala da je kupi za ples

Bostonske filharmonije. Sada joj je bilo drago što je dopustila da je

pomajka nagovori. Bakini smaragdi dobro su pristajali uz haljinu.

- Uopće ne izgledaš kao reporterka - reĉe Sam kad je došao po nju.

- Ne znam bih li to trebala shvatiti kao kompliment -odgovori ona.

Sam je preko sveĉana odijela nosio mornar-skoplavi kaput od

kašmira i bijeli svileni šal. Kako ga je ono nazvala Abigail? Jedan

od najpoţeljnijih udovaca u Wash-ingtonu!

- Ja sam htio izreći kompliment. Nije više bilo telefonskih poziva

ni prijetnji?

- Ne. - Još mu nije ispriĉala o lutki, a sada nije bio trenutak da

zapoĉinju razgovor o tome.

- Dobro. Laknut će mi kad ta emisija bude završena.

-A tek meni!

Dok su se vozili prema Bijeloj kući upitao ju je kako

provodi dane.

- Dobro - odgovorila je smjesta. - Luther je odobrio filmske inserte

koje sam izabrala pa smo zacrtali tijek emisije. Odluĉio je da neće

biti rijeĉi o senatoriĉinim ranim godinama, da je ne naljutimo. Ono

što bi trebala biti dokumentarna emisija nastoji pretvoriti u

hvalospjev koji nema veze s televizijskom reportaţom.

-A ti ga ne moţeš sprijeĉiti?

- Mogla bih jedino otići. Ali nisam došla ovamo da bih već prvi

tjedan sve ostavila. To nikako!

Bili su na kriţanju osamnaeste ulice i Pensilvanijske

avenije,

- Same, je li na uglu ikada bio hotel?

- Da, stari Roger Smith. Srušili su ga prije desetak godina. \

Kad sam bila mala vodili su me onamo na proslave Boţića. Nosila

sam crvenu haljinu od baršuna, bijele ĉarape i crne lakirane koţne

cipelice. Na haljinu sam prosula sladoled od ĉokolade i zaplakala,

a tata je rekao: "Nisi ti kriva, Kerry."

Automobil se pribliţavao sjeverozapadnom ulazu u Bijelu kuću.

Ĉekali su u koloni, jer svaki su automobil zaustavljali radi

provjere. Kad je došao red na njih, ljubazni je straţar potvrdio

njihova imena na popisu gostiju.

Iznutra je predsjedniĉka palaĉa bila puna vedrih prazniĉnih ukrasa.

U mramornu je predvorju svirala grupa ma-rinaca, a konobari su

nudili šampanjac. MeĊu gostima je Pat prepoznala lica filmskih

zvijezda, senatora, ĉlanova kabineta, viĊenijih osoba a zapazila je i

poznatu kazališnu glumicu.

- Jesi li već bila ovdje? - upita Sam.

- Sa školskom ekskurzijom, kad mi je bilo šesnaest godina. Proveli

su nas prostorijama i rekli da se nekad obiĉavalo sušiti rublje u

sobi koja se sada zove Istoĉna.

- Tamo više nema rublja. Hajdemo. Ako u VVashingtonu

namjeravaš stvarati karijeru, bolje da upoznaš neke ljude. -

Trenutak kasnije upoznavao ju je s predsjednikovim tajnikom za

tisak.

Brian Salem bio je uljudan debeo ĉovjek. - Zar nas pokušavate

izgurati s naslovne strane, gospoĊice Travmore?

Dakle, o provali su govorili ĉak i u Ovalnu uredu.

- Ima li policija kakvih tragova?

- Nisam sigurna, ali smatramo da je to naprosto djelo neke

neuravnoteţene osobe.

Penny Salem bila Je ĉvrsta ţena, oštrih oĉiju, a upravo je zašla u

ĉetrdesete godine. - Brian viĊa mnogo pisama što ih

neuravnoteţene osobe pišu predsjedniku.

- Cijelu hrpu - sloţi se njezin muţ. - Svatko tko je na poloţaju,

prije ili poslije nekome stane na ţulj. Što ste moćniji, to se

pojedinci ili grupe lakše razljute na vas. A Abigail Jennings je

zauzela ĉvrst stav u vezi s nekim vrlo škakljivim pitanjima. Oh

pogledajte, ta dama upravo dolazi. -Iznenada se nasmiješio. - Zar

ne izgleda sjajno?

Abigail je upravo ušla u Istoĉnu sobu. To je bila jedna od rijetkih

prilika kad nije nastojala umanjiti svoju ljepotu. Nosila je haljinu

od satena boje marelice, kojoj je gornji dio bio prekriven biserima.

Donji dio naglašavao je njezin uski struk i vitku figuru. Kosu je

zaĉešljala u pramen uvijen na zatiljku. Meka, valovita kosa

uokvirivala joj je pravilne crte lica. Blijedoplavim sjenilom

naglasila je izraţajne oĉi i stavila malo ruţiĉaste boje na obraze.

Savršene usne namazala je ruţem boje zrele marelice.

Ovo je bila drukĉija Abigail, koja se tiho smijala, na nekoliko

trenutaka poloţila ruke na nadlakticu osamdese-

togodisnjega veleposlanika a divljenje je prihvaćala kao ne-

što što se podrazumijeva. Pat se pitala je li se svaka prisutna ţena

poĉela osjećati poput nje - iznenada bezbojnom i beznaĉajnom.

Abigail se pojavila u pravomu trenutku. Malo kasnije, orkestar

marinaca poĉeo je oduševljeno svirati "Pozdrav šefu". Predsjednik

i prva dama dolazili su iz svoga dijela palaĉe, a s njima su bili novi

kanadski premijer i njegova supruga. Ĉim su zamrli i posljednji

taktovi "Pozdrava", orkestar je poĉeo svirati kanadsku himnu.

Gosti su stali u red. Kad su se Pat i Sam pribliţili predsjedniku i

prvoj dami, djevojka je osjetila da joj srce brţe

kuca,

Prva dama bila je u naravi mnogo privlaĉni ja nego na slikama.

Lice joj je bilo duguljasto, mirno, s povećim ustima i

svijetlosmeĊim oĉima. Kosa joj je bila boje pijeska, sa sijedim

pramenovima. Osjećalo se da je puna samopouzdanja. Kad se

smijala, oko oĉiju su joj se pojavile sitne boriće. Imala je jake,

savršene zube. Rekla je Pat kako je, kad je bila djevojka, ţeljela

raditi na televiziji. -A umjesto toga - nasmijala se i pogledala muţa

- nisam još, tako reći, prestala praviti vjenĉiće od tratinĉica u

Vassaru, a već sam se udala.

- Bio sam dovoljno pametan da je prisvojim prije nego što to uĉini

netko drugi - reĉe predsjednik. - Pat, drago mi je da smo se

upoznali.

Bilo je vrlo uzbudljivo rukovati se s najmoćnijim ĉovjekom na

svijetu.

- Dobri su to ljudi - reĉe Sam dok su pili šampanjac. -A on je

odluĉan predsjednik. Teško je povjerovati da mu istjeĉe drugi

mandat. Mlad je za predsjednika, nema mu još ni šezdeset godina.

Bit će zanimljivo vidjeti što će još postići.

Pat je motrila prvu damu. -Voljela bih snimiti emisiju o njoj. Tako

je prirodna.

- Otac joj je bio veleposlanik u Engleskoj, a djed potpredsjednik.

Kad se odgoj u visokomu društvu i novac udruţe s diplomatskom

pozadinom, samopouzdanje dolazi samo od sebe, Pat.

Na stolovima u blagovaonici predsjedniĉke palaĉe stajali su servisi

od limoges porculana s bogatim zelenim uzorcima, obrubljeni

zlatom. Blijedozeleni stolnjaci i ubrusi bili su od damasta, a

aranţmani crvenih ruţa i paprati u niskim kristalnim posudama, na

sredini svakoga stola, djelovali su vrlo dojmljivo.

- Ţao mi je što nećemo sjediti zajedno - reĉe Sam, - ali ĉini mi se

da si za dobrim stolom. A pogledaj, molim te, kamo su smjestili

Abigail.

Sjedila je za predsjednikovim stolom, izmeĊu predsjednika i

poĉasnoga gosta, kanadskoga premijera. - Voljela bih da to mogu

snimiti - promrmlja djevojka.

Bacila je pogled na prvih nekoliko jela ispisanih na jelovniku:

losos u ribljoj hladetini, kopun u umaku od brendija i riţe.

Njezin partner za veĉerom bio je predsjednik udruţenja

poslodavaca. Za stolom su još sjedili: poznati dramski pisac,

dobitnik Pulitzerove nagrade, biskup episkopalne crkve i direktor

Lincolnova centra.

Okrenula se po prostoriji da vidi gdje je Sam. Sjedio je za

predsjednikovim stolom, preko puta senatorice Jennings. Smiješili

su se jedno drugomu. Pat se bolno trgnula i skrenula pogled.

Kad je veĉera bila pri kraju, predsjednik je pozvao sve nazoĉne da

se pomole za teško bolesnoga potpredsjednika i dodao: - Nismo

bili svjesni da je svakoga dana naporno radio i po ĉetrnaest sati a

da nije pomislio na to kako će se to odraziti na njegovo zdravlje. -

Poslije njegovih rijeĉi, svi su shvatili da se potpredsjednik više

nikada neće vratiti na duţnost. Dok je sjedao, predsjednik se

nasmiješio Abigail, a svojim osmijehom kao da joj je obećao taj

vaţni poloţaj.

***

- Pa, jesi li se dobro zabavljala? - upita Sam dok ju je vozio kući. -

Uĉinilo mi se da si se jako svidjela onom dram-

skomu piscu. Plesala si s njim tri ili ĉetiri puta, zar ne?

- A ti sa senatoricom. Same, jesi li se osjećao poĉašćenim što su te

smjestili za predsjednikov stol?

-Velika je ĉast ondje sjediti.

Razgovarali su priliĉno usiljeno. Djevojci se ĉinilo da je odjednom

nešto puklo meĊu njima. Je li joj Sam nabavio pozivnicu samo zato

da bi se ona upoznala s VVashingtonskom "kremom"? Je li

naprosto osjećao obvezu da je uvede u visoko društvo prije nego

što ponovno nestane iz njezina ţivota?

Priĉekao je da ona otkljuĉa vrata, ali je odbio ući "na ĉašicu". -

Sutra ću imati naporan dan. U šest letim u Palm Springs jer ću

praznik provesti s Karen i Tomom, na imanju Tomove obitelji.

Hoćeš li preko blagdana otići u Concord, Pat? - Nije mu rekla da

su Veronica i Charles otišli na krstarenje Karibima.

- Boţić ću provesti radeći - odgovorila je.

- Hajde da nakon završetka emisije priredimo zakasnjelu proslavu.

Tada ću ti dati i boţiĉni poklon.

- Jedva ĉekam. - Nadala se da govori neusiljenim, prijateljskim

tonom, kao i on. Trudila se prikriti prazninu koja ju je iznenada

obuzela.

- Divno izgledaš, Pat. Zaĉudila bi se kad bih ti rekao koliki su ti

udijelili komplimente.

- Nadam se da su svi bili moje dobi. Laku noć, Same! - otvorila je

vrata i ušla.

- Prokletstvo, Pat! - Pošao je za njom u predvorje, zgrabio je za

ramena i okrenuo prema sebi. Kaputić joj je pao s ramena kad ju je

privukao.

Obavila mu je ruke oko vrata, a prsti su joj dotakli njegov ovratnik,

pronašli hladnu koţu nad njim i stali uvijati njegovu gustu,

valovitu kosu. Svega se toga sjećala - njegova ugodnoga daha,

snaţnoga zagrljaja i onoga ĉvrstoga uvjerenja da su kao stvoreni

jedno za drugo. - Ljubavi - prošaptala je - tako si mi nedostajao!

Iznenadnom se kretnjom uspravio i ustuknuo, kao da ga je

pljusnula.

Pat je zaprepašteno spustila ruke.

-Same...

- Pat, ţao mi je - pokušao se nasmiješiti. - Odviše si privlaĉna a da

bismo smjeli nastaviti.

Neko vrijeme su se gledali, a onda je Sam zgrabi za ramena. - Zar

ne shvaćaš da mi ništa ne bi bilo draţe nego da nastavimo tamo

gdje smo onoga dana stali? Ali ne ţelim ti to uĉiniti, Pat. Ti si

lijepa, mlada ţena. Za šest mjeseci imat ćeš priliku birati izmeĊu

petorice muškaraca koji ti mogu pruţiti ţivot kakav zasluţuješ.

Pat, moje vrijeme je prošlo. Za vrijeme posljednjih izbora, umalo

sam izgubio mjesto u Kongresu. A znaš li što je rekao moj

protivnik? Izjavio je da je vrijeme da se Kongres pomladi. Sam

Kingslev je predugo tamo. On je za staro ţeljezo. Dajmo mu

zasluţeni odmor.

-1 ti si povjerovao?

- Jesam, jer je istina. Ona posljednja godina s Janice me je iscrpila;

prazan sam, ispijen. Pat, trenutno mi je teško spoznati na ĉemu

sam. Zaboga, naporno mi je ĉak i svakodnevno biranje kravate, ali

jedne odluke ću se drţati: Neću ti ponovno upropastiti ţivot.

- Jesi li ikada pomislio da ćeš ga upropastiti ako mi se ne vratiš?

Tuţno su se gledali. - Ne mogu se prisiliti da povjerujem u to, Pat.

- Okrenuo se i otišao.

15.

Glory se promijenila. Sada se svakoga jutra dugo ĉešljala, a imala

je i novu, šareniju odjeću. Bluze su joj imale ovratnike od nabrane

ĉipke, umjesto uvijek paţljivo zakopĉanih ovratnika. A nedavno je

kupila i naušnice, i to dva para odjednom. Nikad je prije nije vidio

da nosi naušnice. Sada mu je svakoga jutra govorila da joj ne pravi

sendviĉ za ruĉak, jer će jesti vani.

- Sama? - upitao je.

- Ne, oĉe.

-S Opal?

- Naprosto'ću jesti vani! - Kad je to izrekla ponovno joj se u glasu

osjetio prizvuk nestrpljenja.

Više uopće nije htjela slušati o njegovu radu. Nekoliko puta joj je

pokušao ispriĉati kako ĉak i s respiratorom, stara gospoĊa Gillespie

hripa, kašlje i ima boli. Glory ga je obiĉno vrlo saţalno slušala kad

joj je priĉao o pacijentima i slagala se kad bi zakljuĉio kako bi bilo

milosrdno da anĊeli doĊu po

one najteţe bolesnike. Njezino slaganje bodrilo ga je u obavljanju

vlastite misije.

Glorvna ravnodušnost tako ga je smela da je postao nepaţljiv kad

je gospoĊu Gillespie predavao Gospodinu. Mislio je da je zaspala,

ali kad je izvukao prekidaĉ respiratora

i poĉeo nad njom moliti odjednom je otvorila oĉi. Shvatila je što je

uĉinio. Brada joj se zatresla i prošaptala je: - Molim, molim, oh...

blaţena Djevice, pomozi... - Gledao je kako joj

se izraz oĉiju mijenja, kako uţasnutost polako nestaje i pretvara se

u staldenasti pogled, a onda u posve prazni.

A gospoĊa Harnickga je vidjela kad je izlazio iz stariĉine sobe.

Bolniĉarka Sheenan je pronašla mrtvu staricu, ali njezinu smrt nije

prihvatila kao volju Boţju. Umjesto toga, navaljivala je da provjere

je li respirator pravilno funkcionirao. Kasnije ju je vidio s

gospoĊom Harnick. Ova druga bila je vrlo uzbuĊena i pokazivala

je prema sobi gospoĊe Gillespie.

Svi u domu su ga voljeli, osim bolniĉarke Sheenan. Uvijek ga je

korila, govorila mu da prekoraĉuje svoje duţnosti. - Imamo

kapelana - ponavljala bi. - Nije na vama da savjetujete ljude.

Da se bio sjetio da je toga dana bolniĉarka Sheenan deţurna, ne bi

se ni pribliţio gospoĊi Gillespie.

Sve se to dogodilo zato što ga je progonila pomisao na emisiju o

senatorici Jennings pa nije mogao precizno planirati. Ĉetiri puta je

upozorio Pat Travmore da ne smije nastaviti s pripremama za

emisiju.

Petoga upozorenja neće ni biti!

* * *

Pat naprosto nije mogla zaspati. Nakon što se cijeli sat prevrtala po

krevetu, odustala je od pokušaja da zaspi pa je posegnula za

knjigom. Ali do mozga joj nije doprla nijedna rijeĉ Churchillove

biografije, premda je jedva ĉekala da je poĉne ĉitati.

Oĉi je zatvorila u jedan poslije ponoći. U tri je sišla zagrijati šalicu

mlijeka. Ostavila je svjetlo u predvorju, ali stubište je ipak bilo

mraĉno, pa se, tamo gdje je zaokretalo, morala pridrţavati za

ogradu.

Obiĉavala sam sjediti na toj stubi, zaklonjena od pogleda, i gledati

kako stiţu gosti. Na sebi sam imala plavu spavaćicu s cvjetnim

uzorkom. I one sam je noći nosila... Sjedila sam ovdje, a onda me

nešto uplašilo pa sam otišla u krevet...

A onda... - Ne znam - rekla je glasno. - Ne znam... Ĉak je ni toplo

mlijeko nije uspavalo.

U ĉetiri je ponovno sišla i na kat donijela već gotovo završen plan

s tijekom emisije.

U poĉetnoj sceni dokumentarca senatorica i Pat sjedit će u studiju,

pred povećanom slikom na kojoj Abigail i Willard Jennings

doĉekuju goste na primanju u povodu vjenĉanja. Prizore sa starom

gospoĊom Jennings izrezali su iz filma. Dok se bude odvijao film s

primanja, senatorica će priĉati kako je,kao studentica na

Radcliffeu, srela Willarda.

Tako sam uspjela ubaciti barem nešto o Sjeveroistoku, pomisli Pat.

Onda će prikazati montaţu Willardovih kampanja za Kongres, a

Pat će ispitivati Abigail o njezinu tadašnjem sve većem zanimanju

za politiku. Proslava Willardova trideset

petoga roĊendana s Kennedvjevima bit će vrhunac godina

"prije Camelota".

Poslije toga prikazat će sprovod na kojemu Jack I(e-nnedy koraĉa

uz Abigail. Izrezali su kadar koji je prikazivao

svekrvu u zasebnim kolima. Slijedi Abigailina prisega u Kon-

gresu. Buduća je senatorica sva u crnini, blijeda i ozbiljna lica.

Zatim će doći dio filma o pronevjeri novaca za kampanju i kadar s

Abigailinim komentarom o sigurnosti zraĉnoga

prometa. Sto/0£ta i »MP/«, pomisli Pat, & mk

vidite sliku one uplašene djevojke, Eleanor Brown! Uostalom, je-

dno je biti zabrinut za sigurnost zraĉnoga prometa, a nešto

sasvim drugo upirati prstom na pilota koji je i sam izgubio

ţivot... Ali znala je da neće moći nagovoriti Luthera da promijeni

bilo koji dio.

Dan poslije Boţića snimit će Abigail u uredu, okruţenu osobljem i

pomno izabranim posjetiteljima. Kongres je napokon privremeno

prekinuo rad, pa bi snimanje trebalo teći brzo.

Luther se ipak sloţio da Abigail snime kod kuće, s prijateljima. Pat

je predloţila da prikaţu boţiĉnu veĉeru, s kadrovima Abigail koja

ureĊuje stolić s pićem. Gosti će biti ugledne osobe iz

VVashingtona i nekoliko ĉlanova njezina osoblja koji blagdan ne

mogu provesti u krugu svojih obitelji.

U posljednjoj sceni senatorica će se u sumrak vraćati kući s

aktovkom pod rukom. A zatim posljednja reĉenica: "Kao mnogi od

milijuna odraslih neudatih ili neoţenjenih osoba, i senatorica

Abigail Jennings pronašla je obitelj, ljubav i mir u radu koji voli."

Tu reĉenicu napisao je Luther, a izgovorit će je Pat.

U osam sati djevojka je nazvala Luthera i ponovno ga zamolila da

nagovori senatoricu za dozvolu da se u emisiju ubace podaci iz

njezina prijašnjega ţivota.

- Sve je to dosadno - rekla je. - Osim tih osobnih filmova, sve

ostalo nalik je na tridesetominutnu reklamu za kampanju.

- Pregledali ste sve filmove? - prekine je Luther.

-Da.

- Što je s fotografijama?

- Ima ih samo nekoliko.

- Nazovite i raspitajte se ima li ih još. Ne. Ja ću nazvati. U ovom

trenutku senatorica vas baš ne voli.

Ĉetrdeset i pet minuta poslije javio se Philip i rekao da će oko

podneva doći Toby s foto-albumima, a senatorica se nada da će Pat

tu naći zanimljivih slika.

Uznemirena, djevojka je otišla u biblioteku, gdje je pod stolom bila

kutija s lutkom. Poslijepodne će opet provesti u pregledavanju

oĉevih stvari.

Uzela je lutku iz kutije, odnijela je do prozora i paţljivo je

pregledala. Vješta je ruka flomasterom napravila sjene oko oĉiju

izraĊenih od dugmadi, a ustima dala tuţan izraz. Na danjemu

svjetlu lutka je djelovala još patetiĉnije. Zar bih to trebala biti ja?

Odloţila je Krpenu Anu i poĉela vaditi stvari iz kutije: sliku oca i

majke, sveţnjeve pisama i foto-albume. Dok ih je slagala u

nekoliko hrpa, uprljala je ruke prašinom. Prekriţenih nogu sjela je

na sag i poĉela sve to pregledavati.

Neĉije ruke su s mnogo ljubavi saĉuvale dokumente iz djetinjstva

Deana Adamsa. Školske svjedodţbe bile su uredno sloţene

kronološkim redom. Dobivao je najviše ocjene, a najniţa je bila

"ĉetiri plus".

Ţivio je na farmi, pedesetak kilometara od Milvvaukeeja. Kuća je

bila srednje veliĉine, drvena, obojena u bijelo, s malom verandom.

Na nekim je fotografijama bio s ocem i majkom. Moja baka i djed,

pomisli Pat. Iznenada je shvatila da im ne zna imena. Na poleĊini

jedne fotografije pisalo je: Irene i Wilson s Deanom, kad mu je

bilo šest mjeseci.

Kad je uzela sveţanj, gumena vrpca je pukla i pisma su se rasula

na sag. Brzo ih je pokupila i pregledala. Jedno joj je osobito zapelo

za oko:

MOMO,!

Hvala Ti.

Pod pismom je ugledala osmrtnicu Irene VVagner Adams, datiranu

šest mjeseci kasnije.

Oĉi su joj se ispunile suzama zbog mladića koji se nije stidio

izraziti ljubav prema majci. / ona je sama doţivjela tu velikodušnu

ljubav. Njezina ruka u njegovoj.

Kad se vraćao kući, vrištala je od radosti. Tata! Tata! Dignuo ju je

visoko u zrak, zanjihao i uhvatio snaţnim rukama. Vozila je tricikl

niz prilazni puteljak... oderala koljeno na šljunku... a njegov je glas

rekao: "Neće jako boljeti, Kerry. Moramo biti sigurni da je rana

ĉista... Kakav sladoled da ti kupimo?"

Zaĉula, je zvono na vratima, brzo skupila pisma i slike na hrpu i

ustala. Dok je sve to pokušavala ugurati u kutiju, pola joj se rasulo.

Zvono se ponovno oglasilo, ovaj put dulje. Nespretno je kupila

razasute fotografije i pisma i skrivala ih meĊu ostale. Kad je

pojurila iz sobe, vidjela je da je zaboravila sakriti fotografije

roditelja \KrpenuAnu. Što bi bilo da Toby uĊe i vidi ih? Ubacila ih

je u kutiju i gurnula je pod stol.

Toby je upravo pruţio ruku da ponovno pozvoni, kad je djevojka

naglo otvorila vrata. Dok je, onako velik, ulazio u predvorje,

nehotice je ustuknula.

- Upravo sam htio otići. - Prisiljavao se govoriti srdaĉnim tonom,

ali to nije uspijevao.

- Dobro da niste, Toby - rekla je hladno. Što on sebi uobraţava, zar

ne moţe poĉekati nekoliko trenutaka! Paţljivo ju je

gledao. Spustila je pogled i ugledala svoje prljave ruke. Sjetila se

da je trljala oĉi pa joj je i lice vjerojatno uprljano.

- Izgledate kao da ste pravili kolaĉe od blata. - Izraz lica bio mu je

zbunjen i sumnjiĉav. Nije odgovorila. Popravio je paket pod

rukom, a preveliki prsten s okom od oniksa pomicao se amo-tamo.

- Kamo da to stavim, Pat? U biblioteku?

-Da.

Koraĉao je tik iza nje pa je imala neugodan osjećaj da će se

sudariti ako se zaustavi. Predugo je sjedila prekriţenih nogu, tako

da joj se desna ukoĉila. Protrljala ju je.

- Šepate, Pat? Niste valjda pali na ledu, ili tako nešto?

Ništa ti ne promakne, pomislila je, a glasno je rekla: -Spustite

kutiju na stol.

- U redu. Moram se odmah vratiti. Senatorica se jedva sjetila gdje

su albumi. Sam ću izaći.

Poĉekala je da se ulazna vrata zatvore, a onda je pošla staviti lanac.

Kad je sišla u predvorje, vrata su se ponovno otvorila. Toby se

trgnuo kad ju je ugledao, a onda mu se lice razvuĉe u neugodan

osmijeh. - Ova brava ne bi zadrţala nikoga tko zna svoj posao, Pat

- rekao je. - Svakako se bolje

osigurajte.

Dodatni materijal što ga je senatorica poslala bio je

mješavina izrezaka iz novina i pisama oboţavatelja. Najveći

broj fotografija prikazivao je Abigail na politiĉkim skupovima,

veĉerama, ceremonijama rezanja vrpci i sveĉanim otvorenjima.

Dok je okretala stranice, nekoliko je pisama odlepršalo na pod.

Stranice albuma više su obećavale. Naišla je na pove-

canu fotografiju koja je prikazivala mladu Abigail i Willarda

kako sjede na deki na obali jezera. Muţ joj je ĉitao. Ta idiliĉna

fotografija ju je podsjetila na viktorijanske siluete

ljubavnika.

Našla je još nekoliko slika koje bi se mogle uporabiti u emisiji.

Kad je sve pregledala, sagnula se da podigne one koje su ispale.

Ispod jedne od njih leţao je savijeni list skupoga papira za pisma.

Razmotala ga je i proĉitala:

Na pismu je bio datum 13. svibnja. Willard Jennings se 20. svibnja

uputio da odrţi govor na promociji i poginuo.

Ovo će biti izvanredan kraj emisije!, pomisli Pat oduševljeno.

Zaĉepit će usta svima koji tvrde da je senatorica hladna i

ravnodušna osoba. Kad bi samo mogla nagovoriti Luthera

da joj dopusti da u emisiji proĉita pismo. Kako bi zvuĉalo?

- Dragi Billy - proĉitala je glasno. — Tako mi je ţao...

Glas ju je izdao! Što mije, pomislila je nestrpljivo. Poĉela je iz

poĉetka, ĉvrstim glasom: - Dragi Billy. Danas poslije podne...

16.

Dvadeset trećega prosinca, u dva sata poslije podne, senatorica

Abigail Jennings sjedila je s Tobvjem i Philipom pred televizorom

u svojoj biblioteci i gledala kako potpredsjednik Sjedinjenih

Drţava predaje ostavku predsjedniku.

Usta su joj se osušila, a nokte je zabila u dlanove dok je slušala

kako potpredsjednik, uspravljen na jastucima u bolniĉkom krevetu,

posve siva lica i oĉito na samrti, govori iznenaĊujuće snaţnim

glasom: - Nadao sam se da ću svoju odluku moći odgoditi dok ne

proĊe Nova godina. Ipak, smatram neodgodivom duţnošću da se

povuĉem s poloţaja i ne zadrţavam predsjednika ove velike zemlje

da sebi izabere pomoćnika. Zahvalan sam za povjerenje koje su mi

predsjednik i moja stranka iskazali dvaput me birajući za potpred-

sjedniĉkoga kandidata, Zahvalan sam narodu Sjedinjenih

Drţava sto mi je dao priliku da sluţim njegovim interesima.

Predsjednik je s dubokim ţaljenjem prihvatio ostavku svoga

staroga prijatelja i kolege. Kad su ga upitali je li već

odluĉio tko će biti novi potpredsjednik, odgovorio je samo;

- Imam nekoliko zamisli - ali je odbio potvrditi ijedno od imena što

su ih novinari nabrojili.

Toby zazviţdi. - Pa, dogodilo se, Abby.

- Senatorice, upamtite moje,,, - poĉne Philip,

- Šutite i slušajte! - odbrusi ona. Kad je prizor u bolnici završio, na

ekranu se pojavio Luther Pelham, u studiju Potomac.

- Povijesni trenutak - poĉeo je, a onda je s dostojanstvenom

suzdrţijivošću ispriĉao kratku povijest poloţaja potpredsjednika i

prešao na ono glavno: - Došlo je vrijeme da se na taj visoki poloţaj

izabere ţena... i to ţena s potrebnim iskustvom i prokušanom

struĉnošću. Gospodine predsjedniĉe, izaberite je.

Abigail se oštro nasmije. - Misli na mene.

Zazvonio je telefon. - Mora da su novinari. Nisam kod kuće - rekla

je.

Sat kasnije novinari su još ĉekali pred njezinom kućom.

Naposljetku je ipak pristala na intervju. Djelovala je smireno.

Rekla je da je zauzeta pripremanjem boţiĉne veĉere za prijatelje.

Kad su je upitali oĉekuje li imenovanje na potpredsjedniĉki

poloţaj, odgovorila je kao da je pitanje zabavlja: - Pa ne oĉekujete

valjda moj komentar o tome?

Kad su se vrata kuće zatvorila za njom, promijenila je izraz i

drţanje. Ĉak se ni Toby nije usuĊivao ništa reći.

Nazvao je Luther i potvrdio dan snimanja.

Abigail je tako podigla glas da je kuća odjekivala. - Da, vidjela

sam. Da vam nešto kaţem?! Vjerojatno je već sve sreĊeno i bez te

proIdete emisije koja mi visi nad glavom. Rekla sam vam da je

zamisao glupa. Nemojte mi priĉati da ste mi htjeli pomoći! Htjeli

ste me uĉiniti svojim duţnikom, oboje to znamo.

Spustila je glas, a Philip i Toby su izmijenili poglede.

- Sto ste doznali? - upita Philip Tobvja.

- Pat Travmore je prošli tjedan bila u Apple Junctionu. Svratila je u

redakciju novina i uzela nekoliko starih brojeva. Posjetila je

Saundersa, tipa koji je bio zacopan u Abigail dok

je bila djevojka. Svašta joj je izbrbljao. Onda je posjetila školsku

ravnateljicu u mirovini, koja je poznavala Abby Baš sam bio u

Patinoj kući u Georgetovvnu kad ju je Saunders nazvao.

- Koliko ti ljudi mogu štetiti senatorici? - upita Philip.

Toby slegne ramenima. - Ovisi o tome jeste li doznali što o kući?

- Nešto malo. Stupili smo u dodir s tvrtkom za nekretnine koja je

već godinama iznajmljuje. Sve su sredili za novoga stanara, ali iz

banke koja upravlja poslovima nasljednika javili su im da će se

useliti netko iz obitelji te da kuća više neće biti za iznajmljivanje.

- Netko iz obitelji? - ponovi Toby. - A tko to?

- Pat Traymore, pretpostavljam - odgovori Philip sarkastiĉno.

- Ne budite bezobrazni - odbrusi Toby. - Ţelim znati ĉija je kuća

ikoji se ĉlan obitelji uselio.

***

Pat je pomiješanih osjećaja gledala prijenos potpredsjednikova

davanja ostavke. Kad je Luther završio, spikerica je dodala da

predsjednik vjerojatno neće prije Nove godine odrediti nasljednika

na tom poloţaju.

A našu će emisiju prikazati dvadeset sedmoga, pomisli djevojka.

Kao što je prve noći kad je stigla u VVashington Sam

predvidio, i Pat bi mogla pripomoći pri izboru prve potpred-

sjednice.

Snovi su joj ponovno bili puni noćnih mora. Zar se doista tako ţivo

sjećala oca i majke ili je pomiješala stvarnost s

njihovim pojavama na filmovima i fotografijama? Sjećanje na to

kako joj je otac povezao koljeno i odveo je na sladoled bilo je

vjerodostojno. U to je bila posve sigurna. Ali nije li isto tako

ponekad navlaĉila jastuk preko glave da ne bi ĉula ljutite glasove i

histeriĉan plaĉ?

Odluĉila je do kraja pregledati oĉeve stvari.

Tvrdoglavo je prekopavala po sveţnjevima, a ono što se odnosilo

na majku sve ju je više zabrinjavalo. Pronašla je pismo koje je

njezina baka pisala majci:

Renee, draga moja, ion Tvoga pisma me zabrinuo. Ako si

ustanovila da ponovno imaš napade depresije, molim te da se

odman posavjetuješ s lijeĉnikom.

Ali, kako su novine pisale, upravo je njezina baka tvrdila da eDćfln

bio neuravnoteţena osoba.

Pronašla je i pismo koje je otac napisao majci godinu dana prije

tragedije.

Pat je imala dojam da pokušava skinuti zavoje s gnojne rane. Što

se više pribliţavala samoj rani, to je bilo teţe odlijepiti gazu.

Psihiĉka, pa ĉak i fiziĉka bol koju je osjećala postajala je sve

oštrija.

Jedna je kutija bila ispunjena boţiĉnim ukrasima i ţaru-Ijicama na

ţici. To joj je dalo ideju. Nabavit će boţiĉno drvce. Zašto ne?

A gdje su sada Veronica i Charles? Pogledala je na kartu. Sutra će

njihov brod stići u St. John. Pitala se moţe li im na Boţić

telefonirati.

Dolazak poštara pruţio joj je priliku za dobrodošao odmor. Dobila

je cijelu hrpu ĉestitaka i poziva od prijatelja iz Bostona. "Ako

ikako moţeš, doĊi makar na jedan dan. Svi ţeljno ĉekamo emisiju.

Za ovo bi trebala dobiti nagradu Emmy, a ne samo nominaciju. "

Jedno pismo za nju stiglo je u televizijski studio u Bostonu, pa su

joj ga proslijedili. Na poleĊini omotnice bila je adresa pošiljatelja:

Graney, pomisli Pat. Tako se zvao pilot koji je poginuo.

Pismo je bilo kratko:

Pat ode do telefona i nazove. Ćula je kako telefon na

se netko u posljednji trenutak javio. Bila je to Catherine Graney.

Ĉuo se ţamor, kao da je tamo mnogo ljudi. Pat je pokušala

ugovoriti sastanak.

- Mogu tek sutra - odgovori ţena. - Vodim dućan s antikvitetima, a

danas imam rasprodaju.

Ugovorile su vrijeme sastanka, a ţena je na brzinu uputila Pat kako

će je pronaći.

Toga poslijepodneva djevojka je pošla u kupnju. Najprije se

zaustavila kod izraĊivaĉa okvira i dala ponovno uokviriti jednu od

starih slika brodova koje je pronašla meĊu oĉevim stvarima. Bit će

to njezin boţiĉni poklon Samu.

- DoĊite za tjedan dana, gospoĊice. Slika je lijepa. I vrlo vrijedna,

ako je ikad poţelite prodati.

- Ne ţelim.

Blizu svoje kuće ušla je u dućan sa specijalitetima i naruĉila

namirnice, ukljuĉujući i maloga purana. U cvjećarnici je kupila

nešto cvijeća i struĉak zimzelena za okvir kamina. Pronašla je

boţiĉno drvce koje joj je sezalo do ramena. Jele su već uglavnom

bile rasprodane, pa nije mogla birati, no ova je bila lijepa, a iglice

su se bogato presijavale.

Rano naveĉer dovršila je ukrašavanje. Drvce je stajalo blizu vrata

za terasu. Jedan struĉak cvijeća stavila je na nizak okrugli stolić

kraj sofe, a drugi na stolić za piće pred dvosjedom.

Povješala je i sve slike. Dugo se odluĉivala kamo da koju stavi, ali

ureĊivanje dnevne sobe sada je bilo dovršeno. Vatra, pomislila je.

U kaminu je uvijek gorjela vatra.

Sloţila je drva, potpalila papir i triješće i namjestila rešetku. Onda

je napravila omlet i salatu i donijela pladanj u dnevnu sobu.

Veĉeras će samo gledati televiziju i odmarati

se. Osjećala je da se odviše trudi, da bi trebala pustiti da sjećanja

naviru sama od sebe. Mislila je da će joj ova soba postati odvratna,

ali unatoĉ stravi koju je doţivjela prošle noći, prostorija je

djelovala toplo i mirno. Kriju li se ovdje i lijepe uspomene?

Ukljuĉila je televizor, a na ekranu su se pojavili predsjednik i prva

dama. Upravo su ulazili u zrakoplov AirForce One, jer će Boţić

provesti na obiteljskomu posjedu.

Predsjednika su ponovno salijetali pitanjima o izboru pomoćnika. -

Do Nove godine ću vam reći tko je ona, ili on. Sretan Boţić!

Ona. Je li tu rijeĉ namjerno stavio na prvo mjesto? Pa naravno!

Nekoliko minuta poslije nazvao je Sam. - Pat, kako je?

Poţeljela je da joj se usta ne osuše svaki put kad zaĉuje njegov

glas. - Odliĉno. Jesi li maloĉas ĉuo predsjednika na televiziji?

- Jesam. Izbor je svakako suţen na dvije osobe. Nagovijestio je da

će izabrati ţenu. Nazvat ću Abigail. Od napetosti sigurno grize

nokte.

Pat podigne obrve. -1 ja bih, na njezinu mjestu, - Uvijala je ukras

na pojasu. - Kakvo je vrijeme tamo?

- Vruće je kao u paklu. Iskreno govoreći, više volim Boţić provesti

u zimskom ugoĊaju.

- Onda nisi trebao otići. Setala sam se dok sam kupovala boţiĉno

drvce i mogu ti reći da je jako hladno.

- Što namjeravaš za Boţić? Hoćeš li k Abigail na

V

- Da. Ćudi me da i tebe nije pozvala.

- Pozvala me ie, Pat. liieoo ie biti s Karen i Tomom. ali...

Pa, to je sada Karenina obitelj, a ne moja. Za vrijeme ruĉka morao

sam se ugristi za jezik da oštro ne odgovorim nekom uobraţenomu

majmunu koji je napravio dug popis svih pogrešaka

predsjednikove administracije.

Pat se nije mogla svladati. - Zar te Tomova majka ne upoznaje sa

svojim neudatim prijateljicama, sestriĉnama i sliĉnim osobama?

Sam se nasmije. - Bojim se da je odgovor potvrdan. Neću ostati do

Nove godine. Vratit ću se nekoliko dana nakon Boţića. Više nije

bilo nikakvih prijetnji?

- Ni jedan jedini tajanstveni telefonski poziv. Nedo-staješ mi,

Same - dodala je znaĉajnim tonom.

Nastala je stanka. Mogla je zamisliti zabrinuti izraz njegova lica

dok je pokušavao pronaći prikladnu frazu. Voliš me jednako kao i

prije dvije godine, pomislila je.

- Same?

Glas mu je bio prigušen. - I ti meni nedostaješ, Pat. Mnogo mi

znaĉiš.

Kakav fantastiĉan naĉin da joj to kaţe!

-A ti si jedan od mojih najdraţih prijatelja. Spustila je slušalicu

prije nego što je dospio odgovoriti.

17.

- Oĉe, gdje je moja Krpena Ana?

Nasmiješio se, nadajući se da ne vidi njegovu uznemirenost. - Ne,

naravno da je nisam vidio. Zar nije uvijek bila u ormaru, u sobi?

- Da. Ne znam gdje je... Oĉe, sigurno nije baĉena?

- Zašto bih je bacio?

- Ne znam. - Ustala je od stola. - Poći ću u boţiĉnu kupnju. Neću

se kasno vratiti. - Izgledala je zabrinuto, a onda je upitala: - Oĉe, je

li ponovno loše? Posljednjih nekoliko noći ĉak sam iz svoje sobe

ĉula govor. Ima li kakva razloga za zabrinutost? Ne javljaju se

valjda opet oni "glasovi"?

U oĉima joj je primijetio strah. Nije joj trebao reći da ĉuje glasove.

Ona to nije razumjela. Još gore od toga, postala

je uznemirena u njegovu društvu. - Oh, ne. Salio sam se kad

sam govorio o njima. - Ali bio je siguran da mu nije povjerovala.

Stavila mu je ruku na nadlakticu. - Noćas sam nekoliko puta ĉula

ime gospoĊe Gillespie. Nije li ta ţena nedavno umrla u staraĉkomu

domu?

Nakon što je Glory otišla, Arthur je dugo sjedio za kuhinjskim

stolom. Tanke noge obavio je oko nogu stolice i

razmišljao. Bolniĉarka Sheenan i lijeĉnici ispitivali su ga o gospoĊi

Gillespie. Htjeli su znati je li je posjetio.

- Da - priznao je. - Otišao sam vidjeti ima li sve što joj je potrebno.

- Koliko puta ste je posjetili?

- Jedanput. Spavala je. Bilo joj je dobro.

- GospoĊe Harnick i Drury misle da su vas vidjele. Ali gospoĊa

Drury tvrdi da ste ušli u tri sata i pet minuta, a gospoĊa Harnick je

sigurna da je to bilo kasnije.

- Nije u pravu. Samo jedanput sam bio tamo.

Morali su mu povjerovati. GospoĊa Harnick je ĉesto pokazivala

simptome senilnosti. Ali ponekad je bila i vrlo oštroumna.

Iznenada je ponovno dohvatio novine.

Kući je pošao podzemnom ţeljeznicom. Na peronu je, naslonjena

na štap, stajala starica s torbom punom namirnica. Upravo je htio

prići i ponuditi se da joj pomogne nositi torbu, kad je vlak

dotutnjao u postaju. Gomila se poĉela gurati, a mladić koji je nosio

sveţanj knjiga umalo je oborio staricu dok se ţurio da pronaĊe

sjedalo.

Arthur se sjetio kako joj je pomogao da se popne na vlak, trenutak

prije nego što su se vrata zatvorila. - Je li sve u redu? - upitao je.

- Oh, da. Jao, uplašila sam se da ću pasti. Mladi su tako nepaţljivi.

Nisu kao u moje vrijeme.

- Okrutni su - rekao je tiho.

Mladić je sišao u Dupont Circleu i prešao preko perona. Slijedio ga

je i progurao se do njega. Mladić je stajao u prvomu redu onih koji

su ĉekali vlak, na samomu rubu perona. Kad se vlak pojavio,

Arthur je koraknuo bliţe i gurnuo mu ruku, tako da se jedna knjiga

poskliznula. Mladić ju je pokušao uhvatiti. Na trenutak je izgubio

ravnoteţu pa ga je bilo lako gurnuti. I knjiga i mladić pali su na

traĉnice.

Novine. Da, evo ovdje, na trećoj strani:

DEVETNAESTOGODIŠNJI STUDENT POGINUO u METROU.

Novinar je smrt nazvao nesretnim sluĉajem. Netko je vidio kako je

mladić izgubio ravnoteţu kad se nagnuo da zadrţi knjigu koja mu

je skliznula iz ruke.

Kava se ohladila dok je Arthur drţao šalicu. Skuhat će drugu, a

onda poći na posao.

U domu je bilo toliko bespomoćnih, starih ljudi kojima je trebala

njegova pomoć. S gospoĊom Gillespie je bio tako nepaţljiv jer je

bio zaokupljen Patricijem Travmore. Sutra će reći Glory da će

ostati raditi prekovremeno pa će svratiti do kuće Patricije

Traymore.

Morao je još jedanput provaliti. Glorv je htjela svoju lutku!

* *

Dvadeset ĉetvrtoga, u deset sati, Pat se zaputila u Rich-

mond. Sunce je bilo sjajno i zlatno, ali zrak je još bio vrlo hladan.

Za Boţić će sve biti smrznuto.,

Nakon što je skrenula s autoceste, triput je pošla pogrešnim

smjerom i već je postala oĉajna, no napokon je pronašla Balsam

Place. Bila je to ulica s lijepim kućama srednje veliĉine, u

tudorskom stilu. Kuća broj 22 bila je veća od susjednih, a na livadi

je stajao izrezbareni natpis: AltllMMI,

Catherine Graney je ĉekala navratima. Moglo joj je biti

pedeset godina, a imala je ĉetvorouglasto lice, duboko usaĊene

plave oĉi i jedro, vitko tijelo. Kratko i ravno podrezana kosa poĉela

joj je sijedjeti.

Srdaĉno je djevojci stisnula ruku. - Ĉini mi se kao da vas već

poznajem. Priliĉno ĉesto putujem u New England i kad god mi se

pruţi prilika, gledam vaše emisije.

Prizemlje joj je sluţilo kao dućan. Bilo je tu stolica, sofa, vaza,

svjetiljki, orijentalnih sagova, porculana i lijepih staklenih

kompleta, a na svemu su visile cijene. Na ormaru iz doba kraljice

Anne stajale su krhke figurice. Uz ormar je spavao lijeni irski seter

ĉija je tamnocrvena dlaka bila već uvelike prošarana sivim

ĉupercima.

- Stanujem gore - objasni gospoĊa Granev. - Dućan je zapravo

zatvoren, ali mušterija me nazvala i pitala moţe li svratiti da u

posljednji trenutak nekome kupi poklon. Popit ćete kavu, zar ne?

Pat je svukla kaput. Obazrela se i pogledala predmete u prostoriji. -

Imate divnih stvari.

- Nadam se da imam. - GospoĊa Granev je bila polaskana. - Volim

pronalaziti stare predmete i obnavljati ih. Radionica mi je u garaţi.

- Nalila je kave iz lonĉićaSheffield i pruţila šalicu djevojci. - Ĉini

mi zadovoljstvo da budem okruţena lijepim stvarima. S tom

crvenkastom kosom i bluzom zlatne boje bilo bi vas lijepo vidjeti

na onoj chippendale sofi.

- Hvala. - Djevojci je ova srdaĉna ţena odmah postala simpatiĉna.

U njoj je bilo neĉega otvorenoga i poštenoga što je omogućivalo da

Pat odmah spomene razlog posjeta. - GospoĊo Granev, razumjet

ćete da me je vaše pismo vrlo zaĉudilo. Ali hoćete li mi reći zašto

niste odmah stupili u dodir sa studijem, umjesto što ste pisali

meni?

Catherine Granev je otpila kavu. - Kao što sam rekla, gledala sam

nekoliko vaših emisija. Po vašemu radu osjetila sam da ste ĉestita

osoba i mislim da ne biste svjesno sudjelovali u širenju laţi. Stoga

sam vam se obratila s molbom da

se pobrinete da se ime Georgea Graneya ne spomene u emisiji o

senatorici i da Abigail Jennings ne govori o "pogreški pilota" u

vezi s Willardovom smrću. Moj muţ je mogao pi-lotirati bilo ĉime

što je imalo krila.

Pat se sjetila već montiranih dijelova emisije. Senato-ricajest

optuţila pilota - ali je li zapravo spomenula njegovo ime? Pat nije

bila sigurna. No prisjetila se nekih pojedinosti nesreće.

- Zar istraga nije pokazala da je vaš muţ letio prenisko? - upitala

je.

- Zrakoplov je letio prenisko i zabio se u planinu. Trebala sam se

usprotiviti ĉim se Abigail Jennings poĉela koristiti tom nesrećom

da dospije u novine kao zagovornica propisa zraĉne sigurnosti.

Pat je gledala kako irski seter ustaje i proteţe se, a onda, nanjušivši

valjda napetost u gospodariĉinu glasu, tromo prelazi preko sobe i

spušta se do njezinih nogu. Catherine se nagnula i potapšala ga.

- A zašto niste odmah reagirali?

- Iz više razloga. Nekoliko tjedana nakon nesreće rodila sam dijete.

A mislim da sam htjela biti obzirna i prema Wi-

llardovoj majci.

- Njegovoj majci?

- Da. Vidite, George je priliĉno ĉesto letio s VVillardom

Jenningsom. Postali su dobri prijatelji. Stara gospoĊa Jennings je

to znala i kad se doznalo da je zrakoplov udario u

planinu došla je k meni - k meni, a ne snahi - pa smo zajedno

sjedile i ĉekale potvrdu tuţnih vijesti. Poloţila je veliku svotu

novaca u zaduţbinu za školovanje moga sina. Nisam je

htjela rastuţiti time što bih protiv Abigail Jermings upotrijebila

oruţje koje sam imala. Obje smo sumnjale, ali za nju

je sUcpdal bio nezamisliv.

Tri su starinska sata u isti trenutak poĉela otkucavati jedan. Sunce

je prodirale u sobu. Pat je primijetila da Ca-therine Graney, dok

govori, na prstu vrti vjenĉani prsten. Oĉito se nije ponovno

udavala. - Koje ste oruţje mogli upo-rabiti? - upita djevojka.

- Mogla sam uništiti povjerenje ljudi u Abigail. Willard je bio vrlo

nesretan s njom, a nije volio ni politiku. Onoga dana kad je

poginuo spremao se objaviti da se neće ponovno kandidirati za

Kongres i da prihvaća mjesto upravitelja koledţa. Privlaĉio ga je

akademski ţivot. Toga posljednjega jutra Abigail i on ţestoko su

se posvadili u zraĉnoj luci. Pre-klinjala ga je da ne najavi

povlaĉenje. A on joj je rekao, i to preda mnom i pred Georgeom:

'Abigail, tebi to moţe biti posve svejedno. Mi smo ionako gotovi."

- Zar su se Abigail i Willard Jennings trebali razvesti?

- To izigravanje "plemenite udovice" oduvijek je bilo poza. Moj

sin George Granev, sada je pilot u vojnom zrakoplovstvu, nikad

nije upoznao oca, ali neću da ga njezine laţi dovedu u neugodan

poloţaj. Dobila ja spor ili ne, uĉinit ću da cijeli svijet shvati kakva

laţljivica je Abigail oduvijek bila.

Pat se trudila da paţljivo bira rijeĉi: - GospoĊo Granev, uĉinit ću

sve što mogu da se o vašemu muţu ne govori nedoliĉno. Ali

moram vam reći da sam pregledala senatoriĉine privatne papire i

sve što sam vidjela upućivalo je na to da su Abigail i Willard

Jennings bili vrlo zaljubljeni.

Catherine Granev napravi prijezirnu grimasu. - Voljela bih vidjeti

izraz lica stare gospoĊe Jennings da to ĉuje! Nešto ću vam reći: Na

povratku se odvezite kilometar dalje i proĊite pokraj Hillcresta. To

je imanje Jenningsovih. Zamislite kako je stara mrzila snahu kad

joj nije ostavila ni imanje, ni prebijenu paru.

Petnaest minuta kasnije Pat je kroz visoka ţeljezna vrata gledala

prekrasnu kuću sagraĊenu na uzvisini zemljišta prekrivena

snijegom. Kao Willardova udovica, Abigail je imala puno pravo

nadati se da će zajedno s njegovim mjestom u Kongresu naslijediti

i imanje. S druge strane, da su se razveli ponovno bi postala nitko i

ništa. Ako se moglo vjerovati Catherini Granev, ta nesreća o kojoj

je Abigail tako dirljivo govorila bila je za nju prava sreća, jer je

prije dvadeset i pet godina buduću senatoricu spasila od zaborava.

18.

- Lijepo je, Abby - reĉe Toby vedro.

- Trebalo bi dobro ispasti na filmu - sloţila se.

S divljenjem su gledali boţiĉno drvce u Abigailinoj dnevnoj sobi.

Na stolu u blagovaonici je bilo već sve pripremljeno.

- Sutra ujutro će sigurnonavaliti novinari - rekla je. -Doznajte kad

je jutarnja misa u katedrali. Moraju me tamo vidjeti.

Nije htjela propustiti nijednu pojedinost. Otkad je predsjednik

rekao da će objaviti "njezino ime", Abigail je bila izvan sebe od

napetosti.

- Ja sam bolja od nje - ponovila je barem dvanaestak puta. - Claire

je iz njegova kraja, a to nije dobro. Samo da

nemamo problema oko te proklete emisije!

- Mogla bi vam pomoći - rekao je da je smiri, premda je bio

zabrinut kao i ona.

- Toby, mogla bi mi pomoći kad bih se borila za poloţaj za koji

ima mnogo kandidata, ali ne mislim da će predsjednik, kad vidi

emisiju, skoĉiti i uzviknuti: "Baš ona je najpogodnija!" Dapaĉe,

mogao bi priĉekati da vidi hoće li biti

negativnih odjeka prije nego što objavi svoju odluku. Znao je da

ima pravo. - Ne brinite. Ionako se više ne

moţete izvući. Emisija je već najavljena u novinama.

Paţljivo je izabrala goste za boţiĉnu veĉeru. MeĊu

njima su bila dva senatora, tri kongresmena, sudac Vrhovnoga

suda i Luther Pelham.

- Da barem Sam Kingslev nije otišao u Kaliforniju -rekla je.

Do šest je sati sve već bilo prireĊeno. U pećnici se pelda guska.

Sutra za veĉerom posluţit će je hladnu. Kuću je ispunio bogat,

zamamni miris koji je podsjetio Tobyja na doba kad su, kao

gimnazijalci, bili u kuhinji Saundersovih. Ta je kuhinja uvijek

mirisala na dobru hranu, koja se kuhala ili pelda. Francev Foster je

bila odliĉna kuharica. To joj je svatko morao priznati!

- Pa, ja sada idem, Abby.

- Imate vaţan sastanak, Toby?

- Ne odviše vaţan.

Ona konobarica koja je prodavala odreske već mu je poĉela ići na

ţivce. To mu se nakon nekog vremena dogaĊalo sa svim ţenama.

- Vidimo se ujutro. Rano doĊite po mene.

- U redu, senatorice. Dobro spavajte. Sutra morate lijepo izgledati.

Kad je odlazio, Abby je popravljala ukrasne vrpce koje nisu visjele

ravno.

Vratio se u svoj stan, otuširao, a onda obukao hlaĉe, košulju od

fine tkanine i sportski kaputić. Konobarica mu je odluĉno dala na

znanje da veĉeras ne ţeli kuhati. Za promjenu će je nekamo izvesti,

a onda će se vratiti u njezin stan "na ĉašicu".

Toby nije volio trošiti novac na hranu - barem ne kad su poniji

obećavali zanimljive utrke. Svezao je tamnozelenu kravatu i

upravo se gledao u ogledalu kad je zazvonio telefon. Zvala je Abby

- Idite i kupite mi The National Mirror.

- The Mirror?

- Ĉuli ste: idite i donesite mi! Philip je upravo nazvao. Na

naslovnoj strani su miss Apple Junctiona i n]ezina. otmjena majka.

Tko je iskopao tu sliku? Tko?

Toby stisne slušalicu. Pat Travmore je bila u uredništvu novina u

Apple Junctionu. A }eremy Saunders ju je nazvao. - Senatorice,

ako vas netko pokuša zezati, napravit ću od njega mljeveno meso.

* *

Pat se vratila kući u tri i pol nadajući se da će koji sat odspavati.

Kao i obiĉno, dugo stajanje i sinoćnje penjanje da bi objesila slike,

loše su djelovali na nogu. Za cijelo vrijeme voţnje iz Richmonda

osjećala je potmulu, neprekidnu bol. Ali tek što je ušla u kuću,

zazvonio je telefon. Zvala je Lila Thatcher.

- Tako mi je drago da sam vas zatekla kod kuće. Pat. Ĉekala sam

vas. Jeste li veĉeras slobodni?

- Zapravo,. - Zateĉena, Pat nije mogla odmah smisliti

uvjerljivo opravdanje. Ne moţeš tek tako lagati vidovitoj osobi,

pomislila je.

- Nemojte reći da imate posla - prekine je Lila. - Veleposlanik će

pozvati mnogo gostiju na svoju uobiĉajenu boţiĉnu veĉeru pa sam

ga nazvala i rekla da bih vas rado dovela. Naposljetku, sad ste mu

susjeda. Bit će oduševljen.

Osamdesetogodišnji veleposlanik u mirovini bio je moţda

najuvaţeniji politiĉar u tom kraju. Malo je koji svjetski drţavnik,

za vrijeme posjeta VVashingtonu, propustio svratiti u njegovu

kuću.

-Voljela bih ići - reĉe Pat usrdno. - Hvala što ste me se sjetili.

Kad je spustila slušalicu otišla je u kupaonicu. Sigurno će svi

veleposlanikovi gosti biti dotjerani pa je odluĉila odjenuti crni

kostim od baršuna s krznenim manšetama.

Još je imala vremena da se petnaestak minuta opusti u kadi, a onda

malo prilegne.

Dok je leţala zavaljena u kadi, primijetila je da se kut ţuto sivih

tapeta odlijepio, a ispod njih je ugledala nebe-skiplavu boju.

Posegnula je i ogulila veliki komad gornjih tapeta.

Ţivo se sjećala te divne ljubiĉaste i nebeskoplave boje. Na krevetu

je bio vatirani poplun od atlasa, pomislila je, a na podu smo imali

plavi sag.

Automatskim se pokretima obrisala ruĉnikom i obukla kućni

ogrtaĉ od baršuna.

U spavaćoj je sobi bilo svjeţe i već su se stvarale kasno-

poslijepodnevne sjene. Prije nego što je utonula u san, za svaki

sluĉaj je navila budilicu da zvoni u ĉetiri i pol.

Ljutiti glasovi... pokrivaĉ navuĉen preko glave... prasak... još jedan

prasak... bosonoga je tiho krenula niz stepenice...

Probudila ju je uporna, prodorna zvonjava budilice. Protrljala je

oĉi, pokušavajući se prisjetiti sada već nejasnoga sna. Jesu li tapete

dozvale neko sjećanje? Oh, Boţe, da barem nije navila budilicu!

Ali stalno se pribliţavam, pomislila je. Svaki put je sve bliţe

istini...

Polako je ustala i otišla do toaletnoga stolića u prostoriji za

oblaĉenje. Lice joj je bilo blijedo, a izraz napet. Zaĉula je škripu

negdje u hodniku i munjevito se okrenula, uhvativši se za grlo. Ali

naravno, to je samo drvo pucketalo u staroj kući.

Lila Thatcher je pozvonila toĉno u pet sati. Ruţiĉastih obraza i

bijele kose, onako uokvirena vratima, bila je gotovo nalik na neku

vilu. Doimala se sveĉano u krznenu kaputu od kanadske kune, s

boţiĉnim struĉkom zimzelena prikopĉanim na široki ovratnik.

- Imamo li vremena za ĉašicu cherryja? — upita Pat.

- Mislim da imamo - Lila se obazrela po predvorju i pogledala vitki

stol od kavarskoga mramora i ogledalo uokvireno mramorom. -

Oduvijek su mi se sviĊali. Drago mi je da su ponovno ovdje.

- Vi znate - reĉe djevojka, ne izgovorivši to kao pitanje nego kao

tvrdnju. - To sam pomislila još one noći.

Donijela je bocu cherrvja i tanjur biskvita i stavila ih na stolić za

piće.

Lila je zastala na vratima dnevne sobe. - Da - reĉe ona. - Vrlo

lijepo ste sve uredili. Naravno, prošlo je mnogo vremena, ali sve je

kao što se sjećam. Taj divni sag, ta sofa... Ĉak i slika - promrmljala

je. - Nije ĉudo što sam se uznemirila. Pat, jeste iPsigurni da je to

razumno?

Sjele su i djevojka natoĉi cherrv. - Ne znam je li razum-

no, Ali sumnjam da je nuţno.

- Koliko se sjećate?

- Malo ĉega. Pojedinosti. Niĉega povezanoga.

- Ĉesto sam zvala bolnicu i raspitivala se o vama. Mjesecima ste

bili u nesvijesti. Kad su vas premjestili, dali su

nam na znanje da ćete, ako se izvuĉete, zauvijek trpjeti po-

sljedice. A onda se pojavila osmrtnica.

- Veronica... majĉina sestra i njezin muţ su me usvojili.

Baka je htjela sprijeĉiti da me cijeloga ţivota prati skandal... a i

njih.

- Zovem se Patricia Kerry. Mislim da je otac htio da budem Kerrv.

Baka se zvala Patricia. Pomislili su da bi me, ako mi već mijenjaju

prezime, mogli poĉeti zvati pravim imenom.

-1 tako je Kerrv Adams postala Patricia Traymore. Sto oĉekujete

da ćete ovdje naći? - Lila otpije cherrv i stavi ĉašu na stol.

Pat uznemireno ustane i priĊe klaviru. Nagonski je spustila prste na

tipke, a onda povukla ruke.

Lila ju je gledala. - Svirate?

- Samo za vlastito zadovoljstvo.

-Vaša majka je stalno svirala. To znate.

- Da, Veronica mi je priĉala o njoj. Vidite, isprva sam samo htjela

doznati što se ovdje dogodilo. Onda sam shvatila da sam, otkad

znam za sebe, mrzila oca. Mrzila sam ga jer me onako ozlijedio i

lišio me majke. Mislila sam da ću pronaći neki trag da je bio

bolestan, da se slomio... ni sama ne znam što. Ali sada, otkad sam

se poĉela sjećati nekih pojedinosti, uviĊam da tu ima nešto više od

toga. Nisam ista osoba kakva bih postala da...

Rukom je pokazala mjesto gdje su pronašli leševe.

- ... da se sve to nije dogodilo. Morala sam povezati dijete koje sam

bila s osobom koja sam sada. U djetinjstvu sam izgubila dio sebe.

Imala sam toliko unaprijed stvorenih ideja... da mi je majka bila

anĊeo a otac sotona. Veronica je nagovijestila da je otac uništio

majĉinu karijeru glazbenice, a onda i njezin ţivot. Ali što je s

njim? Majka se udala za politiĉara, a onda se pobunila protiv takva

ţivota. Je li to bilo pošteno? Koliko sam ja bila povod za neprilike

meĊu njima? Veronica mi je jednom rekla da je ova kuća

bilapremala. Kad

bi majka pokušala vjeţbati sviranje, probudila bih se i poĉela

plahti

- Povod - ponovi Lila. - Bojim se da ste upravo to, Pat. Pokrećete

stvari koje je najbolje pustiti na miru. - Pozorno ju je gledala. -

Ĉini se da ste se uspješno oporavili od ozljeda.

- Dugo je trajalo. Kad sam se napokon osvijestila, morala sam sve

uĉiti ispoĉetka. Nisam razumijevala rijeĉi, niti znala kako se

upotrebljava vilica. Do sedme godine na nozi sam nosila remenje.

Lila odjednom osjeti da joj je vruće, a samo trenutak prije bilo joj

je hladno. Nije htjela ispitivati razlog promjene. Znala je samo da

tragedija u toj sobi još nije odigrana do kraja.

Ustala je. - Bolje da ne dopustimo da veleposlanik ĉeka

- rekla je odluĉno.

Na djevojĉinu licu primijetila je Reneeine liĉne kosti i osjetljiva

usta, a široko razmaknute oĉi i crvenkastu kosu Pat je naslijedila

od Deana.

- U redu, Lila, dosta ste me prouĉavali - reĉe djevojka.

- Na koga sam više nalik?

- Na oboje - odgovori Lila iskreno. - Ali mislim da ste

više nalik na oca.

- Zaboga, ne valjda u svemu, molim vas - Pat se pokušala

nasmiješiti, ali bilo je ţalosno oĉito da je to uĉinila s

naporom.

19.

Dobro skriven u sjenama drveća i grmlja, Arthur je motrio Pat i

Lilu kroz staklena vrata verande.

Uvelike se razoĉarao kad je vidio da je kuća osvijetljena i da je na

prilaznu puteljku parkiran automobil. Moţda noćas neće ni moći

potraţiti lutku, a ţarko je ţelio da je Glory za Boţić dobije natrag.

Pokušao je prisluškivati o ĉemu to dvije ţene razgovaraju, ali

mogao je razabrati samo pokoju rijeĉ. Obje su bile odjevene za

izlazak.

Hoće li ipak izaći? Odluĉio je priĉekati. Vrlo je pozorno motrio

lice Patricije Travmore. Bila je ozbiljna, ĉak uznemirena! Moţda je

njegovo upozorenje poĉela shvaćati ozbiljno. Za njezino dobro

nadao se da je tako.

Motrio ih je samo nekoliko minuta, a onda su ustale.

Neĉujno se otšuljao uza zid kuće, a trenutak kasnije zaĉuo je kako

se otvaraju ulazna vrata. Nisu otišle automobilom pa po svoj prilici

neće daleko - moţda k susjedu ili u obliţnji restoran. Morat će

poţuriti s traţenjem lutke.

Brzo se vratio na terasu. Pat Travmore je u dnevnoj sobi ostavila

upaljeno svjetlo pa je na staklenim vratima ugledao

jake, nove brave.

Ne bi mogao ud ĉak ni da izreţe komad stakla. MeĊutim, tako

nešto je predvidio pa je već prije isplanirao što će

uĉiniti.

One noći kad je ostavio lutku, primijetio je da prozor pri vrhu nije

zatvoren. Bio je uleknut, kao da se okvir razla-bavio. Neće ga biti

teško otvoriti.

Nekoliko minuta kasnije već je prekoraĉio prozorsku dasku i stao

na pod sobe. Paţljivo je osluhnuo. Nekako je osjećao da je soba

prazna.

Oprezno je upalio baterijsku svjetiljku. U sobi doista nije bilo

nikoga pa je otvorio vrata na hodnik, uvjeren da je sam u kući.

Gdje da poĉne traţiti?

Izlagao se velikoj opasnosti zbog lutke. Umalo ga nisu uhvatili kad

je iz laboratorija u domu uzimao epruvetu ispunjenu krvlju.

Bio je zaboravio da Glory jako voli tu lutku i uvijek je ĉvrsto drţi u

naruĉju kad on na prstima uĊe u sobu da vidi spava li mirno.

Ĉinilo mu se nevjerojatnim da već drugi put istoga tjedna ulazi u tu

kuću. Još se ţivo sjećao onoga davnoga jutra kad su dojurila kola

hitne pomoć. Svjetlo na krovu je bljeskalo, sirena zavijala, a gume

zacviljele na prilaznu puteljku. Na ploĉniku je bilo mnogo ljudi.

Susjedi su prebacili kapute preko skupih kućnih ogrtaĉa, policijski

automobili zabarikadirali su ulicu, a sve je vrvjelo od murjaka.

Neka ţena je vrištala. Bila je to domaćica koja je pronašla leševe.

On i njegov kolega, bolniĉari hitne pomoći iz bolnice

Georgetovvn, utrĉali su u kuću.

Na vratima je stajao mladi policajac. - Ne ţurite. Više im niste

potrebni... - dobacio im je.

Ĉovjek koji je leţao na leĊima, s metkom u sljepooĉici, zacijelo je

ostao na mjestu mrtav. Pištolj je leţao izmeĊu

njega i ţene. Pala je potrbuške i krv iz rane na prsima natapala je

sag. Oĉi su joj još bile širom otvorene, ali staklaste, kao da se pita

što se i kako dogodilo. Nije joj moglo biti više od trideset godina.

Tamna kosa rasula joj se niz ramena. Lice joj je bilo usko, nosnice

njeţne, a liĉne kosti visoke. Kućni ogrtaĉ od ţute svile nabrao se

oko nje kao veĉernja haljina.

On se prvi nagnuo nad djevojĉicu. Crvena kosa bila je tako

slijepljena od sasušene krvi da je zadobila jarku nijansu. Desna

noga je neprirodno izokrenuta stršala iz spavaćice s cvjetićima, a

kost je virila poput piramide.

Nagnuo se bliţe.

- Ţiva - prošaptao je. Luda kuća! Prikljuĉili su bocu za transfuziju.

Dali su joj krvnu grupu O negativna, preko maloga, besvjesnoga

lica stavili masku za kisik, a na slomljenu nogu postavili udlagu.

Pomogao je da joj zaviju glavu, i cijelo vrijeme joj milovao ĉelo i

uvijao kosu oko prstiju.

Netko je rekao da se djevojĉica zove Kerry.

- Ako je Boţja volja, spasit ću te, Kerry - prošaptao je.

- Neće preţivjeti - rekao je bolniĉar osorno i gurnuo ga u stranu.

Policijski fotografi snimili su djevojĉicu i njezine mrtve roditelje.

Na podu su kredom nacrtali obrise mrtvih tijela.

Već tada je osjetio da je ta kuća leglo grijeha i zla, mjesto na

kojemu su slomljena dva nevina cvijeta, majka i njezina kći.

Jednom je pokazao kuću Glory i ispriĉao joj sve što se toga jutra

dogodilo.

Mala Kerry je dva mjeseca ostala na odjelu za intenzivnu njegu u

bolnici Georfttom. Obilazio ju je sto je ĉešće

mogao. Nikada se nije probudila, naprosto je leţala kao zaspala

lutka.

Shvatio je da joj nije suĊeno da preţivi pa je traţio naĉin da je

preda Gospodinu. Ali prije nego što je dospio išta uĉiniti,

premjestili su je u dom za nepokretne bolesnike blizu Bostona, a

nakon nekog vremena proĉitao je da je umrla.

Njegova je sestra imala lutku. "Daj da je njegujem " molio je.

"Igrat ćemo se da je bolesna i ja ću je izlijeĉiti." Oĉeva teška, ţu-

Ijevita ruka tako ga je udarila po licu da mu je iz nosa potekla krv.

"Izlijeĉi ovo, mlakonjo!"

U spavaćoj sobi Pat Travmore poĉeo je traţiti Glorvnu lutku.

Otvorio je ormar, pretraţio police i dno, ali je nije bilo. S Ijutitom

grimasom gledao je mnoštvo skupe odjeće. Svilene bluze,

podsuknje, haljine i kostimi kakvi se vide u oglasima modnih

ĉasopisa. Glory je uglavnom nosila traperice i veste, a kupovala ih

je u robnoj kući. Ljudi u domu obiĉno su nosili spavaćice ili

pidţame od flanela i prevelike ogrtaĉe koji su kloparali oko

njihovih bezobliĉnih tijela.

Zaprepastio se kad je ugledao jedan od ogrtaĉa Pat Travmore. Bila

je to tunika od smeĊe vune, s pašom nalik na uţe. Podsjetila ga je

na redovniĉku mantiju. Uzeo ju je iz ormara i prislonio uz tijelo.

Zatim je pretraţio duboke donje ladice toaletnoga stolića. Ni tamo

nije bilo lutke. Ako je još uopće u kući, nije u spavaćoj sobi! Nije

smio gubiti toliko vremena. Na brzinu je pregledao ormare u

spavaćim sobama i sišao u prizemlje.

Pat Travmore je ostavila svjetlo u predvorju. Svjetiljka u biblioteci

i one u dnevnoj sobi takoĊer su bile upaljene -gorjele su ĉak i

svjećice na boţiĉnom drvcu.

Takva rasipnost je grijeh, pomislio je ljutite. Nije pošteno tako

trošiti struju, a mnogima je preskupo i da zagriju domove. Drvce je

već bilo suho. Da ga plamen samo dotakne planula bi, grane bi

zapucketale, a ukrasi se istopili.

Jedan ukras je pao s drvca. Podignuo ga je i stavio na mjesto. U

dnevnoj sobi nije bilo mjesta za skrivanje.

Naposljetku je pretraţio i biblioteku.

Ormari za spise bili su zakljuĉani - vjerojatno je baš tamo stavila

lutku! Onda je primijetio kutiju, gurnutu duboko pod stol i nekako

je odmah znao. Morao je snaţno potezati da je izvuĉe, ali kad ju je

otvorio, tako se razveselio da mu je srce brţe zakucalo. Tu je bila

Glorvna dragocjena lutka!

Pregaĉa je nestala, ali nije smio gubiti vrijeme traţeći je. Prošao je

kroz sobe i paţljivo ih pregledao da vidi ima li koga. Nigdje nije

upalio ni ugasio svjetlo niti dotaknuo vrata. U domu je stekao

veliko iskustvo.

Dakako, ako Patricia Travmore potraţi lutku, znat će da je netko

ušao. Ali kutija je bila duboko pod stolom. Moţda neko vrijeme

neće ni spaziti da je nema.

Izaći će onako kako je i ušao - kroz prozor spavaće sobe. Patricia

Travmore nije koristila tu spavaću sobu. Vjerojatno danima nije ni

zavirila u nju.

U kuću je ušao u pet i petnaest, a zvona na crkvi blizu

koledţa odbila su šest kad se spustio niz drvo, oprezno se

odšuljao niz dvorište i išĉezao u noći.

* * *

Veleposlanikova je kuća bila golema. Goli, bijeli zidovi bili su

prikladna pozadina za njegovu zbirku umjetniĉkih

predmeta.

Pat je odmah zapazila udobne, meko tapecirane sofe i antikne

georgijanske stolove, Pred vratima što su vodila na

terasu stajalo je golemo boţiĉno drvce, okićeno srebrnim ukrasima.

U blagovaonici, na prostrtu stolu, jela je bilo na izbor: kavijar i

jesetra, šunka iz Virginije, puran u ţeleu, vrući dvopek i salate.

Dva su konobara diskretno punila ĉaše šampanjcem ĉim bi gosti

ispili.

Veleposlanik Cardell, malen rastom, otmjen i sijede kose, ljubazno

je i dostojanstveno poţelio djevojci dobrodošlicu i upoznao je sa

svojom sestrom Rowenom van Cleef, koja je sada ţivjela s njim.

- Ja sam njegova mlaĊa sestrica - reĉe gospoĊa van Cleef, a oĉi joj

zasvjetlucaše. - Tek su mi sedamdeset i ĉetiri godine, a Edvvard je

navršio osamdeset i dvije.

Skupilo se ĉetrdesetak gostiju. Snizivši glas, Lila je djevojci

pokazivala one najpoznatije.

- Engleski veleposlanik i njegova ţena, Sir John i Lady Clemens...

Francuski veleposlanik... Donald Arlen, koji će postati direktor

Svjetske banke... Onaj visoki ĉovjek kraj kamina je general

VVilkins. On će preuzeti zapovjedništvo NATO-a. Senator

VVhitlock... Ono s nfimnije njegova ţena.

Upoznala je Pat sa susjedima. Djevojka se iznenadila kad su se svi

skupili oko nje. Je li bilo ikakva nagovještaja tko je provalio? Ne

ĉini li se da će predsjednik imenovati senatoricu Jennings na

potpredsjedniĉki poloţaj? Je li ugodno raditi sa senatoricom? Jesu

li unaprijed snimili cijelu emisiju?

Gina Butterfield, novinarka The Washington Tribunea, prišla je i

paţljivo slušala što Pat govori.

- Tako je neobiĉno da vam je netko provalio u kuću i ostavio

prijeteću poruku - primijeti ona. - Oĉito je niste ozbiljno shvatili.

Pat se prisilila da odgovori leţernim glasom: - Svi mislimo da je to

djelo neke "udarene" osobe. Ţao mi je što se oko toga podiglo

toliko buke. To doista nije pošteno prema senatorici.

Novinarka se nasmiješi. - Draga moja, ovo je VVashing-ton.

Zacijelo ne oĉekujete da će netko prešutjeti takvu vijest. Govorite

vrlo samouvjereno, ali da sam na vašemu mjestu jako bih se

uznemirila da mi netko provali u kuću i zaprijeti smrću.

- Pogotovu u toj kući - upadne netko. - Jesu li vam priĉali da je u

njoj Adams poĉinio ubojstvo i samoubojstvo?

Pat je zurila u mjehuriće u ĉaši šampanjca. - Da, ĉula sam tu priĉu.

Ali bilo je to tako davno, zar ne?

- Moramo li raspredati o toj temi? - prekine ih Lila. -Badnjak je.

- Ĉekajte malo! - reĉe brzo Gina Butterfield. -Adams! Kongresmen

Adams! Hoćete reći da Pat ţivi u kući u kojoj se on ubio? Kako je

to promaklo novinarima?

- Kakve to veze ima s provalom? - odbrusi Lila.

Pat je osjetila kako joj je njezina prijateljica upozoravaj uĉim

pokretom dotakla ruku. Zar me izraz lica odao?

Veleposlanik se zaustavio kraj njihove skupine. - Molim vas,

prihvatite se veĉere - ponukao ih je.

Pat se okrenula i htjela pod za njim, ali je zastala kad je ĉula

pitanje što ga je novinarka uputila jednoj gošći.

- Ţivjeli ste u Georgetovnu u vrijeme kad se to dogodilo?

- Da, jesam - odgovori ţena - Samo dvije kuće dalje od

njih. Majka mi je još bila ţiva. Dobro smo poznavali Adam-

- To je bilo prije mog dolaska u Washington - objasni Gina

Butterfield. -Ali, naravno, ĉula sam govorkanja. Je li istina da

štošta u vezi s tim dogaĊajem nije nikada izašlo na vidjelo?

- Naravno da je istina - njezina sugovornica se lukavo nasmije. -

Reneeina majka, gospoĊa Schuvler, u Bostonu je glumila veliku

damu. Rekla je novinarima da se Renee namjeravala razvesti od

Deana Adamsa, jer je shvatila da je taj brak promašen.

- Pat, doĊite da nešto pojedemo! - Lila je povukla djevojku.

- Nije li upravo namjeravala traţiti razvod? - upita Gina.

- Sumnjam - odbrusi njezina sugovornica. - Bila je luda za

Deanom, bolesno ljubomorna, a mrzila je njegov posao. Na

zabavama je bila posve mutava. Uopće nije otvarala usta. I kako je

samo vjeţbala sviranje na klaviru i to osam sati na dan! Kad je bila

vrućina i otvoreni prozori, svi smo gotovo podivljali od toga. A

vjerujte mi, nije bila virtuoz. Sasvim je prosjeĉno svirala.

Ne vjerujem, pomisli Pat. Ne ţelim povjerovati. Sto je novinarka

sad pitala? Je li spomenula da jeAdams bio na glasu kao ţenskar?

- Bio je vrlo privlaĉan pa su se ţene vrtjele oko njega -susjeda

slegne ramenima. - Tada su mi bile samo dvadeset i tri godine i

bila sam do ušiju zacopana u njega. Naveĉer je obiĉavao šetati s

malom Kerry. Namjerno sam izlazila, i susretala se s njim, ali nije

mi pomoglo. Mislim da je bolje da se prihvatimo jela. Umirem od

gladi.

- Je li kongresmen Adams bio vidljivo neuravnoteţen? - upita

Gina.

- Naravno da nije. To je tvrdila Reneeina majka. Znala je što radi.

Sjetite se da su na pištolju bili njegovi, ali i njezini otisci. Majka i

ja uvijek smo smatrale da je Renee prolupala i poĉela pucati. A što

se tiĉe male Kerry... Slušajte, ti košĉati prsti sviraĉice na klaviru

bili su vrlo snaţni. Ne bih dvaput rekla da te veĉeri nije baš ona

udarila jadno dijete.

2O.

Sam je pijuckao svijetlo pivo i dokono zurio u brojne goste

Racquet Cluba u Palm Springsu.

Okrenuo je glavu, pogledao kćer i nasmiješio se. Karen je

naslijedila put svoje majke. Bila je tamnoputa pa se njezina plava

kosa ĉinila još svjetlijom. Ruku je poloţila na mu-ţevljevu

nadlakticu.

Thomas \Valton Snow mladi vrlo je simpatiĉan mladić, pomisli

Sam. Dobar muţ i uspješan poslovni ĉovjek. Obitelj mu je za

Samov ukus bila odviše otmjena, na dosadan naĉin, ali bio je

sretan što mu se kći dobro udala.

Otkad je došao ovamo, upoznali su ga s nekoliko vrlo privlaĉnih

ţena u ranim ĉetrdesetim godinama - udovicama, bijelim

udovicama, karijeristicama, a svaka je htjela odabrati

muškarca s kojim će provesti ostatak ţivota. Sve to dovelo

je samo do toga da Sam poĉne osjećati kako u njemu rastu

nemir, nemogućnost da se negdje skrasi, bolni, sveobuhvatni

osjećaj nepripadanja.

A kamo on, do sto Ċavola, pripada?

U VVashington! Eto kamo! Lijepo je biti s Karen, ali

jednostavno mu se fućkalo za sve te ljude koje ona smatra iznimno

zanimljivima,

Mojoj su Ijmfcid UsĊ i Mrigolm, pomisli on,

se udala i oĉekuje dijete. Ne ţelim da me upoznaju sa svim

slobodnim ţenama Palm Springsa koje su prešle ĉetrdesetu.

- Tata, hoćeš li se, molim te, prestati mrštiti?

Karen se nagne preko stola, poljubi ga i zavali se u stolicu. Tom ju

je obrglio oko ramena.

$am je motrio vedra, bezbriţna lica ĉlanova Tomove obitelji. Za

dan ili dva on će im dosaditi. Nije bio vedar gost.

- Dušo - obratio joj se povjerljivim tonom. - Pitala si me smatram li

da će predsjednik imenovati senatoricu Jenn-ings

potpredsjednicom, a ja sam odgovorio da ne znam. Trebao sam biti

iskreniji. Mislim da će je imenovati.

Svi pogledi odjednom skrenuše na njega.

- Sutra naveĉer senatorica će u svojoj kući prirediti bo-ţićnu

zabavu. Nešto od toga vidjet ćeš na televiziji. Radovala bi se da i ja

doĊem. Alco nemaš ništa protiv, mislim da bih trebao biti ondje.

Svi su shvatili. Karenin svekar pošalje po vozni red.

Ako Sam sutra u osam poĊe zrakoplovom iz Los Ange-lesa, bit će

na vašingtonskomu aerodromu u ĉetiri i pol po istoĉnomu

vremenu.

Zacijelo je vrlo zanimljivo biti gost na zabavi koju snimaju za

televiziju! Svi su nestrpljivo oĉekivali emisiju.

Samo je Karen šutjela.

Onda se nasmijala i rekla: - Tata, dosta zezanja. Ĉula sam

govorkanja da je senatorica bacila oko na tebe!

21.

U devet i petnaest Pat i Lila otišle su s veleposlanikove zabave i

šutke se prošetale. Tek kad su se pribliţile kućama, Lila reĉe tihim

glasom: - Pat, ne mogu vam reći kako mi je ţao.

- Koliko u rijeĉima one ţene ima istine, a koliko pretjerivanja?

Moram to doznati.

Ulomci onoga što je ĉula još su odjekivali u djevojĉinim ušima:

Neurotiĉna... dugi, košĉati prsti... ţenskar... Mislimo da je upravo

ona udarila jadno dijete...

- Svakako moram doznati koliko u tome ima istine -ponovila je.

- Pat, ona je zlobna traĉ-baba. Savršeno je dobro znala što radi kad

je s onom novinarkom poĉela raspredati o prošlosti kuće.

- Naravno, pogriješila je - reĉe djevojka bezbojnim glasom.

- Pogriješila?

Zaustavile su se pred Lilinim ulaznim vratima. Pat je pogledala

svoju kuću na drugoj strani ulice. Premda je u prizemlju ostavila

upaljena svjetla, zgrada se ipak doimala zlo-

šlutno i mraĉno,

- Znate, jedne stvari se sasvim jasno sjećam. Kad sam

one noći kroz predvorje dotrĉala u dnevnu sobu spotaknu-

la sam se preko majĉina mrtvoga tijela. - Okrenula se

prijateljici. - Vidite na ĉemu sam: majka mi je bila neuro-tiĉarka, a

otac je poludio i pokušao me ubiti. Lijepo nasljeĊe, jeli?

Lila je šutjela. Predosjećaj koji joj nije davao mira postajao je sve

izraţeniji. - Oh, Kerry, rado bih vam pomogla!

Pat joj stisne ruku. - Pomaţete mi, Lila - odgovori -Laku noć!

Na telefonskoj je tajnici u biblioteci svjetlucala crvena lampica. Pat

vrati vrpcu na poĉetak. Dok je nije bilo, zvala ju je samo jedna

osoba.

- Ovdje Luther Pelham. Sada je sedam i dvadeset. Iskr-sle su

neprilike. Bez obzira na to kad se vratite kući, nazovite me kod

senatorice Jennings, broj 703/555 - 0143. Svakako se moramo

tamo sastati.

Dok je okretala broj, usta su joj se iznenada osušila. Linija je bila

zauzeta. Tek nakon tri pokušaja dobila je vezu i zaĉula Tobvjev

glas.

- Ovdje Pat Travmore, Toby- rekla je. - Što se dogodilo?

- Mnogo toga. Gdje ste?

- Kod kuće.

- U redu. Gospodin Pelham je pripremio automobil koji će vas

dovesti. Trebao bi stići za deset minuta.

- Toby, što se dogodilo?

- GospoĊice Traymore, moţda je to nešto što biste trebali objasniti

senatorici.

Spustio je slušalicu.

Pol sata kasnije sluţbeni automobil televizijskoga studija, koji je

poslao Luther Pelham, zaustavio se pred kućom senatorice

Jennings u McLeanu.

Za vrijeme voţnje Pat je zabrinuto stvarala bezbrojne pretpostavke,

ali sve se svodilo na isti nemili zakljuĉak: dogodilo se nešto što je

još više uzrujalo senatoricu ili je dovelo u neugodnost, a što god to

bilo, okrivili su nju.

Smrknuti Toby otvorio je vrata i poveo je u biblioteku. Oko stola

su sjedile šutljive prilike koje su se doimale kao da odrţavaju ratno

vijećanje, a ozraĉje je bilo u ĉudnomu neskladu s ukrasima kraj

kamina.

Ledeno mirna Abigail, nalik na sfingu isklesanu od mramora,

zurila je, ne u Pat, nego kroz nju.

Philip je sjedio s njezine desne strane, a dugi, rijetki ĉuperci

bezbojne kose nisu više bili tako pomno zaĉešljani preko jajolike

lubanje.

Obrazi Luthera Pelhama su se zaţarili. Ĉinilo se da će ga svaki ĉas

udariti kap.

Ovo nije suĊenje, pomisli djevojka, nego inkvizicija. Već su

odluĉili da me proglase krivom. Ali za što?

Ne ponudivši joj da sjedne, Toby se teško spustio u jedinu praznu

stolicu za stolom.

- Senatorice - reĉe Pat. - Vidim da se dogodilo nešto vrlo neugodno

a oĉito je da ima veze sa mnom. Hoće li mi netko, molim, reći što

se dogaĊa?

Na sredini stola leţale su novine. Philip ih kratkim pokretom ruke

preokrene i gurne prema djevojci.

- Odakle im ova slika? - upita hladno.

Pat je zurila u naslovnu stranu The National Mirrora preko koje se

protezao veliki naslov:

HOĆE U MISS AfR£ JUOONAPOSTATI mk-POGllR?

Slika preko cijele naslovne strane prikazivala je Abigail s krunom

miss, a sa strane je stajala njezina majka.

Povećana je slika još nemilosrdnije otkrivala pretjeranu gojaznost

Francev Foster. Naslage sala napinjale su šarenu, loše sašivenu

haljinu. Na ruci kojom je ogrlila kćer jasno su se vidjeli jastuĉići

sala, a ponosan je osmijeh još više istaknuo debeli podbradak.

- Već ste vidjeli ovu sliku - reĉe Philip oštro.

-Da.

Senatorici mora daje ovo strahovito teško palo, pomisli djevojka.

Sjetila se da je Abigail gorko naglasila da se već više od trideset

godina pokušava osloboditi Apple Junctiona.

I ne pogledavši ostale, Pat se obrati senatorici: - Ne mislite valjda

da imam ikakve veze s objavljivanjem te slike?

- Slušajte, gospoĊice Travmore - odgovori Toby - ne trudite se

smišljati laţi. Otkrio sam da ste njuškali po Apple Junctionu, pa

ĉak iskopali i stare brojeve novina. Bio sam kod vas kad vas je

nazvao Saunders.

U Tobvjevu drţanju više nije bilo niĉega pokornoga.

- Rekao sam senatorici da ste otišli u Apple Junction iako sam vam

to izriĉito zabranio! - zagrmi Luther.

Pat je shvatila upozorenje. Nije smjela ni nagovijestiti da se Luther

sloţio s njezinim putovanjem u rodno mjesto Abigail Jennings, ali

to sada nije bilo ni vaţno. Vaţna je bila samo Abigail.

- Senatorice - poĉne djevojka. - Shvaćam kako se osjećate...

Ĉim je ĉula ove rijeĉi, Abigail je eksplodirala i skoĉila sa stolice. -

Zbilja? Mislila sam da sam bila dovoljno jasna, ali reći ću vam

ponovno: mrzila sam svaku minutu koju sam provela u tom

smrdljivu gradu. Luther i Toby su se napokon sjetili da me

upoznaju s vašim tamošnjim aktivnostima, pa znam da ste se

sastali s Jeremvjem Saundersom. Što vam je

rekla ta beskorisna pijavica? Da sam morala ulaziti na vrata za

poslugu i da mi je majka bila kuharica? Kladim se da je govorio o

tome!

- Vjerujem da ste upravo vi dali tu sliku novinama -nastavila je

nakon što je duboko udahnula zrak. - A znam i zašto. Ĉvrsto ste

odluĉili da emisiju snimite po svom ukusu. Volite priĉe o

Pepeljugi. To ste i nagovijestili kad ste mi pisali. A kad sam se

onako blesavo dala nagovoriti na snimanje, odluĉili ste sve snimiti

na svoj naĉin kako bi svi govorili o uzvišenomu i dirljivomu

peĉatu Pat Travmore. Nije vaţno što bi me to moglo stajati svega

za što sam cijeloga ţivota radila.

- Vjerujete li da bih objavila tu sliku da sebi napravim reklamu? -

Pat pogleda Abigail, pa urednika. - Luthere, je li senatorica vidjela

ploĉu s planiranim tijekom emisije?

- Da, vidjela je.

- Što misli o onoj drugoj?

- Zaboravite to.

- Kojoj drugoj? - upita Philip.

- Onoj za koju sam molila Luthera da je koristimo, a

budite sigurni da nema ni spomena o izboru miss ili o fotografiji s

natjecanja. U neku ruku imate pravo, senatorice. Doista tu emisiju

ţelim snimiti po svome, ali s najboljim namjerama. Iskreno vam se

divim. Kad sam vam pisala, nisam još znala da postoji i najmanja

mogućnost da uskoro postanete potpredsjednica. Gledala sam još

dalje i nadala se da ćete na izborima iduće godine biti ozbiljan

kandidat za

predsjednika.

Pat je zastala da doĊe do daha, a onda brzo nastavila:

- Voljela bih da pronaĊete to prvo pismo koje sam vam poslala.

Sve što sam napisala mislila sam ozbiljno. Jedini je problem što

vas ljudi smatraju hladnom i ukoĉenom. Ta slika

je dobar primjer. Oĉito je se stidite. Ali pogledajte izraz majĉina

lica. Tako je ponosna na vas! Zar vas uznemiruje što je debela?

Milijuni ljudi imaju problema s teţinom, a u naraštaju vaše majke

bilo ih je još više. I zato, da sam na vašemu mjestu, rekla bih

prvom novinaru koji bi mi postavio pitanje da je to bio prvi izbor

miss u vašemu mjestu i da ste se natjecali jer ste znali kako će vam

majka biti sretna ako pobijedite. Na svijetu ne postoji majka kojoj

zbog toga nećete postati simpatiĉni. Luther vam moţe pokazati i

moje ostale prijedloge za emisiju, ali reći ću vam i to: ako ne

postanete potpredsjednica, to neće biti zbog fotografije, nego zbog

vaše reakcije na nju, a i zbog toga što se stidite svoga podrijetla.

Zamolit ću šofera da me odveze kući. - Onda se ljutite okrenula

Lutheru. - Ujutro me moţete nazvati i javiti ţelite li još da radim

emisiju. Laku noć, senatorice.

Okrenula se da ode, ali je zastala kad je Luther rekao: -Toby, diţi

dupe sa stolice i skuhaj kavu. Pat, sjednite i hajde da pokušamo

srediti tu zbrku.

* * *

Djevojka je stigla kući tek u jedan i pol. Obukla je spa-vaćicu i

kućni ogrtaĉ, skuhala ĉaj, odnijela ga u dnevnu sobu i sklupĉala se

na sofi.

Zurila je u boţiĉno drvce i razmišljala što se sve tog dana

dogodilo.

Ako povjeruje Catherini Granev, cijela priĉa o velikoj ljubavi

izmeĊu Abigail i Willarda Jenningsa bila je laţ.

Ako povjeruje u ono što je ĉula na veleposlanikovoj zabavi, majka

joj je bila neurotiĉarka.

A ako, opet, povjeruje senatorici Jennings, sve što joj je }e-remy

Saunders napriĉao bile su podle laţi odbaĉena zaruĉnika.

Valjda je upravo on Abigailinu sliku poslao novinama. Taj zlobni

potez bio je posve nalik na njega.

Ispila je ĉaj i ustala. Sada je bilo besmisleno razmišljati o tome.

Prišla je drvcu, posegnula za prekidaĉem ţeleći ugasiti svjećice, a

onda je zastala.

Uĉinilo joj se da je, dok je s Lilom pijuckala cherrv, primijetila

kako je jedan ukras pao s grane i ostao leţati na podu.

Vjerojatno sam se zabunila, pomislila je. Slegnula je ramenima i

otišla u krevet.

U devet i petnaest toga boţiĉnoga jutra, Toby je stajao kraj

štednjaka u kuhinji Abigail Jennings i ĉekao da kava provri.

Nadao se da će i sam dospjeti popiti šalicu prije nego što se ona

pojavi. Istina, poznavao ju je još iz djetinjstva, ali ipak nije mogao

predvidjeti kako će danas biti raspoloţena. Sinoć je došlo do

meteţa. Samo ju je dvaput vidio tako uzrujanu, a nije se volio

sjećati nijedne od tih prilika.

Nakon što je Pat Travmore otišla, Abby, Pelham i Phil još su cijeli

sat sjedili pokušavajući smisliti što da uĉine. Ili toĉnije, Abby je

vikala na Pelhama i po tko zna koji put rekla mu da smatra kako

Pat Travmore radi za Claire Lawrence, a moţda i on sam.

Premda joj se mnogo toga dopuštalo, Abigail je ovaj put

prevršila mjeru i Tobv se ĉudio da Pelham to tako mirno

prima.

Poslije mu je Phil objasnio: - Slušajte, on je najveća televizijska

zvjerka u cijeloj zemlji. ZaraĊuje milijune. Ali šezdeset mu je

godina i smrtno se dosaĊuje. Sada ţeli postati novi Edvvard D.

Murrow. Murrow je svoju karijeru okrunio kad je postao šef

Ameriĉke agencije za informacije. Pelham toliko ţeli taj posao da

ga to gotovo boli. Takav poloţaj za

50bom|ovlaĉi golem prestiţ i više nikad ne bi trebao brinuti

za gledanost svojih emisija. Senatorica će pomoći njemu ako on

pomogne njoj. Dobro zna da ona ima pravo kad ludi zbog naĉina

kako se priprema emisija.

Toby se morao sloţiti s Pelhamom.

Bilo kako bilo, šteta je uĉinjena. Sada su emisiju mogli snimiti

samo tako da ukljuĉe rane godine u Apple Junctionu i izbor miss,

ili će sve biti nalik na farsu.

- Ne moţete zanemariti ĉinjenicu da ste na naslovnoj strani Mirrora

— ponavljao je Pelham. - Taj ĉasopis kupuje ĉetiri milijuna ljudi, a

tko zna koliki ga još ĉitaju... Fotografiju će prenijeti sve

senzacionalistiĉke novine u zemlji. Morate odluĉiti što ćete reći u

vezi s tim.

- Što ću im reći? - bjesnjela je Abby - Istinu: otac mi je bio

pijandura, a jedino dobro što je ikad uĉinio jest to što je umro kad

mi je bilo šest godina. To? Još bih im mogla reći da je moja debela

majka razmišljala kao obiĉna sudoperka, a najveća ambicija u vezi

sa mnom bila joj je da postanem miss Apple Junctiona i dobra

kuharica. Zar ne da je takvo porijeklo upravo idealno za

potpredsjednicu?

Od bijesa su joj potekle suze, iako nikad nije bila plaĉljivica. Toby

se mogao sjetiti samo onih nekoliko prilika...

I on se umiješao: - Abby, slušajte me. Ta fotografija vam je sada

na vratu pa se saberite i postupite kako vam je Pat Traymore

savjetovala.

To ju je umirilo. Imala je povjerenja u njega.

U hodniku je zaĉuo Abbvne korake. Zanimalo ga je kako će biti

odjevena. Pelham se sloţio da bi se trebala pojaviti na boţiĉnoj

misi u katedrali, u dopadljivoj, ali ne odviše raskošnoj odjeći.

- Bundu ostavite kod kuće - rekao joj je.

- Dobro jutro, Toby. Sretan Boţić!

Glas joj je bio sarkastiĉan, ali je vladala sobom. Ĉak i prije nego

što se okrenuo znao je da je ponovno hladnokrvna.

- Sretan Boţić, senatorice! - Okrenuo se. - Hej, sjajno izgledate!

Na sebi je imala svijetlocrveni kostim za šetnju s dvo-rednim

kopĉanjem. Kaputić joj je pokrivao bokove, a suknja je bila

naborana.

- Kao da sam pomoćnica Djeda Mraza - odbrusila je, no premda joj

je glas bio mrzovoljan ipak se našalila. Uzela je šalicu i podigla je

kao da nazdravlja.

-1 iz ovoga ćemo se izvući, je li, Toby?

- Moţete se kladiti u to!

* * *

U katedrali su je već ĉekali. Ĉim je Abigail izašla iz auta pritrĉao

je televizijski reporter s mikrofonom.

- Sretan Boţić, senatorice!

- Sretan Boţić, Bob! - Abby je lukava, pomisli Toby. Posebno se

potrudila da upozna sve novinare i televizijske reportere, ma kako

bili beznaĉajni.

- Senatorice, upravo ćete biti nazoĉni na boţiĉnoj misi

u Nacionalnoj katedrali. Hoćete li se pomoliti za nešto posebno?

Abby je oklijevala, upravo koliko je bilo potrebno, a onda je rekla:

- Bobe, pretpostavljam da svi molimo za mir u svijetu, je li? Poslije

toga pomolit ću se za gladne. Ne bi li bilo divno kad bismo znali

da će veĉeras svaki muškarac, ţena i dijete na svijetu dobro

veĉerati? - Nasmiješila se i umiješala meĊu ljude koji su ulazili u

katedralu.

Toby se vratio do automobila. Sjajna je, pomisli.

Posegnuo je pod prednje sjedalo i izvukao tablice konjskih trka. U

zadnje vrijeme nije baš imao sreće s ponijima. Vrijeme je da se to

promijeni.

Misa je trajala sat i petnaest minuta. Kad je Abigail izašla, doĉekao

ju je drugi reporter, ali je taj postavljao škakljiva pisanja. -

Senatorice, jeste li vidjeli naslovnu stranu novoga broja The

National Mirrora?

Toby je upravo zaobišao auto da bi joj otvorio vrata. Zaustavio je

dah, ĉekajući da vidi kako će se Abby izvući.

Nasmiješila se toplo i vedro. - Da, vidjela sam.

- Što mislite o tome?

Abby se nasmijala. - Bila sam zaprepaštena. Moram reći da sam

više navikla da me spominfe Izvještaj iz Kongresa nego takve

novine.

- Je li vas fotografija uzrujala ili naljutila, senatorice?

- Naravno da nije. Zašto i bi? U predasima, kao i svi mi,

razmišljam o ljudima koje sam voljela, a koji više nisu sa mnom.

Kad sam vidjela tu fotografiju, sjetila sam se kako mi je majka bila

sretna kad sam pobijedila na natjecanju. Sudjelovala sam da bih

nju razveselila. Bila je udovica, znate, i sama me je odgojila. Bile

smo vrlo, vrlo bliske. - Oĉi su joj se ovlaţile, a usne zadrhtale.

Brzo je sagnula glavu i ušla u auto. Toby je buĉno zatvorio vrata.

* * *

Kad se Pat vratila s mise, vidjela je da titra svjetlo na telefonskoj

tajnici. Automatskim pokretom pritisla je tipku za vraćanje vrpce

sve dok cviljenje nije prestalo i vrpca se posve odmotala, a onda je

ukljuĉila magnetofon.

Prva tri poziva bila su krivi spoj. Onda se javio Sam, i to

mrzovoljnim glasom.

- Pat, već neko vrijeme pokušavam stupiti u vezu s tobom. Upravo

se spremam ući u zrakoplov za Washington. Vidimo se veĉeras

kod Abigail.

Eh, što ti je ljubav! Sam je namjeravao provesti tjedan dana s

Karen i njezinim muţem, a već trĉi kući! Oĉito ga je Abigail, kao

odana i bliskoga prijatelja, pozvala na boţiĉnu veĉeru. MeĊu njima

doista ima neĉega! Abigail je bila osam godina starija od Sama, ali

se doimala mlaĊom. Mnogi se muškarci ţene starijim ţenama.

Nazvao je i Luther Pelham. - Nastavite s radom na drugoj verziji

scenarija. U ĉetiri sata budite kod senatorice. Ako vas novinari

budu pitali o fotografiji uMirroru odgovorite da je niste vidjeli.

Sljedeći poziv poĉeo je tihim, uznemirenim glasom: - GospoĊice

Travmore... rnmmm Pat... moţda me se ne sjećate. /Stanka./

Sjećali biste me se, ali srećete toliko ljudi, zar ne? /Stanka./ Moram

poţuriti. Ovdje Margaret Langlev, ravnateljica... u mirovini,

naravno... gimnazije u Apple Junctionu.

Vrijeme za poruku je isteklo prije nego je dospjela završiti, Pat se

od oĉaja ugrizla za usnu,

No gospoĊica Langlev se ponovno javila. Ovaj put rekla je brzo: -

Molim vas nazovite broj 518/555-2460 da porazgovaramo. - Ĉulo

se teško, ubrzano disanje, a onda je starica odjednom zajecala: -

GospoĊice Travmore, danas mi se javila Eleanor!

Pat je okrenula broj, a gospoĊica Langlev je digla slušalicu ĉim je

telefon zazvonio.

Tek što se djevojka predstavila, njezina sugovornica ju je

prekinula. - GospoĊice Travmore, Eleanor mi se javila poslije svih

tih godina! Kad sam se vratila iz crkve, telefon

je zazvonio, ona me pozdravila onim slatkim, stidljivim glasom pa

smo obje zaplakale.

- GospoĊice Langlev, gdje je Eleanor? Sto radi?

Nastala je stanka, a onda starica reĉe polako, kao da paţljivo vaţe

svaku rijeĉ: - Nije mi rekla gdje je, nego samo da joj je mnogo

bolje i da se ne ţeli zauvijek skrivati. Izjavila je da se namjerava

prijaviti. Zna da će morati natrag u zatvor... jer je prekršila

obećanje da neće pobjeći. Rekla je da bi ovaj put voljela da je

posjetim.

- Zar će se prijaviti? - Djevojka se sjetila zbunjenoga, bespomoćna

izraza Eleanor Brown nakon što je ĉula presudu. - Što ste joj

odgovorili?

- Rekla sam da nazove vas. Pomislila sam da biste mogli postići da

je ponovno uvjetno puste. - Staricu je izdao glas.

- GospoĊice Travmore, molim vas, ne dopustite da tu djevojku

vrate u zatvor.

- Pokušat ću - obeća Pat. - Imam prijatelja, kongres-mena, koji će

nam pomoći. GospoĊice Langlev, za Eleano-rino dobro vas molim

da mi kaţete, ako znate, kako bih je mogla naći.

- Ne, ĉasna rijeĉ, ne znam.

- Ako se ponovno javi, nagovorite je da stupi u vezu sa mnom prije

nego što se prijavi. Moći će se bolje nagoditi.

- Znala sam da ćete nam pomoći, jer ste dobra osoba.

- Glas joj se promijenio. - Ţelim da znate kako sam sretna jer mi je

ljubazni gospodin Pelham telefonirao i pozvao me da sudjelujem u

vašoj emisiji. Sutra ujutro reporteri će me doći intervjuirati i

snimiti.

Dakle, Luther je prihvatio i taj prijedlog. - Tako mi je drago! - Pat

se trudila da govori usrdno. - Sjetite se da kaţete Eleanor neka me

nazove.

Polako je spustila slušalicu. Ako je Eleanor Brown doista bila tako

bojaţljiva kao što je stara upraviteljica tvrdila, vrlo je hrabro od nje

što se odluĉila prijaviti.

Ali za Abigail Jennings moglo bi biti vrlo neugodno, pa ĉak i

pogubno, da u idućih nekoliko dana odvuku u zatvor bespomoćnu

mladu ţenu koja i dalje tvrdi da nije izvršila kraĊu u senatoriĉinu

uredu.

Dok je prolazio hodnikom staraĉkoga doma, Arthur je nagonski

osjetio napetost i odmah je postao oprezan. Ĉinilo se da je sve

mirno. Boţiĉna drvca i ukrasne svijeće stajali su na stolovima za

kartanje prekrivenima pustom i laţnim snijegom. Na vratima svih

bolesniĉkih soba bile su prilijepljene ĉestitke. Sa stereo-ureĊaja u

sobi za odmor ĉule su se bo-ţićne pjesme. Ali nešto ipak nije bilo u

redu.

- Dobro jutro, gospoĊo Harnick. Kako se osjećate?

Sporo se kretala hodnikom, pomaţući se posebnom napravom.

Njezina ptiĉja pojava bila je nagnuta naprijed, a kosa joj je

neuredno padala oko posivjela lica. Pogledala ga je ne podiţući

glavu. Pokrenule su joj se samo upale, vodnjikave, uplašene oĉi.

- Ne pribliţujte mi se, Arthure - rekla je drhtavim gla-

som, - Rekla sam im da ste izašli iz Aniline sobe i znam da sam

dobro vidjela.

Dotaknuo joj je ruku, ali ona ju je brzo povukla. - Naravno da sam

bio u sobi gospoĊe Gillespie - rekao je. - Ona

i ja smo bili prijatelji.

- Nije vam bila prijateljica. Bojala vas se.

Pokušao je prikriti bijes, - Hajde, gospodo Harnick...

- Mislim ozbiljno. Anita je ţeljela ţivjeti. Trebala ju je posjetiti

njezina kći Anna Marie. Već dvije godine nije do-

lazila, Anita mi je rekla da joj je svejedno kada će umrijeti,

samo ako još jednom vidi svoju Annu Marie. Nije naprosto

prestala disati. Rekla sam im to.

Glavna bolniĉarka Elizabeth Sheenan sjedila je za stolom na

polovici hodnika. Mrzio ju je. Lice joj je bilo strogo, a kad bi se

naljutila, njezine plavosive oĉi postajale su ĉeli-ĉnosive.

- Arthure, prije nego što poĉnete obilazak, molim vas da se javite u

administraciju.

Pošao je za njom u administraciju staraĉkoga doma, kamo su

roĊaci pacijenata dolazili srediti formalnosti i riješiti se staraca. Ali

danas nije bilo roĊaka. Bio je tu samo mladić djeĉjega lica, u

kišnoj kabanici i u cipelama koje je trebalo oĉistiti. Imao je ugodan

smijeh i vrlo ljubazno drţanje, ali to nije moglo prevariti Arthura.

- Ja sam detektiv Barrott - predstavio se. Bio je nazoĉan i upravitelj

doma doktor Cole.

- Sjednite, Arthure - rekao je trudeći se govoriti prijateljskim

glasom. - Hvala vam, sestro Sheenan. Ne morate ĉekati.

Arthur je sjeo na obiĉnu stolicu, sklopio ruke na krilu i na lice

navukao pomalo zbunjen izraz, kao da nema pojma što se dogaĊa.

Taj izraz je vjeţbao pred zrcalom.

-Arthure, prošloga ĉetvrtka umrla je gospoĊa Gillespie - poĉne

detektiv Barrott.

Arthur kimne, a preko lica mu prijeĊe izraz ţaljenja. Odjednom mu

je bilo drago što je na hodniku sreo gospoĊu Harnick. - Znam.

Iskreno sam se nadao da će još malo po-ţivjeti. U posjetu joj je

trebala doći kći koju dvije godine nije vidjela.

- Znali ste to? - upita doktor Cole.

- Naravno. Sama mi je rekla.

-Ah, tako. Nismo znali da je spominjala kćerin posjet.

- Doktore, znate kako dugo je trebalo hraniti gospoĊu Gillespie.

Ponekad se morala odmoriti, pa smo razgovarali.

- Arthure, je li vam drago da je umrla? - upita detektiv.

- Drago mi je da je umrla prije nego što je rak još više

uznapredovao. Imala bi strašne boli, zar ne, doktore? - raširenih

oĉiju je pogledao upravitelja.

- Moguće je, da - odgovori ovaj nevoljko. - Naravno, nikad se ne

zna...

- Ali ţao mi je što nije doţivjela da vidi Annu Marie. GospoĊa

Gillespie i ja smo zajedniĉki molili za to. Obiĉno je traţila da

ĉitam molitve za posebnu milost, iz njezinaM/'-sala sv. Antuna.

Stalno je molila.

Detektiv Barrott ga je pozorno gledao. -Arthure, jeste li je prošloga

ĉetvrtka posjetili?

- Oh, da, otišao sam onamo malo prije nego što je bolniĉarka Kraus

poĉela obilazak. Ali gospoĊi Gillespie ništa

nije bilo potrebno,

- GospoĊa Harnick kaţe da vas je vidjela kako pet mi-

nuta prije ĉetiri izlazite iz sobe gospoĊe Gillespie. Je li to istina?

Arthur je već smislio odgovor. - Ne, nisam ušao, nego samo

zavirio u sobu, ali već je spavala. Loše je provela noć pa sam bio

zabrinut. GospoĊa Harnick je vidjela kad sam zavirio.

Doktor Cole se zavalio u stolicu, kao da mu je laknulo.

Detektiv Barrott reĉe još tišim glasom. -Ali prije neki dan rekli ste

da je gospoĊa Harnick pogriješila.

- Nisam, Netko me je pitao jesam li dvaput uhzio u

sobu gospoĊe Gillespie. Nisam. Ali poslije, kad sam razmišljao o

tome, sjetio sam se da sam zavirio. Dakle, vidite, u

pravu smo i ja i eosnoĊa Harnick,

Upravitelj se nasmiješi i reĉe: - Arthur je jedan od naših

najbriţnijih bolniĉara. To sam vam već rekao, gospodine Barrott.

No detektiv se nije nasmiješio. - Arthure, mole li se mnogi

bolniĉari s pacijentima, ili samo vi?

- Oh, mislim da to radim samo ja. Vidite, jednom sam pohaĊao

seminar. Htio sam postati svećenik, ali sam se razbolio pa sam

morao otići. Na odreĊeni naĉin se i smatram dušebriţnikom.

Blage i bistre oĉi detektiva Barrotta kao da su pozivale na

povjeravanje. - Koliko vam je bilo godina kad ste pohaĊali

seminar? - upitao je ljubazno.

- Dvadeset. A ostao sam pola godine.

- Razumijem - reĉe detektiv. - Recite mi, Arthure, tko je odrţavao

taj seminar?

- Benediktinska zajednica, u Collegevilleu, u Minnesoti.

Detektiv izvadi notes i sve to zapiše. Arthur je prekasno shvatio da

je previše rekao. Što će biti ako detektiv Barrott stupi u dodir sa

zajednicom, a oni mu kaţu da su, nakon smrti oca Damiana,

zatraţili da Arthur ode?

To ga je cijeli dan brinulo. Iako mu je doktor Cole rekao da se

moţe vratiti na posao, osjećao je na sebi povremene sumnjiĉave

poglede bolniĉarke Sheenan. Zapravo, svi pacijenti su ga

sumnjiĉavo gledali.

Kad je otišao obići staroga gospodina Thomana, u sobi je zatekao

njegovu kćer, koja mu je rekla: -Arthure, ne morate se više brinuti

o mom ocu. Zamolila sam bolniĉarku Sheenan da mu dodijeli

drugog njegovatelja.

Osjećao se kao da ga je netko pljusnuo. Još prošli tjedan gospodin

Thoman je rekao: - Ne mogu više izdrţati ovu bolest - a Arthur ga

je utješio rijeĉima: - Moţda to Bog neće

ni traţiti od vas, gospodine Thomane.

Upravitelj se nasmiješi i reĉe: - Arthur je jedan od naših

najbriţnijih bolniĉara. To sam vam već rekao, gospodine Barrott.

No detektiv se nije nasmiješio. - Arthure, mole li se mnogi

bolniĉari s pacijentima, ili samo vi?

- Oh, mislim da to radim samo ja. Vidite, jednom sam pohaĊao

seminar. Htio sam postati svećenik, ali sam se razbolio pa sam

morao otići. Na odreĊeni naĉin se i smatram dušebriţnikom.

Blage i bistre oĉi detektiva Barrotta kao da su pozivale na

povjeravanje. - Koliko vam je bilo godina kad ste pohaĊali

seminar? - upitao je ljubazno.

- Dvadeset. A ostao sam pola godine.

- Razumijem - reĉe detektiv. - Recite mi, Arthure, tko je odrţavao

taj seminar?

- Benediktinska zajednica, u Collegevilleu, u Minnesoti.

Detektiv izvadi notes i sve to zapiše. Arthur je prekasno shvatio da

je previše rekao. Što će biti ako detektiv Barrott stupi u dodir sa

zajednicom, a oni mu kaţu da su, nakon smrti oca Damiana,

zatraţili da Arthur ode?

To ga je cijeli dan brinulo. Iako mu je doktor Cole rekao da se

moţe vratiti na posao, osjećao je na sebi povremene sumnjiĉave

poglede bolniĉarke Sheenan. Zapravo, svi pacijenti su ga

sumnjiĉavo gledali.

Kad je otišao obići staroga gospodina Thomana, u sobi je zatekao

njegovu kćer, koja mu je rekla: -Arthure, ne morate se više brinuti

o mom ocu. Zamolila sam bolniĉarku Sheenan da mu dodijeli

drugog njegovatelja.

Osjećao se kao da ga je netko pljusnuo. Još prošli tjedan gospodin

Thoman je rekao: - Ne mogu više izdrţati ovu bolest - a Arthur ga

je utješio rijeĉima: - Moţda to Bog neće

ni traţiti od vas, gospodine Thomanc,

Pokušao se vedro smiješiti dok je prelazio preko sobe za odmor da

pomogne gospodinu Whelanu, koji se s naporom podizao. Ali, dok

je starca hodnikom vodio do WC-a, osjetio je glavobolju, i to jednu

od onih nepodnošljivih, od kojih su mu pred oĉima iskakali

svjetlaci. Znao je što će se ubrzo dogoditi.

Malo poslije spustio je gospodina VVhelana u stolicu i pogledao

televizor. Ekran je bio mutan, a onda se poĉelo pomaljati lice

arkanĊela Gabrijela, onakvo kakvo će biti na Sudnji dan. Gabrijel

je samo s njim razgovarao. - Arthure, ovdje više nisi siguran.

- Razumijem. - Ne bi ni znao da je glasno izgovorio tu rijeĉ, da

gospodin Whelan nije prosiktao: - Šššš!

Otišao je do svoga ormarića i pomno spakirao stvari, ali je ostavio

još jednu odoru i cipele. Sutra i u srijedu bio je slobodan pa ovdje

moţda neće ni znati da se u ĉetvrtak ujutro ne kani vratiti na posao,

osim ako iz nekog razloga ne pretraţe njegov ormarić i vide da je

prazan.

Obukao je ţuto-smeĊu vjetrovku koju je prošle godine kupio

kod/.C.Penneva. Drţao ju je ovdje kako bi se mogao

dobro obući ako ga Glory pozove da se sastanu i odu u kino

ili kamo drugamo.

U dţep kišne kabanice stavio je par ĉarapa u kojima je drţao tri

stotine dolara. I kod kuće i ovdje, uvijek je pri ruci imao nešto

novaca, ako bi zbog neĉega morao hitno otići.

Svlaĉionica je bila hladna i prljava. Osim njega, u njoj

nije bilo nikoga. Većina bolniĉara imala je slobodan dan, ali on se

dobrovoljno javio na posao.

Rukama je radio neurotiĉne pokrete, jer bio je napet i

vrlo ljut. Nisu imali pravo tako postupati s njim! Pogledom je šarao

po praznoj prostoriji. Namirnice su uglavnom bile

zakljuĉane u velikom skladištu, ali blizu stubišta je bila

prostorijica nalik na ostavu, ispunjena otvorenim bocama,

limenkama sa sredstvima za ĉišćenje i neopranim krpama za

prašinu. Sjetio se ljudi na katu - gospoĊe Harnick koja ga je

optuţivala, kćeri gospodina Thomana koja mu je rekla da ne prilazi

njezinu ocu, bolniĉarke Sheenan... Kako se samo usuĊuju

došaptavati, ispitivati ga i odbacivati!

U ostavi je pronašao napola praznu limenku terpen-tina. Skinuo je

poklopac, a onda je poloţio vodoravno. Kapi terpentina poĉele su

kapati na pod. Vrata ostave ostavio je otvorena. Odmah do njih

bile su naslagane vreće za smeće koje su ĉekale da ih odvezu.

Arthur nije pušio, ali kad bi koji posjetilac doma ostavio kutiju

cigareta, on bi ih uvijek uzimao za Glorv. Sad je iz dţepa izvukao

cigaretu Salem, zapalio je, otpuhivao dimove dok nije bio siguran

da se neće ugasiti, odvezao jednu od vreća za smeće i ubacio u nju

cigaretu.

Neće trebati dugo. Cigareta će tinjati, ubrzo će cijela vreća planuti,

za njom i druge, a terpentin koji je kapao uzrokovat će veliki

poţar. Krpe u prostorijici stvorit će gusti dim, a dok osoblje bude

pokušavalo izvesti starce, cijela će zgrada nestati u plamenu. Ĉinit

će se da je nesreća izazvana nepaţnjom - upaljena cigareta u smeću

izazvala je poţar koji se proširio zbog prevrnute limenke terpentina

na polici - ako istraţitelji budu mogli i toliko otkriti.

Ponovno je zavezao vreću, a od blagoga, ugodnoga mirisa

paljevine nosnice mu zadrhte, a mišići na butinama se stegnu.

Onda je poţurio iz zgrade i krenuo pustom ulicom prema metrou.

Kad se Arthur vratio kući, zatekao je Glorv kako sjedi na sofi u

dnevnoj sobi i ĉita knjigu. Na sebi je imala vrlo lijep plavi pamuĉni

kućni ogrtaĉ, s patentnim zatvaraĉem koji joj

je sezao do vrata, dugih, širokih rukava. Ĉitala je roman koji je

trenutno bio bestseler a stajao je petnaest dolara devedeset i pet

centi. Arthur u cijelom svom ţivotu nije na knjigu potrošio više od

dolara. Glory i on otišli bi u antikvarijat, pregledali Icnjige i vratili

se sa šest ili sedam naslova. Voljeli su zajedno sjediti i ĉitati. Ali

Icnjige s izguţvanim stranicama i umrljanim koricama, koje su s

takvim zanimanjem kupovali, ĉinile su se nekako jadnima i

otrcanima u usporedbi s ovom knjigom koja je imala sjajne korice i

nove, lijepe stranice, a posudile su joj je djevojke u uredu.

Glory mu je ispekla pile, napravila umak od brusnice i vruće

kolaĉiće s maslacem. Ali mu boţiĉna veĉera nije prijala, jer je jeo

sam. Glory je rekla da nije gladna, a bila je duboko zamišljena.

Nekoliko ju je puta zatekao kako zuri u njega ispitivaĉkim i

zabrinutim pogledom koji ga je podsjetio na pogled gospoĊe

Harnick. Nije htio da ga se Glory boji.

- Nisam zaboravio poklon - rekao je. - Vrlo je lijep. -Juĉer je u

velikom dućanu na šetalištu, gdje su prodavali po sniţenim

cijenama, kupio ĉipkastu bijelu pregaĉu zaKrpenu Anu, pa je lutka

bila ista kao i prije, osim što je na haljini

imala nekoliko mrlja. Kupio je ukrasni papir i vrpcu i urno-

tao je kao pravi poklon,

- Ni ja nisam zaboravila, oĉe.

Sveĉano su izmijenili poklone. - Ja ću svoj otvoriti malo kasnije -

rekao je, jer je htio vidjeti izraz njezina lica. Bit će tako sretna.

- Dobro. - Nasmiješila se, a on je primijetio da joj je kosa nekako

svjetlija. Zar je boji?

Paţljivo je odvezala vrpcu i odmotala papir, tako da se najprije

ukazala ĉipkasta pregaĉa. - Što... Oh, oĉe! -Trgnula se. - Dakle,

nije nestala. Kakva lijepa, nova pregaĉa! - Ĉinilo

se da je zadovoljna, ali nije bila izvan sebe od radosti, kao što

je oĉekivao. Onda se ponovno zamislila. -Ah, kakvo jadno, tuţno

lice. Nekoć mi se ĉinilo da sam to ja! Sjećam se kad sam joj

nacrtala taj izraz. Bila sam jako bolesna, zar ne?

- Hoćete li opet zajedno u krevet? - upitao je. - Bile ste

nerazdvojne, je li?

- Oh, ne. Htjela sam je samo gledati. Hajde da otvorimo i moj

poklon. Mislim da sam pogodila ono pravo.

Bio je to lijep, plavobijeli pulover, s izrezom u obliku slova v,

dugih rukava. - Sama sam ga isplela, oĉe - reĉe Glory vedro. -

Napokon sam se na nešto mogla usredotoĉiti dovoljno dugo da to i

završim. Mislim da sam se pribrala. Već mi je i vrijeme, zar ne?

-1 prije nam je bilo dobro - odgovori on. - Volim se brinuti o

nekome.

- Ali uskoro bi to moglo postati nemoguće. Oboje su znali što time

misli.

Bilo je vrijeme da joj kaţe. - Glory - poĉeo je oprezno - danas su

me zamolili da uĉinim nešto posebno. U Tenne-sseeju postoji

nekoliko domova kojima nedostaje osoblje, a potrebna im je

pomoć koju ja mogu pruţiti teško bolesnim pacijentima. Ţele da

smjesta odem onamo i izaberem dom u kojemu ću raditi.

- Da se selimo? Opet? - Doimala se zaprepašteno.

- Da, Glory. Radim bogougodan posao i sada je na meni red za

pomoć. Velika mi je utjeha što smo zajedno. Otići ćemo u ĉetvrtak

ujutro.

Bio je siguran da do tada neće biti u opasnosti. Poţar će, u

najmanju ruku, izazvati veliku zbrku, a ako mu se posreći, mogao

bi izgorjeti i njegov dosje. Pa ĉak ako i ugase

vatru prije nego što dom izgori do temelja, policajci će vjerojatno

tek za nekoliko dana moći pregledati njegov dosje,

tako da prije neće ni doznati da izmeĊu dva zaposlenja postoje

duga razdoblja nezaposlenosti, a niti zašto je zapravo bio udaljen

sa seminara. Kad ga onaj detektiv ponovno doĊe ispitivati, Glory i

on će već biti daleko.

Glory je dugo šutjela, a onda je rekla: - Oĉe, ako u srijedu, u onoj

emisiji, pokaţu moju sliku, prijavit ću se. Gledatelji iz cijele

zemlje će je vidjeti i ja više ne bih mogla ţivjeti pitajući se zuri li

netko u mene jer me prepoznao. Ali ako se to ne dogodi, otići

ćemo u Tennessee. - Usna joj je zadrhtala, što je bio znak da je na

rubu plaĉa.

Prišao joj je i potapšao je po obrazu. Nije joj mogao reći da samo

zbog te emisije neće otići do ĉetvrtka.

- Oĉe - zajeca Glorv. - Ovdje sam ponovno postala sretna. Mislim

da nije lijepo od njih što od nekoga traţe da se u bilo koje vrijeme

naprosto spakira i ode.

U pola dva poslije podne Lila je pozvonila na Patinim vratima.

Nosila je paketić. - Sretan Boţić!

- Sretan Boţić! UĊite! - Djevojka se iskreno razveselila posjetu.

Cijelo je vrijeme razmišljala bi li rekla Lutheru da će se Eleanor

moţda prijaviti policiji. A kako da s njim zapoĉne razgovor o

Catherini Graney? Eksplodirao bi na samu pomisao da bi netko

mogao tuţiti emisiju.

- Neću dugo ostati - reĉe Lila. - Samo sam vam htjela donijeti

voćni kolaĉ. To je moj specijalitet.

Pat je oduševljeno zagrli. - Drago mi je što ste došli. Vrlo se ĉudno

osjećam što mi je na Boţić kuća tako pusta. Hoćete li ĉašicu

cherrvja?

Lila baci pogled na sat i izjavi: - Otići ću najkasnije u petnaest do

dva.

Pat je povede u dnevnu sobu, donese tanjur, noţ i ĉaše, nalije

cherry i nareţe tanke kriške kolaĉa, - Odliĉan je -

izjavi kad ga je kušala.

- Dobar je, zar ne? - sloţi se Lila. Ogledavala se po dnevnoj sobi. -

Nešto ste ovdje promijenili.

- Premjestila sam nekoliko slika. Uvidjela sam da ne pristaju tamo

gdje sam ih stavila.

- Jeste li se s/etili neĉega iz prošlosti?

- Malo ĉega - prizna Pat. - Radila sam u biblioteci, a

onda me nešto natjeralo da doĊem ovamo. Ĉim sam ušla,

znala sam da bi mrtva priroda i pejzaţ morali zamijeniti mjesta.

- Što još, Pat? Ima još nešto.

- Tako sam napeta - poţali se djevojka. - A ne znam zbog ĉega.

- Pat, molim vas da ne ostajete ovdje. Preselite se u stan ili u hotel.

- Lila ju je molećivo gledala i kršila ruke.

- Ne mogu. Ali pomozite mi. Jeste li ikad bili ovdje na Boţić?

Kako je bilo?

- One zadnje godine vama su bile tri i pol godine i već ste

razumjeli sve o Boţiću. Roditelji su se tako veselili. Toga je dana

njihova sreća bila nepomućena.

- Ponekad mislim da se mutno prisjećam. Imala sam lutku koja je

hodala i htjela sam da koraĉa uz mene. Moţe li to biti istina?

- Da, te godine ste doista imali lutku koja je hodala.

- Majka je toga poslijepodneva svirala na klaviru, zar ne?

- Tako je.

Djevojka ode do klavira i otvori poklopac. - Sjećate li se što je

svirala?

- Sigurna sam da je bila njezina najmilija pjesma Boţiĉna zvona.

- Znam. Veronica je htjela da nauĉim svirati tu melodiju. Rekla je

da ju je i baka voljela. - Polako je poĉela prstima prelaziti preko

tipaka. Lila je gledala i slušala, a kad su i zadnji akordi utihnuli,

rekla je: - Kao da je svirala vaša majka. Rekla sam vam da ste

nalik na oca, ali sve do ovoga trenutka nisam shvaćala da je

sliĉnost tako velika. Netko tko ga je dobro poznavao sigurno će to

zapaziti.

* * *

U tri sata televizijska ekipa studija Potomac stigla je u kuću

senatorice Jennings da snimi boţiĉnu veĉeru.

Dok su razmještali ureĊaje u dnevnoj sobi i blagovaonici, Toby ih

je motrio kao jastreb i dobro pazio da što ne razbiju ili ogrebu.

Znao je koliko za Abby znaĉi svaki predmet u kući.

Pat Travmore i Luther Pelham došli su u razmaku od nekoliko

minuta. Pat je nosila bijelu vunenu haljinu koja joj je isticala

figuru, a kosu je zaĉešljala u punĊu. Toby je još nije vidio s

takvom frizurom. Ĉinila mu se drukĉijom, a ipak je bila nekako

poznata. Pitao se na koga ga, do vraga, podsjeća.

Doimala se opuštenom, ali na Pelhamu se vidjelo da je napet. Ĉim

je ušao poĉeo je prigovarati snimatelju. I Abigail je bila uzrujana

pa je ozraĉje postalo eksplozivno. Senatorica se odmah sukobila s

Pat koja je htjela da hranu postave na stolić i snime Abigail kako je

pregledava i razmješta. Abigail, meĊutim, nikako nije htjela tako

rano iznijeti hranu.

- Senatorice, treba vremena da u ovoj sceni postignemo

ozraĉje kakvo ţelimo - reĉe Pat. - Sada ĉe to biti mnogo lakše nego

kad gosti budu stajali unaokolo i gledali.

- Neću da gosti stoje oko mene kao statisti u drugorazrednu filmu -

odbrusi Abigail.

- Onda predlaţem da odmah snimimo stol. - Tobv je

primijetio da se djevojka nije predavala kad je nešto htjela

uĉiniti po svojemu. Luther dobaci da je Abigail sama priredila sva

jela, a time je samo dodao ulje na vatru. Pat ju je,

opet, htjela snimiti kako radi«kuhinji.

će vas simpatiĉnom svim ţenama koje su osuĊene da svaki dan

pripremaju tri obroka, a da i ne govorimo o muškarcima i ţenama

kojima je kuhanje hobi.

Abigail je odrješito odbila taj prijedlog, ali Pat je navaljivala. -

Senatorice, tu smo samo zato da gledaocima pokaţemo kako ste i

vi obiĉno ljudsko biće.

Na kraju je Toby nagovorio politiĉarku da pristane.

- Hajde pokaţite im da ste i tu nenadmašni, senatorice -ponukao ju

je.

Abby nikako nije htjela staviti pregaĉu preko otmjene bluze i

hlaĉa, ali kad je poĉela pripremati jela postalo je jasno da je

izvrsna kuharica. Toby je gledao kako mota tijesto za kolaĉiće,

sjecka šunku za quiche, zaĉinjava rakove, a dugi, vitki prsti rade

zapanjujuće spretno. U Abbvnoj kuhinji nije bilo nereda. Pa, za

tako što je svakako trebalo skinuti kapu staroj Francey Foster!

Kad su proradile kamere, Abigail se poĉela opuštati. Snimili su

samo nekoliko kadrova, a onda je Pat rekla:

- Hvala, senatorice. Sigurna sam da je sve ispalo onako kako

ţelimo. Bilo je vrlo dobro. A sada, ako nemate ništa protiv, obucite

odjeću u kojoj se kanite pojaviti na zabavi pa ćemo vas snimiti za

stolom.

Toby je jedva ĉekao da vidi što će Abigail odjenuti. Premišljala je i

hmkala izmeĊu nekoliko kompleta. Bio je zadivljen kad se vratila

odjevena u ţutu bluzu od atlasa i odgovarajuću ţutu, svilenu

suknju. Meka kosa joj je padala oko lica. Oĉi je namazala jaĉe

nego obiĉno i izgledala naprosto oĉaravajući. Osim toga, zraĉila je

vedrinom, a Toby je znao i zašto. Sam Kingsley ju je nazvao i

poruĉio da će ipak doći na veĉeru.

Abby se bez sumnje radovala Samovu dolasku. Tobyju nije

promaklo da je diskretno zamolila prijatelje da Sama na

svakoj zabavi posjednu do nje. U njemu je bilo neĉega što je šofera

podsjećalo na Billvja, a to je, naravno, jako privlaĉilo Abby.

Premda se dobro drţala u javnosti, posve je pomah-nitala kad je

Billy poginuo.

Toby je bio svjestan da ga Sam ne voli. Ali problem nije bio u

tome. Sam neće izdrţati dulje nego drugi. Abby je odviše ţeljela

dominirati, a to većina muškaraca nije mogla dugo trpjeti. Ili im je

dojadilo da se stalno prilagoĊavaju njezinim satnicama i hirovima,

ili su bili suviše podloţni, pa su oni dosadili njoj. Ali on, Toby, bit

će dio Abbyna ţivota sve dok jedno od njih ne umre. Bez njega bi

bila izgubljena i toga je bila svjesna.

Dok ju je gledao kako pozira kraj stolića, osjetio je takvo ţaljenje

da je progutao knedlu. Ponekad je sanjario o tome što bi se

dogodilo da je u školi bio doista bistar, a ne samo snalaţljiv, da je

postao inţenjer, a ne ĉovjek za sve. I da je zgodan kao onaj

mlakonja Jeremy Saunders, a ne zdepast i sirovih crta lica... pa, tko

zna? Negdje tijekom njihova prijateljstva Abby bi se moţda

zacopala u njega.

Odagnao je te misli i vratio se na posao.

Toĉno u pet stigao je prvi automobil. Minutu ili dvije

kasnije ušli su sudac Vrhovnoga suda i njegova ţena. - Sretan

Boţić, madame potpredsjednice - pozdravi sudac.

Abigail mu toplo uzvrati poljubac i nasmije se: - Iz vaših usta u

Boţje uši.

Poĉeli su stizati i ostali gosti. Unajmljeni konobari toĉili su

šampanjac i punĉ. - Ţestoka pića ostavite za kasnije -posavjetovao

ju je Luther. - Bogobojazne meĊu biraĉima nije

dcto podsjećati da se kod duţnosnika posluţuje piće. Sam je stigao

posljednji. Abigail mu je otvorila vrata i

njeţno ga poljubila u obraz. Luther je drugu kameru okrenuo

prema njima. Pat je nešto steglo oko srca. Sam i Abigail

bili su vrlo pristao par: oboje su bili visoki, a njezina svijet-loplava

kosa isticala se uz njegovu tamnu kosu protkanu sijedim

pramenovima, koji su bili u suptilnoj ravnoteţi sa sitnim boricama

oko njezinih oĉiju.

Pat je vidjela da su se svi sjatili oko Sama. Za mene je on naprosto

Sam, pomislila je. Nikad ga nisam vidjela u društvu kojemu

pripada. Je li tako bilo i s njezinim roditeljima? Sreli su se kad su

oboje bili na odmoru u Marthinu vinogradu. Za mjesec dana su se

vjenĉali, a da zapravo nikada nisu upoznali ni razumjeli svijet

onoga drugoga... A onda je poĉeo sukob.

Ali mi se ne bismo sukobljavali, Same. Ja volim tvoj svijet.

Abigail je sigurno rekla nešto duhovito, jer svi su se nasmijali. I

Sam se smiješio.

- Ovo je lijep kadar, Pat - izjavi snimatelj. - Malo seksa... znate

već. Senatoricu Jennings nikad ne vidite s nekim tipom. Barem ne

s takvim. - Bio je oduševljen.

- Svi vole ljubavne scene - sloţi se djevojka.

- Dosta smo snimali - ustvrdi odjednom Luther.

- Ostavimo senatoricu i njezine goste malo na miru. Pat, sutra

ujutro budite u njezinu uredu jer ondje ćemo nastaviti snimanje. Ja

ću u Apple Junction. Znate što moramo snimiti.-Okrenuo se, a to je

bio znak da je razgovor završen.

Je li se tako drţao zbog fotografije uMirroru, ili zato što nije htjela

spavati s njim? Vrijeme će pokazati.

Zaobišla je goste, izašla u hodnik i otišla do garderobe gdje je

ostavila kaput.

-Pat!

Okrenula se. - Same! - Stajao je navratima i gledao je.

-Ah, kongresmene. Sve najbolje i tako dalje! - Uzela je kaput.

- Pat, valjda ne odlaziš?

- Nitko me nije pozvao da ostanem.

Prišao je i uzeo joj kaput. - Sto to ĉujem o naslovnoj strani

Mirrora?

Ispriĉala mu je. -A ĉini se da senatorica iz Virginije vjeruje da sam

ja poslala sliku tom ogovaraĉkom ĉasopisu, kako bih emisiju

snimila po svome.

Stavio joj je ruku na rame. - Dakako, nisi?

- To zvuĉi kao pitanje! - Je li doista mogao povjerovati da ona ima

ikakve veze s tom naslovnom stranom? Ako je tako, uopće je ne

poznaje. Ili je moţda došlo vrijeme da shvati da ĉovjek za kojega

je mislila da ga poznaje zapravo ne postoji.

- Pat, još ne mogu otići, ali vjerojatno ću se za jedan sat uspjeti

izvući. Ideš li kući?

- Da, idem. Zašto?

-1 ja ću doći, ĉim budem mogao. Izvest ću te na veĉeru.

- Svi pristojni restorani već će biti zatvoreni. Ostani, zabavljaj se. -

Pokušala se otrgnuti od njega.

- GospoĊice Travmore, ako mi date kljuĉeve, dovest ću

vam auto pred vrata.

Naglo su se razdvojili, oboje zbunjeni. - Tobv, koga vraga radite

ovdje? - upita Sam oštro.

Toby ga je ravnodušno gledao. - Senatorica će za koji trenutak

pozvati goste na veĉeru, kongresmene, pa mi je rekla da ih skupim.

Posebno je naglasila da potraţim vas.

Sam je još drţao djevojĉin kaput. Uzela ga je i rekla: -

I sama mogu dovesti auto, Toby. - Pogledala ga je. Njegova velika,

tamna prilika stajala je u vratnicama. Pokušala je proći kraj njega,

ali nije se ni pomaknuo.

- Mogu li?

Rastreseno je zurio u nju. - Oh, svakako. Oprostite. -Koraknuo je u

stranu, a ona se nesvjesno pribila uza zid da ga ne bi dodirnula.

Pat je vozila vratolomnom brzinom pokušavajući odagnati sjećanje

na prisni pozdrav Abigail i Sama i na ĉinjenicu da su se svi oko

njih prema njima diskretno odnosili kao prema ljubavnom paru.

Kući je stigla u petnaest do osam. Sretna što je bila dovoljno

dalekovidna da ispeĉe purana, napravila je sendviĉ i natoĉila ĉašu

vina.

Kuća je djelovala mraĉno i prazno. Pat je upalila svjetlo u

predvorju, biblioteci, blagovaonici i dnevnoj sobi, a k tome i

svjećice na boţiĉnom drvcu.

Soba koja se neki dan ĉinila toplom, intimnom, sada je bila nekako

neudobna, puna sjena. Zašto?

Na sagu boje marelice ugledala je pramen ukrasne vate. Kad je

juĉer tu bila s Lilom, uĉinilo joj se da upravo na tom mjestu leţi

ukras s komadićem vate. Moţda je zapravo vidjela samo vatu.

Televizor je bio u biblioteci pa je tamo odnijela sendviĉ i vino.

StudioPotomac je svakoga sata davao najvaţnije vijesti. Pitala se

hoće li prikazati Abigail u crkvi.

Prikazali su je. Pat je ravnodušno gledala kako Abigail izlazi iz

automobila, odjevena u svijetlocrveni kostim koji je isticao njezinu

lijepu put i kosu. Dok je izgovarala molitvu za gladne, pogled joj

se razblaţio. To je bila ţena kojoj se Pat divila.

Spiker je govorio: - Kasnije su senatorici Jennings postavili pitanje

o fotografiji snimljenoj kad je bila mlada

kraljica ljepote, a koja se moţe vidjeti na naslovnoj strani novoga

broja The National Mirrora. - Na ekranu su pokazali naslovnu

stranu ĉasopisa, ali smanjenu na dimenzije poštanske marke. - Sa

suzama u oĉima senatorica je ispriĉala da se na natjecanje prijavila

na majĉinu ţelju. Televizijski studio Potomac ţeli senatorici

Jennings sretan Boţić i sigurni smo da bi njezina majka, da je

doĉekala kćerin uspjeh, bila vrlo ponosna na nju.

- O, Boţe! - poviĉe Pat. Skoĉila je i pritiskom na prekidaĉ

iskljuĉila televizor. -1 Luther ima obraza da ovo zove vijestima!

Nije ĉudo da medije kritiziraju zbog pristranosti.

Uznemirena, poĉela je na komadić papira ispisivati proturjeĉne

iskaze prikupljene u proteklom tjednu:

- CATHERINE GRANEY REKLA JE DA su ABIGAIL i

WILLARD BILI PRED RASTAVOM.

- SENATORICA JENNINGS TVRDI DA JE VRLO VOLJELA

MUŢA.

- ELEANOR BROWN JE UKRALA 75. OOO DOLARA OD

SENATORICE JENNINGS.

- ELEANOR BROWN SE KUNE DA NIJE UKRALA NOVAC.

- GEĆ)RGE GRANEY JE BIO ISKUSNI PILOT, A

ZRAKOPLOV MU JE

PRIJE POLIJETANJA POMNO PREGLEDAN.

- SENATORICA JENNINGS REKLA JE DA JE GEORGE

GRANEY BIO NEMARAN PILOT, S DRUGORAZREDNOM

OPREMOM.

Ništa se ne slaţe, pomisli Pat, baš ništa!

* * *

Bilo je blizu jedanaest kad je melodiĉna zvonjava na-

javila Safn6v dolazak. Još u deset i pol Pat je odustala od ĉekanja i

otišla u svoju sobu, ali onda je rekla sama sebi da bi Sam nazvao

kad ne bi namjeravao doći.

Obukla je svilenu pidţamu koja je bila udobna za izleţavanje, ali

ujedno prikladna i za primanje gostiju. Umila se, a onda lagano

namazala oĉi sjenilom a usta sjajilom. Nema smisla da izgledam

kao miš, pomislila je, pogotovu ne kad je veĉer proveo u društvu s

bivšom miss.

Brzo je pokupila odjeću koju je porazbacala po sobi. Je li Sam

uredan? Ĉak ni to ne znam, pomislila je. Ona jedina noć koju su

proveli zajedno nijednomu od njih nije otkrila navike onoga

drugoga. Nakon što su se u motelu upisali u knjigu gostiju i otišli u

sobu, oprala je zube ĉetkicom na sklapanje koju je uvijek nosila u

torbici.

- Volio bih imati takvu - rekao je.

Nasmiješila se, gledajući njegov lik u ogledalu. - Jedna od meni

najdraţih replika u "Nehajnoj ţetvi" je svećenikovo pitanje

Smithvju i Pauli vole li se dovoljno da bi rabili istu ĉetkicu za

zube. - Oprala je ĉetkicu vrućom vodom, istisnula na nju pastu i

pruţila mu je. - Budi moj gost!

Sada je ĉetkica bila u baršunastoj kutiji za nakit, u naj-gornjpj

ladici toaletnoga stolića.

Neke ţene prešaju cvijeće ili veţu vrpce oko pisama, pomisli Pat, a

ja sam saĉuvala ĉetkicu.

Kad je sišla niz stube, zvono se ponovno oglasilo. - UĊi, uĊi, tko

god da si! - viknula je.

Sam se drţao pokajniĉki. - Ţao mi je, Pat. Nisam se mogao izvući

tako brzo kao što sam se nadao. Onda sam se taksijem odvezao

kući, ostavio torbe i došao ovamo automobilom. Jesi li pošla na

spavanje?

- Uopće ne. Ako to pitaš zbog ove odjeće, zapravo je zovu pidţama

za odmor i prema Saksovoj brošuri, savršeno je prikladna za veĉer

kod kuće, kad ti u posjet doĊe nekoliko prijatelja.

- Pripazi kakvi te prijatelji posjećuju - reĉe Sam - Ta odjeća je vrlo

seksi.

Prihvatila je njegov kaput. Fina vuna bila je još hladna od vjetra.

Sagnuo se i poljubio je.

- Hoćeš li nešto popiti? - Ne ĉekajući odgovor, odvela ga je u

biblioteku i bez rijeĉi mu pokazala bar. Natoĉio je brandy u dvije

ĉaše i pruţio joj jednu. — Pretpostavljam da je to još uvijek tvoje

piće poslije veĉere.

Kimnula je i namjerno sjela u naslonjaĉ širokoga naslona nasuprot

sofe.

Sam se kod kuće presvukao. Na sebi je imao pulover Argyle na

kojemu je prevladavao plavosivi uzorak. Pulover je pristajao

rtjegovim plavim oĉima i sijedim pramenovima u tamnosmeĊoj

kosi. Smjestio se na sofu, a po pokretima i oĉima vidjelo se da je

umoran.

- Kako je bilo nakon što sam otišla?

- Kao i prije. Ipak, dogodilo se nešto vrlo zanimljivo.

Predsjednik je nazvao i poţelio Abigail sretan Boţić.

- Predsjednik je nazvao! Same, ne znaĉi li to...?

- Kladio bih se da samo ispituje teren. Vjerojatno je nazvao i Claire

Lavvrence.

- Hoćeš reći da se još nije odluĉio?

- Mislim da još pušta probne balone. Vidjela si kamo je prošli

tjedan, na veĉeri u Bijeloj kući, smjestio Abigail. Ali već sutradan

je s prvom damom otišao na privatnu veĉeru u ĉast Claire

Lawrence.

- Same, koliko je ta naslovna stranicaMirrora naškodila senatorici

Jennings?

Slegnuo je ramenima. - Teško je reći. Abigail je prenaglašeno

glumila juţnjaĉku plemkinju, a to se mnogim ovdašnjim ljudima

nije svidjelo. S druge strane, upravo bi je ta fotografija mogla

uĉiniti simpatiĉnom. Još jedan problem: Zahvaljujući publicitetu

koji su dobile tebi upućene prijetnje, u kuloarima na Capitol Hillu

priĉaju se mnogi vicevi, a svi su na raĉun Abigail.

Pat je zurila u brandy koji još nije ni dotakla. Usta su joj se

iznenada osušila i u njima je osjetila loš okus. Još prošloga tjedna,

kad je govorio o provali, Sam je bio zabrinut za nju, a sada je

dijelio Abigailin strah od publiciteta. Pa, to je na neki naĉin

pojednostavnilo situaciju.

-Ako zbog emisije bude još neţeljenih ĉlanaka o senatorici

Jennings, bi li je to moglo stajati potpredsjedniĉkoga poloţaja?

- Moţda. Ni jedan predsjednik, pogotovu onaj koji ima

besprijekornu administraciju, neće riskirati skandal.

- Bojala sam se da ćeš upravo to reći. - Ispriĉala mu je o Eleanor

Brown i Catherini Granev. - Ne znam što da radim - završila je. -

Da upozorim Luthera da u emisiji ne naĉinje tu temu? Ako to

uĉinim, morat će senatorici reći razlog.

-Abigail nikako ne bi mogla podnijeti nove neprilike -reĉe Sam

odrješito. - Nakon što su gosti otišli, bila je vrlo napeta.

- Nakon što su gosti otišli? - Pat podigne jednu obrvu. - Hoćeš reći

da si ti ostao?

- Zamolila me.

- Razumijem. - Nešto ju je steglo oko srca. Tim odgovorom

potvrdio je sve njezine sumnje. - Onda ne bih smjela reći Lutheru.

- Pogledaj ovako: Ako ta djevojka...

- Eleanor Brown.

- Da... ako te nazove, nagovori je da priĉeka dok ne vidim mogu li

ikako isposlovati uvjetno puštanje. U tom sluĉaju ne bi bilo

publiciteta, barem dok predsjednik ne objavi svoju odluku.

- A Catherine Granev?

- Prvo ću pogledati izvještaje o padu zrakoplova. Vjerojatno nema

nikakvih dokaza za svoje tvrdnje. Smatraš li da su one prijetnje

moţda djelo koje od tih ţena?

- Nikad nisam vidjela Eleanor, ali sam sigurna da to nije uĉinila

Catherine Granev. I ne zaboravi da sam ĉula muški glas.

- Naravno. Nije ponovno zvao?

Pogled joj je pao na kutiju pod stolom. Pitala se bi li Samu

pokazala Krpenu Anu, ali onda je odbacila tu pomisao.

Nije htjela da i dalje bude zabrinut za nju. - Ne, nije.

- To su dobre vijesti. - Ispio je brandy do kraja i stavio

ĉašu na stol. - Bolje da sad poĊem. Imala si naporan dan, zacijelo

padaš s nogu.

Upravo je to i ĉekala. - Same, dok sam se veĉeras vozila od

senatorice, mnogo sam razmišljala. Ţeliš li ĉuti o ĉemu?

- Svakako.

- U VVashington sam došla iz tri sasvim odreĊena i priliĉno

idealistiĉka razloga. Htjela sam snimiti emisiju koja će dobiti

nagradu "Emmy", emisiju o divnoj, plemenitoj ţeni. Nadalje,

odluĉila sam pronaći objašnjenje za ono što je otac uĉinio majci i

meni. I na kraju, htjela sam vidjeti tebe i zamišljala sam da će to

biti najljepši ponovni susret ovoga stoljeća.

Pa, ništa od toga nije ispalo kako sam oĉekivala. Abigail Jennings

je dobra i odluĉna politiĉarka, ali nije simpatiĉna osoba.

Omogućeno mi je da pripremim emisiju jer su moje unaprijed

stvorene predodţbe odgovarale Lutheru Pelhamu, a kakva-takva

reputacija steĉena u ovom poslu ĉini uvjerljivim nešto što je

zapravo bezvrijedan mućak. Ima toliko nejasnoga u vezi s tom

damom da me to plaši.

Zastala je, a onda nastavila. - Otkad sam ovdje, doznala sam da mi

majka nije bila svetica, kao što su me uvjeravali, pa je vrlo

vjerojatno one noći natjerala oca u neku vrstu privremenoga ludila.

To nije cijela priĉa, jer još je ne znam, ali dovoljno sam blizu

razrješenja. A što se nas tiĉe, Same, dugujem ti ispriku. Doista sam

bila strahovito naivna kad sam se nadala da ti znaĉim nešto više od

usputne veze. Ĉinjenica da me nisi ĉak ni nazvao nakon što je

umrla Jani-ce, govorila je sama za sebe, ali pretpostavljam da baš

nisam oštroumna. Moţeš prestati brinuti. Ne namjeravam ti dosa-

Ċivati novim ljubavnim izjavama. Posve je jasno da izmeĊu tebe i

Abigail nešto postoji.

- IzmeĊu nje i mene nema baš niĉega!

- Oh, da, ima. Moţda ti još ne znaš, ali ima. Ta dama te ţeli, Same.

To bi ĉak i slijepac vidio. A ti nisi bez dobroga razloga prekinuo

odmor i na njezin poziv dojurio preko cijele zemlje. Ne moraš se

bojati da ćeš me pozlijediti. Doista, Same, brbljanje o tome da si

iscrpljen i nesposoban da donosiš odluke, nimalo ti ne pristaje.

Sada moţeš prestati.

- Rekao sam ti to jer je istina!

- Onda se trgni. To nije nalik na tebe. Jak si i muţevan, a pred

tobom je moţda još dvadeset ili trideset plodnih godina. - Uspjela

se nasmiješiti. - Moţda to što ćeš postati djed loše djeluje na tvoje

"ja".

- Je li to sve?

- Baš sve!

- Onda, ako se nećeš naljutiti, mislim da sam predugo ostao. -

Ustao je, sav zajapuren.

Ispruţila je ruku. - Nema razloga da ne budemo prijatelji.

VVashington nije tako velik grad. To i jest razlog da si me uopće

nazvao, je li?

Nije odgovorio.

Pat je osjetila zadovoljstvo kad je na odlasku jako zalupio vratima.

- Senatorice, vjerojatno će htjeti da se pojavite kao gošća u

televizijskom showuDanas - poĉne Toby vedro. Bacio je pogled u

retrovizor da vidi kako će Abby reagirati. Upravo ju je vozio u

ured. U šest i pol ujutro dvadeset šestoga prosinca još je bilo

mraĉno, a hladnoća je prodirala do kosti.

- Nemam ţelju da budem gošća u showu Danas, ni u bilo kojemu

drugomu - odbrusi Abigail. - Toby, kako, do vraga, izgledam?

Prošle noći nisam oka sklopila. Toby, predsjednik menazvao...

osobno me nazvao. Poruĉio mi je da se preko boţiĉnih praznika

dobro odmorim, jer ću sljedeće godine imati mnogo posla. Sto li je

mislio s tim?... Toby, osjećam to. Potpredsjedniĉki poloţaj! Ah,

zašto nisam slijedila nagon? Zašto sam dopustila da me Luther

Palham nagovori na tu emisiju? Gdje mi je bila glava?

- Senatorice, slušajte. Ta fotografija je moţda najbolja

stvar koja vam se ikada dogodila. Ona rugoba Claire Lawrence

sigurno nije pobijedila ni na jednomu natjecanju. Moţda Pat

Traymore ima pravo. To vas ĉini nekako pristupaĉnijom -jesam li

se dobro izrazio?

Vozili su se preko Rooseveltova mosta, a promet je postajao sve

gušći. Toby se usredotoĉio na voţnju. Kad je ponovno bacio

pogled u retrovizor, Abby je još drţala ruke na krilu. - Toby,

naporno sam radila za ovo.

- Znam da jeste, Abby.

- Ne bi bilo pošteno da sve to izgubim samo zato jer

- Ništa nećete izgubiti, senatorice.

- Ne znam. Nešto me u vezi s Pat Traymore uznemiruje. Uspjela

mi je dvaput u tjedan dana na glavu navući neugodan publicitet.

Štošta o njoj još ne znamo.

- Senatorice, Phil ju je provjerio. Bili ste joj idol još dok je

pohaĊala koledţ. Zadnje godine u Wellesleyu napisala je esej o

vama. Ne pretvara se. Moţda nam donosi nesreću, ali ne hotimice.

- Ona. znaĉi neprilike. Upozoravam vas, ima još nešto u vezi s

njom.

Auto je prošao Capitol i zaustavio se pred poslovnom zgradom

Russell Senata. - Odmah ću doći za vama, senatorice, i obećavam

da ću pripaziti na Pat Travmore. Neće vam stajati na putu. -

Poţurio joj je otvoriti vrata.

Prihvatila je njegovu ispruţenu ruku, a onda je odjednom stegnula.

- Toby, pogledajte tu djevojku u oĉi. Ima tu nešto... nešto

tajanstveno... Kao da...

Nije završila reĉenicu, ali Toby je ipak sve razumio.

U šest sati Philip je već ĉekao u uredu da otvori djevojci i

televizijskoj ekipi.

Osim pospanih straţara i ĉistaĉica umornih, strpljivih lica, u zgradi

Russell nije još bilo nikoga. U Abigailinu uredu, Pat i snimatelji

odmah su poĉeli prouĉavati ploĉu s iscrtanim tijekom emisije.

- Ova scena neka ne bude duţa od tri minute - upozori ih djevojka.

- Ţelim uvjerljivo prikazati kako senatorica prije

svih drugih dolazi u ured i poĉinje raditi. Onda ulazi Philip

i podnosi izvješće... Pokaţite kadar njezine satnice za taj dan, ali

tako da se ne vidi nadnevak. Zatim poĉinju dolaziti pomoćnici,

zvoniti telefoni, vidimo kadar pošte koju je primila, pa nju kako

pozdravlja posjetitelje iz svoje drţave i razgovara s biraĉima, a

Phil cijelo vrijeme izlazi i vraća se s porukama. Znate što nam je

potrebno: osjećaj "iza kulisa" senatoriĉina ureda.

Kad je Abigail stigla, već su bili spremni. Pat joj je potanko

objasnila kadar, a senatorica je kimnula i vratila se u hodnik. Kad

je okrenula kljuĉ u bravi, kamere su proradile. Izraz joj je bio

usredotoĉen i poslovan. Skinula je sivi ogrtaĉ od kašmira ispod

kojega je nosila dobro skrojen, ali neupadljiv sivi kostim na pruge.

Ĉak je i pokret kojim je prstima prošla kroz kosu, kad je skinula

šešir, bio neusiljeni pokret ţene kojoj je stalo do toga kako izgleda,

ali na umu ima i vaţnije stvari.

- Stop! - reĉe Pat. - Senatorice, ovo je bilo dobro. Upravo ono što

sam i htjela. - Ĉak se i njoj samoj ton ove spontane pohvale uĉinio

pokroviteljskim.

Senatorica Jennings se zagonetno nasmiješila. - Hvala.

A što sada?

Pat joj JC objasnila scenu s postom u kojoj su se trebali

pojaviti Phil i biraĉica Maggie Savles.

Snimanje je teklo glatko. Pat je ubrzo uvidjela da Abigail Jennings

ima prirodni dar da se pred kameru postavi u najboljoj mogućoj

pozi. U priprostu se kostimu doimala kao uspješna poslovna ţena,

a to će biti dobar kontrast suknji koju je nosila na boţiĉnoj veĉeri.

Imala je srebrne naušnice i jednostavan neupadljiv srebrni broš na

svijetlosivoj svilenoj bluzi. Senatorica je predloţila da snime opći

plan ureda, pokaţu zastave Sjedinjenih Drţava i Virginije, a onda,

iza nje, samo veliku zastavu Sjedinjenih Drţava.

Pat je gledala kako kamera zumira dok je Abigail paţljivo odabrala

pismo iz hrpe na stolu - pismo napisano djeĉjim rukopisom. Opet

smisao za dramatiĉno, pomisli djevojka. Vrlo lukavo od nje!. U

tom trenutku ušla je Maggie, ţena kojoj je Abigail pomogla da

pronaĊe staraĉki dom za majku. Senatorica je skoĉila, pošla joj u

susret, prijateljski je poljubila, pa ju je, zraĉeći bodrošću, toplinom

i revnošću, odvela do stolice.

Ta revnost je iskrena, pomisli Pat. Bila sam nazoĉna kad je majku

ove ţene smjestila u staraĉki dom, ali sada je sve to naprosto nalik

na predstavu, fesu li svi politiĉari takvi? Jesam li jednostavno

prokleto naivna?

U deset su bili gotovi. Nakon što je još jednom uvjerila Abigail da

su snimili sve što je potrebno, djevojka se, zajedno sa

snimateljima, spremila za odlazak. — Poslije podne ćemo

privremeno montirati te scene - obrati se Pat reţiseru. - Veĉeras ih

pregledajte s Lutherom.

- Mislim da će biti sjajne - upadne snimatelj.

- Emisija vrlo dobro napreduje, to priznajem - odgovori Pat.

26.

Arthur je cijele noći sanjao o oĉima gospoĊe Gillespie, kakve su

bile u trenutku kad su postale staklaste. Probudio se s oteţalim

kapcima, nimalo odmoren.

Ustao je, skuhao kavu i spremio se otići po pecivo, ali Glory ga je

zamolila da ne ide. - Još neću jesti, a kad odem na posao bit će

dovoljno mira za odmor. Noć je bila teška, zar ne?

- Je li bilo tako oĉito? - Sjeo je za stol preko puta nje i gledao kako

se meškolji na rubu stolice.

- Ako cijele noći slušaš uzvike... Zar je smrt gospoĊe Gillespie bila

tako strašna, oĉe? Istina, poznato mi je sve o njezinoj bolesti...

Odjednom je osjetio kako ga prolaze ţmarci. Što bi bilo

da poĉnu ispitivati Glory? Što bi im rekla? Zacijelo mu nikada ne

bi svjesno naškodila, ali nesvjesno? Pokušao je pomno

birati rijeĉi:

- Ţao mi je što nije doĉekala da prije smrti vidi kćer. Oboje smo to

ţeljeli.

Glory je na brzinu popila kavu i ustala od stola. - Oĉe, ne valja

toliko raditi bez odmora. To moţe biti i štetno.

- Dobro mi je, Glory. Što sam govorio u snu?

- Uvijek isto; neka gospoĊa Gillespie zatvori oĉi, Kakav )io san?

je to bi

Glorp me gleda gotovo kao da me se boji, pomisli on.

Nakon što je otišla, zabrinuto je zurio u šalicu. Odjednom je osjetio

umor. Uznemiren, odluĉio je da izaĊe i pro-šeta, ali ni to mu nije

pomoglo da se smiri.

Već nakon nekoliko blokova krenuo je natrag.

Upravo je stigao do ugla ulice u kojoj je stanovao, kad je ugledao

nešto opasno. Policijski auto zaustavio se pred njegovom kućom.

Nagonski se sklonio u veţu i odatle motrio. Po koga su došli? Po

Glory? Ili po njega?

Morat će je upozoriti. Poruĉit će joj da se negdje sastanu pa će se

ponovno preseliti. Imao je tri stotine dolara u gotovu, a još 622

dolara u Baltimoreu, na bankovnomu raĉunu što ga je otvorio pod

laţnim imenom. To bi im moglo potrajati dok ne naĊe novi posao.

Nije bilo teško zaposliti se u staraĉkomu domu, jer se u svima

osjećalo kroniĉno pomanjkanje bolniĉara.

Odšuljao se uza zid kuće, prešao preko susjedna dvorišta, poţurio

do ugla i nazvao Glorvin ured.

Bila je u drugoj sobi. - Pozovite je - rekao je Ijutitim glasom

djevojci koja se javila. -Vaţno je. Poruĉite joj da otac kaţe da je

vaţno.

Kad se Glory javila, u glasu joj se osjećao prizvuk nestrpljenja. –

Što je, oĉe?

Rekao joj je. Mislio je da ća zaplakati ili se uzrujati, ali na drugom

je kraju ţice vladala tišina. - Glory...?

- Da, oĉe. - Glas joj je bio tih i beţivotan.

- U uredu više nije sigurno. Nitko ne smije ništa znati. Srest ćemo

se na glavnoj postaji podzemne ţeljeznice, dvanaesti G izlaz. Otići

ćemo prije nego što dospiju podignuti uzbunu. U banci u

Baltimoreu ćemo podići novac, a onda otputovati na jug.

- Ne, oĉe. - Glas joj je bio ĉvrst i odluĉan. - Više ne

ţelim bjeţati. Hvala, oĉe. Nema potrebe da oboje bjeţimo zbog

mene. Otići ću na policiju.

- Glory, ne! Nikako! Moţda će sve dobro ispasti. Ţelim obećanje l

Još ne!

Polako je nailazio policijski automobil. Više nije smio izgubiti ni

minute.

Prošaptala je: - Obećajem - pa je spustio slušalicu i sklonio se u

veţu. Kad su policijska kola prošla, zabio je ruke u dţepove, a

onda je, koraĉajući zamišljeno i ukoĉeno, otišao u postaju

podzemne ţeljeznice.

* * *

U deset i pol Abigail se, umirena, vratila k automobilu. Toby je

zaustio da nešto kaţe, ali se predomislio. Neka Abby odluĉi hoće li

mu se povjeriti.

- Toby, još mi se ne ide kući - reĉe ona iznenada. - Odvezi me u

VVatergate. Tamo doruĉak posluţuju i kasnije.

- U redu, senatorice - odvratio je srdaĉno, kao da u tom zahtjevu ne

vidi ništa neobiĉno.

Znao je zašto je Abby odabrala baš to mjesto. Sam Kingsley

stanovao je u istoj zgradi u kojoj je bio restoran. Sljedeći korak će

vjerojatno biti da ga nazove i, ako je kod kuće, pozove na kavu.

Lijepo, ali Kingsley i Pat Traymore juĉer u garderobi nisu samo

bezazleno ĉavrljali. IzmeĊu njih je nešto postojalo. Nije ţelio

dopustiti da netko ponovno povrijedi Abby.

Pitao se bi li joj rekao,

Bacio je pogled preko ramena i vidio da Abigail, gledajući se u

ogledalo, popravlja šminku. - Fantastiĉno izgledate, senatorice -

izgovori on.

Kad su se zaustavili pred kompleksom zgrada VVatergate, Toby je

primijetio da se vratar koji je otvorio vrata automobila nasmiješio

posebno širokim osmijehom i s poštovanjem se naklonio. K vragu,

u VVashingtonu je bilo sto senatora, ali samo jedan

potpredsjednik. Ţelim ti taj poloţaj, Abby, pomislio je. Ništa ti

neće stajati na putu, ako ti ja budem mogao pomoći.

Odvezao je kola na parkiralište i izašao se pozdraviti s ostalim

vozaĉima. Danas su svi razgovarali samo o Abigail. Ĉuo je kako

šofer jednoga ĉlana kabineta kaţe: - Za senatoricu Jennings već je

gotovo sve sreĊeno.

Abby, djevojko, još malo pa si na cilju, pomislio je Toby

oduševljeno.

Abby nije bilo više od sata, pa je imao dovoljno vremena proĉitati

novine. Naposljetku je otvorio društvene vijesti i preletio

pogledom preko stupaca. Ponekad je Abby mogao prenijeti korisne

obavijesti, jer ona je obiĉno bila odviše zaposlena za ĉitanje

ogovaraĉke rubrike.

Napise Gine Butterfield ĉitali su svi u VVashingtonu. Danas se

naslov njezina ĉlanka protezao preko srednjih strana. Toby ga je

proĉitao, a onda je poĉeo ĉitati po drugi put, ne vjerujući svojim

oĉima. Naslov je glasio:

PRIJETNJE u ADAMSOVOJ KUĆI SMRTI UMIJEŠANA

SENATORICA ABIGAIL JENNINGS

Prvih nekoliko odlomaka bilo je napisano većim slovima.

Pat Travmore, sve popularniju televizijsku reporterku, kojoj je

studio Potomac dao zadaću da snimi dokumentarnu emisiju o

senatorici Jennings, poĉela su uznemiravati pisma i telefonski

pozivi, a netko joj je i provalio u kuću prijeteći joj smrću ako

nastavi raditi emisiju.

Kad se simpatiĉna Pat pojavila kao gošća na ekskluzivnoj boţiĉnoj

zabavi veleposlanika Cardella, otkrila nam je da je kuća koju je

iznajmila bila prije dvadeset i ĉetiri godine poprište Adamsova

ubojstva i samoubojstva. Pat tvrdi da je jeziva prošlost kuće ne

uznemiruje, ali ostali gosti, starosjedioci ĉetvrti, nisu vijest primili

tako mirno...

Slijedio je podroban opis tragedije Adamsovih. Bile su tu povećane

fotografije Renee i Deana Adamsa, jeziva slika koja je prikazivala

kako njihove leševe odnose u posebnim vrećama i krupni plan

djevojĉice koju su iznosili omotanu krvavim zavojima, a pod

fotografijom je bio natpis: Šest mjeseci kasnije Kerrv Adams je

podlegla u hrabroj borbi za ţivot.

Ĉlanak je nagoviještao da istraga ĉiji je zakljuĉak bio da je rijeĉ o

ubojstvu i samoubojstvu, mnogo toga ipak nije uspjela razjasniti.

Patriota Remington Schuvler, pripadnica aristokracije i majka

mrtve ţene, tvrdila je da je kongresmen Adams bio neuravnoteţena

osoba i da su on i njegova otmjena supruga

um pred rastavom. Ali mnogi poznavaoci

prilika u Washingtonu smatraju da je Dean Adams ţrtva

namještaljke te da je te noći zapravo pucala Renee Adams. - Oĉito

je bila zaluĊena njime - rekla mi je prijateljica - a on je volio

"šarati". - Je li se te veĉeri u ljubomornoj aeni nešto slomilo? Tko

je odgovoran za

scenu koja je završila tragedijom? Dvadeset i ĉetiri godine poslije,

Wajshington još postavlja pitanja u vezi s tim dogaĊajem.

Fotografija Abigail s krunom miss Apple Junctiona bila je vrlo

upadljiva, a tekst ispod nje je glasio:

Najveći broj dokumentarnih emisija o poznatim osobama su

standardne lakirovke, u stilu nekadašnjih dokumentaraca Eda

Murro-wa. Ali emisija o senatorici Abigail Jennings vjerojatno će

idućega tjedna biti meĊu najgledanijima. Napokon, senatorica bi

mogla postati prva ţena potpredsjednik. Poznavaoci prilika se

klade na nju. Svi se nadaju da će u emisiji vidjeti još slika

dostojanstvene senatorice iz Virginije s papirnatom krunom kra-

ljice ljepote koju je osvojila u mladim danima. Ali da se vratim

ozbiljnijim pitanjima: nitko ne moţe sa sigurnošću reći tko toliko

mrzi Abigail da prijeti smrću reporterki koja je zamislila emisiju.

Preko polovice desne strane protezao se naslov:

GODINE PRIJE CAMELOTA.

Objavljeno je mnogo fotografija, uglavnom poznatih osoba,

nesvjesnih da ih slikaju. Tekst je glasio:

Zahvaljujući bizarnoj sluĉajnosti, senatorica Jennings je jedno

vrijeme bila ĉesta gošća u kući Adamsovih. Ona i njezin pokojni

suprug kongresmen Willard Jennings bili su bliski prijatelji Deana

i Renee Adams i obitelji Kennedy. Tri otmjena mlada para nisu

mogla ni slutiti da se nad kuću Adamsovih i njihove ţivote nadvija

tamna sjena sudbine.

Na nekim fotografijama su svih šestero pozirali zajedno, a na

nelcima su bili u odvojenim grupama, u vrtu kuće

u Georgetownu, na imanju Jenningsovih ili u Hyannis Portu. Bilo

je tu i nekoliko fotografija koje su prikazivale Abigail u grupama

ljudi nakon Willardove pogibije.

Toby je razjareno gunĊao. Zguţvao je novine kao da tjelesnom

snagom ţeli odvratne stranice natjerati da išĉe-znu, ali sve je bilo

uzalud. Jednom otisnute novine više nisu mogle nestati.

Morat će ovo pokazati Abby, ĉim je dovede kući. Tko zna kako će

reagirati! Mora ostati hladnokrvna. Sada sve ovisi o tome.

Kad je Toby zaustavio auto uz rub ploĉnika, Abigail ga je već

ĉekala. Kraj nje je bio Sam Kingsley.

Šofer je htio izaći, ali Kingsley je brzo otvorio vrata i pomogao

Abigail da uĊe. - Hvala što si me tješio, Same -reĉe ona. - Odmah

se mnogo bolje osjećam. Ţao mi je što ne moţeš doći na veĉeru.

- Obećala si mi da ćemo zajedno veĉerati ĉim budem mogao.

Toby je vozio brzo, kako bi Abigail što prije dovezao kući. Znao je

da je mora sakriti od oĉiju javnosti sve dok joj

ne pomogne da prebrodi prvu reakciju na ĉlanak.

- Sam je nešto posebno - reĉe ona, iznenada prekidajući tišinu.-

Znate kako sam se osjećala svih ovih godina, ali, Toby na neki

neobiĉan naĉin podsjeća me na Billyja. Imam osjećaj - ali to je,

naravno, samo osjećaj - da bi se nešto moglo razviti izmeĊu Sama i

mene. Bilo bi to kao da mi je pruţena još jedna prilika.

Prvi put ju je ĉuo da tako govori. Pogledao je u retro-

vizor. Opušteno se zavalila u sjedalo, s blaţenim izrazom lica, a na

usnama joj je zaigrao smiješak

A on je bio kujin sin koji će morati zbrisati tu nadu i

samopouzdanje:

- Toby, jeste li kupili novine?

Bilo bi besmisleno lagati. - Da, jesam, senatorice.

- Pokaţite mi, molim. Pruţio joj je prvi dio novina.

- Ne, ne ĉitaju mi se vijesti. Gdje je dio sa stalnim rubrikama?

- Nemojte sada! - Promet se prorijedio, kad su prošli most Chain.

Za nekoliko minuta stići će kući.

- Kako to mislite, ne sada?

Nije odgovorio pa je nastala duga stanka. Onda je Abi-gail hladno i

zabrinuto upitala: - Ima li u kojoj rubrici nešto loše... nešto što mi

moţe naškoditi?

- Nešto što vam se neće svidjeti, senatorice. Ostatak puta vozili su

se u tišini.

27.

Za vrijeme praznika, sluţbeni bi VVashington sasvim opustio.

Predsjednik je otišao u svoju privatnu rezidenciju na jugozapadu,

Kongres je prekinuo s radom, a i sveuĉilišta su bila zatvorena.

VVashington se pretvorio u zaspali grad, išĉekujući ponovnu

eksploziju aktivnosti koja će uslijediti nakon povratka duţnosnika,

zakonodavaca i studenata.

Pat se vozila kući kroz prorijeĊeni promet. Nije bila gladna.

Nekoliko zalogaja purana i šalica ĉaja bit će posve dovoljni. Pitala

se što Luther radi u Apple Junctionu. Hoće li upotrijebiti svoj

ĉuveni šarm, kao onda kad joj je pokušao udvarati? Ĉinilo joj se da

se sve to dogodilo tako davno.

Sjetivši se Apple Junctiona, upitala se je li Eleanor Brown

ponovno nazvala gospoĊicu Langlev. Eleanor Brown. Djevojka je

bila glavni razlog da je Pat poĉela sumnjati u poštenje televizijskih

studija. Što su govorile ĉinjenice? Bilo je to pitanje Eleanorine

rijeĉi protiv Tobvjeve. Je li doista nazvao i rekao joj da u stoţeru

kampanje potraţi senatoriĉin prsten? Abigail je potvrdila Tobvjevu

izjavu da je u vrijeme navodnog telefonskoga poziva bio za

volanom. A dio novaca pronaĊen je u Eleanorinu podrumu. Kako

je mogla oĉekivati da će se izvući s tako krhkim alibijem?

Kad bih barem imala prijepis zapisnika sa suĊenja Eleanor Brown,

pomislila je.

Otvorila je biljeţnicu i proĉitala reĉenice što ih je sinoć zapisala.

Na drugoj strani napisala \z\EleanorBrown. Što je

Margaret Langley rekla o njoj? Usredotoĉeno se namrštivši,

kuckala je nalivperom po stolu, a onda je poĉela biljeţiti reĉenice

razgovora:

ELEANOR JE BILA STIDLJIVA. .. U RAZREDU NIKAD NIJE

ŢVAKALA GUMU NI BRBLJALA KAD BI NASTAVNIK

IZAŠAO. . . VOLJELA JE POSAO U SENATORIĈINU UREDU.

. . UPRAVO SU JE UNAPRIJEDILI. . . IŠLA JE NA TEĈAJ

SLIKANJA.. . TOGA DANA TREBALA JE OTIĆI U

BALTIMORE l SLIKATI...

Pat je nekoliko puta proĉitala bilješke. Djevojci je odgovoran

posao išao od ruke pa su je unaprijedili, ali s druge strane bila je

toliko glupa da ukradeni novac sakrije u vlastitu podrumu!

Mali dio novca. Glavnina od 70.000 dolara nikad nije pronaĊena.

Tako bojaţljiva djevojka ne bi se baš znala uspješno braniti na

sudu.

U zatvoru je Eleanor doţivjela ţivĉani slom. Morala bi biti izvrsna

glumica da tako nešto simulira, ali zlorabila je uvjetno puštanje.

A što je s Tobvjem? On je bio svjedok koji je oborio Ele-anorin

iskaz. Zakleo se da je toga jutra nije nazvao, a senatorica Jennings

je potvrdila da ju je vozio u vrijeme navodnoga poziva.

Bi li Abigail Jennings hotimice lagala zbog Tobyja i tako dopustila

da neduţna djevojka ode u zatvor?

No pretpostavimo da je Eleanoru nazvao netko tko je oponašao

Tobvjev glas. To bi znaĉilo da su sve troje - Eleanor, Toby i

senatorica - govorili istinu. Tko bi još mogao znati za to mjesto u

Eleanorinu podrumu? Što je s osobom koja je prijetila, provalila u

kuću i ostavila lutku? Bi li ona mogla biti odgovorna i u sluĉaju

nestanka fonda kampanje?

Lutka! Pat odgurne stolicu, sagne se da izvadi kartonsku kutiju,

koju je gurnula pod stol u biblioteci, ali se predomisli. Što će

doznati ako ponovno uzme lutku u ruke? To uplakano lice samo bi

je uznemirilo. Poslije emitiranja emisije, ako više ne bude prijetnji,

bacit će je. Ali ako i dalje budu stizala prijeteća pisma i telefonski

pozivi, ili ako bude pokušaja provale, morat ćeKrpenuAnu

pokazati policiji.

Na sljedećoj stranici biljeţnice napisala je Toby, a onda je u ladici

stola potraţila kazetu.

Tobvja je snimila još prvo poslijepodne, u automobilu. Nije znao

da ga snima, a glas mu je bio prigušen. Pojaĉala je ton do

maksimuma, ukljuĉila kazetofon i poĉela biljeţiti.

Moţda je zbog mene riskirala neugodnosti... Onda sam dobio

posao s brojkama u kladionici i upao u sos... Obiĉavao sam voziti

Abby i Willarda Jenningsa na primanja u tu kuću... Slatka mala

Kerry.

Bilo joj je drago kad je došla do intervjua s konobaricom Ethel

Stubbins i njezinim muţem Ernijem. Spomenuli su i Tobvja.

Pronašla je taj dio. Ernie je rekao: - Prenesite mu moje pozdrave.

Pitajte ga gubi li još novac na konjskim utrkama.

I Jeremv Saunders je govorio o Tobvju. Slušala je njegove

podrugljive primjedbe o posuĊivanju automobila i priĉu o tome

kako je njegov otac potkupio Abigail da ode: - Uvijek

sam smatrao da je i Toby umiješao svoje prste.

Nakon što je preslušala i posljednju kazetu, Pat je nekoliko puta

proĉitala prijepis. Znala je što mora uĉiniti. Ako se Eleanor prijavi

i ode u zatvor, neće odustati dok se ne uvjeri u krivnju ili

neduţnost mlade ţene. A ako povjerujem u njezinu

priĉu, pomisli Pat, uĉinit ću sve što je u mojoj moći da joj pomo-

gnem, bez obzira na sve, pa i na Abigail Jennings.

Izašla je iz biblioteke i otišla do stubišta. Pogledala je

ore, a onda zastala, oklijevajući.

Tamo sam obiĉavala sjediti. Nagonski je pojurila gore, sjela na

stubu, naslonila glavu na ogradu i zatvorila oĉi.

Otac je bio u predvorju. Povukla se dublje u sjenu, jer je znala da

je ljut i da se ovaj put ne bi našalio kad bi je ovdje zatekao. Otrĉala

je natrag u krevet.

Poţurila je stubištem. Soba u kojoj je ţivjela kao djevojĉica

nalazila se iza gostinske sobe. Protezala se duţ straţnjega dijela

kuće, a gledala je u vrt. Sada je bila prazna.

Prvoga jutra po dolasku ušla je ovamo dok su se po kući motali

radnici, ali soba tada u njoj nije probudila baš nikakva sjećanja.

Sada joj se meĊutim ĉinilo da se sjeća kreveta s ukrašenim bijelim

baldahinom, male stolice za ljuljanje kraj prozora, muziĉke kutije i

police s igraĉkama.

Te noći vratila sam se u krevet. Bojala sam se, jer je tata bio tako

ljut. Dnevna soba je upravo ispod ove. Ĉula sam glasove -vikali su

jedno na drugo. Uslijedio je prasak, a majka je kriknula:

-Ne... Ne!

Majka je vikala, i to poslije praska. Je li još mogla vikati nakon

stoje otac pucao u nju ili je kriknula kad je shvatila daje ustrijelila

muţa?

Pat je poĉela drhtati. Uhvatila se za vrata i osjetila kako su joj se

dlanovi i ĉelo ovlaţili. Teško je i isprekidano disala. Bojim se,

pomislila je, premda je sve gotovo. Bilo je to tako davno.

Odjednom se okrenula, pojurila u hodnik, pa niz stube. Ponovno

sam ondje, pomislila je. Sjetit ću se. - Tata., tata! - zvala je tiho. U

podnoţju stepenica se okrenula i ispruţenih ruku poĉela posrtati

niz predvorje. - Tata, tata!

Pred vratima dnevne sobe stropoštala se na koljena. Mutne sjene

bile su posvuda oko nje, ali nisu se htjele materijalizirati. Zabila je

lice u dlanove i poĉela jecati: - Majko, oĉe, vratite se!

Kad se probudila, kraj nje je stajala nepoznata dadilja, Majko!

Oĉe! Neka doĊe majka! Neka doĊe tata! I došli su. Majka ju je

ljuljala, Kerry, Kerry, u redu je. Tata ju je tapšao po kosi i obje ih

zagrlio. Ššššš, Kerry, ovdje smo.

Nakon nekog vremena Pat je sjela i naslonila se na zid zureći u

sobu. Još jedno sjećanje se oslobodilo! Bila je sigurna da se dobro

sjeća. Bez obzira na to tko je one noći bio krivac, pomislila je

oĉajniĉki,sada sam sigurna da su me oboje voljeli...

28.

Na Aveniji VVisconsin bilo je kino koje se otvaralo u deset. Arthur

je otišao u obliţnji bar, dugo pijuckao kavu, a onda se šetao oko

bloka dok se blagajna nije otvorila.

Kad god je bio uznemiren, otišao bi u kino. Kupio bi najveću

vrećicu kokica, sjeo otraga, kraj zida, jeo i rastreseno gledao kako

prilike prelaze preko ekrana.

Volio je osjećaj da su oko njega ljudi koji ga ne primjećuju,

glasovi i filmska muzika, anonimnost zamraĉena gledališta. Sve to

omogućivalo mu je da razmišlja. I sada se smjestio i oĉima koje

ništa nisu vidjele zurio u ekran.

Podmetanje poţara bila je pogreška. U novinama nije bilo ni rijeĉi

o tome. Kad je izašao iz podzemne ţeljeznice, nazvao je staraĉki

dom i telefonistica se odmah javila.

- Ja sam sin gospoĊe Harnick - rekao je promijenjenim glasom. - Je

li poţar bio ozbiljan?

- Oh, gospodine, gotovo odmah je otkriven. Neugašena cigareta u

vreći za smeće. Nismo ni znali da je itko od pacijenata primijetio.

Znaĉi da su vidjeli prevrnutu limenku terpentina. Nitko

neće vjerovati da se sama prevrnula.

Da barem policajcima nije spominjao samostan, Naravno, u

tamošnjem uredu mogli bi naprosto reći; "Da, iz naših se spisa vidi

da je Arthur Stevens kratko boravio

ovdje,"

Ali ako budu navaljivali da ĉuju pojedinosti? "Otišao je na

prijedlog svog duhovnog voditelja."

"Moţemo li govoriti s duhovnim voditeljem?" "Umro je prije

nekoliko godina."

Hoće li im reći zašto je Arthur morao otići? Hoće li policajci

prouĉiti dokumente staraĉkoga doma da vide koji su pacijenti,

povjereni njegovoj skrbi, umrli u zadnjih nekoliko godina? Oni

sigurno neće razumjeti da je samo pomagao nemoćnima, da je

ublaţavao patnju.

I prije su ga, u dva navrata, ispitivali, kad su pacijenti za koje se

brinuo otišli pred lice Gospodnje.

"Je li vam drago što su umrli, Arthure?"

"Drago mi je da su se smirili. Uĉinio sam sve što je bilo u mojoj

moći da im pomognem da ozdrave ili da im barem bude što

udobnije."

Kad više nije bilo nade, kad se bol nije mogla ublaţiti, a starci

postali preslabi ĉak i da bi šaptali ili stenjali, kad su se lijeĉnici i

rodbina sloţili da bi bilo pravo olakšanje kad bi ih Bog uzeo k sebi,

onda i samo onda bi im pomagao da odu.

Da je znao da se Anita Gillespie veseli susretu s kćeri, bio bi

priĉekao. Tako bi se obradovao spoznaji da je gospoĊa Gillespie

umrla sretna!

Tu je bio problem. Ona se još borila za ţivot i nije se pomirila s

mišlju na smrt. Zato je i bila odviše prestrašena a da bi shvatila da

joj on ţeli pomoći.

Postao je neoprezan jer je bio zabrinut za Glory.

Sjećao se veĉeri kad su brige poĉele. Za vrijeme zajed- -niĉke

veĉere, kod kuće, ĉitali su svaki svoj dio novina kad je Glory

iznenada uzviknula: - Oh, dragi Boţe! - Upravo je pregledavala

stranicu Tribunea s televizijskim programom i ugledala najavu

emisije o senatorici Jennings. Pisalo je da će

biti prikazani svi vaţniji dogaĊaji iz njezine karijere. Molio je

Glory da se ne uzrujava, jer bio je siguran da će se sve dobro

završiti, ali nije ga ni slušala.

Poĉela je jecati: - Moţda je i bolje suĉeliti se s tim -rekla je. - Više

ne ţelim ovako ţivjeti.

Od toga trenutka njezino se drţanje promijenilo.

Rastreseno je zurio pred sebe, ţvaĉući kokice. Ĉast da ga sluţbeno

zarede za svećenika bila mu je uskraćena pa je umjesto toga

potajno poloţio zavjete: siromaštvo, ĉednost i poslušnost.

Nijednom ih nije prekršio, ali ponekad bi se osjetio tako

osamljenim...

A onda je, prije devet godina, sreo Glory. Sjedila je u turobnoj

ĉekaonici klinike, stiskala Krpenu Anu i ĉekala da doĊe na red kod

psihijatra. Najprije mu je za oko zapala lutka. Nešto ga je navelo

da vani poĉeka tu mladu ţenu.

Zajedno su pošli prema autobusnoj postaji. Predstavio se kao

svećenik koji je napustio rad sa ţupljanima kako bi se izravno

posvetio bolesnima. Ispriĉala mu je sve o sebi: kako je bila u

zatvoru za nedjelo koje nije poĉinila, a sad je uvjetno puštena i ţivi

u namještenoj sobi.

- U sobi ne smijem pušiti - rekla je - niti imati kuhalo na kojemu

bih mogla skuhati kavu ili juhu kad mi se ne ide

jesti u restoran samoposluţivanja.

Otišli su na sladoled. Poĉelo se mraĉiti. Rekla je da je zakasnila i

da će se njezina gazdarica ljutiti. Onda je poĉela plakati i izjavila je

da bi radije umrla nego se vratila onamo, a on ju je poveo svojoj

kući. - Bit ćeš kao dijete za koje skrbim - rekao joj je.

Doista je i bila nalik na bespomoćno dijete.

Dao joj je svoju spavaću sobu, a on je spavao na sofi.

U poĉetku je samo leţala na krevetu i plakala, Nekoliko

tjedana murjaci su se motali oko klinike da vide hoće li se djevojka

pojaviti, a onda su odustali.

Zajedno su otišli u Baltimore. U to vrijeme joj je rekao da će je

svima predstavljati kao svoju kćer. - Ionako me zoveš oĉe - dodao

je. Nazvao ju je Gloria.

Poĉela se polako oporavljati. Ali gotovo sedam godina izlazila je iz

stana samo noću, jer je bila uvjerena da bi je policajci prepoznali.

Radio je u raznim domovima blizu Baltimorea, a onda je, prije

dvije godine, bilo potrebno da odu pa su se preselili u Alexandriju.

Glory je bilo drago što su blizu Washingtona, ali se bojala da bi

mogla sresti nekoga tko će je prepoznati. Uvjeravao ju je da je ta

bojazan glupa. - Nitko od ljudi iz senatoriĉina ureda nikad ne bi

došao u ovu ĉetvrt. — Pa ipak, kad god je izlazila nosila je tamne

naoĉale.

Napadi depresije su se postupno smirivali. Sve rjeĊe je uzimala

lijekove koje joj je donosio iz doma, a našla je i posao tipkaĉice.

Arthur je dovršio vrećicu kokica. Neće otići iz Wa-shingtona sve

dok sutra uveĉer ne vidi emisiju o senatorici Jennings. Nikad nije

pomagao ljudima da se presele na onaj svijet, ako je bilo ikakve

nade da lijeĉnici nešto uĉine za njih, sve dok mu glasovi u njemu

nisu objavili da je njihov ĉas kucnuo. Ni Pat Travmore neće osuditi

bez dokaza. Ako u emisiji ne bude govorila o Glory ili pokazala

njezinu sliku, Glory će biti sigurna. Tada će joj poruĉiti da se

sastanu pa će zajedno otići.

Ali ako Glory pred svima optuţe kao kradijivicu, ona će se predati

policiji i ovaj put će umrijeti u zatvoru. U to je bio siguran. Vidio

je dovoljno ljudi koji su izgubili volju za ţivot.

A ako se to dogodi, Pat Travmore će biti kaţnjena za svoj strašni

grijeh! On će otići u njezinu kuću i izvršiti pravdu.

Kuća Adamsovih! Ĉak je i sama kuća u kojoj je Pat Travmore

stanovala bila simbol patnje i smrti.

Film je završavao. Kamo otići sada? Moraš se sakriti, Arthure.

- Ali kamo? - Shvatio je da je to izrekao glasno jer se ţena koja je

sjedila ispred njega okrenula i pogledala ga.

- Kuća Adamsovih, - šaptali su glasovi. —Idi onamo, Arthure.

Ponovno uĊi kroz prozor. Sjeti se ugraĊenoga ormara.

Pred oĉima mu iskrsne slika ormara u nekorištenoj spavaćoj sobi.

U njemu će mu biti toplo i bit će na sigurnom, skriven iza redova

polica. U kino-dvorani su se upalila svjetla pa je brzo ustao. Ne

smije svraćati pozornost na sebe. Otići će u drugo kino, a zatim u

još jedno. Do tada će se već smraĉiti. A gdje bi i mogao bolje

provesti vrijeme do sutrašnje emisije, nego u kući Pat Travmore?

Nitko neće ni sanjati da ga tamo potraţi.

- Ona mora dobiti priliku da se pokaje, Arthure. Ne smiješ biti

brzoplet. - Rijeĉi su se kovitlale u zraku iznad njegove

glave,

- Razumijem - rekao je. Ako u emisiji ne spomenu Glory, Pat

Travmore neće nikada doznati da je boravio kod nje. Ali ako

njegovu štićenicu prikaţu i identificiraju, anĊeli će kazniti

Patriciju.

On će osobno upaliti osvetniĉku baklju.

U jedan sat sobarica Lile Thatcher vratila se s namirnicama. Lila je

u radnoj sobi pripremala predavanje koje će drugoga tjedna odrţati

na sveuĉilištu u Marvlandu. Tema je bila: "Iskoristite svoje

sposobnosti proricanja". Sastavila je ruke i sagnula se nad pisaći

stroj.

Sobarica je pokucala navrata. - Ne izgledate baš zadovoljno,

gospoĊice Lila - primijeti ona leţernom prisnošću namještenice

koja je s vremenom postala povjerljiva prijateljica svoje

poslodavke.

-1 nisam zadovoljna, Ouida. Moje proricateljske sposobnosti su

danas priliĉno zbrkane za nekoga tko pokušava nauĉiti druge da ih

razviju.

- Donijela sam Tribune. Hoćete li ga odmah prelistati?

- Da, mislim da hoću.

Pet minuta kasnije Lila je Ijutito i s nevjericom ĉitala Ginin ĉlanak,

a petnaest minuta kasnije već je zvonila na Patinim vratima.

Zaĉudila se kad je vidjela da je djevojka plakala. - Moram vam

nešto pokazati - objasnila je razlog posjeta.

Otišle su u biblioteku. Lila poloţi novine na stol i otvori ih. Vidjela

je da je Pat problijedila kad je ugledala naslov.

Djevojka je s osjećajem bespomoćnosti okretala strane i gledala

fotografije. - Gospode, po ovome se moţe zakljuĉiti da sam

brbljala o provali, o senatorici, o kući, baš o svemu,

Lila. Ne moţete ni zamisliti kako će se svi uzrujati. Luther Pelham

je iz starih filmova izrezao sve slike mojih roditelja. Nije htio da

itko poveţe senatoricu i, kako se izrazio, "guţvu oko Adamsa".

Kao da je na djelu neka sila koju ne mogu kontrolirati. Ne znam bi

li bilo najbolje da pokušam objasniti, da dam ostavku ili što da

radim! - Svladavala se da ne zaplaĉe od bijesa.

Lila je smotala novine. - Ne mogu vas savjetovati u vezi s vašim

poslom, ali moram vas upozoriti da ovo više ne gledate, Kerry.

Morala sam vam pokazati novine, ali sad ću ih ponijeti sobom.

Nije dobro da samu sebe gledate onoga dana kad ste izgledali kao

slomljena lutka.

Pat je zgrabi za ruku. - Zašto ste to rekli?

- Što sam rekla? Mislite, zašto sam vas nazvala Kerry? Omaklo mi

se.

- Ne, nego zašto ste me usporedili sa slomljenom lutkom?

Lila je zurila u nju, a onda je bacila pogled na novine. - Ovdje tako

piše - odgovori ona. - Upravo sam proĉitala. Pogledajte. - U prvom

stupcu Gina Butterfield je prenijela odlomak prvobitnoga ĉlanka o

ubojstvu i samoubojstvu koji je objavio Tribune:

Šef policije Collins opisao je krvavi prizor rijeĉima: »To je nešto

najgore što sam ikada vidio. Kad sam ugledao to jadno dijete, koje

je bilo nalik na slomljenu lutku, upitao sam se zašto nije pucao i u

nju. Za nju bi to bilo mnogo lakše.«

- Slomljena lutka - prošapta Pat. - Tko god ju je ostavio, u to me je

vrijeme poznavao.

- Što je ostavio? Sjednite, Pat. Izgledate kao da ćete se

onesvijestiti. Donijet ću vam ĉašu vode. - Lila ţurno izaĊe

iz sobe,

Pat poloţi glavu na naslon sofe i zatvori oĉi. Već je i prije, kad je

pregledavala stare novine, vidjela fotografije iznošenja leševa, a i

sebe na nosilima, okrvavljenu i omotanu zavojima. Ali sada je bilo

mnogo gore, jer su pored tih fotografija objavili i snimke

nasmiješenih, bezbriţnih mladih parova. Nije se sjećala da je prije

proĉitala rijeĉi šefa policije. Moţda nije vidjela taj broj. Bio je to

dokaz da je osoba koja joj je prijetila znala tko je ona, poznavala je

kao djevojĉicu.

Lila se vratila s ĉašom hladne vode.

- Dobro mi je - reĉe Pat. - Lila, onaj tko je one noći provalio, nije

ostavio samo poruku. - Vukla je kutiju, pokušavajući je izvući

ispod stola, ali kutija se zaglavila pa je nije mogla ni pomaknuti.

Ne mogu vjerovati da sam je tako snaţno gurnula, pomisli

djevojka. Dok je vukla, ispriĉala je gošći o lutki.

Lila ju je zaprepašteno slušala. Je li uljez ostavio okrvavljenu

lutku, naslonjenu na kamin? Pat je tu bila u opasnosti! To je ĉitavo

vrijeme osjećala. A što je još vaţnije, i sad je u opasnosti!

Djevojka je napokon oslobodila kutiju, otvorila je i brzo

pregledala. Lila je vidjela da joj se izraz mijenja od iznenaĊenoga

do uţasnutoga. - Što je, Pat?

- Lutka! Nestala je!

-Jeste li sigurni...

- Sama sam je stavila ovamo. Nedavno sam je ponovno pogledala.

Lila, skinula sam joj pregaĉu, jer ju je bilo odvratno gledati.

Gurnula sam je duboko u kutiju. Moţda je još ovdje. - Prekopavala

je po kutiji. - Pogledajte, evo je!

Lila je zurila u zguţvani komad bijele pamuĉne tkanine umrljane

crvenosmeĊim mrljama. Vrpce zavezivanje mlita-

vo su visile sa strane,

- Kad ste posljednji put vidjeli lutku?

- U subotu poslije podne. Stavila sam je na stol. Došao je

senatoriĉin šofer i donio preostale foto-albume. Ponovno sam

sakrila lutku u kutiju, jer nisam htjela da je vidi.

Pat zastane. - Ĉekajte! Toby se ĉudno drţao kad je ušao. Bio je

osoran i paţljivo je gledao po sobi. Nisam otvorila odmah kad je

pozvonio pa mislim da se pitao što sam radila. Onda je rekao da ga

ne moram ispratiti do vrata. Kad sam ĉula da je izašao, stavila sam

zasun, ali, Lila, vidjela sam da se vrata ponovno otvaraju. Toby je

u ruci drţao nešto nalik na kreditnu karticu. Pokušao je sve prikriti

rekavši da je zbog moje sigurnosti isprobavao bravu i da bih uvijek

trebala staviti zasun. Poznavao me je kad sam bila mala. Moţda je

on osoba koja mi je prijetila. Ali zašto?

Premda još nije bilo kasno, dan je postajao sve sivlji i tmurniji.

Oplata od tamnoga drveta i svjetlo koje se gubilo, uĉinili su da se

Pat osjeti malom i bespomoćnom.

- Moramo smjesta pozvati policiju - reĉe Lila. - Ispitat će šofera.

- Ne mogu to uĉiniti. Znate li što bi senatorica pomislila? A sve je

to ionako samo pretpostavka. Ali poznajem nekoga tko moţe bez

ikakve buke istraţiti sve o Tobyju. -Pat je na licu svoje gošće

opazila uznemirenost. - Sve će biti u redu - uvjeravala ju je. -

Zasun će cijelo vrijeme biti navuĉen... I, Lila, ako je sve što se

dogaĊa naprosto pokušaj da se sprijeĉi snimanje emisije, zapravo

je prekasno. Veĉeras ćemo senatoricu snimiti kako dolazi kući,

sutra su na redu scene u studiju, a sutra naveĉer emisija će biti

emitirana. Nakon toga će svaki pokušaj zastrašivanja postati

besmislen, a poĉinjem vjerovati da je rijeĉ upravo o pokušaju

zastrašivanja.

Nekoliko minuta kasnije Lila je otišla. U ĉetiri sata Pat

je morala biti u studiju. Obećala je da će nazvati prijatelja,

kongresmena Sama Kingsleya i zamoliti ga da ispita sve o šoferu.

Njezina gošća je bila vrlo nezadovoljna što djevojka navaljuje da

joj ostavi novine.

- Morat ću ih paţljivo proĉitati da bih toĉno znala što piše. Ako mi

ih ne date, izaći ću i kupiti druge.

Kad se Lila popela do svojih ulaznih vrata, sobarica ih je već

otvorila.

- Ĉekala sam vas, gospoĊice Lila - objasnila je. - Niste završili

ruĉak, a bili ste vrlo uzrujani kad ste otišli, pa sam motrila kad ćete

doći.

- Motrili ste, Ouida? - Njezina gazdarica ode u blagovaonicu i

priĊe prozoru koji je gledao na ulicu. Odatle je mogla vidjeti cijelo

proĉelje, desni dio djevojĉine kuće i dvorište. - Nema koristi -

promrmljala je. - Provalio je kroz vrata na verandu, a ja ih odavde

ne vidim.

- Što ste rekli, gospoĊice Lila?

- Ništa. Drţat ću mrtvu straţu pa sam pomislila da pisaći stroj

stavim na sol kraj prozora.

- Da. To je izraz koji znaĉi osmatraĉnicu, nevidljivog ĉuvara koji

motri, ako se smatra da nešto nije u redu.

- Zar smatrate da nešto nije u redu kod gospoĊice Tray-more? Da

bi se onaj provalnik mogao vratiti?

Lila je zurila u neprirodnu tamu koja je okruţivala djevojĉinu

kuću. - Upravo to mislim - odgovorila je ozbiljno, s oštrim

osjećajem neĉega zloslutnoga u dubini bića.

IO.

Od trenutka kad ju je otac nazvao, Glory je samo ĉekala kad će se

pojaviti policija.

U deset sati su napokon došli. Vrata ureda za prodaju nekretnina

otvorila su se i ušao je ĉovjek kojemu je moglo biti tridesetak

godina. Podigla je pogled i vidjela da su vani parkirana policijska

kola.

Prsti su joj klonuli na tipkama pisaćega stroja.

- Detektiv Barrott - predstavi se posjetilac i pokaţe znaĉku. - Ţelio

bih porazgovarati s Glorijom Stevens. Je li ona ovdje?

Glory ustane. Već kao da je ĉula pitanja: Nije li vaše pravo ime

Eleanor Brown ? Zašto ste zlorabili uvjetno puštanje? Što ste

mislili kako dugo ćete ostati neotkriveni?

Detektiv Barrott joj priĊe. Imao je iskreno, okruglo lice

i kosu boje pijeska koja mu se kovrĉala oko ušiju. Gledao ju je

ispitivaĉki, ali ne i neprijateljski. Vidjela je da je otprilike njezine

dobi, a djelovao je nekako manje zastrašujući nego detektiv s

prijezirnim izrazom lica, koji ju je ispitivao o novcu pronaĊenu u

njezinu podrumu.

- GospoĊica Stevens? Ne uznemirujte se. Pitam se bismo li mogli

porazgovarati nasamo?

- UĊimo ovamo! - Odvela ga je u mali privatni ured

gospodina Schullera. Ispred stola gospodina Schullera stajala su

dva koţna naslonjaĉa. Sjela je u jedan od njih, a de-

tektiv se smjestio u drugi.

- Kao da se bojite - reĉe on ljubazno. - Nema razloga za

zabrinutost. Ţelimo porazgovarati s vašim tatom. Znate li gdje

bismo ga mogli naći?

Porazgovarati s njezinim tatom! To jest, s ocem! Progutala je

knedlu.

- Kad sam odlazila na posao, bio je kod kuće. Vjerojatno je otišao

u pekaru.

- Nije se vratio. Moţda se odluĉio ne vratiti kad je pred kućom

ugledao policijski automobil. Mislite li da je kod roĊaka ili

prijatelja?

- Ne... ne znam. Zašto ţelite razgovarati s njim?

- Samo bismo mu postavili nekoliko pitanja. Je li vas, sluĉajno,

jutros nazvao?

Ovaj ĉovjek misli da joj je Arthur otac. Uopće nije došao radi nje.

- Da... da nazvao me je, ali upravo u trenutku kad sam razgovarala

sa šefom.

- Što je htio?

- On... Htio je da se sastanemo, ali ja sam odgovorila da ne mogu.

- Gdje je htio da se sastanete?

Oĉeve rijeĉi još su joj odjekivale u ušima: "Glavna postaja

podzemne ţeljeznice, dvanaesti G izlaz." Je li sada ondje? Je li u

neprilici? Otac se sve ove godine brinuo za nju. Nije mu mogla

naškoditi.

Pomno je birala rijeĉi. - Nisam mogla dugo ostati kod telefona.

Samo sam rekla da ne mogu izaći iz ureda, a onda sam, tako reći,

prekinula vezu. Zašto ţelite razgovarati s njim? Zar nešto nije u

redu?

- Pa, moţda je sve u redu. - Detektiv je govorio ljubaznim glasom.

- Razgovara li vaš tata s vama o pacijentima?

Na to je pitanje bilo lako odgovoriti. - Da. Vrlo ih predano njeguje.

- Je li vam ikad spominjao gospoĊu Gillespie?

- Da. Umrla je prošli tjedan, je li? Bilo mu je vrlo teško. Priĉao je

nešto o tome da ju je trebala posjetiti kći.

Sjetila se kako je u snu vikao: Zatvorite oĉi, gospodo Gillespie!

Zatvorite oĉi! Moţda je u neĉemu pogriješio dok je njegovao

staricu pa su ga okrivili?

- Je li se u zadnje vrijeme drukĉije drţao... Uznemireno ili tako

nekako?

- On je najljubazniji ĉovjek kojega poznajem. Cijeli je ţivot

posvetio njegovanju bolesnika. Zapravo, u staraĉkom domu su ga

nedavno zamolili da ode u Tennessee kako bi i tamo bio od

pomoći.

Detektiv se nasmiješi. - Koliko vam je godina, gospoĊice Stevens?

- Trideset i ĉetiri.

Doimao se iznenaĊen. - Mislio sam da ste mlaĊi. Prema podacima

uzetima pri zapošljavanju, Arthuru Stevensu je ĉetrdeset i devet

godina. - Ustao je, a onda upitao prijateljskim glasom. - Nije vam

pravi otac, zar ne?

Uskoro će je prikliještiti pitanjima. - Bio je svećenik u ţupi, ali je

odluĉio ţivot posvetiti skrbi za nemoćne. Kad sam bila vrlo

bolesna, bez ikoga svoga, uzeo me k sebi.

Sada će me upitati za pravo ime, pomislila je. Ali nije to uĉinio.

-Razumijem. GospoĊice... gospoĊice Stevens, doista

ţelim razgovarati s... hmmm... ocem Stevensom. Ako vas

nazove, hoćete li mi javiti? - Pruţio joj je posjetnicu na kojoj je

pisalo: Detektiv William Barrott. Osjećala je na sebi njegov upitni

pogled. Zašto je ne ispituje tko je i odakle dolazi?

Kad je otišao, ostala je sjediti u šefovu uredu sve dok nije ušla

Opal.

- Gloria, nešto se dogodilo?

Opal joj je bila dobra prijateljica, najbolja koju je ikada imala.

Pomogla joj je da na sebe ponovno gleda kao na ţenu. Uvijek ju je

nagovarala da ide na zabave i nudila da joj njezin momak sredi

sastanak s nekim. Ali Gloria je uvijek odbijala.

- Što se dogodilo? - upita Opal ponovno. - Strašno izgledaš.

- Ne, ništa se nije dogodilo. Imam glavobolju. Misliš li da bih

mogla otići kući?

- Svakako. Ja ću završiti ono što moraš natipkati. Ako ti mogu

pomoći...

Gloria je pogledala zabrinuto lice svoje prijateljice. -Sada više ne,

ali hvala ti za sve.

Kući je otišla pješice. Temperatura je danas bila nešto viša, ali je

hladnoća ipak prodirala pod kaput i rukavice. Stan s oronulim,

iznajmljenim pokućstvom uĉinio joj se ĉudno praznim, kao da i

sam osjeća da se dosadašnji stanari više neće vratiti.

U ormaru u predsoblju pronašla je pohabani crni kovĉeg koji je

otac kupio na rasprodaji. Spakirala je svoju siromašnu odjeću,

kozmetiku i novu knjigu koju joj je Opal poklonila za Boţić.

Kovĉeg nije bio dovoljno velik pa je morala svom snagom

pritiskati dok brava nije škljocnula.

Bilo je tu još nešto - njezina Krpena Ana. Lijeĉnik na

psihijatrijskoj klinici zatraţio je da nacrta samu sebe onako kako se

vidi, ali to nikako nije uspijevala.

Onda joj je pruţio lutku koja je, zajedno s ostalima, stajala na

polici. - Mislite li da mi moţete pokazati kako bi ova lutka

izgledala da je na vašemu mjestu?

Nije bilo teško nacrtati suze, pogoditi preplašen izraz oĉiju i

promijeniti oblik usta tako da se više nisu smiješila nego se ĉinilo

da će svakoga trenutka kriknuti.

- Tako je loše? - upitao je lijeĉnik kad je završila.

- Još gore.

Oh, oĉe, pomislila je, htjela bih da mogu ostati ipoĉekati da me

nazovete. Ali otkrit će sve o meni. Onaj detektiv vjerojatno već

istraţuje. Više ne mogu bjeţati. Moram se prijaviti dok još imam

hrabrosti. Moţda će mi to pomoći da dobijem manju kaznu za pre-

kršeno uvjetno puštanje.

No jedno obećanje je ipak mogla odrţati. GospoĊica Langlev ju je

zamolila da, prije nego išta uĉini, nazove onu poznatu osobu s

televizije, Pat Travmore.

Nazvala ju je, rekla što namjerava uĉiniti i ravnodušno slušala

kako je Pat usrdno nagovara da priĉeka.

U tri sata je napokon otišla. Malo dalje na ulici bio je parkiran

automobil, a u njemu je sjedilo dvoje ljudi.

- To je ona - reĉe jedan od njih. - Lagala je da se ne namjerava

sastati sa Stevensom. - Glas mu je bio nekako

rastuţen.

Onaj drugi pritisne papuĉicu gasa. - Rekao sam ti da ti

je nešto zatajila. Kladim se u deset zelembaća da će nas odvesti

ravno do Stevensa.

Pat je, preko cijeloga grada, vrtoglavo vozila prema restoranu

Lotus Inn na Aveniji Wisconsin. Oĉajniĉki je razmišljala kako bi

nagovorila Eleanor Brown da se još ne prijavi. Tu bih ţenu zacijelo

nekako mogla nagovoriti da postupi razumno.

Pokušala je nazvati Sama, ali nakon što je telefon pet puta

zazvonio tresnula je slušalicu i izjurila iz sobe. Sada, dok je ţurno

ulazila u restoran, pitala se hoće li prepoznati Eleanor koju je

poznavala samo sa slike u školskom godišnjaku. Je li promijenila

ime? Vjerojatno.

Konobarica ju je pozdravila. - Jeste li vi gospoĊica Travmore?

- Da, jesam.

- GospoĊica Brown vas oĉekuje.

Sjedila je za stolom u straţnjem dijelu restorana i piju-

ckalsLchablis. Pat joj sjedne nasuprot, pokušavajući se sabrati i

smisliti što da kaţe.

Eleanor Brown nije se mnogo promijenila otkad se slikala za

školsld godišnjak. Bila je starija, ne više napadno mršava i ljepša

nego što je Pat oĉekivala. No ipak, bila je to ona ista Eleanor.

- GospoĊice Travmore? - upitala je tiho. - Hvala vam

sto ste došli.

- Eleanor, molim vas da me poslušate. Moţemo angaţirati

odvjetnika da isposluje puštanje uz kauciju dok nešto

ne smislimo. Kad ste prekršili uvjetno puštanje, imali ste ţivĉani

slom. Mnogo je okolnosti koje dobar odvjetnik moţe iskoristiti.

Konobarica je donijela predjelo od raĉića. - Obiĉavala sam sanjati

o njima - reĉe Eleanor. - Hoćete li i vi što naruĉiti?

- Ne, ništa. Jeste li razumjeli što sam rekla?

- Da, jesam. - Umoĉila je raĉića u slatki umak. - Oh, dobri su! -

Lice joj je bilo blijedo, ali odluĉno. - GospoĊice Travmore, nadam

se da će me ponovno uvjetno pustiti, ali ako to i ne uĉine, znam da

sam sada dovoljno jaka da izdrţim kaznu na koju sam osuĊena.

Mogu spavati u ćeliji, nositi zatvoreniĉku odjeću, jesti splaĉine

koje nazivaju hranom i pomiriti se s pretraţivanjima i dosadom.

Kad izaĊem, više se neću morati skrivati, a ostatak ću ţivota

provesti trudeći se da dokaţem svoju neduţnost.

- Eleanor, nisu li kod vas pronašli ukradeni novac?

- GospoĊice Travmore, polovica namještenika znala je za taj

podrum. Kad sam se selila onamo, šestero ili osmero ih je

pomagalo. Priredili smo zabavu. Namještaj koji nisam mogla

smjestiti u stan odnijeli smo u podrum. Tamo su pronašli nešto

novca, ali sedamdeset tisuća dolara je netko drugi spremio u dţep.

- Eleanor, tvrdite da vas je Toby nazvao, a on to poriĉe. Zar vam

nije bilo ĉudno što vas u nedjelju šalje u stoţer kampanje?

Eleanor odgurne ljuske na tanjuru. - Nije. Vidite, senatorica se

ponovno kandidirala. Iz stoţera kampanje slali su mnogo pošte.

Ponekad bi navratila i pomogla kako bi se dobrovoljni pomagaĉi

osjetili vaţnima" JCad bi im se pridruţila, skidala bi veliki

dijamantni prsten. Bio je malo labav, a ona je zaista nemarno

postupala s njim. Nekoliko je puta otišla bez njega.

- A Toby, ili netko tko je oponašao njegov glas, rekao vam je da ga

je ponovno izgubila ili zametnula?

- Da. Znala sam da je u subotu bila u uredu i pomagala slati poštu

pa je bilo vrlo vjerojatno da ga je opet zaboravila, a netko od

starijih pomoćnika mogao ga je spremiti u sef.

Zastala je, a onda nastavila: - Vjerujem da je Toby vozio

senatoricu u vrijeme toga poziva. Glas je bio prigušen, a ta osoba i

nije mnogo govorila. Rekao je nešto kao: "Pogledajte je li

senatoriĉin prsten u sefu u uredu kampanje i javite joj." Naljutila

sam se, jer sam upravo htjela otići u Rich-mond da slikam pa sam

ĉak rekla otprilike: "Vjerojatno će ga naći pod nosom." Osoba koja

me nazvala nasmijala se i spustila slušalicu. Da Abigail Jennings

nije toliko govorila o prilici koju mi je pruţila i da me nije nazvala

kradljivicom koja je već bila osuĊivana, bilo bi više mogućnosti da

mi sud povjeruje. Izgubila sam jedanaest godina ţivota zbog

neĉega što nisam uĉinila, pa više ne ţelim izgubiti ni jedan dan. -

Ustala je i poloţila novac na stol. - Ovo bi trebalo biti dovoljno. -

Sagnula se, uzela kovĉeg, a onda zastala. - Znate li što mi je u

ovom trenutku najteţe? Kršim obećanje zadano ĉovjeku s kojim

sam stanovala, a on je bio tako dobar prema meni. Preklinjao me

da još ne odem na policiju, Voljela bih da mu mogu objasniti, ali

ne znam gdje je.

- Mogu li ga poslije nazvati umjesto vas? Kako se zove?

Gdje radi?

- Zove se Arthur Stevens. Mislim da ima problema na poslu pa ga

tamo nećete naći. Ništa ne moţete uĉiniti. Nadam se da će vaša

emisija biti uspješna, gospoĊice Travmore. Jako sam se uzrujala

kad sam proĉitala najavu. Znala sam da

ću, ako prikaţu ijednu moju sito, u roku od dvadeset i ĉetiri

sata završiti u zatvoru. Ali znate, tada sam shvatila koliko sam

umorna od neprestanoga bjeţanja. Na neki ludi naĉin,

to me je ohrabrilo da se pomirim s odlaskom u zatvor kako

bih jednoga dana doista bila slobodna. Otac, mislim Arthur

Stevens, to nikako nije mogao shvatiti. A sada je bolje da odem,

prije nego što izgubim hrabrost.

Pat je bespomoćno gledala za njom.

Dok je Eleanor izlazila iz restorana, dvojica ljudi koji su sjedili za

stolom u kutu, ustali su i izašli za njom.

- Abby, nije tako loše kao što je moglo biti. - U svih ovih ĉetrdeset

godina, koliko ju je poznavao, sada ju je treći put obujmio rukama.

Bespomoćno je jecala.

- Zašto mi niste rekli da stanuje u onoj kući?

- Nije bilo razloga.

Bili su u Abigailinoj dnevnoj sobi. Kad su stigli pokazao joj je

ĉlanak, a onda je pokušao ublaţiti neizbjeţnu eksploziju.

- Abby, već sutra će ove novine leţati u kantama za smeće.

-Ali ja ne ţelim završiti u kanti za smeće! - povikala je.

Natoĉio joj je whiskya bez vode i natjerao je da ispije. - Hajde,

senatorice, saberite se. Moţda se koji fotograf skriva u ţbunju.

- Zaveţi, prokleta budalo! - No to ju je upozorenje ipak navelo da

se primiri. Kad je ispila piće, poĉela je plakati. -

Toby, sve je to nalik na genzacionalistiĉku rubriku najgorega

ţutoga ĉasopisa! A ta slika, Toby, ta slika!

Nije mislila na onu na kojoj je bila s majkom.

Zagrlio ju je, nespretno je potapšao po leĊima i osjetio bol

ublaţenu dugogodišnjim pomirenjem s neminovnim, jer

ponovno je uvidio da joj ne znaĉi ništa više od plota za koji se

uhvatite kad vas izdaju noge.

-A što ako netko dobro pogleda slike?! Toby, pogledajte

ovu!

- Nitko se neće potruditi.

-Toby, ta djevojka... ta Pat Traymore. Kako je iznajmila kuću? To

ne moţe biti sluĉajnost.

- U zadnje dvadeset i ĉetiri godine kuću je iznajmilo dvanaest

raznih stanara. Ona je naprosto jedna od njih, -Pokušao je govoriti

bezbriţno, premda ni sam nije vjerovao u to. Ali, u drugu ruku,

Phil još nije uspio otkriti pojedinosti o iznajmljivanju. - Senatorice,

morate se sabrati. Tko god je prijetio Pat Travmore...

- Toby, kako uopće znamo da joj je itko prijetio? Kako moţemo

znati da to nije pokušaj sraĉunan da me kompromitira?

Bio je tako zateĉen da je ustuknuo. I ona se automatski povukla

natrag pa su zurili jedno u drugo. - Gospode, Abby zar mislite da je

to ona udesila?

Oboje su se trgnuli kad je zazvonio telefon. Pogledao ju je. -

Hoćete li da...

- Da. - Prekrila je lice rukama. - Nije me briga tko zove. Nema me!

- Rezidencija senatorice Jennings - javi se Toby, oponašajući

sobarov glas. - Mogu li senatorici prenijeti poruku? Trenutno je

nema. - Namignuo je Abby i sa zadovoljstvom primijetio slab trag

osmijeha na njezinim usnama. - Predsjednik... Oh, samo trenutak,

gospodine. - Rukom je prekrio slušalicu. - Abby predsjednik zove.

- Toby, da se niste usudili...

- Zaboga, javlja se predsjednik!

Pritisnula je ruke na usta, ali onda je prišla i preuzela slušalicu. -

Ako mislite da je takva šala... Abigail Jennings -rekla je u telefon.

Toby je gledao kako joj se izraz lica promijenio. - Gospodine

predsjedniĉe! Zao mi je... ţao mi je... ĉitala sam...

Zato sam i rekla da... Ţao mi je... Da, gospodine, naravno. Da,

sutra uveĉer mogu doći u Bijelu kuću... Osam i pol, naravno. Da,

imamo mnogo posla oko emisije. Iskreno govoreći, nije mi drago

da sudjelujem u tome... Oh, kako ljubazno od vas. Gospodine,

mislite li... Naprosto ne znam što da kaţem... Naravno,

razumijem... Hvala, gospodine.

Spustila je slušalicu i pogledala Tobvja kao da je neĉim

zabljesnula. - Ne smijem reći ni ţivoj duši. Sutra naveĉer, poslije

emisije, objavit će moje imenovanje. Rekao je da nije loša zamisao

da me cijela zemlja malo bolje upozna. Kad je govorio o naslovnoj

strani Mirrora smijao se i rekao da je i njegova majka bila punašna

cura, ali da sam sad mnogo ljepša nego kad mi je bilo sedamnaest

godina. Toby, postat ću potpredsjednica Sjedinjenih Drţava! -

Histeriĉno se nasmijala i bacila mu se u zagrljaj.

- Abby, uspjelo je! - Podigao ju je.

Trenutak kasnije napravila je zabrinutu grimasu. - Toby, ništa se ne

smije dogoditi... Ništa ne smije sprijeĉiti ovo...

Spustio ju je i uzeo njezine ruke u svoje. - Abby, kunem se da vam

ništa neće stajati na putu.

Poĉela se smijati, a onda je briznula u plaĉ. - Kao da sam na

toboganu. Taj vaš prokleti whisky! Dobro znate da

ne smijem piti, Toby, potpredsjednica!

Morao ju je spustiti na zemlju pa je rekao umirujućim glasom: -

Poslije ćemo se provozati i proći kraj vaše nove kuće, Abby.

Napokon ćete ţivjeti u palaĉi. Sljedeća postaja: Avenija

Massachusetts.

- Ušutite i napravite mi šalicu ĉaja. Otuširat ću se i po-

kušati se sabrati. Potpredsjednica! Gospode Boţe!

Pristavio je ĉajnik, a onda je, ne trudeći se odjenuti kaput, otišao

do poštanskoga sanduĉića uz cestu i otvorio ga.

Uobiĉajeno smeće; kuponi, natjeĉaji: Moţete dobiti dva milijuna

dolara i sve u tom stilu. Devedeset posto Abbyne povjerljive pošte

ionako je dolazilo u ured.

A onda je ugledao. Bila je to plava omotnica na kojoj je adresa bila

napisana rukom. Osobna poruka za Abby. Bacio je pogled na

gornji lijevi kut kuverte i osjetio kako mu sva krv nestaje s lica.

Poruku je poslala Catherine Granev.

Sam se preko cijeloga grada dovezao u Sedmu ulicu. Već je malo

zakasnio na podnevni sastanak s Larrvjem Sa-ggiotesom iz Odbora

za sigurnost nacionalnoga prometa.

Nakon što je otišao od Pat, vratio se kući, ali najveći dio noći

proveo je budan, a raspoloţenje mu se mijenjalo iz Ijuti-toga u

trijezno preispitivanje djevojĉinih optuţbi.

- Mogu li vam pomoći, gospodine?

- Što? Oh, oprostite. - Prenuo se i zbunio kad je postao svjestan da

se tako duboko zamislio da nije ni primijetio kad je, kroz vrata

koja su se okretala, ušao u predvorje zgrade FAA. Ĉuvar ga je

ispitivaĉki gledao.

Popeo se na osmi kat i rekao svoje ime djevojci na recepciji.

- Morat ćete nekoliko minuta poĉekati - reĉe ona.

Sam se spusti u stolicu. Pitao se jesu li se Abigail i Wi-llard

Jennings onoga zadnjega dana doista ţestoko posvadili? Ali to ne

mora ništa znaĉiti. Sjetio se da je i on ponekad prijetio da će se

povući iz Kongresa i naći posao koji će mu omogućiti da ţeni

priušti svu onu udobnost koju je zasluţila. Janice se svaĊala s njim

i tako bjesnjela da bi svatko tko bi

ih ĉuo pomislio da se ne trpe.

Moţda je pilotova udovica toga dana i ĉula kako se Abigail svaĊa s

muţem. Moţda je Willardu nešto dojadilo pa je

htio napustiti politiku, a Abigail mu nije dopuštala da iza sebe spali

sve mostove.

Sam je bio nazvao prijatelja iz FBI-a Jacka Carlsona i zamolio ga

da mu nabavi izvješće o padu zrakoplova.

- Prije dvadeset i sedam godina? To bi moglo biti teško - odgovori

Jack. - Sad padove zrakoplova istraţuje Odbor za sigurnost

nacionalnoga prometa, ali prije toliko godina za to je još bila

zaduţena Drţavna uprava za zraĉni promet. Nazvat ću te.

Jack mu se javio u devet i pol.

- Imaš sreće - obavijestio ga je jednostavno. - Izvješća se nakon

deset godina uglavnom bacaju, ali kad je rijeĉ o poznatim

osobama, dokumenti o istragama pohranjuju se u skladištu Uprave

za sigurnost. Imaju podatke o svim zrakoplovnim nesrećama u

kojima su stradali poznati ljudi, od Amelije Earhart i Carole

Lombard do Daga Hammarskjolda i Halea Boggsa. U Odboru

imam vezu: Larrvja Saggiotesa. Zatraţit će da mu izvješće donesu

u ured, pa ćeš ga tamo i vidjeti. Predloţio je da doĊeš oko podne i

zajedno ćete ga pregledati.

- Oprostite, gospodin Saggiotes će vas primiti.

Sam podigne pogled. Recepcionarka je oĉito već neko vrijeme

pokušavala privući njegovu pozornost. Bolje da se priberem,

pomislio je. Pošao je za njom niz hodnik.

Larry Saggiotes bio je krupan ĉovjek, a crte lica i ten odavali su

grĉko podrijetlo.

Pozdravili su se, a onda je Sam, pomno pazeći što će i koliko reći,

objasnio zašto ţeli pogledati izvješće o nesreći.

Larry se zavali u stolicu i namršti se. - Ovdje je lijep

dan, zar ne? - upita. -Ali u New Yorku je magla, u Minnea-polisu

poledica, a u Dallasu pljusak. Pa ipak, u sljedeća dvadeset ĉetiri

sata sto i dvadeset tisuća putniĉkih, vojnih i privatnih zrakoplova

poletjet će i spustiti se diljem zemlje. Izgledi da se koji od njih

sruši su astronomski. Zato nismo baš sretni kad zrakoplov što ga je

ispitao struĉni mehaniĉar, kojim je pilotirao iskusni pilot, i to

onoga dana kad je vidljivost dobra, iznenada udari u planinu i

razleti se preko dva kvadratna kilometra stjenovita zemljišta.

- Jenningsov zrakoplov?

- Jenningsov zrakoplov - potvrdi Larry. - Upravo sam proĉitao

izvješće. Što se dogodilo? Ne znamo. George Gra-ney se posljednji

put javio kad je prošao kontrolu leta u Richmondu. Ništa nije

upućivalo na moguće neprilike. Bio je to rutinski dvosatni let. Ali

nikada nije stigao na odredište.

- A zakljuĉak je glasio: greška pilota?

- Vjerojatni razlog nesreće: greška pilota. To uvijek zakljuĉujemo

kad ne moţemo pronaći bolji odgovor. Bio je to priliĉno nov

dvomotorac tipa Cessna pa su se inţenjeri te tvrtke motali onuda

ţeleći dokazati da je zrakoplov izvanredan. Udovica Willarda

Jenningsa gotovo je isplakala oĉi tvrdeći da se oduvijek uţasavala

malih zrakoplova i da joj se

muţ ţalio na Graneyevo grubo prizemljavanje.

- Je li itko pomislio da bi sve to mogla biti i prljava igra?

- Kongresmene, u takvim sluĉajevima uvijek se istraţi mogućnost

prljave igre. Najprije istraţimo kako bi se to moglo uĉiniti. Pa,

postoje mnogi naĉini koje je poslije priliĉno teško otkriti.

Primjerice, danas se rabi toliko magnetske vrpce

da bi jak magnet skriven u pilotskoj kabini mogao zeznuti

sve ureĊaje. Prijć dvAdeSet i Sedam godina tO S6 ne bi moglo

dogoditi, ali ako se tko zezao s generatorom Graneyeva zra-

koplova, moţda oštetio ili prerezao ţicu, Graneyu bi otkazali

svi ureĊaji, i to upravo iznad planine. Izgledi da se pronaĊu

uporabivi dokazi bili bi minimalni.

Larry malo porazmisli. - Druga mogućnost bio bi prekidaĉ za

gorivo. Taj tip zrakoplova imao je dva spremnika. Kad je igla

pokazala da se prvi ispraznio, pilot je prebacio motor na drugi.

Zamislite što bi se dogodilo da prekidaĉ nije radio. Drugi bi

spremnik postao beskoristan. Dakako, tu je i kiselina koja nagriza.

Netko tko ne ţeli da zrakoplov stigne na odredište mogao bi

postaviti limenku koja curi, i to u prostor za prtljagu, pod sjedalo

ili bilo gdje. Za pol sata kiselina bi izgrizla kabele i zrakoplov bi se

oteo kontroli.

- Je li išta od toga spomenuto na raspravi?

- Nismo mogli pronaći dovoljno dijelova toga zrakoplova da bismo

se igrali sastavljanja mozaika. Zato smo potraţili motiv, ali ga

uopće nije bilo. Granevu je kao pilotu dobro išlo, a u to vrijeme

nije se osigurao. Kongresmen je bio osiguran na smiješno malu

svotu, ali pretpostavljam da vam osiguranje ne treba kad imate

obiteljsku lovu. Usput, ovo je drugi zahtjev koji sam dobio da

pronaĊem kopiju izvješća. Prošli tjedan udovica Georga Graneva

došla je ovamo radi iste stvari.

- Larry, nastojim, koliko god je moguće, sprijeĉiti da senatorica

Jennings doţivi neugodnosti zbog toga što ponovno kopamo po

tome. Naravno, prouĉit ću izvješće, ali da jedno rašĉistimo: Je li

bilo ikakva nagovještaja da je George Graney bio neiskusan ili

nemaran pilot?

- Baš nikakva. Imao je besprijekornu svjedodţbu, kon-gresmene.

Za vrijeme korejskoga rata borio se u zrakoplovstvu, a onda je

nekoliko godina radio za United. Letove kao što je bio taj smatrao

je djeĉjom igrom.

- A njegova oprema?

- Uvijek ju je odrţavao u najboljem redu. Imao je dobre

mehaniĉare.

- Dakle, pilotova udovica ima dobar razlog za ljutnju što su krivnju

za nesreću svalili na Georgev Graneva.

Larry otpuhne veliki kolut dima. - Moţete se kladiti da ima... I više

nego dobar.

U ĉetiri i deset Pat je uspjela nazvati Sama iz predvorja zgrade

televizi)ePotomac. Ne spominjući svaĊu, ispriĉala mu je o Eleanor

Brown. - Nisam je mogla sprijeĉiti. Ĉvrsto se odluĉila prijaviti.

- Smiri se, Pat. Poslat ću joj odvjetnika. Koliko ćeš još ostati u

studiju?

- Ne znam. Jesi li vidio današnji Tribune?

- Samo naslove.

- Proĉitaj drugi dio novina. Novinarka koju sam nedavno upoznala

ĉula je gdje ţivim i ponovno pokrenula cijelu priĉu.

- Pat, bit ću ovdje. DoĊi ĉim završiš posao u studiju.

* * *

Luther ju je ĉekao u svom uredu. Oĉekivala je da će s njom

postupati kao da je gubava, ali priliĉno je dobro vladao

s6b6fn.

- Snimanje u Apple Junctionu proteklo je glatko -obavijestio ju je.

-Juĉer je ovdje padao snijeg pa su one bezvezne šume unaokolo

bile nalik na ameriĉki san. Snimili smo Saundersovu kuću,

gimnaziju, djeĉje jaslice kraj nje i

glavnu ulicu s boţiĉnim drvcem. Ispred gradske vijećnice

stavili smo natpis: 'Apple Junction, rodno mjesto senatorice

Abigail Foster Jennings."

Otpuhivao je dimove. - Ona stara dama Margaret Lan-gley dala

nam je dobar intervju. Djeluje otmjeno, starinski, ali zanimljivo.

Priĉala je o tome kako je senatorica bila marljiva uĉenica, a

pokazala je i školski godišnjak. Sve to je lijep dodatak emisiji.

Pat je vidjela da je Luther zamisao o snimanju u Apple Junctionu

nekako poĉeo smatrati svojom.

- Jeste li vidjeli materijal snimljen sinoć i jutros? -upitala je.

- Da, dobar je. Prizor u kojemu Abigail sjedi za pisaćim stolom

mogao je trajati i dulje. Scena boţiĉne veĉere je odliĉna.

- Zacijelo ste vidjeli današnji Tribune.

- Da, - Luther ugasi cigaretu u pepeljari pa izvadi drugu. Glas mu

se promijenio, a na obrazima su mu se pojavile crvene mrlje, koje

su odavale da je ljut. - Pat, hoćete li poloţiti karte na stol i objasniti

zašto ste sve to ispriĉali novinarima?

-Zašto sam što?

Odjednom je Lutherova samosvladavanja nestalo. -Moţda bi

mnogi smatrali sluĉajnošću da je ovaj tjedan bilo toliko dogaĊaja

koji su senatorici donijeli senzacionalistiĉki publicitet, ali ja nikako

ne vjerujem u sluĉajnost. Slaţem se s onim što je Abigail rekla kad

je u Mirroru izašla prva fotografija. Od samoga nas poĉetka

nastojite prisiliti da emisiju snimimo kako ste je vi zamislili.

Mislim da ste koristili sve moguće trikove da biste i sebi pribavili

publicitet. U Washing-tonu ne postoji osoba koja ne govori o Pat

Travmore.

- Ako doista vjerujete u to, trebali biste me otpustiti.

- Pa da ponovno dospijete na naslovne strane? Ni govora! Ali nešto

bih vas upitao, tek onako, iz znatiţelje.

- Pitajte.

- Još prvoga dana u ovom sam vam uredu rekao da iz filmova

izbacite sve kadrove s kongresmenom Adamsom i njegovom

ţenom. Jeste li tada znali da ste iznajmili njihovu kuću?

- Da, znala sam.

- Ne bi li bilo prirodno da ste to spomenuli?

- Ne mislim tako. Iz senatoriĉina materijala svakako sam izbacila

svaki kadar s njima i, usput, pritom sam se posebno potrudila. Jeste

li pregledali sve filmove?

- Da. Doista ste se potrudili. Kako bi bilo da mi kaţete svoje

mišljenje o prijetnjama. Svatko tko pozna ovaj posao znao bi da će

emisija biti dovršena, radili vi na njoj ili ne radili.

Pat je pomno birala rijeĉi. - Smatram da su prijetnje samo to - puke

prijetnje. Mislim da me nitko nije htio ozlijediti, nego samo

uplašiti. Netko se zacijelo boji emisije, pa je pomislio da će

snimanje biti obustavljeno ako se ja povuĉem. - Zastala je, a onda

odluĉno dodala: - Ta osoba ne moţe znati da sam ja samo pion u

nastojanju da Abigail Jennings postane postane potpredsjednica.

- Zar mi podmećete...?

- Ne, ne podmećem, nego tvrdim. Slušajte, i ja sam se uhvatila na

taj štos. Uhvatila sam se na to što sam tako brzo dobila posao i

pomirila se s tim da sam morala ţurno doći

ovamo i za tjedan dana završiti posao koji bi trajao tri mjeseca, te

da ste mi senatorica i vi davali materijal za emisiju na ţliĉice. Ono

malo pretenzija što će ih emisija imati da

bude pošten dokumentarac, bit će zbog scena oko kojih sam

se s vama morala boriti rukama i nogama. Samo zbog neţeljena

publiciteta što sam ga nehotice donijela Abigail Jennings, uĉinit ću

sve što mogu da emisija ispadne kako treba. Ali upozoravam vas,

kad sve bude gotovo kanim dosta toga istraţiti.

-Primjerice...?

- Najprije sluĉaj Eleanor Brown, djevojke koja je optuţena za

pronevjeru novca iz fonda kampanje. Danas sam se sastala s njom.

Upravo se pošla prijaviti policiji. Kune se da nije ni dodir nula

novac.

- Eleanor Brown se prijavila? - prekine je Luther. - To moţemo

iskoristiti. Budući da je prekršila uvjetno puštanje, neće je pustiti

uz kauciju.

- Kongresmen Kingslev pokušava isposlovati kauciju.

- To je pogrešno. Pobrinut ću se da ta ţena ostane gdje jest, dok

predsjednik ne objavi imenovanje. A poslije toga, što nas briga!

Pošteno su joj sudili. U emisiji ćemo govoriti o tom sluĉaju upravo

onako kako piše u scenariju, ali dodat ćemo da ju je emisija

natjerala da se prijavi. To će joj zaĉepiti usta, ako namjerava

stvarati neprilike.

Pat je osjećala da je na odreĊeni naĉin izigrala Eleano-rino

povjerenje.

- Sluĉajno smatram da je neduţna, a ako ffest, borit ću se da joj

omogućim novo suĊenje.

- Kriva je! - odbrusi Luther. - Zašto bi inaĉe prekršila uvjetno

puštanje? Sad je vjerojatno potrošila onih sedamdeset tisuća pa

više ne ţeli bjeţati. Ne zaboravite da su je porotnici jednoglasno

osudili. Nadam se da još vjerujete u sudski sistem koji ukljuĉuje

porotu. Ima li još što? Nešto za što znate da bi moglo baciti ruţnu

sliku na senatoricu?

Ispriĉala mu je o Catherini Graney,

- Dakle, govori da će tuţiti studio? - Luther se doimao neobiĉno

zadovoljnim. - A vi ste zabrinuti zbog toga?

- Ako poĉne traĉati o braku Jenningsovih... Sama ĉinjenica da

svekrva nije svojoj snahi ostavila ni prebijene pare...

- Svaka ţena u Americi koja se morala natezati sa svekrvom bit će

svim srcem uz Abigail. A što se tiĉe braka Jenningsovih, tu imamo

rijeĉ te Graneveve protiv tvrdnji Abigail i Tobvja... jer ne

zaboravite da i on moţe posvjedoĉiti o njihovu posljednjemu

zajedniĉkomu danu. A što je sa se-natoriĉinim pismom muţu što

ste mi ga dali? Datirano je nekoliko dana prije njegove pogibije.

- To samo pretpostavljamo. Netko bi mogao primijetiti da u

nadnevku nedostaje godina.

- Moţe je dopisati, ako je potrebno. Još nešto?

- Koliko znam, to su jedine toĉke koje bi senatorici mogle donijeti

neţeljen publicitet. Mogu vam dati ĉasnu rijeĉ.

- U redu. - Ĉinilo se da se Luther smirio. Veĉeras ću povesti ekipu

da snimi kako se senatorica vraća kući. Scena će se zvati: "Kraj

radnoga dana".

- Ne ţelite da i ja budem nazoĉna?

- Ţelim da se drţite što dalje od Abigail Jennings, barem dok se ne

smiri. Pat, jeste li paţljivo proĉitali svoj ugovor s ovim studijem?

- Mislim da jesam.

- Onda vam je jasno da moţemo prekinuti vaš radni odnos i dati

vam otpremninu navedenu u ugovoru. Iskreno govoreći,

nisamr'pao na bezveznu priĉu da netko pokušava

sprijeĉiti snimanje emisije, Ali gotovo vam se divim što ste

u VVashingtonu postali općepoznata osoba, a to ste uspjeli jer ste

iskoristili slavu ţene koja je cijeli svoj ţivot posvetila

javnomu dobru.

-A jeste li vi proĉitali moj ugovor? - upita Pat.

- Ja sam ga i napisao.

- Onda vam je jasno da ste mi dali pravo na stvaralaštvo, da sve

emisije što mi ih povjerite napravim kako hoću. Mislite li da je u

proteklih sedam dana ta toĉka ugovora ispunjena? - Otvorila je

vrata Lutherova ureda kako bi bila sigurna da će ih ĉuti svi u

uredništvu vijesti.

Pelhamove posljednje rijeĉi odjeknule su prostorijom. - Drugoga

tjedna u ovo vrijeme sve toĉke ugovora bit će nevaţeće.

Samo je nekoliko puta u ţivotu Pat tako tresnula vratima.

Petnaest minuta kasnije rekla je svoje ime recepcionarki zgrade u

kojoj je Sam stanovao.

Kad se dizalo zaustavilo na njegovu katu, Sam je već ĉekao u

hodniku.

- Pat, ĉini mi se da su te naljutili - bile su njegove prve rijeĉi.

-1 jesu. - Umorno ga je pogledala. Nosio je isti pulover marke

Argyle kao i sinoć pa je ponovno osjetila bolni titraj kad je opazila

kako boja pulovera istiĉe njegove plave oĉi. Uhvatio ju je za ruku i

poveo po dugom hodniku.

Ĉim je ušla u njegov stan, zaĉudila se namještaju. Sivi namještaj

boje drvenoga ugljena bio je smješten u sredini sobe. Na zidovima

je visilo mnoštvo dobrih crteţa i nekoliko prvorazrednih slika. Sag

s crno-bijelim uzorkom prostirao se od zida do zida.

Nekako je oĉekivala da će Samov stan biti klasiĉno namješten:

sofa s naslonom za ruke, naslonjaĉi, obiteljski dijelovi namještaja.

Istoĉnjaĉki sag, makar i trošan, djelovao

bi kudikamo bolje.

Sve mu je to i rekla kad ju je upitao kako joj se sviĊa njegov stan.

Suzio je oĉi. - Ti baš znaš navesti ljude da te ponovno pozovu k

sebi, je li? Dakako, imaš pravo. Kanio sam rašĉistiti sa svim starim

predmetima, ali sam pretjerao, kao i obiĉno. Slaţem se. Ovo

mjesto je nalik na predvorje hotela.

- Zašto onda ostaješ? Pretpostavljam da postoje i druge

mogućnosti.

- Oh, u stanu mi je dobro - reĉe Sam leţerno. - Samo me namještaj

ţivcira. Odbacio sam sve staro, ali nije mi baš jasno kakvo bi

trebalo biti ono novo.

Izrekao je to napola u šali, no njegove su rijeĉi iznenada dobile

teţinu koju im nije namjeravao pridati.

- Imaš li moţda whiskyja za umornu damu? - upitala

je.

- Naravno. - Otišao je do bara, a zatim rekao, oponašajući je: -

Dosta sode, jedna kockica leda, moţda i kriška limuna, ali ako više

nemaš limuna ne brini. - Nasmiješio se.

- Sigurna sam da ne govorim tako mušiĉavo.

- Ne mušiĉavo, samo potanko. - Napravio je koktele i

stavio ih na štćlić. - Sjedni i ne vrpolji se toliko. Kako je bilo u

studiju?

- Drugi ću tjedan u ovo vrijeme vjerojatno biti nezaposlena. Vidiš,

Luther doista misli da izvodim štosove radi publiciteta, pa ĉak kaţe

da se divi drskosti kojom sve to radim.

- Bojim se da je Abigail zauzela vrlo sliĉno gledište.

Pat podigne jednu obrvu. - Ti si to zacijelo prvi doznao. Same,

poslije onoga sinoć nikako te nisam namjeravala tako brzo nazvati.

Zapravo, trebala sam se tri mjeseca lijepo hla-

diti, a onda bismo se srdi kao obiĉni prijatelji, Ali netko mi

mora pomoći i to smjesta, a ne mogu se obratiti Lutheru Pelhamu.

Bojim se da je to jedini razlog da sam izabrala tebe.

- Nije mi drago ĉuti da je razlog tako ništavan, ali rado ću ti

pomoći.

Sam je danas bio drukĉiji. Osjećala je to. Kao da je nestalo one

neodluĉnosti i izgubljenosti. - Same, ima nešto što ti nisam rekla u

svezi one provale.

Sto je mirnije mogla ispriĉala mu je oKrpenoj Ani. -A sada je lutka

nestala.

- Pat, hoćeš reći da se netko vratio u tvoju kuću, a da to nisi ni

znala?

-Da.

- Onda više ni minute ne smiješ ostati ondje. Nemirno je ustala i

otišla k prozoru.

-To nije rješenje. Same, moţda zvuĉi ludo, ali ĉinjenica da je lutka

nestala gotovo me umiruje. Smatram da me onaj tko mi prijeti

zapravo ne ţeli ozlijediti, inaĉe bi to već uĉinio. Ĉini mi se da se

boji neĉega što bi emisija mogla uĉiniti nje -mu. A imam i neke

pretpostavke.

Na brzinu mu je objasnila svoju rašĉlambu sluĉaja Ele-anor

Brown. - Ako Eleanor govori istinu, Toby laţe. A ako Toby laţe,

senatorica ga podrţava, a to mi se ne ĉini vjerojatnim. No

pretpostavimo da je umiješana neka druga osoba koja je mogla

oponašati Tobvjev glas, znala za Eleanorin podrum i podmetnula

upravo dovoljno novca da okrive djevojku.

-Akako objašnjavaš lutku i prijetnje?

- Mislim da me je prepoznao netko tko me je poznavao dok sam

bila mala, pa me pokušava zastrašiti kako bih pre-

kinula snimanje emisije. Same, što ti misliš o svemu? Toby

me je poznavao dok sam bila mala, a poĉeo se ponašati vrlo

neprijateljski. Najprije sam mislila da je to zbog senatorice i

neţeljena publiciteta, ali neki dan je vrlo ispitivaĉki motrio

biblioteku. A kad je otišao, silom je ponovno ušao. Nije znao da ću

poći za njim kako bih stavila zasun. Pokušavao se opravdati

tvrdeći da je samo provjeravao bravu i da moram biti oprezna jer bi

svatko mogao ući. Povjerovala sam mu, ali Same, doista sam

zabrinuta. Moţeš li provesti istragu o njemu i vidjeti je li ikad bio u

kakvu sosu? Mislim, pravomu sosu.

- Da, mogu. Ni meni se ta ptiĉica nikad nije sviĊala. -Prišao joj je s

leĊa i zagrlio je oko pasa. Nagonski se naslonila na njega. -

Nedostajala si mi, Pat.

- Od sinoć?

- Ne, od prije dvije godine.

- Mogao bi me zaluditi. - Za trenutak se posve predala radosnu

osjećaju da mu je tako blizu, ali onda se okrenula prema njemu. -

Same, nije mi potrebno malo povremena maţenja. Prema tome,

zašto...

Ĉvrsto ju je zagrlio. Usne mu više nisu bile neodluĉne.

- Ni ja ne ţelim povremeno maţenje.

Dugo su stajali priljubljeni, a sjene su im se oštro ocrtavale ispred

prozora.

Naposljetku Pat usklikne, a Sam je pusti iz zagrljaja. Neko vrijeme

su se gledali, a onda on prekine šutnju.

- Pat, sve što si sinoć rekla istina je, osim jednoga. IzmeĊu mene i

Abigail nema baš niĉega. Moţeš li mi dati malo vremena da opet

pronaĊem sebe? Sve dok te ovoga tjedna

nisam vidio, nisam ni znao da se ponašam kao ţivi mrtvac,

Pokušala se nasmiješiti. - Ĉini se da zaboravljaš kako i meni treba

malo vremena, Proći Alejom sjećanja nije tako

jednostavno kao sto sam zamišljala,

- Misliš li da ćeš u obiteljskoj kući dobiti ispravne dojmove o onoj

noći?

- Ispravne moţda, ali ne baš poţeljne. Poĉinjem vjerovati da je one

noći zapravo podivljala ma/fon, a to mi nekako još teţe pada.

- Zašto to misliš?

- Nije vaţno što mislim, nego zašto se te noći moţda slomila. Pa,

još samo jedan dan pa će "Ţivot i doba Abigail Jennings" biti

prikazani svijetu. A tada ću doista zapoĉeti istragu. No ţeljela bih

da toliko ne poţuruju snimanje. Same, odviše toga se ne slaţe. Nije

me briga što misli Luther Pelham. Ta priĉa o padu zrakoplova

eksplodirat će u Abi-gailino lice. Catherine Granev misli ozbiljno.

Odbila je njegov poziv na veĉeru. - Imala sam vrlo naporan dan.

Ustala sam u ĉetiri sata da se spremim za scenu u senatoriĉinu

uredu, a sutra završavamo snimanje. Pojest ću sendviĉ i u devet ću

već biti u krevetu.

Na vratima ju je još jednom zagrlio. - Kad mi bude sedamdeset

godina, tebi će biti ĉetrdeset i devet.

- A kad ti budu sto i tri godine, meni će biti osamdeset i dvije.

Hoćeš li istraţiti umiješanost Tobyja i javiti mi ako

što doznaš o Eleanor Brown?

- Naravno.

Kad je Pat otišla, Sam je nazvao Jacka Carlsona i na brzinu mu

rekao što mu je djevojka otkrila.

Jack je zazviţdao. - Hoćeš reći da se taj tip vratio? Same, to je

pravi psihopat. Svakako, moţemo provesti istragu

o tom fobvju, ali uĉini mi uslugu i nabavi mi primjerak nje-

gova rukopisa, hoćeš li?

Detektiv Barrott je bio ljubazan. Vjerovao je da govori istinu. Ali

onaj se stariji detektiv ponašao neprijateljski. Eleanor mu je morala

stalno odgovarati na ista pitanja.

Kako mu je mogla reći gdje je sakrila sedamdeset tisuća dolara kad

ih nikada nije ni vidjela?

Ljuti li se na Patriciju Travmore zato što priprema emisiju koja bi

istjerala Eleanor iz skrovišta? pitao je. Ne, nipošto se ne ljuti.

Isprva se uplašila, a onda je postala svjesna da se više ne moţe

skrivati i da će joj biti drago kad se to završi.

Zna li gdje ţivi Patricija Travmore? Da, otac joj je rekao da

Patricija Travmore ţivi u Adamsovoj kući u Georgetovvnu.

Jednom joj je pokazao kuću. Kad se ta strašna tragedija dogodila,

bio je bolniĉar hitne pomoći u bolnici Georgetovtn. Je li provalila u

kuću? Naravno da nije. Kako bi mogla?

U ćeliji je sjedila na rubu leţaja, pitajući se kako je mogla i

pomisliti da je dovoljno jaka za povratak u taj svijet.

Ţeljezne rešetke i uvredljivi otvoreni WC, osjećaj da je uhvaćena u

zamku, duboka utuĉenost koja ju je poĉela obavijati poput crne

magle!

Ispruţila se na leţaj pitajući se kamo je otišao otac. Ono

§to su, kako se ĉinilo, nagovijestali, bilo je nemoguće • on ne

bi mogao nikoga namjerno ozlijediti. Bio je najljubazniji ĉovjek

kojega je ikad poznavala. Ali bio je jako uzrujan kad

je umrla gospoĊa Gillespie.

Nadala se da se otac neće ljutiti što se prijavila. Ionako bi je uhitili.

Bila je sigurna da je detektiv Barrett namjeravao istraţiti sve o

njoj.

Je li otac otišao? Vjerojatno. Njezina je zabrinutost sve više rasla

jer se sjetila kako je ĉesto mijenjao radno mjesto. Gdje je sada?

* * *

Arthur je rano veĉerao u kafeu u Ĉetrnaestoj ulici. Naruĉio je

pirjanu govedinu, kolaĉ od bjelanjaka i šećera s limunom i kavu.

Jeo je polako i dugo je ţvakao. Sad je bilo vaţno da se dobro

najede, jer mogli bi proći dani prije nego što opet uzmogne pojesti

topao obrok.

Stvorio je plan. Kad padne mrak, vratit će se u kuću Patricije

Travmore. Uvući će se kroz prozor na katu i smjestiti se u ormar u

gostinskoj sobi.

Ponijet će limenke sode, a od jutros je u dţepu imao danski kolaĉ i

dva peciva. Najbolje da kupi i nekoliko limenki soka, a moţda i

maslac od kikirikija i raţeni kruh. To će biti dovoljno da ne gladuje

dok sutra naveĉer ne vidi emisiju.

Devedeset dragocjenih dolara morao je potrošiti na crno-bijeli

portabl-televizor sa slušalicama. Tako je emisiju mogao gledati i u

kući Patricije Travmore.

Na putu do njezine kuće u apoteci je kupio pilule kofeina. Nije

smio riskirati da zaspi i poviĉe u snu. Oh, iz svoje sobe ga

vjerojatno ne bi ni ĉula, ali nikako nije smio riskirati.

Ĉetrdeset minuta nakon toga već je bio u Georgetovv-nu, dvije

ulice od kuće Patricije Travmore. Cijela ĉetvrt je bila tiha, a ta mu

se tišina nije svidjela.

Sada, kad je boţiĉno kupovanje završeno, bilo je više izgleda da

stanari zapaze neznanca. Moţda je ĉak policija nadzirala kuću

gospoĊice Traymore. Ali pomoglo je to što joj je kuća bila na uglu,

a zgrada tik do njezine bila je neosvijetljena.

Uvukao se u dvorište neosvijetljene kuće. Drvena ograda koja je

razdvajala dvorišta nije bila visoka. Spustio je vrećicu s

namirnicama preko ograde, tako da je kliznula na nanos snijega, a

onda se lako popeo.

Poĉekao je, ali nije ĉuo nikakav zvuk. Na prilaznoj stazi nije bilo

djevojĉina automobila, a kuća je bila u potpunom mraku.

Jedva se popeo na drvo, jer je nosio vrećicu punu namirnica. Deblo

se zaledilo pa su mu se ruke sklizale. Ĉak i kroz rukavice osjećao

je hladnoću. Da nije bilo niskih grana ne bi se mogao popeti.

Prozor se zaglavio i bilo ga je teško otvoriti. Kad je preko

prozorske daske zakoraĉio u sobu, parketi su glasno zaškripali.

Dugo je i napeto ĉekao kraj prozora, spreman da se prebaci van,

spusti niz drvo i potrĉi preko dvorišta. Ali u kući je vladala mrtva

tišina, prekidana samo povremenim pucke-tanjem vatre u kaminu.

Poĉeo je pripremati skrovište u ormaru. Na svoje je zadovoljstvo

otkrio da police nisu priĉvršćene za stijenku. Ako ih samo malo

pomakne, ĉinit će se da dodiruju stijenke i nitko neće otkriti koliko

prostora ima u trokutastoj udubini.

Paţljivo je poĉeo namještati skrovište. Izabrao je debeo poplun i

poloţio ga na pod, Bio je dovoljno velik da posluţi

kao vreća za spavanje. Postavio je limenke, namirnice i televizor.

Na najdonjoj polici našao je ĉetiri velika jastuka.

Za nekoliko minuta se smjestio. A sad je morao istraţiti

kuću,

Na nesreću, nigdje nije ostavila upaljeno svjetlo. Dakle mogao se

kretati samo tako što je dţepnu svjetiljku drţao tik nad podom

kako se kroz prozor ne bi vidio odsjaj. Nekoliko je puta vjeţbao da

tako proĊe od gostinske sobe do glavne spavaće sobe. Ispitao je

parkete i pronašao na kojem mjestu škripe.

Trebalo mu je dvanaest sekundi da od ormara, pa niz hodnik, doĊe

do djevojĉine sobe. Ušuljao se u sobu i prišao toaletnomu stoliću.

Nikad nije vidio tako lijepe stvarĉice. Cešalj, ogledalo i ĉetke bili

su ukrašeni figurama od srebra. Izvadio je ĉep iz boĉice s

parfemom i udahnuo blagi miris.

Onda je otišao u kupaonicu, na vješalici na vratima primijetio

njezinu kućnu haljinu i lagano je dodirnuo.

Ljutito je pomislio da bi se takva odjeća zacijelo svidjela Glory.

Je li policija došla u ured njegove štićenice da je ispita? Sada bi

već trebala biti kod kuće. Poţelio je razgovarati s njom.

Prišao je krevetu, na noćnom ormariću ugledao telefon i okrenuo

broj. Pošto je telefon na drugom kraju ĉetiri puta zazvonio, Arthur

se poĉeo mrštiti. Govorila je da će se prijaviti policiji, ali ne bi to

uĉinila kad mu je obećala da će poĉekati.

Ne, vjerojatno leţi u krevetu i dršće, ĉekajući da vidi hoće li u

sutrašnjoj emisiji prikazati njezinu sliku.

Spustio je slušalicu, ali je i dalje ĉuĉao kraj djevojĉina kreveta.

Glory mu je već nedostajala. Cijelim je bićem osjećao tešku tišinu

kuće.

Ali znao je da će mu se ubrzo pridruţiti njegovi glasovi.

- Ovo je bilo odliĉno, senatorice - reĉe Luther. - Oprostite što sam

vas zamolio da se presvuĉete, ali bilo je vaţno da postignemo sliku

jednog jedinoga radnoga dana pa ste na povratku kući morali biti

odjeveni isto kao kad ste odlazili.

- U redu je. To sam i ja trebala uvidjeti - odgovori Abi-gail kratko.

Bili su u njezinoj dnevnoj sobi. Ĉlanovi televizijske ekipe pakirali

su opremu. Toby je vidio da Abigail ne namjerava ponuditi

Pelhama pićem. Htjela ga se što prije riješiti.

To je oĉito i Luther shvatio. - Poţurite! - povikao je na snimatelje,

a onda se ulagivaĉki nasmiješio. - Znam da ste imali teţak dan,

Abigail. Samo još jedno snimanje sutra u studiju pa smo gotovi.

- To će biti najsretniji trenutak moga ţivota.

Toby poţeli da je Abigail opuštenija. Kad su bili otišli

da se provozaju, nekoliko su puta prošli kraj potpredsjed-

niĉke palaĉe. Abby se ĉak našalila: - Moţete li zamisliti što bi rekli

novinari kad bi vidjeli kako ţeljno gledam to mjesto? -Ali ĉim je

stigla televizijska ekipa, opet je postala napeta.

Pelham je oblaĉio kaput. - Predsjednik je sazvao konferenciju za

novinare, sutra u devet sati naveĉer u Istoĉnoj

sobi. Namjeravate li doći, Abigail?

- Mislim da sam pozvana - odgovori ona.

- Pogodili smo pravo vrijeme. Emisija će ići izmeĊu šest

i pol i sedam pa se gledaoci neće morati odluĉivati izmeĊu nje i

nekog drugog programa.

- Sigurna sam da cijeli VVashington dršće od išĉekivanja

- reĉe Abigail. - Luthere, zaista sam vrlo umorna.

- Naravno. Oprostite. Vidimo se ujutro. U devet, ako vam

odgovara.

- Još samo minuta i poludjela bih - uzdahne ona kad je ostala sama

s Tobvjem. -Akad pomislim da je sve to posve nepotrebno...

- Ne, nije nepotrebno - reĉe Toby utješnim glasom.

- Vaše imenovanje mora potvrditi Kongres. Znam, dobit ćete

većinu glasova, ali bilo bi lijepo da ljudi pošalju brzojave u kojima

pozdravljaju predsjednikovu odluku. U tom pogledu, emisija vam

moţe biti od koristi.

- Onda će sve to doista biti vrijedno truda.

- Abby, hoćete li me veĉeras još trebati?

- Ne, poći ću rano u krevet i ĉitati dok ne zaspim. Dan je bio

naporan. - Nasmiješila se pa je primijetio da se opušta.

- Zar opet ganjate neku konobaricu? Ili ćete na partiju pokera?

* * *

Pat je stigla kući u šest i pol. Upalila je svjetlo u predvorju, ali

stepenice su, od mjesta na kojemu su zaokretale, ostale u sjeni.

Odjednom su joj u ušima odjeknule ljutite rijeĉi njezina oca: -Nisi

trebala doći!

Te -posljednje noći zvono je uporno zvonilo, otac je otvorio vrata,

netko je šmugnuo kraj njega, a ta osoba je gledala gore. Zato se

djevojĉica tako uplašila. Tata je bio ljut pa se bojala da ju je vidio.

Ruka joj se tresla kad ju je poloţila na ogradu. Nema se smisla

uzrujavati, pomislila je. Naprosto sam premorena, a dan je bio

teţak. Raskomotit ću se i napraviti veĉeru.

U spavaćoj se sobi brzo svukla i posegnula za kućnim ogrtaĉem na

vratima, ali se predomislila i obukla smeĊu tuniku od velura, jer je

bila topla i udobna.

Sjela je za toaletni stolić, vezala kosu u rep i poĉela kremom

mazati lice. Prsti su joj automatski prelazili po koţi, a lice je

masirala sustavno, kako ju je nauĉila kozmetiĉarka; kratko

pritiskati sljepooĉice, dodirujući mali oţiljak na mjestu gdje je

poĉinjala kosa.

U ogledalu je vidjela namještaj. Visoki stupovi sa strane kreveta

bili su nalik na straţare. Pozorno je pogledala u ogledalo. Ĉula je

da ĉovjek moţe sam sebe hipnotizirati i vratiti se u prošlost, ako

zamisli toĉku na svom ĉelu i netremice zuri u nju. Cijelu minutu

usredotoĉila se na zamišljenu toĉku i proţeo ju je neobiĉan osjećaj

da sama sebe promatra kako natraške ulazi u tunel... a k tome joj se

ĉinilo da nije sama. Osjećala je još neĉiju nazoĉnost.

Smiješno. Ošamućena sam od umora pa umišljam, pomislila je.

Otišla je dolje u kuhinju, napravila omlet, isprţila kruh, skuhala

kavu i prisilila se da jede.

Kuhinja je bila ugodno topla pa ju je to smirilo. Mora

da je ponekad tu jela S roditeljima. Je li tOĈnO mutno sjećanje da

je za ovim stolom sjedila ocu na krilu? Veronica joj je pokazala

posljednju boţiĉnu ĉestitku koju su joj napisali. Bila je potpisana:

Dean, Renee i Kerry. Glasno je izgovorila ta tri imena i upitala se

zbog ĉega joj se kadenca ĉini pogrešnom.

Isplahnula je suĊe i stavila ga u stroj za pranje suda,

samo da bi imala razlog za odgaĊanje onoga što je znala da mora

uĉiniti. Morala je prouĉiti ĉlanak u novinama, jer će Otkriti nove

ĉinenice o Deanu i Renee Adams.

Novine su još bile na stolu u biblioteci. Otvorila je srednje strane i

prisilila se proĉitati svaki redak teksta. Mnogo toga je već znala, ali

to joj nije olakšalo bol...

Na pištolju su pronaĊeni i njegovi i njezini otisci... Dean Adams je

ostao na mjestu mrtav, jer ga je metak pogodio u ĉelo... Renee

Adams je moţda još kratko vrijeme ţivjela...

U jednomu stupcu bila su navedena govorkanja susjeda koja su se

mogla ĉuti i na onoj zabavi: brak je oĉito bio nesretan, Renee je

navaljivala da odu iz Washingtona, mrzila je stalna primanja i bila

je ljubomorna na ĉinjenicu da njezin muţ privlaĉi ţene...

Tu je bio i citat rijeĉi one susjede.

"Oĉito je bila luda za njim, a on je rado šarao".

Neprestano se govorkalo da je pucala Renee, a ne Dean. Na

raspravi je Reneeina majka pokušala poreći takva nagaĊanja. - To

nije nikakva tajna - rekla je - nego tragedija. Samo nekoliko dana

prije nego što je ubijena, kćer mi je rekla da će se s Kerry vratiti

kući i pokrenuti brakorazvodnu parnicu i postupak da joj se

dodijeli dijete. Vjerujem da je upravo ta njezina odluka izazvala

nasilje.

Moţda je u pravu, pomisli Pat. Sjećam se da sam se spotakla o les.

Zašto sam tako sigurna da je majĉin, a ne njegov? Nije bila

sigurna.

Prouĉavala je snimke dobro raspoloţenih ljudi koji su zauzimali

gotovo cijelu drugu stranu. Willard Jennings se doimao kao

profesor. Catherine Granev je rekla da se namjeravao povući iz

Kongresa i prihvatiti mjesto rektora koledţa. A Abigail je bila

prava ljepotica. IzmeĊu dvije fotografije ugurali su priliĉno mutnu

snimku. Pat ju je nekoliko puta pogledala, a onda je prinijela

novine svjetlu.

Bila je to fotografija iz obiteljskoga albuma, snimljena na plaţi.

Njezini roditelji i Abigail bili su u društvu s još dvoje ljudi. Majka

je usredotoĉeno ĉitala knjigu. Dvoje ne-znanaca leţalo je na

pokrivaĉima, a oĉi su im bile zatvorene. Fotografija je snimljena

upravo u trenutku kad su se njezin otac i Abigail gledali. IzmeĊu

njih se sasvim jasno primjećivala neka prisnost.

Na stolu je leţalo povećalo. Pat ga je uzela i prinijela slici. Pod

povećalom, Abigail je imala zanosan izraz. Dean ju je njeţno

gledao, a ruke su im se dodirivale.

Pat sloţi novine. Što je ta slika znaĉila? Usputno udvaranje?

Njezin otac je privlaĉio ţene, a vjerojatno ih je i ohrabrivao.

Abigail je bila lijepa mlada udovica. Moţda nije bilo ništa više od

toga.

Kao i uvijek kad je osjećala nemir, Pat je potraţila utjehu u glazbi.

U dnevnoj sobi upalila je svjećice na boţiĉnom drvcu, a onda joj je

palo na um da ugasi veliko svjetlo.

Sjela je za klavir i prsti su joj poĉeli prelijetati preko tipki dok nije

pronašla blage tonove Beethovenove Patetiĉne simfonije.

Sam je danas ponovno bio onakav kakvoga ga se sjećala - snaţan i

samopouzdan. Samo mu je trebalo vremena. Pa naravno! A i njoj.

Prije dvije godine razdirao ih je osjećaj krivnje zbog njihove veze,

ali sada bi SVe moglo biti dmkĉije.

Njezin otac i Abigail Jennings.../«w li bili ljubavnici? Je li Abigail

bila samo jedna u nizu sluĉajnih avantura? Moţda je otac i bio

ţenskar. Zašto ne? Svakako je bio privlaĉan, a u ono vrijeme to je

ionako bila moda meĊu mladim politiĉarima u usponu - dokaz su

Kennedvjevi.

Eleanor Brovvn. Je li odvjetnik uspio isposlovati puštanje uz

kauciju? Sam joj nije telefonirao. Eleanor je neduţna, pomisli Pat.

Sirurna sam u to.

Lisztov Liebestraum. Upravo to je sada svirala. I Beetho-vena.

Prije nekoliko dana takoĊer je nesvjesno izabrala te dvije skladbe.

Je li ih njezina majka ovdje svirala? UgoĊaj im je bio isti, ţaloban i

samotan.

Renee, slušaj. Prestani svirati i slušaj me. Ne mogu. Pusti me na

miru. Glasovi - njegov uznemiren i usrdan, a njezin oĉajniĉki.

Toliko su se puta svaĊali, pomisli Pat. Poslije svaĊe, satima bi

svirala. Ali ponekad, kad je bila sretna, posjela bi me kraj sebe na

klupu. Ne, Kerry, ovako. Stavi prste ovamo... Moţe ponoviti note

kad ih pjevušim. Prirodno je nadarena.

Djevojĉine su ruke nagonski poĉele svirati uvodne note

Mendelsohnova Opusa 30, broj 3, još jednu skladbu koja je imala

bolan ugoĊaj. Ustala je. U ovoj sobi bilo je previše sablasti.

Upravo kad je pošla uza stube, nazvao je Sam.

- Neće pustiti Eleanor. Boje se da će pobjeći. Ĉini se da je ĉovjek s

kojim je ţivjela osumnjiĉen za nekoliko smrti u staraĉkim

domovima.

- Same, ne mogu podnijeti pomisao da je ta ţena u ćeliji.

- Frank Crowley, odvjetnik kojega sam poslao, smatra da Eleanor

govori istinu. Ujutro će nabaviti prijepis sa suĊenja. Uĉinit ćemo za

nju sve što moţemo, Pat, ali bojim se da to neće biti mnogo... Kako

si ti?

- Upravo sam pošla na spavanje.

- Jesi li zakljuĉala vrata?

-1 stavila zasun.

- Dobro. Pat, moţda će se ubrzo sve završiti, i to velikom viješću.

Mnogo nas je sutra naveĉer pozvano u Bijelu kuću. Predsjednik će

objaviti nešto vaţno. Tvoje ime je na popisu novinara. Pogledao

sam.

-Same, misliš li...?

- Naprosto ne znam. Svi se klade na Abigail, ali predsjednik

nikako da pokaţe karte. Nikome od kandidata još nije dodijeljena

zaštita Tajne sluţbe. Po tome se uvijek zna. Mislim da predsjednik

ţeli da svi do posljednjeg trenutka nagaĊaju. Ali koga god

imenovao, ti i ja ćemo izaći i proslaviti.

- A ako se ne budeš slagao s izborom?

- U ovom trenutku posve mi je svejedno. Imam nešto sasvim drugo

na umu. Ţelim proslaviti ĉinjenicu da sam s tobom. Hoću da

nadoknadimo dvije zadnje godine. Kad smo se prestali viĊati tako

si mi nedostajala da je jedini naĉin da te prebolim bio da sam sebi

ponavljam da naša veza ne bi uspjela ĉak ni da sam bio slobodan.

Neko vrijeme sam, pretpostavljam, vjerovao vlastitim laţima.

Pat se nesigurno nasmijala. Ţmirkala je, jer su joj se oĉi ovlaţile. -

Prihvaćam ispriku.

- Onda ţelim da porazgovaramo o tome kako da prestanemo uludo

trošiti svoje ţivote.

- Mislila sam da ti treba vremena.

- Nijednom od nas ne treba. - Ĉak je i govorio drukĉije,

samopouzdano i snaţno, onako kako ga se sjećala svih onih noći u

kojima je leţala budna razmišljajući o njemu. - Pat, onoga dana na

Cape Godu, beznadno sam se zaljubio u tebe.

Ništa ne moţe promijeniti tu ĉinjenicu. Neizmjerno sam ti

zahvalan što si me ĉekala.

- Nisam imala izbora. Oh, Same, bit će to divno. Jako te volim.

Još nekoliko minuta nakon što su se pozdravili Pat je stajala s

rukom na slušalici, kao da joj dodir omogućuje da ponovno ĉuje

svaku rijeĉ koju je izgovorio. Napokon je, još se smiješeći, pošla

uza stube. Odjednom se trgla kad je odozgo zaĉula škripu. Znala je

što je to - ona daska na gornjem odmorištu koja bi se uvijek

pokrenula kad bi stala na nju.

Ne budi smiješna, rekla je samoj sebi.

Hodnik je bio slabo osvijetljen ţaruljama u obliku plamena koje su

stajale na svijećnjacima priĉvršćenima na zid. Na ulazu u spavaću

sobu naglo se okrenula i otišla u straţnji dio kuće. Namjerno je

stala na labavu dasku i zaĉula ono isto prigušeno škripanje.

Mogla bik se zakleti da sam ĉula upravo taj zvuk, pomisli ona.

Otišla je u svoju nekadašnju spavaću sobu. Koraci su joj

odjekivali, jer pod nije bio pokriven sagom. U sobi je bilo vruće,

zagušljivo.

Vrata gostinske spavaće sobe nisu bila zatvorena, a iz nje je

dopirala svjeţina. Osjetila je propuh i prišla prozoru. Pri vrhu je

bio otvoren. Pokušala ga je zatvoriti, ali onda je vidjela da je pukla

uzica za zatvaranje prozora. Eto što je, pomislila je. Jak propuh je

odškrinuo vrata. Ipak je otvorila ormar i pogledala police na

kojima su bili naslagane posteljina i plahte.

Otišla je u svoju sobu, na brzinu se svukla i uvukla se u krevet.

Smiješno da sam još tako ţivĉana, govorila je sama sebi. Mislit ću

na Sama i na ţivot s njim.

Prije nego što je zadrijemala ponovno ju je obuzeo ĉudan osjećaj

da nije sama. Bilo je to besmisleno, a ionako je bila odviše umorna

da bi razmišljala o tome.

* * *

Catherine Granev je s uzdahom olakšanja okrenula znak na

vratima dućana od "Otvoreno" na "Zatvoreno". Posao je bio

neoĉekivano dobar, za drugi dan Boţića. Kupac iz Texasa kupio je

par velikih, posebnih svijećnjaka Rudol-

stadt, stolove za igru s mozaikom na ploĉama i sag Stouk. Bila je

to odliĉna zarada.

Catherine pogasi svjetla u dućanu i popne se u stan, sa Sligom za

petama. Jutros je već sve priredila u kaminu pa je sada samo

kresnula šibicu i zapalila papir ispod sitnoga drva. Sligo se

smjestio na svoje najdraţe mjesto.

Otišla je u kuhinju i poĉela pripremati veĉeru. Sljedeći tjedan, kad

stigne George mlaĊi, s uţivanjem će pripremati gurmanska jela.

Ali sada je ţeljela samo odrezak i salatu.

George ju je juĉer nazvao, poţelio joj sretan Boţić i saopćio

novost. Unaprijedili su ga. - Samo ti je dvadeset i sedam godina, a

već imaš oznaku hrastova lista! - uzviknula je. - Gospode, kako bi

tata bio ponosan na tebe!

Stavila je odrezak u pećnicu. Sin je bio još jedan dobar razlog da

više ne dopusti da Abigail Jennings blati ime njezina muţa. Upitala

se kako je Abigail reagirala na pismo. Stalno ga je ispravljala i

dotjerivala dok ga na Boţić nije poslala. Prisjećala se svake rijeĉi.

Moram inzistirati da iskoristite najavljenu emisiju kako biste javno

priznali da nikad nije bilo ni truna dokaza da je greška pilota

izazvala Mm nesreću u kojoj je poginuo Vaš muţ. Nije više

dovoljno h ne blatite Uarglas Georgea Graneya; morate sve

ispraviti

Ako to ne uĉinite, tuţit ću Vas zbog klevete i razotkriti vaš pravi

odnos s Willardom Jenningsom.

U jedanaest sati je gledala vijesti. U jedanaest i pol Sligo joj je

njuškom poĉeo gurati ruku. - Znam - uzdahnula je. -U redu,

hajdemo po uzicu.

NOĆ je bila mraĉna, Prije §u §e vidjele zvijezde, ali sada

se nebo naoblaĉilo. Puhao je hladan vjetar pa je Catherine podigla

ovratnik kaputa. - Ovo će biti brza šetnja - rekla je Sligu.

Kroz šumarak blizu njezine kuće vodila je staza. Obiĉno je sa

Sligom prelazila stazom, a onda se prošetala oko bloka. Sada je

poĉeo vući uzicu i ţuriti do svoga omiljeloga drveća i grmlja. Onda

se odjednom zaustavio i duboko zareţao.

- Hajde - reĉe Catherine nestrpljivo. Sada bi joj još samo trebalo da

pas poĉne naganjati tvora!

Sligo skoĉi. Uţasnuta Catherine ugleda kako se iz grmlja

pojavljuje ruka i grabi staroga psa za vrat. Zaĉulo se odvratno

krckanje i Sligov mlitavi les padne na stvrdnuli snijeg.

Catherine je pokušala kliknuti, ali joj iz usta nije izlazio nikakav

zvuk. Ruka koja je Sligu slomila vrat podigla se nad njezinu glavu.

Trenutak prije nego što je umrla Catherina Granev je napokon

shvatila što se dogodilo onoga davnoga dana.

Ujutro dvadeset sedmoga prosinca Sam je ustao u sedam sati,

ponovno proĉitao prijepis istrage o zrakoplovnoj nesreći u kojoj je

poginuo kongresmen Willard Jennings, potcrtao neke reĉenice i

nazvao Jacka Carlsona. - Kako napreduješ s izvješćem o Tobvju

Gorgoneu?

- Imat ću ga do jedanaest.

- Imaš li vremena za ruĉak? Moram ti nešto pokazati. -Jedna

reĉenica u izvješću glasila je: Šofer kongresmena Jenningsa Toby

Gorgone stavio je prtljagu u zrakoplov. Prije nego što po-

razgovaraju o tome, Sam je htio proĉitati izvješće o Tobvju.

Dogovorili su se da se u podne sastanu u restoranu

Gangplank.

Zatim je Sam nazvao Franka Crowleya, odvjetnika kojega je

unajmio da zastupa Eleanor Brown pa je i njega pozvao

na ruĉak. - Moţeš li ponijeti prijepis zapisnika sa suĊenja

Eleanor Brown?

- Svakako ću ga ponijeti, Same.

Kava je zakuhala. Sam natoĉi šalicu pa ukljuĉi radio u kuhinji.

Vijesti u devet sati upravo su završavale, a prognozer je obećavao

djelomiĉno sunĉan dan. Temperatura će biti nešto viša. A onda je

spiker ukratko ponovio najvaţnije vijesti. MeĊu ostalim rekao je da

je les poznate prodavaĉice starina, gospoĊe Catherine Granev iz

Richmonda pronaĊen u šumarku blizu njezine kuće. Njezinu psu je

netko slomio vrat. Policija smatra da je ţivotinja poginula u

pokušaju da obrani gospodaricu.

Catherina Granev ubijena! I to upravo kad se spremala razglasiti

ono što bi za Abigail vjerojatno znaĉilo skandal. - Ne vjerujem u

sluĉajnost - reĉe Sam glasno. - Naprosto ne vjerujem.

Cijelo jutro su ga muĉile sumnje. Nekoliko puta je posegnuo za

telefonom da nazove Bijelu kuću, ali svaki put je povukao ruku.

Nije imao baš nikakva dokaza da Toby Gorgone nije onakav

kakvim se prikazuje - Abigailin odani tjelohranitelj i šofer. Ĉak

ako je Toby i poĉinio zloĉin, nije bilo nikakva dokaza da je Abigail

znala što njezin vozaĉ radi.

Sam je bio siguran da će predsjednik veĉeras objaviti imenovanje

Abigail. Ali zasjedanje Kongresa na kojemu će se to potvrditi bilo

je tek za nekoliko tjedana. Ima dovoljno vremena da se provede

podrobna istraga. A ovaj put ću se pobrinuti da ne bude

zataškavanja, pomislio je smrknuta izraza lica.

Sam je nekako bio uvjeren da Toby stoji iza prijetnji upućenih Pat.

Ako je imao što sakriti, ne bi mu bilo drago da ona kopa po

prošlosti.

Ako se ustanovi da joj je m prijetio,,,

Sam stisne šake. Na sebe više nije gledao kao na budućega djeda.

* * *

Abigail je ţivĉano kršila ruke. -Trebali smo ranije poći, reĉe Qna, -

Sada )e najveća guţva, Dajte gas, - Ne brinite, senatorice -

odgovori Toby.

Bit ću potpredsjednica Sjedinjenih Drţava. Ukljuĉite radio da

ĉujemo što kaţu o meni...

Vijesti na stanici CBS upravo su poĉinjale: - Šire se uporna

govorkanja da je predsjednik sazvao veĉerašnju tiskovnu

konferenciju kako bi objavio izbor, ili senatorice Abigail Jennings,

ili senatorice Claire Lavvrence, za potpredsjednicu Sjedinjenih

Drţava, pa će tim poloţajem prvi put biti poĉašćena ţena. -A onda:

- Kako smo doznali, gospoĊa Cathe-rine Granev iz Richmonda

prodavaĉica starina koja je ubijena dok se šetala sa psom,

tragiĉnom sluĉajnošću je udovica pilota koji je s kongresmenom

VVillardom Jenningsom prije dvadeset sedam godina poginuo u

zrakoplovnoj nesreći. Abigail Jennings zapoĉela je politiĉku

karijeru preuzimanjem muţevijeva mjesta kako bi dovršila njegov

mandat...

- Toby!

Bacio je pogled u retrovizor. Abigail je bila zaprepaštena. - Toby,

strašno!

- Da, baš peh. - Vidio je da se Abigail smrknula.

- Nikad neću zaboraviti kako je Willardova majka otišla toj ţeni i

sjedila s njom kad je zrakoplov nestao. Nije me ĉak ni nazvala da

upita kako se ja osjećam.

- Pa, sada su zajedno, Abby. Gledajte kako se brao krećemo. U

studio ćemo stići na vrijeme.

Dok su ulazili u privatno parkiralište, Abigail je tiho upitala: - Što

ste radili prošle noći, Toby; igrali poker ili otišli

na sastanak?

- Sastao sam se s nekom ţenicom izSteakburgera i s njom

proveo veĉer. Zašto? Provjeravate me? Ţelite li razgovarati

s njom, senatorice? - Glas mu je imao uvrijeĊen prizvuk.

- Ne, naravno, ne. Samo se vi sastajte s konobaricama iz

barova, u slobodno vrijeme, Nadam se da vam je bilo lijepo,

- Jest. U zadnje vrijeme nisam baš ĉesto slobodan.

- Znam. Zatrpala sam vas poslom. - Govorila je pomirljivo. -

Samo...

- Što samo, senatorice?

-Ništa... baš ništa.

* * *

U osam sati Eleanor su odveli na ispitivanje detektorom laţi.

Spavala je zaĉuĊujuće dobro. Sjetila se svoje prve noći u ćeliji,

prije jedanaest godina, kad je odjednom poĉela vrištati. - Te ste

noći osjetili izraţenu klaustrofobiju - rekao joj je psihijatar nakon

što je doţivjela ţivĉani slom. Ali sada se osjećala ĉudno smirenom

jer više nije morala bjeţati.

Je li otac doista mogao ozlijediti one starce? Eleanor je napregnuto

razmišljala, pokušavajući se sjetiti jedne jedine prilike kad mu

drţanje nije bilo blago i ljubazno, ali nije se mogla sjetiti nijedne.

- Ovuda. - Ĉuvarica ju je uvela u malu prostoriju blizu bloka s

ćelijama. Detektiv Barrott je ĉitao novine. Bilo joj je drago što je

ovdje, jer nije postupao s njom kao s laţljivicom. Pogledao ju je i

nasmiješio se.

Ĉak ni kad je još jedan ĉovjek ušao i priĉvrstio na nju ţice naprave

za otkrivanje laţi, nije poĉela plakati kao onda kad su je uhitili pod

optuţbom da je pokrala senatoricu. Umjesto toga sjedila je na

stolici, drţala lutku i pomalo zbunjeno upitala moţe li je zadrţati.

Nisu se ponašali kao da molbu smatraju ludom. Ušao je i Frank

Crowley, ljubazan ĉovjek oĉinskoga izgleda, njezin odvjetnik. Još

juĉer mu je pokušala objasniti da ne moţe platiti više od pet stotina

dolara što ih

je uspjela uštedjeti, ali joj je odgovorio da ne brine.

- Eleanor, još moţete odbiti da se podvrgnete testu -reĉe on, a ona

odgovori da razumije.

Najprije je ĉovjek koji ju je testirao postavljao jednostavna, ĉak

glupa pitanja o njezinoj dobi, obrazovanju i najdraţem jelu, a onda

ju je poĉeo ispitivati o onome za što se cijelo vrijeme pripremala:

- Jeste li ikada nešto ukrali?

-Ne.

- Ĉak ni nešto beznaĉajno, kao što je olovka ili komadić krede kad

ste bili mali?

Zadnji put je kod ovoga pitanja poĉela jecati: - Nisam kradljivica.

Nisam kradljivica. - Sada, meĊutim, nije bilo tako teško. Pretvarala

se da razgovara s detektivom Barrottom, a ne s tim osornim,

bezliĉnim strancem. - Nikad, baš nikad u ţivotu nisam ništa ukrala

- reĉe ona usrdno - ĉak ni olovku ili komadić krede. Ne bih mogla

uzeti nešto što pripada drugome.

-A što je s boĉicom parfema kad ste bili u gimnaziji?

-Nisam je ukrala! Kunem se. Zaboravila sam je dati

prodavaĉici.

- Kako ĉesto pijete? Svaki dan?

- Oh, ne. Ponekad popijem vina, ali ne mnogo. Od vina sam

pospana. - Opazila je da se detektiv Barrott nasmiješio.

- Jeste li uzeli sedamdeset i pet tisuća dolara iz stoţera kampanje

senatorice Jennings?

Kad su je to upitali prilikom zadnjega testa, postala je histeriĉna,

ali sada je odgovorila samo: - Ne, nisam.

-Ali pet tisuća dolara od te svote sakrili ste u podrum,

je li?

- Ne, nisam.

- Što mislite, kako je onda novac dospio onamo?

Ispitivanje se oduljilo. - Jeste li lagali kad ste tvrdili da vam je

telefonirao Toby Gorgone?

- Ne, nisam.

- Sigurni ste da je to bio baš on?

- Mislila sam da jest. Ako i nije bio, glas je bio vrlo sliĉan.

Onda su poĉela nevjerojatna pitanja: - Jeste li znali da je Arthur

Stevens osumnjiĉen za smrt jedne od pacijentica, gospoĊe Anite

Gillespie?

Gotovo je izgubila moć samosvladavanja. - Ne, nisam! Ne mogu to

vjerovati! - Onda se sjetila kako je u snu po-vikao: -Zatvorite oĉi,

gospodo Gillespie! Zatvorite oĉi!

- Vjerujete da je moguće. Evo, pokazalo se na testu.

- Ne - prošaptala je. - Otac nikada ne bi mogao nikoga ozlijediti,

samo je pomagao ljudima. Jako mu je teško kad netko od njegovih

pacijenata ima boli.

- Mislite li da bi ih mogao pokušati izbaviti od boli?

- Ne razumijem što time mislite.

- Mislim da razumijete. Eleanor, Arthur Stevens je na Boţić

pokušao zapaliti staraĉki dom.

- To nije moguće!

Eleanor je problijedila, zaprepaštena onim što je ĉula. Uţasnuto je

zurila u ispitivaĉa koji je postavljao posljednje pitanje: - Jeste li

ikad imali razloga sumnjati da je Arthur Stevens manijakalni

ubojica?

* * *

Cijele noći Arthur je, u razmacima od dva sata, gutao pilule

kofeina. Nije smio riskirati da zaspi i poviĉe u snu. Zato je sjedio

zguren u ormaru i zurio u tamu, odviše napet da bi legao.

Bio je vrlo nepaţljiv. Kad se Patricia Travmore vratila, prislonio je

uho na vrata i slušao kako se kreće po kući. Ĉuo je šum vode dok

se tuširala, a onda je otišla u prizemlje i ubrzo je do njega dopro

miris kave. Zatim je poĉela svirati klavir. Zakljuĉio je da nema

opasnosti, izašao, sjeo na odmo-rište stubišta i slušao glazbu.

U tom trenutku nanovo su se javili glasovi, govoreći mu: kad se

ovo završi mora naći novi staraĉki dom u kojemu će nastaviti svoju

misiju. Duboko zamišljen, nije ĉuo da je glazba prestala, niti se

sjetio gdje je, sve dok na stubištu nije zaĉuo korake Patricije

Travmore.

U ţurbi da se što prije vrati u skrovište stao je na labavu dasku i

Patricija je shvatila da nešto nije u redu. Kad je otvorila vrata

ormara nije se usudio ni disati. Ali naravno, nije joj uopće palo na

um da pogleda iza polica.

I tako je straţario cijelu noć, paţljivo osluškujući hoće li ĉuti da se

probudila, a kad je napokon otišla iz kuće odahnuo je, no ipak se

nije usuĊivao izaći iz ormara dulje od nekoliko minuta odjednom.

Mogla bi doći kućna pomoćnica i ĉuti ga.

Vukli su se dugi sati, a onda su ga glasovi uputili da iz ormara

Patricije Travmore uzme smeĊu tuniku i odjene je.

Ako reporterka izda Glory, bit će prikladno odjeven da izvrši

kaznu.

U devet trideset i pet Pat je stigla u zgradu televizije i otišla u

kantinu da pojede engleski kolaĉić i popije kavu. Nije bila

pripremljena za napeto ozraĉje, uzrujanost na svakom koraku i

ţivci su joj svakoga ĉasa mogli popustiti, a znala je da je upravo to

ĉeka tog zadnjega dana snimanja i montaţe. U glavi je osjećala

tupu bol, a boljelo ju je i cijelo tijelo. Spavala je nemirno i ruţno je

sanjala. Jednom je zavikala u snu, ali nije se mogla sjetiti što je

rekla.

U kolima je ukljuĉila vijesti i doznala za smrt Catherine Granev.

Ta ţena joj nikako nije izlazila iz glave. Sjetila se kako se

Catherinino lice raznjeţilo kad je govorila o sinu i s koliko je

ljubavi potapšala staroga irskoga setera. Zacijelo bi izvršila

prijetnju da će poslije emisije tuţiti senatoricu Jennings i televiziju.

No njezina je smrt izbrisala tu prijetnju.

Je li doista bila sluĉajna ţrtva uliĉnoga razbojnika? U policijskom

je izvješću stajalo da je šetala s psom. Kako se zvao? Sligo? Nije

bilo vjerojatno da bi kriminalac napao

ţenu s velikim psom.

Pat odgurne engleski kolaĉić. Nije bila gladna. Prije samo tri dana

pila je kavu s Catherinom Granev, a sad je ta simpatiĉna, ţivahna

ţena mrtva!

Kad je ušla u studio, Luther je već ĉekao. Lice mu je bilo

zajapureno, usne beskrvne, a pogledom je stalno šarao unaokolo,

vrebajući pogreške. - Rekao sam da maknete to cvijeće! - vikao je.

- Ne tiĉe me se što su ga upravo donijeli! Izgleda mrtvaĉki, Zar

ovdje nitto ne moţe ništa uĉiniti kako

treba? Ta stolica nije dovoljno visoka za senatoricu. Kao da je

vraţji tronoţac za muţnju krave! - Ugledao je Pat. - Vidim da ste

se napokon pojavili. Ĉuli ste za tu Granevevu? Morat ćemo

ispraviti scenu u kojoj Abigail govori o sigurnosti zraĉnoga

prometa. Malo previše napada pilota. To bi moglo postati

neugodno kad ljudi doznaju da je njegova udovica ţrtva zloĉina.

Snimanje poĉinje za deset minuta!

Pat je zurila u Luthera. Catherine Granev je bila dobra i poštena

ţena, a ovoga je ĉovjeka zabrinjavalo samo to što je njezina smrt

omela snimanje. Bez rijeĉi se okrenula i otišla u garderobu.

Senatorica Jennings je sjedila pred zrcalom, a na ramena je stavila

ruĉnik. Šminkerica je uzrujano oblijetala oko nje i pudrala joj nos.

Abigail je ĉvrsto ispreplela prste, ali je priliĉno srdaĉno pozdravila

reporterku. - Pa, trenutak je kucnuo, Pat. Hoće li i vama biti drago

kad se sve ovo završi?

- Da, mislim da hoće, senatorice.

Šminkerica je uzela sprej za kosu i iskušavala mlaz.

- Ne prskajte me time - odbrusi Abigail. - Ne ţelim biti nalik na

lutku Barbie.

- Oprostite - reĉe djevojka nesigurno. - Većina... - Glas joj je

zamro.

Svjesna da je Abigail motri u zrcalu, Pat je hotimice izbjegavala da

im se pogledi sretnu.

- Ima nekoliko toĉaka o kojima bismo trebale raspraviti. - Sada je

senatoriĉin ton bio odsjeĉan i poslovan. - I meni je drago što

mijenjamo ulomak o sigurnosti zraĉnoga prometa. Ono što se

dogodilo gospoĊi Granev je, naravno, strašno, ali ţelim još

odluĉnije govoriti o potrebi bolje orga-

nizacije malih zrakoplovnih luka. Odluĉila sam više toga red

i o svojoj majci. Nema smisla da izravno ne odgovorimo na sliku u

Mirroru, a i na juĉerašnji ĉlanak. Isto tako treba naglasiti moju

ulogu u vanjskim poslovima. Pripremila sam nekoliko pitanja koja

ćete mi postaviti.

Pat spusti ĉetku i okrene se prema njoj. - Ma je li?

* * *

Ĉetiri sata kasnije, ĉlanovi male grupe sjedili su u projekcijskoj

dvorani, gdje su, uz sendviĉe i kavu, gledali snimljeni materijal.

Abigail je sjedila u prvomu redu, izmeĊu Luthera i Philipa, Pat se

smjestila nekoliko redova iza njih, s pomoćnikom redatelja, a Toby

je straţario, osamljen u zadnjemu redu.

Emisija je poĉinjala kadrom u kojemu Pat, Luther i senatorica

sjede u polukrugu. - Dobra veĉer i dobro došli u prvu emisiju iz

sen]eŢene u vladi... - Pat je kritiĉki ocjenjivala svoj nastup. Glas

joj je bio još promukliji nego obiĉno, a pomalo ukoĉeno drţanje

otkrivalo je napetost. Luther je, naprotiv, bio posve opušten i

uvodni je dio emisije u cjelini bio uspješan, Garderoba Abigail i

voditeljice skladno se nadopunjavala. Senatorica je dobro izabrala

modru svilenu

haljinu koja je isticala njezinu ţenstvenost, ali bez ikakve

prenaglašenosti. Toplo se smiješila, a oĉi su joj svjetlucale.

Laskavi je uvod primila bez najmanjega prenemaganja. Raz-

govarali su o njezinu poloţaju starije senatorice iz Virginije.

Abigail: - To je posao koji mnogo traţi, ali i pruţa veliko

zadovoljstvo... - Slijedila je montaţa snimka Apple Junctiona

i fotografija Abigail s majkom, Pat je pozorno gledala i slušala

kako se Abigail raznjeţila; - Moja majka se borila s istim

problemima kao i toliko današnjih zaposlenih majki. Kad mi je

bilo šest godina, ostala je udovica. Nije me htjela ostavljati

samu pa se zaposlila kao kućepaziteljica. Ţrtvovala je karijeru

upraviteljice hotela da bi mogla biti sa mnom kad se vratim iz

škole. Bile smo vrlo bliske. Uvijek se osjećala neugodno zbog

debljine. Imala je problema sa ţlijezdama. Mislim da to mnogi

mogu razumjeti. Kad sam je nagovarala da doĊe ţivjeti s

Willardom i sa mnom, nasmijala se i rekla: - Planina nikako neće u

Washington. - Bila je duhovita, draga osoba... - Senatorici zadršće

glas. Onda je poĉela objašnjavati kako se prijavila za izbor misss. -

Kaţu da je vaţno sudjelovati... Ali ja sam, radi mame, ţe\]e\a

pobijediti...

Pat je postala svjesna da je Abigailina toplina sve više osvaja. Ĉak

joj se i prizor u Abigailinoj sobi, kad je svoju majku nazvala

debelom tirankom, sada ĉinio nestvarnim. Ali bio je stvaran,

pomislila je. Abigail Jennings je vrlo nadarena glumica. Zatim su

prikazali inserte s primanja i iz prve kampanje. Pat je upitala

Abigail: - Senatorice, bili ste mlada nevjesta, završavali ste koledţ

i pomagali muţu da vodi kampanju za mjesto u Kongresu. Recite

nam kako ste se osjećali. -Abigail je odgovorila: - Divno. Bila sam

jako zaljubljena. Uvijek sam maštala o tome da postanem pomo-

ćnica nekome u javnoj sluţbi. Bilo je vrlo uzbudljivo biti tamo, u

prvim redovima. Vidite, premda je obitelj Jenning-sovih uvijek

imala mjesto u Kongresu, Willard je imao jake suparnike. One noći

kad smo ĉuli da je izabran... Ne mogu to opisati. Svaka pobjeda na

izborima oduševljava, ali prva je nezaboravna.

Slijedio je insert s Kennedvjevima, s proslave VVillardova

roĊendana. Abigail je rekla: - Svi smo bili tako mladi... Tri ili ĉetiri

para stalno su se sastajala pa bismo sate i sate sjedili i razgovarali.

Svi smo bili ĉvrsto uvjereni da moţemo pomoći izmijeniti svijet i

ţivot uĉiniti boljim. Sada tih mladih politiĉara više nema. Još sam

samo ja ostala u vladi i ĉesto se sjećam planova što su ih stvarali

VVillard, Jack i ostali.

I moj je otac bio jedan od tih "ostalih", pomisli Pat gledajući ekran.

Neke scene su bile doista dirljive. Maggie je u uredu zahvaljivala

Abigail što je njezinoj majci pronašla mjesto u domu, a mlada

majka je ĉvrsto zagrlila trogodišnju kćerkicu i priĉala kako je

njezin bivši muţ oteo dijete. — Nitko mi nije htio pomoći. Baš

nitko. A onda mi je netko rekao: Nazovi senatoricu Jennings. Ona

zna kako srediti stvari.

Da, to je istina, pomisli Pat.

A onda je, potaknuta Lutherovim pitanjem, Abigail poĉela

raspravljati o pronevjeri fonda kampanje. - Neobiĉno mi je drago

da se Eleanor Brown prijavila, kako bi do kraja odsluţila svoj dug

društvu. Samo se nadam da će biti dovoljno poštena da vrati

ostatak novca, ili da kaţe s lom ga je trošila.

Nešto je navelo Pat da se okrene. U polutami projekcijske dvorane,

Tobvjeva debela tjelesina oštro se ocrtavala na stolici. Bradu je

oslonio na spojene ruke, a prsten s oniksom se presijavao. Šofer je

kimao u znak povlaĊivanja. Brzo je skrenula pogled na ekran, jer

nije htjela da im se oĉi sretnu.

Luther je ispitivao Abigail o njezinim nastojanjima da

poboljša sigurnost zraĉnoga prometa. - Stalno su traţili da

Willard govori na koledţima, a on je to prihvaćao kad jod

je mogao. Govorio je da mladi upravo u koledţu poĉinju oblikovati

zrele poglede na svijet i vladu. Ţivjeli smo od plaće kongresmena i

morali smo biti štedljivi. Danas sam udovica, jer je moj muţ

iznajmio najjeftiniji zrakoplov što ga je mogao pronaći... Jesu li

vam poznati statistiĉki podaci o

tome koliko je vojnih pilota kupilo rabljene zrakoplove i pokušalo

otvoriti vlastite zrakoplovne linije, i to lanĉano?

Mnogi se više ne bave time. Nisu imali novaca da bi zrakoplove

odrţavali u ispravnu stanju. Muţ mi je poginuo prije

više od dvadeset i pet godina i od tada se stalno borim da se donese

zabrana za te male zrakoplove. A k tome sam uvijek tijesno

suraĊivala s Udruţenjem pilota da odrţim i uĉvrstim stroga pravila

za pilota.

Nije bilo spomena o Georgeu Graneyu, ali ponovno je

nagovijestila razlog muţevljeve pogibije. Ni poslije svih tih godina

Abigail ne prestaje svaljivati krivnju za nesreću na pilota, pomisli

Pat. Dok je gledala samu sebe na ekranu palo joj je na um da je

emisija toĉno onakva kakvu je i htjela napraviti

- uspješan portret Abigail Jennings kao simpatiĉne, svima bliske

osobe i odane drţavne sluţbenice. Ali ta joj spoznaja nije donijela

nikakvo zadovoljstvo.

Emisija je završavala prizorom u kojemu se Abigail u sumrak

vraća kući, dok Pat objašnjava da se senatorica, kao toliko neudatih

i neoţenjenih osoba, vraća kući sama, pa će veĉer provesti za

stolom, u radu na upravo predloţenu zakonu.

Ekran se zamraĉio, svjetla su se u prostoriji upalila i svi su ustali.

Pat je motrila Abigailinu reakciju. Senatorica se okrenula Tobvju.

On je potvrdno kimnuo pa je Abigail, uz leţerni osmijeh, emisiju

proglasila uspješnom.

Zatim je pogledala Pat. - Usprkos svim problemima, vrlo dobro ste

obavili posao. Imali ste pravo kad ste htjeli prikazati i rane godine.

Ţao mi je što sam vam stvorila toliko neprilika. Luthere, što vi

mislite?

- Mislim da ste cijelo vrijemem bili sjajni. A vi, Pat?

Djevojka je porazmislila. Svi su bili zadovoljni, a tehniĉki je i kraj

dobro uspio. Što ju je onda tjeralo da predloţi još jednu scenu?

Pismo. Htjela je proĉitati pismo koje je Abigail

napisala Willardu Jenningsu. - Ima jedan problem - rekla je.

- Osobitost ove emisije jest da je snimljena s prisnoga motrišta.

Više bih voljela da nismo završili u poslovnu tonu.

Abigail nestrpljivo podigne pogled, a Toby se namršti. Ozraĉje u

prostoriji odjednom je postalo napeto. Iz zvuĉnika se zaĉuo glas

operatera:

- Je l' gotovo?

- Ne. Ponovno pusti zadnju scenu! - odbrusi Luther.

Soba se zamraĉi i trenutak kasnije opet su gledali dvije zadnje

minute emisije.

Svi su paţljivo motrili ekran. Luther se prvi javio: - Mogli bismo

to ostaviti kako jest, ali mislim da bi Pat mogla imati pravo.

- Baš krasno! - reĉe Abigail. -1 što ćete uĉiniti? Za nekoliko sati

moram biti u Bijeloj kući, a ne namjeravam doći u zadnji trenutak.

Bih lije mogla nagovoriti da pristane? pitala se Pat. Nešto ju je

tjeralo da svakako proĉita pismo koje je poĉinjalo s "Dragi Billy" i

vidi senatoriĉinu spontanu reakciju. No Abigail je inzistirala da

prije snimanja pregleda svaku pojedinost ploĉa s tijekom emisije.

Pat se trudila da govori leţernim glasom: - Senatorice, vrlo

ljubazno ste nam na raspolaganje stavili fascikle s osobnim

dopisivanjem. Zadnji put kad ih je Toby donio, pronašla sam

pismo koje bi emisiju, i na samom

završetku, moglo obogatiti onim osobnim motrištem kakvo

djelo vrijeme nastojimo postići. Naravno, moţete proĉitati

pismo ako ţelite, ali mislim da će sve biti prirodnije ako to ne

uĉinite. Svakako, ako scena ne uspije, upotrijebit ćemo sadašnji

završetak.

Abigail suzi oĉi i pogleda Luthera. - Jeste li proĉitali pismo?

- Jesam i slaţem se s Pat. Ali na vama je da odluĉite.

Okrenula se Philipu i Tobyju: - Vas dvojica ste pomno pregledali

sve što je moglo doći u obzir za emisiju?

- Sve, senatorice.

Slegnula je ramenima. - Kad je tako... Samo da ne proĉitate pismo

ţene koja tvrdi da je bila miss Apple Junctiona godinu dana poslije

mene.

Svi su se nasmijali. Nekako se promijenila, pomisli Pat. Stekla je

više samopouzdanja.

- Snimamo za deset minuta - upozori ih Luther.

Pat je poţurila u garderobu. Puderom je prešla preko kapljica znoja

na ĉelu. Stoje sa mnom? upitala se smeteno.

Vrata su se otvorila i ušla je Abigail. Otvorila je torbicu i izvadila

pudrijeru. - Pat, emisija je priliĉno dobra, zar ne?

- Da, dobra je.

- Jako sam se protivila. Imala sam loš predosjećaj. Doista ste sve

uspješno snimili i prikazali me kao priliĉno simpatiĉnu osobu. -

Nasmiješila se. - Već dugo se nisam tako svidjela samoj sebi.

- Drago mi je. - To je ponovno bila ţena kojoj se Pat tako divila.

Nekoliko minuta kasnije vratile su se u studio. Pat je rukom

skrivala pismo koje je trebala proĉitati. Luther je poĉeo govoriti: -

Senatorice, zahvaljujemo vam što ste s nama podijelili radno i

slobodno vrijeme na tako prisan naĉin: Ono što ste vi postigli moţe

svakome biti inspiracija, a sigurno je primjer kako iz tragedije

moţe proizaći i mnogo dobra. Kad smo planirali emisiju, dali ste

nam mnogo osobnih dokumenata. MeĊu njima smo pronašli pismo

koje ste napisali suprugu kongresmenu Willardu Jenningsu. Mislim

da to pismo saţeto govori o mladoj ţeni bkva ste bili i nago-

viješta ţenu kakva ste postali. Moţe li vam ga Pat proĉitati?

Abigail nakrene glavu, s upitnim izrazom lica.

Djevojka rastvori pismo. Poĉela je polako ĉitati, promuklim

glasom. -Dragi Billy... - Nešto ju je stegnulo u grlu, tako da se

morala prisiliti da nastavi. Ponovno su joj se usta posve osušila.

Podigla je pogled. Abigail je zurila u nju, naglo problijedivši. -...

danas poslije podne si izvrsno govorio na raspravi. Tako se

ponosim Tobom. Tako Te volim i radujem se što ćemo ţivot

provesti zajedno i zajedno raditi. Oh, najdraţi, doista ćemo

izmijeniti svijet.

Luther je završio rijeĉima: - Ovo pismo napisano je trinaestoga

svibnja. Dvadesetoga svibnja kongresmen Willard Jennings je

poginuo, a vi ste sami nastavili mijenjati svijet. Senatorice Abigail

Jennings, hvala vam.

Njezine oĉi su blistale. Njeţni polusmiješak zaigrao joj je na

krajevima usana. Kimnula je i usnama oblikovala rijeĉi: — Hvala

vam.

- Stop! - poviĉe redatelj.

Luther skoĉi. - Senatorice, ovo je bilo savršeno. Svatko će...

Zastao je u pola reĉenice, jer Abigail je skoĉila i istrgla djevojci

pismo iz ruke. - Gdje ste to našli? - povikala je. - Sto mi to

pokušavate uĉiniti?

- Senatorice, rekao sam vam da ne moramo koristiti tu

scenu - bunio se Luther,

Pat je zaprepašteno gledala kako se Abigailino lice izobliĉuje u

Ijutitu i bolnu grimasu. Gdje li je već jednom prije vidjela takav

izraz, i to, kako se ĉinilo, upravo na tom licu?

Zdepasta pojava projuri pokraj nje. Toby je poĉeo tresti senatoricu

gotovo viĉući na nju: - Abby, saberite se. To je bio

sjajan završetak emisije. Abbv, ništa ne smeta da ljudi doznaju za

vaše posljednje pismo muţu!

- Moje... posljednje...pismo? -Abigail rukom prekrije

lice kao da tim pokretom ţeli izmijeniti izraz. - Dakako... Ţao mi

je... VVillard i ja smo cijelo vrijeme obiĉavali jedan drugomu

pisati male poruke... Tako mi je drago da ste našli... zadnju...

Pat je sjedila nepomiĉno. Dragi Bitty... Dragi Billy... Rijeĉi su

uporno odjekivale u njezinoj glavi kao udarci bubnja. Ĉvrsto

stišćući naslone za ruke, podigla je oĉi i srela se s Tobvjevim

razbješnjelim pogledom. Protrnula je od straha i klonula u stolici.

Ponovno se okrenuo Abigail pa ju je, uz pomoć Luthera i Phila,

izveo iz studija. Reflektori su se gasili, jedan za drugim. - Hej, Pat!

- poviĉe snimatelj. - Sad je zbilja gotovo, zar ne?

Napokon je uspjela ustati. - Da, gotovo je - sloţila se.

Kad god se Sam uhvatio ukoštac s problemom, duga šetnja mu je

obiĉno pomogla da razbistri glavu i zrelo porazmisli. Zato je i sada

odluĉio propješaĉiti nekoliko kilometara od zgrade u kojoj je

stanovao do jugoistoĉnoga dijela grada. Restoran Gangplank se

nalazio na Vašingtonskom kanalu, a dok mu se pribliţavao Sam je

motrio nemirno poigravanje pjene na vrhovima valova.

Cape God. Plaţa Nauset.

Pat je bila uz njega, ruke su im bile spojene, kosa joj je vijorila na

vjetru, a posvuda oko njih onaj veliĉanstveni osjećaj slobode, kao

da postoje samo njih dvoje, nebo, plaţa i ocean.

Sljedećega ćemo se ljeta vratiti onamo, obećao je samome sebi.

Restoran je bio nalik na brod privezan uz dok. Sam se om od

dasaka uţivajući u pogledu na blago

poţurio prilazom mreskanje valića,

Jack Carlson je već sjedio za stolom uz prozor. Ispijao )eperrier, a

u pepeljari pred njim leţalo je nekoliko zgnjeĉenih opušaka. Sam

se ispriĉao što kasni.

-Ja sam poranio - odgovori Jack jednostavno. Bio je to elegantan

ĉovjek sijede kose i svijetlih, ispitljivih oĉiju. Sam

i on bili su prijatelji već više od dvadeset godina.

Sam naruĉi gin martini. - Moţda će me to smiriti ili stimulirati -

objasnio je sa slabim osmijehom. Osjećao je na

sebi prodoran prijateljev pogled,

- ViĊao sam te i bolje raspoloţena - pripomene Jack. -Same, što te

je navelo da zatraţiš dosje Tobyja Gorgonea?

- Naprosto predosjećaj - Sam postane napet. - Jesi li pronašao što

zanimljivo?

- Rekao bih da jesam.

- Zdravo, Same! - pridruţio im se Frank Crowley ĉije se inaĉe

blijedo lice zarumenilo od hladnoće, a bujna sijeda kosa bila je

pomalo rašĉupana. Upoznao se s Jackom, popravio naoĉale sa

srebrnim okvirom, otvorio aktovku i izvadio debelu omotnicu.

- Dobro da sam uopće došao - izjavi on. - Poĉeo sam pregledavati

bilješke sa suĊenja i gotovo zaboravio na vrijeme. Kraj stola se

stvorio konobar.

- Votku martini, vrlo suh - naruĉi Frank. - Same, ti si moj jedini

znanac koji još uvijek pije gin martini.

Ne ĉekajući odgovor, nastavio je: -PravosuĊe Sjedinjenih Drţava

protiv Eleanor Brown. Zanimljivo je za ĉitanje, a svodi se na jedno

jednostavno pitanje: Koji ĉlan "obitelji" sluţbenika senatorice

Jennings laţe, Eleanor ili Toby? Eleanor se sama branila. To je bila

velika pogreška. Poĉela je govoriti o kraĊi u dućanu, a tuţilac je

sve tako napuhao kao da je opljaĉkala ameriĉke zalihe zlata u Fort

Knoxu. Ni senatoriĉino svjedoĉenje nije baš pomoglo. Previše je

priĉala da je djevojci pruţila još jednu priliku. Obiljeţio sam

najznaĉajnije stranice, - Pruţio je prijepis Carlsonu.

I Jack je iz dţepa izvadio omotnicu. - Ovdje je izvješće što si ga

traţio o Gorgoneu, Same.

Sam preleti pogledom preko redaka, podigne obrve, a onda

pozorno proĉita ono što je pisalo na papiru:

Apple Junction: Osumnjiĉen za kradu automobila. Policijska

potjera dovela do pogibije troje ljudi. Optuţba nije podignuta.

Apple Junction: Osumnjiĉen u aferi ilegalnoga klaĊenja. Optuţba

nije podignuta.

New York City! Osumnjiĉen za podmetanje bombe u automobil,

što je dovelo do pogibije lihvara. Optuţba nije podignuta. Smatra

se da je povezan s mafijom.

Moţda je iskupio kartaške dugove tako što je izvršavao zadatke za

gangstere.

Ostale vaţnije ĉinjenice! Iznimno nadaren za mehaniku.

- Savršeno ĉista prošlost - prokomentira Sam podrugljivo.

Uz sendviĉe s narezanim odreskom komentirali su, usporeĊivali i

procjenjivali izvješće o Tobvju Gorgoneu, prijepis sa suĊenja

Eleanor Brown, rezultate istrage o zrakoplovnoj nesreći i vijest o

ubojstvu Catherine Granev.

Dok su ĉekali kavu, svaki za sebe, a i svi zajedno, razmotrili su

uznemirujuće mogućnosti: Toby je bio vješti mehaniĉar koji je

nekoliko minuta prije polijetanja stavio Jenningsovu prtljagu u

zrakoplov koji se zatim srušio pod tajanstvenim okolnostima. Toby

je bio kockar koji je moţda dugovao ilegalnim kladionicama

upravo u vrijeme kad je pokraden fond kampanje.

- Ĉini mi se da senatorica Jennings i taj tip Toby stalno jedno

drugom prave usluge - napomene Crowley. - Ona mu osigurava

alibije, a on za nju vadi kestenje iz vatre.

- Ne mogu vjerovati da bi Abigail Jennings namjerno

poslala djevojku u zatvor - reĉe Sam odluĉno. -A nikako ne

vjerujem ni to da je sudjelovala u ubojstvu muţa.

Odjednom je postao svjestan da su sva trojica poĉeli šaptati.

Govorili su o ţeni koja bi za nekoliko sati mogla biti imenovana

potpredsjednicom Sjedinjenih Drţava.

Restoran se poĉeo prazniti. Gosti, uglavnom duţnosnici iz vlade,

ţurili su se natrag na posao. Za vrijeme veĉere vjerojatno se svatko

od njih upitao što će se veĉeras doznati na predsjednikovoj

konferenciji za novinare.

- Same, sreo sam na desetke tipova kakav je Toby - reĉe Jack. -

Uglavnom su gangsteri, odani velikom gazdi. Poravnavaju mu

putove, a istodobno ugrabe ponešto za sebe. Moţda senatorica

Jennings nije umiješana u Tobvjeve poslove. Ali pogledajmo

ovako: recimo da je Toby znao da se VVillard Jennings ţeli povući

iz Kongresa i razvesti se od Abigail. Sam po sebi, Jennings nije

vrijedio ni pedeset tisuća dolara. Lisnica je bila u maminim

rukama. I tako bi Abigail sišla s politiĉke pozornice, a VVillardov

bi je krug prijatelja odbacio pa bi spala na to da bude bivša miss iz

neke zabiti. Zato je Toby odluĉio da to ne dopusti.

- Hoćeš reći da mu je vratila uslugu tako što je lagala o fondu

kampanje? - upita Sam.

- Ne mora biti - odgovori Frank. - Evo, proĉitaj što je izjavila na

sudu. Priznala je da su se zaustavili na benzinskoj postaji, otprilike

u vrijeme kad je netko nazvao Eleanor. U motoru je nešto poĉelo

kuckati pa je Toby to htio pogledati. Ona prisiţe da ga nije

ispuštala iz vida. Ali upravo se uputila da odrţi govor pa je

vjerojatno bila udubljena u bilješke. Moţda je u jednom trenutku

vidjela Tobyja pred automobilom kako prtlja oko motora, ali već u

sljedećem je moţda otišao do prtljaţnika da uzme alat. Koliko je

vremena potrebno da netko otrĉi do telefonske govornice, okrene

broj i za nekoliko sekundi preda poruku? Ja bih to svjedoĉenje

oborio u prašinu. Ali ĉak i ako pretpostavimo da imamo pravo, još

ne razumijem zašto je Toby izabrao Eleanor.

- Na to je lako odgovoriti - reĉe Jack. - Znao je da je osuĊivana,

kao i to da je osjetljiva. Bez savršene ţrtve, došlo bi do podrobne

istrage kraĊe iz fonda. Osumnjiĉili bi ga pa

bi istraţili njegovu prošlost. Dovoljno je lukav da se izvuĉe s još

jednom opaskom u dosjeu: optuţba nije podignuta, ali senatoriĉina

stranica izvršila bi pritisak na nju da ga se riješi.

- Ako je istina ono što pretpostavljamo o Tobyju - zakljuĉi Sam -

onda mu je smrt Catherine Graney došla kao naruĉena, štoviše,

tako mu pogoduje da ne moţe biti tek sluĉajno ubojstvo.

- Ako predsjednik veĉeras imenuje Abigail Jennings -reĉe Jack - te

ako se pokaţe da je njezin šofer ubio Gra-nevevu, zasjedanje

Kongresa zbog senatoriĉina imenovanja pretvorit će se u skandal

svjetskih razmjera.

Sjedili su za stolom, smrknuto razmišljajući o mogućoj

neugodnosti za predsjednika. Sam napokon prekine tišinu:

- Jedina je svijetla toĉka ovo: ako uzmognemo dokazati da je Toby

pisao one prijeteće poruke, više se neću morati zabrinjavati za Pat.

Frank Crowley kimne Jacku: - A ako vaši ljudi skupe dovoljno

dokaza, mogli bismo nagovoriti Tobyja da kaţe istinu o pronevjeri

fonda. Kaţem vam da bi vas rastuţilo da ste ĉuli kako ta jadna

Eleanor Brown za vrijeme ispitivanja detektorom laţi tvrdi da

nikad nije ukrala ni komadić krede. Doima se kao da još nije

navršila ni osamnaest godina, a

kamoli trideset i ĉetiri, Boravak u zatvoru gotovo ju je ubio.

Nakon što je doţivjela ţivĉani slom, psihijatar joj je rekao neka

lutki oslika lice da bi pokazala kako se osjeća. Još uvijek je nosi sa

sobom. Od te biste se proklete lutke najeţili. Nalik je na

isprebijano dijete.

- Lutka! - uzvikne Sam. - Ima lutku ? Nij e valjda/C^«« Ana?

Frank zaprepašteno kimne, a Sam naruĉi još jednu kavu.

- Bojim se da smo na pogrešnu tragu - reĉe on umorno. - Hajde,

poĉnimo iz poĉetka.

4O.

Toby natoĉi manhattan u ohlaĊenu ĉašu za koktele i postavi je pred

Abigail. - Ispijte, senatorice. Potrebno vam je.

-Toby, odakle joj ono pismo? Odakle joj?

- Ne znam, senatorice.

- Nije moglo biti meĊu spisima koje ste joj dali. Pošto sam ga

napisala, nikad ga više nisam vidjela. Koliko ona zna? Toby, kad

bi dokazala da sam one noći bila ondje...

- Ne moţe, senatorice. Nitko to ne moţe. Što god iskopala, nema

nikakva dokaza. Hajde, uĉinila vam je uslugu. To pismo će vam

donijeti simpatije gledatelja. Poĉekajte i vidjet ćete.

Napokon ju je poĉeo smirivati na jedini djelotvoran naĉin: - Imajte

povjerenja u mene i više ne brinite. Jesam li vas ikada razoĉarao? -

Malo ju je umirio, no još je uvijek bila ţivĉana, a za nekoliko sati

mora se pojaviti u Bijeloj kući.

- Slušajte, Abby - nastavio je - dok vam spremam da nešto

prezalogajite, hoću da trgnete dvamanhattana. Poslije

toga ee okupajte u toploj vodi, pa jedan sat odspavajte. Zatim

obucite najelegantniju odjeću koju imate. Ovo je najveća noć u

vašemu ţivotu.

Govorio je ozbiljno. Imala je razloga za uzrujatiGSt -

mnogo razloga. Ĉim je djevojka poĉela ĉitati pismo, skoĉio je na

noge, ali kad je Pelham rekao: - Tjedan dana kasnije

muţ vam je poginuo - znao je da će sve biti u redu,

Abby je gotovo uprskala stvar. Još jednom ju je sprijeĉio da uĉini

strahovitu pogrešku.

Posegnula je za ĉašom. - Do dna! - rekla je, a na usnama joj je

zaigrao slab osmijeh. - Toby, još malo i mi ćemo pobijediti.

Potpredsjedništvo! -Tako je, senatorice. - Sjedio je na ukrasnu

jastuku, nasuprot sofi.

- Ah, Toby! Sto bi bilo sa mnom da nema vas?

- Bili biste duţnosnica u Apple Junctionu.

- Oh, svakako. - Pokušala se nasmiješiti.

Kosa joj je slobodno padala oko lica i ĉinilo se da joj nije više od

trideset godina. Bila je tako vitka - upravo kako ţena i treba biti.

Ne vreća kostiju, nego ĉvrsta i jedra.

- Toby, ĉini mi se da razmišljate. To bi vam bilo prvi put.

Nacerio se, sretan što se poĉela opuštati. - Vi ste oštroumni, pa

vama prepuštam razmišljanje.

Brzo je otpijala iz ĉaše. - Emisija je uspjela?

- Stalno vam govorim... Bilo bi besmisleno da ste se i dalje bunili

zbog pisma. Napravila vam je uslugu.

-Znam... Samo...

Manhattan je poĉeo djelovati. Morao ju je nagovoriti da nešto

pojede. - Senatorice, samo se opustite. Donijet ću vam pladanj.

- Da... to je dobra ideja. Toby, shvaćate li da ću za nekoliko sati

biti imenovana potpredsjednicom Sjedinjenih Drţava?

- Svakako, Abby.

- Oboje dobro znamo da je taj poloţaj uvelike ceremo-

nijalan. Ali, Toby, ako budem dobro obavljala svoj posao,

iduće mi godine neće moći odbiti kandidaturu za najviše mjesto.

Upravo to namjeravam uĉiniti.

- Znam, senatorice. - Ponovno joj je napunio ĉašu. -Napravit ću

vam omlet, a onda ćete odrijemati. Ovo je vaša noć.

Ustao je, jer više nije mogao gledati izraz ĉistoga ĉastohleplja na

njezinu licu. Vidio ga je i onoga dana kad su joj javili da je neće

uzeti u obzir za stipendiju za Radcliffe. Prišla mu je dok je kosio

travu, pokazala pismo, a onda sjela na stepenice trijema, obuhvatila

koljena rukama i spustila glavu na njih. Bilo joj je osamnaest

godina. - Toby, tako ţelim otići onamo! Ne mogu trunuti u ovomu

smrdljivu gradu. Ne mogu...

A tada joj je predloţio da zaludi onoga tupana )eremyja Saundersa.

Mnogo puta joj je pomogao - pomogao joj je da pronaĊe sudbinu.

A sada je netko ponovno pokušavao razoriti sve što je postigla.

Otišao je U kuhinju. Dok je pripremao veĉeru poku-

savao je zamisliti kako će biti uzbudljivo kad Abigail bude

samo jedan korale od mjesta predsjednika Sjedinjenih Ameriĉkih

Drţava.

Zazvonio je telefon. - Je li senatorica dobro? - upita Phil.

- Odliĉno. Pripremam joj veĉeru.

- Imam obavijest koju ste traţili. Pogodite tko je vlasnik kuće u

kojoj stanuje Pat Travmore.

Toby je ĉekao.

- Pat Traymore, eto tko! Od njezine ĉetvrte godine

odvjetnici su upravljali kućom u njezino ime,

Toby tiho zazviţdi. Te oĉi, ta kosa, ono što je nejasno osjetio u

njoj... Kako se već prije nije dosjetio? Zbog svoje gluposti mogao

je sve upropastiti.

-Jeste li me ĉuli? Rekao sam... - javi se Phil mrzovoljno.

- Ĉuo sam. Zadrţite to za sebe. Ono što senatorica ne zna, ne moţe

je ni uzrujati.

Malo kasnije popeo se u svoj stan iznad garaţa. Na njegovo

navaljivanje Abigail je pristala pogledati emisiju dok se bude

odmarala u svojoj sobi. U osam sati Toby će dovesti kola pred

ulazna vrata pa će se zajedno odvesti u Bijelu kuću.

Poĉekao je, a nekoliko minuta poslije poĉetka emisije iskrao se iz

stana. Njegov automobil, Toyota crne boje, već je ĉekao na

prilaznoj stazi. Gurao ga je sve do ceste jer nije ţelio da Abby zna

da je izašao. Imao je na raspolaganju manje od sat i pol da se

odveze do kuće Pat Traymore i natrag.

No bilo je to sasvim dovoljno za ono što je naumio.

41.

Pat je vozila Avenijom Massachussetts, ulicom Q. i preko

Buffalova mosta stigla u Georgetown. U glavi je osjećala tupu,

upornu bol. Vozila je mehaniĉki, tek nesvjesno pazeći na prometne

znakove.

Iz Trideset prve ulice skrenula je za ugao i ubrzo se zaustavila na

prilaznoj stazi kuće. Šibana vjetrom, popela se stubištem i poĉela

kopati po torbici, traţeći kljuĉ.

Brava je škljocnula, Pat je gurnula vrata i ušla u polutamu i tišinu

predvorja.

Automatskim je pokretom zatvorila vrata i naslonila se na njih.

Kaput na ramenima postao joj je teţak pa ga je pokretom ramena

odbacila, a onda ga odgurnula. Podigla je glavu i pogledala stubu

na zavoju stubišta. Tamo je sjedilo dijete duge, crvenkastosmeĊe

kose, bradu je naslonilo na ruke i znatiţeljno motrilo.

Nisam zaspala, pomislila je. Zaĉula sam zvon pa sam htjela vidjeti

tko je došao. Tata je otvorio vrata i netko je šmugnuo kraj njega.

Bio je ljut. Potrĉala sam natrag u krevet. Kad sam zaĉula prvi

pucanj, nisam odmah sišla. Ostala sam u krevetu i viĉući dozi-

vala tatu. No nije došao, a ja sam zaĉula još jedan prasak i potrĉala

niz stepenice u dnevnu sobu. A onda...

Postala je svjesna da dršće i da je obuzima vrtoglavica. Otišla je u

biblioteku, natoĉila brandy i brzo ga ispila, Zašto

je ono pismo tako zaprepastilo senatoricu? Uspaniĉila se,

razhiesnilaMinlafila...

Zašto?

Bilo je to besmisleno.

A zašto sam seja tako uzrujala dok sam ga ĉitala? Zašto me je

pismo uznemiravalo svaki put kad sam ga uzela u ruke?

Toby me je gledao pogledom punim mrţnje. A kako je samo vikao

na senatoricu! Nije je pokušavao umiriti, nego na nešto upozoriti!

Ali na što? Sklupĉala se u kutu sofe i rukama obuhvatila koljena.

Obiĉavala sam tu upravo tako sjediti kad je tata radio za stolom:

Moţeš ostati, Kerry, ako obećaš da ćeš biti mirna. Zašto se baš

sada tako ţivo sjetila njega? Gotovo ga je mogla vidjeti, ali ne

onakva kao na filmovima, nego kakav je bio u ovoj sobi kad bi se

zavalio u stolicu i prstima bubnjao po stolu, usredotoĉivši se na

posao.

Novine su još leţale na stolu, otvorene na stranicama s onim

ĉlankom. Nešto ju je natjeralo da priĊe i još ga jednom vrlo

pozorno proĉita. Pogled joj se stalno vraćao na fotografiju njezina

oca i Abigail Jennings na plaţi. MeĊu njima je nedvojbeno bilo

neĉega prisnoga. Je li to bilo tek udvaranje u ljetno poslijepodne ili

nešto više? Što bi se dogodilo da je majka podigla oĉi s knjige i

uhvatila taj njihov pogled?

Odakle ta zebnja? Prošle je noći vrlo loše spavala. Vruća kupelj i

kratak odmor će me smiriti, pomislila je. Polako se popela u svoju

sobu. Ponovno ju je obuzeo jezivi osjećaj da je netko motri. Isto je

osjetila i sinoć, prije nego što je zaspala, ali i sada je odagnala taj

osjećaj.

Upravo kad je ušla u sobu zazvonio je telefon. Javila se Lila.

- Pat, jeste li dobro? Zabrinuta sam za vas. Ne bih vas htjela plašiti,

ali morat ću to uĉiniti. Osjećam opasnost posvuda oko vas. Hoćete

li, molim vas, doći i neko vrijeme

ostati kod mene?

- Lila, mislim da to osjećate jer sam doista blizu toga da se sjetim

svih dogaĊaja one noći. Danas, na samom završetku snimanja,

dogodilo se nešto što je probudilo ta sjećanja. Ali ne brinite, što

god to bilo, moći ću podnijeti.

- Pat, slušajte me. U ovom trenutku ne biste smjeli biti u kući.

- Samo tako mogu sve povezati u smisleni mozaik.

Uznemirena je zbog provala, pomisli Pat dok je leţala u kadi. Boji

se da neću moći podnijeti istinu. Kad je izlazila iz kupaonice,

spotakla se o ogrtaĉ od pliša. Sjela je za toaletni stolić, izvadila iz

kose ukosnice i poĉela se ĉešljati. Ovaj tjedan ju je uglavnom

nosila smotanu u punĊu. Znala je da se Samu najviše sviĊa kad

kosu slobodno spusti na ramena. Noćas će je spustiti.

Uvukla se u krevet i ukljuĉila radio da tiho svira. Nije htjela

zaspati, ali ubrzo je zadrijemala. Kad je zaĉula Elea-norino ime,

trgla se iz sna.

Sat pokraj kreveta pokazivao je šest i petnaest. Za petnaest minuta

poĉet će emisija.

-... Kao razlog je navela da više ne moţe podnijeti strah od

prepoznavanja. Nakon što se prijavila, gospoĊica Brown je

pritvorena. Još uporno tvrdi da nije kriva za kraĊu za koju je

osuĊena. Predstavnik policije rekao je da je gospoĊica Brown

devet proteklih godina otkad je prekršila uvjetno puštanje, ţivjela

sa samozvanim bolniĉarom, Arthurom Ste-

vensom, Stevens je osumnjiĉen za niz smrti u staraĉkomu

domu i za njim je izdana tjeralica. Budući da je vjerski fanatik,

novine su ga nazvale AnĊeo iz staraĉkoga doma!

Mo iz stera%fl lom! Kad ju je neznanac prvi puta nazvao rekao je

da je Meo mHosrfa, izkavljmja i omu. Pat

skoĉi i zgrabi telefonsku slušalicu, Ţurno je okrenula Samov

broj i slušala kako telefon na drugom kraju zvoni deset,

dvanaest, ĉetrnaest puta prije nego što je napokon spustila

slušalicu. Da joj je barem odmah sinulo znaĉenje Eleano-rinih

rijeĉi kad je priĉala o Arthuru Stevensu! Preklinjao je Eleanor da

se ne prijavi. Moţda je pokušao zaustaviti snimanje emisije da bi

spasio svoju štićenicu.

Je li Eleanor znala za prijetnje? Ne, sigurna sam da nije, zakljuĉi

Pat. Prije nego što kaţe policiji, trebala bi o tome obavijestiti

njezina advokata.

Bilo je šest dvadeset i pet. Ustala je iz kreveta, prite-gnula pojas

kućnoga ogrtaĉa i natakla papuĉe. Dok je jurila niz stube, upitala

se gdje je sada Arthur Stevens. Zna li da je Eleanor uhićena? Hoće

li gledati emisiju i okriviti Pat kad ugleda Eleanorinu sliku? Hoće

li je kriviti što Eleanor nije odrţala obećanje da će priĉekati prije

odlaska na policiju?

U spavaćoj je sobi upalila sve ţarulje, a prije nego što je ukljuĉila

televizor, upalila je i svjećice na boţiĉnom drvcu. Ĉak i sada, soba

je djelovala neobiĉno turobno. Smjestila se na kauĉ i gledala

odjavu vijesti.

Bilo joj je drago što će sama gledati emisiju. Znala je da

u studiju na nju utjeĉu reakcije nazoĉnih. No postala je svjesna da

se boji ponovnoga gledanja, a to nije bila samo uobiĉajena trema

prije poĉetka nove serije.

Kamin je pucketao i zašištao. Trgla se od toga zvuka. Naprosto je

smiješno kako to mjesto djeluje na mene, pomislila je.

Emisija je poĉela. Pat je kritiĉki procjenjivala troje ljudi

koji su sjedili u polukrugu - senatoricu, Luthera i sebe, Pozadina je

bila dobra. Luther je imao pravo kad je rekao da treba promijeniti

cvijeće. Abigail nije pokazivala napetost koja je bila tako oĉita kad

kamere nisu bile ukljuĉene. Prizori iz Apple Junctiona bili su

uspješno izabrani, a Abigailina

sjećanja na rane godine imala su dobrodošli prizvuk osob-nostUw

to tek M, pomisli Pat.

Slijedili su filmovi na kojima su Abigail i Willard Jenn-ings

prireĊivali proslavu roĊendana i zabave na imanju, za vrijeme

njegovih kampanja. Dok su se prikazivali inserti, Abigail se

raznjeţila priĉajući o muţu. - Willard i ja... Moj muţ i ja... -

Ĉudno, ni jedan jedini put nije ga nazvala.Billy.

Sa sve većom nelagodnošću Pat je razmišljala kako joj se Abigail,

snimljena u mladosti, ĉini ĉudno poznatom. Filmovi su budili nova

sjećanja, premda ih je već toliko puta gledala. Zašto se to upravo

sada dogaĊalo? Emisiju su prekinule reklame.

Odmah iza njih doći će dio o Eleanor Brown i pronevjeri fonda.

* * *

Arthur je ĉuo da je Patricia Travmore pošla niz stepenice. Koraĉao

je oprezno, na prstima, sve dok iz prizemlja nije zaĉuo prigušeni

govor televizijskoga spikera. Bojao se da bi joj mogli doći prijatelji

da zajedno gledaju emisiju. Ali bila je sama.

Prvi put za svih ovih godina osjećao je da je odjeven u mantiju

koju mu je sam Bog namijenio. Vlaţnim dlanovima

prešao je preko fina pamuka koji mu je padao niz tijelo, Ta

je ţena ĉak oskvrnula svete halje! S kojim pravom nosi odjeću

Vratio se u skrovište, stavio slušalice, ukljuĉio televizor

i izoštrio sliku. Prikljuĉio se na kabel antene pa je ekran bio posve

ĉist. Kleknuo je kao pred oltarom, ruku sklopljenih

kao na molitvu i gledao poĉetak emisije.

* * *

I Lila je sjedila pred televizorom, a kraj nje je bio pladanj s

veĉerom. Bilo joj je teško ĉak se i pretvarati da jede. Osjećaj da je

Pat u opasnosti samo se pojaĉao kad je na ekranu ugledala

djevojĉinu sliku.

Kasandrino upozorenje!, pomislila je s gorĉinom. Pat me neće

poslušati. Ali naprosto mom izaći iz te kuće ili će umrijeti još

strasnijom smrću nego njezini roditelji! Više nema mnogo vre-

mena!

Lila je samo jednom srela Sama Kingsleva, ali joj se odmah svidio.

Osjetila je da on mnogo znaĉi djevojci. Bi li koristilo da pokuša

porazgovarati s kongresmenom Kingslevem i podijeliti s njim

svoju zebnju? Bi li ga ikako mogla uvjeriti da nagovori Pat na

odlazak dok ne nestane ta mraĉna aura koja je obavijala kuću?

Odgurnula je pladanj, ustala i dohvatila telefonski imenik. Smjesta

će ga nazvati!

* * *

Sam je iz restorana otišao ravno u ured. Imao je dogovoreno

nekoliko sastanaka, ali nije se mogao usredotoĉiti ni na jedan od

njih. Misli su mu se stalno vraćale na razgovor za ruĉkom.

Oko Tobvja Gorgonea izgradili su ĉvrst sluĉaj koji se temeljio na

posrednim dokazima, ali Sam je dugo bio tuţilac pa je znao da se

posredni dokazi, pa makar i jaki, mogu srušiti kao kuća od karata.

A i KrpenaAna je obarala dokaze protiv Tobvja. Ako šofer nije bio

kriv za zrakoplovnu nesreću i pronevjeru fonda, te ako je Catherine

Granev bila sluĉajna ţrtva pljaĉkaškoga napada, onda je Abigail

Jennings doista bila onakva kakvom se htjela prikazati -

besprijekorna,

ugledna kandidatkinja za poloţaj koji će joj, po mišljenju

i pripasti. Ali što je Sam više razmišljao o Tobvju, postajao je sve

nemirniji.

U šest i dvadeset napokon je našao slobodna vremena i nazvao Pat.

Telefon je bio zauzet. Brzo je zakljuĉao stol, jer htio se kući vratiti

na vrijeme da vidi emisiju.

Upravo kad se poţurio iz ureda, zaustavila ga je zvonjava telefona.

Nešto ga je navelo da odgovori.

Javio se Jack Carlson. - Same, jesi li sam?

-Da.

- Pojavili su se novi tragovi u sluĉaju ubojstva Cathe-rine Granev.

Njezin sin pronašao je koncept pisma koje je napisala senatorici

Jennings, a senatorica ga je vjerojatno juĉer dobila. Priliĉno

zanimljivo. Gospoda Granev je namjeravala osporiti senatoriĉinu

priĉu o njezinu idealnu braku, a k tome je i tuţiti za klevetu ako u

emisiji ne povuĉe tvrdnje o pilotovoj pogrešci.

Sam je zazviţdao. - Hoćeš reći da je Abigail juĉer mogla primiti

pismo?

- Toĉno. Ali to još nije ni polovica. Susjedi gospoĊe

Graney prošle su noći priredili zabavu. Imamo popis gostiju

i sve smo ih ispitali. Dvoje mladih su zakasnili i došli oko

jedanaest i petnaest, a prije toga su dugo traţili ulicu. Upitali

su za smjer nekoga tipa koji je, dva bloka dalje, upravo ulazio

u kola. Odgovorio im je brzo i osorno. Auto je marke Toyota, crne

boje, s registarskom tablicom Virginije. Opisali su osobu koja je

nalik na Gorgonea. Djevojka se ĉak sjetila da je nosio veliki prsten

s tamnim kamenom. Privest ćemo Tobyja i ispitati ga. Misliš li da

bi trebao nazvati Bijelu kuću?

Tobyja su moţda vidjeli blizu mjesta gdje je ubijena Catherine

Graney! Ako ju je on ubio, sve ostalo za što su ga sumnjiĉili

postalo bi vjerojatno, štoviše, logiĉno! -Abigail mora odmah

doznati za ovo - reĉe Sam. - Smjesta ću otići k njoj. Moramo joj

pruţiti

priliku da se povuĉe iz utrke za potpredsjedništvo. Ako odbije, sam

ću nazvati predsjednika. Ako i nije imala pojma o Tobvjevim

nedjelima, mora prihvatiti moralnu odgovornost.

- Mislim da se ta dama nikad nije brinula za moralnu odgovornost.

Da je J. Edgar ţiv, ne bi ni došla tako blizu potpredsjedništva.

Vidio si ĉlanak u Tribuneu otprije nekoliko dana u kojemu piše da

je bila prisna prijateljica kon-gresmena Adamsa i njegove supruge?

- Da, vidio sam.

- Kao što su naveli, uvijek se nagaĊalo da je druga ţena bila

neposredni uzrok svaĊe koja je tragiĉno završila. Bio sam novajlija

u FBI-u kad je to puklo, ali kad sam proĉitao ĉlanak nešto me je

poĉelo kopkati i navelo me da izvuĉem dosje o Adamsu. U njemu

sam našao podatak o brucošici Abigail Jennings, supruzi

kongresmena. Sve je upućivalo na to da je baš ona ta druga ţena.

* * *

Koliko god se pokušala opustiti, Abigail se nije mogla odmoriti.

Spoznaja da će za nekoliko sati biti proglašena potpredsjednicom

Sjedinjenih Drţava bacala ju je u zanos.

Madame potpredsjednica! Vlastiti avion AirForce Two i palaĉa na

zemljištu koje je pripadalo nekadašnjemu Mo-

rnariĉkom opservatoriju. Predsjedavat će Senatu, a diljem

svijeta bit će predstavnica predsjednika Sjedinjenih Drţava.

A za dvije godine - kandidatura za predsjedniĉki poloţaj. Pobijedit

ću, obećala je samoj sebi. Golda Meir! Indira

Gandhi! Margaret Thatcher! Abigail Jennings!

Senat je bio vaţna stuba u njezinu usponu, One noći kad su je

izabrali, Luther je rekao; - Pa, Abigail, postali ste ĉlanica

najekskluzivnijega kluba na svijetu,

A sada je pred njom još jedna beskrajno vaţna stuba. Neće više biti

samo jedan od sto senatora, nego druga po vaţnosti duţnosnica u

zemlji.

Odluĉila je odjenuti trodijelni komplet: svilenu bluzu, suknju i

pleteni kaputić, ruţiĉastih i sivih preljeva koji će dobro ispasti na

televizijskomu ekranu.

Potpredsjednica Abigail Jennings!

Bilo je šest i petnaest. Ustala je sa sofe, prišla toaletnomu stoliću i

poĉešljala se. Spretnim potezima blago je namazala oĉi i usne.

Obrazi su joj gorjeli od uzbuĊenja pa ih nije ni trebala mazati.

Mogla bi se odmah odjenuti, a zatim gledati emisiju i vjeţbati

pozdravni govor dok ne doĊe vrijeme da ode u Bijelu kuću.

Obukla je kostim i na kaputić priĉvrstila zlatni broš s dijamantom.

Televizor u biblioteci imao je najveći ekran pa će zato tamo gledati

svoju emisiju.

- Ne iskljuĉujte televizore, jer slijede Ţene u vladi.

Već je vidjela gotovo cijelu emisiju, osim nekoliko zadnjih minuta.

Ponovno gledanje ulit će joj samopouzdanje.

Pod svjeţim nanosima snijega koji su prikrivali oro-nulost i

sumornost, Apple Junction je bio sliĉan ljupkom, provincijskom

gradiću. Zamišljeno je gledala kuću Saunder-sovih i prisjećala se

kako joj je gospoĊa Saunders zapovjedila da se vrati i poĊe stazom

do ulaza za poslugu. Natjerala je tu bezvrijednu vješticu da plati za

svoju pogrešku!

A što bi sada bilo s njom da se Toby nije dosjetio kako da nabavi

novac za Radcliffe?

Saundersovi su midugovali taj novac, rekla je sama sebi.

Za dvanaest godina poniţenja u toj kući.

Gledala je inserte s primanja u povodu vjenĉanja, prve kampanje,

Willardov sprovod. Sjetila se slavodobitnoga

osjećaja kad se u autu koji ih je vozio na sprovod Jack Kennedy

ponudio nagovoriti guvernera da joj omogući završiti Willardov

mandat.

Trgnula ju je uporna zvonjava na vratima. Nitko nije nikada

dolazio nenajavljen. Koji bi novinar bio toliko drzak da tako

zvoni? Najprije nije htjela odgovoriti, ali zvono ju je uznemiravalo,

jer zvonilo je bez ikakva prekida. Poţurila se k vratima. - Tko je?

- Sam.

Otvorila je. Sam je ušao smrknuta lica, no ona ga je jedva

pogledala. - Same, zašto ne gledašZene u vladi? DoĊi! - Zgrabila

ga je za ruku i potrĉala s njim u biblioteku. Luther joj je, na

ekranu, postavio pitanje o njezinim naporima da poboljša sigurnost

zraĉnoga prometa.

- Abigail, moramo porazgovarati.

- Same, zaboga! Nećeš li mi dopustiti da se vidim na televiziji?

- Ovo ne moţe ĉekati. - Nadglasavajući televizor, ispriĉao joj je

zašto je došao i ugleda kako u njezinim oĉima raste nevjerica.

- Pokušavaš mi reći da je moţda Toby ubio tu Grane-yevu? Lud si.

- Jesam li?

- Otišao je na ljubavni sastanak, Ona konobarica će to potvrditi,

- Dvoje ljudi ga je toĉno opisalo. Motiv je pismo koje

ti je napisala Catherine Granev.

- Kakvo pismo?

Zurili su jedno u drugo, a onda je problijedila. - On ti donosi poštu,

je li, Abigail?

-Da.

-1 juĉer ju je donio?

-Da.

- Što ti je dao?

- Uobiĉajeno smeće. Ĉekaj malo! Ne moţeš ga tek tako optuţivati.

Ponovit ćeš to pred njim!

- Onda ga smjesta pozovi. Ionako će ga privesti da ga ispitaju.

Sam ju je gledao dok je okretala brojĉanik telefona. Hladno je

motrio prekrasni kostim. Obukla se za proglašenje potpredsjednice,

pomislio je.

Podigla je slušalicu i slušala kako na drugom kraju zvoni telefon. -

Vjerojatno ne ţeli odgovoriti. Sigurno ne oĉekuje da ga/«

nazovem. - Glas joj je zamro, a onda je ponovno progovorila

hladno i odluĉno. - Same, valjda ni sam ne vjeruješ u ono što

govoriš. Pat Travmore te nagovorila na to. Od samoga mi poĉetka

nastoji podvaliti.

- Pat nema nikakve veze s ĉinjenicom da su Tobvja Gor-gonea

vidjeli blizu kuće Catherine Granev.

Na ekranu je Abigail objašnjavala svoju vodeću ulogu u donošenju

propisa o sigurnosti zraĉnoga prometa. - Danas

sam udovica jer je moj muţ iznajmio najjeftiniji zrakoplov što ga

je mogao pronaći.

Sam pokaţe televizor. - Ta bi tvrdnja dostajala da

Catherine Graney sutra ode u redakciju novina, a Toby je to

znao. Abigail, ako je predsjednik sazvao veĉerašnju konferenciju

za novinare da te imenuje potpredsjednicom, moraš

ga zamoliti da odgodi proglašenje doK se to ne rašOisti, - Jesi li

sišao s uma? Briga me što je Toby bio dva bloka

od mjesta ubojstva! Sto to dokazuje? Moţda u Richmondu

Vjerojatno sada ne ţeli odgovarati na telefonske pozive. Da ti se

barem nisam potrudila otvoriti vrata. - Samu je nešto govorilo da

mora poţuriti. Juĉer mu je Pat rekla da se Toby poĉeo

neprijateljski ponašati prema njoj, a prije samo nekoliko minuta

Abigail je rekla da joj Pat nastoji podvaliti. Je li to bilo i Tobvjevo

mišljenje?

Sam je zgrabi za ramena. - Ima li kakva razloga da Toby povjeruje

da je Pat prijetnja za tebe?

- Same, prestani! Pusti me! Uzrujao se kao i ja zbog publiciteta što

ga je izazvala., ali ĉak i to je dobro prošlo. Zapravo, on smatra da

mi je, na kraju krajeva, napravila uslugu.

- Jesi li sigurna?

- Same, do prošloga tjedna Toby nije nikada vidio Pat Traymore.

Ne razmišljaš razumno.

Do prošloga je tjedna nikada nije vidio? To nije bila istina. Toby je

dobro poznavao Pat još dok je bila djevojĉica. Je li je prepoznao?

Abigail je imala ljubavnu vezu s Patinim ocem. Je li djevojka to do

sada već doznala? Oprosti, Pat, pomislio je, ali moram joj reći. -

Abigail, Pat Traymore je kći Deana Adamsa, Kerry.

- Pat Traymore... je Kerry? - Oĉi su joj se raširile od za-

prepaštenja. Onda se istrgla iz njegovih ruku. - Ne znaš što

govoriš! Kerrry Adams je mrtva!

- Kaţem ti da je Pat Traymore Kerry Adams. Rekli su

mi da si imala vezu s njezinim ocem te da si moţda uzrok

posljednje svaĊe njezinih roditelja. Pat se poĉela prisjećati nekih

pojedinosti one noći. Bi li Toby pokušao zaštititi tebe

ili sebe od onoga sto bi Pat mogla otkriti?

- Ne - reĉe Abigail odluĉno. - Nije me briga ako se i sjeti da me je

vidjela. Ono što se dogodilo nije moja krivnja.

- A Toby? Što je s njim? Je li i on bio tamo?

- Nije ga vidjela. Kad se vratio po moju torbicu, rekao mi je da je

mala u nesvijesti.

Odjednom je oboje shvatilo znaĉenje onoga što je upravo

izgovorila. Sam potrĉi prema vratima, a Abigail je teturala za njim.

* * *

Arthur je gledao insert u kojemu su Glory, s lisicama na rukama,

vodili iz sudnice nakon što je proglašena krivom. Prikazali su i

krupni plan. Lice joj je bilo smeteno i bezizraţajno, ali zjenice su

joj bile jako proširene. Ĉinilo se da ne razumije što se oko nje

dogaĊa, a oĉi su joj bile tako pune boli da su se i Arthurove

ovlaţile. Zabio je lice meĊu dlanove dok je Pelham govorio o

Glorvnu ţivĉanom slomu, o dopuštenju da se ambulantno lijeĉi

kod psihijatra i o njezinu nestanku prije devet godina. A onda je,

odbijajući povjerovati vlastitim ušima, slušao kako Pelham govori:

- Eleanor Brown se prijavila policiji, a kao razlog je navela sve

veći strah da je netko ne prepozna. Sada je u pritvoru i vratit će je u

federalni zatvor da do kraja odsluţi kaznu.

Gloij se frijavik! PreMk je obećanje bje M je Ma!

Ne! Natjerali su je da prekrši obećanje - i to ovom emisijom koja

bi sigurno otkrila tko je ona. Znao je da je nikad više neće vidjeti.

Poĉeli su ţagoriti glasovi, ljutiti i osvetniĉki. Stisnuo je šake i

pozorno ih slušao. Kad su zamuknuli, bijesnim je pokretom skinuo

slušalice. Ne potrudivši se da police gurne na mjesto kako bi sakrio

svoje skrovište, poţurio je do stepenica i sišao.

Pat je nepomiĉno sjedila i kritiĉki gledala emisiju. Upravo je na

ekranu poĉela ĉitati pismo: - Dragi Billy...

- Billy - prošaptala je. - Billy.

Napeto je motrila zaprepašteno lice Abigail Jennings, koja je

nesvjesno stisnula ruke prije nego što je, uz ţeljezno

samosvladavanje, uspjela navući blagi, raznjeţeni izraz dok je

slušala kako voditeljica ĉita.

I prije je vidjela taj tjeskobni izraz na Abigailinu licu.

- Dragi Billy. Dragi Billy.

- Ne smiješ mamu zvati Renee.

-Ali tata te zove Renee.

Kako je samo Abigail skoĉila prema njoj ĉim su kamere prestale

snimati! -Gdje ste to našli? Što mi to pokušavate uĉiniti?

Toby je uzviknuo: - U redu je, Abby. Ništa ne smeta da ljudi ĉuju

vaše posljednje pismo muţu.

Muţu! Eto, to joj je pokušavao reći.

Fotografija Abigail i njezina oca na plaţi, kad su im se ruke

dodirivale...

Abigail je one noći pozvonila na vratima i šmugnula kraj njezina

oca, a na licu joj je bila grimasa boli i ljutnje.

- Nc smiješ m inii Rcnćc, a ni

Dean Wilson Adams, Njem m - a ne Willarda Je-

nningsa - zvali su Billy!

Pismo! Našla ga je na podu biblioteke onoga dana kad

je pred Tobyjem skrivala oĉeve privatne spise. Pismo je sigurno

ispalo iz njepva, a ne Abigailina fascikla!

Abigail je one noći bila ovdje, Ona i Dean Adams - bili su

ljubavnici, Je li ona izazvala posljednju

Djevojĉica se sklupĉala u krevetu i pokrila uši rukama da ne ĉuje

ljutite glasove.

Pucanj.

- Tata! Tata!

Još jedan pucanj.

Onda sam potrĉala niz stepenice. Spotakla sam se o majĉino mrtvo

tijelo. Još je netko bio tamo! Abigail? O, Gospode, je li moţda

Abigail Jennings bila tamo kad sam utrĉala u sobu?

Vrata na terasu su se otvorila.

Telefon zazvoni a istoga trenutka ugasi se svjetlo u prostoriji. Pat

skoĉi i munjevito se okrene. Prema njoj je pojurila sablasna prilika

obasjana titravim svjetlom svjećica na boţiĉnu drvcu, visoka

mršava prilika redovnika s licem koje kao da nije imalo crta i

srebrnom kosom koja mu je padala na zaţarene, svijetloplave oĉi.

Toby je vozio kroz Georgetovvn, pazeći da ne prekoraĉi

ograniĉenje brzine. Veĉeras ga prometnik nikako ne smije zapisati!

Poĉekao je da poĉne emisija i tek onda je otišao. Znao je da će

Abby sljedećih pola sata biti kao prikovana za televizor. Ako ga

poslije emisije i nazove, uvijek moţe reći da je vani popravljao

kola.

Od samoga je poĉetka osjetio da mu je Pat Traymore

nekako neugodno poznata. Prije mnogo godina nije se baš rastuţio

kad je proĉitao da je Kerry Adams "podlegla ozljedama". Istina,

dijete od tri ili ĉetiri godine nije ni moglo uvjerljivo svjedoĉiti na

sudu, ali ĉak i tako, nisu mu bile potrebne neugodnosti te vrste.

Abby je imala pravo. Pat Travmore ih je od samoga poĉetka

nastojala prikliještiti. Ali neće se izvući!

Vozio je Ulicom M u Georgetownu, skrenuo u Trideset

prvu, odvezao se do Ulice N, a onda skrenuo desno. Znao je gdje

će parkirati kola. I prije je ondje parkirao.

Desna strana imanja pruţala se preko pola bloka. Ostavio je

automobil iza drugoga ugla, vratio se pješice i ne osvrćući se na

zakljuĉana ulazna vrata, lako se popeo preko ograde. Tiho se

stopio sa sjenama iza terase.

Sjećanja na onu drugu noć u ovoj kući navirala su sama od sebe -

odvukao je Abby pritisnuvši joj ruku na usta da ne bi vikala,

poloţio je na zadnje sjedalo automobila, ali kad je zaĉuo kako

uţasnuto mrmlja: - Torbica mi je ostala tamo -poţurio se natrag.

Najprije se prikradao pod zaštitom stabala, a onda uza zid kuće,

sve dok nije prešao terasu i stao samo nekoliko centimetara od

vrata. Ispruţio je vrat i oprezno provirio unutra.

Krv mu se sledila u ţilama. Pat Travmore je leţala na kauĉu

vezanih ruku i nogu. Usta su joj bila zaĉepljena. Kraj nje je, leĊima

okrenut vratima, kleĉao svećenik ili redovnik i palio svijeće u

srebrnom svijećnjaku. Sto je, dovraga, naumio? Ĉovjek se okrene

pa ga je Toby mogao bolje promotriti. Nije bio pravi svećenik, a na

sebi nije imao mantiju nego nekakav ogrtaĉ. Izraz njegova lica

podsjetio je Tobvja na susjeda koji je prije nekoliko godina

poludio.

Tip je vikao na Pat Traymore, Toby je jedva mogao raţa-

brati rijeĉi. - Nisi poslušala moja upozorenja! Dao sam ti

mogućnost izbora!

Upozorenja! Smatrali su da je Pat izmislila priĉu o prijetećim

telefonskim pozivima i provalama. Ali ako nije... Toby je gledao

kako ĉovjek nosi svijećnjak do boţiĉnoga drvca i

postavlja ga pod najniţu granu,

Namjeravao je zapaliti kuću! Pat Traymore će ostati

bespomoćna u prostoriji. Sada se samo trebao vratiti u auto

i odvesti se kući.

Toby se stisne uza zid. Ĉovjek je krenuo prema vratima što vode

na terasu. A što ako napadaĉa pronaĊu ovdje? Svi su znali da joj

netko prijeti. Ako kuća izgori, a pronaĊu leševe reporterke i tipa

koji joj je prijetio, sve će biti svršeno. Neće više biti istrage, ni

mogućnosti da netko spomene kako je u susjedstvu vidio parkiran

nepoznati automobil.

Toby je osluhnuo hoće li ĉuti škljocanje brave. Neznanac u ogrtaĉu

gurne vrata na terasu, a onda se okrene i pogleda u sobu.

Toby mu se tiho pribliţi i stane iza njega.

* * *

Kad je emisija završila i na ekranu su se pojavila imena suradnika,

Lila ponovno nazove Samov broj. Ali nije bilo koristi. Nitko se

nije javljao. Ponovno je pokušala telefonirati Pat. Nakon što je

telefon na drugom kraju šest puta zazvonio, spustila je slušalicu i

prišla prozoru. Djevojĉina kola još su stajala na prilaznoj stazi. Lila

je bila sigurna da je Pat kod kuće. Dok je gledala, ĉinilo joj se da je

mraĉna aura koja je okruţivala kuću obrubljena crvenkastim svje-

tlucanjem.

Da nazove policiju? A što ako je djevojka naprosto blizu toga da se

sjeti svih pojedinosti tragedije te ako je opasnost koju je Lila

osjećala emocionalna, a ne tjelesna? Djevojka je oĉajniĉki

nastojala otkriti zašto ju je jedan od roditelja tako jako ozlijedio. A

što ako je istina još strasnija nego što je pretpostavljala?

Što bi policija mogla uĉiniti ako Pat naprosto ne bude

htjela otvoriti? Nikako ne bi provalili samo zato što im je Lila

ispriĉala o svojoj slutnji. Dobro je znala da se policajci

prijezirno odnose prema parapsihologiji.

Bespomoćno je stajala kraj prozora, zureći u uskovitlane tamne

oblake koji su se nadnijeli nad kuću preko puta.

Vrata na terasu. One noći su se otvorila. Podigla je pogled, ugle-

dala ga, pritrĉala mu i zagrlila mu noge. Toby, njezin prijatelj koji

ju je uvijek nosio na leĊima. A onda ju je podignuo i bacio...

Toby... to je uĉinio Toby!

I sada je bio ovdje - stajao je iza Arthura Stevensa...

Arthur osjeti Tobvjevu nazoĉnost i munjevito se okrene. Tobvjev

udarac pogodi ga ravno u vrat, tako da je nat-raške poletio preko

sobe. Šištavo je uzviknuo, kao da se guši i srušio se kraj kamina.

Oĉi su mu se zatvorile, a glava nagnula na stranu.

Toby uĊe u sobu. Pat se zgrozila, kad je ugledala njegove debele

noge u tamnim hlaĉama, golemu tjelesinu, snaţne ruke i tamni

ĉetverokut oniksa na prstenu.

Nagnuo se nad nju. - Već znaš, zar ne, Kerry? Ĉim sam se sjetio

tko si, bio sam siguran da ćeš i ti dokuĉiti. Ţao mi je da se ono

dogodilo, ali morao sam se pobrinuti za Abby. Bila je luda za

Billvjem. Kad je vidjela da ga je tvoja majka ustrijelila, posve se

slomila. Kunem se, ne bih te ni taknuo da se nisam vratio po

njezinu torbicu. Htio sam te samo na

neko vrijeme ušutkati. Ali sada namjeravaš naškoditi Abby, a to ne

mogu dopustiti, Ovaj put si mi olakšala posao, Kerry,

Svi znaju da ti je netko prijetio. Nisam oĉekivao da ću imati toliko

sreće. Uz tebe će naći toga luĊaka i više nitko neće ništa pitati.

Previše pitaš - znaš li to?

Grane iznad svijećnjaka odjednom su planule. Poĉele su pucketati,

a oblaci dima pokuljali su prema stropu. Ovo je Abbvna velika

noć.

Potapšao ju je po obrazu. - Ţao mi je.

Cijelo drvce je buknulo. Dok je gledala kako Toby za sobom

zatvara vrata odlazeći na terasu, sag je poĉeo tinjati. Oštar miris

crnogorice pomiješao se s mirisom dima. Pokušala je zadrţati dah.

Oĉi su je tako pekle da ih je morala zatvoriti. Ovdje će se ugušiti.

Otkotrljala se do ruba kauĉa i bacila se na pod. Ĉelom je udarila o

nogu stolića. Jeĉeći od iznenadne boli, poĉela je puzati prema

predvorju, ali jedva se mogla micati, jer ruke su joj bile vezane

odostraga. Uspjela se preokrenuti na leĊa, poduprijeti rukama o

pod i tako se povlaĉila naprijed. Smetao joj je teški ogrtaĉ od pliša,

a bose noge su joj se beznadno klizale na sagu.

Na pragu dnevne sobe je zastala. Kad bi uspjela zatvoriti vrata, na

nekoliko bi minuta zaustavila širenje vatre. Dok se s naporom

vukla preko praga, metalna joj je ploĉica izgrebla koţu na rukama.

Izvila se, leĊima se naslonila na zid, postavila rame na vrata i

uprla, sve dok nije ĉula škljo-canje brave. Predvorje se već

ispunjavalo dimom. Više nije mogla odrediti u kojemu se smjeru

kreće. Ako pogriješi i zaĊe u biblioteku, neće imati nikakvih

izgleda.

Uzevši kao putokaz donji dio oplate, centimetar po centimetar je

napredovala prema ulaznim vratima.

Lila je još jednom pokušala nazvati Pat. Ovaj put je zamolila

telefonisticu da provjeri što je s brojem. Telefon je radio.

Više nije mogla ĉekati. Sigurno se nešto strašno dogaĊalo. Nazvala

je policiju. Kanila ih je zamoliti da pregledaju djevojĉinu kuću ili

im reći da joj se ĉini kako je opazila provalnika. Ali kad je deţurni

policajac odgovorio, nije mogla ispustiti ni glasa. Grlo joj se steglo

kao da se guši, nosnice su joj se ispunile oštrim mirisom dima, a u

zglobovima ruku i u gleţnjevima sijevnula je bol. U cijelom je

tijelu osjetila veliku vrućinu. Deţurni je policajac nestrpljivo

ponovio svoje ime. Napokon se Lili vratila moć govora.

- Ulica N, broj tri tisuće! - viknula je. - Patricia Trav-more umire!

Patricia Travmore umire!

*** Sam je luĊaĉki vozio, prolazeći kroz crvena svjetla. Ĉak

se nadao da će za njim pojuriti policijski auto. Kraj njega je sjedila

Abigail, pritišćud ruke na usta.

- Abigail, hoću istinu! Što se dogodilo one npći Kad §U

umrli Renee i Dean Adams?

- Billy je obećao da će zatraţiti rastavu... Toga dana me je nazvao i

rekao da ne moţe... da mora još jednom pokušati

spasiti brak... da ne moţe ostaviti Kerrv. Mislila sam da je Renee u

Bostonu, pa sam ga otišla nagovoriti. Kad me je ugledala, Renee je

podivljala. Doznala je sve o nama. Billv je u stolu drţao pištolj.

Okrenula je cijev prema sebi... Pokušao joj ga je oduzeti... a pištolj

je opalio... Same, bila je to noćna mora. Umro je pred mojim

oĉima!

- Tko je onda nju ubio? - upita Sam. - Tko?

- Poĉinila je samoubojstvo - zajeca Abigail. - Toby je znao da će

biti neprilika. Gledao je s terase. Odvukao me do auta. Same, bila

sam u šoku. Nisam znala što se dogaĊa. Posljednje što sam vidjela

bilo je kako Renee stoji i drţi pištolj. Toby se morao vratiti po

moju torbicu. Same, drugi pucanj sam ĉula prije nego što se vratio

u kuću. Kunem se. Za Kerrv mi je rekao tek sutradan. Rekao je da

je vjerojatno sišla odmah poslije našega odlaska i da ju je Renee

sigurno odbacila do kamina da je makne s puta. Ali nije znao da je

ozbiljno ozlijeĊena.

- Pat se sjeća da se spotakla o majĉino mrtvo tijelo.

- Ne. To nije moguće. Nije mogla.

Gume su zacviljele dok su skretali u Aveniju Wisconsin.

- Uvijek si slijepo vjerovala Tobyju - optuţio ju je - jer

si muhtjela vjerovati. To je bilo bolje za tebe. Jesi li vjerovala da se

zrakoplov sluĉajno srušio, Abigail, da je to bila naprosto

dobrodošla nesreća? Jesi li vjerovala Tobvju kad si mu osigurala

alibi za kraĊu iz fonda?

-Da...da...

Bijesno je trubio, jer su ulice bile pune prolaznika -vrijeme kad

mnogi odlaze u restorane na veĉeru. Jurio je niz Ulicu M, pa niz

Trideset prvu, do ugla Ulice N, a onda je do daske pritisnuo

koĉnicu. Oboje su poletjeli naprijed.

- Oh, Gospode - prošapće Abigail.

Postarija ţena zvala je u pomoć i lupala šakama po ulaznim

vratima Patine kuće. Policijska kola s ukljuĉenom sirenom jurila su

ulicom.

Kuća je bila u plamenu.

* * *

Toby ţurno proĊe kroz dvorište do ograde. Sada je sve bilo

svršeno. Ništa nije ostalo neobavljeno. Nema više pilotove udovice

koja bi Abigail pravila neprilike, ni Kerry Adams koja se mogla

sjetiti što se one noći dogodilo u dnevnoj sobi.

Morat će poţuriti. Abby će ga ubrzo potraţiti. Za jedan sat mora

biti u Bijeloj kući. Netko je zvao u pomoć, netko tko je vidio dim.

Zaĉuo je policijske sirene i potrĉao.

Upravo je došao do ograde kad je kraj njega buĉno projurio

automobil, zaokrenuo za ugao i zaustavio se uz cviljenje guma.

Vrata automobila su se zalupila i ĉuo je kako muški glas zove

PatTraymore. Sam Kingsley! Morao se izgubiti odavde. Planuo je

cijeli straţnji dio kuće. Netko bi ga mogao vidjeti.

- Ne na ulazna vrata, Same! Ovamo, otraga! - Toby skoĉi s ograde.

Bila je to Abby! Trĉala je uza zid kuće, prema terasi. Pritrĉao joj je

i uhvatio je. - Abby, zaboga, maknite se

odavde!

Usplahireno ga je pogledala. Miris dima proţeo je noćni

zrak, Pokrajni prozor se razletio i vatra je poĉela siktati preko

livade.

Abby ga zgrabi za rever kaputa. - Toby, je li Kerry unutra?

- Ne znam o ĉemu govorite.

- Toby, sinoć su vas vidjeli blizu kuće one Graneveve.

- Abby, ušutite. Sinoć sam veĉerao s prijateljicom iz Steakburgera.

Vidjeli ste da sam se vratio u deset i pol.

- Ne, nisam.

- Da, jeste, senatorice.

- Onda je istina... ono što mi je Sam rekao...

- Abby, ne priĉajte mi ta govna. Brinem se o vama, a vi se brinete

o meni. Uvijek je tako bilo i vi to znate.

Projurila su još jedna policijska kola, a svjetlo na krovu je sijevalo.

- Abby, moram se izgubiti odavde. - U njegovu glasu nije bilo

straha.

- Je li Kerry unutra?

- Nisam ja izazvao poţar. Ništa joj nisam uĉinio.

- Je li unutra?

- Jest.

- Blesane! Blesavi, tupi ubojico! Izvuci je odande! - Poĉela ga je

udarati po prsima. - Ĉuo si me! Izvuci je odande! - Vatra je probila

krov. - Uĉini što kaţem! - povikala je.

Nekoliko sekundi su zurili jedno u drugo. Onda je Toby

popustio, slegnuo ramenima i nespretno potrĉao preko liva-

de prekrivene snijegom, kroz dvorište, pa na terasu. Kad se probio

kroz vrata terase, na ulici se zaĉulo tuljenje vatrogasnih sirena.

Unutra je bilo neizdrţivo vruće. Toby s vuĉe kaput i stavi ga na

glavu i ramena. Leţala je na sofi, negdje nadesno od vrata. Poslala

me zato što je to Billyjeva djevojĉica, pomislio je. Što se tebe tiĉe,

sve je gotovo, Abby. S ovim se više ne moţemo izvući. Stao je kraj

sofe i rukama prešao po njoj, jer

ništa nije vidio, Nije bila na sofi.

Poĉeo je pipati pod. Iznad glave mu je nešto zapucketalo, a onda

puklo. Morao se izgubiti - cijela će se kuća urušiti.

Zateturao je prema vratima, voĊen samo svjeţim zrakom koji je

dopirao izvana. Dijelovi ţbuke srušili su se na njega pa je izgubio

ravnoteţu i pao. Ruke su mu dotakle ljudsku koţu. Lice, ali ne

ţensko! Bio je to luĊak.

Toby se pokuša podići, ali osjeti kako se trese, kako se cijela soba

trese. Trenutak zatim srušio se strop.

Posljednjim dahom prošaptao je: -Abbv! -Ali znao je da mu ovaj

put ona ne moţe pomoći...

* * *

Pat je, pomaţući se rukama, centimetar po centimetar puzala kroz

predvorje. Ĉvrsto stegnuti konopac poremetio joj je cirkulaciju u

desnoj nozi. Morala je vući noge i pokretati se naprijed samo

prstima ruku i dlanovima. Parketi su se neizdrţivo zagrijali. Oštar

dim pekao joj je oĉi i palio koţu. Više nije mogla napipati donju

oplatu. Izgubila je osjećaj za smjer. Bilo je beznadno. Gušila se.

Izgorjet će!

A onda je poĉelo... lupanje... i glas... Lilin glas je zvao u pomoć...

Pat se izvila i pokušala se kretati prema zvuku.

Iz straţnjega dijela kuće tako je zatutnjalo da se potresao pod.

Cijela se kuća rušila. Osjećala je da gubi svijest... SuĊeno joj je da

umre u ovoj kući.

Dok ju je polako obavijala tama, zaĉula je brze udarce i pucanje

drveta. Pokušavali su provaliti kroz vrata. Bila je tako

blizu izlaza! Osjetila je svjeţ zrak, ali prema otvoru su šišteći

pokuljati vatra i dim... Ljutiti muški glasovi vikali su: -Prekasno je!

Ne moţete unutra! Lila je vikala: -Pomozitejoj! Pomozite

joj! a ĉuo se i oĉajniĉki, bijesni Samov glas: -Pustite me!

Sam... Sam... Noge su protrĉale kraj nje... Sam ju je dozivao.

Posljednjom snagom Pat je podigla noge i njima udarila o zid.

Okrenuo se, ugledao je u svjetlu vatre, podigao je u naruĉje i

istrĉao iz kuće.

Ulica se ispunila vatrogasnim i policijskim kolima. Znatiţeljnici su

se, zaprepašteni i zanijemjeli, okupljali u grupe. Abigail je stajala

nepomiĉna kao kip dok su se bolniĉari hitne pomoći naginjali nad

Pat. Sam je smrknuta izraza, punoga zebnje, kleĉao kraj nosila i

milovao djevojĉine ruke. Malo dalje stajala je Lila, pogleda

prikovana za nepomiĉnu djevojku. Lice joj je bilo blijedo poput

pepela i drhtala je cijelim tijelom. Posvuda unaokolo iz ruševina

kuće letjele su vruće ĉaĊave krhotine.

- Puls joj se pojaĉava - reĉe bolniĉar.

Pat se pokrenula i pokušala odgurnuti masku s kisikom. -Same...

- Ovdje sam, draga. - Podigao je pogled kad mu je Abigail

dotaknula rame. Lice joj je bilo prljavo od ĉaĊe i dima.

Komplet što ga je odjenula za odlazak u Bijelu kuću bio je

prljav i izguţvan. - Drago mi je da je Kerry dobro, Same. Dobro je

ĉuvaj!

- To i hoću.

- Zamolit ću policajca da me odveze do telefona. Teško mi je

osobno izvijestiti predsjednika da se moram povući iz javnoga

ţivota. Javi mi što trebam uĉiniti kako bih pomogla Eleanor

Brown.

Polako je krenula prema najbliţem policijskom automobilu. Kad

su je prepoznali, okupljeni ljudi poĉeli su

zgranuto komentirati, Razdvojili su se da joj naprave prolaz,

Neki su i zapljeskali. - Emisija je bila sjajna, senatorice! -vikne

netko. - Volimo vas! -A drugi glas poviĉe: - Svi ćemo nastojati da

dobijete potpredsjedništvo!

Dok je ulazila u automobil, Abigail je zastala, okrenula se i s

muĉeniĉkim poluosmijehom prisilila se da pokretom ruke

posljednji put odgovori na njihove pozdrave.

Dvadeset devetoga prosinca u devet sati ujutro predsjednik uĊe u

Istoĉnu sobu Bijele kuće da odrţi konferenciju za tisak koju je

prije dva dana bez objašnjenja odgodio. Prišao je povišenu mjestu

gdje su bili postavljeni mikrofoni.

- Pitam se zašto smo se ovdje skupili? - dobacio je. Prostorijom se

zaori smijeh.

Predsjednik je izrazio ţaljenje zbog prijevremena povlaĉenja

dosadašnjeg potpredsjednika, a onda je nastavio: - Mnogo je

izvrsnih duţnosnika koji bi vrlo uspješno obavljali ovaj posao i

mogli završiti moj drugi mandat ako ja iz bilo kojih razloga to ne

bih mogao uĉiniti. Ipak, osoba koju sam, uz svesrdnu podršku voĊa

svih stranaka u vladi, izabrao za potpredsjednika i koju ću

predloţiti Kongresu da izbor potvrdi, zauzimat će jedinstven

poloţaj u povijesti ove zemlje. Dame i gospodo, sa zadovoljstvom

vam predstavljam prvu ţenu potpredsjednika Sjedinjenih Drţava,

senatoricu Claire Lawrence iz Wisconsina.

Prostorijom zagrmi pljesak, a gosti Bijele kuće skoĉiše na noge.

* * * Zagrljeni na sofi u njegovu stanu, Pat i Sam gledali su

konferenciju za tisak. - Pitam se gleda li i Abigail - reĉe Pat.

357

- Mislim da gleda.

- Uopće joj nije bila potrebna pomoć kakvu joj je Toby pruţao.

Mogla je i sama uspjeti.

- Toĉno. A to je i najtuţniji dio priĉe.

- Što će biti s njom?

- Otići će iz Washingtona. Ali nemoj je još otpisati. Abigail je

ĉvrsta. Ponovno će se izboriti za poloţaj, ali ovaj put bez onoga

lupeţa.

- Uĉinila je toliko dobra - reĉe djevojka tuţno. - Na mnogo naĉina

doista je i bila ţena kakvom sam je smatrala.

Slušali su pozdravni govor Claire Lavvrence, a onda Sam pomogne

djevojci da ustane.

- Sa spaljenim obrvama i trepavicama izgledaš jako zaĉuĊeno. -

Obuhvatio joj je lice rukama. - Jesi li sretna što si izašla iz bolnice?

- Znaš da jesam.

Tako ju je lako mogao izgubiti. Pogledala ga je s povjerenjem, ali i

zabrinuto.

- Što će biti s Eleanor? - upitala je. - Ništa mi nisi rekao, a ja sam

se bojala pitati.

- Ništa ti nisam htio zatajiti. Abigailino izmijenjeno svjedoĉenje,

zajedno sa svim onim što znamo o Tobyju, potvrdit će njezinu

neduţnost. A što je s tobom? Što misliš o

svojim roditeljima, sada kad znaš istinu?

- Sretna sam da otac nije povukao obaraĉ, Ţao mi je

majke. Drago mi je da me one noći nijedno od njih. nije ozlijedilo.

Nikako nisu bili jedno za drugo i za mnogo toga što se dogodilo

nitko nije kriv. Moţda poĉinjem bolje razumijevati ljude. Barem se

nadam.

KRAJ