1

BibliotekaDE^JA POZORNICA

Kwiga prva

Ogranak Srpske kwigeVi{egrad

UrednikMILAN [U[WAR

Znak Srpske kwige uradioDobrica Eri}

2

DE^JAPOZORNICA

SAVO [KOBI]

MA[TA MO@ESVA[TA

I druge komedije za djecu

SRPSKA KWIGA

RUMA • 2006

3

4

LA@QIVICA JECA

5

6

Lica:

- JECA, djevoj~ica 13 godina- KURBLA, wena starija sestra, {ofer,- BALTAZAR, wen {kolski drug,- [EPRTQA, wen mla|i brat, - MADONA, ma~ka (kostim),- LESI, pas (kostim),- SAWA.

Scena:

Jecina soba sa malo namje{taja i mnogo nepotrebnihstvari. Na zidu, iznad kreveta, veliki filmski posteri, naradnom stolu, desno od kreveta, kompjuter. Iako pretrpanosve je sre|eno sa puno ukusa.

7

8

1. Pojava

JECA, potom SAWA

JECA: (le`i na krevetu sa dignutim nogama uza zid iglasno ~ita): Balkanski ratovi obuhvataju dvaoru`ana sukoba: Prvi balkanski rat (oktobar1912. - maj 1913.), vodile su protiv Turske ~eti -ri balkanske dr`ave: Srbija, Bugarska, Gr~kai Crna Gora za oslobo|ewe preostalih oblasti ispod turske vlasti... (zatvori kwigu i oboriglavu ka podu – presli{ava se)... Prvi balkan -ski rat... ratovi obuhvataju dva oru`ana suko -ba. Prvi ... Prvi Balkanski rat, oktobar 1900... (baci pogled u kwigu)... Prvi balkanski rat,oktobar 1912. do maja 1913, vodile su protivTuraka balkanske dr`ave: Srbija, Bugarska,Turska i Gr~ka... (quto sjedne na krevet nor -malno), ma kakva Turska, ne}e protiv same seberatovati... (ponovo gleda u kwigu)... Vodile subalkanske zemqe: Srbija, Bugarska, Gr~ka iCrna Gora za oslobo|ewe preostalih oblas -ti... (ulazi Sawa)... ispod turske vlasti...

SAWA: Drugi balkanski rat, kraj juna – po~etak avgu -sta 1913. nastao je poslije pobjede nad Turskom,kao me|usobni obra~un saveznika oko podjeleoslobo|ene teritorije – Srbija, Gr~ka i Crna Gora, uz kasnije u~e{}e Rumunije i Turske,ratovali su protiv Bugarske.

JECA: Lako ti je kad zna{. Zna{ li kada }u ja ovonau~iti – nikada! Su tra }e me istori~arkapitati – garant. Ima da mi zabije keca ovoli -kog.

SAWA: Ma ne}e ti }e{ to nau~iti, znam ja tebe.

9

JECA: Ma ubijam se u~e}i, vjeruj mi, ali ni{ta neulazi u ovu moju blentaru. A gledaj kolika jelekcija, 20 stranica.

SAWA:Mogla si re}i 200.JECA: Ma ne, stvarno, koga je briga za balkanske

ratove? I kome }e to trebati? Budale se tamonekada prije dvije stotine godina sva|ale itukle, a sada ja moram da ispa{tam!

SAWA: ’Ajde, o’ladi malo, pusti sada balkanskeratove, nego da se dogovorimo, {ta }e{ obu}iza `urku kod Marije?

JECA: Ni{ta.SAWA: I}i }e{ gola?! JECA: Ko {i{a Mariju i one wene mlakowe.SAWA: Ali i mami si rekla da ide{ kod Marije? Tako

si mi rekla.JECA: To je samo fazon, izgovor {to }u u to doba

isfurati iz ku}e, a i da se mogu malo du`ezadr`ati.

SAWA: Pa gdje }e{ ? Nemoj mi samo kazati da ima{sudar sa Tom Kruzom?

JECA: Nije Tom , ali jeste Tomo. I nije Kruz, negoneki drugi.

SAWA: Zeza{ me. Pa stari }e te skalpirati, samo akote uhvati.

JECA: Kako }e da me uhvati, kako? Prvo, on saMarijinim }aletom ne govori jo{ od kad je„Partizan“ razbio „Zvijezdu“...

SAWA: Prije sto godina!JECA: ...i tad su se zavadili oko toga je li bio pe nal

ili ne...SAWA: Nije bio pe nal, to vam je sudija poklonio.

10

JECA: Drugo, mi ne izlazimo u bircuze gdje ide mojstari sa svojim {qokaxijama, nego na nekodrugo, lijepo i bajkovito mjesto.

SAWA: Gdje?!JECA: Zini da ti ka`em, pa da rastrubi{ po cijeloj

{koli.SAWA: Ne}u, matere mi ! Ka`i... Kaaaa`iiii, mooo -

olim te !JECA: Dobi}e{ izvje{taj. SAWA: Ih, poslije, poslije je kasno.JECA: Kasno za {ta? [ta namjerava{? Da nam se

privali{? E, te zlobne bubice izbij sebi izglave.

SAWA: Ne}u, Jeco, }aleta mi ! Ka`i.JECA: Dobro, Sawa, ali nemoj da se negdje izlaje{,

zakuni se.SAWA: ]aleta mi.JECA: Ih, ja ti zakletve.SAWA: Dobro, evo, kunem se da nikome ne}u nikada

ni{ta re}i, dabogda me Boris ne pogledaonikada, nikada, nikada.

JECA (skawiva se) : Joj, smijem li ti re}i?... Ma, nesmijem, ne mogu...

SAWA: Reci, molim te.JECA: ...Idemo... u... pozori{te!SAWA: U pozori{te?! JECA: Da – u pozori{te.SAWA (razo~arano): Pa {ta je tu bajkovito?!JECA (zadivqeno): Gleda}emo „ROMEA I JULIJU“,

[ekspirovu qubavnu tragediju, beogradskiglumci.

SAWA: Bez veze, prvo se on kao otrovo, pa ga onavidjela mrtvog i ona se otrovala, a ono on nije

11

bio otrovan pa se probudio, pa vidio wumrtvu, pa se onda i on – napokon – otrovao. Abili su jo{ klinci.

JECA: Kako klinci, pa voqeli su se!?SAWA: Ma bez veze, keve mi. Evo, ja volim Borisa

sasvim i jo{ malo vi{e, ali se zbog wega ne bihotrovala, garant.

JECA: Prava qubav `rtve tra`i.SAWA: Pa dobro, evo i ja se `rtvujem... @rtvova}u da

mi }ale zalijepi dvije {qage {to }u ostatimalo du`e sa Borisom, ali da se otrujem, malosu tra

JECA: Ba{ me briga za batine – idem u pozori{te.SAWA: A poslije? JECA: A poslije ... poslije smo pozvani na gala prijem

sa glumcima, kavijar... {ampawac i ostalo.SAWA (zabrinuto): [ta ostalo?JECA: Ma, zna{...SAWA: Ne znam. [ta ostalo?JECA (zami{qeno): Pa... ples na mjese~ini, {aputawe

pod rascvjetalom tre{wom ...SAWA: Otkud vam rascvjetala tre{wa u oktobru?JECA: Ma{ta mo`e sva{ta.SAWA (qubomorno) : A balkanski ratovi neka se sami

spremaju?!JECA: Joj, Sawice, ti stvarno zna{ da pokvari{

atmosferu. Idi, moram da u~im.SAWA (odlaze}i) : I vidi da se opet Turci ne pobiju

sami sa sobom ... pod rascvjetalom oktobarskom tre{wom.

12

2. Pojava

JECA

JECA: (baci jastuk za wom, a onda qutito ustane,uzme telefon i bira broj): E, sad }e{ da vidi{,ti qubomorna ma~ko, {ta je prava zloba... (utelefon izmjewenim glasom)... Alo, da li je togospodin Boris?... Boris?... Zdravo, ja samMarija, moram da te obavijestim, rekla mi jetvoja Sawa, da no}as ne}e do}i na `urku kodmene, kao bolesna je , ima groznicu i tako to.Ali po{to ja ne znam da la`em, re}i }u ti daona, u stvari, ide u pozori{te i gleda}e „Romea i Juliju“ sa nekim drugim Romeom, a ne satobom. ]ao!... (prekine vezu)... Eto, ti!... (uzmekwigu)... Balkanski ratovi obuhvataju dvaoru`ana sukoba: Prvi balkanski rat... (bacikwigu)... vodio se izme|u Sawe i Borisa ispodrascvjetale tre{we u oktobru, a snijeg pade kad mu vrijeme nije... (pu{ta muziku i igra)...

3. Pojava

JECA, BALTAZAR

BALTAZAR: (ulazi i nadvikuje se): Zna{ li ti {ta je toperpetumobile?

JECA: (ugleda ga i krene da iskqu~i muziku) : Ej, }ao!BALTAZAR: (nadvikuje se i kada se muzika iskqu~i on

nastavi glasno) : Velim, zna{ li ti {ta je toperpetumobile?

JECA: [ta se dera{, nisam gluva?BALTAZAR: Izvini, to zbog tvoje buke... Zna{ li?JECA: [ta?

13

BALTAZAR: Zna{ li ti {ta je to perpetumobile?JECA: Otkud bih ja to znala?BALTAZAR: Perpetumobile je zami{qena, ali jo{ ne

izmi{qena ma{ina koja radi sama od sebe bezikakve dodatne energije.

JECA: A, to... Znam ja to i ne samo da znam ja imam jednu takvu ma{inu u ku}i.

BALTAZAR (zainteresovano): Ima{? U ku}i?... kakoima{ kad jo{ nije ni izmi{qena?

JECA: To ti je moj brat [eprtqa. Sam od sebe radi –jede neprestano i sve {to dohvati pokvari.

BALTAZAR: Pa on nije ma{ina, on je ~ovjek, to jestdje~ak.

JECA: @dere ko ma{ina.BALTAZAR: E, vidi{, taj perpetumobile ja }u prvi da

izmislim i za to }u dobiti malu Nobelovunagradu.

JECA: Za{to malu?BALTAZAR: Pa ja sam jo{ dje~ak, nisam pravi ~ovjek i

nau~nik.JECA: Balto, slu{aj. Ja znam da si ti i dobio nadimak

Baltazar zato {to uvijek ne{to izmi{qa{. Iuvijek ne{to zabrqa{. Eto, kada si onomadpravio senzorsko elektri~no foto-oko zapu{tawe vode u VC {oqi , koje reaguje ondakada se neko digne sa VC {oqe, struja je stresla babu, mal se nije {logirala, zar ne?

BALTAZAR: Pa uvijek je nauka imala i `rtava. Zar timisli{ da je Al fred No bel, tek tako prona{ao dinamit?! Ne, mnogi su stradali dok on to nijeusavr{io.

JECA: Ma znam, ali kud ba{ babu da skoro kremira{?BALTAZAR: Sada nauka toliko napreduje, da jedva

dr`imo ritam sa wom. Nisam uspio da usavr -

14

{im taj projekat, to za pu{tawe vode u VC-u,stari mi zabranio daqwe eksperimente, alisam zato do{ao na bezbolniju i bezopasnijuideju i sada na tome radim.

JECA: A {ta je to?BALTAZAR: Ne mogu jo{ da ti ka`em. Nisam lud kao

Nikola Tesla. On ti je tako u par navrataiznio svoje ideje Edisonu, a ovaj ih samorazradio i pantentirao i pokupio lovu, aTesli {ipak. Ja svoje ideje ~uvam do samerealizacije.

JECA: Bilo bi dobro kada bi ti smislio ne{to da sene mora u~iti ~itav dan, nego, tako, ukqu~i{iz kompjutera u uho i brzim presnimavawem,znawe samo u|e u glavurdu.

BALTAZAR: I ja bih to volio. Tako bih vrijemepotro{eno za u~ewe nepotrebnih lekcija upo -trijebio za nove izume.

JECA: Jesi li nau~io istoriju? Ubi{e me ovibalkanski ratovi. Nikako da nau~im ko se sakim kad borio. Prvo su svi bili protivTuraka, a onda u savezu sa Turcima protivBugara. Bez veze.

BALTAZAR: Politika me ne interesuje. Samo nauka.Nauka i tehnika, to je budu}nost ~ovjeka. Evovidi{, prona{li su vodu na Marsu!

JECA: Pa ko se zbog toga raduje? Mom tati su na{livodu u koqenu, pa da vidi{ frke po ku}i.

BALTAZAR: Ali ta voda na Marsu je znak da mo`da ima i `ivota na Marsu. To je divno!

JECA: Oni sad prona{li, a otkada ja znam za malezelene Marsovce.

BALTAZAR: Ma, oni i ne postoje.JECA: Pa za{to se onda ka`e da je neko pao sa Marsa?!

15

BALTAZAR: Sa Marsa se ne mo`e pasti.JECA: Kako ne mo`e, kad je on gore, pada se odozgo, a ne

odozdo.BALTAZAR: U svemiru nema gore i dole.JECA: Ma, nemoj, pa zvijezde su gore na nebu, a ne dole.BALTAZAR: Gledaj, posmatraju}i iz na{eg polo`aja,

Amerika je dole, a i za wih su zvijezde gore, nanebu.

JECA: Pa jest, kad se Zemqa okrene pa bude wima no}.BALTAZAR: To je malo komplikovanije za obja { wa -

vawe ovako, s nogu.JECA: Pa ti sjedi.BALTAZAR (sjeda): Nisam mislio na to, nego, astro -

nomija je posebna nauka. Sve je kompli kovanijenego {to izgleda.

JECA: Mo`da sam ja glupa, za razliku od tvojeSawice.

BALTAZAR: Koje moje Sawice? Otkud je ona moja?JECA: Misli{ ti da ja ni{ta ne znam i ni{ta ne

vidim? E, moj Baltazare. Ja vidim i ono {to sene vidi.

BALTAZAR: A {ta to ti vidi{, `ivota ti?JECA: Pa vidim, na primjer, da ti se ona jako,jako,

jako dopada, a isto tako vidim da se ti woj istotako jako dopada{.

BALTAZAR: [ta se ja woj imam dopadati? Ima onasvoga Borisa.

JECA: E, nema vi{e. Otka~ila ga je.BALTAZAR: Kako ? Za{to?JECA: Zbog tebe, zbog ~ega bi drugog.BALTAZAR: Zbog mene?JECA: Jeste. Rekla sam joj da }e{ ti ve~eras i}i u

pozori{te, pa je i ona odlu~ila da ne ide sa

16

Borisom na `urku kod Marije, nego }e, kaoslu~ajno do}i u pozori{te i na tebe, onako kaoslu~ajno nabasati. A po{to se daje „Ro meo iJulija“ nada se da }e te to inspirisati da o wojdruga~ije razmi{qa{.

BALTAZAR: A otkud ti zna{ da ja idem ve~eras upozori{te? Da li idem, uop{te, u pozori{teve~eras?

JECA: Ide{. Kada ti ja ka`em da ide{, je l’ jasno?BALTAZAR: Ma, mislio sam gledati specijalnu

emisiju o Marsu na satelitskoj... ali, kad tika`e{...

JECA: Nemoj da si pao s Marsa, nego s neba pa u rebra.Budi tamo.

BALTAZAR: Dobro, kad ti ka`e{.JECA: A sada, da ~ujem, na kakvom to izumu radi{?BALTAZAR: Ma, to je samo zamisao...JECA: Da ~ujem?!BALTAZAR (nevoqno): To bi, u stvari bio samo poku -

{aj, onako, da vidim da li bi se {ta moglo natome poraditi.

JECA: Uvod je dobar, da ~ujem nastavak.BALTAZAR: Mislio sam, kada bi ne`ivim stvarima

dali tu najboqu energiju – `ivot, onda bi oneradile kao same od sebe, kao taj perpetumobile.

JECA: Na primjer?BALTAZAR: Na primjer igra~ke. Evo, ova tvoja ma~ka,

na primjer, kako je ono zove{?JECA: Madona.BALTAZAR: E, ta Madona, kada bi elektronskim putem

dobila `ivot, neku vrstu `ivota, ona bi bila`iva, a opet ne bi bila `iva, jer je od platna ispu`ve, pa ne bi morala ni{ta da jede. Ali bibila `iva. Shvata{?

17

JECA: Ne shvatam.BALTAZAR: Ma, dobro, nema veze. I sada, tako, ostale

igra~ke: kamioni, auta, roboti i sli~no. Svebi to bilo ~ovjeku od velikog zna~aja, a ne bitro{ili nikakvu energiju.

JECA: I ti bi stvarno mogao meni da o`ivi{Madonu, stvarno?

BALTAZAR: Pa, mogao bih , ~ini mi se da bih mogao.Ali jo{ nisam to detaqno razradi, ima tu jo{da se radi...

JECA: Slu{aj, ako ti je stalo do Sawe, a jeste, ondagledaj da to uradi{ {to prije.

BALTAZAR: Dobro, ponije}u ovu Madonu, ali tini{ta ne garantujem.

JECA (za wim): ]ao, genijal~ino!

4. Pojava

JECA

JECA: (uzima telefon i bira broj): E, tako, i jestejedno za drugo. Ko stvoreni ste jedno za drugo –na{la vre}a zakrpu... (u telefon qubazno)... Ej,}ao Sawice.^uj, ne{to gledam, nema mi nigdjeone moje male lutke, onog mog ma~ka...Molim?... Da ma~ke, izvini. Pa, rekoh, da jenisi ti slu~ajno pokupila? Nisi?... Dobro,hvala ti. ]ao... Ej... ej, umalo da zaboravim.Malo~as je kod mene bio Balto i veli mi da jeMarija otkazala `urku, stari joj zabranio...Ne znam... I mene ~udi da joj otac ne{to takozabrani. Mora da je ne{to jako zgrije{ila, dokse Gile naqutio... Da, dobro... Ma ne, nije tvojeda javqa{ raji, vaqda }e to ona sama da uradi.’Ajd, }ao!...(prekine vezu)... On }e da o`ivi

18

lutke... Qudi umiru ko ze~evi, pa ne mogu niqekari da ih o`ive,a on }e da o`ivi lutku, nije nego,malo su tra!... (zauzme polo`aj kao spo~etka predstave, ~ita)... Balkanski ratoviobuhvataju dva oru`ana sukoba... (sjedne)... Paovo nije balkanski rat, ovo }e da bude svjetskirat, jo{ boqe, me|uplanetarni rat, jo{ kadado|u Marsovici i one lutke koje o`iviBaltazar, a Sawa i Boris...

5. Pojava

JECA, [EPRTQA

[EPRTQA: (dolazi i nosi lutku cuke): Ej, evo ti tvojaLesi, odjednom se na{la u mojoj sobi.

JECA: Nije to moja Lesi, nego moj Lesi,pa vidi{ da jemu{ko?!

[EPRTQA: A po ~emu se to mo`e vidjeti kad je lutka?JECA: Znam ja. I kako to da se odjednom na{ao u tvojoj

sobi?[EPRTQA (vadi veliki sendvi~ i jede): Ne znam ja,

vaqda je sam do{ao.JECA: Sam? Da ga mo`da nije Baltazar o`ivio, kao

moju ma~ku?[EPRTQA: Koju ma~ku je o`ivio?JECA: Moju Madonu, zar je nisi sreo u hodniku?[EPRTQA: Ne, nisam nikoga sreo... Kako to, o`ivio?

Zar se to mo`e?JECA: Naravno da mo`e. Malo~as je bila ovdje,

popile smo po {oqu mlijeka, lijepo se ispr -i~ale i ona ode da ulovi kojeg mi{a.

[EPRTQA: La`e{.

19

JECA: Kao prvo, ja nikada ne la`em, a kao drugo, akone pripazi{ malo kako sa mnom razgovara{, jamogu vrlo lako zaboraviti da si ti meni mla|ibrat. A onda neka ti je Bog na pomo}i, samo dazna{.

[EPRTQA: Pa {ta mogu kad la`e{? Kako lutka mo`eda o`ivi i da sa tobom pije mlijeko? Ne mo`e.

JECA: [eprtqo, nemoj da me quti{...[EPRTQA: Nisam ja [eprtqa, ja se zovem Dragan.JECA: Ja ne znam kako se ti zove{, ali ti si [eprtqa

i nisam ti ja dala taj nadimak, nego Kurbla. Abila je u pravu, za {ta god se dohvati{ ti ilipokvari{, ili razbije{, ili izgubi{.

[EPRTQA: Vesna nije Kurbla, to su je tako nazvaliweni na poslu, zato {to vozi kamion, kaopravi mu{karac.

JECA: A, za{to bi to bilo bogom dato da samo mu -{ karci voze kamione? ^itala sam da je do -kazano da su `ene pa`qiviji voza~i odmu { ka raca. Tako, lijepo i na{a sestricaVesna, zvana Kurbla vozi kamion i {ta jojfali? Zara|uje vi{e nego tata i mama zajedno.

[EPRTQA: [ta vrijedi {to mnogo zara|uje, kadameni ne da ni{ta?!

JECA: A za{to da ti daje? Ti sve [to dobije{ potro -{i{ na igricama. [ta si to sebi nekadakupio? Pa ti, ~ovje~e ni doru~ak ne kupi{,nego ode{ na te proklete igrice i svepotro{i{ zezaju}i se sa svojim klipanima.

[EPRTQA: A mogu li ja sada da se malo igram na tvomkompjuteru? Pa, zaradio sam.

JECA: Kako si to zaradio?[EPRTQA: Pa prona{ao sam tvoju Lesi... ovaj, tvog

Lesija.

20

JECA: Prvo si ga odnio iz moje sobe u svoju, pa si gaonda, kao, na{ao?!

[EPRTQA: Nisam, sele, tebe mi. Sam je do{ao, kad tika`em.

JECA: Pa kako }e, ~ovje~e, mrtva priroda sama dahoda? Kako?

[EPRTQA: Ne znam ja.JECA: Dobro, idi igraj se i nemoj {ta da zabrqa{.

Ali igraj se u ti{ini, moram da u~im.[EPRTQA (odjuri do kompjutera): Ba{ si slatkica.

Bi}u miran kao mi{.JECA: Da, samo }e{ ponavqati: klik-klik.[EPRTQA: Ej, kako da iza|em iz ovog programa?JECA (pri|e mu): Evo, ovako. [ta }e{ da igra{?[EPRTQA: Pasijans.JECA (ukuca): Evo, a sada da nisam ni rije~ ~ula...

(zvoni joj telefon)... Ko li je sad... (gleda udisplej)... Marija? [ta li ho}e ta koza?... (javise qubazno)... Ej, }ao Marija. Da li su pripremeza tvoju `urku pri kraju? Jedva ~ekam...Da, da,dolazim, za{to ne bih do{la?... Ko?... Ne znamotkuda Sawi ta ideja da ja idem u pozori{te?...Ma ko {i{a Romea i Juliju, znam ih napamet,{ta jo{ da ih gledam?!... Ma, to ona ne{tomuti, garant... ([eprtqa pogleda u wu, a onasla`e face, ovaj se kriju}i smije)... Ne, nisamvidjela Baltazara, otkuda ti to?... Ja?!... Ma,daj, Marija, keve te olabavi malo! [ta ti padana pamet? Pa ve} i vrapci na granama znaju da je on zaqubqen u tebe do u{iju, samo takav jenekakav da od stida ni sebi u o~i ne mo`e dapogleda ujutro u kupatilu, nego nekako, onako,ispod oka... ]ao, ~ujemo se!

21

[EPRTQA: Joj, sele, jednom }e{ se sama uplesti u svete tvoje tra~eve i la`i, da }e{ nagrabusitipo{teno.

JECA: Gledaj ti svoja posla, a mene ostavi na miru. Jane la`em i ni{ta ne tra~am.

[EPRTQA: Jok, ja tra~am!... (trgne se)... Ops!JECA: [ta bi?[EPRTQA: Crko kompjuter...JECA: Skon~at }u te, idiote jedan!... (pri|e)... Pa ti

si stvarno id iot![EPRTQA: Nisam ni{ta uradio, sele, tebe mi!JECA: Kako nisi, kad si mi pokvario kompjuter?[EPRTQA: Nisam ja. Sam se pokvario.JECA: Kod tebe sve samo se de{ava ... Sama igra~ka

prelazi iz sobe u sobu, sam se kompjuter kvari –sve samo, a ti jadni~ak ni{ta nisi kriv...(kucka po tastaturi)... Ni luk jeo, nit gamirisao.

[EPRTQA (uspravi se): Ugasio se. Ubi}e te stari.JECA: Za{to mene, pa ti si ga pokvario?! [EPRTQA: Znam, ali on ti je kazao da za kompjuter ti

odgovara{. I jo{ ti je rekao da ga ni slu~ajnomeni ne daje{ da se igram, a ti si mi dala.

JECA: Jesi li ti normalan! Ja sam kriva {to sam tidala da se igra{, a ti nisi kriv {to si gapokvario? Pa gdje to ima?!

[EPRTQA: Odoh ja po Baltazara, on }e ga lako popra -viti, kao onomad.

JECA: Kad – onomad?[EPRTQA (zbuweno): Jednom, kad tebe nije bilo, a

meni bilo dosadno, pa sam se malo igrao i istotako se pokvario. On je slu~ajno nai{ao, pa gaje lako popravio.

22

JECA: Jesam li ti zabranila da uop{te ulazi{ u mojusobu kada ja nisam tu, a kamo li da dira{kompjuter!?

[EPRTQA: Pa bilo mi je dosadno.JECA: Po`uri, zovi ga... (on izlazi, ona poku{ava da

osposobi kompjuter)... Odmah ga zovi, neka po -`uri... Joj, samo da stari ne nai|e.

6. Pojava

KURBLA i JECA

KURBLA: ({oferska jakna i kapa, ulazi bu~no, baca napod veliku ta{nu sa alatom, ruke su joj prqave):Vozdra, princezo. [ta ima?

JECA: (prestra{eno, sakriva le|ima kompjuter):Zdravo, Kurbla, ovaj Vesna, otkuda ti takorano, zar nisi na putu?

KURBLA: Kamion mi se pokvario. Poku{ala sam da gasama popravim, ali ne ide... (uzima wen tele -fon i bira broj)... moram zvati na{ servis...Alo, Klempo, jesi li ti?... daj molim te reciBrki i [kembetu da odmah do|u i poku{ajupopraviti kamion, stao je tu u... Ma {ta ja znam{ta mu je, samo je stao, ni{ta mu ne mogu... Matu je kod mosta, zakr~ila sam saobra}aj, nekapo`ure.

JECA: Brzo }e oni.KURBLA: Jest, brzo. Brzi su ko pu`evi. Po smrt da ih

po{aqe{ – ti bi se na`ivjela `ivota. Gdje jestari? Je l’ opet {qoka, a?

JECA: Ne znam, tu je negdje, ako nije oti{ao da tra`iposao.

23

KURBLA: Tra`i posao? Tra`i posao, a Boga moli da ga ne na|e.

JECA: Nemoj, Kurbla, ovaj Vesnice tako. Ni wemu nije lako. Misli{ da mu je svejedno da ga mi hra -nimo, a on ni{ta ne donosi?

KURBLA (quto): Mi?! Koji mi, leba ti? Svi ste vilezilebovi}i, samo ja riqam za sve. Pogledajmi ruke... (pokazuje dlanove)... jesu li to rukejedne djevojke?... To su ti radni~ke ruke, pr -qave, `uqevite, izrawavane – {oferske ruke.Misli{ ti da ja ne bih voqela da se sredim,na{minkam i nakin|urim. Da idem sa svojimvr{wacima u kafi}, da imam de~ka? Voqelabih, naravno da bih voqela, ali ne mogu, moramda zaradim da vas prehranim. Pa meni je, dijetemoje drago tek 19 godina. Mogla sam i ja da stu -diram, da se provodim i zaqubqujem do milevoqe, ali ne. Ja moram da radim.

JECA: Pa kad ti nije i{la {kola.KURBLA: I{la bi meni {kola da se nije desilo {ta se

desilo. Pod svim tim stresovima i seqaka -wima, ja sam jednostavno zaboravila i ono {tosam znala, a novo nije i{lo u glavu, pa to ti je.Ja nisam imala sve ovo {to ti ima{: svoju sobu, lijepu garderobu, kompjuter... Ni tranzistornisam imala, a kamo li taj tvoj vokmen, ej!...Stvarno, je l’ ispravan taj kompjuter, mislimradi li?

JECA: Pa, ovaj, radi. Za{to ne bi ra dio?KURBLA: Pa i mora da radi kad sam ga {est mjeseci ot -

pla }ivala... De, poka`i mi ne{to. Nekeigrice...

JECA: Ho}u, ovaj, za{to ne bih ti pokazala, samo...Zar ne bi trebalo prvo da se opere{ i ne{topojede{?

24

KURBLA: Nemam vremena, `urim. Daj sestrice jednopivo, pa da `urim. Mo`da }e ipak onelijen~ine do}i brzo. ’Ajde, po`uri, donesi mipivu{ku.

JECA (snebiva se): Ja, ovaj, ne znam... Ne znam ima lipiva u ku}i.

KURBLA: Ima, kako ne bi bilo, jesam li neki dandonijela dvije gajbe. Po`uri... (Jeca iza|e, onapri|e kompjuteru i poku{ava da ga ukqu~i)...Kako li se ovo pali? Da je mo tor znala bih, nakurblu, ali ovo... (tipka po tastaturi)... Neznam, pa to ti je. Za sve se treba roditi.

7. Pojava

[EPRTQA, BALTAZAR i KURBLA

[EPRTQA: (utr~ava, a za wim ulazi Baltazar): Evo,jesmo li brzo stigli... (ugleda Kurblu)...Otkud ti, Kurbla, ovaj Vesnice?

KURBLA: Kako otkud ja? Kako otkud ja u vlastitojku}i?!... Da me niste mo`da otpisali, a?... (grliga)... Vidi ti mog malog princa, kako mi jeporasto!... Ve} par puta dolazim ku}i, ali tebene bude tu. Dugo te nisam vidjela.

[EPRTQA: Pa {ta mogu kad si uvijek na putu sa onomsvojom drumskom la|om. Joj, kako mo`e{ davozi{ onako veliki kamion, a ti si tako sla -ba{na, `ensko?

BALTAZAR: Nije to kao nekad, prije sto godina. Sadaje tu hidraulika, volan je kao perce.

KURBLA: Kao perce?! Veli{, sada je lako? A kada puk -ne guma u sred neke pustare, pa nigdje nikoga?[ta mi onda vrijedi hidraulika?

25

BALTAZAR: Pa vrijedi i u takvoj situaciji je na{lasvoju primjenu, dizalica. Sa par poteza jedneruke podigne{ kamion kao od {ale.

KURBLA (nervozno): Dobro dizalica, a ho}e li mihidraulika skinuti to~ak i staviti drugi, a?Ho}e li, ’ajde reci, ho}e li?

BALTAZAR: Pa dobro, mora malo i da se zapne, ali tose rijetko kad dogodi.

[EPRTQA: Vas dvoje se niste ni pozdravili, a ve} sesva|ate. Ni{ta drugo i ne znate, nego kad sesretnete odmah se posva|ate.

BALTAZAR: Ja samo ka`em...KURBLA: ...[ta }u kad ovaj pametwakovi}, nekakav

drveni pronalaza~, uvijek meni ne{to pame -tuje. On boqe zna {ta je to hidraulika i kako jeto voziti kamion, nego ja – {ofer.

[EPRTQA (pomirqivo): A da ja tebi, sestrice done -sem jedno pivo?... Znam da voli{ pivo najvi{ena svijetu.

BALTAZAR: Kao i svi {oferi.KURBLA: Ma oti{la je Jeca da ga donese, pa se zadr -

`ala kao da je oti{la u pivaru, a ne do kuhiwe.

8. Pojava

JECA i pre|a{wi

JECA (donosi otvoreno pivo): Evo me. Nisam mogla dana|em odmah otvara~, ali evo, na{la sam ga.

[EPRTQA: Kako ga nisi mogla prona}i, kada stalnovisi iznad {poreta?!

JECA: Evo sestrice, bez ~a{e, onako kako ti voli{...(Baltazaru)... Nisam znala da si i ti tu, doni -jela bih i tebi sok.

26

BALTAZAR: Hvala, ne mogu `urim. Daj da to ~askompopravim, pa da...

KURBLA: [ta da popravi{? [ta ti zna{ poprav -qati, leba ti?

[EPRTQA: Ma opet nam se zako~io kom...JECA (prekine ga): Vokmen!BALTAZAR (pogleda u [eprtqu): Vokmen?!KURBLA: Pa {ta je sa tim vokmenom?JECA: Vokmen. U stvari traka se zapetqala, a tu je

Balto maher.KURBLA: Pa koliko ja to znam, nema ve}eg mahera za

petqawe od tebe. A {ta ti je sa kompjuterom?Nisam ga mogla upaliti.

JECA: Kako nisi?... (pri|e, poku{ava)... Vidistvarno... [ta si mu to radila... (tu`no)...Sto puta sam ti rekla da ga ne dira{ sa timtvojim ru~etinama. Eto, sad si ga pokvarila.Ubi}e me stari.

KURBLA: Ja ga pokvarila?!... Kako sam ga mogla pokva -riti kad ga nisam ni ukqu~ila?!

JECA: Pa to, eto to. Nisi znala da ga ukqu~i{, pa simu ne{to zeznula, {ta }u sad?... (sjeti se)...E, pa da. Molim te Balto, kad si ve} tu, mo`e{li da ga popravi{?

BALTAZAR: Poku{a}u, mislim da to nije veliki kvar.[EPRTQA: Pa zato smo ga i zvali.JECA: [ta lupa{, [eprtqo? Zvali smo ga za vokmen,

a u me|uvremenu je na{a sestra pokvarilakompjuter, pa...

KURBLA (dok Baltazar radi na kompjuteru): Tu meni,mili moji, ne{to smrdi na nepo{tewe, nala`... ([eprtqi)... ’Ajde, prvo ti, {ta se ovdjedoga|a?

[EPRTQA (zbuweno) : Ne znam ja... Jeca zna, pitaj wu.

27

KURBLA (prilazi mu prijete}i): Ja pitam tebe. Gledajme u o~i. Govori!

[EPRTQA (zbuwen i prestra{en): Pa ja sam u{ao kodJece, a ona je u~ila istoriju...

JECA: Jeste. U~ila sam balkanske ratove... Balkanskiratovi obuhvataju dva oru`ana sukoba: Prvibalkanski rat, od oktobra 1912. do maja...

KURBLA: Dosta! Ko te to pita... ([eprtqi)... Slu{am![EPRTQA (kao prije): I onda sam, da joj ne bih smetao

dok telefonira...JECA: Jeste, zvala je Marija i... (Baltazaru)... Zna{

da je otkazala `urku i pita za tebe.BALTAZAR: Za mene! Za{to za mene, {ta joj treba?JECA: Ma ne treba woj ni{ta, sve je u redu.Samo

onako, interesuje se djevojka za tebe.BALTAZAR: Pa {ta je konkretno pitala?JECA (zbuweno): Pa, onako, pitala je da li i ti dola -

zi{ na `urku kod we?KURBLA: Pa sad si rekla da je `urka otkazana. Da ju je

ona li~no otkazaka!JECA (vadi se): Ma nije ona wu ba{ otkazala kako se to

otkazuje, nego vi{e onako, figurativno... Mislim,to jest, kao da otkazuje, a u stvari je ne otkazuje.

KURBLA: Ja te ni{ta ne razumijem.BALTAZAR: Ni ja.[EPRTQA: Ja i kad bih htio da te razumijem, ne mogu.

Ne razumijem.JECA: Pa ti si jo{ mali za te stvari.KURBLA: Ali zato sam ja velika. Pa za{to te ne razu -

mijem i ako sam velika?BALTAZAR: Ti si meni, u stvari rekla da se Sawa

interesuje za mene i da ona ne}e i}i na `urkukod Marije, nego u pozori{te, navodno zbog

28

mene. Nije spomiwala otkazivawe `urke kodMarije?

JECA: Nije, ovaj jeste. Ona mi je rekla da je `urkaotkazana.

BALTAZAR: Kada ti je rekla?JECA: Pa kada si ti oti{ao i odnio moju Madonu, ja

sam to odmah zaboravila, pa vidim, nema miMadone, pa sam je nazvala da joj ka`em, to jestda je pitam da je nije, mo`da ona odnijela...

KURBLA: I tada ti je rekla da se `urka kod Marijeotkazuje?

JECA: Ne, ovaj da. Tako je. Rekla je da Madona nije kodwe, a da ona ne ide na `urku jer je otkazana ve}da je ~ula da Baltazar ide u pozori{te pa |e ona otka~iti Borisa i do}e u pozori{te da skupagledaju Romea i Juliju.

[EPRTQA: Pa kako }e skupa gledati kad ga je otka -~ila?

JECA: Skupa sa Baltom.KURBLA: Slu{aj Jeco, te tvoje petqavine mi je ve}...

(zvoni joj telefon, javqa se)... Ka`i Klempo!...U redu, svaka vam ~ast majstori, evo idem...(Jeci, nastavqa)... preko glave. Raspravit }emo to kad se vratim... (po|e sa onim alatom, pa se na vratima okrene)... da zna{, ja ti nisam pokva -rila taj kompjuter. Vidi, mo`da ti ga je pokva -rila Madona.

29

9. Pojava

Pre|a{wi bez KURBLE

BALTAZAR (pobjedonosno): Evo, sada je u redu. I lak{e, Jeco sa ovim, nije igra~ka. Daj sada da vidim itaj vokmen.

JECA: Vokmen je u redu.BALTAZAR: Pa ti re~e...[EPRTQA: Ma, ne. To je ona samo da bi se izvadila

kod Kurble. Da je ova znala da je kompjuterpokvaren, sve bi joj kose po~upala.

JECA: A ti [eprtqo, ba{ si prava {eprtqa. Umaloda me provali{.

[EPRTQA: Nisam odmah skontao, {ta ja mogu kadslabo kontam.

JECA: ’Ajde, bri{i u svoju sobu i da te ne vidim dok te ne zovnem, jasno?

[EPRTQA: Odlazim, milostiva gospo|ice. Samo bezfrke. /Ode/

10. Pojava

JECA i BALTAZAR

BALTAZAR: Slu{aj, Jeco. Ti si mi najboqa drugaricai zato sam sa tobom otvoren kao sa sestrom.

JECA: Uvod je dobar, sad dolazi peglawe, zar ne?BALTAZAR: Ne, nije peglawe, ali ti moram re}i da

nije u redu to {to toliko la`e{ i petqa{.JECA: Ne la`em ja ni{ta, samo sam se malo zbunila.BALTAZAR: I prepala.JECA: Jeste i prepala.A ko se ne bi prepao? Je si li joj

vidio samo ru~erde kolike su. A ne zna{ ti wu,

30

ta kada se naquti u stawu je da me masakrira,kad ti ka`em.

BALTAZAR: Pretjeruje{.JECA: Ne pretjerujem, }aleta mi. Jednom je tako u huji

izbacila onaj na{ veliki televizor krozprozor... Kroz zatvoren prozor na ulicu iumalo ~ovjeka na mjestu nije ubila. Ovako blizu glave mu je pro{ao i treasnuo od zemqu.

BALTAZAR: Koji televizor?JECA: Onaj u dnevnom boravku.BALTAZAR: Pa kako je ostao ~itav i sada radi kad je

tresnuo?JECA: Pa uhvatio ga taj ~ovjek. U strahu, mislio je da

dijete pada, pa je ra{irio ruke i uhvatio ga.BALTAZAR: Pa ti ne mo`e{ da zapamti{ {ta si sla -

gala prije par sekundi. Pa ti }e{ se jednog dana zagu{iti tim la`ima.

JECA: [ta sam slagala? [ta?!BALTAZAR: Pa rekla si da mu je pro{i{ao pored

glave za ovoliko...JECA: Jeste, za ovoliko pored same glave, to jest pored

lijevog uha.BALTAZAR: I da je tresnuo u zemqu.JECA: Ne, rekla sam tresnuo bi o zemqu da ovaj nije

pomislio da to dijete pada i ra{irio ruke iuhvatio ga.

BALTAZAR: I ka`e{ kroz zatvoren prozor? Pa, kakoto da ja nikada nisam vidio da vam je prozorpolomqen, a svaki dan sam kod vas?

JECA: Jeste, bio je zatvoren, ali po{to je televizoronako veliki kad ga je ona bacila prozor se samotvorio, toliki je vjetar on napravio, mislimpotisnuo vazduh ispred sebe, da se prozor samotvorio.

31

BALTAZAR: Jeco, da ti ne{to drugarski predlo`im:ili ti prestani da me la`e{ ili }u ja prestatida se dru`im sa tobom.

JECA: Je ne la`em... (pomirqivo)... dobro, mo`da minekada izleti kakva sitna neistina, ali to nije la`.

BALTAZAR: Kako to da neistina nije la`?JECA: Ma {ta si me spopao: la` pa la`. Olabavi ma -

lo, pusti me da di{em. Imamo mi pametnijihst va ri za razgovor. Evo, na primjer, kako nap re -duje tvoj projekat sa mojom ma~kom, sa Madonom?

BALTAZAR (zainteresovano): E, to sam htio da tika`em, da se malo pohvalim: ubacio sam u wusve potrebno: minijaturni hardver, softversve u vindovs operativnom sistemu pomo}uosjetqivih foto }elija u faks-modemu. Tulbar, pa draving i sli~no.

JECA: Ja ti to ni{ta ne znam, jednostavno nerazumijem {ta mi to poku{ava{ re}i?

BALTAZAR: Slu{aj, nije to va`no. Va`no je da, kadasam putem svog kompjutera unio pripremqenipro gram i kada sam o~ekivao da lutka po~ne dase transformi{e, za~ulo se samo neko cvrku -tawe, zujawe i pomalo mijaukawe. Ostavio samlutku u kupatilu i po`urio do svoje sobe da vi -dim koji sam ja to pro gram, u stvari woj unio uwen kompjuter, da prekontroli{em. Po{to samvidio da je sve u redu, izuzev jednog malog zahva -ta, po`urio sam u kupatilo da prisus tvu jemistorijskom ~inu – o`ivqavawa igra~ke i kada se nisam onesvjestio od ~uda. Stra{no mi je bilo.

JECA (zainteresovano): [ta se dogodilo sa mojomMadonom? Je li o`ivjela?

BALTAZAR: Stra{no, ne znam to ni sebi objasniti, akamo li tebi.

32

JECA: [ta se desilo, ka`i ve} jednom?!BALTAZAR: Samanta je jednostavno nestala.JECA: Koja sad Samanta?BALTAZAR: Samanta Foks.JECA: Otkud ti sad ona pade na pamet?BALTAZAR: Ma , ta tvoja lutka... ta ma~ka...JECA: Madona?!BALTAZAR: Da, Madona. Izvini. Madona je jedno -

stavno nestala iz kupatila. Nema je tamo.JECA: Kako nestala?BALTAZAR: Jednostavno, kao da je u zemqu propala.

Pomislio sam da se nije smawila, pa sam sesagiwao i virio ispod ma{ine za ve{, ispodkade, no me|utim ni{ta.

JECA: Au! Pa {ta }e{ sad?BALTAZAR: Mislio sam da malo i ti pogleda{ po

svom stanu, da mo`da nije ovamo do{la? Ipak,ona je tvoja lutka, ho}u re}i, ovo je wen dom.

JECA: Mogu pogledati, ali ne vjerujem. To je tako~udno i nevjerovatno da ne mogu ni zamislitida je tako ne{to stvarno.

BALTAZAR (odlaze}i): Ponije}u i ovoga tvoga psa...JECA: Lesi.BALTAZAR: Da, Lesi. Pa ako mi uspije da i wega

o`ivim, mo`da je on i na|e... Kako Lesi, ako jemu{ko?

JECA: Tako lijepo: Lesi je ON, a ne ONA.BALTAZAR: Dobro, dobro, samo pitam.JECA: Pa kad kod tebe lutke mogu da o`ive i da

nestanu iz kupatila, tako mo`e i Lesi da bude`ensko, ho}u re}i mu{ko.

BALTAZAR: Dobro, }aos! Vidimo se. /Ode/

33

11. Pojava

JECA, potom MADONA

JECA: Kako on to zami{qa lutka da o`ivi?! Nije,nego. Malo mic. Malo su tra, moj Baltazare...(iza le|a joj ulazi Madona)... To ti misli{ da jetako lako: }iriba-}iribu i hop, ma~ka koja jekao ja velika i hoda na zadwim nogama, ovako...(imitira kako bi to ma~ka hodala, a kada seokrene i vidi Madonu, vrisne)... A, jao! Ko si ti?Otkud ti?

MADONA: (kao ona velika `iva ma~ka): Pa zar me nepoznaje{, Jeco? Ja sam Madona, tvoja omiqenalutka.

JECA: Ovo je nevjerovatno! Znam, to je skrivenakamera... Ili ne jo{ boqe, ja ovo sawam.

MADONA: Ne, ne sawa{, Jeco. Ja sam tvoja Madona,Baltazar me o`ivio i sada sam evo tu. Sada tine}e biti dosadno, sada }e{ imati sa kim darazgovara{ dok se igramo. I sada me ne}e{, nemo`e{ vi{e vu}i za rep, izvrtati mi o~nekapke, ~upati brkove i duvati u u{i, {to jetebe jako zabavqalo, a mene boqelo inerviralo.

JECA (jo{ uvijek sa nepovjerewem): Pa nisam znala date to boli. Izvini, trebala si da mi ka`e{.

MADONA: Kako da ti ka`em, kad nisam mogla dagovorim. A evo, sada mogu. Sada sam `iva...(trgne se kad ~uje [eprtqu da zvi`di i dolazi)...Uh, to je onaj dosadni [eprtqa! Ako me vidiovakvu, ne}e mi dati mira cijeli moj `ivot iuze}e mi svih devet ̀ ivota kojim raspola`em...Bri{em! (Ode kroz prozor).

34

12. Pojava

JECA, [EPRTQA

[EPRTQA (kad u|e prestane zvi`dati i zaintere -sovano gleda u wu i po sobi): [ta je? [ta ti jeodjednom? Kao da si vidjela duha?

JECA: Jo{ gore, ne pitaj.[EPRTQA: [ta mo`e biti gore od duha?JECA: Vidjela sam moju Madonu. Do{la je ovamo i

razgovarala sa mnom.[EPRTQA: Ona ma~ka?JECA: Da ona lutka ma~ke, ali sada je ovolika kao ja i

bila je tu.[EPRTQA (smije se): Sada ti ho}e{ mene da preva -

ri{. Ma, ja sam se samo {alio kad sam rekao daje sama do{la kod mene. Ja sam je, ustvari uzeood tebe da se malo poigram, pa sam ti je nekakomorao vratiti.

JECA: Ali ja se, ~ovje~e, ne {alim. Stvarno je Madona bila velika kao je i `iva je. Pa razgovaralesmo.

[EPRTQA: I ja tako volim da se igram sa svojimigra~kama i da razgovaramo.

JECA: Ovo nije igra. Ovo nije san. Ovo je stvarnost.[EPRTQA: Glupa stvarnost.JECA: Jeste, glupa stvarnost... Otkuda tebi taj izraz:

glupa stvarnost?[EPRTQA: Od tate. On ka`e da je ovaj ̀ ivot u kojem sada

`ivimo jedna, u stvari, veoma glupa stvarnost.JECA: Ti zna{ {ta je to glupa stvarnost! Vjeruje{ u

duhove, a ne vjeruje{ u `ive igra~ke?! [EPRTQA: Znam. Znam ja mnogo toga {to ti ne zna{,

ali neka ti bude. Ti si, kao, starija pa pametnija.

35

JECA: I jesam.[EPRTQA: Kad bih ja sada tebe pitao: Mogu li se

malo igrati na tvom kompjuteru? – Ti bi rekla:Ma, ne dolazi u obzir. Eto, zato te ne}u ni{tapitati. ’Ajd, zdravo. (Ode).

13. Pojava

JECA, potom LESI

JECA: Ma ovo je da ~ovjek pukne skroz na skroz! Da lija ovo sawam... (u{tine se za obraz pa vrisne)...Jao, to boli. Zna~i – ne sawam. O, bo`e moj,bo`e, {ta da radim? Taj Baltazar nije norma -lan! A {ta ako je on stvarno uspio ne{to {toniko drugi do sada nije uspio? [ta ako je onstvarno genijalac?... (nasmije{i se)... Ma, daj,kakav crni genijalac... Bo`e, {ta da radim?...(uzima telefon)... Znam {ta }u, nazvat }u... Mane, nikako.Ko bi mi vjerovao da mu ka`em da mise po ku}i {eta velika `iva ma~ka lutka!?...(bira broj)... Zvat }u Mariju, ona je nekako naj -smi renija i najrazumnija. Jedino mi ona nika -da nije rekla da la`em i da volim lagati...(qubazno)... Alo, da li si ti Mari... (slu{a saizrazom ga|ewa na licu, pa prekine vezu; imi -tira)... Nisam kod ku}e, molim vas da ostaviteporuku nakon zvu~nog signala... (prestaneimitirati)... Telefonska sekretarica. Ja, gos -po |e, bog te vidio... (imitira)... Nisam kodku}e... (iza wenih le|a ulazi Lesi i zaviruje nasve strane) ...ostavite poruku nakon... (ugledaga pa vrisne)... Jao, majko moja!... Lesi jesi li toti moj mili lutak?!

36

LESI (kao i Madona): Jesam Lesi, ali nisam mu{ko. Jasam Lesi `ensko. Ti si svoju ne ma{tovituma{tu upotrijebila da bi od mene, dame, napra -vila gospodina.

JECA: Izvini nisam znala da ti to smeta. Mislilasam, po{to ve} imam Madonu koja je `ensko dabi bilo lijepo da imam i ne{to {to je mu{ko.

LESI: Pa mogla bi i ti da bude{ bar malo mu{ko, pada vidim kako bi ti bilo.

JECA: Nisam znala da ti to smeta, da ti to uop{temo`e smetati kada nisi `iva. Izvini.

LESI: Smetalo mi je,naravno da mi je smetalo, ali tito, onako ne`iva, nisam mogla kazati. Sadazna{, pa ako ho}e{ da se dru`imo – imaj to uvidu.

JECA: U redu, u redu. Sada je ve} druga~ije... [ta totra`i{?

LESI: Poslao me Baltazar, to je onaj tvoj drugar kojime je i o`ivio, da potra`im Madonu. Vjeruje dase sakrila kod tebe.

JECA: Pa, ovaj, u stvari, ona je bila ovdje, ali kad je~ula da dolazi [eprtqa, prepala se i sko~ilakroz prozor.

LESI: Kroz prozor? Pa da, ma~ke to mogu, one imajudevet `ivota, pa ako jedan i izgube slu~ajnoostaje im jo{ dosta. Mi psi imamo samo jedan`ivot i ne pada mi na pamet da ska~em krozprozor. Idem ja okolo, kako vi qudi ka`ete:Prijeko pre~e, na okolo bli`e. ’Ajd, }ao!(Ode).

37

14. Pojava

SAWA, JECA

JECA (bespomo}no sjedne u fotequ): Jao, majko moja{ta mi se ovo doga|a?Pa nisam se ni ja na Bogakamewem ba ca la!... Mo`da ja ludim? Da, ~ulasam da mo`e ~ovjek da poludi od silnog u~ewa... Ma koje moje silno u~ewe, jedva da i pogledamuxbenik... Uh, ba{ su me istraumirali... (kadSawa u|e, ona joj poleti u susret kao spa -siocu)... Sawice du{o, ba{ dobro da si do{la.Do|i, sjedi, imam mnog toga da ti ka`em.

SAWA (quto): Imam i ja tebi da ka`em, pa da se izavadimo, ako treba.

JECA: Ne}e{ vjerovati {ta mi se malo~as doga|alo...SAWA: I meni se doga|alo ne{to nevjerovatno.JECA: Jesi li ga vidjela?SAWA: Jesam, vidjela sam Borisa i on se stra{no

razo~arao u tebe.JECA: Kakvog Borisa! Lesija, je si li vidjela mog

Lesija... moju Lesi?SAWA: Kako kakvog Borisa? Onog Borisa, koga sam

otka~ila, kako ti ka`e{, zbog onog tvogsmotanog Baltazara. Odmah smo shvatili konam to muti. Misli{ ti da ti Boris nije poz -nao glas iako si ga poku{ala promijeniti.Jeste da su o~i u qubavi slijepe, ali nisu u{i,draga moja la`qivice.

JECA: Joj, Sawice, to me Svevi{wi ka`wava. Pri -znajem, ja sam to zamutila, ali sam se samohtjela na{aliti, nikoga nisma htjela povri -jediti.

SAWA (imitira je): A najmawe svoju najboqu druga -ricu...

38

JECA: A najmawe svoju najboqu drugaricu, Sawicemoja.’Ajde, oprosti mi, molim te. Evo, obe}a -vam da nikada vi{e ne}u lagati, stvarno.

SAWA (pomirqivo): Daje{ ~asnu ruje~?JECA: Dajem ti svoju ~asnu rije~. Nikada, nikada,

nikada vi{e ne}u lagati kunem ti se!SAWA (malo se snebiva): Dobro, opra{tam ti.JECA (nakon {to se zagrle i poqube): Ba{ si slatki{,

majke mi. Ne znam kako bih ja to sama sebi mogla oprostiti, a eto, ti si mi oprostila. Hvala ti.

SAWA: Pa morala sam pomo}i davqeniku. JECA: Kakvom davqeniku ?SAWA: Toliko si po~ela lagati na sve strane da se

umalo nisi udavila u tim svojim la`ima.JECA: Sad je gotovo sa tim zauvijek!SAWA: Neka bude tako. A {ta si mi ono htjela re}i u

vezi tvoje, par don, tvog Lesija?JECA: Ipak je `ensko. To je ona – Lesi.SAWA: Dobro, to je normalnije, i {ta si to htjela da

me pita{?JECA: Jesi li je srela sada kada si ulazila?SAWA: Kako misli{ srela? Misli{ jesam li je

vidjela negdje ba~enu. Ti si negdje zagubila, pane mo`e{ da je na|e{?

JECA: Ma ne, ona je sada ̀ iva i ovolika je kao i ja i hoda samo na dvije zadwe noge i govori srpski i...

SAWA: Stani malo, gdje se gasi{? I...i... i !!! Polakomalo, da nema{, mo`da, temperaturu? Kakolutka pa da o`ivi, gdje si to vidjela?

JECA: Jeste, majke mi. To je, u stvari Baltazar pravioneke eksperimente, pa je prvo o`ivio mojuMadonu, ali je ona, kada je ~ula da dolazi[eprt qa koji ju je uvijek davio, pobjegla kroz

39

prozor, a onda je do{ao, ovaj do{la Lesi irekla mi da nije mu{ko nego `ensko i da ju jeBalto poslao da tra`i Madonu.

SAWA (odmahuje glavom): Pa jesi li mi malo~as obe -}ala, dala ~asnu rije~ i zaklela se da ne}e{vi{e lagati?!

JECA: Ne la`em te, oba mi oka ispala ako la`em!Vjeruj mi, Sawice molim te, bar jednom u`ivotu.

SAWA: Kako da ti vjerujem kada uvijek la`e{ i kadapri~a{ ne{to tako ludo da lu|e ne mo`e biti?!

15. Pojava

[EPRTQA i pre|a{wi

[EPRTQA (ulazi ̀ urno): Jeco, Jeco, zna{ li koga sam malo~as sreo u kuhiwi?! Ne}e{ vjerovati!Lesi i Madona sjede za stolom i sa na{ommamom piju mlijeko!

JECA (radosno): Eto vidi{, Sawice, da ne la`em.Eto, i [eprtqa, ovaj, moj slatki brat Draganih je vidio. Je li mi sada vjeruje{?

SAWA ([eprtqi): [ta to ti bulazni{?JECA: Reci joj istinu... Istinu joj reci![EPRTQA: Istinu?JECA: Da, da, reci joj koga si to vidio da u kuhiwi

pije mlijeko sa na{om mamom?! Koga?[EPRTQA: Pa... ovaj...ja...SAWA: Ne vrdaj i izbaci i ovog i onog, nego govori

{ta sam te pitala?[EPRTQA: Kurblu, ovaj na{u sestru stariju, Vesnu.JECA: A Madonu i Lesija?

40

[EPRTQA (posti|eno): Samo sam se {alio. [aliosam se, malo, onako.

SAWA (razo~arano): Jeco, zar opet?!JECA: Ma kako mi ne vjerujete?!

16. Pojava

KURBLA i pre|a{wi

KURBLA: [ta se to ovdje doga|a? ^ujete se do polastepenica?

[EPRTQA: Ja ne znam ni{ta.KURBLA: Ko zna? Mo`da bi mi ti, mala la`qivice,

mogla odgovoriti, ali ne po~iwi opet sa bal -kan skim ratovima. Govori, {ta je?

JECA: Pa kada mi oni ne vjeruju, ne vjerujem da }e{ mii ti vjerovati.

KURBLA: To ho}u li ti vjerovati ili ne prepustimeni, ’ajde, govori, {ta je to tako va`no?

SAWA: Jeca tvrdi da je vidjela velike ̀ ive lutke psa ima~ke, koje je navodno Baltazar, na{ drug,o`ivio.

KURBLA: Da nisi, mo`da, i razgovarala sa wima?JECA: Znam da mi ne vjeruje{, ali jesam. Razgovarala

sam sa wima.KURBLA: I, {ta pri~aju?... (smije se)... Jesu li me poz -

dravile?JECA: Nisu te ni spomenule.SAWA: Evo ide Baltazar. On }e nam, vaqda, sve to

objasniti.

41

17. Pojava

BALTAZAR i pre|a{wi

BALTAZAR: Dobar dan, svima. Kakav je ovo skup, je lise ne{to dogodilo?

KURBLA: To bi ti trebao nama da ka`e{.BALTAZAR: Za{to ja?SAWA: Ova ovdje tvrdi da si ti napravio ne{to

nevi|eno.BALTAZAR: Ma nije to ni{ta, samo mali kvar. [epr -

tqa je samo ne{to pogre{no uradio na kompju -teru, pa se on zakqu~ao. To sam lako popravio.

KURBLA: Kompjuter?!... ([eprtqi)... Dakle to si ga tipokvario,a Jeca tvrdi da sam ja?!

[EPRTQA: Pa ~ula si Baltazara, nije bio pokvaren,samo se slu~ajno sam zakqu~ao.

JECA: Ma nije, Balto rije~ o mom kompjuteru nego otvom izumu!

BALTAZAR: Onaj za automatsko pu{tawe vode u VC-u?[EPRTQA (smije se): Onaj koji je babu natjerao da

golo guza izleti iz VC-a?!JECA (svi sem we se smiju): Ma ne, Balto, onaj sa

mojim igra~kama, Madonom i Lesijem... [tatako buqi{ u mene, zar nisi ti o`ivio mojuma~ku i psa?

BALTAZAR: O`ivio? Kako o`ivio? Pa nisam ja Bog.JECA: Znam ja da sam ti obe}ala da o tome ne}u govo -

riti ni{ta nikome, ali molim te, moooliiimte, reci istinu, niko mi ni{ta ne vjeruje.

KURBLA: Kako da se vjeruje jednoj ortodoksnoj la`qi -vici?

42

18. Pojava

MADONA, LESI i pre|a{wi

SAWA: A malo~as mi se zaklela da vi{e ne}e lagati...(ulaze iza wenih le|a Madona i Lesi)... A ja samjoj povjerovala?!

JECA (ushi}eno): Evo, evo ih Madona i Lesi, pogle -dajte... Evo , ulaze!

KURBLA: [ta je sad ovo? Ko su ovi? Kakva je tomaskarada?

JECA: Pa to su moja Madona i moj, ovaj moja Lesi!Jesam li ti kazala ?!

KURBLA: Ovo mora da je neka {ala.SAWA: I jeste {ala.BALTAZAR: Samo smo se malo na{alili, kako bismo

natjerali na{u Jecu da ve} jednom prestanelagati.

JECA (iznena|eno kad ovi skinu maske): Marija?!...Nata{a?!

[EPRTQA: Dobar {tos!JECA: Ba{ ste bezobrazni, ovo vam nikada ne}u opro -

stiti!SAWA: Morali smo, Jeco,kad si takva. Eto vidi{, to -

liko si toga nalagala i spetqala, da ti nikovi{e ni{ta ne mo`e vjerovati. Vidi{, kada jepotrebno da ti neko vjeruje, onda, zbog tolikihranijih lagarija, niko ne}e vjerovati.

BALTAZAR: Da li si sada shvatila?JECA: Jesam. Shvatila sam. I, u stvari, ja sam vam zah -

valna. Imam prijedlog: Ne kod Marije, nego}emo ovdje, kod mene da napravimo ludu `urku.Ho}ete li?

BALTAZAR: Idem ja po kasete! (Ode).

43

KURBLA: Ja odoh po pive.SAWA (za wim): I sokove!JECA: Hajde, [eprtqa pomozi mi da napravimo malo

mjesta...

Pali kasetofon i uz bu~nu muziku razmje{taju namje -{taj, dok lagano pada

Z a v j e s a

44

MA[TA MO@E SVA[TA(lutka igra za djecu)

Lica:

- JANA, gripozna djevoj~ica, 12 godina,- JANKO, wen ne{to stariji brat,- ZEKO, lutka,- ^UPKO, lutka,- VECA, kom{inica sva|alica,

Vrijeme i mjesto radwe:

Janina soba, jednog dosadnog popodneva.

47

1. Pojava

JANA, potom ZEKO

JANA: (sjedi u foteqi sa strane, mlati nogama, gledau plafon i otpuhuje): Jao {to mi je dosadno!...Jaaao, ba{ mi je dosadno!... Jaaaaaaao, sasvimmi je dosadno. Ovo je najdosadnija dosada kojame je uhvatila u ovih mojih 12 godina. Dosa -dnije dosade nije bilo niti }e biti nigdje nasvijetu, od ove moje dosade. Ba{ je dosadna ovadosada. [ta da radim? Da se igram – nemam skim i nemam {ta. Ne mogu se, vaqda, sama sasamom sobom igrati teta?!... Znam, znam {ta }u,igra}u se lasti{a!... (ustane ali se odmahvrati u fotequ, samo sada sa druge strane)...Ma, ne}u. Tu ne mogu nikoga ni pobijediti, niprevariti... Jao, ba{ mi je dosadno. Kud da mesada napadne ova gripa, pa ni u {kolu ne mogu, a ne mo`e niko ni meni da do|e, zbog zaraze.Moram sama da sjedim i po cijeli bogovetnidan da se dosa|ujem ovom svojom dosadom... Znam {ta }u... (uzima telefon i bira broj)... Ej, }ao!... Ja sam... Da te pitam, {ta ti radi{ kada ti jedosadno?... Kako, tebi nikad nije dosadno?... Nera zu mijem... Nikada?! Sva{ta!... Ma{ta{?...Za mi {qa{... Stvarno? Da su igra~ke `ive ionda sa wima pri~a{ i igra{ se? Ma, daj, kakoto mo`e? U redu, znam. Dobro, poku{at }u...]ao!... (skloni telefon)... Ma, bez veze. Ih, kadbi to moglo tako. Mislim, moglo je dok sambila mala, ali sada? Ma, ne mo`e... (okrene seZeki)... Dobar dan, gospodine Zeko. Kako ste ...(smije se i povu}e ga za uho)... Za uvce da pora -ste{.

ZEKO: Jao! To boli, budalo!

49

JANA (ustukne prestra{eno): Ej, pa ti govori{?Kako kada nisi `iv?

ZEKO: Ko ka`e da nisam `iv?! Zna~i, ako sam lutkaodmah mo`e{ da me {utira{ i za u{i vu~e{,jer, navodno, nisam `iv?!

JANA: Ne, ja sam mislila... U stvari... Ma ja ovo sawam!ZEKO: E, pa kad bude{ drugi put sawala onda sebe u

snu povuci za uho, a nemoj mene.JANA: Pa ja sam te uvijek vukla za uho, pa te ranije nije

bolilo, mislim, nisi se `alio?!ZEKO: Ranije je bilo ranije, a sada je sada. Ni ti nikada

do sada nisi toliko jadikovala i `alila se dati je dosadno.

JANA: Pa {ta }u kad mi je dosadno? Pa nisam ja izmi -slila ovu glupu gripu i nisam ja sama sebi odre -dila da budem zarobqena sama u ovoj sobi po cijeli dan i da ni nosa ne smijem promoliti napoqe?!

ZEKO (vi{e nije qut): Znam. I zato smo mi, tvojeigra~ke, odlu~ile da napravimo izuzetak, kaonikada do sada. Odlu~ile smo da ti dozvolimoda se igra{ sa nama. Mislim, i ranije si se tiigrala, ali po nekakvim tvojim glupim pravi -lima, a od sada }e{ se ukqu~iti u na{u igru.Imat }e{ dru{tvo i bi}e ti lijepo i zabavno!

JANA (quto i sa ~u|ewem): Vi meni dozvolile da se savama igram?! Vi meni?! Pa ko ste mi to vi, pa davi meni dozvoqavate ili nedozvoqavate da sesa vama igram? Ko? Vi ste moje igra~ke i ja mogu sa vama da radim {ta mi je voqa i da se igram{ta ho}u ili ~ak i da se ne igram sa vamani{ta. Mogu da biram da li ja `elim ili ja ne`elim da se sa vama igram!

ZEKO (ponovo qut): E, to je tako bilo prije, a sada,bogami, vi{e nije tako. Sada smo mi glavne, tojest, ti nisi vi{e glavna.

50

JANA (veoma quta): Je li tako?... E, kad je tako, sad}e{ da vidi{ ko je glavni!... (uzme Zeku sa kau~a i baci ga u drugi kraj sobe)... Eto ti sad, pa sadbudi glavni koliko god ho}e{ i kome godho}e{!... (u ti{ini tu`na {to je tako ura -dila, ~esto pogleda u wega, slegne ramenima paode da ga uzme s poda)... Izvini, Zeko!.. (pomi -luje, poqubi i vrati ga na kau~)... Nisam htjela,ali kad si me naqutio... Izvini, ne}u vi{enikada... Pa progovori ne{to!

ZEKO (vrpoqi se i snebiva): Ne znam da li uop{teikada vi{e i da razgovaram sa tobom, kada sitakva... takva...

JANA: Znam, izvini.ZEKO: Ne zna{, da zna{ ne bi nikada vi{e povri -

jedila ni mene ni jednu drugu lutku.JANA: Pa i ne}u, na ~asnu rije~.ZEKO: Dobro, da ti vjerujem.JANA: Hajde da se pomirimo, daj nosi}... (trqaju se

nosi}ima)... Mir, mir, mir, nije niko kriv.ZEKO: ...Niko kriv.JANA: Eto, sad smo se pomirili... [ta }emo sad da

radimo?ZEKO: Vidi{ onu malu kutijicu na vitrini?JANA: Vidim, obi~na mala muzi~ka kutija, pa {ta?ZEKO: Otvori je pa da pjevamo. Igra}emo se pjevawa.JANA: A kako se to igra?ZEKO: Lijepo. Igramo se pjevawa. Prvo ja pjevam ne -

{to, a onda ti mora{ da pjeva{ nastavak toga,ali da se rimuje. Pa onda ti pjeva{ ne{to, a jamoram da smislim i odpjevam nastavak toga dase rimuje i sve tako dok neko ne pogrije{i.Mislim dok neko ne zna {ta da pjeva, onda je on izgubio a ja sam pobijedio.

51

JANA: Kako to: neko ne zna a ti si pobijedio? Misli{da taj neko ko ne zna da sam to ja?

ZEKO: Pa ne znam ja, ja samo ka`em.JANA: Sada }emo vidjeti? Ko prvi po~iwe?... (ide po

kutiju i otvara je, za~uje se lijepa pjevna muzika)... Hajde, ti po~ni prvi.

ZEKO (quqa se u ritmu i pjeva): Ja sam tvoja igra~ka,ja sam mali zeka...

JANA (pjeva): Ti za moju dosadu ima{ pravog lijeka...(smiju se a ona potom nastavqa)... Da l’ je ikovidio Zeku kako pjeva?

ZEKO (pjeva): Ko me ikad slu{ao on po vazdan zije -va!... Jano moja mila, ti si drugar pravi...

JANA (pjeva): Samo kad ti ne lupam ja ~vrge po glavi...(smiju se).

ZEKO: E, stvarno si ti, Jano, pravi drugar . I sva sinekako zabavna i smije{na, mislim zasmijava{ me.

JANA: Ho}emo li jo{ da se igramo, da pjevamo?ZEKO: Meni se vi{e ne igra, meni se sad spava. Hajde

ti meni pjevaj uspavanku.JANA: Koju?ZEKO: Onu {to mi stalno pjeva{... Onu o leptiri}u.

Ono kad se boji, a sad zboogom svete.JANA (ustane, uzme ga u naru~je, {eta, wi{e i pjeva):

Leptiri}u, {areni}u,hodi k meni amo,evo imam lijepu ru`upomiri{i samo.

Ja bih do{o al’ se bojimtvoje igle klete,ubost }e{ me, probost }e{ meonda zbogom svete.

52

Ne}u, lepko, ne}u, lepko,`ivota mi moga,samo ho}u da izbrojimkol’ko ima{ noga.

E, pa to ti mogu kazati iz daqe malko:leptir ima {est no`ica,a sad zbogom, Ranko...

(prestane pjevati, spu{ta ga na kau~ i pokrivasalvetom i odlze}i tiho do foteqe)... Lakudan, moj Zekan~i}u, lijepo mi sawaj.

2. Pojava

JANKO i pre|a{wi

JANKO (bu~no ulazi i baca svoju {kolsku torbu na sredsobe): ]ao, sestrice!

JANA (sti{ava ga): Ti{e, probudit }e{ Zeku, tek jeZaspao.

JANKO: Ko je tek zaspao?JANA: Zeko.JANKO: E, pa wega ni topovi ne mogu probuditi, kad

nikad nije ni bio budan, to jest `iv.JANA: Samo ti govori ti{e i ne razbacuj svoje stvari

svuda po mojoj sobi. Ima{ svoju sobu pa se tamopona{aj kako ho}e{, a ovdje ne mo`e{ tako, jeli jasno?

JANKO: Dobro, dobro, {ta mi tu glumi{ mamu? Tvojasoba, moja soba. Va{a soba, na{a soba. Olabavi malo, mame ti. Vidi{ da sam umoran? Zna{ liti gdje je na{a {kola ili si ve} zaboravila u

53

ovih nekoliko dana sa gripom? E, da te pod sje -tim, daleko, suvi{e daleko. Umori se ~ovjek, pa eto ti. Jedva ~ekam da skinem tu torbetinu sale|a, a ti mi tu ne{to popuje{ vazdan.

JANA: [ta kuka{ za desetak minuta pje{a~ewa do{kole, {ta bi da mora{ kao {to je na{a bakamorala da ide i po nekoliko sati, a? Po lije -pom i po ru`nom vremenu, po qeti i po zimi.Uvijek. Pa nikada nije kukala kao ti.

JANKO: Nije kukala, nije kukala. Otkuda ti zna{ danije kukala? Da se mo`da ne sje}a{? Da, mo`da,nisi i ti sa wom pje{a~ila?

JANA: Ti{e, lijepo sam te zamolila, ne galami. Pro -bu di}e{ ga.

JANKO: Ti to mene zavitlava{ ili ti je to zbog te tvoje virusne gripe?

JANA: Ne zavitlavam, stvarno. Zeko je sada `iv iigrali smo se maloprije. Kako je do toga do{loja ne znam. Igrali smo se pjevawa, a onda sam jawemu pjevala uspavanku, pa je jadnik umoranzaspao.

JANKO (smije se): Pa kad je morao jadan da bira izme|usamo dvije mogu~nosti: ili da te slu{a kakopjeva{ ili da spava. Naravno, da je radijeizabrao ono {to je za wega boqe, da zaspi.

JANA: Samo se ti rugaj. Ko mi ima {ta kazati i rugati se?! Pa ti ~ovje~e, kada si pjevao na priredbiDjeca pjevaju hitove, cijela sala je padala odsmijeha.

JANKO (ruga se): Ha!... Ha!... Ha!... Ba{ je smije{no.Zagolicaj me malo da se i ja smijem. [ta ja mogukada oni ne znaju svirati. Ja sam pjevao orig i -nal.

JANA: Da, orig i nal kako krava mu~e i vo ri~e.

54

JANKO: A ti si koza koja bleji.JANA: Ovca bleji, mamlaze. Krava mu~e, a koza...JANKO: Kreke}e.JANA: Kreke}e?! @aba kreke}e, a koza...JANKO: Mjau~e.JANA: Ih, ba{ si neka neznalica. Zna li tvoja u~i -

teqica kolika si ti neznalica?JANKO: Nisam ja neznalica nego zezalica. Ja se samo

{alim sa tobom. Pa, znam ja dobro da kozameke}e, ali te malo zezam.To je dobro protiv tetvoje gripe, vidje}e{.

JANA: Joj, jest mi dodijala. Ne mogu ti objasniti ni da ti nacrtam.

JANKO: A meni bi ba{ dobro do{la neka mala gri -pica. Neka ono za tri dana samo, do subote.

JANA: Ma, nemoj! Jesi pametan.JANKO: Stvarno, samo da se malo odmorim od {kole.

Ne mrzi mene i}i u {kolu, ali mi je sada ba{ne{to dodijala i dobro bi mi do{lo da se maloodmorim od we.

JANA: Odoh ja da nam donesem soki}e i grickalice, ati se malo odmori, pa }emo poslije, ve} smi -sliti ne{to lijepo da se igramo... (ode)...

JANKO (dovikuje za wom): Po`uri, `edan sam puno.Napravi mi i neki sendvi~, veliki... Kako brzo izjuri, a poslije }e re~i... (imitira)... Izvini{to ti nisam donijela sendvi~, nisam te ~ula...E, ima ponovo da ide i da mi napravi ovoliki.

55

3. Pojava

JANKO, ^UPKO (lutak)

^UPKO (sa vitrine): A {to, gospodine mladi, sam neode{ i napravi{ sebi sendvi~?... (Janko se osv -r}e)... Ne bi ti {ake otpale!

JANKO: Ko to govori? Ko?^UPKO: Ko? Kokalo!JANKO: Je li to mene neko zeza?^UPKO: Zeza.JANKO: Pa, dobro, ko me zeza? Ko je to?^UPKO: Ja.JANKO: Ko je rekao: Ja?^UPKO: Ja sam rekao: Ja.JANKO: Ko je to rekao: Ja sam rekao ja?^UPKO: Ja sam rekao: Ja sam rekao ja.JANKO: Pa ja sam ve} gledao ovaj crtani film, ali tada

nisam ja bio u wemu. Hajde, lijepo i pola ko,otkrij se ko god da si. Naravno, ako smije{?!

^UPKO: Pa, kako da se otkrijem kad nisam ni pokri -ven?! Nikada me ne pokrivate. ^u{nuli ste meovdje u vitrinu i briga vas da li je meni hladnoili nije. To se vas, tebe i tvoje sestre Jane,uop{te ne ti~e. A to nije fer.

JANKO (iznena|en odkad je vidio ko to govori): Pa,^upko majstore, kada to ti progovori?! Ili,mo`da, i ja imam tu wenu gripu pa se i meni sveto samo privi|a?!

^UPKO: Ne pri~iwava ti se, {ta ti se ima pri~iwa -vati?!

JANKO: Nisam rekao da mi se pri~iwava, nego da mi seprivi|a!

^UPKO: Pa, to je svejedno.

56

JANKO: Nije svejedno.^UPKO: Meni jeste.JANKO: A meni nije. Ja sam va`niji. Ti se i ne pika{,

ti nisi `iv... (~upka mu kosicu)...E, moj ^upko,{teta, stvarno, {to nisi `iv.

^UPKO: Prestani da mi ~upka{ kosu. Ako tako nasta -vi{ uskoro ne}u biti ^upko, nego ]elavko.

JANKO: A zna li Jana da si o`ivio?^UPKO: Ne zna. Ona se sa mnom i onako nikada ne igra.

Igra se samo sa ovim zecom spavalicom, a ja bih joj bio boqi drug.

JANKO: Hajde da je iznenadimo.^UPKO: Va`i, ja ba{ volim iznena|ewa.JANKO: Umrtvi se, evo je ide...(ode i sjedne na fotequ)...

Ni rije~ da nisi progovorio ranije nego {to jepotrebno. Kad osjeti{ da mo`emo po~eti sazezawem, ti po~ni, a ja }u ve} prihvatiti. Alinemoj odmah da se otkrije{, strpi se malo dazagrize, je l’ va`i?... Pst! Evo je, dolazi.

4. Pojava

JANA, pre|a{wi

JANA (unosi poslu`ewe): Evo me, jesam li brza? Hajdeda se prvo poslu`imo, pa }emo se onda ne{toigrati.

JANKO: Nisi mi napravila sendvi~ iako sam ti lijepo rekao ~ak i naglasio?!

JANA: Izvini, nisam te ~ula. Uostalom, ovo je boqe,zdravije u svakom slu~aju od onih tvojih glupih sendvi~a.

JANKO: Nisu glupi. Za{to su glupi? Glupa si ti kad ih tako zove{.

57

JANA: Ja ih ne zovem i ne trebaju mi. Ja zovem samoonoga ko mi treba.

JANKO: Mislim, kad ih tako naziva{.JANA: Ne nazivam ih. [to bi ih nazivala? Ja kada

nekoga nazivam, ja uzmem telefon i nazovem ga.JANKO: Nazove{ ga telefonom?JANA: Da.JANKO: Ho}e{ li da ja tebe nazovem telefonom?JANA: Hajde.JANKO: Telefonu, jedan! Eto, nazvo sam te telefonom.

Sada se ti vi{e ne zove{ Jana, nego Telefon.JANA (buni se): E, ba{ nije tako. Nama je srbaxija to

lijepo objasnio.JANKO: Ili ti je krivo objasnio ili si ti krivo ~ula.JANA: Je li se Zeko budio?JANKO: Jeste. I{ao je u VE-CE, pa se vratio i nasta -

vio da spava.JANA (gleda ga sumwi~avo): Ti to mene zeza{?JANKO: Da.JANA: Janko, slu{aj. Nisam ni luda a nisam vi{e ni

mala pa da izmi{qam takve stvari, razumije{li? Stvarno je zec bio `iv i stvarno smo raz -govarali.

JANKO: Ma, svakako. Evo, sada }e i ova stolica daprogovori i ovaj soki}.

JANA (quto ustane): E, sad }e{ da vidi{. Probudit}u Zeca.

JANKO (sko~i i zaustavi je): Stani. Stani da se dogo vo rimo!JANA: [ta da se dogovorimo?JANKO (poku{ava uzaludno da nagovori ^upka da se

aktivira): Mislim, ovaj... Kako bi bilo daprvo malo razmotrimo sve mogu}nosti.

JANA: Koje mogu}nosti.

58

JANKO: Mislim, ovaj... (sjeti se)... Ej, ajde donesi tatinfoto-aparat, pa da snimimo taj istorij skitrenutak.

JANA: Koji istorijski trenutak?JANKO (sve vrijeme daje ^upku znake da ona ne vidi):

Pa to, mislim, kada lutka o`ivi.JANA: Dobro, donije}u ga, iako vidim da mi i daqe ne

vjeruje{... (ode).

5. Pojava

Pre|a{wi bez JANE

JANKO (quto): Pa {ta je s tobom ? Jesi li zaspao?^UPKO: Pa rekao si da kada ja osjetim da mo`emo po -

~eti sa zezawem da se tek onda ukqu~im. A ja,eto, nisam osjetio ni{ta.

JANKO: Pa dobro, tek si o`ivio pa, mo`da ti jo{ svaosje}awa nisu proradila, ali zar nisi vidioda ti dajem znake da progovori{, da se ukqu -~i{?

^UPKO: Vidio sam da ne{to ma{e{ rukama, ali sam jamislio da to tjera{ muhe.

JANKO: Pazi, evo je dolazi. Nemoj opet da zabrqa{, jesi li razumio?

^UPKO: Si, {efe!

6. Pojava

JANA i pre|a{wi

JANA (daje mu foto-aparat): Evo, slikaj. I boqe jetako da ne ka`e{, poslije, da se ne sje}a{ {ta se ustvari doga|alo ovdje. Ne bi ti to bilo prvi put.

59

JANKO: A kada sam ja to nekad prije rekao da se ne sje }am ne~ega {to je bilo nekada, {to se dogodilo?

JANA: Ja samo ka`em.JANKO: Ti samo ka`e{. Uvijek ti samo ka`e{ pa pos -

li je ja imam problema.JANA: Ma kakvih ti problema si ikada i imao zbog

mene? Nikada i nikakvih.JANKO: A kada se vazna razbila pa si ti rekla mami da

je nisi ti razbila?JANA: Kao prvo, nije se vazna razbila, nego si je ti

razbio... JANKO: Slu~ajno.JANA: Dobro, slu~ajno... a kao drugo . . .JANKO: Ne namjerno. Slu~ajno i nenamjerno.JANA: Pa to je isto, slu~ajno ili nenamjerno.JANKO: Znam, ali treba da se naglasi, da sam vaznu raz -

bio slu~ajno i nenamjerno, a to mu do|e kao dase sama razbila, je li tako?

JANA: Nije tako. Ti si je razbio. Na pitawe ko je raz -bio vaznu, odgovor glasi Janko, a na ...

JANKO: Slu~ajno i ...JANA: Nenamjerno, u redu, a na pitawe... sad si me

potpuno zbunio. To slu~ajno i nenamjerno i{ta ti ja znam kako ve} si je razbio, to jeodgovor na slijede}e pitawe, koje glasi KAKO?

JANKO: Pa sad sam ti rekao, slu~ajno i nenamjerno iomaklo mi se.

JANA: A kao drugo, ja te nisam izdala. Nisam ja reklada si vaznu ti razbio. Samo sam rekla da jenisam ja razbila, je li tako?

JANKO: Pa to je isto. Zna da ako nisi ti da sam onda ja.JANA: Ne zna~i. Mogao ju je i Zeko razbiti.

60

JANKO: Nije mama luda, ona zna da Zeko nije ̀ iv i da jene mo`e razbiti... (sjeti se)... U stvari mo`e!Mo`e Zeko da razbije vaznu!

JANA: Ne mo`e!JANKO: Mo`e, da se kladimo?!JANA: Ne}u. Klade se klade. Reci, kako?JANKO: Kako?JANA: Nemoj da me zeza{. Ne igramo se papagaja.

Veli{ da Zeko mo`e da razbije vaznu. Kako?JANKO: Pa lijepo...(pri|e, podigne zeca jednom u rukom

i zamahne kao da }e ga baciti)... Uzmem zeca,bacim ga na vaznu i ona se razbije. I, hajde sadreci, ko je razbio vaznu?

JANA (otme mu zeca): Hej polako, povrijedit }e{ ga.Hajde, stani tamo i slikaj kako budim zeku ikako se igramo.

JANKO (pogleda u ̂ upka): Samo vas dvoje da se slikate?Mo`da bi jo{ NEKO da se slika... (glasnije)...Mo`da bi ̀ elio jo{ NEKO da se slika sa vamadvoma!

JANA: [ta se dere{, dovest }e{ pola ulice da seslikamo.

^UPKO (lupi se po ~elu, malo razmi{qa, ra{iri ruke iglasno zapjeva ariju): @ena je varqiva, mawe ilja~e i kad se smeje i kada pla~e!

JANA (tr`e se u strahu, vrisnu i ispusti zeca): Jao,ko je to?!

ZEKO: Jao, budalo! Ho}e{ da me ubije{?!JANKO (trgne se iznena|eno kada ~uje Zeca): Hej, pa on je

stvarno `iv?!JANA (pa`qivo di`e zeca, a Janko to sve

fotografi{e i smije se): Joj, zeko, izvini.Prepala sam se pa sam te slu~ajno ispustila.

JANKO: Nenamjerno.

61

^UPKO (ponovo pjeva): @ena je varqiva, mawe il ja~e ikad se smeje i kada pla~e!

JANA (pri|e mu): [to si se ti toliko raspjevao iprepada{ narod?

^UPKO (zbuweno se ~e{ka po glavi): Ja, ovaj, onako. Davas malo oraspolo`im. Zar ne pjevam lijepo?

JANKO: Pjeva{ lijepo samo te je ru`no slu{ati.JANA: Ma ne, pusti wega. Janko ti je ro|eni anti -

sluhista.JANKO: Pa eto, i tebe je prepao.JANA: Prepao me je jer je iznenada zapjevao i jer nisam

znala da je i on o`ivio.ZEKO: Boqe bi bilo da nije, moglo me je `ivota

ko{tati.JANKO: Jakog ti `ivota, mo`e{ samo da govori{.ZEKO: Kako to misli{, samo da govorim? Mogu ja jo{

sva{ta.JANKO: [ta, sva{ta?ZEKO: Sva{ta - sva{ta.JANKO:Na primjer?ZEKO: [ta, na primjer?JANKO: Pa, na primjer, zna{ li da igra{ lopte?ZEKO: Znam, ako me sa loptom pogodi{ u glavu.^UPKO: Znam i ja da pjevam! Znam i ja da pjevam!JANA: Ti si nam to ve} pokazao, `ive si nas

isprepadao!^UPKO: Mogu, mogu jo{ i da se ~e{kam po glavi, vidi!ZEKO: Ja ne mogu da se ~e{kam po glavi ako mi Jana ne

pomogne.JANA (uzme mu predwu {apu pa ga sa wom ~e{ka po

glavi): Je li ovako?ZEKO: Jeste, samo malo lijevo, iza uha... Tako... tako.

Hvala ti, Jano.

62

JANKO: I {ta jo{ zna{?^UPKO: Je l’ ja?!... Je l’ ja?!...JANKO: Ne ti, nego Zec.ZEKO: Znam i da ~itam, ako mi Jana dr`i kwigu pred

wu{kom i okre}e stranice.JANKO: Ne vjerujem ti... (uzme kwigu sa vitrine i da je

Jani)... Ba{ da vidim i to ~udo. Hajde, ~itaj.ZEKO (~ita): Bila jednom neka koza koja je imala

sedam jari}a i koja je voqela tako kao {tosvaka majka voli svoju djecu.

^UPKO: [ta je to koza? [ta je to koza?JANA: To je majka od jari}a.^UPKO: [ta su to jari}i? [ta su to jari}i?ZEKO: Ba{ si glup, glupsone jedan! Jari}i su djeca od

koze!^UPKO (zbuweno se ~e{ka po glavi): Ja ni{ta ne razu -

mijem!... Ja ni{ta ne razumijem! JANKO: Je li ti, ovaj, kako se ono zove{?JANA: Zove se ̂ upko. Vidi mu frizuru i sve }e ti biti

jasno.^UPKO: ^upko! ^upko!JANKO: Je li ti, ^upko, za{to stalno ponavqa{ to

{to govori{?^UPKO: Pa zato, lijepo, {to tako treba. Prvi put ka -

`em tiho, da me vi ~ujete, a drugi put glasno da~uje ona radoznala djevoj~ica {to stoji predvratima i prislu{kuje na{ razgovor.

JANKO i JANA (iznena}eno): Kakva, djevoj~ica?!

63

7. Pojava

VECA, pre|a{wi

VECA (u|e quta): Ja ne prislu{kujem. Nisam janikakva prislu{kiva~ica niti prislu{kiwa. Samo sam ~ula meni nepoznate glasove i malosam zastala ne bih li skontala koga to ima{ udru{tvu.

JANA (malo zbuwena): To se Janko i ja ne{to igramo,onako...

JANKO: (malo zbuweno): Igramo se... igramo sepopzori{ta, glume i tako to.

VECA (znati`eqno): Sa tim lutkama?! A, gdje su vamzavjese, pozornica, {apta}i?

^UPKO: Mi smo {apta}i!JANKO: (kada se Veca trgne iznena|eno, imitira ^up -

kov glas): Mi smo {apta}i!VECA: A to si ti rekao, meni se u~inilo kao da je,

Bo`e mi oprosti, progovorio ovaj tvoj lutak,kako se ono zove?

ZEKO: Zove se ̂ upko. Vidi mu frizuru i sve }e ti bitijasno.

VECA (znati`eqno i iznena|eno se okrene prema Janikoja i daqe dr`i Zeku u krilu): Molim?!

JANA (imitira ga): Zove se ̂ upko. Vidi mu frizuru isve }e ti biti jasno.

VECA (quta): Ovde mene neko zavitlava?!JANKO: Ma, nije, Veco. To se tebi samo tako ~ini.VECA: Vi ne{to krijete od mene.JANA: Ima ne{to, Jano, ima. Moram ti kazati. Ti bi

i onako to uskoro otkrila. Bojim se samo da}e{ to rastrubiti po cijelom gradu i onda }esvijet da nas ismijava. Toga se ja bojim.

64

VECA: Ne}u, Jano, tebe mi!^UPKO: Ja }u da joj ka`em!ZEKO (kada se Veca naglo okrene prema ^upku): E,

ne}e{ ti, nego ja! Za{to mora{ ti uvijek prvida nekome ne{to ka`e{, mislim to {to ima{da mu ka`e{?!

VECA: Ma, {ta se ovdje doga|a? Je li to lutke govoreili vi umjesto wih?

JANKO: Meni je ovo dosadno. Ne}u vi{e da se igramovdje, a i onako imam puno zada}e da pi{em i da u~im... (krene pa se vrati)... I jo{ ne{to da vamka`em. Vrlo je opasno pred NEKIM ko nije~lan na{e porodice odkrivati na{e tajne. Jertaj NEKO mo`e o tome pri~ati po gradusva{ta, nas }e proglasiti ludim i poslati naspo bolnicama. Taj NEKO mo`e biti i taNEKO. Mo`e i bilo ko biti taj ili ta opasnaNEKO. Razmisli! [ta }e biti sa na{imigra~kama, Boga pitaj... (ode).

8. Pojava

Pre|a{wi bez JANKA

VECA: [ta to Janko pri~a? JANA: Ma pusti ga, pravi se va`an.VECA: Je li on to misli na mene?JANA: Ne vjerujem, {to bi mislio na tebe?VECA (sumwi~avo vrti glavom): Bogami, meni se ~ini

da je on to ba{ mislio na mene, vidjela si kakonagla{ava NEKO!

JANA: Ma vjerovatno su danas iz srpskog radiliakcente i nagla{avawe pojedinih rije~i kakobi se podvukla wihova va`nost.

65

VECA: Kako misli{ podvukla? Podvukla pod {ta?JANA: Bo`e, Veco, jesi ti glupa. Ne}e se to ne{to ni

pod {ta podvla~iti, nego nagla{avaju}i odre -|ene rije~i mi ih podvla~imo, kao kadaolovkom, uz pomo} lenijara, u teci podvu~e{neku rije~, jesi li ti, Bogati, sjedila na u{imakada smo to radili na ~asu srpskog?

VECA: Pa, kako mo`e izgovorena rije~ da se podvu~elenijarom i olovkom? Kako? U vazduhu, onakokobajagi, kad je i ne vidi{, je li?... Reci mi,kako?

JANA: Kako?VECA: Ma stvarno reci, kako to misli{ da se mo`e

nevidqiva rije~ podvu}i u vaduhu?JANA: Kako to misli{ da se mo`e nevidqiva...VECA (prekine je): Nemoj da me zafrkava{, stari je to

fazon.JANA: Izgleda da se samo tako mo`e sa tobom

razgovarati. Ni jedan drugi razgovor nevrijedi. Hajde, daj da vidim {ta smo danasu~ili?

VECA (malo zbuweno): Ovaj, nismo ni{ta... ni{tava`no, onako, kao i obi~no.

JANA: [ta obi~no?VECA (i daqe zbuweno): Malo smo pri~ali... pa

ispitivawe... pa pisawe...JANA: [ta ste pisali?VECA: Ma {ta ja znam, ne{to sva{taJANA: [ta sva{ta?VECA: [to si dosadna sa tim pitawima?!JANA (sumwi~avo je pogleda u o~i): Da ja tebe pitam

ne{to, Veco?VECA: Pitaj.

66

^UPKO: Pitaj, pitaj!JANA (dok se Veca osvr}e): Jesi li ti danas uop{te

bila u {koli?ZEKO (odpjevu{i pobjedonosno): Niiijeee!VECA (Osvrne se na drugu stranu): Ko to govori?

Janko, jesi li se ti to negdje sakrio, pa me zeza{?JANA: Odgovori ti meni na pitawe: Da li si danas

uop{te bila na nastavi?VECA: Jesam... ovaj, zamalo.JANA: Kako zamalo si bila u {koli? Jesi li bila ili

nisi bila?^UPKO: Ka`i! Ka`i!VECA: Malo je falilo da odem u {kolu... (osvr}e se)...

Ko to govori?JANA: Niko ne govori, nemoj da se izvla~i{. Zbog

~ega nisi bila u {koli?VECA: Pa, po{la sam ja, stvarno sam imala namjeru da

danas idem u {kolu, jer je Tawi ro|endan izna{ da ona uvijek donese ro|endansku tortu ijo{ mnogo slatki{a i soki}a, a to ne bih pro -pu stila niza{ta na svijetu, a onda, slu~ajno,sam se sjetila, da je i ona bolesna, pa sam ja, zasvaki slu~aj oti{la kod we ku}i i tamo sam selijepo po~astila i zapri~ale smo se i... zaka -sni la sam u {kolu. Nije bilo red da stignem napola tre}eg ~asa.

JANA: Kako, Veco, mo`e{ da se igra{ sa {kolom? Paizbaci}e te?

VECA: Odakle }e me izbaciti?ZEKO: I treba da je izbace!^UPKO (dok se Veca osvr}e na sve strane): Ne treba!JANA: Iz {kole. Ako te i ne izbace, dobi}e{ sni`eno

vladawe i ukor Nastavni~kog vije}a, a ondagledaj kako }e{?!

67

VECA (bezbri`no): [ta me briga, ja sam se lijepopo~astila, razrednoj }u re}i da sam bilabolesna i gotovo.

^UPKO: A mami?!ZEKO (Veca prestra{eno sko~i): A tati!JANA: Stvarno, {ta }e ku}i re}i, misli{ da oni ne}e

saznati?!VECA: Ne znam, smisli}u ne{to, to je bar lako.ZEKO: Kako, lako?^UPKO: Tako, lako! Lako je smisliti la`!JANA: Nije lako smisliti la`. Niti je lako niti je

li jepo lagati... Moram u VE-CE... (uzme Jan -kovu {kolsku torbu i ode).

9. Pojava

VECA, ZEKO i ^UPKO

VECA (jurne za wom prestra{eno): Jano, ne ostavqajme, Jano!

ZEKO: [ta se dere{, deravice jedna?!^UPKO (ona se naglo okrene i prestra{eno gleda u lu -

tke): Ne boj se! Ne}emo te pojesti! Mi ne jedemo djevoj~ice, ma kako velike la`qivice bile.

VECA: Pa, vi stvarno govorite? Odakle? Kako to?^UPKO: Lako, znamo da pri~amo, a i da pjevamo...

(ra{iri ruke i glasno zapjeva ariju): @ena jevarqiva, mawe il ja~e i kad se smeje i kadapla~e!

ZEKO (drekne): Stop, stoj, stani!... PRESTANI!^UPKO: Za{to? Za{to da prestanem, ba{ lijepo pje vam?!ZEKO: Lijepo pjeva{, samo te je ru`no slu{ati. Neko

te je slagao da lijepo pjeva{.

68

^UPKO: Ma nemoj! Ti ne zna{ ni ovako, {ta ti zna{?Zna{ samo da stri`e{ sa tim tvojim velikimbrcima, br~inama, br~etinama i da gricka{tim zubetinama! Gricka{, a nema ni{ta zagrickawe, samo vazduh. A vazduh se ne mo`egrickati!

ZEKO: Mo`e! Ma{ta mo`e sva{ta.^UPKO: Ne mo`e!ZEKO: Ma mo`e, ~ovje~e!^UPKO: Nisam ti ja ~ovjek, ja sam lutak!ZEKO: Znam da si lutak, ali se to tako ka`e.^UPKO: Ne ka`e se! Ko ka`e da se to tako ka`e?ZEKO: Ja ti ka`em, to se tako ka`e.^UPKO: Ne mo`e se kazati.ZEKO: Mo`e.^UPKO: Ne mo`e. Gdje si ti vidio da se ne{to samo

ka`e? Mora postojati neko da to ka`e, a nemo`e samo da se ka`e.

ZEKO: Eto, i to se tako ka`e: Tako se ka`e! Niko ne}ere}i da to neko tako ka`e, nego se ka`e: To setako ka`e.

VECA: A gdje ste nau~ili da govorite? Kako?ZEKO: Lijepo, slu{amo Janu i Janka, sve zapamtimo, a

uve~e, kad Jana zaspi, mi se igramo wih irazgovaramo kao oni.

^UPKO: Sva|amo se.ZEKO: Ne sva|amo, razgovaramo.^UPKO: Sva|amo. Sa tobom se ne mo`e lijepo razgo -

varati nego samo sva|ati!ZEKO: Ja ka`em {ta ja mislim, ti ka`e{ {ta ti

misli{ i to je razgovor, je li tako?^UPKO: Nije tako. Nije to razgovor, nego sva|a. Sva|amo

se, svi se sva|aju. I Jana i Janko se stalno sva|aju.

69

VECA (znati`eqno): A oko ~ega se sva|aju? ZEKO: Jana ka`e da si ti u stvari lijepa, pametna i

dobra drugarica.^UPKO: A Janko ka`e da si obi~na koza. VECA (quto): On je koza!ZEKO: Pa ne mo`e on, mu{ko da bude koza. Koza je

`ensko!^UPKO: Koza ima jari}e, a Janko nema jari}e!ZEKO: Otkuda Janku jari}i?^UPKO: Otkuda mu?!VECA: Dobro, nije koza, on je jarac!ZEKO: Jarac ima bradu, a Janko nema bradu. Janko nije

jarac.^UPKO: A po{to, Veco, ni ti nema{ bradu, onda ti

nisi jarac, nego koza. Janko je u pravu.ZEKO: Nije u pravu, ne mo`e djevoj~ica da bude koza.^UPKO: Onda je ona `enski jari}!ZEKO: Ej, sjetio sam se ne{to. Zna{ li ti Veco, kako

}e{ u akvarijumu znati koja je mu{ka a koja`enska riba?

VECA: Ne znam.^UPKO: Nikako.ZEKO: Nije nikako, nego ima provjeren na~in.^UPKO: E, ba{ da ~ujem, reci nam, ako i ti zna{.ZEKO: Ja znam, ovako: pri|e{ polako akvarijumu,

baci{ unutra malo one wihove hrane za ribe ipa`qivo gleda{. Kad pojede ti }e{ znati da lije ̀ enska ili mu{ka riba. Ako je POJELA to je`enska, a ako je POJEO to je mu{ka riba.

^UPKO: Ribac.ZEKO: Ne postoji ribac. VECA (razo~arano): Uf, al ti je fazon!

70

^UPKO: [to, ba{ je dobar!ZEKO: Zna{ li ti boqi?VECA: Ne znam. Ja ne volim fazone.^UPKO: Ona voli fore.VECA: Ne volim ni fazone, ni viceve ni fore. To voli

samo glupi mu{ki svijet.ZEKO: Znam, ti voli{ tra~eve.^UPKO: A to ti je kao pametni `enski svijet, je li?VECA: Jeste, mi smo pametnije.ZEKO: Misli{ da je pametno tra~ati?^UPKO: I lagati?VECA: Ja ne la`em. Ja nikada ne la`em.ZEKO: La`e{. VECA: Ne la`em!^UPKO: La`e{ da ne la`e{!VECA: Ne la`em. Mo`da nekada samo malo, malkice

ne{to dodam na pri~u koju sam ~ula i to je sve, a to nije stra{no.

ZEKO: Pa to je la`.^UPKO: I tra~. Ti si jedno tra~alo.ZEKO: Tra~alica!^UPKO: Tra~la`ica!ZEKO: La`tra~ica!VECA: Nisam!^UPKO: Jesi. Ti se od danas zove{ La`qivica Tra~alo!ZEKO: Ili Tra~qiva La`qivica.VECA: Vi ste!^UPKO: I jo{ si, a to smo se malo~as sasvim uvjerili,

prislu{kiva~ica. ZEKO: Prislu{la`tra~qivica^UPKO: Tra~la`qiva Prislu{kiva~ica!

71

VECA: Vi ste ludi! Lude jedne! Ko vam je ikada idopustio da progovorite. Moje igra~ke nikadane}e smjeti govoriti.

ZEKO: Mogu misliti {ta bi i kako bi one govorile!^UPKO: Moramo ih upoznati, hajde, Veco, donesi nam

neku od svojih igra~aka samo na par minuta.VECA: Nisam pala s Marsa, pa da ih pokvarite.ZEKO: E, ako se uz tebe nisu pokvarile, nema teorije da

ih mi mo`emo pokvariti.^UPKO: Mi ih mo`da samo mo`emo popraviti.ZEKO: I ne~emu nau~iti.VECA: Pa, ako ste vi u~ili od Jane i Janka, onda vam

mogu re}i vi moje lutke ni~emu dobrom nemo`ete da nau~ite i ja }u wih ~uvati {to daqeod vas.

^UPKO: Hvala, tako|e.ZEKO: I sebe.VECA: [ta, sebe? ZEKO: Pa i sebe ~uvaj {to daqe od nas, to jest nas od

sebe.^UPKO: A da si pametna koliko nisi, ti bi i samu sebe

trebala ~uvati {to daqe od sebe same.VECA: Kako se to mo`e?^UPKO: Zeko ka`e da ma{ta mo`e sva{ta.VECA: Ja ne ma{tam, ja planiram.ZEKO: Znam ja {ta ti planira{.VECA: [ta?^UPKO: Planira{ kako }e{ {ta smisliti, kako }e{

nekoga otra~ati. ZEKO: Olajati!^UPKO: Ogovarati!ZEKO: Nalagati!

72

^UPKO: Palamuditi!ZEKO: Petqati!^UPKO: Izmisliti!ZEKO: Podvlitit!VECA: To ste vi takvi, vas dvojica. Uostalom, {ta se

ja tu sa glupim igra~kama zamajavam. Odoh ja...(krene ka vratima).

^UPKO: Dobro si se sjetila!ZEKO: Pi{i kad stigne{!

10. Pojava

JANA, JANKO, pre|a{wi

JANA (ulazi iznena|eno, kao da prvi put vidi Vecu): Ej,}ao Veco, kad si stigla?

VECA (dok Janko pokazuje ^upku da }uti, a on nijemoklima glavom): Kako kad sam stigla, pa bila situ i ti i Janko?!

JANKO (dok Jaca ne{to {apu}e na uho Zeki, pokazuju}imu da }uti, a on nijemo klima glavom): Kada to?

VECA: Pa malo~as, kada sam do{la.JANKO: Gdje kad si do{la?VECA: Ovdje, kod Jane.JANKO: Kako sam mogao malo~as biti tu, kad sam sad

stigao iz {kole?! Ni{ta te ne razumijem.JANA: Ni ja te ne razumijem. Nisam te vidjela tri

dana do sada, do ovog momenta.VECA (smje{ka se): Vi to mene zezate, zar ne?JANA: Ili se ti sa nama {ali{, je li to neki novi

fazon?JANKO: Da nisi i ti bolesna, pa ti se ne{to pri~i -

wava?

73

VECA (lutke iza wenih le|a se nijemo glupiraju, a kadaona pogleda u wih, oni se uko~e): Nisam jabolesna, ti si bolestan!

JANA: Nemoj, Veco, da se quti{. Ne znam {ta si htjela posti~i tim fazonom, ali po{to ti o~ito nijeuspjelo, nemoj sad da se quti{ zbog toga.

JANKO: Ko gubi ima, pravo da se quti.VECA: Ni{ta ja ne gubim, mene neko ovdje pravi

ludom.JANA: Veco, nisi u pravu. Hajde sjedi, pri~aj mi, {ta

ste danas novo u~ili u {koli? JANKO: Ja je nisam vidio danas u {koli, zato sam i mi -

slio da je i ona bolesna.VECA: Pa rekla sam ti ve}, Tawi je bio ro|endan, a

po{to je i ona bolesna, ja sam oti{la wenojku}i da se po~astim i tako sam zakasnila puno,pa nisam nikako ni i{la u {kolu.

JANA (iznena|eno): Opet nisi i{la u {kolu?! Paizbaci}e te!

JANKO: I treba da je istjeraju. Neko mora svaki dan daide u {kolu, a neko ne mora. Nije to po{teno.

VECA: [ta }u kad sam takva, ali ja sam ipak odli~nau~enica za razliku od tebe.

JANKO: Ja uop{te nisam u~enica. Ja sam mu{ko,`enska glavo! Nisam u~enica nego u~enik, ilijo{ boqe – mu~enik.

JANA: Nisam znala da je i Tawa bolesna. [ta joj je? Jeli i kod we gripa?

VECA: Da.JANA: Jadnica. JANKO: I jeste jadnica. Ona mora da ide u {kolu, dok

wena vajna prijateqica se u wenoj ku}i sladikola~ima i soki}ima, za wen ro|endan.

JANA: Ne razumijem.

74

VECA: Ni ja. Kako to misli{ da je ona i{la u {kolu, ada sam se ja sama sladila kod we?

JANA: Zar je Tawa danas bila u {koli?JANKO: Jeste, ~ak smo i razgovarali. Pozdravqa te i

`eli ti brzo ozdravqewe.VECA: To je nemogu}e. To je la`!JANA: Za{to bi Janko lagao? VECA: Da bi meni napakostio i napravio me ludom. U

pravu su ove tvoje lutke, on mene mrzi.JANA: Koje moje lutke?!JANKO: Ve} sam ti rekao, Jano, ona je potpuno otka -

~ila. Ve} je i sa lutkama po~ela da pri~a.VECA: [ta se pravi{ luda? Ovaj zec i ovaj }upavi

lutak, koji se dere kad pjeva.JANA: Ko pjeva?! Lutka da pjeva?! Mi nemamo para da

kupimo te skupe automatske lutke, {to pjevaju,igraju i sviraju. Meni su dobre i ove obi~ne,pli{ane lutke.

JANKO: [ta sam ti rekao, ona je fijuknula!VECA: Ti si fijuknuo.JANA: Znam, Veco, ali kako lutke mogu da budu u

pravu, ako sa wima nisi ni razgovarala?!Mislim, stvarno...

VECA: Jesi li ih i ti ~ula, prije nego si oti{la uVE-CE? Reci, zar nisi!?

JANA: Kada sam ja i{la u VE-CE? Sa mamom sam nakon doru~ka oprala su|e, a onda smo gledale„Pink“ sve dok Janko nije malo~as do{ao iz{kole i rekao mi da imam poruku od Tawe.

JANKO: Prvo sam mislio da ti ne ka`em pred ovomovdje, ali sada mogu. Tawa ti poru~uje da sekloni{ ove Vece, jer je ona po~ela toliko dala`e, izmi{qa i da tra~a, da je ~ak i poludilazbog toga.

75

VECA: Ma, ko je poludio? Ti si poludio!JANKO: Veli da su joj weni zabranili da se daqe dru`i

sa Vecom, jer }e Vecin tata uskoro da je vodikod psihijatra.

JANA: Jadnica. VECA: [ta vi to pri~ate, ja da sam poludila!JANKO: Cijela {kola samo o tome pri~a.VECA: Vi ste poludili i znate {ta, ne}u vi{e da se

dru`im sa vama.JANA: Smiri se, Veco. To je neka gre{ka, sigurna sam...JANKO: I ja sam pomislio da je gre{ka, kada mi je

Tawa to rekla, ali kada sam ~uo to i ne{tosli~no, a jo{ gore od toga, onda sam, bogami, isam vidio da je to sasvim mogu}e.

VECA: [ta jo{ gore? Zar ima ne{to gore od ovoga?JANKO: Ne znam smijem li vam kazati.JANA: Nemoj, ako je stra{no.VECA: Ka`i. Slobodno ka`i.JANKO: Pa }e{ se jo{ vi{e naqutiti na mene.VECA: Na tebe se vi{e ne mogu naqutiti, quta sam

maksimalno. Reci!JANKO: Dobro, kako ho}e{. Djeca pri~aju da se sva|a{

sa svojim stvarima, da stolici, u povjerewugovori{ o drugim djevoj~icama sve neke ru`nestvari, a da si se na ormar toliko naqutila dasi ga i {utnula nogom.

JANA (smije se): Ne mogu da vjerujem!JANKO: Stvarno. Mislim, tako pri~aju.VECA: E, sad je stvarno dosta. Vi ste ludi.JANA: Pa ne znam sada ko je lud, mi ili ti. Nisi li

malo~as rekla da si razgovarala sa ovim mojimlutkama?!

76

VECA (pri|e zecu, uzme ga i trese): Hajde sada,progovori! [to sada }uti{? Kada treba dagovori{, ti }uti{.

JANKO: Polako sa tom lutkom, pocijepa}e{ je!VECA (pri|e ^upku, uzme ga i trese): A ti, }upavi,

hajde zapjevaj sad onu arijsku operu! Pjevaj kadti ka`em!

JANA: Smiri se, Veco, {ta ti je!JANKO: Da zovemo prvu pomo}!VECA: Zovite vi sebi prvu pomo}, vama je potrebnija...

(izjuri van).

11. Pojava

JANA i JANKO

JANA (smiju se): Ba{ smo je izludili.JANKO: To je i zaslu`ila.JANA: Mo`da smo malo pretjerali.JANKO: Nismo, tako joj i treba. Sada }e malo mawe da

tra~a i da la`e.JANA: Malo je falilo da svima otkrije na{u tajnu.JANKO: Koju tajnu?JANA: Ma, to da Zec i ^upko govore.JANKO: Ove lutke? Kako to da lutke govore? Zar }e{ i

ti po~eti kao ta tvoja Veca?!JANA (iznena|eno): Ma {ta se zeza{, vidio si.JANKO: Ni{ta ja nisam vidio!... (malo se pravi

ozbiqan, pa se nasmije{i)... [alim se samo,sestrice. To }e biti na{a tajna.

JANA: Samo na{a mala tajna!JANKO: Tako je, a sada hajde da ru~amo, gladan sam kao

vuk! Ja kada sam gladan, sve mi se pri~iwava.

77

Nekada mi se pri~iwava i da lutke govore ipjevaju.

JANA (krene da ga udari u le|a, a on smiju}i se zbri{e,ona smiju}i se pojuri za wim): Stani! Stani date udarim!

Z a v j e s a

78

S A W A L I C A(komedija za djecu)

Lica

- LANA, djevoj~ica, 12 godina,- MITAR, wen djed,- MARA, wena baka,- PILE, wen mla|i brat,- SAWA, wena prijateqica ,- NARCIS, lik iz ma{te,- STIJENA, lik iz ma{te.- KRAQICA, lik iz ma{te.

Danas, na selu kod bake.

81

P R V A S L I K A(Dvori{te seoske ku}e)

1. Pojava

MITAR, MARA

MARA ({iri ve{) : Dedera, Mitre, budi ono dijete.Sunce je podobro odsko~ilo.

MITAR (popravqa ogradu): Ma pusti dijete neka spava,{to si qubomorna?

MARA: Pa {to toliko da spava, to nije zdravo. Ho}e li ~itav raspust prespavati?

MITAR: Ne}e, ̀ eno, ne boj se. I da ho}e ne mo`e, toli -ko si se ve} s ranim jutrom raskre}ala, razga -lamila, da bi i mrtvog kowa probudila.

MARA: Ko mi ka`e? Pa ti, ~ovje~e, ni govoritinormalno ne zna{, a kamo li da si tih... Evo,vidi {ta si napravio: probudio si mi mojudragu unuku. Jadno moje dijete pored takvogdjeda.

2. Pojava

LANA, pre|a{wi

LANA (u spava~ici, prote`e se na vratima): Dobrovam jutro... Koliko je sati?

MARA (zagrli je i qubi): Je li mi se naspavala mojamala mezimica? [ta si mi lijepoga sawala?

LANA: Nisam ni{ta.Nisam imala vremena, tako sambrzo spavala da nisam stigla ni{ta sawati.

MITAR (pri|e koritu i uzme bokal sa vodom): Hajde,baba, pusti dijete da se umije, {ta je toliko

83

cma}e{ na uranku. Em, joj nisi dala spavati,em, joj sada ne da{ da di{e, pa {ta je to satobom?

MARA: Ma, ko joj nije dao spavati? Ko? Jo{ prije negoje sunce iza{lo ti si po~eo da re`e{, stru`e{i zakiva{ tu tarabu. Do|e dijete kod svoje bakena selo da se malo odmori od one gradske buke ivreve, a {ta ga do~eka? Jo{ ve~a buka i galama.

MITAR: Idi, `eno, pravi doru~ak. Vidi kako nam jeLana slaba{na.

MARA: Ona je sada do{la u baba Ma rine ruke. Ima dami se lijepo popravi i malkice udebqa. Nemavi{e konzervi i tatrabuke. Samo zdrava, pri -rodna hrana.

LANA (smije se): Tetrapake, bako. Ka`e se tetrapak.MITAR: Opet po~iwe{ sa hvalospjevom. Zna{ kako

na rod ka`e: Sam se hvali{, sam se kvari{.MARA: E, pa kada ti se nisam pokvarila za ovih 48

godina, koliko smo u braku, ne}u ti se pokva -riti ni sada.

LANA: Bako, ja sam ti gladna.MARA: Sa}e baka, o~i bakine. Ostani, sine ti tu kod

dede Mitra, pripazi malo da sam sebi prst neprere`e.Brzo }e baka... (ode desno).

3. Pojava

LANA, MITAR

LANA: Deda, a za{to se ti i baka stalno sva|ate?MITAR: Ostarilo se, dijete. A kada ostari{, sve ti

smeta.LANA: Pa ostarili su i baba Sofija i deda Marko, pa

se nikada ne sva|aju.

84

MITAR: Sva|aju se i oni, samo kriju. Moraju se sva -|ati. Svi se sva|aju. Dr`ave se sva|aju i ratujua kako ne}e obi~an ~ovjek.

LANA: Ratovi su ru`ni.MITAR: Jeste, sine, ru`ni su. ^ovjek je jedina `ivo -

tiwa kojoj je Bog dao mogu~nost da se spora -zumijeva govorom, a mi ratujemo. Zar to nijeru`no?!

LANA: ^ovjek nije `ivotiwa.MITAR: Jeste, sine, ~ovjek ti je najve}a `ivotiwa. Ni

jedna druga `ivotiwa ne}e iz pohlepe ili izqubomore drugoj ̀ ivotiwi nanijeti zlo. Samo ~ovjek. ^ovjek }e iz qubomore i da ubije.

LANA: A za{to se dje~aci uvijek igraju nekakvihglupih ratova? Za{to se lijepo ne igraju kao mi djevoj~ice?

MITAR: To su ti krivi oni sa televizije. Da oni neemituju sve te ratne, kriminalisti~ke fil -move, akcije takozvane, ne bi ni djeca takvabila. Pa vidi{, djete moje drago, {ta oni rade? ^ak i Tomi i \eri, sve vrijeme se tuku,podvaquju jedan drugom i sve tako.

LANA: Neki dan sam kod Sofije gledala jedan di vancrtani film. Zvao se Maza i Luwa. Di vanfilm, ka`em ti. O divnim cukama. Ona, Maza,je `ivjela u lijepoj bogata{koj ku}i, a on,Luwa, je bio pas skitnica. Slu~ajno su sesreli i zavoqeli. Imali su mali milionproblema, ali su ih sve zajedno rije{ili. Ondasu wene gazde odlu~ili da prihvate i wega,Luwu?

MITAR: Sje}am se tog filma. I ja sam ga volio, a itvoja baba. E, to su bili filmovi pa ~ovjekumilina da ih gleda, a ne ovo sada, bo`e sa~uvaj.

85

LANA: Najqep{e je bilo na kraju kada su dobilimnogo malih ku~i}a. Najqep{i je bio mali[vr}a.

MITAR (sjetno): E, [vr}a, [vr}a...

4. Pojava

MARA i pre|a{wi

MARA (unosi veliku {nitu namazanog hqeba): Evo,Lano, du{o: kajmak i marmelada. To jenajhrawivije i najzdravije. Jedi, sre}o, jedi.

LANA: Toga sam se, bako, najvi{e i po`eqela. Na~asnu rije~.

MARA (Mitru): A ti bi mogao da se ostavi{ te tarabei da ode{ provjeriti ovce . Da se stado nerazbje`i.

MITAR: Jako stado – pet ovaca i jedan ovan.MARA: Pa vi{e nam i ne treba. Da sakupim malo sira ,

kajmaka i vune da svojim unucima ispletemrukavice i po neki {al, eto toliko mi treba.

MITAR: Stvarno, dijete, gdje su ti ona dva zgubidana?Tvoja bra}a. Kako ih ono zovete... Pile i Dugi.Lijepi nadimci, duhoviti i slikoviti.

MARA: Ja sam uvijek bila protiv nadimaka. Za{to kodlijepih na{ih imena djeci davati nekakvenadimeke? Predrag, pa Pe|a, Vesna, pa Veki,Mihajlo, pa Mi{o.

MITAR: Ma to je dobro, ali da ti ~uje{ pogrdnih na -di maka: Balo, Slino, Nosowa, [epowa, Krwo,Zriko, [ugo, Grbo...

LANA: Ima jedan kod nas stidqivko, pa ga zovemoMucavi. Kad god treba ne{to da pitanastavnicu, on toliko zamuca da se svi ko~imo

86

od smijeha. A wemu bude jo{ neprijatnije, papo~ne jo{ ja~e da muca a mi se jo{ vi{esmijemo, i sve tako.

MARA: Ti ima{ dva brata, mla|eg Dragana, a zovete gaPile i starijeg Petra, koga zovete Dugi.ToDugi nekako i razumijem, ajde, dijete i`|ikalo, blago baki. Pa je lijep povisok, ali kako to daDragana zovete Pile? [ta ima pile}eg uwemu?

MITAR: Mo`da mu je mozak pile}i.LANA: On je tako tih, miran i mio, pravo pile.MITAR: Znate li kako su mene zvali kada sam bio mali?LANA i MARA (uglas): Kako?MITAR: Mrgud!... (one se smiju)... Nemojte se smijati.

To mi je moja baka pri{ila, Bog du{u da joj prosti. Uvijek je govorila kako sam stalnosmrknut, qut i neraspolo`en.

MARA: E, vala, bila je u pravu. Otkada te znam tiuvijek na{to zvoca{ i prigovara{. Nikadani~im nisi zadovoqan.

MITAR: Jok, ti si uvijek zadovoqna i sre}na.MARA: E, bogami i jesam. Jo{ kad mi do|u moja unu~ad,

ni{ta mi vi{e i ne treba.LANA: I ja, bako, najvi{e volim da do|em kod vas na

selo. Tu se najqep{e osje}am i pravo u`ivam. MITAR: Ma naravno, djete, nema one buke i zaga|e -

nosti vazduha i vode kao u gradu.LANA: Ma da, auta samo jure i niko ne pazi kako i kuda

vozi.MITAR: Istina, ni ovdje vi{e nije kao nekad. Nekad

sam iz onog na{eg potoka mogao piti vode, asada je ni stoka ne}e.

MARA: E, pa ni mi nismo vi{e kao nekada. Sve semijewa, priroda se mijewa, sve.

87

MITAR: Ja se, bogami, ne mijewam. Jo{ uvijek mogupresko~iti na{ potok i jo{ uvijek sam mlad,lijep i bogat.

MARA: Mo`e{ ali u avgustu, kad je {irok ko ruka, anekada si ga mogao presko~iti i kad nabuja, umartu, a bogami si ga i preskakao, kada te mojabra}a pojure. Snijeg do koqena, a studen stegla, srce puca, a moj ti Mitar bje`i niz potok predwima, sve se nogama u guzicu udara.

LANA (smije se): A za{to su te jurili?MITAR: Pa, oni su ti, ~edo moje drago, htjeli da se wi -

ho va sestra jedinica, koju su ~uvali ko malovode na dlanu, uda za wihovog bogatog prija -teqa, profesora u varo{koj Gimnaziji.

MARA: Zgodan je bio, nema {ta.MITAR: Pa {to se, onda, nisi udala za wega, nego za

mene, goqu sirotana.MARA: Eh, {to. Kad bih ja znala {to. Ti si mi, nekako,

odmah legao na srce, a srcu se ne mo`e i ne vaqakomandovati. A nisi bio ni goqo ni sirotan.Bio si sasvim normalno zgodan i dovoqnobogat da prehrani{ porodicu, ma kolika godda ti je velika bila. Vrijedan si bio. Ni{ta tite{ko nije bilo da uradi{ i nikoga nisi mo -lio da ti ne{to uradi, {to si mogao sam, a nekao danas.

LANA: Pa i danas je lijep i vrijedan, evo cijelo jutropopravqa tarabu, ni min ute nije odmarao.

MARA: To da ne bi morao i}i za ovcama.MITAR (odlo`i alat): Evo, idem, idem. [to si zapela

ovce, pa ovce, ko da }e ih vukovi razderati u pobijela dana.

MARA: Ne bojim se ja vukova na ~etiri noge, nego onihna ~etriri to~ka. Wih se ja bojim.

88

MITAR: Baba, pretjeruje{.MARA: Svoj ti posao, ja znam {ta znam.MITAR: [ta to ti zna{, boga ti? Je li ti nekada neko

ne{to ukrao?MARA: Meni nije, ali . . .MITAR: Nema tu nikakvo ali. Slu{a{ babetine po

selu pa sada nama ovdje budali{.LANA: Bako, a kakvi su to vukovi na ~etiri to~ka?MARA: Lopovi, sine, lopovi. Do|u kolima iz grada,

kao na izlet, a poslije u povratku obaveznone~ije jagwe ili ovcu ukradu.

MITAR: To su gluposti za malu djecu i blentave babe.MARA: Ti misli {ta ho}e{, pri~aj {ta ho}e{, ali te

molim da odmah ode{ do na{ih ovaca i malo ih pripazi{. Ako ne}e{ ti, odoh ja, a onda }e{ zaru~ak imati tu svoju labavu ogradu.

MITAR: Odoh i mogu ti re}i da }e mi sa onim ovcamabiti zabavnije nego s tobom. One znaju da }ute...(ode)

5. Pojava

LANA, MARA, potom SAWA

LANA: Bako, meni je ̀ ao kada se ti i deda tako sva|ate.MARA: Moram, dijete, kada je takav, nedokazan. U ovoj

ku}i sve sama moram da radim. Ni{ta podmilim bogom ne}e da uradi dok mu bar tri putane ka`e{.

LANA: Pa on je sada star, kao i ti. Oboje ste stari i netreba puno da radite, samo ono {to se ba{mora. Tata ka`e da ~ovjek ako radi samo ono{to ̀ eli ili {to ba{ mora da radi, da }e jakodugo da ̀ ivi. I da }e da bude sre}an. Tako ka`e.

89

MARA: Tvoj tata se nikada nije ni pretrgao rade}i.Zato i jeste onoliki. Stokila{.

LANA (smije se): Ja ga zovem: moj debeli tajo.MARA (sa sjetom): On se debeo i rodio... Sje}am se,

kada je po{ao u {kolu, pa ja sa brijega gledamdoqe na put i odmah ga, iako je daleko, poznam ugrupi djece. Tabana i di`e pra{inu oko sebe...

LANA: Da li su ga zato zvali Deba?MARA: Jeste. Djeca ko djeca, odmah ti pri{iju kakav

nadimak. Deba je bio neki nevaqali junak izcrtanog filma. Debeo. Djeca su ga tako nazvalajo{ u drugom ili tre}em razredu... A ti? Ima{li ti kakav nadimak? Da li djeca i danas jedandrugom pri{ivaju nadimke?

LANA: Da. Mene zovu Sawalica. Skoro da nema djevoj -~ice ili dje~aka u mom razredu a da nema kakavnadimak ili zezalicu.

MARA: Zezalicu?LANA: Ma, zna{, ono sa ~ime nekog zezamo. Ako voli

puno da jede mi ga zovemo @derowa, ako punou~i on je [trebalo, ako voli puno da spava onje Spavalica.

MARA: A za{to si ti Sawalica? Voli{ da sawa{?LANA: Da. Uvijek kada ne{to lijepo sawam ja ispri -

~am drugaricama i onda me one zezaju da samsawalica. Kao da sam ja kriva {to sawam samolijepe stvari i kao da ja mogu odrediti {ta }usawati.

MARA: A da li nekada budna sawa{?LANA: Kako to?... A, da, znam. Ono zami{qam kao da

sam ja odrasla i da sam u~iteqica ovdje u tvomselu i da imam puno, puno |aka. Je li to?

MARA: Da. To se zove ma{tawe. Kada budna sawa{,zami{qa{, ono {to bi voqela da ti se desi,

90

tada ti u stvari ma{ta{... (pogleda u stranu inasmije{i se)... A, evo ti sti`e tvoja staraprijateqica, Sawica. Niste se dugo vidjele...od sino}.

6. Pojava

SAWA, pre|a{wi

SAWA (donosi dva vijenca {umskih jagoda): Dobar dan,baka Maro, }ao Lano, kako ste?

MARA: Dobra ti sre}a, drago dijete. Kako ti je babaMitra?

SAWA: Oti{la je zorom u grad na pijacu da prodamlijeko, sir i kajmak, pa }e mi kupiti novetraperice i sandale.

MARA: Ako, ti si to sigurno i zaslu`ila... (Lani)... To ti je najvrijednija djevoj~ica u selu. Blagomom ku za koga se bude udala.

LANA: Ih, do udaje mo`e se ona deset puta proli -jeniti... (smiju se)... dvadeset puta.

MARA: Ne mo`e, sine. Ko se rodi vrijedan i pametanon do smrti ostaje vrijedan i pametan... Idemda vam donesem kola~e i doma}i sok, a ne oneva{e tatrabuke.

LANA (djevoj~ice se smiju): Tetrapake, bako. Ka`e setetrapak.

MARA: Jeste, tako se ka`e. I nije va`no kako se ka`e,va`no je da u wima, tim sokovima, ima svega anajmawe vo}nog soka. Sada }ete vidjeti {ta jepravi, zdravi, doma}i, bakin sok.

SAWA (dok baka odlazi pru`a jedan vjenac jagodaLani): Evo, ovo sam nam usput nabrala. Izvoli,mislim da si se po`eqela {umskih jagoda.

91

7. Pojava

LANA, SAWA

LANA: Mogu da ti ka`em da i jesam... (odlaze desno na -pri jed, sjedaju na dva pawa, a iza wih se zavjesala gano zatvara)... One velike {to kupujemo usamoposluzi upakovane u celofan jesu slatkeali ne ovako. Vi{e volim jednu ovako malujagodu nego tri onolike velike.

SAWA: I ja. Mislim, volim ja i one velike sa {e}e -rom, ali ove {umske wima ne treba {e}er, onsve pokvari, zar ne?

LANA: Da... (pojede par komada)... Ovako su mnogoqep{e... Vidi ove {to je velika i crvena kaokrv. Pogledaj... (ponudi woj)... Ho}e{ li je ti?

SAWA: Ne}u, ja sam ih tebi donijela... (kroz smijeh) ...Nisam ja Baba Uzimala Davala!

LANA (i ona se smije): Jao, sje}a{ se we? Do|e kod nasku}i, stavi na sto preda me pregr{t {qiva ika`e: Evo, dijete, da se malo zasladi{! I doktako razgovara sa mojom bakom, pojede vi{e odpola onih {qiva. Ja jedva da i stignem kojupojesti. Jede ih Baba @dera kao da je na trkama,na takmi~ewu u brzom `derawu {qiva.

SAWA: Znam, tako i kod nas. Jedanput na tacni doni -jela kola~e i ka`e kako ih se najela kod ku}eali da je namjerno napravila vi{e da i namadonese. I dok je objasnila kako ih je pravilapola je sama pojela. Uzima sa obje ruke, dok jedeonaj kola~ {to joj je u lijevoj ruci, ve} desnomuzima drugi. I kada smo se mi po~eli smijati,ona se tr`e i veli: Ju, djeco, ja vam sve kola~epojedoh. Nema veze, napravi}e baba druge.

LANA: Zato smo je i nazvale Baba Uzimala Davala...[ta bi sa wom, je li `iva?

92

SAWA (tu`no): Nije. Umrla je zimus, Bog du{u da jojprosti.

LANA (prekrste se): Bog du{u da joj prosti... Meni je,nekako `ao... Nije bila ona tako lo{a.

SAWA: Nije, bila je dobra, samo... to za kola~e...(prasne u smijeh)!

LANA (smije se i ona): Ba{ si bezobrazna!SAWA: Pa {ta }u, kad god se sjetim toga ja odmah kao da

je i vidim i moram se smijati.LANA: Jednom, moj brat Pile i ja po{li gore do

strine Jovanke pa smo morali pro}i ispredwene ku}e, a ona sjedi u ba{ti i ne{to radi.Kad smo do{li blizu, mi je pozdravimo, a onanam veli da svratimo na kola~e, jo{ su vru~i,veli. Hajde, vidimo da je ba{ navalila, pa svra -timo. Sjednemo tu u ba{tu pored we a ona iz -nese punu vanglu knedli sa {qivama. Uzmite,veli, najboqe su dok su vru~e. Ne bojte se ja samizvadila ko{pe iz {qiva. Najboqe se jeduovako, pogledajte! I ona uze jednu knedlu i~itavu je strpa u usta, jednom rukom dr`i drugupred ovolikim o~ima i divi joj se, a drugomrukom ve} vadi slijede}u iz vangle. Pile i jasmo uspjeli pojesti samo po dvije, tri a ona jesve ostalo. Isprazni se vangla za~as.

SAWA: Neko mo`e da jede mnogo i sva{ta. Ja ne mogu iuvijek se sa mamom sva|am zbog toga. Buraniju igra{ak smisliti ne mogu i nikakvu supu, amama veli da je supa pola ru~ka i da je tu u wojprava snaga za organizam.

LANA: Ni ja supu ne volim. Jedino nekada mogu jestimalo one sa zvjezdicama. Ba{ su cakane.

SAWA: A od tjestenine volim samo one ovako uvrnutenekoliko puta. E, wih mogu da pojedem i pun tawir.

LANA: I ja. A zna{ li {ta ne voli da jede moj bratPile? [pagete.

93

SAWA: [pagete?LANA: Da, {pagete.SAWA: Za{to?LANA: Pa, jednom davno, mali dok je bio davio se s

wima. Jedva ga je mama spasila. I od tada onuop{te ne jede {pagete, mo`e{ misliti.

SAWA: Ja ga shvatam. Meni se ne{to sli~no desilo, jasam se davila buranijom i od tada buranijusmisliti ne mogu.

LANA (za~u|eno): Buranijom se davila? Kako si to uspjela?SAWA: Sama sam kriva. Ja sam prijepodne pomagala

mami da o~isti buraniju. Vjerovatno nisamdobro pazila i ostalo mi je ne{to onih konaca. Zna{ ono sa strane u buraniji {to se mora iz -va diti i baciti?

LANA: Znam.SAWA: E, toga mi je vjerovatno ne{to izmaklo kon -

troli i kada sam napunila usta sa tom bura -nijom, a tu je bila i mrkvica i jedno par~encemesa, jednostavno se zaglavilo pa ni tamo niovamo, pa mi ne da disati. Probam gutati to, nemo`e, probam ga baciti van – ne mo`e. Umrlasam od straha i jedva sam ga se nekakooslobodila. Pola sata sam se borila. Eto, odtada ja buraniju smisliti ne mogu.

LANA (ugleda cvijet): Vidi narcis! [to je lijep!SAWA: Ima ih ovdje u {qiviku tvoje bake jako mnogo.

A dole ni`e ka potoku ima jo{ qep{egpoqskog cvije}a. Kao da to tvoja baka namjernouzgaja, a znam da se ono ne uzgaja nego samo raste.

LANA: Jeste, ali ga ona i pazi i u`iva u wemu. Ne danikome da ga bere. Jako je we`na sa cvije}em,kao da je `ivo.

SAWA: Pa jeste `ivo.

94

LANA: Znam da je `ivo tako u zemqi, ali mislim kaoda je `ivo kao i mi ili kao {to su `ive cuke,mace, pili}i. Zna{, da hoda i da se javqanekako.

SAWA: Moja baka tvrdi da i cvije}e sve ~uje i sverazumije {to mu se govori. Ona dok ga zaqevaili mu bri{e pra{inu sa velikih listova,uvijek ne{to govori ili pjevu{i. Ka`e da takoboqe raste i dobija qep{e boje.

LANA: Tako i moja baka. Sada kad boqe razmislim jamislim da su u pravu na{e bake. Hajde i mi dapri~amo sa cvije}em.

SAWA (nagne se naprijed): Hajde.LANA: Hajde ti prva.SAWA: [ta da mu ka`em? ... Hajde ti prva.LANA: Joj, meni je nezgodno. Nai}i }e neko pa }e mis -

liti da sam luda.SAWA: I meni je to bez veze. Mislim, neka na{e bake

pri~aju sa cvije}em, ali mi ne}emo, je li tako?LANA: U pravu si.SAWA: Ja sada moram da idem, baka }e se brinuti. Do}i

}u ti poslije ru~ka pa }emo se igrati na starojtre{wi, kao nekada. Je li va`i?

LANA: Va`i.SAWA: ]ao, Lana.LANA: ]ao, Sawa... (Sawa ode)... A {ta ja sada da

radim?... (osvr}e se)... Vaqda ne}e niko danai|e. Jako bih voqela da malo pri~am sacvije}em. Da vidim kako je to... (zavjesa selagano otvara i sada je ona na proplanku uzstaru stijenu i malo jezerce)... Zdravo, lijepicvijete, kako si mi?

95

D R U G A S L I K A([umski proplanak)

1. Pojava

LANA, NARCIS, STIJENA

NARCIS (glas sa ozvu~ewa):Zdravo, Lano, `iva da similo mi je da te vidim,moto mog `ivota glasi:Pred tobom se ja ne stidim!

LANA: (iznena|eno): Pa ti i govori{, ne samo da~uje{?!... (osvr}e se iznea|eno)... Gdje sam ja ovo?Da li ja to sawam?

STIJENA (iza wenih le|a blago se zawi{e i progovori): Ti si sada u carstvu snova. Izabrali smo tebe kaonajboqu sawalicu da te primimo na na{u malusve~anost u povodu krunisawa nove kra qice.

NARCIS (obu~en kao princ, a takvog i dr`awa, na -kloni se pred Lanom):

Klawam ti se, lijepa dje vo,qubim ruke i te stvari,i ko ne bi sad zapjevo,pa da se i dan pokvari!

STIJENA (strogo): Da se nisi usudio, Narcise. Ti jesi lijep i zaqubqen u samog sebe, to svi znamo, ali pjevati nezna{ i ja ti zabrawujem! Jesi li me razumio?

NARCIS: I te kako, stijeno stara,nam~orasta Baba Rogo,za muziku nema{ darazbog toga mi sudi{ strogo.

96

LANA: Nemojte se sva|ati, to nije lijepo. Boqe mi re -cite kako da iza|em odavde i da se vratim svojoj baki?

STIJENA: Uskoro ovdje po~iwe ceremonija kruni -sawa nove kraqice. Ne}e{, vaqda to propu -stiti?

LANA: Pa, ako }e brzo da se dogodi, voqela bih da tovidim. Da li }ete mi poslije pokazati put doku}e?

STIJENA: Naravno, ti nisi ovdje zarobqenik, negogost.

NARCIS: (lagano se wi{e):Na}i puta ti }e{ lakoprati pogled suriStjene ove i polakopo`eli i za`muri!

LANA: Samo tako? Tako lako?STIJENA: Pa tako si i do{la ovdje, zar ne? Niko te

nije ni doveo ni donio.LANA: Da stvarno... (osvr}e se)... Ovdje je tako lijepo,

blago vama.STIJENA: U stvari, blago tebi, jer sve ovo je u tebi, u

tvojim mislima.LANA: Kako to?STIJENA: Ti ovo sve samo sawa{?... (~uju se fan fare,

Stjena i Narcis se uzvrpoqe)... Evo ga, po~iweceremonija... Eno, svi su kod dvorca... Eno i kr -a qice, jaoj {to je lijepa!

LANA (ona i Narcis sve poskakuju poku{avaju}i davide ono {to Stijena vidi): Pa ja ni{ta nevidim!... [ta da radim? Reci mi, Stijeno, {tada radim kako bih i ja vidjela kraqicu?

97

NARCIS (poku{ava da se popne na stjenu, ali ga ovazbaci sa sebe):

Stari dru`e, lijepa Stijeno,Dopusti mi da sa tebe.Vidim krasno lice wenoZbog kojeg mi srce zebe!

STIJENA: Sad sam lijepa Stijena, a malo~as sam bilanam~orasta Baba Roga?!... Lano, do|i i popni sena mene... (ona se pa`qivo pewe)... samo polako...Je li mo`e?

LANA (popne se i gleda u daqinu): Mo`e, hvala ti,Stijeno.

NARCIS (daqe poskakuje i vere se):Ka`i, Lano, da li vidi{,je l’ zaista lijepa tako?Vidim, vidim, ti se divi{znam da }e je voqet svako.

LANA: Zaista je predivna. Ona je, u stvari, velikacrvena ru`a. I svi oko we su cvije}e. Pa`evi,dvorjani, vitezovi, svi, svi. Ali ona je naj -qep{a... Odo{e, ne vidim ih vi{e... (laganosilazi)... Hvala ti, dobra moja teta Stijeno,{to si mi omogu~ila da sve to vidim.

STIJENA: Bilo mi je zadovoqstvo.LANA (pri|e Narcisu koji je tu`an sjeo na paw):

Nemoj da si tu`an, lijepi Narcise. Neka ti ovo bude {kola. Ne smije{ se rugati svima okosebe. Svako ima svojih vrlina i svojih mana. Ti si lijep, a teta Stijena je velika i dobra. Ako jene izaziva{ i ne ruga{ joj se, mo`ete ba{lijepo `ivjeti i jedno drugom pomagati. Vi -di{ kako je meni pomogla da vidim kraqicu?Tako si mogao i ti, samo da je nisi prije togaizazivao i rugao joj se.

98

STIJENA: Xabe ti je wemu govoriti. On voli samo se -be i nikoga drugog.

NARCIS (i daqe vrlo tu`no):Nije ta~no mudra Sti jenoti o meni sudi{ krivotebi je u stvari lijenoda o meni misli{ `ivo.

STIJENA: Ni{ta meni nije ni lijeno ni te{ko, ali timi ne daje{ razloge da o tebi druga~ije razmi -{qam.

NARCIS (razdra`qivo):Pa {ta treba ja da radimDa bi tebi pravo biloDa l’ da ~upam il da sadimNe bi li se ne{to zbilo.

LANA: Nemoj da se nervira{, dragi moj Narcise. Svese mo`e lijepo dogovoriti. Teta Stijena tika`e {ta woj smeta kod tebe, ti joj reci {tatebi smeta kod we, popravite to i eto, rje{enprob lem.

STIJENA: Da. To je po{teno. Lana je u pravu.NARCIS (uz lagano wihawe):

Draga Lano, Stijeno mila,`ivot nam je stvarno lijep.moj je `ivot gre{ka bila,kod o~iju bijah slijep.

Od danas }u drugi bitividje}ete i vas dvojea du{mani mogu snitida nas zgaze i razdvoje.

99

LANA: To si ba{ lijepo rekao. A sada idem. Kakoveli{ da odem odavde? Da sjednem na ono istomjesto i da zatvorim o~i... (sjeda)... Dobro,prije nego se vratim ̀ elim vam samo re}i da mi je bilo drago upoznati vas i da sam zbog togasre}na... (okrene im le}a i za`muri)... A sadazbogom, moji dragi prijateqi... (zavjesa iza wese lagano zatvori) ... Koliko dugo moram ovako? ... (otvori jedno oko)... Je li dosta?

2. Pojava

LANA i PILE

PILE (dolazi veselo): A tu se krije{, Sawalice?!LANA (radosno): Pile! Kad si stigao?... (osvr}e se)...

Kuda si do{ao?PILE: Dole, od potoka. Sa stanice pre~ice... [ta ti

je, {ta se osvr}e{?LANA: Ni{ta, samo gledam. Idemo, baka }e se obra -

dobati.PILE: ^ekaj, stani malo da se odmorim... (sjedne na

paw)... Sve vrijeme sam stajao u autobusu a i ovauzbrdica od potoka dovde mi nije ba{ dobrosjela. Moram da se malo odmorim.

LANA (sjedne pored wega): Dobro ali kratko, baba }ese sekirati.

PILE: Za{to? Pa ona mi se jo{ ne nada?LANA: Brinu}e se zbog mene. Davno sam oti{la od

ku}e, a nisam joj rekla gdje idem.PILE: Samo par minuta, sestrice. A {ta je to s tobom?LANA: Kako misli{? Ni{ta, {to pita{?PILE: Ili si spavala, ili si se morala duboko

zamisliti, dok me nisi ranije primjetila da

100

dolazim. Ja te promatram jo{ doqe od {qi -vika, a ti ni{ta.

LANA: Ma, ne{to sam se zamislila. Vjeruje{ li ti dacvije}e ~uje i osje}a?

PILE: Ne vjerujem.LANA: Baka ka`e da i cvije}e ima osje}awa i da nije

lijepo pred wim se ru`no pona{ati. I jo{ka`e, kada ki{a pada tada ku}no cvije}e pla~ei treba ga zaqevati.

PILE: Ma, to su pri~e za malu djecu.

3. Pojava

NARCIS, pre|a{wi

NARCIS (naglo usko~i iza Pileta, uzbu|en je): Lano,brzo, Stijeni nije dobro! ... Brzo!

PILE: Ko je ovaj? Da li se to priprema maskembal?LANA: To je Narcis, moj prijateq... (Narcisu)... A {ta

je Stijeni?NARCIS: Ne znam, osipa se i zove te.PILE: Ko je Stijena? Jano, {ta se to ovdje doga|a? LANA: Poslije }u ti objasniti, sada me ne pitaj

ni{ta... (Narcisu)... Idemo!PILE: Kuda?LANA (Narcisu): A kako to da ti sada ne govori{ u

stihovima?NARCIS: Uzbu|en sam, `ao mi stare Sijene, pa sam

zaboravio.PILE: Stanite. Ne idemo nigdje dok mi se ne objasni.

[ta se de{ava? Ko je stara Stijena?...(Narcisu)... Ko si ti tako kostimiran i sveostalo {to me interesuje, a ne mogu sada da sesjetim da vas pitam... (Lani)... Lano, govori!

101

LANA: Dobro, sve }u ti objasniti, mada sumwam da }e{ me i sve razumjeti.

PILE: Samo ti govori. Jesam mla|i od tebe ali nisam glup. Dakle?

LANA: Prvo moramo svi zatvoriti o~i, a otvori~e{ih kad ti ja ka`em, hajde... (svi zatvore o~i, azavjesa iza wih se otvara – {umski proplanak)...Tako, sad ih otvori.

PILE (osvr}e se) : Gdje smo mi ovo?... Ovo, mi jenepoznato?!

LANA: Ni meni potpuno nije jasno. To bi trebalobiti, kako ka`e Narcis u mojoj glavi, usnovima mojim, a otkuda sada i ti tu i {ta je odsvega toga ta~no ne bih ti mogla re~i...(pri|uStijeni)... To je Stijena. Vidi kako je stara itu`na.

PILE (zabrinut): [ta joj je? Je li bolesna?LANA: Ne znam... (lagano dodiruje Stijenu)... Dobar

dan, teta Stijeno. Kako ste?STIJENA: Nije mi dobro, Lano. Tu`na sam i od tuge se

osipam. Osvrni se oko sebe i pogledaj. Vidi{koliko je kamen~i}a ve} odpalo od mene.

LANA: Za{to si tu`na? [ta se dogodilo? Danas sibila tako sretna kada se kraqica krunisala.[ta te je rastu`ilo?

STIJENA: Stara sam i sama. Sada sam sama. Ta ru`a, kojaje danas postala na{a kraqica je moje dijete.Nikla je i izrasla u najqep{u ru`u na svijetu tu umom kamenu. To ti i Narcis mo`e potvrditi.Rasli su skupa.

NARCIS: To je istina.LANA: Pa {ta ako je i tako?! Ba{ zato treba da bude{

sretna i ponosna na svoju ru`u. A ako nastavi{ da tuguje{ i da se osipa{ pretvori}e{ se u

102

gomilu pijeska i nikada te vi{e tvoja lijepakraqica ne}e mo}i da vidi, ne}e mo}i da tido|e u posjetu. Nikada ni ona ni niko od nasostalih koji te volimo.

STIJENA: Mene niko ne voli... A... misli{ da }e miru`a, to jest kraqica do}i u posjetu?

LANA: Naravno. Pa evo ja i moj brat Dragan, iz mi -lo{te ga zovemo Pile, svake godine na qetnomraspustu dolazimo na{oj baki u posjetu i uop -{te nam ne smeta {to je stara. Mo`da je i boqe{to je stara. Tako nam je blaga i dobra i takolijepo miri{e da ja mislim da na svijetuni{ta qep{e ne miri{e nego baka.

PILE: A kako to da stijena govori i ti... (Narcisu)...Ti si izgleda stvarno cvijet, taj narcis. Kakoto da i ti govori{?

LANA: Pustimo, Pile, sada to. Daj pomozi mo tetaStijeni da se oraspolo`i i da prestane da seosipa.

PILE: Pa {ta da radimo?LANA: Ne znam. Jao, toliko mi je ̀ ao teta Stijene, a ne

znam {ta da radimo!?PILE: Mogu da joj pjevam ili recitujem?... Mogu...

mogu i da se kreveqim, zna{ kao onda kada si ti bila bolesna pa si plakala, a onda sam se jakreveqio i ti si se po~ela smijati? Sje}a{ lise?

LANA: Sje}am se, ali ne znam da li bi to sada ba{pomoglo.

NARCIS (Veselo):Ja ideju imam pravuvama }u je sada datilijepu ru`u, k}erku wenubrzo }u je ja pozvati!

103

STIJENA: Ne}e do}i, ona je sada kraqica.PILE: Pa {ta ako je kraqica? Ima da do|e. Neka samo

poku{a da ne do|e, sa mnom }e imati posla.NARCIS: Ti kraqici na{oj prijeti{?PILE: Samo ka`em, kad ve} vlada...NARCIS:Morao bi da se sjeti{

Gdje nalazi{ ti se sada !LANA: Dosta vas dvojica, sva|om ne}emo ni{ta

posti}i. Idi, Narcise, zovi je. Samo po`uri,molim te... (Narcis ode, a ona pri|e Stijeni ipo~ne je milovati)... Strpi se malo, tetaStijeno. Sada }e biti rije{en tvoj prob lem.

STIJENA: Ne vjerujem ja.LANA: Mora{ vjerovati, ne smije{ se lako predavati.

[ta bi bilo sa nama da se tako lako predajemo.Da, na primjer, ja ka`em sama sebi: dobi}ujedinicu iz poznavawa prirode, {to xabe dau~im, pa da ne uzmem kwigu u {ake i ne nau~imlekciju? Naravno, dobila bih jedinicu. Ali jase lako ne predajem. Velim sama sebi: Nek samoproba da mi da jedinicu! Sve }u nau~iti pa neda ne}u dobiti jedinicu, nego }e ovolika pe -tica da bude u mom dnevniku, to jest u u~i -teqevom dnevniku ali kraj mog imena. Eto,tako treba{ i ti da se bori{ sa svojimproblemima. Svi mi imamo problema.

PILE: Na{ tata ka`e da samo budala nema problema.STIJENA: Stvarno bi se radovala kada bi mi do{la u

posjetu moja lijepa ru`a, na{a kraqica.PILE (gleda desno, kuda je oti{ao Narcis): Po~ni da

se raduje{, evo je sti`e!STIJENA (uzvrpoqi se): Stvarno?! Jao kako sam

neuredna, Lano, k}erko, molim te malo me

104

sredi, stid me je da me ovakvu vidi na{akraqica.

LANA (sre|uje je): Ne treba da se stidi{ svogadjeteta... Eto, sad si kao nova!

4. Pojava

KRAQICA, NARCIS i pre|a{wi

LANA (Klawa se kada u|e kraqica, Piletu, tiho):Nakloni se, Pile, takav je red.

PILE (klawa se): ^ast mi je, va{e veli~anstvo!LANA: Otkuda zna{ da bude{ tako fin?PILE: Gledao sam u filmovima.STIJENA (tiho i pani~no): A {ta ja da radim, ja ne

mogu da se klawam? LANA: Pa ti i ne mora{ da se klawa{. Ti si joj majka.

Ti si sada kraqica majka i svi mi treba i tebida se klawamo.

STIJENA (ponosno se uspravi): Je li?! Pa dobro,klaqajte se. Jo{ mi se niko nikada nije klawao, ba{ bih voqela i to da do`ivim.

PILE (klawa se): ^ast mi je, va{e veli~anstvo!LANA (klawa se): Veoma smo radosni zbog va{eg do -

brog raspolo`ewa, va{e veli~nstvo.STIJENA: Milo mi je, moji podanici... A sada se

uozbiqite, evo, prilazi nam kraqica.KRAQICA (lijepa, velika crvena ru`a, koja je do tada

ne{to tiho razgovarala sa Narcisom, prilazismije{e}i se Stijeni): Draga majko, veliko mije zadovoqstvo da te vidim zdravu i veselu.

STIJENA: I meni je drago da vidim tebe, to jest vasva{e veli~anstvo.

105

KRAQICA: Jeste da sam sada kraqica ali ti ne mora{biti tako zvani~na. Pa, ja sam jo{ uvijek onatvoja mala ru`a, koju si tako ~esto skrivala usvom skutu od vjetra i ki{e.

STIJENA (smije{e}i se): Ona koja je plakala kada bigrmilo.

PILE: A sada }e svi da pla~u kada ona zagrmi.KRAQICA (Narcisu, prestane se smije{iti): Ko je

ovaj drski dje~ak?NARCIS: To je brat na{e Lane.KRAQICA: Otkuda on ovdje?NARCIS: Zalutao. Mislim, ja sam kriv. Stvar je bila

hitna i morao sam da dozovem Lanu da mipomogne. Nisam mogao ~ekati da Lana budesama i da po~ne sawariti, a on je bio tamo i ...

KRAQICA: To se ni po koju cijenu nije moglo dozvo -liti! To je skandal! Zbog toga se glava gubi!

LANA: Oprostite mu, va{e veli~anstvo. Spa{avao jeva{u majku, na{u dobru teta Stijenu.

KRAQICA: Spa{avao!? Od koga? Od ~ega spa{avao?STIJENA: Zna{, }erko, ja sam ti bila jako tu`na i

po~ela sam se osipati. Sa mene su se po~eliodvaqivati kamen~i}i i pretvarati se upijesak. Da nije bilo ove dobre i hrabredjevoj~ice, sada bi umjesto mene ovdje bila samo velika hrpa pijeska.

KRAQICA (nakloni se Lani): Ja sam ti zahvalna, Lano. Dodijelit }u ti najve}i orden na{eg kra -qevstva – Zlatnu djetelinu sa ~etiri lista.

LANA (nakloni se): Ja sam vam duboko zahvalna. va{eviso~anstvo. Ali nisam ja zaslu`ila takoveliko priznawe. Teta Stijena je bila jakotu`na zbog vas, a onda smo joj Narcis, moj brat

106

Pile i ja pomogli da joj se raspolo`ewe vrati i to je sve.

KRAQICA: Zbog mene bila tu`na?! Kako zbog mene?Za{to zbog mene?

STIJENA: Mislila sam, k}erko, sad kada si postalakraqica da me vi{e ne}e{ ni poznavati i da tene}u nikada vi{e vidjeti. A bez tebe nema meni`ivota.

KRAQICA: Da nije tebe bilo, draga majko, ja ne bih nipre`ivjela sve one oluje, a kamo li da odrastemi da postanem kraqica. Ti si meni va`nijanego cijela kraqevina.

STIJENA: Hvala ti k}erko na tim lijepim rije~ima.Neka si mi `iva i zdrava!

LANA (nakloni se): Dopu{tate li, va{e viso~anstvo,da moj brat i ja sada napustimo ovaj di van san,da se probudimo i odemo svojoj baki. Ona }e sejako brinuti.

KRAQICA: Naravno, draga Lano. Sve dok ja vladamovom kraqevinom i ti i tvoj brat ste veomadobro do{li. Radova}u se svakom na{em novom susretu.

PILE (nakloni se): Bila mi je ~ast da vas upoznam, li -jepa kraqice. Zahvaqujem se na pozivu i buditesigurni da }emo se rado odazvati, ve} su tra.

STIJENA: I ja vam se zahvaqujem. Do|ite, djeco moja,dodirnite me da se napunite ~vrstinom isnagom... (oni to u~ine)... A sada idite, sviidite sem kraqice. @eqela bih sa wom nasamoda se ne{to dogovorim... (svi se naklone, Narcis ode desno; Kraqica prilazi Stijeni; Lanasjedana rub pozornice; Pile ode do ruba, pa dokse zavjesa lagano zatvara, ugleda Lanu kakosjedi, pa joj veselo prilazi kao da je dugo nijevidio.)...

107

PILE (dolazi veselo): A tu se krije{, Sawalice?!LANA (trgne se, razgleda okolo u ~udu): [ta to

govori{?PILE: Zar se ne raduje{ {to me vidi{, sestrice?LANA: Ti se {ali{, zar ne? Pa ve} pola sata smo skupa

i ...PILE: Koje pola sata? Sad sam sa autobusa, pa uz potok.LANA: Ho}e{ re~i da si tek sad stigao?PILE: Prije par minuta. A {ta je to s tobom sestrice?LANA: Kako misli{? Ni{ta, {to pita{?PILE: Ili si spavala, ili si se morala duboko

zamisliti, dok me nisi ranije primjetila dadolazim. Ja te promatram jo{ doqe od{qivika, a ti ni{ta.

LANA: Pa mi smo ovako ve} razgovarali!PILE: Kada? Ne sje}am se.LANA (sjeti se): Sad znam, ja sam to sawala!... Sawala

sam da si ti do{ao i da si me zafrkavao kakosam spavala i onda smo oti{li kod tetaStijene, a tu je bio i lijepi cvijet Narcis ikraqica... i...

108

5. Pojava

SAWA, pre|a{wi

SAWA (dotr~i): Lano, Lano, zove te baba na ru~ak.Jako se zabrinula {to te nema tako dugo. [ta je s tobom?

PILE: Uspavala se qepotica. Ja do|oh, a ona spavaovdje na proplanku.

SAWA: Jesi li opet ne{to lijepo sawala?LANA (sagne se i we`no dodiruje cvijet, pa ga uzbere i

kri{om stavi u xep na haqinici): Jesam, sawala sam di van san. Mora}u i su tra do}i ovdje...(Zavjesa se iza wih lagano otvara)... ne bih liopet sawala isti san.

PILE (ugleda baku): Eno moje lijejpe bakice!...(potr~i joj u zagrqaj).

109

T R E ] A S L I K A(Kao prva, dvori{te ku}e)

1. Pojava

MARA, pre|a{wi

MARA: Dragi moji unu~i}i!... (grli ih)... Danas jebakin najradosniji dan!

PILE: I nama je, bako, ovo najqep{e godi{we doba.LANA (sa ~u|ewem): Kakvo godi{we doba?PILE: Pa lijepo, peto godi{we doba. Qeto se podi -

jelilo na dva dijela: godi{we doba bake igodi{we doba popravnih ispita.

MARA: Kakvih crnih popravnih ispita?! Nisi,vaqda, pao na popravni?!

SAWA: Ne bi me ~udilo! Kampawac kakav je Pile,mora jednom da padne i na popravni!

PILE: Ne boj se, taj film ne}e{ gledati. Ako ba{ho}e{ da zna{, i ovaj sam razred zavr{io saodli~nim.

MARA: Lijepo bakino pametno dijete!LANA: Bako, a zar se deda jo{ nije vratio od ovaca?MARA (zabrinuto): Nije, dijete, ne znam {ta mu se

moglo dogoditi?SAWA: Nemojte |aba da se sekirate. Ni{ta mu se nije

moglo dogiti, pa nije mali.LANA: A da ga nisu ukrali oni vukovi na ~etiri

to~ka?PILE: Kakvi sad vukovi na ~etiri to~ka?LANA: Baka ka`e da se ovdje ponekad pojave vukovi na

~etiri to~ka i ukradu neko jagwe ili ovcu! To su

110

lopovi koji sa kolima dolaze fol na izlet, aovamo kradu jadne ov~ice.

SAWA: Jeste, ima takvih ima. I nama su nedavnoukrali meni najdra`e jagwe... (tu`no)... zvalasam ga Beka!

LANA (pri|e i zagrli je): Nemoj tugovati. Uskoro }e{opet imati jagwe, jo{ qep{e i jo{ sla|e.

MARA (zabrinuto): Ma nije to, ko bi ukrao matorog~ovjeka, kome treba starac?!

PILE: Gledao sam u filmovima. To se zove kidna -povawe. Uskoro }e se otmi~ari Javititelefonom i tra`iti otkupninu.

LANA: [ta je to otkupnina?PILE: Tra`i}e da baka pripremi puno para pa da im

da, na nekom skrovitom mjestu i tek onda }e jojoni vratiti deku.

SAWA: Jesu li se javili, bako? Jesu li te nazvali?MARA (zabrinuto): Nisu i ne mogu me nazvati. Mi

nemamo telefon.PILE: Onda }e ti poslati pismo napisano slovima

koje su isjekli iz novina.LANA (quto): [ta to trabuwa{, Pile? Prestani ve}

jednom sa tim tvojim bezveznim filmovima,pla{i{ nam baku.

PILE: Ne ka`em ja ni{ta, samo sam tako gledao ufilmovima.

LANA (tu`no dodiruje ogradu): Jadni deko, a ~itavoje jutro popravqao ogradu.

MARA (umorno sjedne na paw): Ja sam kriva. Ja sam ganatjerala da ode do ovaca.

LANA (zagrli je): Ni{ta ti nisi kriva, bako i nemojvi{e da se sekira{, do}i }e deko brzo,vidje}e{!

111

MARA (tu`no): Jesam, jesam, kriva sam. Cijelo samjutro galamila na wega i onda sam ga natjeralada ode do ovaca iako mu se nije i{lo. Jadnik,mora da je naslutio da }e mu se ne{to stra{nodogoditi!

PILE: Sjetio sam se! A kako bi bilo da ja otr~im dopolicijske stanice i sve im ispri~am?

SAWA: Ma nemoj, a {ta ako bude da je deko, jednostavnosvratio u kafanu na po jednu sa drugarima, paosramotimo i wega i sve nas?!

LANA: Da, moglo bi i to da bude.MARA (tu`no): To ne mo`e biti, ne ide moj Mitar po

kafanama.PILE: Ne ide ni na{ stari, pa mu se, bogami, koji put

omakne. Do|e ku}i malo nacvrcan a onda mamagalami i prokliwe i wega i kafanu i onoga koga na to nagovorio.

SAWA: Tako i moj tata ali mama ne smije ni{ta da muka`e, jer ako bi mu prigovorila on bi se samookrenuo na vratima, pozdravio je ovako...(poka`e kao kada se vojnici pozdravqaju)... ioti{ao bi nazad u kafanu. Tada bi se ku}ivratio tek u zoru.

LANA (sjedne pored bake, pa zabrinuto): Pa {ta daradimo, bako?

MARA (tu`no): Ne znam, nisam pametna, dijete mojedrago. Jednostavno, nisam vi{e pametna.

PILE: Sjetio sam se! Znam {ta }emo! Idemo mi doovaca, a ako ne bude tamo, vrati}emo ovce ku}i,pa }emo onda da ga potra`imo u kafani kodPece.

MARA: Mo`e djeco, idite ali nemojte da se zadr`avateda me i vi brinete. Dosta mi je jedna briga.Moja matora briga!

112

LANA: Sa~ekajte trenutak... (ode desno naprijed i kri -{om da niko ne vidi izvadi cvijet iz xepa)...Narcise moj dragi, pomozi sada ti meni. Kakoda na|em deku? Kuda da idem? Molim te pomozimi!

NARCIS (prvo se za~uje tiha muzika, a zatim glas sarazglasa):

Ne brini se djevoj~ice milati si dobra prema meni bilatvoju brigu ja mogu da shvatimsada `urim deku da ti vratim.

Pita}u i ptice i cvije}ei sve `ivo {to se poqem kre}ea ti po|i nemoj zastajatitvoje srce puta }e ti dati!

LANA (poqubi cvijet pa ga vrati u xep): Evo me, sadamo`emo i}i. ]ao, bako, nemoj da se brine{, ...(smje{e}i se)... brzo }emo ti prona}i tvojematoro gun|alo.

MARA: ^uvajte se, djeco moja i po`urite!PILE: Naravno, bako i ni{ta se ti nemoj sekirati.

Mi }emo za~as prona}i deku i dovesti ga ku}i... (odu lijevo).

2. Pojava

MARA, potom MITAR

MARA (kupi lagano ve{ sa {trika): Kuku meni doBoga. [ta me sna|e. A koji me je vrag tjerao daga ba{ danas {aqem do ovaca. Toliko puta su se same ku}i vratile i nikada mi ni jedna nijefalila. I za{to, uop{te vjerujem u to {to

113

pri~aju ̀ entura~e po selu? Ne ka`em da mo`danema tih vukova na ~etiri to~ka. Mo`da ih iima i mo`da i kradu jagwad i ovce, ali meninisu jo{ ni jednu ukrali. Ovako, Bo`e mioprosti, umjesto ovce ja mogu lako da izgubimmog Mitra... (Mitar viri iza ograde s desna)...[ta bih ja jadna da ostanem bez wega? Dobro,jeste on i star i malo ~angrizav, ali kakav jetakav je – moj je. Lijepi moj Mitre, samo se ti vrati svojoj baki. Nisam ni ja zlato, znam jato... (Mitar poku{a da se ponovo iskrade, alizapne za nekakvu {erpu, ona se tr`e pa gaugleda)... Stop, stoj, stani! Gdje si do sada,kukav~e crni?

MITAR: Tu sam, odavno sam se vratio, ali sam zaspaona ogradi tora dok sam brojao ovce.

MARA (ruga mu se): Ma da, veliko stado pa ga te{koizbrojati

MITAR: [ta }u kad sam umoran?!... Reci mi, je li Pilestigao?

MARA: Naravno da je stigao i to poodavno. Za{to nebi stigao, nije vi{e mali.Nije on kao wegovdjed, pa da se izgubi u po bijela dana.

MITAR: A gdje su djeca?MARA: Oti{la su tebe da tra`e, kukav~e crni. MITAR: Za{to da me tra`e? Nisam malo dijete pa da se

izgubim?MARA: Gori si nego malo dijete. Kako su se samo djeca

zabrinula zbog tebe.MITAR: Sad kukav~e crni, a malo~as sam bio lijepi

tvoj Mitar?!MARA: Veoma nepristojno je prislu{kivati ne~ija

razmi{qawa.

114

MITAR: Nepristojno, veli{? Vi{e je nepristojnoglasno razmi{qati kada si sama. Samo budalapri~a sama sa samom sobom.

MARA: Sada sam i budala, je li? I jesam, mogu ti re}i.Kada sam se zabrinula za tebe. To mi je hvala zamoje suze.

MITAR (uzme sjekiru i nastavi prikivati ogradu): Pasuze, ne{to nisam vidio.

MARA: Kada si ~orav kod o~iju. Ja ti lijepo ve} dugogovorim idi kod o~nog qekara neka ti izmjerivid i da neke nao~ale. Jednom }e{ sebi prsteodsje}i sa tom sjekirom. [ta je vi{e kucka{ ipribija{, vidi{ da je ~vrsta?!

MITAR: Pa moram ru~ak zaraditi... Ima li {ta da sejede u ovoj ku}i?

MARA: Ima, naravno. A kada to nije bilo? U mojoj seku}i uvijek imalo {ta jesti i kad nam je bilonajte`e.

MITAR: Pa daj onda, gladan sam ti kao vuk!MARA: Gladi muhu po trbuhu, nek ti muha pitu kuha!MITAR: To mi je jo{ i pokojna matera govorila.MARA (ruga mu se): Matera?! Da te samo djeca ~uju!

Kako te nije sramota za onu divnu `enu,pokojnu majku tvoju, Bog da joj du{u prosti, tika`e{ matera.

MITAR: Daj ̀ eno, matere ti, ne zvocaju nego postavqajda se jede. Vrijeme je.

MARA: Nije vrijeme.MITAR: Kako to?MARA: Tako, lijepo, nije vrijeme.MITAR: Pa kada }e biti, ako nije sada?!MARA: ^ekat }emo djecu, pa svi skupa da ru~amo, takav

je red. Ne bi bilo lijepo da mi jedemo, a onigladni tebe tra`e po selu.

115

MITAR: U pravu si, `eno!MARA (krsti se): O hvala ti Bo`e da sam i ja nekada u

pravu!

3. Pojava

LANA, PILE, SAWA, pre|a{wi

LANA (djeca utr~avaju, ona zabrinuto ne vidi djedakoji se sagnuo): Bako, bakice, nigdje ga nema!

SAWA: Veli nam ~ika Boro da je davno oti{ao ku}i saovcama!

MARA: Smirite se, djeco moja, na{a izgubqena ov~icase sama vratila ku}i!

PILE (kada se djed uspravi, radosno): Evo ga! \e si,|ede, me|ede?!

MARA (dok se wih dvojica grle): Sram te bilo,Dragane, kako }e{ djedu re}i da je me|ed?!

MITAR: Neka, Maro, pusti dijete!PILE: Pa, bako, mi se tako {alimo!MARA: Kakva vam je to glupa {ala?MITAR: On ima pravo, on je moje magare malo!SAWA: Ako je on magare, {ta sam ti onda ja?MITAR (sjeda i stavqa unu~ad na krilo): Ti si moje

zlato zlatno!SAWA (pri|e Mari): Mene moja mama zove Sunce.MARA (we`no je prigrli): I jesi Sunce, Sawice moja

draga. A sada vas troje, dosta ma`ewa i {ka -kiqawa, treba da se ru~a. I ti }e{ Sawice sanama ru~ati, pa se poslije mo`ete lijepo!igrati. Idemo... (svi idu lijevo u ku}u).

Z a v j e s a

116

Z I M S K E R A D O S T I(Pozori{na komedija za djecu sa pjevawem)

Lica:

- PLAVA VILA, - DVORSKA LUDA, - PRINCEZA, - MAN\AFOKO, - VUK, - CRVENKAPA, - MEDO, - ME^KO, - BRUNDA, - MADONA- LESI, - KAPETAN KUKA, - PEPEQUGA, - SWE@NA KRAQICA, - PINOKIO,- IRVAS, - ^UDESNA ZVIJEZDA, - KRAQ, - KRAQICA, - JECA, - DEDA MRAZ.

Vrijeme i mjesto radwe:Nekada davno i danas, negdje i nigdje.

119

(Kada se zavjesa otvori, osvijetqeni samo plavimreflektorom iz sale, na stepenicama sjede PLAVA VILA iDVORSKA LUDA (sa gitarom) i pjevaju, a kada se popale svireflektori osvijetli se pozornica – stari, dugo nekori{teni dvorac, koji svi glumci polako, laganimpomjerawem stvari dovode na kraju u red, pred dolazak DEDAMRAZA.)

1. Pojava

PLAVA VILA i DVORSKA LUDA

PLAVA VILA i DVORSKA LUDA (pjevaju):

U jednom kraqevstvu starom,pri~a se de{ava ova,sa pjesmom i gitaromjunaci iz va{ih snova.

Svi oni ovdje }e bitidoga|aj vrlo ~udanZajedno sa vama snitia svako }e biti budan.

Zima je i snijeg do krovaprinceza mamina mazagodina bli`i se Novapa doziva Deda Mraza!

121

2. Pojava

PRINCEZA i pre|a{wi, potom MAN\AFOKO

PRINCEZA (stoji na sred pozornice i doziva): DedaMraze!... Deda Mraze!!... Deda Mraze!!!...(djeci)... Trebali bi i vi da mi pomognete. Nijefer da se ja sama derwam ovdje, a i vi voliteDeda Mraza kao i ja. I vi o~ekujete da vam ondonese paketi}e, kao i ja. Je li tako? Hajde da ga svi zovemo... Deda Mraze!... Deda Mraze!... Deda Mraze!!!

MAN\AFOKO (usko~i): Ekolo! Deda Mradze, DedaMradze. Ti pikolo bambina nista drugo i nedznati nego se samo derwalo kao dete kad seukakalo.

PRINCEZA: [ta se ti mije{a{, ko je tebe zvao?MAN\AFOKO: Ti ci me dzvala, ti vikare na sav

glasare: Deda Mradze! Deda Mradze!, pa sam jadosare.

PRINCEZA: Pa nisam tebe zvala. Ko si ti?MAN\AFOKO (~udi se): Ti neznare ko cam ja?! Ti ne

znare?! Ti stvarno, stvarno, stvarnisimo neznare ko cam ja?!

PRINCEZA (ruga se): Neznare, neznare! Ne ka`e seneznare, nego ne zna{?

MAN\AFOKO: A sta ja nezna{? Ja cve zna{. Sta cetebi Deda Mradze, koji nista ne znare, kada ja,Crni Man|afoko cve zna{?

PRINCEZA: Sve?!MAN\AFOKO: Cve! Ajde, pitare me nesto. Prego!PRINCEZA: Kako se grudva sa snijegom.MAN\AFOKO: Bravisimo, to je pravo pitare. Ja to

zna{. Bene, prvo ce udzme jedan pikolo kamen,

122

pa ce zamotare sa cnijeg i onda ce ga|are u nekobabetino u glava ili u prodzore od komsije...(znati`eqno)... Da li ci ce cada cjetila kocam ja?

PRINCEZA: Jesam. Ti si onaj bezobrazni Man|afoko,kojeg je sre dio Pinokio.

MAN\AFOKO: Jecte, to cam io, ali nije menebudalacto Pinokio credio, nego cu me izdalikukavico i lupezo Macare i Lijare.

PLAVA VILA (prilazi im): E, sada je dosta! [ta }e{ti, Man|afoko ovdje? Mar{ napoqe! Odlazidok se nisam sjetila svih tvojih bezobrazluka!

DVORSKA LUDA: Boqe ti je da je poslu{a{. Wena mo} je jaka. Vidio sam svojim o~ima kada je Kape -tana Kuku pretvorila u zmiju.

MAN\AFOKO: A cta mi mozes? Ti nisi vise PlavaVila, ti vise nemare moc i carobni prah!

PLAVA VILA (gurne ruku u xep): Je li nemam?! ... A {ta je ovo?

DVORSKA LUDA: [ta sam ti rekao? Bje`imo!PRINCEZA: Za{to ti da bje`i{? Tebi ne}e ni{ta...

(zaqubqeno)... ti lijepo pjeva{.DVORSKA LUDA: Vidio sam je i kako precizno ga|a:

umjesto vje{tice, pretvorila je Ivicu iMaricu u leptiri}e. Proma{ila je na dvametra.

PLAVA VILA: Pa {ta?! Tako sam im pomogla daodlepr{aju iz wenog zatvora i da se spasu...(Man|afoku)... Ne boji{ se? E, evo ti sad! ...(baci prema wemu `uti prah)...

MAN\AFOKO (bje`e}i): Jao, nocite me moje milenogare. Bezite dok me nije Plava Vilapretvorale u magare! ]ao bambino! ]ao tuti! (pobjegnu obojica).

123

3. Pojava

PRINCEZA, PLAVA VILA,potom VUK i CRVENKAPA

PRINCEZA (sagiwe se i oprezno dodiruje `uti prah,pa pogleda u wu): Pa ovo nije ~arobni prah. To je obi~no kukruzno bra{no.

PLAVA VILA: Ta~no, ali on to ne zna. Ali to ne zna~i da nisam Plava Vila i da nemam ~arobnu mo}.Samo mi je ponestalo ~arobnog praha ali zakukavicu kakav je Man|afoko, mo`e poslu`iti i kukuruzno bra{no.

VUK (kada prestra{eno usko~i na scenu Princezavrisne, a Plava Vila malo ustukne): Jao, poma -gajte moje dame. Obrao sam bostan! Juri meCrvenkapa ho}e da mi i{~upa rep.

PRINCEZA: [ta je to bostan.PLAVA VILA: Lubenice.PRINCEZA: Ho}u i ja lubenice!PLAVA VILA: Otkuda lubenice u decembru?PRINCEZA: Pa kad ga je on obrao u decembru, mogu i ja

da ga jedem u decembru.VUK: Ja }u ti donijeti brdo lubenica, tonu, samo mi

spasite moj krasni rep!PLAVA VILA: A {ta }e woj tvoj rep?VUK: Ka`e ide na maskembal, pa joj treba da se maskira.PRINCEZA (razma`eno): Ho}u i ja da idem na maskem -

bal! A, gdje je taj maskembal?PLAVA VILA (Vuku): Bje`i, dok te ja nisam pre -

tvorila u `abu! Baci}u na tebe ~arobniprah!

PRINCEZA: Kukuruzno bra{no!

124

VUK: Ni|e veze!... (osvrne se, pa prestra{eno): Jao,majko moja! Evo je ide. Sakrijte me, molim vas.Obe}avam da vi{e nikada ne}u pojesti ni jednujedinu baku na svijetu!

PLAVA VILA: Ne vjerujem ti... Odlazi, brojim dotri!... Jedan ... dva ... (Vuk pobjegne).

PRINCEZA (sa`qivo): Jaaadni ~ika vuk, ba{ mi ga je`aaao!

PLAVA VILA: A, da li bi ti ga bilo ̀ ao kada bi pojeotvoju baku?... Ne bi! Ne ka`e badava na{ narod:Vuk dlaku mijewa ali }ud nikako! Ja mu nevjerujem i nije mi ga nimalo `ao.

CRVENKAPA (utr~ala je dok ova govori): I ne trebamu vjerovati. Poku{ao je nagovoriti jadnumoju baku da se maskira u Crvenkapu, to jest umene. Kad ga je baka odu{evweno pitala da li}e to biti lako, jer je ona stara, a ja vrlo mlada, i za{to joj to predla`e, on joj je hladno rekao,da je sla|e mla|e kad se jede. Ona ga je pojurilametlom, a on je u bijegu udario u mene, prosuomi korpicu sa kola~ima za moju staru i bolesnu baku. Svi su se kola~i rasuli po putu da sam ihmorala ostaviti {umskim pti~icama da ihpojedu, a za baku ni{ta nije ostalo. Zato gajurim, da mu po~upam ono wgovo ru`no krzno iu{i.

PLAVA VILA: Pa ni to nije lo{e, bar su se pti~icepo~astile kola~ima.

PRINCEZA: A zar ti ne `eli{ wegov rep?CRVENKAPA: Rep?! [ta }e meni wegov rep?PLAVA VILA: Pa vuk je rekao da ti treba wegov rep za

maskembal.PRINCEZA: Ho}u i ja na maskembal?

125

CRVENKAPA: Ma kakav crni maskembal?! Ni|e veze.Pojma nemam ni za kakav maskembal.

PRINCEZA: Kakav je to crni maskembal?CRVENKAPA: Nije crni nego la`ni maskembal. ]ao,

`urim da ga uhvatim dok se nisam odqu tila!(odjuri za vukom)

4. Pojava

MEDO, ME^KO, BRUNDA i pre|a{wi

MEDO (ulaze): Izvinite, jel to ovdje?PRINCEZA: Nije, ali je ovdje to. To jest ti i ta tvoja

dva lutka.MEDO: To nije to, to nisu lutke to su moja djeca. Jel

stiglo proqe}e?PLAVA VILA: Rano ste se vi probudili, zima tek {to

je po~ela.PRINCEZA: Mi ne ~ekamo proqe}e, mi ~ekamo Deda

Mraza.MEDO: A ho}e li on donijeti proqe}e? Mi smo se rano

probudili jer smo rano ogladnili.ME^KO: Ima li ovdje {ta da se jede?BRUNDA: Nije to pristojno u tu|oj ku}i tra`iti da se

jede.ME^KO: Pa, ovo nije tu|a ku}a, to je Princezina ku}a. BRUNDA: To jest dvorac.MEDO: Pa, na dvoru se dvori. Hajde, naredi da nas

podvore, to jest poslu`e kru{kama i medom. PRINCEZA: Ali ja nemam slu{kiwe, dvorkiwe i tako

te iwe. Ovdje smo samo Dvorska Luda i ja.

126

5. Pojava

DVORSKA LUDA i pre|a{wi,MADONA (ma~ka) i LESI (pas)

DVORSKA LUDA (ulazi nose}i punu korpu raznog vo}a): Dvorska Luda, stvara ~uda!

PRINCEZA (dok se u pozadini Medvjed i me~i}i sladevo}em, pogleda u Dobru Vilu): Otkuda sad ovo?Da nisi ti upotrijebila kakvu rezervnu ~aro -liju osim onog tvog kukuruznog bra{na?

PLAVA VILA: Nemam ja sa tim veze. To mora da je nekodrugi umje{ao svoje ~arobne prste, to jest~arobni {tapi}. Idem da vidim ko se to usudio da uradi tako ne{to na mom terenu!... (odedesno).

PRINCEZA (Dvorskoj Ludi): A ti? Ka`i, odakle ti to?DVORSKA LUDA: Odakle ti to?PRINCEZA: Dvorska Ludo, nemoj da se pravi{ lud.

Lijepo mi ka`i, odakle tebi to?DVORSKA LUDA (kao da govori poeziju): Odakle tebi

to?PRINCEZA (qutito): Ti nisi Dvorska Luda, ti si

luda Luda!Ho}e{ li ve} jedanput da miliiijeepo ka`e{, odakle tebi to, tolikosvje`eg vo}a u decembru?

DVORSKA LUDA (najqubaznije {to mo`e): Odakletebi to, toliko svje`eg vo}a u decembru?

MEDO (dok ona histeri{e, Dvorskoj Ludi): Nemoj vi{eda je zeza{, ja znam da ti nisi lud. Odgovori jojna pitawe, dok te ja nisam propustio kroz ovemoje {ape!

127

DVORSKA LUDA (quto Medi): I to mi je hvala {to samnahranio tebe i tvoju djecu?! ... (Princezi, veselo)... Pa ve} sam vam rekao, va{e viso~an stvo, to jestveli~anstvo: Dvorska Luda stvara ~uda!

PRINCEZA: To ti pri~aj nekom drugom. Ti zna{ da mezasmijava{ i da me oraspolo`i{ kada samnajtu`nija, zna{ lijepo pjevati, ~arobno, ali~arobwak nisi.

DVORSKA LUDA (uzme gitaru i odsvira jedan akord):Nisam?... (jo{ jedan, ja~i)... Nisam ~aro bwak?...(jo{ jedan, najja~i)... Gledaj ovo! ...(Po~ne svirati).

LESI (djevoj~ica maskirana u psa, isko~i i zvani~nonajavi pokazuju}i prema ulazu): Tara!... Dame igospodo, za vas i sa vama pjeva Madona!

PRINCEZA (iznena|eno): Madona?!MADONA (djevoj~ica u kostimu ma~ke, istr~i prema

publici i, animiraju}i ih, pjeva „Kad sisretan“)... Kad si sretan ti udari dlan o dlan!... (zajedno sa wom i djecom u sali, pjevaju i igrajui oni na pozornici; ulete Vuk i Crvenkapa, malo igraju onda ga ona pojuri daqe).

DVORSKA LUDA (Kada se pjesma zavr{i): Bravo!Bravo djeco, a bravo i tebi Madona!

PRINCEZA: Kakva je sada ovo `ivotiwa?!MADONA (nakloni se): Va{e viso~anstvo, ja sam

Madona, Jecina ma~ka koju je Baltazar o`ivio!PRINCEZA: O`ivio?!... Lutku o`ivio?!... Zar se i to mo`e?!DVORSKA LUDA: Mo`e, dakako da mo`e!PRINCEZA: Ali kako?DVORSKA LUDA: Lako! Ma{ta mo`e sva{ta!... (djeci)...

Je li tako, djeco? ... (kada mu djeca odgovore) ... Koga biste sada `eqeli da vidite? ... Koga da pozo -vem?... Koga? ... Kapetana Kuku? ... Evo ga,glavom, bradom i kukom, Kapetan Kuka!!!

128

6. Pojava

KAPETAN KUKA i pre|a{wi,potom PEPQUGA

KAPETAN KUKA (`urno dolazi kroz salu djeci izale|a; re`i bijesno ma{u}i kukom i sabqom; kadstigne na pozornicu, okrane se djeci): Ha,golubi}i moji! Tu ste! Evo i mene! E, sada mine}ete uma}i! Ja sam najslavniji, najsuroviji inajneustra{iviji Kapetan Kuka.

PRINCEZA: I najnepristojniji!MADONA (prestra{eno): Jao, on jede ma~ke! Bje`im ja,

dok sam jo{ `iva!LESI: Jede i pse, bje`im i ja! (izjuri). KAPETAN KUKA: Jedem, naravno da jedem... Jedem

ma~ke, pse, a naro~ito volim... (ne vidi Medukoji se sagnuo da ne{to dohvati, pa krene premame~i}ima)... male mece!... (kada se Medo us pravi, on se prepla{eno povu}e, pa pomir qivo)... Alidanas ne{to nisam pri apetitu.

PRINCEZA: Uz to {to je najnepristojniji, on je jo{ ikukavica!

DVORSKA LUDA (princezi): Ne izazivajte ga, va{eblagorodno viso~anstvo, to jest veli~anstveno blagorodstvo. Ako se jo{ samo malkice raz -quti, sve }e nas pobiti!

KAPETAN KUKA: Naravno da }u vas pobiti, alimoram prvo da na|em kqu~ od ~arobnogkov~ega. Pepequga ga je ovdje negdje izgubila,kosu }u joj zapaliti, samo da je na|em!

PEPEQUGA (ulazi): Evo me, hvalisav~e! Kome }e{ tikose zapaliti?! Ne bojim te se!

129

KAPETAN KUKA (uperio je sabqu prema woj, ali sepovla~i): Ne bojim se ni ja tebe, a i danas mine{to nije do borbe!

PRINCEZA: [ta sam vam rekla? Samo hvata na galamu i na tu svoju kuku, ina~e je kukavica nadkukavicama.

KAPETAN KUKA (uperi u wu sabqu, quto): Nisam jakukavica!... (spusti sabqu pa pomirqivo)...Samo sam odlu~io da malo budem fin.

DVORSKA LUDA: Za{to? Odkuda taj preokret?KAPETAN KUKA (lukavo): A mislite da ja ne znam da

vi ~ekate Deda Mraza, a? Ho}u i ja da dobijempoklon!

PRINCEZA: Deda Mraz }e darivati samo dobru ilijepo vaspitanu djecu!

KAPETAN KUKA: Pa i ja sam dijete svojih roditeqa,nema veze koliko godina imam.

DVORSKA LUDA: Ima veze, kako da nema veze?PRINCEZA: A pri tom jo{ nisi lijepo vaspitan.

Ta~nije, ti si veoma, veoma, nevaspitan i bez -obrazan.

PEPEQUGA: Bezobrazan, nevaspitan i kukavica nadkukavicama!

KAPETAN KUKA (drekne quto i podigne i sabqu ikuku): E, sad je dosta! Sada sam se stvarnonaqutio! Sve }u vas pobiti!

130

7. Pojava

SWE@NA KRAQICA i pre|a{wi

SWE@NA KRAQICA (odjedanput zagrmi i svjetlo seugasi, a kada se upale samo neki reflektori,stoji na sred scene sa svjetle}im ~arobnim{tapi}em u ruci): Niko nikoga ne}e ubiti!Ako }e ko da ka`wava, to }u biti ja!

DVORSKA LUDA: A ko si ti?PRINCEZA: Jo{ jedna nevaspitana djevoj~ura.PEPQUGA: Kakakv ti je to svijetle}i {tap? ... (sa st -

ra hom u glasu)... Da ti nisi...SWE@NA KRAQICA: Jeste ja sam Swe`na Kraqi -

ca!... Sve }u vas zalediti!S V I (bje`e}i na sve strane, u strahu vi~u): Swe`na

Kraqica! Bje`imo! Spa{avaj se ko mo`e! Sve}e nas zalediti!

8. Pojava

SWE@NA KRAQICA, PINOKIO

SWE@NA KRAQICA (sama, osvr}e se): Ali nemamkoga da zaledim, svi su se razbje`ali. A vi,djeco, znate li vi ko sam ja?... Jeste li gledalipredstavu „Swe`na Kraqica“? ... Je li vam sedopala?... Pa da, imam ideju! Ja }u jednostavnoda sve vas zaledim i odvedem u moj Ledenidvorac. Jeste, to }u da uradim!... Nemojte da sebojite, to ni{ta ne boli. A znate li kakav je moj dvorac... (sa odu{evqewem)... veeeliki i sav odleda, a unutra je tako hladno, hladno da srcepuca od hladno}e. A? Je l’ ho}ete da vas jazaledim i odvedem u svoj dvorac?

131

PINOKIO (ulazi, hoda i govori kao ro bot): Ni-ko-ga ti ne-}e{ da za-le-di{!

SWE@NA KRAQICA (arogantno): O, vidi, vidi,mali ro bot! Ti mora da si onaj novi Pinokio,koga je napisao onaj Branko Kockica. Bez veze,mame mi, vi{e mi se dopadala ona stara bajka,sa onim Pinokiom kome raste nos, raste muwowa ko kobasica.

PINOKIO: Me-ni ne-mo-`e{ ni-{ta, ja sam ro-bot.Ne-mo-`e{ da me za-le-di{.

SWE@NA KRAQICA: Ne mogu?! Misli{ da ne mogu?E, sad }emo da vidimo... (mahne svjetle}im{tapom prema wemu, ali se ni{ta ne doga|a,za~udi se pogleda {tap, pa ponovi sve)... [ta jeovo? Pa ovaj ~arobni {tapi} ne radi, vi{enema mo}? Mora biti da mu se baterijaistro{ila.

PINOKIO (pjeva): Ne mo`e{ mi ni{ta, ne mo`e{ mini{ta!... (prestane pjevati)... Ne, ti ne-ma{ mo} na-da-mnom. Ja jo{ ni-sam pra-vi dje-~ak. Sa-da }e do-}i Pla-va Vi-la i pre-tvo-ri-ti me u dje-~a-ka, ta-~ni-je o-`i-vje-ti me, jer sam sa-da i do-bar i li-je-po vas-pi-tan.

SWE@NA KRAQICA: Nije me ni briga za tebe! Idemja u svoj Ledeni dvorac i sama }u proslavitiNovu Godinu... (zove)... Irvas!... Irvas, do|iovamo, brzo!

132

9. Pojava

IRVAS i pre|a{wi,potom PLAVA VILA

IRVAS (u|e i ostane na vratima): Izvolite, va{eviso~anstvo, Swe`na Kraqice. Zapovjedajte!

SWE@NA KRAQICA: Moj vjerni Irvasu odnije}e{me u moj Ledeni dvorac, samo brzo. Uskoro }eNova Godina i ho}u da je proslavim u svomdvorcu.

IRVAS: Sami?SWE@NA KRAQICA: Sama, kad su se svi razbje`ali

pa nisam stigla nikoga ni da zaledim. Ovajmali {eprtqavi i tromi ro bot se ne mo`ezalediti. Napomeni me da pozovem servis za~arobne {tapi}e, ovaj mi se ne{to kvari.

IRVAS: A ova djeca? Vidite, va{e veli~anstvo kolikoih je! Izaberite neko zlo~esto dijete, zaleditega, pa da vas odnesem u na{, ovaj u va{ Ledenidvorac.

SWE@NA KRAQICA: To ti je dobra ideja! Ja samprvo htjela sve da ih zaledim, ali ne ide.

IRVAS: Pa moja stara le|a ne bi izdr`ala tolikiteret, ali jedno dijete i vi, to mo`e.

PINOKIO: To vam va-{e ni-zo-~an-stvo ne-}eu-spje-ti!

SWE@NA KRAQICA: Za{to mi ne bi uspjelo?PINOKIO: Jed-no-sta-vno ov-dje ne-ma lo-{e

dje-ce. Sve su to do-bra i li-je-po va-spi-ta-na dje-ca.

SWE@NA KRAQICA: Nisu! Niko od wih ne voli dajede povr}e, prqaju se, ne}e da u~e i pi{ke se u

133

ga}e! Sve su to zlo~esta djeca i kada bihizabrala bilo koga, ne bih pogrije{ila.

IRVAS: Pa, izaberite, va{e veli~anstvo ve} jednom toneko deri{te, pa da idemo. Daleko je sjevernipol. Moramo da po`urimo.

SWE@NA KRAQICA (pri|e publici, razgleda,dvoumi se): Pa, neeeznam, nisam sigurna koje }u,sva su mi tako cakana.

PLAVA VILA (ulazi qutito): A tu si! Mogla sam imisliti da si to ti. [ta radi{ ovdje? Ovo jemoja teritorija i ovdje ja vladam.

PINOKIO: Pla-va Vi-lo, ba{ do-bro da si do-{la na vri-jeme. Ova ov-dje je htje-la da nam od-ve-de ne-ko di-je-te iz pub-li-ke.

SWE@NA KRAQICA (zauzme borbeni stav premaPlavoj Vili): Ti se ne mije{aj ina~e }e{ samnom imati posla!... (mahne {tapom prema woj, zagrmi, sijeva, ali se ova i ne pomjeri).

PLAVA VILA (zauzme tako|e borbeni stav, brzo izxepa izvadi ~arobni prah i baci ga prema woj;svjetla postanu veselija, za~uje se muzi~kiakord, ali ni{ta ne pomjeri Swe`nu Kraqicu): Ne bojim te se. Nemamo mo} jedna na drugu, ali}u i svojim ̀ ivotom braniti svako dijete ovdjeu sali.

PINOKIO (dok se wih dvije spremaju da sko~e jedna nadrugu): Ne-}e-te se, vaq-da tu-~i?! Pla-va Vi-lo, br-zo me pre-tvo-ri u dje-~a-ka, pa dao-tje-ram tu le-de-ni-cu ta-mo gdje joj je i mje-sto, na sje-ver-ni pol!

IRVAS: Sredite je, va{e viso~anstvo. Samo po`urite,vrijeme nam isti~e!

PINOKIO: Sta-ni-te! I-mam i-de-ju! Po-zo-vi-mo ^a-ro-bnu Zvi-je-zdu, ne-ka o-na pre-su-di.

134

PLAVA VILA (opuste se): U redu, mo`e. Tako je dobro.SWE@NA KRAQICA: Meni je svejedno.PINOKIO (pri|e publici): Dje-co, po-mo-zi-te mi

da do-zo-ve-mo ^u-de-snu Zvi-je-zdu...(vi~e)...^udesna Zvijezdo!... ^udesna Zvijezdo!

10. Pojava

^UDESNA ZVIJEZDA i pre|a{wi,a potom jedno po jedno oprezno ulaze:

DVORSKA LUDA, MEDO, ME^KO, BRUNDA, VUK,CRVENKAPA, MADONA, LESI, KAPETAN

KUKA i PEPEQUGA

^UDESNA ZVIJEZDA (ulazi mirno): Evo me Pinokio.Za{to si me zvao?

PINOKIO: Spa-{a-vaj, ti si mud-ra sta-ra Zvi-je-zda, naj-sta-ri-ja si ov-dje. Po-mo-zi da ri-je-{i-mo o-vaj pro-blem. O-ve dvi-je ~a- rob-ni-ce se bo-re za vlast u o-vom di-je-lu svi-je-ta.

^UDESNA ZVIJEZDA: To nije te{ko. Svi mi ovdjesmo likovi iz poznatih i djeci jako dragihbajki i pozori{nih predstava. Djeca nas dobro znaju i mi `ivimo samo zbog djece i `ivje}e odnas svako ko u dje~ijoj ma{ti ostavi vi{etraga. Djeca }e odlu~iti koja }e ~arobnicaovdje vladati. U po{tenoj borbi, uz pomo}djece, uskoro }emo znati kojoj }emo se vladarkiprikloniti.

KAPETAN KUKA: Podijelimo im sabqe, da vidimokoja je boqa!

^UDESNA ZVIJEZDA: Ne. Bez oru`ja i bez krvi!MEDO: Pa neka se onda pohrvu, pa koja pobijedi...

135

^UDESNA ZVIJEZDA: Ne. Bez ikakvog nasiqa!DVORSKA LUDA (akord na gitari): Neka pjevaju!^UDESNA ZVIJEZDA: Bi}e i pjesme, ali mi moramo

da vidimo i koliko su dobra i koliko togaznaju djeca. Plava Vila tvrdi da su oni dobri,vrijedni i pametni, a Swe`na Kraqica tvrdida su zlo~esti, lijeni i glupi. Ovim takmi -~ewem }e se pokazati koja je od wih dvije upravu.

KAPETAN KUKA: Neka borba po~ne.

11. Pojava

KRAQ, KRAQICA, PRINCEZA i pre|a{wi

KRAQ (ulaze va`no uz fan fare, svi se klawaju dozemqe, sjedaju na tron): Nikakve ovdje borbene}e biti dok ja nedam znak, je l jasno? Ovdje sam ja kraq, ovo je moje kraqevstvo. Kakvo je – takvo je, ali je moje!

DVORSKA LUDA: U pravu ste va{e blagorodno, dra -go rodno i vrlo zgodno viso~anstvo.

KRAQ: A i ti, Dvorska Ludo, za koga ti radi{? Ko tepla}a?

DVORSKA LUDA: Vi, va{e {a{avo veli~anstvo.KRAQICA: [ta si rekao?! Kako se usu|uje{ da

vrije|a{ Kraqa?!DVORSKA LUDA: Rekao sam va{e lepr{avo veli~an -

stvo!KRAQICA (strogo): Mislim da si ne{to drugo rekao!PRINCEZA (namigne Dvorskoj Ludi): Nije, draga

mamice, to se vama samo u~inilo! Na{aDvorska Luda je tako dobar i pa`qiv, danas mije ~ak i `ivot spasio.

136

KRAQ (sko~i): @ivot?! Ko je ugrozio `ivot mojojmezimici i qubimici?

PRINCEZA (poka`e rukom na Kapetana Kuku): Onajtamo, zlo~esti i bezobrazni Kapetan Kuka!

KRAQ: Neka mu se smjesta odrubi glava!PEPQUGA (pri|e pa se nakloni): Molim vas, va{e

veli~anstvo, po{tedite mu `ivot. Bi}e ondobar, ja vam garantujem.

KRAQ: Dobro, dobra moja Pepequgo, neka ti bude. Tisi glavni lik meni najmilije bajke. Sje}am sekada sam bio mali, ja sam svaku no} molio majku kraqicu da ~ita ba{ tu, tvoju bajku. Po{te -di}u mu `ivot, ali samo jo{ ovaj put.

KRAQICA: Ja, Boga mi, ne bih.KRAQ: Ovdje se ja pitam, ovdje sam ja kraq... ^udesna

Zvijezdo, neka borba po~ne i neka bude o{traali po{tena i zanimqiva. Vrlo zanimqiva.

^UDESNA ZVIJEZDA (blago se nakloni): Hvala vam,va{e viso~anstvo... (okrene se takmi~arkama)... Po~nite! Ko prvi osvoji tri poena, pobjednikje!

DVORSKA LUDA: Dozvolite Plava Vilo, da vam japomognem. Evo, ja }u da sviram i da pjevam. Akodjeca budu pametna, pa pogode o ~emu ja pjevam,neka umjesto mene odpjevaju kraj stiha.

SWE@NA KRAQICA: Ako nije ta~no i ako nijeglasno, ne pika se i poene dobijam ja.

DVORSKA LUDA: Nikakve poene ti ne}e{ dobiti. Timo`e{ dobiti samo batine. Je li tako, djeco?Ho}emo li, djeco, da pomognemo Plavoj Vili da pobijedi ovu Swe`nu Kraqicu?... Molim?... E,slu{ajte pa`qivo, pa da pogodite i uzviknetezadqu rije~ u svakom stihu... (pjeva)...

137

Gdje je puno drve}a, gdje nema ni druma, to je moje skloni{te, to je gusta... ({uma)!Gdje je svima potrebna motika i kukakada tuda prolaze jer se pla{e... (vuka)!Kuda samo projuri neki zeko bos,`uri da se ugrije, smrzo mu se... (nos)!

PRINCEZA (svi sem Swe`ne Kraqice aplaudiraju):Bravo, bravo djeco!

^UDESNA ZVIJEZDA: Jedan, nula za Plavu Vilu!SWE@NA KRAQICA: Ko prvi nosi, ku}i ne donosi...

Ja imam pravo na tri pitawa. Poka`ite vimeni, djeco, kako se derwate, kada na utakmicipadne gol, koji ste jako `eqeli da vidite?!...Ja~e, ja~e, ni{ta vas ne ~ujem!... Dobro, toznate. A, da li znate kako vjetar duva, kako segrane wi{u, kako grmi i kako ki{a pada?

^UDESNA ZVIJEZDA (aplauz i radosni poklici napozornici): Dva nula za Plavu Vilu!

KRAQ (ustane, svi se duboko naklone): Ja, kraq ovekraqevine }u da vam postavim tre}i i pos -ledwi zadatak. Vrijedi i za vas u publici i zavas u dvorcu... Pjevajte mi i igrajte neku pjesmuo vozu. E, sad da vas vidim!... (odmah Dvorskaluda po~ne da svira Plavi swe`ni voz, svipjevaju i igraju, pa tako igraju}i si|u i upubliku; on se malo zbuweno vrti, pa onda ka`eKraqici i Princezi)... [ta stojimo kaoukopani?! Idemo i mi da se zaka~imo za ovajvoz!... (silaze i igraju sa ostalima; kada sepjesma pribli`i kraju pewu se na pozornicu sviradosni i umorni).

^UDESNA ZVIJEZDA (tu{ gitare): Tri nula zaPlavu Vilu!... (odu{evqewe i jo{ jedan tu{)...Pobjedila je Plava Vila!!!

138

KAPETAN KUKA (dok Swe`na Kraqica sa svojimIrvasom demonstrativno odlazi): @ivjelaPlava Vila!

SVI: @ivjela!PLAVA VILA: Hvala vam, mili moji, nikada ne bih

pobijedila tu zlo~estu Swe`nu Kraqicu da mi nije bilo va{e pomo}i. Hajde sada, vrijeme je,da pozovemo Deda Mraza da do|e i podijeli nam ove paketi}e... (svi dozivaju na sve strane)...Deda Mraze!... Deda Mraze!!...

12. Pojava

JECA i pre|a{wi

JECA (kada svi o~ekuju Deda Mraza, na sred pozorniceutr~ava djevoj~ica Jeca; govori veoma brzo):[ta je ovo ovdje? [ta se derwate kao da vaszmije jure?! Je li to taj maskembal? Menireko{e da se kod one lude kom{inice Mare, maznate one sa {estog sprata, {to stalno ne{to~ita. Mo`ete misliti, ide stepenicama i ~ita. U liftu, ~ita. Na ulici ~ita. Nikada kwigu neispu{ta iz ruku, kao da }e, bo`e mi oprostiti,sto fakulteta da zavr{i, a O~i joj ovolike,iznad obrva su pro {le, majke mi. E, kod te lude~ita~ice Mare ka`u da }e biti nekakavmaskembal, mo`ete misliti, ala }e bitizabavno. Pusti}e neku ozbiqnu muziku,podijeliti narodu kwige i neka svi lijeposjede i ~itaju!

DVORSKA LUDA: Ko je sad ova?PEPQUGA: Znam je ja, to je Jeca iz predstave

Nestvarna stvarnost. Kad ta po~ne pri~atiniko `iv je ne mo`e zaustaviti.

139

JECA: Ja mnogo pri~am?! Ja mnogo pri~am? Pa tipojma nema{ {ta to zna~i mnogo pri~ati, na~asnu rije~. Zna{ li onu teta Radu iz drugogulaza?

PEPQUGA: Ne znam.JECA: E, ta. Kada ta Rada po~ne da toro~e i ~eki}a,

cijela ulica samo stane i slu{a je. Od wenormalan ~ovjek ne mo`e ni do rije~i da do|e.Poput one Ane frizerke. Ona ti istovremeno ifrizira mu{teriju i diktira recept za kola~esa tre{wama i gleda ko joj prolazi poredradwe i svakog otra~a.

PRINCEZA: Ja volim kola~e sa tre{wama!PLAVA VILA: Ako budemo ovako nastavili, nama

Deda Mraz ne}e ni do}i.DVORSKA LUDA: Pa, {ta mo`emo kad se ova ras -

kokodakala, kao da su joj pune ga}e mrava!KAPETAN KUKA: Za~epimo joj usta!JECA : Ko }e meni da za~epi usta? Ko? Imam pravo da

pri~am i {ta mi mo`ete. Niko mi ni{ta nemo`e.

PLAVA VILA: Mogu ja... (baci na wu `uti prah i ovase skameni).

PRINCEZA: Pa to ipak nije obi~no kukuruznobra{no, to je ~arobno kukuruzno bra{no.

PLAVA VILA: Sada }e jedno vrijeme ona }utati, a mihajde sada lijepo da dozovemo Deda Mraza... (svi ga ponovo dozivaju)... Deda Mraze!!!... DedaMraze!... (odmahuje glavom i sti{ava ihrukama)... Stanite. Ne vrijedi, ne vrijedi...[ta da radimo?... (sjeti se)... Pa da, kako setoga nisam odmah sjetila! Hajde da ga zovemopjesmom! Svi }emo zajedno lijepo pjevati iDeda Mraz }e nam do}i!...(pjevaju svi).

140

13. Pojava

DEDA MRAZ i pre|a{wi

DEDA MRAZ (sa velikom vre}om na le|ima i u pratwinekoliko {umskih `ivotiwa koje veseloskaku}u oko wega prilazi rampi, a ostali su okowega napravili veliki polukrug): Iz daleka puta ja vam do|oh, djeco moja draga. Zato {to znam daste to zaslu`ili. @elio bih samo da ka`em,neka vam je sretno i veselo djetiwstvo iu`ivajte u wemu {to vi{e mo`ete. Buditedobri, kao {to ste lijepi i vrijedni koliko ste pametni, pa }u ja do}i i slijede}e godine.Draga moja djeco, neka vam je sretna i lijepaNova Godina... A sada, hajde da podijelimo ovepakete. Plava Vila }e vas prozivati a vido|ite ovdje do mene da se lijepo slikamo imalo porazgovaramo, a ja }u svaku va{u slikuda ponesem i da vas gledam, slu{am i pratimkakvi }ete biti i slijede}e godine. Od togakoliko }ete biti dobri, vrijedni i pametni,zavisi kakav i koliki }u vam paket donijeti.Hajde, Plava Vilo, prozivaj!

- K r a j -

141

142

BIQE[KA O PISCU

Savo [kobi} je ro|en 21.10.1947. u Travniku, a ve} od 1950. pa sve do 1994. ̀ ivi, raste, ~ita i pi{e u Novom Trav -niku (jedno vrijeme Pucarevo). Stariji je od svog grada trigodine. Tu je zavr{io i Gimnaziju, a materijalne neprilikemu nisu dozvolile daqwe {kolovawe. Ve} u 6. razredu objav -quje mu ~asopis ̂ ik (Beograd) prvu pjesmu i od tada, uz punupodr{ku svoje porodice, pi{e i objavquje pjesme i pri~e u:Politikinom zabavniku, Plavom vjesniku, Oslobo|ewu,Na{oj rije~i, Xuboksu, Malim novinama, Kekecu, Bratstvu(lokalne novine), a 1986. Ra dio Sarajevo mu otkupquje,snima i emituje kao ra dio igru za djecu pozori{nu pred -stavu Gdje je moj nos, sa Brankom Br|aninom kao urednikom.

U svom gradu je od 1971. do 1990. napisao (i re`irao) 6pozori{nih predstava za mlade (i jednu za djecu), a uVi{egradu (gdje su ga donijeli vjetrovi rata 1996.), od 1997.pa do danas napisao je (i re`irao pored pomenute Gdje mi jenos), jo{ devet predstava za djecu i jednu za odrasle. Prvih{est su objavqene u kwizi More u lavoru, koju je objavilaSrpska kwiga iz Rume sa Dobricom Eri} kao urednikom.

U ovoj kwizi su ~etiri pozori{ne predstave za djecukoje su veoma dobro primqene, kako kod vi{egradskepublike, tako i {ire, a sa predstavom Sawalica maliglumci vi{egradski amateri su uspje{no u~estvovali i na17. Festivalu humora za djecu u Lazarevcu.

Zaposlen je u vi{egradskom Domu kulture.

143

[tampawe ove kwige pomogli su:

- Australijska ambasada u Be~u- „Komunalac“, Vi{egrad- Dom zdravqa, Vi{egrad

144

SADR@AJ

LA@QIVICA JECA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

MA[TA MO@E SVA[TA . . . . . . . . . . . . . . . . 45

SAWALICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79

ZIMSKE RADOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117

Beqe{ka o piscu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143

145

146

Savo [kobi}MA[TA MO@E SVA[TA

Izdava~SRPSKA KWIGA, Ruma

*

Glavni urednikDOBRICA ERI]

*

Za izdava~aMILUTIN @IVANOVI]

*

Slog, prelom i {tampaSRPSKA KWIGA, Ruma

*

[tampano u 500 primeraka2006. godine

SRPSKA KWIGA u Rumi, Pav lo va~ka 27,

tel. 022/422-196, 022/490-139 tel/faks. 022/429-589

Uredni{tvo SRPSKA KWIGA u Beogradu,

Trg Nikole Pa{i}a 2

e-mail: srpskaknjigaªptt.yu

147

DE^JAPOZORNICA

148

CIP – Katalogizacija u publikacijiBiblioteka Matice srpske, Novi Sad

821.163.41-93-341

[KOBI], Savo Ma{ta mo`e sva{ta i druge komedije za decu / Savo[kobi}. - Ruma : Srpska kwiga, 2006 (Ruma : Srpskakwiga). - 146 str. ; 20 cm. - Biblioteka De~japozornica ; kw. 1)

Tira` 500.

ISBN 86-7564-352-7

COBISS.SR-ID 211246343