Javna Ustanova Srednja ekonomsko-trgovinska škola

Tuzla

MATURSKI RAD:

OSIGURANJE

Ime i prezime učenika: Ime i prezime profesora:

Anela Hodžić Indira Palavrić

Tuzla, Maj 2015.

SADRŽAJ

UVOD.........................................................................................................................................

1. POJAM I RAZVOJ OSIGURANJA................................................................................11.1. ELEMENTI OSIGURANJA....................................................................................21.2. FUNKCIJE OSIGURANJA.....................................................................................3

2. UČESNICI NA TRŽIŠTU OSIGURANJA I REGULACIJA TRŽIŠTA...................42.1. OBLICI ORGANIZOVANJA OSIGURAVATELJA............................................52.2. OSNOVE REOSIGURANJA....................................................................................62.3. DRŽAVA KAO REGULATOR TRŽIŠTA OSIGURANJA..................................7

3. VRSTE OSIGURANJA.....................................................................................................8

4. ŽIVOTNO OSIGURANJE...............................................................................................104.1. RIZICI KOJI SE POKRIVAJU ŽIVOTNIM OSIGURANJEM..........................104.2. PROIZVODI ŽIVOTNOG OSIGURANJA............................................................114.3. ZNAČAJ ŽIVOTNOG OSIGURANJA ZA POJEDINCA I DRUŠTVO.............144.4. PONUDA ŽIVOTNOG OSIGURANJA NA TRŽIŠTU BIH................................15

5. NEŽIVOTNO OSIGURANJE..........................................................................................165.1. OSIGURANJE NEZGODE I ZDRAVSTVENO OSIGURANJE.........................165.2. OSIGURANJE IMOVINE.........................................................................................175.3. OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI...................................................................18

6. SPECIFIČNOSTI TRŽIŠTA OSIGURANJA U BOSNI I HERCEGOVINI...............196.1. ZAKONSKI I INSTITUCIONALNI OKVIR..........................................................196.2. PREGLED STANJA NA TRŽIŠTU.........................................................................206.3. PREPREKE ZA RAZVOJ TRŽIŠTA.......................................................................21

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................22

LITERATURA.........................................................................................................................23

UVOD

Temu osiguranje sam izabrala, jer me zainteresovala tema zbog toga što sektor osiguranja predstavlja jedan veoma bitan dio ekonomije svake države pa tako i BIH jer upravlja ogromnim količinima novčanih sredstava. Baš zbog toga što nije toliko razvijeno u našoj zemlji kako zbog aktivnosti koje su se desile na našim prostorima prije 20-ak godina tako i zbog političkog uređenja zemlje. Htjela sam da se još bolje upoznam sa sektorom osiguranja u BiH. Maturski rad se sastoji od 23 stranice, podijeljen je na 6 poglavlja koja su kroz ovaj rad detaljnije objašnjena i prezentirana, obuhvatajući još uvod, sadržaj, zaključak i popis literatura. Što se tiče prvog poglavlja, u njemu su prezentirane osnovne stavke vezane za pojam, elemente i funkcije osiguranja. Kroz drugo poglavlje upoznajemo se sa oblikom organizovanja osiguravatelja, sa učesnicima na tržištu osiguranja, sa pojmom reosiguranja i ulogom države kao regulatorom tržišta osiguranja. Treće poglavlje je ujedno i najvažnije u ovom maturskom radu, jer je u njemu prezentovana podjela osiguravajućih društava. Životno osiguranje i specifičnosti ovog osiguranja tema su četvrtog poglavlja. Peto poglavlje odnosi se na neživotno osiguranje i pojedinosti koje su karakteristične za ovu vrstu osiguranja. Šesto osiguranje je možda i najzanimljivije jer se odnosi na stanje tržišta osiguranja u Bosni i Hercegovini. Na osnovu prezentiranog matursko rada, čitalac će se upoznati sa mnogobrojnim pojedinostima različitih vrsta osiguranja, razumjeti će važnost osiguravajućih društava kako za pojedinca tako i za državu, te će se bolje upoznati sa karakteristikama tržišta države Bosne i Hercegovine.

1. POJAM I RAZVOJ OSIGURANJA

Budući da povezuje nekoliko disciplina, postoje i različiti pristupi definisanju pojma osiguranja u zavisnosti od toga da li se osiguranje posmatra sa aspekta prava, ekonomije, finansija i sl. Najjednostavnija definicija osiguranja bi bila : “Osiguranje je prenos rizika sa osiguranika na osiguravajuće društvo, uz plaćanje premije osiguranja”.

Međutim, kako smo rekli postoje i druge definicije kao što su :

“ Osiguranje ima dvije osnovne osobine, a to su transfer rizika od pojedinca na skupinu i podjela gubitaka na nekoj ujednačenoj osnovi na sve članove skupine”.

“Pod osiguranjem svake vrste podrazumijeva se isplata novčanih iznosa jednog fonda koji je formiran iz premije svih onih lica koji su sudionici u odgovarajućoj vrsti osiguranja”.

“Osiguranje je podjela slučajnih gubitaka transferom takvih rizika na osiguravatelje koji se slaže da obešteti osiguranike za te gubitke, da omogući druge novčane koristi u slučaju njihovog dešavanja ili da pruži usluge vezane za rizik”.

Analizirajući različite definicije osiguranja može se uočiti da one imaju niz zajedničkih elemenata, tako da možemo dati i vlastitu definiciju koja glasi:

“Osiguranje predstavlja metodu transfera rizika sa osiguravatelja koji preuzima naknade potencijalnih gubitaka iz fonda formiranog od naplaćenih premija osiguranja”.

Korijeni osiguranja vezani su za pomorsko osiguranje. Veliku ulogu u razvoju pomorskog osiguranja imao je londonski Lloyd’s (danas poznata korporacija pojedinačnih privatnih osiguravatelja) koji potiče iz perioda između 1687. i 1688. Godine. Paralelno sa razvojem nauke, posebno matematike i statistike, i proizvodnih snaga razvijaju se i druge vrste osiguranja. Prvi ugovori o životnom osiguranju odnose se na osiguranje moreplovaca za slučaj njihovog zarobljavanja od strane gusara, a sredstva su korištena za plačanje njihove otkupnine. Sa pojavom tablica smrtnosti, ugovori životnog osiguranja se počinju vezati za vjerovatnoću nastupanja smrti osiguranog lica. Na razvoj osiguranja veliki uticaj je imalo i reosiguranje koje se razvilo iz direktnog osiguranja. Tako se pojavljuju i posebna društva za reosiguranje koja su u početku bila izložena špekulacijama od strane osiguravatelja, da bi kasnije postala neophodna osnova za preuzimanje velikih i složenih rizika.

1.1. ELEMENTI OSIGURANJA

Definicija osiguranja ukazuje na tri osnovne karakteristike osiguranja koje su određene kroz slijedeća tri elementa :

- Transfer rizika- Plaćanje premije osiguranja - Naknada potencijalnih gubitaka

Osiguranjem se vrši transfer rizika sa osiguranika na osiguravatelja koji, zahvaljujući svojoj finansijskoj snazi, preuzima finansiranje potencijalnih gubitaka. Rizici koji su interesantni osiguravajućim društvima moraju zadovoljiti nekoliko zahtjeva:

- Gubitak može biti prouzrokovan samo slučajnim budućim događajima- Mora postojati veliki broj jedinica izloženih riziku- Vjerovatnoća gubitka mora biti mjerljiva- Gubici ne smiju biti katastrofalni- Premija osiguranja mora biti ekonomski prihvatljiva

Za preuzeti rizik osiguravatelj naplaćuje od osiguranika cijenu u vidu premije osiguranja. Osiguranik je obavezan da premiju osiguranja uplati na početku perioda pokrića. Pošto se od uplaćenih premija formira fond potreban za pokriće budućih gubitaka, osiguravatelji moraju posebnu pažnju posvetiti utvrđivanju visine premije. Premija osiguranja zavisi od visine troškova, pa se tako vrši predviđanje budućih gubitaka. Nakon predviđanja ukupnih budućih gubitaka za cijelu grupu, utvrđuje se učešće pojedinog osiguranika u fondu za pokriće srazmjerno njegovoj izloženosti riziku.

Postupak utvrđivanja i isplate obaveze osiguravatelja naziva se likvidacija štete. U ovom postupku se najprije utrvrđuje da li je događaj koji se desio ujedno i osigurani događaj i da li postoji obaveza osiguravatelja u skladu sa ugovorima ugovora o osiguranju. U zavisnosti koje je osiguranje u pitanju i naknada šteta će se razlikovati.

1.2. FUNKCIJE OSIGURANJA

Finansiranjem rizika osiguravajuća djelatnost izvršava nekoliko funkcija koje su od opšteg ekonomskog interesa, kako za pojedinca tako i za cijelo društvo. Te funkcije se odnose na :

- Pružanje ekonomske zaštite- Bolju iskorištenost resursa- Akumulaciju i plasman finansijskih sredstava

Nastanak i razvoj osiguranja usko je vezan sa potrebom čovjeka da zaštiti svoju imovinu i porodicu. Samim činom naknade gubitka osiguranje ne sprečava nastanak gubitka, ali se obezbjeđuje da se pojedinci ili njihove porodice vrate u prvobitnu finansijsku situaciju nakon što dođe do gubitka. Činjenica da se naknada gubitka vrši u trenutku kada je pomoć najpotrebnija , govori da osiguranje pruža ekonomsku zaštitu putem održanja finansijske sigurnosti. Djelimičnom ili potpunom naknadom gubitka osiguraniku, odnosno korisniku osiguranja smanjuje se vjerovatnoća da će isti tražiti finansijsku pomoć od države ili od rodbine i prijatelja, u čemu se ogleda doprinos osiguranja za cjelokupnu društvenu zajednicu.

Prisustvo osiguranja smanjuje strah i zabrinutost kako prije, tako i poslije nastanka gubitka. Smanjenje zabrinutosti poslije nastanka gubitka ogleda se u tome što su osiguranici svjesni da imaju osiguranje i će im gubitak biti namiren. Odsustvo straha i zabrinutosti omogućava pojedincima da slobodnije obavljaju kako poslovne tako i privatne aktivnosti, što kao rezultat ima njihovu bolju iskorištenost.

Za ispunjenje svojih obaveza po osnovu ugovora o osiguranju osiguravatelj u trenutku sklapanja ugovora od osiguranika naplaćuje premiju osiguranja. Na taj način on unaprijed formira fon iz kojeg će finansirati naknade gubitaka do kojih dođe u toku perioda osiguranja. Kako se ne zna kada će da nastupe osigurani slučajevi, u okviru ovog fonda dolazi do akumulacije značajnih finansijskih sredstava koja izvjesno vrijeme stoje na raspologanja osiguravatelju. Obim ovih sredstava zavisi od veličine osiguravatelja i od vrste osiguranja za koju se formira fond.

-Osiguravajuća društva spadaju u institucionalne investitore i predstavljaju finansijske institucije koja sredstva prikupljaju u nedepozitnim oblicima (putem premije osiguranja) i usmjeravaju ih na tržište kapitala.

2. UČESNICI NA TRŽIŠTU OSIGURANJA I REGULACIJA TRŽIŠTA

Kao učesnici na tržištu osiguranja na strani ponude pojavljuju se osiguravatelji, odnosno reosiguravatelji. Na strani potražnje, kao osiguranici pojavljuju se pojedinci i poslovne organizacije zainteresovane za finansiranje rizika. Između osiguranika i osiguravatelja pojavljuju se posrednici koji mogu biti organizovani na različite načine. Osiguravatelji prodaju usluga mogu organizovati putem vlastite prodajne mreže ili putem zastupnika kojima će plaćati provizije za zaključene ugovore. Pored toga, i jedni i drugi mogu angažovati i posebne agencije čija je djelatnost posredovanje u poslovima osiguranja,a moguće je i posredovanje banaka i nekih drugih finansijskih institucija.

Prodav

Slika br.1 – Učesnici na tržištu osiguranja

Prodavci

Reosiguravatelji Osiguravatelji

Posrednici

Vlastita prodajna mreža – referenti osiguranja zaposleni kod osiguravatelja

Zastupnici koji nisu zaposleni kod osiguravatelja Nezavisne agencije za posredovanje u osiguranju Banke i druge finansijske institucije

Kupci

Osiguranici – pojedinci i poslovne organizacije

2.1. OBLICI ORGANIZOVANJA OSIGURAVATELJA

Organizovanje osiguravatelja može se vršiti prema vrsti osiguranja kojom se bave, tako da osiguravatelji mogu biti specijalizirani za obavljanje samo jedne vrste osiguranja (npr. društva za osiguranje života),a mogu pružati i usluge više različitih vrsta osiguranja (kompozitni osiguravatelji). Međutim, najveći uticaj na način organizovanja osiguravatelja imaju vlasnički odnosi. U tom kontekstu razlikujemo privatno osiguranje i državne programe osiguranja.

Prvo ćemo se bazirati na privatna osiguranja i da bismo lakše razumjeli kako se ona organizuju sa aspekta vlasništva prezentovat ćemo ih tabelom:

Oblik Cilj osnivanja Vlasništvo Način poslovanja Dioničko društvo za osiguranje

Ostvaritiprofit za dioničare

DioničariNadzorni odbor, izabran od skupštine dioničara,bira menadžment koji će voditi posao

Društvo za uzajamno osiguranje

Pružiti uslugu osiguranja vlasnicima

Vlasnici polica(osiguranici)

Nadzorni odbor,izabran od vlasnika polica,bira menadžment koji će voditi posao

Reciprocitetno društvo za osiguranje

Članovima obezbjeditireciprotitet u osiguranju

ČlanoviČlanovi imenuju menadžera koji će voditi program

Lloyd'sudruženja

Ostvariti profit za investitore

InvestitoriNa čelu je Lloyd's komitet koji utvrđuje standarde za članstvo

Tabela br1. Oblici organizovanja privatnih osiguravatelja

Što se tiče državnog programa organizovanja osiguranja posebno se organizuju programi socijalnog osiguranja, koji su najčešće obavezujući. Sistem obaveznog socijalnog osiguranja organizuje se pomoću:

- penzijskog i invalidskog osiguranja- zdravstvenog osiguranja- osiguranja od nezaposlenosti

Treba spomenuti i alternative osiguranju i to u islamskim zemljama, na principima Šerijata razvio se takaful. Slično standardnom osiguranju, i kod takafula se podrazumijeva postojanje uzajamnog fonda, ali je zabranjena kamata. Iz tog razloga takaful, odnosno islamsko osiguranje predstavlja formu osiguranja koja je posebno prilagođena šerijatskom pravu. Kao alternativa reosiguranju razvio se retakaful, odnosno islamsko reosiguranje. Takaful i retakaful doživljava izuzetno dinamičan razvoj u zemljama Bliskog istoka i Jugoistočne Azije.

2.2. OSNOVE REOSIGURANJA

S obzirom da pojedini osiguravatelji, naročito u prvim godinama poslovanja, nemaju dovoljno velike rezervne fondove, postavlja se pitanje kako oni mogu da preuzmu veće rizike i na taj način budu interesantni za osiguranike koji trebaju ovakva pokrića. Preuzimanje ovih rizika osiguravatelji vrše tako što dio rizika koji prelazi njihove finansijske kapacitete prenose na reosiguravatelja. Reosiguranje (eng.reinsurance), predstavlja osiguranje osiguravatelja. Reosiguravatelj ne mora cijeli rizik koji je preuzeo zadržati jer može dio tog rizika prenijeti na drugog reosiguravatelja. Reosiguranje je od ogromne važnosti za osiguravatelja jer on njime štiti svoju sigurnost i sigurnost svojih osiguranika. Za razliku od reosiguranja, putem suosiguranja se više osiguravatelja udružuje radi pokrića određenog rizika.

Reosiguranje možemo i podijeliti i to na:

- aktivno i pasivno reosiguranje- fakultativno (dobrovoljno) i obligatorno (obavezno ) reosiguranje- proporcionalno i neproporcionalno reosiguranje

2.3. DRŽAVA KAO REGULATOR TRŽIŠTA OSIGURANJA

Kompleksnost tržišta osiguranja i činjenica da osiguravatelj može doći u situacija da dovede u pitanje isplate naknada osiguranicima po osnovu zaključenih ugovora o osiguranju nameće potrebu države da se aktivno uključi u regulaciju tržišta osiguranja. Država preko svojih institucija nadzire rad osiguravatelja i posrednika u osiguranju. Osiguravatelji su obavezni da sarađuju sa ovim institucijama i moraju svoje poslovanje uskladiti sa njihovim zahtjevima. Pored toga, država donosi i zakonske propise koja se regulišu značajna pitanja za osiguravajuču djelatnost.

Iako se pitanje nadzora i zakonskih propisa u osiguranju razlikuje od države do države, generalno se mogu izdvojiti tri osnovna područja regulacije, a to su :

- premije osiguranja- solventnost (sposobnost osiguravatelja da izmiruje svoje obaveze u dugom roku)- zaštita potrošača

Što se tiče premije osiguranja, one ne smiju biti previsoke, ne smiju biti diskriminatorne u smislu da se pravi bilo kakva razlika između dva klijenta koji imaju slične karakteristike, te oni moraju biti smejšteni u istu rizičnu grupu i imati iste osnove za proračun premije. Nadzorne institucije kontrolišu cijenu za pojedine vrste osiguranja i osiguravatelji ih mogu koristiti tek kada one budu odobrene od strane nadzornih tijela.

Kontrola solventnosti osiguravatelja je jedan od najvažnijih zadataka nadzornih institucija. Postoji nekoliko ključnih razloga zašto je kontrola solventnosti veoma značajna a to je prije svega kontrola sposobnosti osiguravatelja da izmiruje obaveze za nastale osigurane slučajeve, zato njegova finansijska snaga mora biti pod strogom kontrolom. Drugo, nemogućnost plaćanja naknade od strane osiguravatelja može dovesti osiguranika u katastrofalnu finansijsku situaciju. Poseban problem javlja se u slučajevima kada se radi o većim gubicima kojima se ugrožava egzistencija osiguranika. Slična situacija važi i za korisnike osiguranja, odnosno treće strane koje imaju pravo na naknadu. Svi oni su zainteresovani za kontrolu solventnosti osiguravatelja.

Zaštita potrošača na tržištu osiguranja realizuje se kroz:

- licenciranje osiguravatelja- licenciranje posrednika- odobravanje uslova za pojedine vrste osiguranja- provjeru ponašanja osiguravatelja na tržištu- istraživanje žalbi potrošača

3. VRSTE OSIGURANJA

Osiguravatelji moraju primijeniti isti tretman za sve osiguranike koji pripadaju istoj grupi, odnosno koji su izloženi istim rizicima. Grupisanje rizika dovelo je do izdvajanja pojedinih vrsta osiguranja najčešće utemeljnih na vrstama rizika na čije pokriće se odnose. Predstavit ćemo nekoliko klasifikacija osiguranja.

PRIVATNO I SOCIJALNO OSIGURANJE

Ova klasifikacija osiguranja izvršena je u zavisnosti od toga da li se kao osiguravatelj pojavljuje država ili neko drugi. Privatna osiguranja najčešće su dobrovoljna i pojedincima stoje na raspolaganju za finansiranje potencijalnih gubitaka. Ona se dalje mogu podijeliti na : životno osiguranje, osiguranje od nezgode i zdravstveno osiguranje, osiguranje imovine i osiguranje od odgovornosti.

Socijalno osiguranje odnosi se na različite državno organizovane programe za upravljanje ličnim rizicima svojih građana. Država može biti i vlasnik ili imati udio u vlasništvu osiguravatelja koji se bave privatnim osiguranjem, ali se u tom slučaju ne radi o socijalnom osiguranju. Programi socijalnog osiguranja su obavezujući na osnovu zakonskih propisa. U najznačajnije oblike ovog osiguranja ubrajamo: penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti.

OBAVEZNO I DOBROVOLJNO OSIGURANJE

Obavezna osiguranja najčešće su zakonski propisana, dok su dobrovoljna osiguranja sva ostala osiguranja gdje potencijlani osiguranik ima pravo izbora da li da se osigura ili ne. Primjeri obaveznog osiguranja su: osiguranje putnika od nezgode u javnom prevozu, osiguranje zračnih letjelica, željezničkih i drumskih vozila od odgovornosti u prometu, osiguranje od profesionalne odgovornosti i sl.

PREMIJSKO, UZAJAMNO I DRŽAVNI PROGAMI OSIGURANJA

Kriterij za ovu klasifikaciju je način obezbjeđenja sredstava za naknadu gubitaka. Kod premijskog osiguranja ova sredstva se obezbjeđuju tako što osiguranici na početku perioda pokrića uplaćuju premiju osiguranja čija visina zavisi od veličine rizika kojem su izloženi. Kod uzajamnog osiguranja članovi grupe unaprijed uplaćuju akontacije, a konačno učešće svakog člana u naknadi gubitka utvrđuje se na kraju perioda pokrića. Državni programi osiguranja odnose se na obavezno socijalno osiguranje za koje je karakteristično da se obezbjeđenje sredstava vrši na osnovu doprinosa osiguranika, čija visina ne zavisi od veličine rizika nego od njegovih prihoda.

OSIGURANJE NA OSIGURANU SUMU I OSIGURANJE NA STVARNU VRIJEDNOST GUBITKA

Kod prve vrste osiguranja osigurana suma može biti fiksna, a može se i mijenjati u zavisnosti od potrebe za održavanjem njene realne vrijednosti i prisustva inflacije. Osiguranje na stvarnu vrijednost gubitka podrazumijeva prethodno definisanje gornje graniec, odnosno limita pokrića.

KLASIFIKACIJA PRIVATNOG OSIGURANJA U BOSNI I HERCEGOVINI

Šifra Vrsta osiguranja

01 Osiguranje nezgode

02 Zdravstveno osiguranje

03 Osiguranje drumskih vozila

04 Osiguranje šinskih vozila

05 Osiguranje zračnih letjelica

06 Osiguranje plovila

07 Osiguranje robe u transportu

08 Osiguranje imovine od požara i prirodnih sila

09 Osiguranje ostalih šteta na imovini

10 Osiguranje od odgovornosti za motorna vozila

11 Osiguranje od civilne odgovornosti za zračne letjelice

12 Osiguranje od civilne odgovornosti za plovila

13 Osiguranje od opšte civilne odgovornosti

14 Osiguranje kredita

15 Osiguranje jemstva

16 Osiguranje od različitih finansijskih gubitaka

17 Osiguranje troškova pravne zaštite

18 Osiguranje pomoći

Tabela br.2: Klasifikacija neživotnih osiguranja u Bosni i Hercegovini

4. ŽIVOTNO OSIGURANJE

Životno osiguranje predstavlja najzastupljeniju vrstu privatnog osiguranja i pokriva više od polovine ukupne svjetske premije osiguranja. Zastupljenosti životnog osiguranja u upravljanju ličnim rizicima u okviru jedne zemlje zavisi od mnoštva faktora, kao što su:

- stepen razvijenosti socijalnog osiguranja- nivo razvoja privrede- poreski tretman životnog osiguranja- stabilnost nacionalne valute- razvijenost finansijskog tržišta-

4.1. RIZICI KOJI SE POKRIVAJU ŽIVOTNIM OSIGURANJEM

RIZIK PRERANE SMRTI

Ugovor o životnom osiguranju se ne zaključuje radi neizvjesnosti smrti nego neizvjesnosti njenog nastupanja. Za pokriće rizika prerane smrti zainteresovana su i preduzeća i pojedinci, odnosno njihove porodice. Preduzeća žele da se zaštite od finansijskih posljedica smrti ključnog lica u preduzeću, jer zbog nepostojanja osposobljenog zamjenika preduzeće može izgubiti finansijsku sigurnost. Porodice imaju potrebu da se zaštite od finansijskih posljedica u slučaju smrti voditelja porodice koji može ostaviti neizmirene finansijske obaveze kako prema drugima (neotplaćene hipoteke, dugove), tako i prema zavisnim članovima vlastite porodice (odgoj i obrazovanje djece). Prerana smrt ne pogađa na isti način različite porodice, tako naprimjer lica koja nemaju zavisne članove porodice ili bračni parovi bez djece ne trebaju velike iznose životnog osiguranja, te se tako može zaključiti da se potreban iznos životnog osiguranja povećava sa brojem zavisnih članova porodice.

RIZIK DUGOVJEČNOSTI

Veličina rizika dugovječnosti kreće se suprotno riziku prerane smrti. Naime, prerana smrt lica isključuje potrebu za akumulacijom srestava za pokriće rizika dugovječnosti i obratno. Postojanje penzijskih programa u okviru socijalnog osiguranja u velikoj mjeri doprinosi pokriću rizika dugovječnosti pa se određeni programi životnog osiguranja, odnosno osiguranje rente, koji uključuje štednju javljaju kao dopuna ovim programima. U svakom slučaju, zaštita od ovih rizika se obezbjeđuje akumuliranjem sredstava za vrijeme kada se radom ostvaruju prihodi u svrhu pokrića nedostatka sredstava u poznijim godinama života.

4.2. PROIZVODI ŽIVOTNOG OSIGURANJA

Zbog specifičnosti rizika za čije pokriće se koriste, proizvodi životnog osiguranja se u velikoj mjeri razlikuju od ostalih vrsta osiguranja. Naime, isplata osigurane sume kod životnog osiguranja vezana je za događaj smrti osiguranog lica. Zato se putem proizvoda životnog osiguranja na osiguravatelja prenosi rizik da će osigurano lice umrijeti previše rano, odnosno previše kasno. Kako se sa starenjem osiguranog lica povećava i vjerovatnoća njegove smrti, premija potrebna za pokriće rizika zavisi od starosti osiguranog lica. Karakteristično je i to da se u slučaju nastupanja osiguranog slučaja, korisniku osiguranja isplaćuje cijeli iznos osigurane sume,tj. nema djelimičnog gubitka.

Kod ugovora o životnom osiguranju treba razlikovati osiguranika (osigurano lice), korisnika osiguranja i ugovaratelja osiguranja. Korisnik osiguranja može da bude osiguranik (za slučaj doživljenja), odnosno lice koje osiguranik odredi ili njegov zakonski nasljednik (za slučaj smrti). Obično se ugovor o osiguranju zaključuje sa osiguranikom. a u slučaju da se kao ugovaratelj javlja drugo lice potrebna je saglasnot osiguranika.

Ugovor o životnom osiguranju zaključuje se na osnovu ponude u kojoj su navedeni osnovni podaci o osiguraniku, a koji su bitni za utvrđivanje uslova osiguranja. Prihvatanjem ponude osiguravatelj izdaje ugovaratelju osiguranja policu osiguranja koja predstavlja pismenu ispravu o sklopljenom ugovoru o osiguranju. Svi podaci koji su navedeni u polici osiguranja moraju biti tačni i nedvosmisleni kako bi se izbjegle sporne situacije. Veoma važno je precizno definisati i ograničenje obaveze osiguravatelja (npr. u slučaju samoubistva ili namjernog uzrokovanja smrti od strane korisnika). Ugovori o životnom osiguranju često se dopunjavaju sa dodatnim osiguranjem od nezgode što se definiše u posebnim uslovima.

VRSTE PROIZVODA ŽIVOTNOG OSIGURANJA

U osnovne vrste proizvoda životnog osiguranja prisutne na razvijenim tržištima životnog osiguranja ubrajamo:

- privremeno životno osiguranje- doživotno životno osiguranje- univerzalno životno osiguranje- varijabilno životno osiguranje- varijabilno univerzalno životno osiguranje- darovno životno osiguranje- osiguranje rente

Privremeno ili temporarno životno osiguranje predstavlja najjednostavniju vrstu životnog osiguranja. Ono pruža zaštitu na određeni rok, a osigurana suma se isplaćuje samo ako osiguranik umre u tom roku. Polica privremenog životnog osiguranja obezbjeđuje pokriće za specificirani broj godina, odnosno do određene starosne dobi, a početak pokrića počinje sa danom njenog izdavanja. Uz ovaj proizvod obično se nudi i opcija obnavljanja osiguranja na novi period bez dodatnih ljekarskih pregleda, ali uz veću premiju zbog povećane vjerovatnoće smrti.

Doživotno ili trajno životno osiguranje pruža zaštitu za “cijeli život“, od dana izdavanja police do smrti osiguranog lica. Osigurana suma je konstantna tokom vremena, a premije mogu da se uplaćuju doživotno ili tokom kraćeg vremenskog perioda. Dvije osobine po kojima se doživotno osiguranje razlikuje od privremenog su gotovinska vrijednost police i dospijeće obično nakon 100. godine starosti. Za razliku od privremenog osiguranja koje pruža samo zaštitu, doživotno osiguranje nudi i element štednje, odnosno akumulacije koji predstavlja gotovinsku vrijednost police koju vlasnik police dobiva u slučaju raskida ugovora. Police doživotnog osiguranja dospijevaju kada osigurano lice preživi 100. godina života jer je aktuarska pretpostavka da je to maksimalni životni vijek osiguranika.

Univerzalno životno osiguranje pruža vlasnicima polica trajnu zaštitu, ali sa većom fleksibilnošću od doživotnog osiguranja. Fleksibilnost se ispoljava u mogućem povećanju ili smanjenju iznosa premije, kao i iznosa osigurane sume tokom trajanja ugovora u skladu sa potrebama vlasnika police. Takođe, ovaj proizvod osigurava i govotinsku vrijednost police kao i doživotno osiguranje, s tim da fleksibilnost ovog proizvoda otvara mogućnost vlasnicima polica da preskoče plaćanje premije određeni broj godina ako je akumulirana gotovinska vrijednost dovojlna za pokriće rizika. Vlasnici polica redovno dobivaju izvještaje o plaćenim premijama, troškovima pokrića rizika, kamatnoj stopi i gotovinskoj vrijednosti i njenoj upotrebi za troškove osiguranja.

Varijabilno životno osiguranje pruža trajnu zaštitu uz fiksne premije i zagarantovani nominalni iznos police. Osnovna razlika od tradicionalnog doživotnog osiguranja je u načinu na koji se investira gotovinska vrijednost police. Naime, kod varijabilnog osiguranja gotovinske vrijednosti su izdvojene na posebne račune tako da vlasnik police može da ih investira uz preuzimanje investicijskog rizika. Pri tome osiguravatelj vodi računa da se obezbjedi zagantovani nominalni iznos osigurane sume. Premije se kod ovog proizvoda moraju plaćati redovno i u fiksnom iznosu.

Varijabilno univerzalno životno osiguranje kombinuje strukturu i fleksibilnost police univerzalnog osiguranja sa investicijskim izborom varijabilnog životnog osiguranja. Polica varijabilnog univerzalnog životnog osiguranja pruža trajnu zaštitu, direktno investiranje premije, mogućnost iskorištavanja trenutne tržišne stope prinosa na gotovinsku vrijednost i fleksibilnost u pogledu iznosa i frekvencije plaćanja premije, kao i visine osigurane sume. Ovo je trenutno najkompleksnija vrsta proizvoda životnog osiguranja koja se pojavljuje na razvijenijim tržištima.

Darovno životno osiguranje obezbjeđuje isplatu osigurane sume ne samo u slučaju smrti osiguranog lica za vrijeme pokrića, nego i u slučaju da osiguranik preživi taj period (u slučaju doživljenja). Matematički posmatrano, osiguravatelj pruža dvije vrste osiguranja zajedno: privremeno životno osiguranje i čisto darovno osiguranje. Privremeno obezbjeđuje isplatu osigurane sume ako osiguranik umre u toku perioda pokrića, a darovno ukoliko on preživi period pokrića. S obzirom da je rizik za ovakvu vrstu zaštite daleko veći, police zahtijevaju dosta veće iznose premije potrebne za pokriće.

Osiguranje rente kao posebna vrsta zaštite, koja je prilagođena za pokriće rizika vezanih za dugovječnost, podrazumijeva niz periodičnih plaćanja tako da se polica osiguranja izdaje kao obećanje da će se izvršiti ova plaćanja u toku definisanog perioda, odnosno do kraja života osiguranog lica. Na taj način obezbjeđuju se dodatni prihodi u slučaju dugovječnosti. Zbog svojih specifičnosti, u literaturi se renta često tretira izdvojeno od ostalih proizvoda životnog osiguranja koji se, za razliku od rente, označavaju kao osiguranje kapitala.

Izbor vrste proizvoda životno osiguranja osiguranik vrši u skladu sa vlastitim preferencijama i na osnovu slijedećih karakteristika svakog proizvoda:

- perioda zaštite- visine i načina plaćanja premije- visine i načina isplate naknade- gotovinske vrijednosti police- poreskog opterećenja i investicijske komponente

4.3. ZNAČAJ ŽIVOTNOG OSIGURANJA ZA POJEDINCA I DRUŠTVO

KORISTI ZA POJEDINCA

Uobičajeno je da se programi životnog osiguranja porede sa drugim programima štednje. Naime, iako je korisna za pojedinca, štednja na početku osigurava veoma mali prinos za razliku od životnog osiguranja koje tokom cijelog perioda pokriža pruža zaštitu na puni iznos osigurane sume. Ukoliko bi lice umjesto da plaća godišnju premiju životnog osiguranja istu izdavajalo za štednju, potreban mu je veći broj godina da bi ušteđena suma dostigla iznos osigurane sume koji se putem životnog osiguranja garantuje odmah na početku. Pored toga u slučaju smrti lice prekida dalje izdvajanje za štednju, a da one nije dostigla željeni nivo. Kod životnog osiguranja je visina isplaćene osigurane sume u slučaju smrti nezavisna od broja uplaćenih premija.

Polica životnog osiguranja može da služi i kao veoma siguran i profitabilan instrument dugoročnog finansijskog planiranja, odnosno štednje. Kupovina životnog osiguranja tako predstavlja i veoma efikasno sredstvo samoprisiljavanja pojedinca na štednju, jer mnogi pojedinci, koji inaće nisu skloni bilo kakvoj štednji, redovno plaćaju premiju osiguranja.

Programi osiguranja rente pružaju pogodnosti starijim licima koja su uspjela da uštede određeni iznos novca da im taj novac putem rente bude tranferiran sve do njihove smrti. Takođe, u slučaju da pojedinac nakon smrti ostavi nasljednicima imovinu oni moraju da preuzmu obavezu plaćanja poreza na naslijeđenu imovinu, te životno osiguranje predstavlja efikasan mehanizam za obezbjeđenje fonda za plaćanje ovih poreskih obaveza, tako da nasljednici ne moraju da brinu kako će platiti porez na imovinu.

KORISTI ZA DRUŠTVO

Zahvaljujući dugoročnom vezivanju sredstava, životno osiguranje pruža mnoštvo koristi za društvo čime doprinosi opštem privrednom razvoju. Prije svega, ono predstavlja suptitut za određene programe socijalnog osiguranja koja organizuje država. Stoga i država pruža potporu razvoju životnog osiguranja kroz različite poreske olakšice. Razvoj privrede jedne zemlje usko je povezan sa povećanjem različitih vidova štednje finansijskih sredstava. Osiguravatelji života kao finansijski posrednici usmjeravaju štednju u različite vidove investicija čime povećavaju efikasnost cjelokupnog finansijskog sistema. Posebno je važno istaći značaj životnog osiguranja u finansiranju velikih investicija koje su posebno važne za razvoj privrede. Ove investicije zahtijevaju veća finansijska sredstva, a osiguravatelji života mogu da iskoriste prikupljene premije osiguranja za finansiranje takvih projekata. Činjenica da oni, kao institucionalni investitori, prikupljaju sredstva u nedepozitnim oblicima daje im prednost u finansiranju većih projekata u odnosu na banke koja sredstva prikupljaju putem depozita. Sve prethodno navedene koristi, kao i činjenica da osiguravatelji života zapošljavanjem velikog broja radnika doprinose i opštem povećanju stope zaposlenosti, predstavljaju razloge zbog kojih je u interesu svake zemlje da podstiče širenje i razvoj životnog osiguranja.

4.4. PONUDA ŽIVOTNOG OSIGURANJA NA TRŽIŠTU BIH

Nerazvijenost tržišta životnog osiguranja u Bosni i Hercegovini remeti kriterije prema kojima potencijalni osiguranici utvrđuju prioritete kod kupovine životnog osiguranja. Tako se zbog slabe ponude životnog osiguranja osiguranici najčešće prvo opredjeljuju za vrstu proizvoda životnog osigurajna, a nakon toga utvrđuju iznos osigurane sume na koji će kupiti policu. Ovakav pristup je nepravilan, jer prilikom kupovine životnog osiguranja osiguranik treba prednost dati utvrđivanju potrebnog iznosa životnog osiguranja kako bi kupljena polica poslužila svojoj osnovnoj funkcijim odnosno zavisnim članovima porodice pružila sigurnost i obezbjedila održavanje željenog životnog standarda u slučaju smrti osiguranog lica. Kao posljedica nerazvijenosti tržišta, ponuda proizvoda životnog osiguranja u Bosni i Hercegovini svedena je tek na nekoliko proizvoda.

Mješovito osiguranje predstavlja najpopularniju vrstu životnog osiguranja na tržištu Bosne i Hercegovine i predstavlja kombinaciju osiguranja za slučaj smrti i osiguranja za slučaj doživljenja. Ovaj proizvod nude svi osiguravatelji koji se bave životnim osiguranjem na našem tržištu. Mješovito osiguranje privlačno je za osiguranike zbog činjenice da će osigurana suma u svakom slučaju biti isplaćena ili osiguraniku u slučaju doživljenja ili korisniku osiguranja u slučaju smrti osiguranog lica. Zato su i premije za ovu vrstu osiguranja dosta visoke, mogu se plaćati jednokratno ili godišnjim uplatama tokom perioda pokrića. Osiguravatelji najčešće daju i mogućnost plaćanja premije u ispodgodišnjim intervalima (polugodišnje, kvartalno i mjesečno). Osiguravatelji propisuju i starosne granice, i to obično između 18 i 65 godina starosti sa najvišom dobi u osiguranju od 75 godina.

Osiguranje za slučaj smrti ili riziko osiguranje se isto tako nudi na tržištu. Iako riziko osiguranje predstavlja suštinu životnog osiguranjam ono je interesantno uglavnom ssamo preduzećima za osiguranje ključnih pojedinaca i pojedincima kojima može da posluži kao garancija za dobivanje kredita. Premije za ovu vrstu osiguranja su dosta niže u odnosu na mješovito osiguranje. Kao i kod mješovitog osiguranja i uz ovaj proizvod osiguravatelji nude i dopunsko osiguranje od nezgode.

Osiguranje života u korist djeteta predstavlja posebno prilagođeno mješovito osiguranje gdje se kao korisnik osiguranja javlja dijete osiguranog lica. Period osiguranja se u ovom slučaju prilagođava periodu kada dijete počinje sa samostalnim životom, a osigurana suma može se isplatiti u jednom iznosu ili u vidu mjesečnih stipednija (renti).

Osiguranje rente osiguravatelji obično ne nude kao poseban proizvod, nego ostavljaju mogućnost da se isplata osigurane sume po bilo kojoj vrsti osiguranja obavlja u vidu doživotne ili vremenski ograničene rente. Tada iznos osigurane sume predstavlja iznos jednokratne premije na bazi koje se utvrđuje visina rente.

5. NEŽIVOTNO OSIGURANJE

Proizvode neživotnog osiguranja i njihovu ponudu na tržištu osiguranja Bosne i Hercegovine možemo podijeliti na osiguranje od nezgode i zdravstveno osiguranje, osiguranje imovine i osiguranje od odgovornosti.

5.1. OSIGURANJE OD NEZGODE I ZDRAVSTVENO OSIGURANJE

Kao posebna vrsta ličnih rizika izdvajaju se rizici slabog zdravstvenog stanja. Za pokriće ovih rizika u okviru privatnog osiguranja osiguravatelji nude programe osiguranja nezgode i zdravstvenog osiguranja. Kako se koriste za pokriće istih rizika, ove dvije grupe osiguranja mogu se zajednički posmatrati, a u literaturi se često i objedinjavaju. Rizici slabog zdravstvenog stanja odnose se na finansijske gubitke prouzrokovane povredom (nezgodom) ili bolešću. Moguće su slijedeće kategorije finansijskih gubitaka:

- troškovi liječenja- gubitak prihoda usljed onesposobljenosti za rad - troškovi dugoročne njege

Najveći dio rizika slabog zdravstvenog stanja obično se pokriva kroz različite programe socijalnog osiguranja. Kao dopuna ovim programima, u okviru privatnog osiguranja osiguravatelji nude različite varijante osiguranja od nezgode.

Osiguranje od nezgode predstavlja vrstu osiguranja lica koje ima niz specifičnosti u odnosu na druge vrste osiguranja. Kao i kod životnog osiguranja, predmet osiguranja je osigurano lice kojem se pruža zaštita od ugovorenih ličnih rizika i u slučaju nastupanja osigurano slučaja vrši se isplata osigurane sume ili nekog novčanog iznosa koji se utvrđuje na osnovu osigurane sume. Osiguravatelji obično nude police osiguranja nezgode kao dopunu policama životnog osiguranja. Kod osiguranja nezgode osigurana suma nije vezana za vrijednost predmeta osiguranja, nego se utvrđuje na bazi ugovora. Osigurani slučaj kod ove vrste osiguranja je nezgoda koja predstavlja “svaki iznenadni i o osiguranikovoj volji nezavisan događaj koji djeluje uglavnom izvana i naglo na osiguranikovo tijelo i ima za posljedicu njegovu smrt, potpunu ili djelimičnu invalidnost, onesposobljenost za rad ili narušavanje zdravlja koje zahtijeva liječenje i njegu“.

Predmetni događaj odnosi se na: gaženje, sudar, udar nekim predmetom ili o neki predmet, udar elektične struje ili groma, pad, okliznuće, survavanje, ranjavanje oružjem, raznim drugim predmetima ili eksplozivnim materijama, ubod kakvim predmetom, udar ili ujed životinje i ubod insekta izuzev ako je takvim ubodom prouzrokovana kakva infektivna bolest, ozljede mišića ili kostiju, trovanje, opekotine, zračenje, davljenje, utapanje, gušenje i

5.2. OSIGURANJE IMOVINE

Osiguranje imovine odnosi se na mnoštvo različitih proizvoda osiguranja koji se koriste za pokriće imovinskih rizika. U nastavku ćemo razmatrati specifičnosti rizika koje osiguravatelji u privatnom osiguranju pokrivaju putem polica osiguranja imovine, prava osiguranika u pogledu naknade koja pružaju različite police osiguranje imovine, kao i ponudu osiguranja imovine na tržištu Bosne i Hercegovine. Osiguranjem imovine pokrivaju se raznovrsni imovinski rizici koje je potrebno posmatrati iz aspekta opasnosti koje izazivaju različite gubitke na imovini i iz aspekta predmeta osiguranja.

Osiguravatelji obično u uslovima osiguranja specificiraju opasnosti koje mogu uzrokovati gubitke na imovini uz definisanje ospasnosti za čije pokriće se koristi polica osiguranj, kao i opasnosti koje su isključene iz pokrića. Obim pokrića zavisi od vrste imovine i vrste ugovora o osiguranju, ali se može izdvojiti niz tipičnih opasnosti koje se pokrivaju policama osiguranja imovine. Ranije je pokriće uglavnom bilo ograničeno na požar, ali se razvojem osiguranja pokriće proširilo i na mnoge druge opasnosti. Danas postoje pojedine vrste ugovora koje pružaju pokriće samo za osnovne opasnosti, mada postoje i ugovori sa proširenim pokrićem, kao i ugovori sa otvorenim pokrićem kod kojih su pokrivene sve vrste opasnosti, izuzev onih za koje je specificirano da su isključene iz pokrića. U tipične opasnosti koje su pokrivene ugovorom o osiguranju imovine ubrajamo: požar i grom, grad, zračna letjelica, motorna vozila, manifestacije i demonstracije, eksplozije, dim, izlijevanje vode iz vodovodnih i kanalazacionih cijeva, potonuća, klizišta zemljišta i odronjavanja, zemljotres i vulkanske aktivnosti, sniježna lavina, razne vrste kriminala, poplave, bujice i visoke vode.

Kao poseban oblik pokrića javlja se osiguranje imovine po tzv. “all risks“ policama. Ova vrsta osiguranja pruža pokriće za sve vrste opasnosti izuzev onih koje su specificirane u uslovima ugovora. Prisutna je npr., kod osiguranja karga ili osiguranja objekata u izgradnji i montaži. Međutim, činjenica da postoje opasnosti koje su isključene iz pokrića (npr. rat, štrajk, nuklearni rizici i sl.) govori da naziv za ovu vrstu osiguranja nije adekvatan i da bi prikladniji naziv bio “specijalni oblik pokrića“ ili “pokriće sa otvorenim opasnostima“.Ugovor o osiguranju imovine zaključuje se između osiguravatelja i osiguranika. Međutim, osiguranik nije uvijek jedno lice koje može naplatiti naknadu u slučaju nastupanja osiguranog slučaja. Osigurljivi interes za imovinu mogu imati pojedinci i preduzeća koji su vlasnici imovine, korisnici imovine, zajmodavci i sl. Osnovni način na koji se vrši ograničavanje obaveze osiguravatelja je definisanje maksimalnih iznosa naknade za sve pokrivene rizike ili samo za neke oblike preduzeća. Ovi iznosi predstavljaju osigurane sume i izražavaju se u novčanim iznosima.

5.3. OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI

Slično kao i druge vrste osiguranja, i osiguranje od odgovornosti razvilo se iz potrebe za prebacivanjem odgovornosti sa pojedinca na grupu. Ovo je novija vrsta osiguranja čijem razvoju je posebno doprinijelo donošenje propisa kojim ova vrsta osiguranja postaje obaveza za pojedine kategorije rizika i osiguranika. Gubitak zbog odgovornosti za pojedinca ili organizaciju predstavlja novčani izraz posljedica koje pretrpi lice povredom od strane pojedinca ili organizacije, odnosno novčani izraz štete na imovini prouzrokovane od strane pojedinca ili organizacije.

Svrha zakona unutar civiliziranog društva je da obezbjedi određene standarde ponašanja. Zakonski propisi pojedincima daju kako određena prava, tako i određene obaveze. Suština rizika odgovornosti je u zakonski zasnovanoj odgovornosti pojedinca ili organizacije za povredu drugih lica ili oštećenje njihove imovine. Nedjelo može biti javno i privatno. Javna nedjela krše zakonske propise kojima se regulišu odnosi između pojedinca i ostatka društva (ubistvo, otmica, pljačka, silovanje i sl.). To su kriminalna djela i ona su poseban predmet interesovanja države, pa se država javlja kao tužilac protiv počinilaca ovih djela. Za osiguranje su značajnija privatna nedjela kojima se krše propisi koji regulišu odnose između pojedinaca i koja su predmet interesovanja krivičnog zakona. Krivična odgovornost može biti rezultat namjere da se izazovu određene negativne posljedice (namjera nanošenja tjelesne povrede, nezakonito prisvajanje tuđe imovine, nezakonit upad na tuđe zemljište, kleveta, nezakonito zatvaranje i sl.), a može biti i rezultat nemara pojedinca ili grupe što ujedno i predstavlja najveći uzrok nezgoda i šteta na imovini.

U tipična izlaganja rizicima odgovornosti ubrajamo: vlasništvo i korištenje automobila i drugih prevoznih sredstava, posjedovanje i korištenje zemljšta i zgrada , poslovne operacije preduzeća, rizici odgovornosti za završene poslove, proizvodi koji mogu da izazovi tjelesne povrede ili oštećenja imovine trećih strana, promotivne aktivnosti preduzeća, prodaja i serviranje alkoholnih pića, profesionalne aktivnosti. Osiguranjem od odgovornosti pokrivaju se gubici koji su posljedica tjelesne ozljede ili oštećenja imovine treće strane, za koje je odgovoran osiguranik i koji su definisani ugovorom o osiguranju.

Ugovorom o osiguranju od odgovornosti mora se precizno definisati osiguranik, odnosno lice ili organizacija čiji rizici odgovornosti su pokriveni. Porodične veze odnose se na proširenje pokrića na članove porodice imenovano osiguranika, dok se poslovne veze odnose na proširenje pokrića na zaposlenike i druga lica koja koriste nepokretnu i pokretnu imovinu imenovanog osiguranika. Ugovorom se definišu limiti pokrića, ali način utvrđivanja obaveze osiguravatelja zavisi od niza faktora. Specifično je to da se ne može odrediti gornja granica gubitka za koju pojedinac ili organizacija može biti odgovorna. Zato svaki osiguranik mora sam odrediti granice pokrića, odnosno ograničenje obaveze osiguravatelja, ili su one zakonski propisane za pojedine vrste osiguranja od odgovornosti, npr. kod osiguranja od autoodgovornosti.

6. SPECIFIČNOSTI TRŽIŠTA OSIGURANJA U BIH

Kao i druge tranzicijske zemlje, tako je i Bosna i Hercegovina opterećena nizom poteškoća koje prate proces integracije u Evropsku uniju. Dodatno opterećenje za Bosnu i Hercegovinu na ovom putu je i mnoštvo neriješenih političkih problema.

6.1. ZAKONSKI I INSTITUCIONALNI OKVIR

Već od osamdesetih godina prošlog vijeka, zbog dejstva inflacije, na prostorima bivše Jugoslavije dolazi do izražaja gubitka povjerenja u osiguravatelje, a naročito po pitanju životnog osiguranja. Događaji iz prosljednje decenije prošlog vijeka ostavili su ogromana trag na cjelokupnu privredu Bosne i Hercegovine, što se odrazilo i na sektor osiguranja tako da se još nije dostiglo ni predratno stanje u sektoru osiguranja.

Sporazum koji je 1995.godine potpisan u Dayton-u i formiranje entiteta dovodi do podjele tržišta osiguranja u Bosni i Hercegovini. Tako je osiguravajuća djelatnost ostala u nadležnosti entiteta što je rezultiralo sa dva odvojena entitetska zakona. Time su se osiguravajućim društvima iz jednog entiteta stvarale prepreke za rad u drugom entitetu. Pored toga, nije postojala nikakva koordinacija entiteta na polju unapređenja osiguravajuće prakse. Na ovaj način bila je narušena jedinstvenost tržišta osiguranja, što je u velikoj mjeri usporavalo razvoj sektora.

Tek u posljednjih nekoliko godina preduzimaju se aktivnosti na usklađivanju zakonskih propisa u oblasti osiguranja sa propisima koji važe u Evropskoj uniji. Međutim, ograničenja uzrokovana kompleksnim državnim uređenjem dovela su do veoma složenog zakonskog i institucionalnog okvira za ovako malo tržište osiguranja. Djelatnost osiguranja i dalje je ostala u nadležnosti entiteta, a na državnom nivou formirana je Agencija za osiguranje u Bosni i Hercegovini koja bi trebala da ima koordinirajuću ulogu.

Novim zakonskim propisima došlo je do značajnog iskoraka i prilagođavanja zakonodavstvu Evropske Unije. Za razliku od prethodnih potpuno različitih entitetskih zakonskih propisa, novi propisi su najvećim dijelom harmonizirani. Zakonima i podzakonskim aktima predviđeni su isti standardi za poslovanje osiguravatelja u oba entiteta. Pored toga, osiguravateljima iz jednog entiteta dozvoljeno je otvaranje filijala u drugom entitetu nakon dobivanja odobrenja od obje entitetske nadzorne agencije. Time je učinjen značajan napredak na objedinjavanju tržišta što je u interesu svih osiguravatelja u Bosni i Hercegovini. Strani osiguravatelji ulaze na tržište najčešće tako što kupuju mala osiguravajuča društva u privatnom vlasništvu, iako neki od njih ulaze na tržište osnivanjem novog društva. Može se očekivati da će, nakon potpune implementacije novih propisa, tržište osiguranja u Bosni i Hercegovini biti daleko izazovnije za “strane“ osiguravatelje.

6.2. PREGLED STANJA NA TRŽIŠTU

Na tržištu Bosne i Hercegovine u 2013. godini djelatnost su obavljala 23 društva za osiguranje i jedno društvo za reosiguranje. Od 23 registrirana društva, 10 je kompozitnih društava, a 13 je društava koja se bave isključivo neživotnim osiguranjem. Na tržištu je prisutno 257 zastupnika u osiguranju, 57 društava za zastupanje u osiguranju, 57 brokera - fizičkih lica i 8 brokerskih društava. Dvije trećine tržišta čini tržište Federacije BiH, a jednu trećinu tržište Republike Srpske. Prema preliminarnim podacima za 2013. godinu, tržište osiguranja u Bosni i Hercegovini zadržava višegodišnji rast iz prethodnog razdoblja. Ukupni rast u 2013. godini iznosi 4,36 posto. Ovaj rast baziran je uglavnom na rastu životnih osiguranja, dok u segmentu neživotnih osiguranja u posljednjih nekoliko godina imamo neznatan rast, odnosno blagu stagnaciju. Ukupno obračunata premija osiguranja u 2013. godini iznosila je 269,50 miliona eura. Premija neživotnog osiguranja u ukupnoj premiji učestvuje sa 81,07 posto. U proteklih pet godina učešće premije neživotnog osiguranja u ukupnoj premiji smanjilo se 3,79 posto. U premiji neživotnog osiguranja i dalje najveće učešće ima premija osiguranja od autoodgovornosti. U ukupnoj premiji osiguranja udio ove vrste osiguranja iznosi 48,40 posto. U 2013. godini najveći rast u dijelu neživotnog osiguranja bilježi premija osiguranja pravne zaštite, osiguranja kredita, osiguranja pomoći i osiguranja garancija. Rast ovih vrsta osiguranja povezan je sa akcijama osiguravajućih društava na proširivanju ponude proizvoda, ali i najvećim dijelom u stimulisanju prodaje drugih vrsta osiguranja. Od ukupno 23 osiguravajuća društva u Bosni i Hercegovini, 10 društava se bavi poslovima životnog osiguranja. Prema podacima za 2013. godinu, premija životnog osiguranja iznosila je 99,78 miliona eura i bilježi rast od 15,80 posto, što je i najveći rast koji je do sada ostvaren u dijelu životnih osiguranja. Premija životnog osiguranja u ukupnoj premiji učestvuje sa 18,93 posto. S obzirom na slabiju platežnu sposobnost stanovništva i nemogućnost obezbjeđenja kredita kod poslovnih banaka drugim instrumentima, veći broj banaka uz odobrene kredite kao instrument obezbjeđenja zahtijeva zaključenje police životnog osiguranja kod osiguravajućih društava. To su najčešće police kojima se traži pokriće klijenata u slučaju smrti, invalidnosti, bolovanja i gubitka posla. Ukupni poredak osiguravajućih društava nije se značajnije promijenio. Tržišni lider je Sarajevo osiguranje sa udjelom od 12,29 posto, Uniqa osiguranje je sa četvrtog mjesta u 2012. godini dospjela na drugo mjesto sa udjelom od 9,14 posto, na trećem mjestu je Bosna Sunce osiguranje sa udjelom od 8,66 posto, na četvrtom mjestu je Euroherc sa udjelom od 8,48 posto, a na petom Croatia osiguranje sa udjelom od 7,67 posto. U segmentu životnog osiguranja Merkur osiguranje je i dalje tržišni lider sa učešćem od 25,47 posto, na drugom mjestu je Uniqa osiguranje sa učešćem od 24,06 posto, na trećem je Grawe osiguranje (FBiH) sa učešćem od 19,79 posto, na četvrtom Grawe osiguranje (RS) sa učešćem od 11,47 posto, a na petom mjestu je Croatia osiguranje sa učešćem od 5,88 posto. U toku 2013. godine Agencija za nadzor osiguranja FBiH i Agencija za osiguranje RS usvojile su niz podzakonskih akata kojima se uređuju i unaprjeđuju aktivnosti u pogledu nadzora i izvještavanja u sektoru osiguranja.

6.3. PREPREKE ZA RAZVOJ TRŽIŠTA

Pored kompleksnog državnog uređenja i izražene fragmentacije tržišta i na institucionalnom nivou (dvije entitetske nadzorne agencije i jedna agencija na državnom nivou), prepreke koje usporavaju razvoj sektora osiguranja u Bosni i Hercegovini mogu se svrstati u slijedeće kategorije:

- neriješeni mnogobrojni problemi političke prirode koji su prouzrokovali nizak nivo poslijeratnog privrednog razvoja što usporava finansijsku konsolidaciju privrednih subjekata

- visoka stopa nezaposlenosti praćena slabom kupovnom moći stanovništva- usporen proces privatizacije koji otežava provođenje ekonomskih reformi- neuređeno finansijsko tržište što se posebno odražava na poslovanje osiguravatelja

koji strogo moraju voditi računa o ulaganjima svojih sredstava rezervi- loša politika ulaganja sredstava rezervi većine osiguravatelja čime se dovodi u pitanje

očuvanje njihove realne vrijednosti- otežana kontrola ulaganja sredstava rezervi većine osiguravatelja, što je posljedica

nagomilanih problema prouzrokovanih njihovom investicijskom politikom iz proteklog perioda

- koncentracija velikog broja osiguravatelja na relativno malom i nerazvijenom tržištu- gubitak povjerenja u osiguravatelje usljed njihove česte nelikvidnosti i kašnjenja u

isplati naknada- nedovoljni kadrovski potencijali i nedovoljan angažman nadzornih agencija na

kontroli rada osiguravatelja na tržištu na kojem postoji jako puno problema- loša iskustva po pitanju ranijih radikalnih mjera koje su nadzorne institucije preduzele

na polju uvođenja reda na tržištu putem oduzimanja odobrenja za rad pojedinim osiguravateljima

- nelojalna konkurencija koja je prisutna na tržištu- nedostatak kadrova specijaliziranih za obavljanje menadžerskih poslova u osiguranju- neuređeno pitanje edukacije kadrova koji treba da obavljaju aktuarske poslove- kašnjenje u implementaciji novih zakonskih propisa- izmjena strukture stanovništva i sl.

Uprkos mnoštvu prethodno navedenih problema, tržište osiguranja u Bosni i Hercegovini ima dobru perspektivu jer se očekuje njegova ekspanzija nakon kompletne implementacije nove zakonske regulative. Tržište će posebno postati interesantno za “strane” osiguravatelje koji su daleko više zainteresovani za dobro regulisano tržište. Buduće reforme sistema penzijskog osiguranja i zdravstvene zaštite će, isto tako, dati doprinos razvoju tržišta životnog i zdravstvenog osiguranja. Rješavanje političkih problema i približavanje Evropskoj uniji treba da dovede do ekonomskog rasta što će dovesti do ubrzanog razvoja tržišta osiguranja imovine i osiguranja od odgovornosti.

ZAKLJUČAK

Na osnovu prezentovanog, može se donijeti sud o važnosti osiguranja kao instrumenta zaštite kako života tako i imovine fizičkih i pravnih lica. Još jedna važna činjenica jeste i to da razvijenost tržišta osiguranja prethodi razvijenosti privrede u cjelini jer osiguravajuća društva predstavaljaju jedne od najvećih institucionalnih investitora današnjice. Što se tiče Bosne i Hercegovine, smatra se da je samo 10% stanovništva osigurano ako izuzmemo obavezna osiguranja što je veoma zabrinjavajući podatak. Međutim,kako je to i prezentovano ovim radom sve se više radi na harmonizaciji i poboljšanju sektora osiguranja u našoj zemlji. Smatram, da je osiguranje rizika, prije svega rizika smrti veoma važno za čovjeka kao pojedinca i da ono ujedno predstavlja prije svega štednju novčanih sredstava za kasne dane, kada se završi radni vijek pojedinca. Dodala bih i jedan zanimljivi podatak koji nam govori dosta o važnosti osiguranja, a to je da je prosječan broj polica osiguranja po glavi stanovnika u Japanu jednak 4 police osiguranja.

LITERATURA

Knjige:

Safet Kozarević, Rizik menadžment i osiguranje (2010.)

Safet Kozarević, Radivoj Kovač, Ekonomika osiguranja (2013.)

Prof.dr Klara Jakovčević, Ekonomika preduzeća, Subotica (2009.)

Prof.dr Kosta Josifidis, Makroekonomija, Novi Sad (2010.)

Internet izvori:

http://bs.wikipedia.org

http://www.azobih.gov.ba

http://www.sors.ba