SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET

STUDIJ ARHEOLOGIJE

Saša Buljević

MATERIJALNA KULTURA JUŽNIH SLAVENA U VIDU PREDMETA SA

MITOLOŠKIM MOTIVIMA

Prvostupnički rad

Mentor: prof. dr. sc. Ante Uglešić

Mostar, 2010.

SADRŽAJ

UVOD............................................................................................................................3

IZVORI ZA REKONSTRUIRANJE SLAVENSKE MITOLOGIJE.............................4

a) Materijalni izvori.................................................................................................4

b) Povijesni izvori.....................................................................................................5

c) Folklorna predaja.................................................................................................6

OPIS PREDMETA SA MITOLOŠKIM PRIKAZIMA...................................................7

IDENTIFIKACIA I INTERPRETACIJA MITOLOŠKIH PRIKAZA...........................15

NEBESKI VRHOVNI BOG...........................................................................................15

SOLARNO BOŽANSTVO.............................................................................................17

BOG MUNJE...................................................................................................................20

HTONSKI BOG...............................................................................................................21

BOGINJA – RODILJA.....................................................................................................23

PITANJE SVETOVIDOVE PRIPADNOSTI JUŽNOSLAVENSKOM

PANTEONU.....................................................................................................................24

ZAKLJUČAK....................................................................................................................25

LITERATURA...................................................................................................................26

TABLE...............................................................................................................................28

2

Uvod

Ovaj rad predstavlja skromnu refleksiju dosadašnjih istraživanja Slavenske mitologije i

tumačenja materijalnih ostataka koji se sa većom ili manjom sigurnošću pripisuju

južnoslavenskim populacijama. Zbog kompleksnosti teme problematiku nije moguće

sagledati i objasniti samo iz arheološke perspektive pa je nužan interdisciplinarni pristup.

U prvom dijelu rada biće predstavljeni nalazi za koje se smatra da sadrže određenu mitološku

ikonografiju. U tom dijelu će biti određena njihova tipološka pripadnost i kontekst nalaza,

ako je poznat.

U drugom dijelu rada ćemo iznijeti i argumentirati identifikaciju i interpretaciju

predstavljenih nalaza. Treba još naglasiti da će materijalni nalazi predstavljati osnovnu

polaznu točku na kojoj će se nadograđivati svi ostali elementi.

3

Izvori za rekonstruiranje slavenske mitologije

Religijska i mitološka vjerovanja i cikluse možemo rekonstruirati uz pomoć više izvora:

a) Materijalni izvori

b) Povijesni izvori

c) Folklorna predaja

a) Materijalni izvori

Materijalni ostatci, odnosno artefakti predstavljaju direktan produkt čovjeka i oni su sami po

sebi izravna veza između stvaraoca i onog koji interpretira taj nalaz. Moramo naravno biti

oprezni u pripisivanju materijalnih ostataka nekoj etničkoj zajednici, jer oni mogu biti

predmet razmjene ili utjecaja.1 Što se tiče kritike na slavensku pripadnost materijalnih ostatka

koji će u ovom radu biti obrađeni, prednjači F. Curta koji fibule tipa Werner – Rybakov

(slavenske fibule) smatra produktom stapanja raznih kulturnih komponenti, kako domaćih

( kršćansko Romansko stanovništvo ) tako i stranih ( barbari odnosno u ovom slučaju Avari i

Slaveni).2 Iako ova kritika dijelom ima smisla, ona ne predstavlja problem u tumačenju ovih

predmeta u okviru slavenske mitologije jer se duhovna kultura navedenih naroda ( Avara i

Slavena ) nije previše razlikovala.3 Prema H. Lovmjanjskom arheološki izvori, odnosno

materijalni ostatci predstavljaju „nijeme“ izvore tj. nisu u stanju vjerodostojno rekonstruirati

religijski život čovjeka.4 Međutim pojedine sfere kulta je moguće rekonstruirati na osnovu

univerzalnih simbola.

1 Grupa autora, Praistorija Jugoslavenskih zemalja V, ANU BIH Centar za balkalnološka ispitivanja, Sarajevo, 1987. str. 7462 http://muse.jhu.edu, Florin Curta, Female dress and „Slavic“ bow fibulae in Greace, 20. 11. 2010. str. 1233 Nikos Čausidis, Mitske sliki na Južnite Sloveni, Misla, Skopje, 1994. str. 114 Henrik Lovmjanjski, Religija Slovena, Biblioteka XX vek, Beograd, 1996. str. 53

4

b) Povijesni izvori

O povijesnim izvorima nema potrebe podrobnije raspravljati jer je to učinjeno u mnogim

djelima koja su se bavila problematikom Slavenske religije, zato ćemo nabrojati samo one

izvore za koje se smatra da su autentični.

Povijesne izvore možemo podijeliti na slavenske i strane. U slavenske spadaju:

- Nestorove kronike, Novgorodska kronika, Ipatski rukopis, epska pijesma „Slovo o

polku Igorevu“, Kozmine kronike, Povijest vremini let.5

One govore ponešto o slavenskim bogovima, spominju njihova imena u zakletvama i daju

nam uopćene podatke o funkcijama određenih bogova.6 Pored navedenih postoje i oni izvori

koji predstavljaju plagijate kasnijih razdoblja, kao što L. Leger to konkretno smatra za ep

„Slovo o polku Igorevu“.7

Strani izvori pretežno potiču od kršćanskih svećenika i misionara i iz arapskih izvještaja: 8

- Adam Bremenski Gesta Hammaburgensis eclesiae pontificum,

- Helmod Chronicom Slavorum

- Titmar

- Saks Gramatik Gesta Danorum

- Tri biografije vlatike Otona Bamberškog od kojih je jednu napisao Ebo, drugu

Herbrod, a treća je anonimna

- Prokopije 9

- Malaline kronike10

- Arapski pisci (ibn Rosteh, al-Gardezi, Masudi11, ibn Fadlan)12

Kao što se može očekivati kršćanski izvori skoro uvijek pišu negativno o slavenskim

bogovima, i opisuju obrede koji su za njih predstavljali bogohuljenje.13 Samim tim

5 Louis Leger, Slovenska mitologija, Beograd, 1901., str. 9-10, H. Lovmjanjski, Religija Slovena, str. 846 Ibid. str. 7-97 Ibid. str. 7-98 Ibid. str. 9-149 H. Lovmjanjski, Religija Slovena, str. 6410 Ibid. str. 7111 Ibid. str. 6812 James E. Montgomery, Ibn Fadlan and the Rusiyyah, u: Juranal of Arabic and Islamic Studies 3, Cambrige, 2000., str. 113 L. Leger, Slovenska mitologija

5

vjerodostojnost ovih izvora predstavlja problematiku, jer su njihove riječi nerijetko bile

politička propaganda u službi kršćanstva i kršćanskih država koje su prijetile nezavisnosti

slavenskih plemena.

c) Folklorna predaja

Etnografska metoda može biti korisna u rekonstrukciji određenih mitoloških motiva koji su

sačuvani u narodu i koji su izrazito pretkršćanski. Tako pomoću priča koje su se sačuvale u

folkloru i određenih toponima možemo rekonstruirati pojedine mitove, međutim oni ipak

nemaju potvrdu pisanih izvora.14 U folkloru su zabilježene interesantne legende u kojima

demoni nose imena staroslavenskih bogova i samim tim stječemo podatak o božanstvima

koja su južni Slaveni štovali. 15

S etnologijom zaokružujemo osnovne pristupe koji se moraju koristiti pri rekonstrukciji

slavenske mitologije, tu još možemo dodati etimologiju o kojoj nije potrebno posebno pisati.

Opis predmeta sa mitološkim prikazima

14 H. Lovmjanjski, Religija Slovena, str. 52 - 5315 Veselin Ćajkanovič. O vrhovnom bogu u staroj srpskoj religiji., Srpska knjiiževna zadruga, Beogradski izdavačko-grafički zavod, Prosveta, Partenon M.A.M., Beograd 1994., str.

6

Kao što je navedeno u uvodu ovaj rad će se bazirati na materijalnim ostatcima od kojih se

većina može sa relativnom sigurnošću pripisati Slavenima, dok za pojedine nalaze to nije

moguće zbog nesigurnog konteksta.

Depo metalnih pločica iz Veselinova otkriven je u prvoj polovici 20 st. i datiran u 7 st. a

povezuje se sa plemenom Velegizita.16 Pronađeno je ukupno dvadeset i jedna pločica od kojih

deset prikazuju ljudsku figuru ili njene elemente.17 U drugu grupu spadaju zoomorfni prikazi

koji imaju nadrealnu komponentu i koji samim tim imaju mitsko – religiozni kontekst, dok

treća grupa predstavlja također zoomorfne prikaze ali sa realističnom komponentom pa

njihov mitsko – religiozni karakter nije siguran.18

Brončana ruka iz Rumunije(T.III:2) sa nepoznatog nalazišta, jednostrana izlivena od

bronce. S obzirom na ikonografiju koja je predstavljena na ruci i njenu komparaciju sa

balkanskim i slavenskim nalazima može se pretpostaviti ranoslavensko porijeklo.19 Daljom

analizom ovog predmeta mogu se izdvojiti sljedeći prikazi: dvoglavi htonski bog, borba

između raznih životinja (borba grifona, konja i zmije), vodeno biće koje hvata ribu, životinja

sa suncem ispod tijela, životinja s pticom na leđima, dva simetrična psa sa rozetom na sredini,

shematizirana antropomorfna figura s rozetom umjesto glave.20

Metalne pločice iz Biskupije kod Knina koje se javljaju u tri primjerka, na jednoj je

prikazan konj u galopu sa nogama podignutim u zrak, na drugoj imamo motiv rozete sa

ljudskim licem dok treća predstavlja izvijeni duguljasti simetrični motiv sa dva ptičja

protoma.21

16 Nikos Čausidis, Poganska religija Slavena u svjetlu ranosrednjovijkovnih materijalnih nalaza s područija Balkana, u: Histria Antiqua, Pula, 13/2005., str. 43717 Ibid. str. 43718 N. Čausidis, Poganska religija... str. 43719 Ibid. str. 437 - 43820 Ibid. str. 438 - 43921 Ibid. str. 439

7

Metalna pločica iz južne Dobrudže(T.IV:8) koja predstavlja antropomorfnu figuru u

položaju oranta, izlivena je u bronci i možemo je okarakterizirati kao reljefnu pločicu. Sam

predmet je datiran u 7 – 8 st. i vezuje se za populacije koje su bile uključene u seobu naroda.22

Privjesci u obliku konja pronađeni u Bugarskoj, Makedoniji i Srbiji. Izrađeni su u

tehnici lijevanja, plastično obrađeni sa prednje strane, otkriveni pojedinačno a vjerojatno su

korišteni kao amuleti.23 Datiraju se u 8 – 9 st. pretežno se vezuju za nomadske populacije ali

zbog morfološke sličnosti sa nalazima iz Biskupije možemo pretpostaviti njihovu slavensku

pripadnost.24

Fibule Slavenskog tipa ili fibule tipa Werner – Rybakov

Primjerci ovih fibula su nađeni na širokom prostoru Istočne, Centralne, Jugoistočne Evrope i

Male Azije.25 Produkcija ovih fibula je rađena pomoću kalupa napravljenih od gline tako da

nije riječ o serijskoj proizvodnji ovog artefakta jer je nakon hlađenja metala kalup bio

razbijan.26

Werner je zapravo napravio klasifikaciju fibula i okarakterizirao ih kao slavenske, on ih je

podijelio u dvije grupe: I i II na osnovu oblika noge koji se javlja u dvije varijante: u obliku

ljudskog lica (maske) ili životinjske glave.27 Pored osnovne podjele Werner je izdvojio

mnoštvo podfaza na osnovu motiva koji su prikazani na nozi i glavi fibule.28

Ove vrste fibula se javljaju i na području centralnog i južnog Balkana, na području Bosne i

Hercegovine za sada nalazi fibula ovog tipa nisu poznati, dok je na području Hrvatske poznat

jedan primjerak sa lokliteta Zagreb – Stenjevec Donji.29

22 Ibid. str. 43923 Ibid. str. 43924 N. Čausidis, Poganska religija... str. 43925 http://muse.jhu.edu, Florin Curta, Female dress and „Slavic“ bow fibulae in Greace, 20. 11. 2010. str. 12426 Ibid. str. 12427 Ibid. str. 10428 Ibid. str. 10429 Zdenko Vinski, Ranosrednjovjekovni arhološki nalazi u Zagrebu i u njegovoj okolici, u: Zbornik „Iz starog i novog Zagreba“ II, Zagreb, 1960, str. 50

8

Fibula iz Prilepeca(T.I:1,2) dobro je sačuvana, izrađena od bronce, tehnikom lijevanja iz

jednog dijela, sastoji se od dvije ploče, jedne polukružne sa pet izdanaka a druga se završava

sa maskom na nozi.30 Ova fibula sa obzirom na ukras se može povezati sa fibulom tipa I-A

(Nea Anhialos – Orlea) po Warneru ali ipak za sada predstavlja unikat.31

Fibula iz Bitola(T.I:5) nepoznato nalazište. Pronađen je fragment dvopločaste fibule od

bronce. Sačuvana je polukružna ploča sa lučnom sponom, pripada tipu Werner I-H i prvom

podtipu t.j. ornamentalnom prema I. Gavrituhinu.32

Fibula iz Vinčana(T.I:7) također fragment dvopločaste fibule, izliven od bronce. Prema

Werneru spada u tip I-C.33 Karakteristika fibula ove vrste fibule je način oblikovanja noge,

naime vrh noge ima nepravilan kružni i zaobljen oblik sa shematiziranim elementima lica.34

Dio koji spaja vrh noge sa donjom pločicom ima dva polukružna segmenta a na sredini

pločice su jedan ili dva para ptičjih protoma koje su simetrično postavljene.35 U daljoj podjeli

I. Gavrituhina ova fibula spada podtipu: fibula sa linijskim ornamentom.36 Dva primjerka

ovog tipa fibule su pronađeni na nekropoli kod Kruja u Albaniji.37

Fibula iz Sv. Erazma, Ohrid.(T.II:1,2) Fragment dvopločaste fibule izliven od bronce.

Sačuvana je polukružna ploča i dio lučne spone koji je probijen u centralnom dijelu jer je

korišten sekundarno vjerojatno kao privjesak.38 S obzirom da donji dio fibule nije sačuvan,

nije moguće precizno odrediti kojem tipu pripada, okvirno se može odrediti kao II tip po

Werneru i to na osnovu ornamenta kruga sa točkom.39

30 Nikos Čausidis, „Prstestata“ fibula od Prilepec i drugite analogni ranosrednovekovni primeroci od centralniot i južniot Balkan, u: Macedoniae acta archaeologica, Skoplje 17/2006., str. 30531 Ibid. str. 31332 Ibid. str. 30933 N. Čausidis, „Prstestata“ fibula od Prilepec..str. 31034 Ibid. str. 31035 Ibid. str. 31136 Ibid. str. 31137 Ibid. str. 31438 Ibid. str. 31239 Ibid. str. 312

9

Fibula iz nacionalnog muzeja iz Sofije. Fibula je u cijelosti sačuvana. I pripada tipu I-K,

karakteristike ove fibule su između ostalog šest izdanaka na pločici noge. Analogije sa ovom

fibulom imaju primjerci iz Rumunije i okolnih oblasti.40

Fibula iz Nea Anhilaosa,Volos.(T.II:4) Kontekst ove fibule je veoma zanimljiv naime ona je

pronađena u grobu pored starokršćanske bazilike.41 Ona po Wernerovoj tipologiji spada u

fibule tipa I-A koje inače predstavljaju tipičan oblik fibula na balkanskom području.42 Fibule

ovog tipa imaju pločicu noge u obliku trapeza, a na kutovima pločice su ptičji protomi.43 Sa

ovom fibulom su analogni nalazi fibule iz Sparte i Velesinca kraj Kladova u Srbiji.44

Fibula iz Demetiasa, Tesalija. Predstavlja unikatan primjer fibule i ne može se uklopiti u

postojeću tipologiju.45 Ona kao i fibule tipa I-C ima polukružne segmente između vrha noge i

pločice, ali ptičje protome izostaju. Također ima određene stilske sličnosti sa tipom fibule I-A

tako da može predstavljati protip ili derivat te fibule a možda čak i hibrid navedena dva tipa.46

Fibula iz Sparte i Diona(T.II:7,8) spadaju u tip II- B po Werneru, ali zbog međusobnih

razlika N. Čausidis je predložio podjelu na tri podtipa gdje bi prvi podtip imao dvije

varijante: varijantu „a“ (kojoj bi pripadala fibula iz Diona) i varijantu „b“(kojoj bi pripadala

fibula iz Sparte).47

Fibule iz Lješa,(T.II:8,10) predstavljaju tip II-B po Warneru, one na pločici noge imaju dva

para kružnih aplikacija i sve su pronađene na Balkanu sa jednim izuzetkom u Maloj Aziji pa

se još nazivaju i balkanskim tipom fibula.48

Fibula sa lokaliteta Zagreb – Stenjevac Donji(T.III:1) je izrađena od bronce, lijevana,

nađena na položaju antičke nekropole i pripada ženskom grobu koji je naknadno ukopan pred

40 Ibid. str. 31341 Nikos Čausidis, Pagansko – sovenski kultni predmeti od Tesalija (II), u: Godišen Zbornik, Skoplje, 20/1993., str. 15942 N. Čausidis, „Prstestata“ fibula od Prilepec... str. 31343 N. Čausidis, Pagansko – sovenski kultni... str. 159 - 16044 Ibid. str. 16045 N. Čausidis, „Prstestata“ fibula od Prilepec... str. 31346 N. Čausidis, „Prstestata“ fibula od Prilepec... str. 31347 Ibid. str. 31448 Ibid. str. 314

10

kraj seobe Južnih Slavena.49 Ova fibula ima antropomorfni vrh nožice, dosta degeneriran, na

pločici noge ima šest, dok na polukružnoj pločici ima pet „prstastih“ izduženijih izdanaka.

Ukras je izveden pravolinijski i to horizontalno na nožnoj pločici, a vertikalno na polukružnoj

pločici. S obzirom na antropomorfizam vrha noge i šest izdanaka na nožnoj pločici ova fibula

bi se mogla svrstati u tip I-K po Werneru.50 Navedena fibula se datira u rano 7. st.51

„Recipijenti za sol“ ili avarski rezbari kako ih je još nazvao N. Jakšić.52 Na području

Hrvatske nađeno je ukupno šest primjeraka artefakta ove vrste.53 Dva su pronađena na

nekropoli Nin – Ždrijac, jedan u konjaničkom a drugi u dvojnom grobu, za tri recipijenta

nam nalazište nije poznato a čuvaju se u Arheološkom muzeju u Splitu, J. Belošević smatra

da bi mogli biti iz Burnuma (Ivoševci), dok je posljednji pronađen na nekropoli Privlaka kod

Vinkovaca.54 Ovi nalazi su najčešći na području Panonije.55 Predmeti su izrađeni od jelenjeg

paroška, imaju tri kraka jer su napravljeni od dijela gdje se rog grana.56 Na primjerku iz

konjaničkog groba u centralnom dijelu kompozicije prikazan je stup u obliku koplja koji

izrasta iz motiva u obliku „malteškog križa“, koji na kutovima ima kružne ili „kapljičaste“

motive sa točkama u sredini(T.III:4). Sa obje strane centralne kompozicije prikazane su

simetrično dvije životinjske figure sa maskama bika, na osnovu prikaza tijela možemo

zaključiti da se radi o konjima.57 Pored figuralnih prikaza također je ukrašen bogatim

geometrijskim ukrasom. Ovaj predmet je nađen za pojasom konjanika.58

Veliku sličnost u likovnom ukrasu sa navedenim artefaktom ima „recipijent za sol“ iz Muzeja

hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu i predstavlja njegovu najbližu analogiju(T.III:5).59

Razlika između ova dva artefakta je u izvedbi ukrasa centralne kompozicije, naime na

drugom primjerku je predstavljen stup koji izrasta iz četverolatičnog vegetabilnog motiva a

49 Z. Vinski, Ranosrednjovjekovni arhološki... str. 5050 N. Čausidis, „Prstestata“ fibula od Prilepec... str. 31351 Z. Vinski, Ranosrednjovjekovni arhološki... str. 5052 Nikola Jakšić, Prvih pet stoljeća Hrvatske umjetnosti, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2006., str. 13653 Janko Belošević, Materijalna kultura Hrvata od 7 – 9 stoljeća, SLN, Zagreb, 1980., str. 12554 Ibid. str. 12555 N. Jakšić, Prvih pet stoljeća... str. 13456 Ibid. str. 13457 J. Belošević, Materijalna kultura...,str. 12658 N. Jakšić, Prvih pet stoljeća... str. 13659 J. Belošević, Materijalna kultura...,str. 126

11

završava se motivom „malteškog križa“.60 Iznad lijeve životinje je prikazan također motiv

„malteškog“ križa, koji je vjerojatno stajao i iznad životinje na desnoj strani.61

Drugi primjerak koji je pronađen u Ninu skromnije je izrade za razliku od onog iz

konjaničkog groba(T.III:7).62 Na njemu je prikazana scena lova, gdje lovac kopljem ubada

jelena u bijegu, dok je s druga strana ukrašena motivima šahovskog polja.63

Preostala dva primjerka koja se nalaze u Muzeju hrvatskih arheoloških Spomenika imaju

geometrijski ukras. Jedan je ukrašen mrežasto šrafiranim trokutima i rozetom(T.III:3).64 Oko

rozete su radijalno poredane točkice u dva reda, dok su ispod nje prikazani povezani viseći

trokuti koji u sredini i na vrhu imaju po jednu točku. Sama rozeta je tehnički hibridno

izvedena, odnosno jedan dio je prikazan linijama dok drugi dio rozete formiraju točkasti

ubodi.

Druga posuda je ukrašena motivom koncentričnih kružića koji su međusobno povezani

linijama(T.III:6).65

Križ sa lokaliteta Nin – Ždrijac(T.V:5) predstavlja dio inventara iz dječjeg groba, pored

ovog artefakta u grobu su nađena dva prstena, zrna od staklene paste, par brončanih karičica,

dva željezna noža, i keramički prsten.66 Križ je izrađen je u tehnici lijevanja sa pozlatom.67

Krakovi križa su jednaki, na svakom kraku su prikazani ljudski maskeroni orijentirani

bradom prema središtu, dok su na središtu prikazan četiri slična maskerona raspoređena oko

rozete.68 S obzirom na ušice koje su bile raspoređene na krakovima križa i sjecištu krakova,

artefakt je zasigurno imao funkciju aplike.69 Ovaj križ N. Jakšić povezuje sa

predvelikomoravskim kulturnim krugom na osnovu nalaza iz Mikulčica, dok ga J. Belošević

tretira kao franački import.70 Ovaj nalaz se datira u prijelazu VIII. u IX. stoljeće.71

60 N. Jakšić, Prvih pet stoljeća... str. 13661 J. Belošević, Materijalna kultura...,str. 12662 Ibid. str. 12763 Ibid. str. 12764 Ibid. str. 12865 Ibid. str. 12966 N. Jakšić, Prvih pet stoljeća... str. 14267 Ibid. str. 14268 N. Jakšić, Prvih pet stoljeća... str. 14269 Ibid. 14270 J. Belošević, Materijalna kultura...,str. 98, N. Jakšić, Prvih pet stoljeća... str. 14271 J. Belošević, Materijalna kultura...,str. 98

12

Kameni idol iz Vačana kod Bribira(T.IV:1,2,3)

Ovaj idol se čuva u Muzeju hrvatskih spomenika u Splitu. Čine ga tri glave od kojih je jedna

potpuno uništena dok su ostale dvije djelomice oštećene.72

Jedno od djelomice oštećenih lica je ponovo oblikovano, oči su izvađene tako da su ostale

samo dvije rupe, dok trokutasta usta predstavljaju originalni dio.(T.IV:1)73 Gornji dio glave je

oštećen ali se na prijelazu očituju linije koje bi mogle predstavljati kosu, dok je donji dio

glave izdužen i predstavlja bradu.74

Najbolje sačuvana glava je ovalna, sa okruglim očima u vidu malih izbočina, nos je prikazan

kao trokut. (T.IV:2)75 Usta su oblikovana polumjesečasto. Na rubu glave moguće je razaznati

tragove kose.76

S obzirom na nepoznat konteksti nalaza pored slavenske pripadnosti ovaj idol bi se mogao

interpretirati i kao keltsko ili rimsko provincijalno djelo.77

Kameni idol iz Gunice kod Larise(T.IV:5)

Ovaj idol je nađen prilikom rekognosciranja terena i okarakteriziran je kao prapovijesni. 78 Na

osnovu čelne fotografije N. Čausidis je iznio dvije ikonografske komponente ovog idola: „

При описот на идолот се наметнува заклучокот дека во неговиот изглед паралелно се

вградени две иконографски предлошки. Според едната, тоа е стилизираната претстава

на маж, најверојатно во војничка опрема, а според другата, претстава на

атропоморфизиран фалус. Имено горниот дел на идолот е оформен во вид на висок

заоблен конус кој ја претставуа главата на фигурата или glans penis, ако судиме поред

втората предолошка.“79 Lice idola je prikazano u vidu tri točke koje predstavljaju oči i nos i

jedne brazde koja predstavlja usta, vrat spaja torzo i glavu bez naglašenih ramena a ispod

vrata nekoliko polukružnih brazda i kružni medaljon čine pektoral.80 Ruke su prikazane u

plitkom reljefu i nalaze se na stomaku sa ispruženim prstima, ispod njih je pojas kojeg čine

72 Vladimir P. Goss, The Three-Header from Vaćani, u: Starohrvatska prosvjeta , Split, 36/2009., str. 3673 Ibid. str. 3774 Ibid. str. 3775 V.P. Goss, The Three-Header from Vaćani, str. 3776 Ibid. str. 3777 N. Čausidis, Mitske sliki na Južnite Sloveni, str. 468, V.P. Goss, The Three-Header from Vaćani, str. 3878 N. Čausidis, Pagansko – sovenski kultni... str. 16179 Ibid. str. 16180 Ibid. str. 161

13

dvije horizontalne linije i red točkica.81 Na desnoj strani iznad pojasa je prikazana ručka koja

se može protumačiti kao ručka noža ili mača.82 Ovaj idol ima analogije sa onima iz Poljske,

Istočne Evrope i Njemačke.83

„Amulet“ iz Preslava (T.IV:4)

Napravljen od kosti i datira se u X stoljeće.84 Na njemu su prikazane četiri stilizirane ljudske

glave simetrično postavljene, samo se na jednoj od glava jasno ocrtavaju oči i usta.85 Između

glava se nalazi otvor koji je služio za njegovo prikačivanje, na donjem dijelu idola su ucrtana

dva tipa geometrijskih simbola: kružići sa točkama i motiv riblje kosti.86

Indentifikacija i interpretacija mitoloških prikaza

Nebeski vrhovni bog

81 Ibid. str. 161-162 82 Ibid. str. 16283 Ibid. str. 16284 N. Čausidis, Mitske sliki na Južnite Sloveni, str. 46485 Ibid. str. 46486 IBId. str. 464

14

U depou pronađenom u Tesaliji ističe se jedna pločica na kojoj je prikazan bradati muškarac,

sa shematiziranim torzom u obliku polukruga i četiri zrakaste rozete na rubovima.(T.V:3)87 N.

Ćausidis tumači ovaj prikaz kao personifikaciju nebeskog božanstva na čijem tijelu su

naznačene faze dnevnog solarnog ciklusa.88 Listasti motiv tumači kao vulvu što čini ovo

božanstvo androgenim, što je karakteristika vrhovnog nebeskog božanstva.89

Ovaj lik bi se mogao poistovjetiti sa slavenskim nebeskim bogom Svarogom a sama scena po

Čausidisu bi mogla predstavljati čin rađana njegovog sina Svarožića.90 Analogije sa ovim

prikazom bi mogle predstavljati fibule tipa II- B.91 Na ovim fibulama je izražena navedena

kompozicija doduše još više shematizirana. (T.II:8,9,10)92 Dodatak navedenoj kompoziciji je

motiv htonskog boga na suprotnoj pločici koja ujedno predstavlja donje zone kozmosa, i

prikaz shematizirane ptice koja izlazi iz grudi nebeskog boga.93 Ovaj prikaz upućuje na

kozmogonijski mit u kojem prabog stvara iz svoje sjene svog oponenta, a ptica iz praoceana

vadi zrno pijeska iz kojeg bog stvara zemlju.94

Pored navedenog prikaza također se vrhovni nebeski bog javlja u vidu stupa svijeta, gdje on

simbolički predstavlja centar svemira i osu oko koje univerzum funkcionira.95 Ovu mitsku

sliku sačinjavaju dva simbolička elementa: vertikalni stup i nekoliko čovječjih glava na

njemu, često postavljenih simetrično.96 Najbolju materijalnu potvrdu za ovu tezu predstavlja

Zbručanski idol iz XI st. na kojem su pored četiri glave prikazane i četiri posebne figure. 97

Četiri glave i stup (koji ima oblik falusa) predstavljaju vrhovnog boga, a četiri figure su

vjerojatno bogovi koji su proizašli iz vrhovnog boga.98

Analogiju na području Balkana imamo u navedenom Preslavskom „amuletu“, idolu iz Gunice

i idolu iz Bribira (sa pretpostavkom da posljednja dva predstavljaju slavensku ostavštinu jer

87 N. Čausidis, Poganska religija... str. 44088 Ibid. str. 44089 Ibid. str. 44090 Ibid. str. 44091 N. Čausidis, „Prstestata“ fibula od Prilepec.,str. 31492 N. Čausidis, Poganska religija... str. 44093 Ibid. str. 44094 Ibid. str. 44095 Ibid. str. 44196 N. Čausidis, Mitske sliki na Južnite Sloveni,. str. 45497 N. Čausidis, Poganska religija... str. 44298 Ibid. str. 443

15

kao što je navedeno datiranje ovih predmeta nije određena a samim tim ni kulturna

pripadnost).99

Motivi slični stupu svijeta javljaju se na fibuli iz Prilepca i „recipijentima za sol“.

Na pločicama fibule iz Prilepca je prikazana vertikalna osa koja izlazi iz rombične pločice i

završava se sa spiralnim motivima. N. Čausidis tumači rombični dio kao zemaljsku ploču sa

raščlanjenim dijelovima svijeta od kojih je centralni najsvetiji, vertikalna osa sa spiralnim

završetcima bi predstavljala drvo života a polukružna ploča nebeski svod sa fazama solarnog

ciklusa.100 Slični prikazi spiralnih vitica se javljanu na fibulama tipa I-A a gotovo identični na

pricrnomorskim fibulama koje još imaju dodatke ptičjih protoma. (T.II:11)101

Ne možemo da ne primijetimo sličnost motiva na fibulama sa germanskim mitom o Idgrasilu,

velikom drvetu koje prožima zemlju i kozmos, i psihomahiskoj borbi između orla i zmije

Nidhog koja izjeda korijen drveta.102 Zbog toga se uvodi sumnja u slavensku pripadnost

pricrnomorskih fibula, pa se one smatraju germanskim produktom.103

Međutim ako uzmemo u obzir da Germani i Slaveni spadaju u sjevernu indoevropsku

skupinu,104 onda nije sasvim nemoguće da su Slaveni imali mit sličan germanskom o stablu

života, odnosno stupu svijeta.

Ako prihvatimo izlaganja o stupu svijeta kao dijelu slavenske mitologije onda bi ikonografija

opisanih „recipijenata za sol“ mogla imati i slavensku komponentu. Naime opisani stup

odnosno stablo koje je postavljeno između dva konja veže se sa simbolom sunca, u vidu

„malteškog križa“. Tako je na primjerku iz Splita simbol sunca postavljen na vrhu stupa i

iznad leđa desnog konja, dok na primjerku iz Ždrijaca stup „izrasta“ iz navedenog simbola.

Postojanje više simbola sunca na primjerku iz Splita može ukazivati na prikaz sunčevog

kretanja (kao na slavenskim fibulama). Također treba skrenuti pažnju na to da „amulet“ iz

Preslava na donjem dijelu ima kružiće sa točkama u sredini, koje se javljaju na „recipijentima

za sol“ što naravno može biti samo slučajnost.105

99 N. Čausidis, Mitske sliki na Južnite Sloveni,. str. 464 - 470, N. Čausidis, Poganska religija... str. 443100 N. Čausidis, „Prstestata“ fibula od Prilepec... str. 306 - 308101 Ibid. str. 307102 http :// onlinebiblioteka . tk Tibor Živković, Skandinavska mitologija, 21.11.2010., str. IX103 N. Čausidis, „Prstestata“ fibula od Prilepec... str. 307104 H. Lovmjanjski, Religija Slovena, str. 31105 N. Čausidis, Mitske sliki na Južnite Sloveni,. str. 464 - 465

16

J. Belošević ukazuje na avarsko porijeklo ovih predmeta, i daje objašnjenje prikaza na njima

ali ne daje sasvim jasno objašnjenje njihove pojave u starohrvatskim grobovima.106 Moguće

je da su Slaveni u njima prepoznali svoje mitološke motive i prihvatili ih kao kultne, statusne

ili ukrasne predmete. N. Jakšić ove predmete navodi kao statusne simbole preuzete od Avara

nakon poraza istih od strane Franaka.107 Ali da li bi neki sasvim stran predmet bio uključen u

jedan konzervativan obred kao što je sahranjivanje, koji se veoma sporo mijenja? Ipak treba

imati u vidu da su Avari i Slaveni relativno dugo dijelili isti prostor i da je moglo doći do

izvjesnog sinkretizma u mitološkom i religijskom smislu.

Solarno božanstvo

Nalazi koji se mogu identificirati kao predstave solarnog božanstva javljaju se u dva tipa

prikaza:108

- Žena u pozi adoracije

- Solarni konjanik

Žena u pozi adoracije prikazana je na jednoj od pločica iz Velestina. (T.IV:8)109

Figura je prikazana u suknji s obnaženim grudima i rukama podignutim u pozi adoranta ispod

kojih se nalaze krila, odlikuje je groteksno lice, oko kojeg se nazire zrakasta aureola.110

Po ikonografskom konceptu ovoj pločici su bliske figurine iz Martinovke,(T.V:4) i figurina iz

Dobruđe gdje su u sličnom stavu prikazani muški likovi koji personificiraju boga sunca .111 N.

Čausidis naglašava deformiranost dlanova na pločici iz Velestina koju tumači kao

metamorfozu u baklju koja je sasvim jasno izražena na figurici iz Dobruđe.112

106 J. Belošević, Materijalna kultura...,str. 126 - 127107 N. Jakšić, Prvih pet stoljeća... str. 134108 N. Čausidis, Poganska religija... str. 443109 Ibid. str. 443110 N. Čausidis, Poganska religija... str. 443111 Ibid. str. 443112 Ibid. str. 443

17

Solarni konjanik je prikazan na jednoj pločici iz Tesaliskog depoa(T.IV:9). On nosi štit i

mač koji predstavljaju solarne simbole (štit - sunčev disk, mač - aktivnu moć sunca).113 Slične

prikaze imamo na stećcima gdje je glava konjanika zamijenjena sa solarnim diskom.114

Za navedene prikaze nije moguće dati sigurnu identifikaciju jer u slavenskoj mitologiji

postoji više bogova koji presonificiraju sunce, koje ćemo navesti u daljem tekstu.

Dažbog

Ili kako je još poznat po imenima Dabog, Dajbog ili hromi Daba.115 On se spominje kao

Svarogov sin u Malinim kronikama.116 Što se tiče imena ovog boga N. Čausidis iznosi da se

ono sastoji od dva semantička segmenta.117 Prvi daj po njegovom mišljenju znači dan, što bi

odražavalo Dajboga kao boga svjetlosti, dana, sunca.118 U narodnim pjesmama on se

prikazuje kao pokrovitelj svadbi, kao davalac i kao neko ko ima moć zaustaviti zimu i

pokrenuti ljeto.119 Spominje se također i druga priroda Dažboga o čemu će biti kasnije riječi.

Dažbogov hram je navodno bio na vrhu brežuljka gdje su se prinosile žrtve i vršili obredi.120

Svarožić – Božić – Radgost

113 Ibid. str. 444114 N. Čausidis, Mitske sliki na Južnite Sloveni,. str. 289 - 291115 V. Ćajkanovič. O vrhovnom bogu..., str. 120 - 121 116 H. Lovmjanjski, Religija Slovena, str. 71117 N. Čausidis, Mitske sliki na Južnite Sloveni,. str. 328 - 329118 IBId. str. 328119 „Dažbog“ u: Slovenska mitologija, enciklopediski rečnik..,str. 145120 Ibid. str. 145

18

Titmar pri opisu Radgostovog hrama spominje boga Zuarasici - Svarožić za kojeg navodi da

ga neznabožci obožavaju više nego ostale.121 Svarožić se također spominje kao bog vatre ili

ognjišta.122 U hramu ili na brdu pored hrama Radgosta, slavljeni su prvi dani poslije ljetne

solsticije.123 S obzirom na ove dvije činjenice sasvim je moguće da Svarožić i Radgost

predstavljaju istog boga.

U narodnim pjesama Svarožić se poistovjećuje sa Božićem.124 Dok u jednoj narodnoj pjesmi

Božić ima karakteristike živog bića i simbole sunca, kao što je žuta kabanica i kretanje preko

vode.125

Sasvim je jasno da su Svarožić i Božić deminutivi od riječi Svarog i Bog, prema tome ovaj

bog bi također proizlazio iz Svaroga i mogao bi predstavljati novorođeno sunce nakon

zimskog solisticija.

Hors

U dijelu Slovo o polku Igorevu Hors je poistovjećen sa suncem.126 Jedan spomenik spominje

Peruna, Mokošu i Apolina ( Apolona ).127 Ako je Apolon stavljen na mjestu Horsa sasvim je

sigurno da on predstavlja sunce.128 S ovim bogom se povezuje i narodni junak Helja ( krilati

konjanik koji jaše krilatog konja ),129 a izvori spominju da se u dvanaestom stoljeću lokalni

feudalac Dobromir Hrs odmetnuo od Bizantske vlasti i da je zarobljenike bacao sa visoke

stijene u Vardar.130 Ovaj način ubijanja zarobljenika sugeriše na obredno žrtvovanje.131

121 L. Leger, Slovenska mitologija, str. 36122 „Svarog“ u: Slovenska mitologija, enciklopediski rečnik, Zepter book world, Beograd, 2001., str 484123 Spasoje Vasiljev , Slovenska mitologija, Srbobran, Beograd, 1928, str. 34124 N. Čausidis, Mitskite sliki na Južnite Sloveni, str. 330125 Emilian Lilek, Vjerske starine iz Bosne i Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja, Zemaljska štamparija u Sarajevu, Sarajevo, 1894., str. 338126 H. Lovmjanjski, Religija Slovena, str. 89 - 90127 L. Leger, Slovenska mitologija.,str. 34128 Ibid. 34129 N. Čausidis, Mitskite sliki na Južnite Sloveni.,str. 329130 Ibid. str. 329131 Ibid. str. 330

19

L. Leger smatra da bi ovo ime moglo biti grčki naziv za nekog idola, dat od strane misionara

ili svećenika.132 Sasvim je jasno da riječ Hors nije slavenskog porijekla pa se dovodi u vezu sa

perzijskom riječi Khores i židovskom Cheres koje znače Sunce.133 Hors se takođe spominje

uz Perunovo i to u sljedećim oblicima: Horz, Hrs, Hurs, Hers.134

Bog munje

Od navedenih predmeta samo se jedna pločica na osnovu ikonografskih motiva može

povezati sa bogom munje odnosno sa bogom gromovnikom(T.IV:6).135 Ta pločica pripada

Tesaliskom depou i na njoj je prikazan bradati muškarac s kružnim štitom u jednoj i sjekirom

u drugoj ruci. 136 Na osnovu simboličkog značenja sjekire kao groma, N. Čausidis ovaj lik

povezuje sa Perunom.137

Iako samo ime Perun nije sačuvano u južnoslavenskom folkloru podatci o postojanju kulta

gromovnika kod Slavena na području Balkana javljaju se kod Prokopija.138 Pored povijesnih

izvora snažna tradicija boga gromovnika prenesena je na starozavjetnog svetca Iliju koji je u

folkloru dobio epitet gromovnik.139 Ilija u folkloru predstavlja veoma moćnog svetca, on

svojim gromom protjeruje zle duhove i gađa nepravedne, na Ilindan njemu se prinose žrtve.140

On u basnama pomaže pri pronalasku blaga, štiti od vještica, razbojnika i nečistih duhova. 141

Pored folklora na Balkanu je sačuvano nekoliko toponima koji svjedoče o postojanju

Perunovog kulta.142

Htonski bog

132 L. Leger, Slovenska mitologija.,str. 34133 S. Vasiljev, Slovenska mitologija, str. 15134Ibid. str. 16135 N. Čausidis, Poganska religija... str. 443136 Ibid. str. 443137 Ibid. str. 443138 H. Lovmjanjski, Religija Slovena, str. 64 - 67139 „Ilija Gromovnik“ u: Slovenska mitologija, enciklopediski rečnik..,str. 222140 „Ilija Gromovnik“ u: Slovenska mitologija, enciklopediski rečnik..,str. 223141 IBID. str. 223142 S. Vasiljev, Slovenska mitologija, str. 16

20

Prikazi koji bi se mogli povezati sa htonskim bogom javljaju se u tri varijante: bog s tijelom

zvjeri i glavom muškarca, bog iz čije glave raste bilje i višeglavi bog.143

Prva varijanta je prikazana na pločici iz Velestina, ovaj prikaz N. Čausidis veže sa tzv.

„avarskim pojasnim jezičcima“ i tumači njihov sadržaj kao borbu između nebeskog i

htonskog boga.144 Figura prikazana na ovoj pločici se može povezati sa Velesom – Volosom

koji se navodi kao „skotji bog“(T.V:1).145 Što N. Čausidis tumači kao životinjski bog u smislu

da predstavlja boga u obliku životinje.146 Dažbog se u folkloru također predstavlja kao biće

koje je u stanju da poprimi životinjski oblik.147 Dvoglavi bog je prikazan na brončanoj ruci iz

Rumunjske gdje njegov htonski karakter može naslutiti na osnovu njegovog položaja na dnu

kompozicije.148

Druga varijanta prikaza htonskog boga se javlja: na navedenoj pločici iz Velestina, na

polukružnim pločicama slavenskih fibula i srednjovjekovnim amuletima iz Makedonije i

Bugarske.149 N. Čausidis ih objašnjava kao zamjenom ikonološkog koncepta htonske boginje

koja rađa bilje sa muškim htonskim bogom koji oslobađa bilje nakon pretrpljenog poraza od

nebeskog boga.150

Moguće je još jedno objašnjenje u kojem bi bog bilja nakon nasilne smrti odlazio u

podzemlje i postajao bog mrtvih. Ovaj mitološki ciklus je široko rasprostranjen i javlja se u

društvima čija je privreda zasnovana uglavnom na poljodjelstvu.151 Sasvim je očigledno da

ovaj mitološki ciklus personificira rađanje i umiranje bilja tokom godišnjih doba.

Višeglavog htonskog boga nalazimo na Zbručskom idolu u vidu troglavog lika koji pridržava

zemljanu ploču.152 Htonskog boga bi mogao predstavljati Bribirski idol ako pretpostavimo

njegovu slavensku pripadnost.

143 N. Čausidis, Poganska religija... str. 447144 Ibid. str. 447145 S. Vasiljev, Slovenska mitologija, str. 26146 N. Čausidis, Poganska religija... str. 447147 V. Ćajkanovič. O vrhovnom bogu..., str. 118 - 122148 N. Čausidis, Poganska religija... str. 448149 Ibid. 448150 Ibid. 448151 J. G. Frazer, Zlatna grana, Ivanišević, Beograd, 2003., str. 320 - 382152 N. Čausidis, Poganska religija... str. 448

21

Višeglavi htonski bog bi se mogao identificirati sa Triglavom ili Trojanom (naziv koji je

prisutan kod Južnih Slavena u folkloru).153 Triglav kao i Veles predstavlja i boga vegetacije,

to nam pokazuje pokušaj jednog žreca da vrati narod na staru religiju u kojem on sebe

predstavlja kao Triglava, boga koji oblači polja travom, šume lišćem i da su plodovi zemlje,

drveća i stada u njegovoj vlasti.154

Trojan se spominje u staroslavensko – ruskom prevodu Otkriće Svete Marije božje o paklu, tu

se kao idoli pominju Perun, Horz, Veles i Trojan.155 S. Vasiljev i L. Leger smatraju da su

južni Slaveni preko Rumuna i starosjedilaca primili predanja o caru Trajanu i uzdigli ga na

status boga i taj kult dalje prenjeli na istok, što ne zvuči baš uvjerljivo.156 V. Petruhin kao

troglavog lika u južnoslavenskoj tradiciji navodi Trojana.157 U folkloru on ima tri glave sa

kojima proždire ribe, ljude i stoku,158 a u jednoj priči ima kozje uši.159 Također se spominje

kao zli car koji ophodi žene noći i prevarom svetca ili muža biva spržen od sunca.160

Najvjerojatnije je da Trojan predstavlja južnoslavensku verziju Triglava.

Boginja – rodilja

Ovaj motiv se javlja u dvije varijante: prva je kurotrofna boginja sa muzičkim instrumentom,

a druga u vidu boginje sa nogama u obliku zoomorfnih protoma.161

153 Ibid. str. 448154 S. Vasiljev, Slovenska mitologija,.str. 30155 L. Leger, Slovenska mitologija., str.38156 L. Leger, Slovenska mitologija., str.38, S. Vasiljev, Slovenska mitologija,.str.34157 „Triglav“ u: Slovenska mitologija, enciklopediski rečnik..,str.539158 „Trojan“ u: Slovenska mitologija, enciklopediski rečnik..,str.540159 L. Leger, Slovenska mitologija., str.39160 S. Vasiljev, Slovenska mitologija,.str.34-35161 N. Čausidis, Poganska religija... str. 444 - 447

22

Prva varijanta se javlja na jednoj od pločica iz Velestina (T.IV:7). Dijete koje poseže za

majčinom dojkom može se interpretirati dvosmisleno: kao novorođeni bog (ciklično rađanje),

i kao personifikacija plodnosti.162

N. Čausidis upućuje na još jedan mitski prikaz na pločici iz Tesalije gdje je prikazan konj sa

kandžama(umjesto kopita) koji grabi preplašeni mali ljudski lik(T.V:2).163 Otvorena zubata

čeljust također naglašava njegovu predatorsku ulogu u ovom prikazu. Sličan prikaz imamo na

aplikacijama iz Martinovke(T.V:4).164 Prikaze na navedenim pločicama iz Tesalije N.

Čausidis tumači kao glavne točke solarnog ciklusa u kojem se periodično solarni bog rađa i

nasilno strada od strane konja.165 Potvrdu ovog tumačenja nalazimo u grčkoj mitologiji u vidu

mita o Glaukovim kobilama.166

Druga varijanta je prikazana na pločici iz Veselinova u reduciranoj formi koja je svedena na

zomorfne protome i glavu boga koji se rađa, naravno ovaj zaključak je N. Čausidis izveo na

osnovu brojnih komparacija između ostalog sa pojedinim tipovima slavenskih fibula.167 Na

fibulama je prikazana cjelovita figura mitske rodilje, koja umjesto noga ima zoomorfne

protome.168 Ovu rodilju on identificira sa suprugom mitskog heroja, rodonačelnikom etnosa i

prvih careva.169 Ovaj mitološki motiv može predstavljati utjecaj iranojezičnih populacija.170

Pitanje Svetovidove pripadnosti južnoslavenskom panteonu

162 Ibid. str. 444163 Ibid. str. 444 - 445164 Ibid. str. 446165 Ibid. str. 446 - 447166 Robert Graves, Grčki mitovi, Familet, Beograd, 2002., str. 186 - 187167 N. Čausidis, Poganska religija... str. 447168 Ibid. str. 447169 Ibid. str. 447170 Ibid. str. 447

23

Poznavatelj slavenske mitologije može se zapitati zašto Svetovid nije uključen u sklopu

interpretacije Preslavskog idola?

N. Jakšić kaže: „A da su na mjestima njegova štovanja (misleći na Svetovida) u srednjem

vijeku nicale crkvice sv. Vida u znanosti je odavno dokazano.“171 Međutim da to nije baš tako

u svojoj analizi crkava koje nose ime sv. Vida ukazuje T. Burić.172 On u svom radu zaključuje

da nema čvrstih dokaza koji upućuju na izgradnju crkvi sa imenom sv. Vida prije XII st. 173

H. Lovmjanski spomnije Svetovida samo u kontekstu politeizma polabskih Slavena dok R.

Zaroff iznosi mišljenje da bi Svetovid u suštini mogao biti polabska varijanta Jarovita

odnosno Jarila.174 V. Belaj također iznosi mišljenje da Svetovid nije bio poznat na jugu, te da

su srednjovjekovne crkve sv. Vida bile supstitut za kultna mjesta drugih bogova.175

Uzimajući navedeno u obzir možemo zaključiti da je N. Jakšićeva interpretacija lica na

Ninskom križiću kao prikaza Svetovida sasvim pogrešna.176

Zaključak

171 N. Jakšić, Prvih pet stoljeća... str. 136172 Tonči Burić, Odnos Sveti vid – Svantovid na istočnoj obali Jadrana, Histia Antiqua, 13/2005., str. 461 - 466173 Ibid. str. 462 - 466174 H. Lovmjanjski, Religija Slovena, str. 123 – 147, Roman Zaroff, The Origins of Sventovid of Rugen, u: STUDIA MYTHOLOGICA SLAVICA V/2002., str. 9 - 17175 Vitomir Belaj, Poganski bogovi i njihovi kršćanski supstituti, u: Studia ethnologia Croatia, 21/2009., str. 191 - 192 176 N. Jakšić, Prvih pet stoljeća... str. 142

24

Kao što smo vidjeli na osnovu materijalnih ostataka i uz pomoć drugih izvora u mogućnosti

smo, ne samo da prepoznamo određeno božanstvo na nekom prikazu, već i da „iščitamo“ iz

njega određene mitološke sadržaje. Tako se postavljaju novi zaključci o slavenskoj mitologiji

koji nadopunjavaju povijesne izvore. Pa smo u mogućnosti djelomično rekonstruirati

određene mitove.

Također se postavlja pitanje o utjecaju različitih populacija na Slavene u okviru mitološkog

koncepta.

U ovom radu je ukazano na potrebu opreza prilikom tumačenja ikonografskih prikaza

( primjerice Jakšićevog tumačenja prikaza sa Ninskog križića ), gdje smo, konzultiranjem

druge literature i vlastitim kritičkim prosuđivanjem, došli do zaključka da se često donose

posve krivi zaključci, koji se ne mogu pravovaljano argumentirati. Da bi se izbjegla pogrešna

identifikacija moramo uzeti u obzir sve komponente koje sudjeluju u stvaranju određenog

motiva.

Literatura:

BELOŠEVIĆ, Janko, Materijalna kultura Hrvata od 7 – 9 stoljeća, SLN, Zagreb, 1980.

BELAJ Vitomir, Poganski bogovi i njihovi kršćanski supstituti, u: Studia ethnologia Croatia,

21/2009, 169 -197.

25

BURIĆ Tonči, Odnos Sveti Vid – Svantovid na istočnoj obali Jadrana, Histia Antiqua,

13/2005. 461 – 467.

CURTA Florin, Female dress and „Slavic“ bow fibulae in Greace, Hesperija 74/2005., 101 -

104.

ČAUSIDIS, Nikos Mitske sliki na Južnite Sloveni, Misla, Skopje, 1994.

ČAUSIDIS, Nikos, Poganska religija Slavena u svjetlu ranosrednjovijkovnih materijalnih

nalaza s područija Balkana, u: Histria Antiqua, Pula, 13/2005., 437 – 456.

ČAUSIDIS, Nikos „Prstestata“ fibula od Prilepec i drugite analogni ranosrednovekovni

primeroci od centralniot i južniot Balkan, u: Macedoniae acta archaeologica, Skoplje

17/2006., 303 – 327.

ČAUSIDIS, Nikos, Pagansko – sovenski kultni predmeti od Tesalija (II), u: Godišen

Zbornik, Skoplje, 20/1993, 159 – 174.

ČAJKANOVIĆ, Veselin. O vrhovnom bogu u staroj srpskoj religiji., Srpska knjiiževna

zadruga, Beogradski izdavačko-grafički zavod, Prosveta, Partenon M.A.M., Beograd 1994

FRAZER James G., Zlatna grana, Ivanišević, Beograd, 2003

GRAVES Robert, Grčki mitovi, Familet, Beograd, 2002

GOSS, Vladimir P., The Three-Header from Vaćani, u: Starohrvatska prosvjeta , Split,

36/2009. 36 – 53.

JAKŠIĆ, Nikola Prvih pet stoljeća Hrvatske umjetnosti, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb,

2006., 134 - 145

LEGER, Louis Slovenska mitologija, Beograd, 1901.

LOVMJANJSKI Henrik, Religija Slovena, Biblioteka XX vek, Beograd, 1996.

LILEK, Emilian, Vjerske starine iz Bosne i Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja,

Zemaljska štamparija u Sarajevu, Sarajevo, 1894., 365 – 388.

MONTGOMERY, James E., Ibn Fadlan and the Rusiyyah, u: Juranal of Arabic and Islamic

Studies 3, Cambrige, 2000., 1 – 25.

26

VINSKI, Zdenko, Ranosrednjovjekovni arhološki nalazi u Zagrebu i u njegovoj okolici, u:

Zbornik „Iz starog i novog Zagreba“ II, Zagreb, 1960., 47 – 63.

ZAROFF Roman, The Origins of Sventovid of Rugen, u: STUDIA MYTHOLOGICA

SLAVICA V/2002., 9 -18.

ŽIVKOVIĆ, Tibor, Skandinavska mitologija, 21.11.2010. http://onlinebiblioteka.tk

T. I

1 2 3 4

27

5

7 8 9 10

T. II

1 2 3 4

28

6 7 8 9

10 11

29

T. III

1 2 3

30

4 5

31

,

6 7

T. IV

1 2 3

32

4 5 6

33

7 8 9

1 2

34

4

5

35