Matija Vlačoć Ilirik, Spis Protiv Papina Primata

7/27/2019 Matija Vlao Ilirik, Spis Protiv Papina Primata

1/38

137

M. Vlai: Spis protiv papina primata

Uz prijevod djela Matije Vlaia IlirikaSpis protiv papina primata

Jedno od najvanijih pitanja tijekom dvadeset stoljea povijesti Crkve bilo jepitanje autoriteta. Tijekom srednjeg vijeka vodile su se une rasprave i bespo-tedne borbe za autoritet u Crkvi. Tri su stajalita bila suprotstavljena, a svako jeod njih imalo svoje pobornike i podupiratelje. Koncilijaristi su smatrali da vr-hovni autoritet u Crkvi moe imati jedino sveopi koncil. Kurijalisti su se snanoborili da vrhovni autoritet u Crkvi bude u Rimskoj kuriji na elu s papom. Pritomu su koristili sva mogua teoloka, politika, pravna i druga sredstva kakobi dokazali da papinska vlast i autoritet potjeu izravno od Isusa Krista te timeuvrstili mo i autoritet pape. Reormatori u esnaestom stoljeu, kao i brojnipropovjednici Evanelja u stoljeima prije njih, naglaavali su pak da je RijeBoja jedini i vrhovni autoritet u Crkvi.

Uz snano naglaavanje autoriteta Svetog pisma reormatori su nastojali os-poriti autoritet i primat pape te time ojaati protestantske crkve utemeljene uvrijeme reormacije i obesnaiti Rimokatoliku crkvu na elu s papom. U tome jenastojanju Vlai kao autor i urednik izdao niz djela, meu kojima je i Scriptumcontra primatvm Papae, ante annos 100 compositum. Item, M. Fl. Ill. de eademmateria [Spis protiv papina primata, sastavljen prije 100 godina. Takoer, (dopri-nos) Matije Vlaia Ilirika o istoj materiji]. To je djelo Vlai objavio prvi put1550., a zatim i 1551. godine.

U Spisu protiv papina primata Vlai biblijskim, teolokim i povijesnim argu-mentima dokazuje da papinstvo nije ustanovio Krist te da papa nema primat nadostalim biskupima. U djelu je Vlai objavio i dva spisa protiv nauavanja vlastii bezbone papine tiranije. U drugom se spisu, napisanom u vrijeme Bazelskogsabora (1431-1449), ukratko i argumentirano dokazuje na temelju Svetog pisma

da papa nema primat nad ostalim biskupima, a zatim se povijesnim dokazimaukazuje na koji je nain papa kao Antikrist osvojio primat. Dokazuje se da Petarnije imao primat a ako ga je i imao, ne treba ga zato imati papa. Takoer obra-zlae da nije korisno bilo kojeg ovjeka, ma kako bio poboan, postaviti na elocijeloj Kristovoj Crkvi.

Spis protiv papina primata za prijevod je odabrao Damir Gal, diplomiraniuitelj i teolog, kao dio poslijediplomskog istraivakog projekta. Preveo ga jeDubravko Furlan, proesor latinskoga jezika, s izvornika koji se nalazi u Nacio-nalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu.

Stanko Jambrek


2/38

138

KAIROS - Evaneoski teoloki asopis / Godite III. (2009), br. 1, str. 138-171

Naslovnica djela Spis protiv papinoga primata iz 1550. godine


3/38

139


SPIS

PROTIV PAPINA PRIMATA,

sastavljen prije 100 godina.

Takoer, (doprinos) Matije Vlaia Ilirika oistoj materiji.

Otk 18, 2-6(Prijevod prema jeruzalemskoj Bibliji)

Pade, pade Babilon veliki - Bludnica - jer se gnjevnim vinom bludanjezina opie narodi; s njom su bludniili svi kraljevi zemaljski, a trgovcise zemaljski obogatie od silna raskoja njezina.

Zaujem i drugi glas s neba: Izaite iz nje, narode moj, da vas ne zade-se zla njezina te ne budete suzajedniari grijeha njezinih! Jer njezini grijesido neba doprijee i spomenu se Bog zloina njezinih.

Vratite joj milo za drago, naplatite joj dvostruko po djelima!


4/38


5/38

141


SVI

LATINSKI SPISIMatije Vlaia Ilirika, izdani upravo

na razliite naine protiv ravno-dunih lai i zabluda i neki

koji prije nisu nastali,a sljedea stranica

e ukazati nakatalog.

Sve je ispravljeno i umnoeno.

Ope pravilo o adiaori.

Sve ceremonije i obredi, ma kako snagom svoje prirode bili nepristrani, pre-staju biti adiaora (ravnoduje, ni tetno ni korisno, op. ur.), kad nastupaubiranje prihoda, dobar glas tovanja i nunosti, poricanje, sablazan, oitaprilika bezbonosti i kada napokon na svaki nain ne izgrauju Crkvu veju rue te kad hule na Boga. Sva ova zla nalaze svoje mjesto u dotinimpromjenama, a osim toga to vie to su neke od njih jednostavno po svo-

joj prirodi bezbone.


6/38

142


Naslovnica Vlaieve posvete djela Petru Petroviu


7/38

143


PRESVIJETLOM UZVIENOM VLADARUGospodinu Petru Petroviu, stalnom namjesniku u Temivaru,

koji posjeduje mjesto doljnjega ugarskog kraljevstva,

svome najmilostivijem Gospodaru,

Matija Vlai Ilirik.

UZVIENI GOSPODINE i presvijetli predstojnie, uo sam za tvoju pobonost

kao i nastojanje prema istinskoj vjeri te tvoju sklonost prema mnogom propo-vijedanju pa sam se stoga usudio, malo slobodnije iako nepoznat, obratiti ti se ipozdraviti te ovim naim teolokim i neznatnim djelcem.

Nekako je premalo, ako promatra ili veliinu djela ili takoer, u ovo vrijeme,veliko obilje takvih pojava. No previe je ako se obazre na volju i sud autora kojinam sada prua podano obilje ovakvih pojava, ili takoer ako razmotri plod,koji odatle proizlazi.

Naime kad se Bog silno ljuti i prijeti, ne prijeti i ne kanjava nijednom ka-znom doli glau i eu rijei Boje (Am 8; 2 Sol; Dn 2). Isto tako, kada eli

ukazati na najveu naklonost, obeava da e dati svoj zakon u naa srca, da eizliti svoga Duha nad Crkvu, tako da e takoer i najmanji ljudi propovijedati iimati vienja te da e spoznaja Boga jednako ispuniti sve, kao to more oplakujezemlju. Budui, dakle, da se ovo, to doprinosi prosvjetljenju nae vjere, namadodjeljuje po najveoj i izvrsnoj Bojoj volji, kao i po najmilosnijem njegovomnaumu te iz najdobrohotnije Boje ruke, mi bismo to trebali prihvatiti barem uonoj mjeri u kojoj nepoboni svijet, istovjetan onom Ezopovom pijetlu, takvestvari prezire i ne cijeni, kao da su najprostije.

to vie da kaem o mnogim i bezmjernim dobrima koja proizlaze iz pobo-

nih spisa, napisanih na ovaj nain. Znam uistinu da bezbonici sve nevolje ovogasvijeta pripisuju jadnome Kristu i njegovu Evanelju, radi nagrena lica njihovaOca. Ahab ne dvoji ovaj najtei zloin navaliti na lea Iliji, zato to je uznemirioIzrael, kad je istinski prorok idolopoklonskog tiranina pobio u lai, zajedno s nje-govim sveenicima i pokazao im da sva zla dolaze od njihovih idolopoklonstva.

Tako se i bezboni sveenici i pontici ne bojahu optuiti Krista i apostolezbog nesloge, nemira te napokon bezbonosti itavoga naroda. Isto tako su po-slije i Rimljani besramno pripisivali kranstvu uzroke sviju nevolja. Tako su inai papisti protiv svoje savjesti bogohulno pridavali sva zla protiv nedunoga i

spasonosnoga glasa Evanelja. Usuuju se nevolje istone Europe pripisati pro-


8/38

144


povijedanju Evanelja iako su se one pojavile i ponajvie zapoele prije uspostavenauka Evanelja. Sada se usuuju istome razlogu predbaciti i graanske njema-ke ratove iako znaju da su evangelici taj rat strpljivo podnosili trideset godina i da

je bio uvijek zasluga politike i da su ga nametnuli politiari.Ono zbog ega vas preklinjem je sljedee, to bih ve nazvao avoljim do-bitkom. Crkve su ve odavno arko molile za istu spoznaju i uzroke nae vjere islobodu okupljanja, a to su kraljevi i protivnici sviju redova tako ozbiljno obeali:Toliko puta su to namjeravali, a nikada se nisu usudili uiniti. Stoga razlog onogaza to preklinjem, ne moe biti nijedan drugi doli da la bjei od svijetla kao odsmrti. Napokon sakupili su jednom neku etu razbojnika, koji kad bi bili poteni,i kad bi nam dopustili slobodni sabor ili nam ga htjeli odrediti, time bi samo jed-nostavno pokazali da svoje pravo, uistinu ne izvravaju samo radi najviih vlada-

ra. No ovo jo nije bilo dovoljno, naravno, takvi suci, koji ujedno bijahu i tuiteljii suci i koji su ponad obiaja vjere osnovali mnoge Crkve, u isto su vrijeme u nasuperili oruje i tako orujem unitili cijelu stvar, osudivi nas prestraene bez nassamih, kako to kae grka rije 1.

Ipak, da ne bi uspio zloinaki pothvat bezbonika, Bog je, poslavi duhaobraenja za vrijeme sredinjih zbivanja, kao to 58. psalam opominje bezbo-nike, zamrsio raune njihovih zloinakih namjera. Uistinu neki lani, no ipakneumorni, zaeli su nove spletke. Kad su, naime, uvidjeli da je njihovo nastojanjeupravo zlo, i da ne mogu uiniti ono to ele radi tetnosti naega sabora, smatrali

su da im valja upotrijebiti prijevaru i primijeniti silu. Zato su im nakon oku-pljanja triju ili etiriju namjesnika i priredivi neke igre, sloili haljinu kao da jesaivena od ukrasa Antikristove bezbonosti. Odredili su da ga svi moraju dratisvetim i neoskvrnjenim i da ga moraju cijeniti 2, sve dok oni ne dopuste sloboduokupljanja, to se naravno nee dogoditi. One, koji ovo nee htjeti uiniti, stii eosveta nemilosrdnoga rata.

Odavde neka svaki ovjek zdrave pameti prosudi, kakva je uistinu papistikavjera, koja u tolikoj mjeri naputa svjetlo i slobodnu spoznaju. Isto tako kakvimsu duhom voeni papiste. Oni naime, koji protiv svih ljudskih i boanskih prava,protiv vlastitih obeanja, preziru mnoge Crkve i njihovu vjeru, a da je jo nisupravo spoznali i namjeravaju unititi prijevarom veom od Neronove okrutnosti.ak Tatari i Skiti razmiljaju o kranima i Evanelju Isusa Krista, te postupajujedva surovije od ovih najkranskijih i najkatolikijih tirana. Pogledajmo jo iovo: neko su pogani idolopoklonici progonili krane daleko manje nemilosrd-

1 (naime ) (Ermn dikn katgorein)tuitelj biti, gdje se nitko nebrani, nenazonoga tuiti; v. SENC, Grko hrvatski rjenik, reprint 1988, Zagreb, Naprijed, str.850.

2 Napomena prevodioca: Ovo je aluzija na zlatno tele koje su Izraelci astili u pustinji.


9/38

145


nije, nego sveti judejski narod, a osobito njegovi glavari i sveenici. Isto tako, uovo vrijeme, Evanelje Isusa Krista uistinu uiva veu vanost kod samih Turaka,nego kod mnogih poglavara (koji se upravo nazivaju kranima), a od svih se

najtee moe podnositi onaj presveti i najii zbor duhovnjaka, redovnika, ka-nonika, biskupa i kardinala kojima predsjeda Antikrist.Tako je Krist dodue doao k svojima, a njegovi ga daleko slabije primie

nego tuinci.No, zato ja pred tvojim Velianstvom spominjem lai i okrutnost bezboni-

ka, kojima su oduvijek muili Crkvu te ju jo i danas mue, kad je svima poznatoi svi se valjano slau u tome da e sotona te svoje osobite snage protiv Evanelja ipobonika primjenjivati, bez poputanja, po svojim sinovima sve do posljednjegasuda?

Iako dakle bezbonici ne prestaju iskrivljavati spasonosni glas Evanelja svo-jim mrskim, najlaljivijim pretvaranjima, ipak se uistinu zna da on (glas) ljudsko-me rodu prua neizmjerna dobroinstva. Osim toga naime, preporua estitostpo ukidanju duhovnih obiaja Sodome i Gomore, sve due podlae upraviteljima,asti sveukupni poredak ivota, ne grabi za se moi krana, a krijepi sveukupnokorisno nastojanje ivota kao i obrazovanost, (svemu tome se protivi papinstvo)takoer ukazuje na istinski put vjenoga spasenja, pouava nas kako uistinu mo-emo po zakonu spoznati svoje grijehe i bijedu. Isto tako nam pokazuje, po uenjuEvanelja, da se moramo s pouzdanjem, molitvom i vjerom uzdii k Prijestolju

milosti po Kristu, a ondje izmoliti oprotenje grijeha, vjeni ivot i osloboenjeod svih zala. Imamo doista obeanje da to god budemo od Oca traili u Kristovoime, od njega emo, bez sumnje, primiti.

Kako bih uistinu ve jednom dovrio na razgovor, jo u ukratko spomenutito sadri ova knjiica koju aljem Tvojem Velianstvu: U njoj su dva spisa protivnauavanja vlasti i bezbone papine tiranije: Posljednji je napisan u vrijeme Ba-zelskog sabora, naime prije stotinu godina. U njemu se ukratko, razlono i ueno,najprije po Svetom pismu dokazuje da papa nema primat nad ostalim biskupima,zatim se na temelju povijesti pokazuje na koji je nain Antikrist osvojio utvrdu

ove tiranije. Doista, u naem prvom saetku dokazuju se tri injenice, od kojihje prva da Petar nije imao primat. Druga, ako ga je i imao, ne treba ga zato imatipapa. Naposljetku, da nije korisno bilo kojeg ovjeka, ma kako bio poboan, po-staviti na elo cijeloj Kristovoj Crkvi.

U ovo vrijeme nije ni bilo rasprava ni beskorisnih raspri o papinoj vlasti, kakosmatraju neki umjereni i blagi (kako se ve nazivaju) ljudi. Ako naime dopustimoda je papa glava Crkve, da ima pravo vezanja i odrijeivanja prema miljenju, daga nitko ne treba pitati: to radi?, da je bezgrean itd., tko e se tada, molim,oduprijeti, da ga ubudue slijedi; to, dakle, treba ut.

Zato sam ove spise odluio posvetiti Tvome Velianstvu, najblai vladaru,


10/38

146


jer sam shvatio (kao to prije rekoh) da si ti jako sklon pravoj pobonosti. Zaistadrim da je osobita dunost dobroga vladara da Kristu otvori vrata svoga carstva,da ne vie i bijesni zajedno s ostatkom svijeta protiv Gospodina i njegova Krista,

nego da se dade pouiti i da se preda Kralju. Ima doista takvih junaka koji sunadaleko najdostojniji obilnih pohvala, no kako za svoje vrline na ovome zloi-nakom svijetu ne primaju dostojnu nagradu, to je osobiti razlog da se suoblieraspetome Kristu kako bi u drugome ivotu s njime kraljevali i slavili pobjedu.

Nastavi dakle, ti Presvijetli vladaru, postojano ispovijedati poznatu istinuKristova Evanelja protiv mahnitanja i bezbotava Antikrista i njegovih duhov-nika, ne samo, kao to kae onaj kod Homera: da te tko!, nego mnogo vie dati Krist u posljednji dan kae: Doi blagoslovljeni Oca moga u kraljevstvo nebe-sko, jer si me dobrostivo prihvatio dok su me moji sljedbenici proroci i oni koji su

me sluali pljakali, zatvorili me, na mnogo naina muili i progonili.Neka Gospodin Isus upravlja svojim Svetim Duhom tvoju blagost na mene isve svoje. Amen. Dobro mi u Gospodinu budi pozdravljen.

U Magdeburgu, 1. oujka 1550.


11/38

147


PRIJE 1130. GODINA ODRAN JE sabor u Kartagi, na kojem je sudjelovalo

dvjesto sedamnaest biskupa te je meu ostalima bio i Augustin. Od te sinodepapa je po poslanicima i pismima traio da se sveenici odande mogu pozvati nanjega, tako da sam moe onamo poslati sveenika sa strane koji bi saznao sve oraspravama i njemu to dojavio. Na taj je nain htio za sebe pribaviti posvemanjujurisdikciju nad arikim Crkvama. Kako bi dokazao da mu to pravo pripada,utvrdio je da je tako odlueno na nicejskoj sinodi. Tako je laima poinio zloin.

Na takav zahtjev najprije je odgovorila arika sinoda, kako zbog nekih dru-gih razloga, a i zbog toga to se nita slinoga nije moglo proitati u koritenimarukopisima dekreta nicejske sinode. Zbog toga su zatraili da se to razjasni i u tusvrhu su naruili autentine rukopise iz Konstantinopola, Antiohije i Aleksandri-je. Kada su odande doneseni rukopisi, otkrivena je i sprijeena papina prijevara.Radi toga u kasnijem odgovoru, smjernim i vanim pismom, u potpunosti suzanijekali papin zahtjev, te su potvrdili da nita takvoga, to on citira, nisu pro-nali u autentinim izvornicima, niti da je pravedno da se druge Crkve podloepapi jer je Krist i u njima prisutan svojom milou. No ovdje u koristiti mjestoiz sinodalnog pisma:

Nicejski dekreti su klerike niega stalea, bilo same biskupe, to je vrlo oito,podloili njihovim metropolitima. Naime, vrlo razborito i s pravom su uvidjeli dasve dunosti treba obavljati na onome mjestu gdje su i nastale. Svakoj pokrajiniobeana je milost Duha Svetoga, a tu je pravednost Krist osigurao, zauvijek obe-ao sveenicima razboritom providnou. Ponajvie zato to je svakoj pojedinojdozvoljeno da se, doe li do kakve sudske istrage, pozove na odvjetnitvo vlastitepokrajine ili na ope odvjetnitvo. Osim ako tko vjeruje da bilo tko (razumije se ipapa) iskuavanjem moe nadahnuti naega Boga za pravednost i da moe zani-jekati znaenje bezbrojnih sveenika okupljenih na koncilu. Ili, kako da shvatimopresudu donesenu preko mora, kod koje nisu mogli biti prisutni nuni svjedoci,bilo zbog slabosti tipine za starost, bilo zbog mnogih drugih zapreka koje se zna-ju dogaati. Doista takvo to, to tvoja svetost alje, nismo nali da je odreeno

sa strane sinodalnih otaca. Jer ono to ste prije odande prenijeli, kao i djelomi-no autentine spise nicejskoj sabora, po istom naem biskupu Faustinu, na jovanijim saborima, koje je prihvatio sveti iril, na biskup aleksandijske Crkve,i Atik, konstantinopolski predstojnik, to je takoer prenijeto nama prije toga pobiskupu Inocentu i podakonu Marcelu, u astan spomen na vaeg predstojnikaBoniacija i u svemu tome nismo mogli otkriti neto slino. Stoga nemojte poslatiizvritelje da istrauju. Nemojte dopustiti kako bi se inilo da au ovoga svijetauvodimo u Crkvu Kristovu, koja unaprijed daje svjetlost jednostavnosti i danponiznosti onima koji ele Boga gledati.


12/38

148


Skoranja sinoda

Velikim zloinom, ne bezrazlono, smatra se zloin prijevare jer se, u kojoj god

vrsti svjetovnih parnica, stavlja samo pred jednoga suca. Zamisli si dakle, poboniitatelju, kako je sjajna bila prijevara, kad ju je papa, razumije se, Kristov vikar ucrkvenim pitanjima, uinio piui tolikoj sinodi. Tako je jednom lai, svojoj tiranijihtio podloiti tolike mnoge Crkve i biskupe. Zamisli si takoer, da su prije 1130god. pape bile tako astohlepni, nepravedni, krivotvoritelji knjiga i sinoda, kolikobi nam, dok je uzastopce rasla njihova zloba, u Crkvu navukli nerazumnosti posvojim dekretima i odlukama bezbonosti i nepravde, koji lutaju mimo pravde,zatim na stotine razliitih stranarenja i bule, i tisuu okultnih djelovanja. Iakoje posve maloga ugleda, pobonici duguju pronaenoj Konstantinovoj darovnici,

kao i mnogoemu slinome, (to je nedvojbeno lano) iz ega se sada citira ono tosu napisali dobri autori, a ide u korist bilo tiranije bilo uspostave pontikalne bez-bonosti. Takvo je takoer ono opirno Klementovo pismo Jakovu Pravednom,bratu Gospodinovu, biskupu jeruzalemskom, o Petrovoj smrti i o njegovom po-stavljanju na njegovo mjesto kao i mnogo toga drugoga, jednako razumnoga. Po-znato je meutim iz Platyne i drugih historiara da je Jakov, brat Gospodinov, ponadimku Pravedni, ubijen godinu dana prije poetka Neronove vladavine, sedamgodina prije Petrove smrti, koji je ubijen etrnaeste godine Neronova carevanja. O,papinstvo, nemalih lanih spomena! Iste vrste su i apostolski kanoni.

Smatra se takoer, da su Duh Sveti i Crkva auktor i pronalaza svega toganajviega, kako to naziva spomenuti koncil, a to je u Crkvu dovukla bezbonapapina prijevara i pokvarenost, po besramnoj ispraznosti naih papista.Meumogunicima postoji tenja da se papa izabere na svaki nain, dok pri tome svakivladar eli da se izabere onaj koji je najspremniji sluiti njegovoj moi i proh-tjevima. Napokon, dokle god samo jedna stranka ne pobijedi drugu i tko godnapokon bude primio ovu trostruku krunu, bez obzira na bezbonost i sklonostzlu, ipak nee biti sumnje da je njega, kao dobroga ovjeka, Duh Sveti postaviona elo Kristove Crkve te da ga je posve obuzeo, tako da vie ne moe sagrijeiti.Naime, prema izreci kanonista, Apostolska Stolica ili prima ili ini svece. Tko ovone vjeruje, taj je krivovjernik.

Tako se postupalo upravo vie od 1000 godina. Naime, gotovo prije 1200 go-dina papa Damaz je zadrao papinstvo protiv Ursina ne samo izborima, ve ikrvavim orujem. I tako su se ti presveti polubogovi uspinjali na tu Svetu Stolicu,bilo silom, bilo pomou novca, bilo razliitim prijevarama.

Rimski Antikrist je bio namjetan, dakle, takvim umijeima i toliko dugo vre-mena te je napadao jednostavnost Crkve. Stoga nije udo da je (osobito uz Bojupomo zbog naih grijeha ve prije Daniel prorekao) da je on izabran u KristovojCrkvi i da je sebi podloio sama srca sviju, kako bi se inilo da ga je sam Bog vla-

stitom rukom postavio na tu Stolicu.


13/38

149


Toga Antikrista, koji sjedi u hramu Bojem i ondje prodaje sve to je sveto tena taj nain od istoga hrama ini pilju razbojniku, Gospodin Isus sada izbacujebiem svoje rijei. Budui da ovoga mnogi ele ponovno vratiti, mnogi mu irom

otvaraju vrata i prozore, a njegove teke putove ine ravnima, mi trebamo, iakosmo slabana djeca koja jo siu, izbaviti naega kralja Gospodina Isusa Krista,sina Davidova i, slavei njegovo kraljevstvo sretnim povicima, ovoga paklenogvuka istjerati iz stada Gospodnjega. Gospodin je znao po tepanju dojenadi po-veati i uvrstiti svoju mo. Po takvoj, dakle, slabosti obiava najradije rasti ipoveavati se njegova jakost. Radi toga sam htio izdati neki stari spis protiv pape,kao i tome dodati neke nae sline argumente.

Na spis bit e podijeljen na tri djela. U prvome u uz Kristovu pomo do-kazati da Petar nije imao primat u Crkvi Kristovoj niti ikakvo pravo nad drugim

apostolima, a time jo mnogo manje vlast maa na zemlji. U drugom djelu u do-kazati da papa nema primat sve kad bi ga Petar bio imao. Naposljetku u dokazatida je nemogue i da ne bi bilo korisno da postoji jedan opi biskup.

Da Petar nije imao primat u Crkvi i da nije bio opi crkveni biskup dokazu-jem ovim sljedeim dokazima:

Prvo, jer je Pavao u poslanici Galaanima vie puta jasno posvjedoio daje on apostol pogana, a Petar idova i da je njegov apostolat unutar odreenihgranica. Njegove rijei iz 2. glave su: Nego naprotiv, vidjevi da mi je povjerenoevanelje za neobrezane, kao Petru za obrezane jer Onaj koji je bio na djelu

po Petrovu apostolstvu meu obrezanima, bio je na djelu i po meni meu po-ganima (Gal 2,7). Ovdje jasno kae, da je njegov boanski nalog, sluba propovi-jedanja Evanelja meu poganima, a Petrova uistinu meu idovima i da je onapostol pogana, a Petar idova.

Treba se osvrnuti naposljetku i na onu neodreenu Ivanovu reenicu i na tose ona odnosi: Petre, pasi ovce moje!. Sasvim je sigurno da je Petru bilo nemo-gue pasti sve Kristove ovce. Malo poslije Jakov, Kea i Ivan za koje se inilo dasu stupovi, sloili su se sa mnome i Barnabinim sljedbenicima da mi idemo po-ganima, a da se oni bave apostolatom obrezanika. Ovo je izmirenje posredovaloda jedan bude apostol idova, a drugi pogana. Upravo to, na vrlo jasan i nedvoj-ben nain prua dokaze da Petar nije najvii biskup u cijeloj Crkvi. Naime, da jeKrist njega postavio za opeg apostola nad svim narodima, molim vas, kako bi setada ili on sam ili Pavao usudio zanijekati tu slubu unato tako svetog sporazu-ma.3 No gore je Pavao jasno posvjedoio da su Petru po Bojoj volji odreeni oviopisani ciljevi, tj. da bude apostol obrezanika. Tako iz ovih mjesta kod sv. Pavlaopaamo da je Petar po boanskom i ljudskom pravu postavljen kao partikularni,

3 Ovo i cijela pria o konrontiranosti Petra i Pavla je po svoj prilici aluzija na prvi crkveni sabor

odran pedesetih godina I. st.


14/38

150


a ne opi biskup. Ovo pravo ne ini ovu razliku slubi nevaljalom, budui da jekatkada u razliitim zgodama Pavao djelovao meu idovima, a Petar meu po-ganima. Ovdje naime raspravljamo de iure (s pravom), a ne de facto (stvarno).

Doista, ako je Petar apostol idova, a ne pogana, to se nas tie njegov apo-stolat, jer smo mi poganski obraenici. Time papa, ako je njegov nasljednik, imamnogo manju jurisdikciju nad Crkvama obraenika s poganstva. Ovome dodaj ito da je Pavao prisutniji u crkvenim pjesmama kao apostol pogana, a ne Petar. Pe-tar dakle, nije imao primat nad svim Crkvama pa papa, koji se smatra njegovimnasljednikom, time ima mnogo manju vlast dvaju maeva.

Drugo, Krist je nekoliko puta apostolima koji su htjeli biti prvi meu ostali-ma, rekao da ne trebaju vladati i kraljevati. Rekao je naime: Kraljevi vladaju na-rodima, a vi nemojte tako. Nije htio da oni vladaju, nego je dapae htio da slue

i budu podloni, osobito kad kae: Tko eli biti najvei, neka bude najmanji. Utome doista sebe prua kao primjer, koji je doao na zemlju, ne da mu drugi slue,nego da on slui drugima i to najveim i najteim sluenjem te je zanijekao da jeon postavljen za suca.

Ovoj reenici ide u prilog i uenje sv. Pavla: 1 Kor 3 i 4 gdje pie da Petar, Pavaoi svi apostoli pripadaju Crkvi, a ne da je Crkva njihova te da se ljudi obraaju Kristupo njihovom propovijedanju. Tako nauava i Petar u 5. glavi Prve poslanice, tj. dane vladaju, nego da su kao stado. Krist dakle nije postavio Petra gospodarom Cr-kve i svih krana, pa time nipoto nije postavljen niti rimski Antikrist, kojemu su

poslunou obvezani svi krani pod prijetnjom gubitka vjenoga spasenja.Tree, Petar je bez sumnje, istinski i cjelovito obavljao slubu koju mu je Krist

bio povjerio. Bio je naime vjeran i dobar Kristov sluga i Kristove ovce je iskre-no pasao. Ve je poznato da on nije htio vladati apostolima i klerom, ve da seizjednaio s ostalim sveenicima i da je u mnogo manjoj mjeri u slubi za sebeprisvojio pravo maa u politici nego to to obiavaju initi kraljevi i carevi (kaoto i papa to ini), ve je radije svim kranima naloio da budu podloni svojimvladarima (1 Pt 2).

Ako je dakle Petar cjelovito obavljao svoju slubu, i nije za sebe prisvojio vlast

nad apostolima niti se domogao politike uprave, nuno slijedi da to ne ulazi uPetrovu slubu. To manje taj maskirani (usp. str. 3) Petrov nasljednik ima pravoza sebe traiti tu prevlast i ugrabiti bilo koje pravo maa poput razbojnika.

etvrto, ako je Petar imao primat od Krista, upravo se nikada u njemu nijeizjednaio Pavao, kako se ini u poslanicama Galaanima i Korinanima. Pavaonije imao takvu ambiciju, da naime, umanji dostojanstvo koje je drugome dodi-jeljeno boanskim putem, kako bi se sam uzdigao.

Peto, papa tvrdi da je radi spasenja nuno vjerovati da on ima vrhovno do-stojanstvo nad svim crkvenim i politikim vlastima. Vie nije dvojbeno da bi, kad

je apostol Pavao nauavao u tako velikoj mjeri o najniim vrlinama i osobama u


15/38

151


Crkvi, neto rekao i o papinstvu kad bi to bila nuna stvar za spasenje, kako juprikazuje Antikrist. Zasigurno bi i nuno neto rekao i o Petrovom primatu bu-dui da je toliko raspravljao o svome pozivu, zatim o Petrovom i ostalih apostola,

samo kad bi tada Petrov primat bio od tolike vanosti.esto, u osmom poglavlju Djela apostolskih napisano je da su apostoli poslaliIvana i Petra u Samariju. Ne alje nii viega, ve obratno. Iz ega slijedi da Petarnije bio gospodar nad ostalim apostolima, nego jednak ostalima, a od itavog zboranii. Ne valja niti Ekov sozam, da senat (vijee) treba slati izvrsnike meu sobom.Naime sasvim pouzdano nijedan senat ne alje svog vladara, kralja ili cara.

Sedmo, treba na umu imati najprije ono to je Krist rekao Petru: ti si Petar sti-jena itd. (iz ega papisti dokazuju da je Petru dan primat). Iz toga je naime nastalavie puta sumnja meu apostolima i tenja za primatom, tko e naime na kraju

meu njima biti prvi, kao to se to vidi u 22. pogl. Lukina evanelja na posljednjojveeri. Upravo ta dvojba i rasprava ne bi bila nastala, da je Krist jednom jednogapretpostavio svima ostalima. K tome, Krist bi im odgovorio da je ve jednomostalima pretpostavio jedino Petra i da ga svi ostali moraju sluati i da se vie nesvaaju oko onoga, to je on u potpunosti zakljuio.

U stvari on na tome mjestu kod Luke u 22. pogl. odgovara suprotno, da nije-dan od njih ne smije biti iznad drugoga, ve uistinu da svi moraju spremno sluitiuzajamno sebi i svim ostalim kranima. No napisat u i evanelistove rijei: Uto nasta meu njima prepirka tko bi od njih bio najvei. A on im ree: Kraljevi

gospoduju svojim narodima i vlastodrci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemoj-te tako! Naprotiv najvei meu vama neka bude kao najmlai; i predstojnik kaoposluitelj. Ta tko je vei? Koji je za stolom ili koji posluuje? Zar ne onaj koji jeza stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji posluuje.

Odavde se dakle oito vidi da tada Petru prije muke nije bio dodijeljen primati da tada Krist uope nije htio uspostaviti prevlast meu apostolima te da je tadau potpunosti unitio tu Antikristovu ambiciju.

Osmo,Krist je uenicima rekao: Kao to je mene poslao Otac, tako i ja a-ljem vas. Vrlo, vrlo je pouzdano da Krist nije poslan od Oca da ustanovi kraljevstva

i vlasti niti da je imao vladarski ma. Zanijekao je naime da je njegovo kraljevstvo sovoga svijeta i da je on ovdje postavljen za suca. Stoga niti jedan apostol niti Kristovnamjesnik ne smije sebi prisvajati neto to Otac nije povjerio samome Kristu.

Deveto, to se tie citata 16. pogl. kod Mateja: Ti si Petar i na toj u stijeniitd. Bez dvojbe vrlo je vjerodostojno tumaenje Pavla, zatim na mnogim mjestimaAugustina, Jeronima, Luke o ovome mjestu, a ne manje i Izaije i samoga Petra kojikau da je stijena Krist. Crkva je izgraena na Kristu koji je vrsta stijena, a ne naPetru, koji se poslije Kristova uzdignua (na kri) pokazao nepouzdanim te doma-lo u istom 16. pogl. kod Mat. bio nazvan sotonom. Osim Krista svjedoanstvom

Duha Svetoga ne moe se postaviti neki drugi temelj za izgradnju Crkve. Time to


16/38

152


ti zavodnici svoje Antikriste postavljaju za temelj Crkve umjesto Krista, ne vladajudobro niti sobom niti svojim domom, a kako bi prema tome mogli pobono sluitii upravljati Crkvom Bojom? Ovdje u citirati mjesto kod Luke: I na toj stijeni, tj.

Kristu. I malo poslije iz ega se vidi da se Crkva ne sastoji od ljudi u smislu vlastiili crkvenog ili graanskog dostojanstva. Poznato je da su mnogi vladari, ak samipape i neki drugi podlonici bili otpadnici od vjere zato to se Crkva sastoji od onihosoba koje imaju pravu spoznaju, svjedoanstvo vjere i istine. Ono to dalje slijedina istome mjestu: tebi u dati kljueve, Oci ispravno tumae, govor koji je bioupuen Petru, vrijedi i za sve ostale apostole, a iz toga se vidi da se pravo kljueva,ovdje obeano, (vidi Iv 20), jednako daje svim apostolima. To ide upravo u prilogprvoj postavci da Petar nije imao primat nad ostalim apostolima i nad svim Crkva-ma. U skladu s Bojom voljom dokazat u da papa nema primat samo zato to ga je

eventualno imao Petar. To u potkrijepiti dokazima.I. Ako je naime najveu pohvalu i znak odobravanja Petar primio (kod Mt

16), oni su mu bili dodijeljeni radi njegove osobite vjere i njenog ispovijedanjakoje je na tom mjestu Petar uinio. No to se to tie bezbonog i neistog pape? Jadoista ne vidim koji bi bio razlog takva nasljedstva. Moda zato to je Petar pogu-bljen u Rimu, neki zloinci nebulozno vrei svoju tiraniju i najsramotnije strastimisle da su poput Petra. Pa molim vas lijepo, da li papisti imaju svjedoanstvoboanske rijei da e pontici biti isto ono to je bio Petar?

II. Nije posve sigurno da je Petar bio u Rimu. Naime kao to papisti piu,

Petar je u Rimu nauavao oko 25 godina, u Jeruzalemu oko 18, isto tako u Pontuje bio, kao to neki pripovijedaju, 5 godina i u Antiohiji. K tome, lano je milje-nje da je napisao svoju poslanicu kad je bio u Babilonu. Iz toga slijedi da je ivioiza Neronove smrti, a pria se da ga je on dao pogubiti. Smatra se da se to oitoprotivi onome to govore papisti da je Petar nakon 18 godina putovao iz Rimana koncil u Jeruzalem, kako pie Pavao u poslanici Galaanima 2: da su tadanaime pruivi si ruke, meu sobom utvrdili da e Petar propovijedati idovima,a Pavao poganima. Kako bi se Petar usudio prekriti taj sveti savez i vezati se uzidovsko sluateljstvo, kad je znao da bi radije trebao u Rimu obraati pogane?

III. Pa ipak poznato je da je nauavao u Rimu i po tom mjestu bi trebala vri-jediti sukcesija, a zato on koji predsjeda u Jeruzalemu gdje je i Krist nauavao,nema jednake ovlasti kao Krist? Ili zato nije bio Petrov nasljednik (misli se naPavla) kad je poznato da je Petar ondje dugo nauavao? Zato isto tako antiohij-ski patrijarh nema Petrove ovlasti kad je Petar ondje takoer propovijedao viegodina, a stari to mjesto nazivaju apostolskom stolicom? Zato se isto tako nije-dan pontski ili babilonski biskup ne naziva njegovim nasljednikom jer je i na timmjestima propovijedao? Doista ne vidim koji bi bio razlog da papa bude njegovnasljednik radije nego koji od navedenih biskupa ili patrijarha?

IV. Doista nigdje u pismima ne obeava se takvo pravo, bilo takva slava Pe-


17/38

153


trovim sljedbenicima. Krist je doista rekao da je molio za Petra, no ne kae damoli za pape, da ne posustane njihova vjera, iji ivot upuuje u najmanju rukuna epikurejce koji su takoer vjerovali u boga, vjeni ivot i uskrsnue. Bog prua

Mojsiju osobito svjedoanstvo koje je vjerno u itavoj kui Gospodnjoj, pa zarsu i njegovi nasljednici bili njemu slini i radi toga trebali narodu izdati zakonesvetih? Samuel i Daniel su veliki muevi i Bog ih je obdario velikim astima. Nonjihovi sljedbenici njima nipoto nisu bili slini. Duh pue tamo gdje eli, to jeBog objavio pastirima, ribarima i svome malom i prezrenom stadu, a ne vrhov-nim upraviteljima, sveenicima i ravnateljima.

V. Prvi Oci nisu htjeli dati primat nijednom biskupu, kao to je vidljivo iz gor-njeg citata arike sinode. Po tome se na najjasniji nain vidi da je nova la tvrdnjada papa ima primat po boanskom pravu, a kad je papa od arike sinode traio

odobrenje, bez sumnje tada je citirao ljudsko, a ne boansko pravo. Upravo naimeda se nadao kako moe dobiti takvo dostojanstvo na temelju boanskog prava,onda bi radije citirao boansko, a ne ljudsko (civilno) pravo. Isto tako je i nicejskasinoda odredila da rimski biskup ima jurisdikciju samo nad gradskom Crkvom,a drugi biskupi nad svojim Crkvama. Jeronim kae Evagriju, da svi biskupi imajujednaku vlast, vidi njegovo pismo Evagriju. Jednako tako papa Grgur u Registruopirno raspravlja o tome da nitko ne mora biti opi biskup. On ovaj naslov napa-da velikim grdnjama i kae da je to neto novo, glupo, oholo, izopaeno, pokvare-no, svjetovno te jednako tako kae da osjea da to nijee vjeru. Kae nadalje da bi

taj in, tj. kad bi se tko htio postaviti nad ostale biskupe, bio vrlo slian djelovanjuavla koji nije bio zadovoljan biti jednak ostalim anelima, te tu usporedbu obil-no donosi u mnogim pismima. ee ponavlja, da se to protivi Evanelju i svimkanonima. Nijee da je ikada posegnuo za i prisvojio ovlasti svojih prethodnika ilidrugih biskupa i tvrdi da e onaj, koji to ime bude prisvojio, biti pretea Antikri-stov. Augustin takoer u 3. knjizi protiv donatista pod naslovom: De baptismo(Krtenje) u 3. glavi citira ove Ciprijanove rijei: Neka se nitko od nas ne dribiskupom nad biskupima i prema tiranijskom obiaju prisili svoje kolege da muse nuno pokoravaju. No radi kratkoe neu mnogo citirati iz svjedoanstava

Otaca i koncila. Po njima se moe lako opaziti da rimski biskup od davnine jonije zauzeo tvravu svoje tiranije iako ju dri na veliku tetu Crkve.

VI. Crkva Kristova je na iroko i na daleko rasprostranjena na zemlji, noupravo nije podlona papi. Dapae, ne sumnjam da postoji Crkva na onim mje-stima gdje se ne zna za Antikrista, tu nevolju naega svijeta. Zato doista sve dodananjih dana za papu nisu ule grke, azijske, ruske, moskovske i druge nji-ma sline Crkve? Zar zbog toga to papi ne ljube noge, nisu Kristove Crkve. Nesmatram da bi sami papisti i lani proroci bili tako goropadni i besramni te bi seusudili takvo to tvrditi.

VII. Ako je Petar, nedugo nakon to je uo: Ti si stijena, iz ega papisti izvo-


18/38

154


de da je postavljen za najveega, bio nazvan od Gospodina sotonom, samo zatoto je prijateljski Kristu savjetovao neto njega nedostojno, koliko su vie pape,koji su u najveoj mjeri trebali odravati Petrovo pravo, a ipak su zanijekali da

njemu pripada, pred Bogom postali sotone. Oni su naime ve prije 1000 godinapoinili tolike zloine i tako strana idolopoklonstva i to bilo da su ih snovali biloda su ih sa sigurnou potvrivali, te povrh toga tako mahnito slijede i ustraju unaruavanju poznate istoe Kristove vjere i istine.

Pape postupaju ve kroz 1000 godina upravo na taj nain da su se pretvorilizbog svojih idolopoklonstava i bezbonosti u avle, makar su prije posjedovalipravo samih anela. Sam Bog je odbacio ustanovu sveenstva, a izabrani narodudaljio je od lanog nauka, pa zar bi onda ljubio kao svoje sinove ove sveenikeizopaene vlastitom nerazboritou, oneiene tako sramotnim hulama, poini-

telje tako stranih idolopoklonstava, tako okrutne zatiratelje nebeske istine?Ovome dodaj sve ono ime se u ovo vrijeme vrlo stvarno dokazuje da je papa

Antikrist, ono to je tada dokazao Luther i drugi ueni ljudi, a i ono to sam janeko ukratko napisao u knjizi u najmanjim zabiljekama. Ako je dakle papaAntikrist, tada nuno slijedi da nije Kristov nasljednik, niti da mora biti na eluCrkve niti mu se itko smije pobono pokoravati.

VIII. K tome pape se ne izabiru po obredu zato da Rimljani ne bi mogli pon-ticima oduzeti njihova prava. Naime, zar da utim o tome da je najstariji i opeprihvaeni obiaj bio, to se spominje u Dj 9. pogl. da kad narod i kler javnim

izborima izabire biskupe pa tako i rimskog, njih potvruje car. No sve je to ukinu-to i promijenjeno te sada jedino kardinali izabiru onoga koga ele. Upozoravamda je jedina razlika u 2. kanonu. Ako bi koji papa bio izabran bilo mitom, biloljudskom pristranou, njega ne treba smatrati apostolskim nego apostatskim(otpadnikim). Poznato je pak iz povijesti i obiaja itave rimske kurije, da papenisu bili birani kroz mnoga stoljea zbog njihova zapaena obrazovanja, valjano-sti i pobonosti, ve jedino na temelju mita, ljudske pristranosti, prijevara ili popokvarenosti. O veliini Antikrista ve se due vremena moe rei ono to je veprije za nekog bilo reeno: Uao je kao lisica, kraljevao kao lav, a umro je kao

pas. Ima dakle i bilo je takvih rimskih vukova, koji ve dugo vrijeme nisu rimskibiskupi, jo manje Petrovi, ve su pravi otpadnici i antikristi.

Upravo sam uz Kristovu pomo dokazao da Petar nije imao primat nad apo-stolima i svim Crkvama niti da ga nema papa, sve da ga je Petar i imao. Zatim unekim dokazima dokazati da ne dolikuje jednom ovjeku biti na elu cijele Crkve,i to nedolinu ovjeku.

Najprije jer je Crkva, kao to je poznato, proirena po cijelom svijetu i prematome njen glas se razlijee sve do kraja svijeta. Nemogue je naime da jedan o-vjek (sve kad bi talentima nadvisivao Petra ili Pavla) zna za sve parnice, zadjevice,

zasjede, raskole i krivovjerja koja nastaju u svim predjelima svijeta. Pa molim


19/38

155


vas lijepo, kako bi, ako uzmemo u obzir samo pismo i odgovor na njega, mogaodoprijeti npr. od kraja Indije do Rima zbog tolikih mora i zemalja, udaljenosti teopasnosti koje prijete na vodi, olujama, zvijeri i razbojnika.

Takoer bi bilo nemogue da on prosudi toliku teinu razliitosti i veliinedunosti. Isto tako bi bilo nemogue da dokraja ispita gore navedene stvari. Pot-puno bi nemogue bilo dostaviti pisma iz svih zemalja na jedno mjesto, da nekaem dostaviti ih pravovremeno. Ista potekoa pokazuje se i u otpisivanju iliodailjanju odgovora.

Papa ne upravlja odve velikim djelom svijeta pa ipak koliko mnogo ima par-nica, koje nisu potpuno ili dovoljno tono rijeene (raspravljene) jer ili jednastranka nije mogla dopratiti u Rim drugu koja je pozvana na raspravu ili se nijemogla imati dovoljna spoznaja (sigurnost) o obavezama i injenicama dotinih

krajeva zbog tako udaljenih mjesta na kojima je nastao uzrok razmirica. Oci spravom opominju u poetnom tekstu koncila da se ne mogu u Rim dovoditi svje-doci s tako udaljenih mjesta zbog razliitih okolnosti.

K tome takoer ako udaljenost nita ne doprinosi potekoi, ipak jedan o-vjek se ne moe nositi s tolikom brojem vrlo velikih dunosti. Sve kad bi dopustilida papisti u tome imaju pravo, da papa moe sve procesuirati, to bi bilo pravo ne-besko proroite. Zbog toga pape u dananje vrijeme, toliko uivaju u nasladama,a dunosti povjeravaju Arpinjanima onim bludnicama. Oni ( kao to je iskustvopouavalo i pouava sve nevoljnike i jadnike) tee samo jednome, tj. da to vie

toga ugrabe i da mogu opljakati i osiromaiti svijet.II. Nemogue je da tolika vlast i mo ne pokvari i uzoholi ovjeka, ma kakoon bio poboan to pokazuju primjeri Davida koji je bio ovjek po srcu Bojemu,kao i Salomona, Bojeg miljenika i najmudrijeg ovjeka meu smrtnicima. ZatoSalomon molbama od sebe odvraa vojsku, rekao bi tko da se ne osili, a ja u rei,tko je Gospodar? Zbog toga razloga Bog je htio da politiari i vladari njegovognaroda ne poveavaju vojsku i mo pa je na mnogim mjestima zabranio da neumnoavaju broj konja, kola i novca.

No nije nuno da mi u velikoj mjeri predviamo da bi budui pape bili oholi,kad bi po Bojoj volji bili postavljeni na elo itavome svijetu. Oni su sami naimenama ve lijepo pokazali umijee svojih pothvata, kad su doista vladali tek u po-jedinim dijelovima svijeta. Najprije uistinu kad su uvidjeli da se lake mogu oko-ristiti i razviti uz pomo glupe pobonosti i praznovjerja kraljeva i naroda pa supoeli svoj boljitak lano zahtijevati zlim umijeima, tj. nepravednim dekretima,bezbonim tovanjima oprosta, kostiju i odjea4 kao i podjeljivanjem razliitihnaslova i povlastica.

Zatim kad su vidjeli da to uspijeva, postali su tako oholi da se nisu bojali

4 Ovdje autor misli najvjerojatnije na relikvije svetaca!


20/38

156


izopiti bilo kojega kralja, koji bi im se u bilo emu usudio s pravom usprotiviti,te ih na temelju poslunosti podlonika liiti obveze prema prisezi. Na taj su na-in pokrenuli bezbrojne graanske ratove meu kranima, te su zemlju uprljali

krvlju krana.Napokon njihova avolska oholost napredovala je sve dotle da su se usudiliponititi Kristove zapovijedi te natjerati kraljeve i careve da priseu na njihovurije i da njima, zbog neuvene oholosti, ljube noge htijui im tako stati na vrat.Vidimo da su pape potpuno zanemarivi brigu za evaneoski nauk svu skrb pre-bacili na svjetovno i da su zaokupljeni jedino milju kako bi poveali vlast, mo idostojanstvo. Zbog toga je potpuno nemogue da jedan ovjek bude uzdignut dotolikih asti i da naravno ima pravo na oba maa po svem svijetu, a da se pri tomene uzoholi i ne pokvari. Nije dakle korisno za pobonost da se jednog ovjeka

stavi na elo svim Crkvama po svem svijetu.III. Budui da Krist sam eli upravljati Crkvom, eli s nama biti sve do krajasvijeta i biti blizu svima koji ga zazivaju: Ne ostavlja nas sirotama. 5 Daje namuredbe koje su nam, kako svjedoi psalam, pomo u savjetima. alje takoerDuha Svetoga u srca svojih, on im je odvjetnik i pravi namjesnik Kristov u Crkvi.On pouava sve posebice i zajedno, tjei, uzdie za njih pred Bogom i upravlja ihna svako dobro djelo i svaku istinu, a osobito na molitvu. Vapi naime k Bogu usrcima pobonika, Abba, oe!

IV. Netko bi mogao predbaciti da ovdje na zemlji Crkva treba imati vidljivu

glavu, iako je Krist prisutan na nevidljiv nain. Odgovaram da nije nuno jer jeKrist na nevidljiv nain tako dobro prisutan u svojoj Crkvi i kad je bio prisutankao vidljiv sam je sa sigurnou obeao da e biti prisutan i da e im dati to godbudu iskali.

U Svetom pismu itamo kako je Bog s tekom mukom svoj izraelski narodotklonio od toga da ima vlastitog kralja. Kae naime da bi oni onda njega odbacilii ne bi eljeli da nad njima vlada i doista tako je bilo. Dok su se osvrtali na svojevidljive kraljeve, njihovu mo i mudrost, zaboravili su na svemoguega Boga.To se dogaa i nama s papinstvom. Dok se osvremo na ispraznu slavu i sjaj,najispraznije bule, oproste i svetost prekobrojnog papinoga dragog kamenja, vrlolako zaboravljamo na siromanog i (kako mislimo) odsutnog Krista. Upravo smomnogo radije znali moliti oprotenje grijeha i kraljevstvo nebesko od pape negood Krista.

V. Bog Crkvom upravlja na posve drugaiji nain nego vladari. Njome uprav-lja ne ljudskom mudrou, ve rijeju i Duhom Svetim koji pue gdje eli. Umje-

5 U tekstu: orphanos, to dolazi od gr. siromaan, bez oca, naputen, ostavljen.Ovo je ujedno drugi i posljednji primjer da se autor koristi grkim jezikom, pa sam to posebno

istaknuo.


21/38

157


sto prolih vladara i upravitelja slavna imena, Bog ponajvie podie ribare, pastireili neke ljude jednostavnog porijekla, kao to su apostoli, Mojsije, Amos, David.Na taj nain iz gliba uzdie siromahe, ukrauje ih svojim Duhom i drugim daro-

vima, govori kroz njihova usta, pobone uzvisuje, a bezbonike utiava i ponia-va. Tako unitava bezboni nauk i praznovjerje, ini dostupnim svjetlo Evanelja,podie Crkvu.

Takvi osobiti muevi ureeni silnim boanskim darovima, jesu kao neki viibiskupi nad drugim crkvenim slubenicima. Njih ponajvie sluaju pobonici ipodlau se njima ne zato to imaju vii ugled, ve zato to opaaju da ih je Bogobasuo velikim darovima i osjeaju da na njihova usta progovara Duh Oev koje-mu se svi pobonici svojevoljno klanjaju sa strahopotovanjem.

Takvi, da tako kaem, pape su samo neki u Crkvi, takvi bijahu neko ne samo

muevi beskrajne sposobnosti, nego takoer ene koje postajahu propovjednici.Takvi meu apostolima bijahu Jakov, Ivan i Petar, koje Pavao naziva stupovima.Prije svega sam Pavao najizabraniji u Bogu, koji je vie radio od svih ostalih.Takav je bio Augustin, Atanazije i u nae vrijeme Luther i drugi muevi kojiprednjae obrazovanou i pobonou. I uvijek su jedni posve ne samo u cijelojCrkvi, nego takoer u pojedinim manjim crkvenim zajednicama kao oi i glavena tijelu, drugi pak kao ruke i noge, ne po ljudskoj volji ve zato to Bog takorazliitim darovima kiti i ukraava Crkvu. Ti velikani imaju ovo pravilo da utepred niima ako ovi imaju objavu. Zato nije niti nuno, niti korisno, niti prilino

pobonosti da neka via osoba koja bi morala upravljati svima Crkvama koje surairene nadaleko i nairoko sebi prisvoji povrh toga i svjetovni ma.

Upravo sam dokazao tri razloga uz pomo Kristovu, a koje sam gore izloio.Od njih je prvi da Petar nije imao primat niti da je zapovjedio da bude na eluostalim apostolima, a pogotovo nije za sebe ugrabio oba maa na zemlji. Kaodrugo sve da je Petar imao takvu vlast, kako o tome krivo govore papisti, ipakradi toga ju nema papa. Naposljetku, da niti nije nuno, niti korisno, niti pobo-no jednoga ovjeka postaviti na elo svekolike Crkve, a jo manje dodijeliti mupravo maa na zemlji. To isto je od mene jo vre i dostojnije dokazao asni

Otac Gospodin Martin Luther i ovu istinu zduno moraju prihvatiti svi koji tujuKrista te moraju izbjegavati i zamrziti protivnike Antikristove lai. No meusvim drugim dokazima, nama kao najvri mora posluiti onaj koji je u ovovrijeme najvre i najvjerodostojnije dokazan, tj. da papa nauava i brani bez-boni nauk te da je Antikrist osobno i babilonska bludnica koja jae na zvijeri.Svi krani dakle koji ele vidjeti Krista i na nebu slijediti jaganjca Bojeg, nekaostanu djevianski isti, neka se oprezno uvaju izljeva ove oznaene bludnice ijigrijesi dopiru sve do neba kako ne bi bili dionici njene kazne i bili baeni s njomi njenom zvijeri u vjeni oganj.


22/38

158


OVDJE SMO PRIKAZALI NEKAKVO NAE PRAVILObudui da se po njemu mogu opovrgnuti mnoga izopaena mjesta koja

su papisti citirali protiv nas.

ini se da se opi vladar vrlo esto pojavljuje kod idova, jer to zahtijeva oi-ta narav stvari. Zato se za odreeni sluaj, kada je potrebno, postavlja opi vladarza dani posao. 1 Sam 20. aul nije govorio bilo to onoga dana o Davidovoj od-sutnosti. Isto tako ni djeak nita nije znao o dunosti prisutnoga. 1 Sam 25. I nijenita propalo od stoke koja bijae kod Davida i nije bila Davidova krivnja. 2 Sam15. I nisu znali svaku rije, tj. bilo koju od onih koju je Abalom ublaio protivoca. 1 Kr 12. I kamenovali su ga svi Izraelci, naravno koji bijahu ondje, gdje se todogodilo. Prethodni primjeri su sauvani zato da u izrijeku koji slijedi protiv pa-

pista, ne bismo imali samo misli nego i konkretne rijei (citate). Mt 16: to godsveete na zemlji bit e svezano na nebesima i to god razrijeite na zemlji, bit erazrijeeno na nebesima. Isto tako, Iv 20: Kome god otpustite grijehe, otpustit emu se i kome god zadrite, bit e mu zadrani, razumije se, inei prema mojemdoputenju, koje sam vam dao i prema mojem nauku propovijedajui Evanelje.Tako dalje kod Mt 25: Na prijestolju Mojsijevu sjedit e pismoznanci i arizeji,sve, dakle, to budu zapovijedali da se odrava, odravajte i inite, razumije se,sve ono to se za Mojsijevo prijestolje podrazumijeva i ne proizlazi iz kvasca ari-zeja, a toga se posebno treba uvati; Mk 9: Sve je mogue onomu koji vjeruje!,

Iv 14: to god bude zatraio u moje ime, razumije se, ono to je doputeno i ponjegovoj volji, kao to je na drugome mjestu opisao.Fil 4: Sve mogu u Onome koji me jaa!;

1 Kor 13: Ljubav sve vjeruje, sve podnosi, svemuse nada, sve trpi, naravno ono to se moe vjerovati,

podnijeti i nadati. Slini primjeri nalaze seposvuda u Svetom pismu,

i to usput.

POBIJANJE PAPINA PRIMATA,koje je prije sto godina napisao

neki pobonik.

Znati dakle dobro initi, a ne initi grijeh je (Jak 4,17). Otuda dolazi izreka davie grijee oni koji znaju, a ne ine, nego kad to ne bi znali. Doputa se da jenepoznavanje dobra veliki grijeh, jer je napisano, da se onoga koji ne zna nee

prepoznati, onima koji ne znaju, Krist e naime rei kao i ludim djevicama: Ne


23/38

159


poznajem vas. To je svakako istina, to se tie o pretvaranju u neznanju, premaizreci, kao gore, razumije se, kada netko ne eli niti znati niti doznati iako bi mo-gao. Ne dolikuje, naime, da itko ne zna ono to se tie javnih stvari i nitko se ne

osuuje zbog nemara u nepoznavanju onoga to je dobro, izuzevi ono za to sedri da je poznato, a o tome zna mnogo manje.Prema tome kanjivo je znanje prelata i doktora, koji u svojem djelovanju

ne slijede nikakvo dobro, ve se tovie protive istini kao tobonji poznavateljiprodora istine, to je grijeh protiv Duha Svetoga. Tko nijee da takvi to ine i akoih ne ispravi, on ih kanjivo prikriva. Upravo po takvim prelatima i nauiteljimakoji su odani znanju, koji sjaje govornitvom, a koji ine opaka djela i proturjeesvome, doista boanskome znanju, uspostavljena je zemaljska Crkva, koju Ivanu 17. pogl. Otkrivenja naziva velikom bludnicom, koja sjedi nad velikim voda-

ma, s kojom su bludniili kraljevi zemlje, a itelji zemlje opili su se vinom njenabluda.Pogledajmo poloaj sadanje Crkve, ija glava, nastojei podloiti itavi svi-

jet, postii vlast, nudei potkupljive povlastice, nudi vino prostitucije svima kojisu prijateljski raspoloeni prema ovoj glavi, vladarima i svjetovnjacima, vino kojeje u poetku kiselo, no koje s vremenom i sostikom upotrebom postaje slatko.Oni opijeni krivim, neu rei, obiajem, ve pokvarenou, misle da je takva pro-stitucija nastala po boanskoj uredbi, jer se on naziva njenim vikarom na temeljupovjeravanja ovaca Apostolu6 te se povrh toga asti i hvali kako je puninu vlasti

primio od Krista.Pa ipak protivno tome, sam znajui iz Kristovih rijei, da se grijeh svakakoprotivi znanju, prema uzetim rijeima, to se tie onoga koji zna, a ne ini, jo uvi-jek nije porumenio od stida, ve je naprotiv, na ovaj grijeh gomilajui druge, sebipodloio cijeli svijet. I tako ova bludnica sjedi nad mnogim vodama, tj. narodima,prema anelovom izlaganju u istom poglavlju. Sjedi naime na vlasti itavoga svije-ta, prisvajajui si gospodstvo, varajui sebe kad misli da mu je Bog povjerio puninuvlasti kao Kristovu namjesniku i Petrovu nasljedniku. Moe se uoiti da je to smi-jeno i u ormuli prisezanja i u izriajima i u sudskim predmetima, a naposljetku iu nekoj knjizi Eugena IV. koja je puna pogreaka i poinje rijeju: Bog zna.

Zbog ovakvog prisvajanja vlasti u Crkvama su nastale razlike, ishitrene odlu-ke u vezi sa svjetovnim i vladalakim dostojanstvom, te nemir u itavom svijetui to zato to se nijedan od znanstvenika nije usudio proturjeiti, dok su jedniutjeli zbog nade u promaknue na poloaju, a drugi zbog straha da ne izgubezadobiveno.

Mnogo godina unazad bilo je slobodnije raspravljati i propovijedati o Bojojmoi nego o papinoj. Ljudi naime, opijeni vinom spomenute bludnice i uzbueni

6 Ovdje autor misli na apostola Petra.


24/38

160


slau milovanja, izlau Sveto Pismo umiljavajui se i okreui se ustrajanju ugrijehu.

To nisu mogli vidjeti vladari, kraljevi, prvaci naroda niti zajednice ljudi bilo

zbog neznanja radi bavljenja drugim znanostima bilo zbog prevelike svjetovneraskalaenosti koja ih je obuzela (zbog ega protiv njih laika tui pjesnik na po-etku 4. rasprave kad govori o pohvalama samotnikog ivota). Dovedeni su dotakva ropstva, da su u potpunosti povjerovali da je ovakvo vjerovanje nuno zaspasenje tj. da je Krist papi dodijelio toliku puninu vlasti da po svojoj volji moeupravljati svime to god postoji na zemlji i da mu se nitko ne smije usuditi posta-viti pitanje: zato tako ini? Do te mjere da se ini (da se posluim rjenikomtih bludnika) da papa ima upravljati samim anelima.

A sada vi kraljevi koji sudite zemlji shvatite, prema proroku, uoite i vidite

najtei grijeh, jer rimski biskupi znajui da ne ine dobro ipak u svojem djelovanjuproturjee istini evanelja. Lukino evanelje u 22. pogl. pokazuje da Krist nije daoni apostolima ni Petru nikakvu puninu vlasti ili gospodstva. tovie gospodstvo ivlast je zabranio rijeju i primjerom, govorei: Kraljevi gospoduju svojim narodi-ma i vlastodrci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako! (Lk 22,25).

Origen, Jeronim, Krizostom i Bazilije, slono govorei o tome pod time po-drazumijevaju da svjetovni vladari nisu zadovoljni samo u potraivanju od svojihpodlonika, ve se koriste i upravljanjem njima. A vi nemojte tako, razumije se, viapostoli i moji nasljednici. Vae je sluiti, posluivati te rijeju i primjerom pasti

(ovce svoje7

). Zato zanemarujete vlastitu korist i ne brinete se za svoje podloni-ke, zato se nekate umrijeti za spas podlonika i to ne radi sramotne dobiti nitikao oni koji prednjae u kleru, ve zduno kao u stadu kao to kae Petar u 2. gl.prve kanonske (poslanice).

Smatra li moda tko, da su Krist i Petar povjerili papi da ima prevlast nadnarodom, (onaj Krist) koji isto zabranjuje meu apostolima i u kleru? Neka takavsaslua blaenoga Bernarda, tj. 4. traktat njegove knjige o savjesti, namijenjenepapi Eugenu: Ono to je Petar imao, kae, to je ostavio, kao to sam gore spo-menuo, a to je skrb nad Crkvom. Je li to, moda vlast? Posluaj ga! Ne da budukao vladari, ve zduni kao u jednome stadu. No nemoj misliti da glas Gospodnjiu evanelju upuuje samo na poniznost, ve takoer i na istinu, osobito kad sekae: Kraljevi vladaju svojim narodima, a vi nemojte tako.

Oito je da se apostolima zabranjuje da imaju vlast nad nekim, a ti se ili kaogospodar usuuje za sebe zadobivati apostolat ili gospodstvo kao apostol? Jasnoje da ti je zabranjeno bilo jedno bilo drugo. Ako jedno i drugo istovremeno eliposjedovati, jedno i drugo e izgubiti. U protivnome nemoj smatrati da e bitiizuzet iz broja onih nad kojima Gospodin ovako jadikuje: Oni su kraljevali, no ne

7 Ovce svoje ne nalazimo u originalu. To sam napisao radi pojanjenja gl. pascere - pasti.


25/38

161


po meni, postali su vladari no nisam ih prepoznao.Pavao takoer u 2. gl. poslanice Titu, prema navodu sv. Ambrozija, koji se

obraa laicima, a povezano s onim to je Apostol elio u 6. pogl. prve poslanice

Korinanima, kae da nije pisao Petru, ni kleru, ve opinstvu vjernih. A vi kadimate sporove o svagdanjem, kae, sucima postavljate one do kojih Crkva nitane dri! (1 Kor 6,4). Kada Ambrozije i Augustin citirajui razlau gore napisanitekst i kad govore o: sucima postavljate one do kojih Crkva nita ne dri, tj. onekoji su manje zasluni, pod time misle na prezbitere i sveenike. Oni pak kojisu dobro opremljenim duhovnim vrednotama, ne moraju se baviti onime to jesvjetovno, tako da budu spremni sluiti onome to je uzvieno, sve dok ih se neprisiljava da upravljaju onime to je neznatno. Ova je misao uzeta iz Grgurovih(moralnih naputaka).

U ovom smislu govori Bernard papi Eugenu i ostalim rimskim biskupima u 2.pogl. prve knjige: O savjesti: Vaa vlast je protiv zloina, a ne radi posjedovanja,primili ste kljueve nebeske protiv njih, a ne radi ovoga drugoga, iskljuujemo, na-ime, izdajice, a ne vlastodrce. Kao to znate, kae, Sin ima na zemlji mo opra-tati grijehe. I dodaje: to ti se ini veim, dostojanstvo ili mo opratanja grijeha,ili pak podjele plijena? Ovi na svijetu imaju svoje suce, kraljeve i zemaljske vladare.Zato napadate tue granice? Zato svoj srp proteete nad tuom etvom?

Iz ovoga je oito da se pria, misli i pie o dekretima rimskih papa, koji misleda im je Krist udijelio puninu moi i ovu vrstu prevlasti da budu nadreeni u

pogledu uprave i kraljevima i vladarima.Smijean je takoer dokaz o mjesecu i suncu, koji ulizice papa izvode na pamet.Naime, kao to mjesec prima svjetlost od sunca, a ipak ne prima sposobnost giba-nja i njegov utjecaj, tako i kraljevi i svjetovni poglavari, iako se smatraju od Gospo-dina obiljeeni i moraju primati svjetlost nauke od pape i njegova klera koji ovdjepredstavljaju sunce, ipak njima po ovom primjeru nije doputeno da vladaju.

tovie iz ove slinosti, ako se ispravno shvati, proizlazi suprotno. Ona dvasvjetlila, razumije se, sunce i mjesec, stvorena su tako da sunce stoji na elu dana,a mjesec noi, tako papa i kler predstoje danu, tj. duhovnom nauku i molitvi zapostizanje boanskog milosra, kao to je to zabiljeeno u 2. gl. poslanice He-brejima. Svjetlost i dan su ono to je Boje i tome na elu mora biti papa, kaometaora sunca. Onome to pripada svijetu, a to su tama i no, na elu mora bitivladar kao metaora mjeseca.

Kao to naime sunce8 iako osvjetljuje mjesec, nad njime nema nikakvu vlasttako papa i kler iako svjetlou nauka moraju rasvjetljavati vladara i pozemljare,Krist im ipak nije dao nikakvu vlast po svojoj uredbi kao to ni uitelju nije danavlast nad uenicima.

8 U originalu nedostaje rije sol iako sam ju ja prema analogiji stavio.


26/38

162


U ovom smislu pie Apostol 9 u 10. gl. 2. poslanice Korinanima10 govorei:A ja prizivljem Boga za svjedoka: due mi, da vas potedim, nisam vie dolazio uKorint. Ta mi nismo gospodari vae vjere nego suradnici vae radosti. Tumae-

nje toga je: Zato kae, ta nismo gospodari vae vjere, ve: da vas potedim kakone bi postao nedostojan poslanja Gospodnjeg. Zato kae ne da vas potedim zatoto smo gospodari, ve zato to smo suradnici jedne radosti i vaega otkupljenjau kojemu je sloboda, a ne vlast.

tovie za duhovne ljude ne bi bilo probitano da papa i njegovi imaju gospod-stvo i prisilnu vlast nad uiteljima. Vjera, kao uostalom i hinjene kreposti, nita ilitek malo znai za one koji prisilno ili bez volje vjeruju. Poznato je da se nikome nedopada prisilno sluenje. Iz istog razloga ni idovi ni pogani ne prihvaaju vjeruni po kakvom zakonu danom od Krista pod prijetnjom kazne ovoga vijeka.

Ako je Krist papi dao (kao to ovaj, varajui se, za sebe obiava tvrditi) puni-nu vlasti nad kranskim kraljevima, zato mu nije dao isto nad idovima. Akoje to tako, njegov je grijeh to vei zato to se, kao onaj koji ima puninu vlasti, nebrine za njihovo spasenje.

Na gore reeno aludira Krizostom11 u svome Dijalogu, koji se takoer na-slovljava: Sveeniko dostojanstvo, u 2. knjizi, 3. gl. Uvodei gore navedenuApostolovu misao, Ta nismo gospodari vae vjere, govorei, ovi koji su vanisvjetovni suci, kada si podloe zloince, prema njima pokazuju veliinu moi iprotiv njihove volje ih silom odvraaju od zloina prijanjeg ivota. U Crkvi se

treba teiti k onome to je bolje ne na silu nego pobuujui volju za stjecanje toga,jer ni nama nije dana ta vlast, da naime, svojim ugledom ljude spreavamo u zlu.Tu je misao namijenio svim sveenicima.

Dodajui drugi razlog svojoj misli, kae: Kada bi nama bila dana takva vlast,imali bismo je na to primijeniti. Na gospodin Isus Krist e ponovno nagraditine one koji su se otklonili od grijeha na silu i radi nude, ve one koji ne grijeevlastitom voljom.

No bude li nuna kakva raspra protiv heretika, nju moraju razrijeiti vjernivladari, kojima je Bog dao vlast i mora biti sa sveenikim pristankom, a ne vlasti,kao to to tvrdi Bernard, jer je iz Svetog pisma vidljivo da svjetovna vlast spadapod sveeniku. tovie Krist tome kleru nije samo rijeju zabranio da bude di-onikom dvostrukoga vijea, ve doista i svojim primjerom otvoreno pokazuje dakler mora biti podloan osobitim stegovnim zakonima. Nije, naime samo sebe isvoje uenike iskljuio iz svjetovne vlasti, ve ih je dapae htio podloiti njoj. Tanije li se osobno podloio svjetovnoj sudskoj vlasti? Sin ovjeji nije doao suditi

9 Razumije se, misli se na apostola Pavla.

10 Autor krivo citira. Taj se citat nalazi zapravo u 2 Kor 1,23-24.

11 Sv. Ivan Zlatousti.


27/38

163


svijetu, nego da se svijet po njemu spasi (Iv 12,47).I Ivan u 18. pogl. potvruje: Na Pilatovo pitanje odgovara: Moje kraljevstvo

nije od ovoga svijeta. Naime kad bi moje kraljevstvo ... Citirajui to mjesto sveti,

a meu njima najprije blaeni Augustin, kae da je ovim rijeima Krist idovimai poganima na najprikladniji i otvoreniji nain odgovorio: Sluajte idovi ipogani, ja ne branim da vladate ovim svijetom. to jo hoete? Doite vi kojivjerujete u moje kraljevstvo koje nije od ovoga svijeta. Krizostom o istome od-lomku kae: Krist ne liava ovaj svijet svojeg upravljanja i nadzora, ve pokazujeda njegovo kraljevstvo nije ljudskog porijekla niti pokvarljivo.

Isto tako Augustin o reenici: Ti kae da sam ja kralj, kae: Ne da sebojao priznati kraljem, nego da je do te mjere postao slobodan te niti nijee da jekralj niti tvrdi da je upravo takav kralj. Pa koje bi se kraljevstvo moglo smatrati

kraljevstvom ovoga svijeta? Reeno je naime: Ti kae: Onaj tko je zemljani,govori kao Zemljanin.

Iz toga je oito da je Krist rijeju zanijekao da je kralj ljudi. Pogledaj kako jeKrist htio biti kralj. On od toga bjei i u 6. pogl. Ivanova evanelja i po blaenomAugustinu i Krizostomu prema citiranim odlomcima. Isto tako i u 12. pogl. kodsv. Luke: Kad je netko iz mnotva Krista upitao da kae kako bi s bratom podijeliobatinu, odgovorio je: Koji me ovjek postavio za suca? itd.

O tome je blaeni Ambrozije rekao: Tko se latio neba taj od zemlje uzmie.ak nije ustvrdio da je sudac u raspravama i parnicama, ve da posjeduje sud nad

mrtvima i ivima i nad zaslunima. I dodaje: S pravom se odbacuje onog bratakoji je arko elio da gospodar nebeskih stvarnosti bude zauzet pokvarenim sadr-ajima. Po tome se vidi kako je Krist prezirao zemaljsku vlast i svjetski poredak.

Sada preostaje pogledati kako se osobno, kao vlastitim primjerom, podloiosvjetovnoj vlasti, htijui time pokazati da se svi vjernici, kako kler tako i laici mo-raju stvarno i osobno podloiti sudu vladara ovoga svijeta. Rekao je naime (Mt22): Dajte caru carevo. Meu redovima itamo o porezu i novcu. Krizostom,osvrui se na to: Ti kaza, kad bude uo, vrati caru carevo, znaj da je to reenosvima, koji se pozivaju na vjeru.

I blaeni Ambrozije u pismu protiv Valentijana, a to se pismo upuuje naro-du: Potroili smo ono to je carevo, na cara: Porez pripada caru i neka to nitkone nijee.

I ponovno kod Mateja: Krist je zapovjedio da se za njega i Petra izdvoji di-drahma.

O tome Origen kae: Sin Boji koji nije trebao initi nikakva djela svojstvenarobovima, poprimio je lik sluge, postao je ovjekom i platio porez.

Iz toga je oito, da je Krist htio da njegovi i Petrovi zamjenici, koji se stavljajuna elo svim smrtnicima, budu izuzeti, ne bi dao novi za sebe i Petra. U ovom

smislu govori blaeni Ambrozije u Pismu pod nazivom: De tradendis basilicis


28/38

164


(to treba dati gospodarima). Porez, kae, trai car, neka se to ne zanemari, zapolja se, naime, plaa porez. Dodaje k tome: Dajmo caru ono to mu pripada, aporez pripada caru, ne nijeimo to!

I blaeni Bernard u pismu upuenom nadbiskupu Severu kae: Ima onihkoji preporuuju da se podanici protive svojim nadlenima. Krist je zapovjediodrugaije i drugaije je postupao. Dajte, ree, caru carevo. to je ustima govorio,pobrinuo se ubrzo provesti u djelo. Onaj koji je cara inaugurirao nije oklijevaonjemu platiti porez. Dao sam vam primjer da i vi inite tako.

Iz onoga to slijedi, moe se vidjeti, to je ovim dogaajem Krist povjerio svo-jim uenicima, a smatram, nita drugo doli to je i sam rijeju i primjerom naua-vao. Kae, naime Apostol12 u 3. pogl. poslanice Timoteju: Opomeni one kojimapropovijeda, da su podloni vladarima i vlastima, a nije rekao biskupima. A

blaeni Ambrozije kao da eli rei: Opomeni i ako ima duhovnu prevlast u ono-me to se tie duhovnog, ipak ih opomeni da su podloni kraljevima i vladarimajer kranska vjera nikoga ne liava njegovog prava (tj. zakona).

Pa to to kae Ambrozije? Zar je Apostol nauavao da vjernici moraju biti pod-loni zlim i bezvjernim kraljevima, isto kao to je rekao isti Apostol u Prvoj posla-nici Timoteju. Na posljetku citiramo blaenog Augustina: Neka bude znano da jepropovijedao da je svima u Kristu zajednika sloboda jer ovdje se radi o duhovnojslobodi kojom nas je Krist oslobodio te je svakako istina da se ne radi o tjelesnojslobodi, kako su to oni mislili. Zato Augustinova misao kae: ovo Apostol go-

vori protiv njih, ciljajui na to da su sluge podlone svojim gospodarima. StogaApostol dodaje da se ne smije huliti na ime Gospodnje, kao da je Kristov zakontuinski, nametnut i nepravedan i da propovijeda da su laici protiv zakona.

Po kojoj, dakle, savjesti, bilo koji sveenik, makar i papa shvaa da vjernikekoji su vladarevi podanici moe osloboditi od prisege vjernosti i poslunosti nakoju Krist i apostoli pozivaju svakoga. Zar moda u ime zdrave pobonosti? Akopapa moe razrijeiti na temelju svog vlastodrakog zakona, ipak to ne moeuiniti po boanskom zakonu, a da pri tome ne sagrijei.

Tako Apostol u 13. pogl. poslanice Rimljanima, pie o tome na nain od ko-jega ne moe biti nita oitije, te kae: Svaka dua, tj. ovjek, neka se podlo-i vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje od Boga supostavljene. Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Bojoj se odredbi protivi. Vladaridoista nisu strah i trepet zbog dobra nego zbog zla djela. Hoe li se ne bojativlasti? Dobro ini pa e imati pohvalu od nje! Ta Boji je ona posluitelj - tebina dobro. Ako li zlo ini, strahuj! Ne nosi uzalud maa! Boji je ona posluitelj,gnjev njegov iskaljuje na onomu koji zlo ini. Treba se stoga podlagati, ne samozbog gnjeva nego i zbog savjesti (Rim 13,1-6). Evo Apostol nikoga ne izuzima,

12 Kad god se u tekstu pojavljuje rije Apostol, pisana velikim slovom, misli se na apostola Pavla.


29/38

165


ni Petra ni svoje nasljednike.Petar osjea ovo isto u 2. pogl. prve kanonske poslanice: Pokoravajte se sva-

koj ljudskoj ustanovi radi Gospodina: Tu misao zapoinje rijeima: bilo kra-

lju kao vrhovniku (1 Pt 2,13).Kad se sve to usporedi i kad se tome dodaju izlaganja Otaca, biva vrlo jasnoto je Krist predao apostolima, u pogledu vlasti, a to su apostoli predali svojimnasljednicima, kao i to da se u Svetom pismu ne moe pronai nita drugo osimda budu podloni kraljevima i vladarima, a ne da vladaju.

Tako postavljeni nauk nije dapae bez rijei, ina i primjera. Naime, kao tonalazimo u 25. pogl. Djela apostolskih, Pavao se, dok su mu sudili sveenici, po-zvao na cara govorei da podlijee carskom sudu, meu recima itajui, on sma-tra da je taj sud jedini nadlean suditi. Ne treba misliti da je Apostol ovo uinio

iz straha, to vie to je ve prije odluio umrijeti za istinu, to se vidi u 21. pogl.Djela apostolskih. Ma koji bi naime, luak mogao pomisliti da bi Apostol svojomrijeju dopustio zlo radi produenja svoga ivota zato da sveukupno sveenstvobez zasluge uzme za primjer i nauk o nadlenosti svjetovnog vladara? To vie jernije bio prisiljavan da se uspne u Jeruzalem radi tako vanog sudskog postupka,koji je trebalo provesti sveenstvo. Vie, naime, treba vjerovati da je u djelovanjuosjeao ono to je ustima iznio, po nasljedovanju svoga uitelja Krista, koji se nasuenju podloio carevu namjesniku i rekao mu da mu je vlast dana odozgo.

Ako sve to u potpunosti dobro razmotrimo, od svjetla biva jasnije, da Krist

sveenstvu nije dao nikakvu vlast, a jo manje puninu svjetske i svjetovne vlastinego im ju je dapae zabranio po primjeru Apostola i apostolskih nasljednika.Neka nai pape budu upoznati s ovakvim obrazloenjem, tj. morali bi ga

znati, jer ako ne znaju, njihovo neznanje grijeh nee uiniti lakim nego teim.Iako nemaju na temelju ega izvesti pobijanje onoga to su nam Sveti izloili natemelju Svetog pisma, ipak svojim dekretalima pobijaju dotinu materiju i u dje-lovanju ve kroz mnogo godina nameu i nametali su nemir i tjeskobu itavomekranstvu i carstvu. Njihov se grijeh sastoji u neposluhu citirane reenice:

GRIJEH JE ONOME TKO ZNA TO JE DOBRO, A NE INI GA.

SLIJEDI DRUGIi glavni dio.

NADALJE PRVOTNA CRKVA znajui za te postavke, za sebe zbog toga nijezahtijevala nikakvu vlast, ve je Crkvu sazdala na temelju svetih obiaja i nauka.

I s potovanjem je ka Kristovoj vjeri i svome sveenstvu privela Rimsko Car-

stvo.


30/38

166


No nakon to su razuzdana strast i elja za vlau opinili suvremenu i tjele-snu Crkvu, ona je udnovatim sosticiranjem potovanje koje je uivala od Cara,pretvorila u obvezatni privilegij, a imunitet dodijeljen joj od pobonih vladara u

gospodstvo te je na taj nain malo po malo, puninu moi primijenila u vidu uzur-pacije. To se, vrlo jasno, moe vidjeti ako tko posegne za kronikom i povijesnimosvrtom.

Doista kroz tristo godina od Petra pa sve do pape Silvestra, u vrijeme vlada-vine cara Konstantina Velikog, nije se uope dovodila u pitanje svjetovna vlast.Dostojanstvenici i papini slubenici vie su vodili rauna o svjedoenju13 nego oovozemaljskoj vlasti. Slava ove Crkve nije se sastojala od grimiza, bogatstva, bi-jelog konja, oholosti i vladavine. No evo, mi smo napustili sve i slijedili smo tebeGospodine, nadajui se po tome ne da emo postii prijestolje svjetovne asti,

nego sudako prijestolje dvanaest plemena Izraelovih prema Kristovu obeanju.No od Silvestrova vremena, a on je bio 34. papa od Petra na ovamo, nastalaje mjeovita Crkva. Sveti Silvestar je primio donaciju Konstantina za upotrebubiljenika koji su opisivali djela muenika i siromaha i to ne radi vlasti nego samoradi koritenja. Izmjene, meutim, na stolici rimskih papa, otkrivaju da je treipapa svete i zemaljske Crkve nakon ovoga bio rimski papa Liberije, nazvan Leo-nom. On nije bio iz Judina plemena, ve je postao arijanski heretik i da nisu ustalisveti nauitelji: Jeronim, Euzebije, Ambrozije i Augustin, po ijim je zaslugamabio rasvijetljen crkveni nauk, po toj bi zloupotrebi nastala rimska, a ne Petrova

vjera.Od toga vremena pa sve do Otona Prvoga, pape su kod vlasti uivali velikopotovanje i bili su na glasu pobonosti tako da su carevi iz pobonosti u poet-ku radi svoga promaknua, svoj izbor povjeravali papi, traei njegov blagoslovi utjeui se njegovim molitvama za uspjeh u upravljanju carstvom i sigurnostspasenja. I kad bi nastala kakva hereza, kao to su mnoge u ono vrijeme i nastaja-le, zbog mandata ili pobonosti razliitih careva odrani su sveti Sabori. Tada biCrkve, a ponekad i pape, optueni pred carem, bili kanonskim putem, osloboeniod optuaba. To se i dogaalo kad papa jo nije traio nikakvu prevlast.

No zahvaljujui carskim privilegijama i ovlastima, pape su bili tako cijenjeni,da su neki carevi iz pobonosti htjeli da ih okruni papa. Carevi su ipak mnogeuklonili jer su se poeli oholiti. Tako je Oton I. svrgnuo Ivana XII. jer je bio var-ljiv i nepopravljiv, a postavio je Leona IX. i potvrdio ga na temelju zajednikogahtijenja, budui da nijedan papa nije bio izabran osim uz pristanak careva Oto-nove dinastije. Oholost papa je u to vrijeme bila obuzdana jer je carstvo bilo na topripravljeno. Tada su uz opi pristanak graana Rima bili izabrani carski plemiiu svrhu proglaavanja Cara. To nije bilo u nadlenosti pape jer se njega nije tada

13 Ovdje se misli na svjedoenje u vjeri, osobito muenitvo.


31/38

167


ticalo nita osim potovanja zadobivenog na temelju pobonosti.Nakon Otona III. pape su poeli potanko razmiljati kako da pobone i asne

careve uine svojim vazalima. Za to nije bilo prikladnijeg naina i po carstvo

opasnijega, nego da iskvare birae koji su barem donekle bili na glasu pobonostii da ih postave na prijestolje, tako da izbor nastane na temelju nesloge i da takonuno imaju udjela u izboru za papu. Tako su se na temelju papinskih postupakau carstvu nastavili mnogi raskoli. A kako im se na vrijeme nije oduprlo u vrijemeHenrika III. i da su ih k tome kraljevi i vladari previdjeli, raskoli su potpali podnadlenost biskupskih sjedita iji su biskupi na temelju privilegija uivali statusvladara.

Budui da su kardinali zaboravili na teki raskol trojice istovremenih papa,neki je pustinjak ovim rijeima pisao caru Henriku:

O vladaru Henrie,Ti namjesnie svemonoga,

Jedna se unamka14,za tri mua udala.

Razrijei taj braki tu dvojbu trostruku.

O tom raskolu se pria da je bio dvadeset i trei koji je nastao u ime Gospod-

nje. Taj Henrik je sakupivi vojsku, preao u Italiju i zarobio trojicu papa, odveoih u Rim, sazvao sinodu te je sinodalnim putem svrgnuo svu trojicu, a za papupostavio Klementa II., te je graane Rima natjerao da prisegnu da e ubudueizbjegavati raskole i da nee dopustiti da itko bude izabran za papu bez carevapristanka.

Kad se to dogodilo, kardinali i papa su teko to podnosili i bojali se da neepostii eljeno gospodstvo i vlast osim ako se ne pobrinu oko zavade germansko-ga naroda. Tako su potakli Rudola vojvodu Sveba iz Burgundije protiv HenrikaIV., poslavi zlatnu krunu Maguntinu, upravitelju kolonije, davi mu takoer na-log da protiv Henrika, za kralja izaberu Rudola. Meu njima je tako nastao vrloteak rat u kojem je pobijedio Rudol, koji je svojim podanicima uzdiui rekao:Apostolska zapovijed i tenja vladara uinile su me lomiteljom prisege: pogle-dajte dakle, odsjeenu ruku, kojom sam se zakleo svome gospodaru Henriku, daneu vie spletkariti oko njegova ivota i slave.

Kad je ovaj bio pobijeen, Magnuntin je po papinoj naredbi i uz pomo Sak-sonaca protiv Henrika potaknuo drugog neprijatelja. Za kralja je, naime, posta-

14 Biblijsko ime: Abiaga unamka lat. Sunamitis, c. 1 Kr 1,15 i Pisma sv. Jeronima: Epistolae

52,2.


32/38

168


vio Hermana Knofocka, a kad se s njime borio, Henrika je izopio papa GrgurVII. Kad je Henrik (kako i treba) napao sakupljenom vojskom, natjerao je Grguraiz Rima u Franaku dravu i za papu je postavio Wipperta, ravenskog biskupa,

kojega prozva Klementom. Tako je nastao raskol, oito papinom zaslugom.Po papinim zapovijedima i duhovnim biraima nastali su saksonski ratoviprotiv kralja i s njima toliki pokolj te je pala mnoga krv izmeu krana i Alema-na15 te se ini da se tolikih zala uasnuo sam Grgur po kojemu je do toga i do-lo. Ispovjedio je i opozvao svoj zloin i svaki pothvat protiv Henrika i njegovih.Njegov nasljednik Paskal (16), nakon to se domogao vlasti, bio je jednak, akone i drskiji od Grgura. Organizirao je vladare protiv Henrika IV. i protiv njega jeokrenuo njegovog vlastitog sina koji je takoer protiv vlastitog oca postigao da suga mnogi rajnski biskupi okrunili za kralja i nazvali Henrikom V.

Henrik V. pak, doavi u Rim s velikom vojskom i zatraivi pri tome papinblagoslov i krunidbu, prema pobonom obiaju, od pape je bio zamoljen da po-loi prisegu vjernosti. Ovdje se prvi put u kronologiji vidi da je vladar polagaoprisegu. Kralj ne htijui prisegnuti, ree da se kralj nikome ne treba zaklinjati, venaprotiv da svi svetim inom moraju prisezati njemu.

Kad je dakle meu njima nastala raspra, tko je od njih vei, suprotno Kristo-vu evanelju, kod Lk 22, kao gore, provalili su graani Rima i nastala je vrlo tekabitka u kui sv. Petra, takva za kakvu se prije nije ulo. Pobijedila je kraljeva voj-ska i kua svetosti bi ispunjena mrtvim tjelesima, krv je potekla u Tiber, a vieni

su i goli kardinali kako ih vuku s postavljenom uadi oko vrata, a i papa je biozarobljen. Nije niti mogao biti osloboen dok prethodno nije obeao da ubuduenee posezati za ovlastima carstva i cara, osobito to se tie investiture biskupija iopatija po pastoralu16 i prstenu. Taj obiaj postoji od Karla Velikoga ve tristo go-dina. To je trebao obeati pred ezdeset tri apostolska biskupa. Djelomice o tomemoemo itati u drugoj knjizi, desetom pogl. (Povijesnih osvrta).17

Po tome biva oito to je bila namjera kardinala i papa, iako je s pravom bilaobuzdana sranou vladara. U (Cautelosae)18 je ipak sastavljen dekret pod nad-zorom Lotara i Konrada u kojem se papi priznaje toliko potovanje te se smatraloda je evanelje sadrano u njegovoj domeni iako je bilo jako mnogo, meusobnoisprepletenih razmirica s autoritetom papa.

Pape, proeti svjetovnim duhom, iz toga su tada sastavljenog dekreta, kojegdre autentinim izvorom, odluili izvoditi dokaz o punini vlasti, a ne iz evane-

15 Alemani je naziv za germansko pleme ili kako se ini za Germane openito.

16 Pastoral je biskupski tap, simbol biskupske pastirske slube i uloge.

17 Originalni naslov je Summa speculi Historialis, radi se o nekom djelu, meni nepoznatom.

18 Ovo je bez sumnje lokativ, no radi se o mjestu koje ne mogu odgonetnuti pa treba dodatno

prouiti.


33/38

169


lja i to u tolikoj mjeri da je Hadrijan II. Frederiku I. po obiaju svojih prethodnikauskratio zatraeni blagoslov samo zato to je papinog konja drao lijevom rukom,dok je papa dokoliario, a morao ga je, prema papinoj elji, drati desnicom. O

Boe, kakve li oholosti? Sljedeeg dana rimska je stolica bila silno kanjena poko-ljem kojega poinie Teutonci, pokoljem za kakvog se nije ulo ni u kojem ratu.Dok je taj Frederik vladao u Germaniji, nakon to je umro Hadrijan, nastao je

veliki raskol radi izbora kardinala, a razrijeio ga je upravo dotini Frederik.Napokon je Inocent III. sastavio dekretale u svrhu postizanja vee mjere vla-

sti. Kad je umro dotini Frederik, Inocent IV. i njegovi nasljednici, zajedno s car-skim izbornicima su postigli da su se u neslozi birala uvijek dva ili tri vladara. Ciljtoga je bio da u papinoj nadlenosti ostane ono to se njega tie i papu se tjeraloda prisegne na odreknue prava svjetovne vlasti i podjeljivanja biskupija, opatija

i ostalih privilegija. To je ionako papinstvu bilo zabranjeno dok je carstvo bilo joujedinjeno, kao to se to vidi iz gornjih redaka.Sve ovo to su pokrajinski i raskolniki kraljevi mogli oduzeti, bilo je dano

napisati u est knjiga dekretala s obrazloenjem da je to papi dodijeljeno od sa-moga Krista i po Klementovu pravu.

Tako kad je carstvo bilo podijeljeno ili bez vladara uli su u krajnost, pridr-avi za sebe sve izbore i dostojanstva iako su oni bili prema kanonskom pravunepredvieni. Zadrali su k tome podjeljivanje privilegija, dali su iznimno velikuvanost biskupstvu i podjeljivanju poasnih naslova prema zaslugama kao i osta-

lim simonijskim pretjerivanjima u svrhu potvrivanja, a sve je to inae spadalona carsku vlast. To su uinili s namjerom da pape iscrpe svjetsku riznicu kao dave nisu bili zadovoljni carstvom koje su uzurpirali. Pa mogu li se onda nai pape,s pravom nazivati i o sebi pisati kao o Kristovim nasljednicima i namjesnicimaobeanja danoga Petru? Kao da su od njih preuzeli pravo tolikog hvastanja vla-u, a to isto pravo Pavao u 2 Kor 2, naziva ludou.

Oni koji razmotre ovo to je prethodno reeno, mogu vidjeti razliku izmeuKrista Gospodara i njegovog namjesnika.

Krist je, naime, iskljuio svjetovno kraljevstvo:Namjesnik za njim tei.

Krist bjei od ponuenog mu kraljevstva,Namjesnik se protivi tome da je ono zanijekano.

Krist nijee da je postavljen za suca na ovoj zemlji.Namjesnik si uzima za pravo suditi caru.

Krist se pokorava carevu namjesniku.Namjesnik Kristov se stavlja iznad cara, tovie iznad itavoga svijeta.

Krist kori one koji tee za primatom.Namjesnik tei za primatom zajedno sa cijelom Crkvom.


34/38

170


itamo da je Krist na Cvjetnicu jahao na magarcu.Namjesnik nije zadovoljan pompoznim jahanjem, ukoliko cardesnicom ne dri njegova konja.

Krist je neslone idove i pogane sakupio u jedno crkveno kraljevstvo.Namjesnik je Germane, neko slone, pobunama meusobno estozavadio.

Neduni je Krist strpljivo podnosio nepravde.Namjesnik krivac ne prestaje nanositi nepravdu Crkvi i carstvu.

To to je sveti bazelski sabor htio istrijebiti i reormirati i dotinog Kristovog na-mjesnika vratiti na nain ivota dostojan Krista, spreavalo se sve do sada. Naimeu poetku reormacije, budui da je pogodila papinu kuriju, Crkva je protiv sebe

pokrenula snaan vjetar te se inilo da valovi usisavaju Petrovu lau, koja se nanjima snano ljuljala, a ipak se nije dala potopiti.

To se dogaalo jer su protivnici oholosti pape Eugena zajedno sa svetim sa-borom bili vrlo gorljivi do te mjere da su njegov izbor proglasili nevaljanim ipostigli su njegovu ostavku i njegovo odreknue sviju zasluga. No nakon njega suse pojavili pokvarenjaci protiv samog sabora, ustrajni u borbi, koji bez ugovoraodobravaju zajedno s njime njegove zablude. Primat koji su prije kao katolicipripisali svetom Saboru sada se sami ne usude priznati.

Bludnica pak, gore opisana, ima toliko ljubavnika, da ne kaem bludnika,

opijenih vinom njene prostitucije, tako da jedina Kristova zarunica i njen oitisabor jedva moe imati jednog vjernog pristalicu meu njih tisuu.

Zbog jednog glavnog ovjeka koji inae hoda u zabludi o duhu istine, koji setako dugo protivi reormaciji Rimske crkve, koji zbunjuje itavu Crkvu, koji sli-jedi zablude papa, o kojima se govorilo, tovie koji si mnogo ee eli prisvojitivlast nego njegovi prethodnici i to na temelju primata kojega su utvrdili prethod-ni opi sabori, svi se ine pijanima i zaslijepljenima tj. svjetovnjaci i duhovnjaci,a posebno Germani koje najvie treba aliti.

Oni su naime, povrh dobra i estitosti, za koje su sveti sabori rekli da e na-

stupiti, mogli od svetog bazelskog sabora primiti nadnaravno korisno dobro. Du-gotrajnim nadziranjem svetih rodova, to inae spada na kler, mogli su ponovnozadobiti slobodna prava vlasti koja su s pravom steena ratom, prolijevanjem ger-manske krvi, a osvojena potajnim apostolskim sosticiranjem.

Otrijeznite se, dakle, pijani, otarite prah, zbacite jarmove vratu preteke, izasebe ostavite pogubnu neodlunost, 34. kvestija. Znajte da je to to nazivaju teme-ljem, zapravo raskol. Ako se bolje sagleda taj kanon, vidi se da on radije odobravaneopredijeljenost. Znajte da su i sva germanska uilita odbacila tu neopredijelje-nost. Isto tako razborito postupa i sveti sabor koji se jo ljulja na valovima zajedno

s Petrovom laom te ponovo popravlja ono to je dovoljno prouio u sluaju da se


35/38

171


to dogodi kao i prosuujui reormaciju prije nego ju u korijenu odbaci.Bude li tako sve po propisima uinjeno, ispunit e se ono to se propovijedalo

o zemaljskoj Crkvi u 18. pogl. knjige Otkrivenja: Pade, pade Babilon velika -

Bludnica - jer se gnjevnim vinom bluda njezina opie narodi; s njom su bludni-ili svi kraljevi zemaljski, i trgovci, tj. simonisti, obogatie se od silna raskojanjezina (Otk 18,2-3).

Posluajte svi koji revnujete oko nekog dobra i shvatite da se vama govori toslijedi: Izaite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina, te ne budete su-zajedniari grijeha njezinih! Jer njezini grijesi do neba doprijee (Otk 18,4-5),i drugo to se ondje donosi.

Iz toga to je reeno na tako jasan nain, kraljevi i vladari i oni koji s njimaimaju udjela, ne mogu se vie izgovarati zbog neznanja.

Dapae vidjevi veliinu papa, kojima su dodijeljena vremenita dobra i privi-legije od samih boanskih vladara na upotrebu siromaha i crkvenih dostojanstve-nika, a oni su ih okrenuli na zloupotrebu, do te mjere, da su onima koji su im toljubazno dodijelili, kao zahvalu nametnuli prosto ropstvo. Znamo da ih s pravomispravlja sveti sabor, tako da se po snanoj ruci vladara, koji u toj stvari najvietrpi, obuzda njihova mahnitost.

Naime izvrsni kralj Engleske, Francuske, vojvoda Marhije, nije obvezan ni-kakvom prisegom papi, a kada je postao vladar, dri se da je prisegnuo na onedekretale, sastavljene na nebulozan nain i time je najvei vladar zapao u bjedniji

poloaj od bilo kojeg svog podanika.Ovo je dovoljno obinim perom spomenuti kao upozorenje onima kojima jestalo do toga da bolje mogu shvatiti. Kraj.

TISKANO U MAGDENBURGUkod Kristijana Rodia.

S latinskog preveo:Dubravko Furlan


36/38

172



37/38

173


PRIKAZI I RECENZIJEPRIKAZI I RECENZIJE


38/38


Documents

Matija Vlačoć Ilirik, Spis Protiv Papina Primata