JU POLJOPRIVREDNA I MEDICINSKA ŠKOLA- BRČKO DISTRIKT BIH

Bolesti i štetnici šljive na području Brčko distrikta BiH

maturski rad iz predmeta: Zaštita bilja

Učenik: Armin Durgut Mentor: Samid Kurtalić, prof.

11.4.2010.

Sadržaj:

UVOD.......................................................................................................................................................3

CILJ RADA.............................................................................................................................................4

MJESTO ISTRAŽIVANJA...................................................................................................................4

PREGLED LITERATURE……………………………………………………………….…………..4

MATERIJAL I METODA RADA........................................................................................................5

REZULTATI ISTRAŽIVANJA............................................................................................................5

DISKUSIJA REZULTATA.................................................................................................................18

ZAKLJUČAK.......................................................................................................................................19

LITERATURA……………………………………………………………………………..………..20

2

UVOD

Značaj voćarstva u svijetu i kod nas:

Poljoprivreda je jedna od najvažnijih grana privrede, kako u svijetu tako i kod nas. Ona ima širok spektar grana među kojima se nalazi i voćarstvo. Prema svjetskim istraživanjima na planeti Zemlji ima 13,4 milijarde ha kopna. Od toga oko 78 % nije pogodno za obrađivanje, što zbog velike hladnoće, suše, što zbog postojanja krša, odnosno kamenitih, plitkih i zaslanjenih zemljišta. Krajnji rezultat je da od 13,4 milijardi ha za uzgoj poljoprivrednih kultura se obrađuje svega 1,5 mil ha. U našoj državi od 2 525 000 ha ukupne površine obrađuje se tek 1 585 000 ha (1990). Od toga pod voćnjacima se nalazi samo oko 5000 ha. To je jako malo, jer voće je veoma važna i korisna namirnica, ima ljekovita i hranjiva svojstva. Kao i svaki drugi organizmi i voće ima neprijatelje a oni se mogu podijeliti na bolesti, štetočine i korove. Ovi štetni organizmi su se s raznim događajima kroz istoriju kao što su ratovi i seobe, počeli intenzivnije širiti. Samim tim je porastao i intenzitet zaštite. S pravom se može reći da je ovo jedan od najvećih problema današnjice. Ne samo da je broj bolesti i štetočina veliki nego se svakim danom povećava. Ova činjenica je podsticaj da se mora velika pažnja posvetiti zaštiti voćaka od štetnih organizama.

Šljiva je vrsta voća koja je najrasprostranjenija u uzgoju u BiH pa i Brčko Distriktu BiH.

Pored velikog broja selekcionisanih sorti šljiva koje su se uzgajale, a neke od i njih i danas uzgajaju, poznato je da postoji i nekoliko autohtonih sorti sa područja Brčkog koje su našle svoje mjesto u literaturi o ovome voću. Između ostalih tu su:

SORTA VELINKA

Porijeklom iz Velina Sela kod Brčkog po kojem je i dobila ime. Rasprostanjena je u samo u nekim selima na brežuljcima južno od Brčkog.

Plod joj je krupan, uglavnom oblika požegače, meso dosta čvrsto, nešto suhlje od požegače, slatkokiselo bez arome. Plodovi sazrijevaju kad i plodovi požegače. Upotrebljava se za sušenje i daje krupnu suhu šljivu. Drvo je mnogo bujnije od drveta požegače, kad se razmnožavaju mladicama grane elastičnije pa se ne lome ni pod teretom velikog roda.

BRČANSKA RANA-HODŽIĆKA

Porijeklom je iz Šatorovića kod Brčkog. Godine 1936. u opštinskom rasadniku u Brčkom  prvi puta su je počeli razmnožavati kalemljenjem na džanariku. Ime Hodžićka dobila je po imenu vlasnika voćnjaka iz Šatorovića gdje je pronađena.

Rasprostranjena je najviše u okolini Brčkog u selima Šatorovići, Koraj i Maoča. Pošto su plodovi te šljive pokazali se kao perspektivni u trgovini dat je prikaz o njoj u knjizi "Kratak pregled važnijih trgovačkih sorti šljiva" objavljena 1936.godine.

3

DINKA IZ BODERIŠTA

Šljiva koja se prvi put počela razmnožavati kalemljenjem na đanariku u mjestu Boderište kod Brčkog, dobila je ime „Dinka iz Boderišta“. Tadašnji šef voćarskog odsjeka pri zemaljskoj vladi u Sarajevu pri izboru imena htio je naglasiti da je slatka kao dinja i dao joj ime dinka.

CILJ RADA

Šljiva je veoma zastupljena na našim prostorima, možemo reći da je vodeća voćna vrsta kod nas. Uslov očuvanja visokog kvaliteta naše šljive može se postaviti kao krajnji cilj. Utvrđivanje i upoznavanje značajnijih štetočina, uzročnika bolesti te korova u voćarstvu na našem području jeste osnovni ali ne i jedini cilj rada.. Sljedeći korak jeste utvrđivanje mjera suzbijanja ovih organizama koje se poduzimaju prilikom zaštite voća. I na kraju da bi proizvodnja bila uspješna, a prije svega biološki i

ekološki prihvatljiva, potrebno je naše voćare upoznati sa svim mogućim mjerama zaštite. Integralna zaštita bilja nalazi sve više pristalica među poljoprivrednim proizvođačima, mada je to još uvijek zanemarljivo u odnosu pristalica klasične proizvodnje koji primjenjuju hemijske mjere zaštite. Upotreba pesticida u poljoprivredi, koja je svoj maksimum dostigla 80-ih godina dvadesetog vijeka, imala je velike poremećaje u prirodi. Primjena pesticida širokog spektra djelovanja, prije svega insekticida, uzrokovala je uništenje kompleksa korisnih organizama. Mnogi štetni organizmi u BiH čine značajne štete na voćnim kulturama, te su na taj način privukli pažnju poljoprivrednih proizvođača i poljoprivrednih stručnjaka kako bi ustanovili mjere i hemijska sredstva koja bi spriječila dalje širenje štetočina i povećanje šteta od istih.. Polazeći od navedenih pretpostavki postavljeni su sljedeći ciljevi istarživanja:

- Odabir područja za ispitivanje i proučavanje zaštite šljive;- Utvrditi koje bolesti i štetnici šljive na području Brčko Distrikta mogu da utiču na prinos; - Ispitati kojim metodama i u koje vrjeme preventivno djelovati na pojavu bolesti i štetnika;- Utvrđivanje šteta koje čine spomenuti organizmi;- Utvrđivanje mjera suzbijanja štetnih organizama;- Upoznavanje naših voćara sa svim mogućim mjerama zaštite (integralna zaštita);- Dobiti što kvalitetnije i zdravije voće.

MJESTO ISTRAŽIVANJA

Mjesto istraživanja je sjeverni dio Bosne i Hercegovine u Brčko Distriktu BiH, tačnije u južnom dijelu Brčko Distrikta BiH, na prijelazu ravničarskog prema brežuljkastom nivou.Sa sjevera Brčko Distrikt graniči sa republikom Hrvatskom, dok su ostale granice međuopćinske: sa sjevero-zapada Općina Orašje, zapada Općina Gradačac, jugozapada Općina Srebrenik, juga Općina Lopare i istoka Općina Bijeljina. Brčko pripada području umjereno kontinentalne klime i odlikuje se raznovrsnim tipovima geološke podloge i zemljišta.U okviru fizičkih i geografskih regiona, Brčko –Distrikt pripada bosansko-pripanonskom-posavinskom pejzažnom regionu, ili preciznije pejzažnom regionu Šamac-Brčko. Područje od Brčkog do Maoče predstavljeno je niskim kompleksom zemljišta sa nadmorskim visinama do 150m, pogodno za razvoj voćarstva i uzgoj šljive.

4

PREGLED LITERATURE:

O odnosu istraživanja zdravog razvoja stabala šljive naveščemo literaturu i nekoliko misli vezanih za taj odnos:

„Da bi se mogla praviti razlika između zdravih i obolelih biljaka potrebno je bliže odrediti sam pojam biljne bolesti. Na prvi pogled to izgleda jednostavno. Ipak je veoma teško precizno utvrditi kada jedna normalna, zdrava, biljka postaje bolesna, odnosno kojim se elementima može odreditito bolesno stanje. U nastanku jedne biljne bolesti bitni su izazivači oboljenja i uslovi u kojima bolest nastaje - spoljna sredina. Polazeći od toga moglo bi se reći da je bolest patološki proces izazvan napadom patogena, reakcijom biljke domaćina, i kontrolisan (uslovljen) faktorima spoljne sredine „

R. Sekulić, M. Babović, Zaštita bilja, (Beograd, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 2002.)

„Integralna zaštita predstavlja sistem zaštite koji podrazumijeva korišćenje svih raspoloživih pomenutih metoda suzbijanja štetočina, prouzrokovača bolesti i korova (gajenje otpornih sorti, agrotehničke, mehaničke, biološke, hemijske mere i dr.) u cilju sprečavanja porasta njihove brojnosti preko granice kod koje dolazi do ekonomski značajnijih šteta. Dakle ovim sistemom dozvoljava se izvesno prisustvo štetočina ali ispod ekonomskog praga štetnosti, ali ne i njihovo uništavanje po svaku cenu. Prag štetnosti je stepen napada štetnih organizama koji preti većim štetama na biljkama od vrednosti preduzete zaštite".

R. Sekulić, M. Babović, Zaštita bilja, (Beograd, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 2002.)

„ Integralna zaštita bilja treba zamijeniti današnju često iskustvenu zaštitu, koja se provodi prema ranijem iskustvu, ili iskustvu susjeda, a ne na osnovi utvrđivanja sadašnjeg stanja u voćnjaku. No, integralna zaštita može se provesti samo ako se dobro poznaje neprijatelj kojeg treba suzbijati i oružje (sredstvo i dr.) kojim raspolažemo. Nikada nije dovoljno isticati da je znanje osnovni preduvjet uspješne zaštite voćaka".

Kišpatić, Maceljski, Zaštita voćaka, ( Zagreb, Nakladni zavod znanje)

MATERIJAL I METODA RADA

Metod rada sastojat će se prije svega u uspostavljanju osmatračkih mjesta na nekoliko lokacija vočnjaka, analiza ranijih istraživanja, razgovora sa vočarima i dr.

Istraživanja su izvodena na nekoliko lokacija voćnjaka u selima Rahić, Maoča, Bukvik i Čelić. U radu su korišteni poljski i statistički metodi istraživačkog rada. Na uzgojnim oglednim voćnjacima primenjene su sve agrotehničke mere (đubrenje, zrela rezidba, zelena rezidba, obrada međurednog prostora, zaštita od bolesti i štetočina itd.). Tokom vegetacije primenjivane su uobičajene agrotehničke mere.U toku rada korišten je metod obilaska voćnjaka, razgovora sa poljoprivrednicima i konstantacija situacije u voćnjacima, kao i iskustveni primjeri voćara.

5

REZULTATI ISTRAŽIVANJA

B O L E S T I ŠLJIVE NA PODRUČJU BRČKO DISTRIKTA BiH

Rezultati istraživanja pokazuju da u većoj ili manjoj mjeri svaki voćnjak ima određene bolesti i štetočine. Voćari su tokom cijele godine angažirani oko zaštite. Koriste mnogobrojne metode zaštite ali sve se ipak svodi na hemijske mjere zaštite. Životna sredina mjesta Šatorovići je mala i srednje naseljena. Svi stanovnici se u većoj ili manjoj mjeri bave poljoprivredom, naročito voćarstvom. Činjenica je da u ovom mjestu nema niti jednog diplomiranog inžinjera poljoprivrede. Voćari svoje znanje o zaštiti i uopće o biljnoj proizvodnji stiču kako znaju. Neki dobijaju informacije putem TV emisija ili radija, a neki kupuju određene časopise i knjige za poljoprivrednike. Na osnovu ovoga sa sigurnošću može se tvrditi da zaštita ne može biti dovoljno učinkovita i da će se bolesti iznova javljati i širiti. Prilikom zaštite mnogi se oslanjaju na iskustvo stečeno godinama ili na iskustvo drugih ljudi. Jedina pozitivna strana jeste da prilikom kupovine u poljoprivrednim apotekama dobiju kakvo takvo upustvo za primjenu pesticida. Poljoprivrednicima mjesta Šatorovići je postavljeno pitanje: „Jeste li upoznati sa pojmom INTEGRALNA ZAŠTITA" ? Na to pitanje niko nije znao odgovoriti. Neki su rekli da su negdje čuli za taj izraz ali da neznaju šta znači. Ovaj podatak je dokaz da o integralnoj zaštiti voća u Šatorovićima nema dovoljno znanja, a da ne pominjemo njenu primjenu. U sredinama gdje ima stručno lice poljoprivredne struke bilo bi za pretpostaviti da se voćari obraćaju njima za savjete i stručna uputstva zaštite voća. No to nije tačno. Istraživanja pokazuju da voćari čak i u ovom slučaju primjenjuju svoje metode i načine zaštite. Dakle i u ovom mjestu nema niti znanja niti primjene integralne zaštite voća. Kada su upitani za razloge zbog čega je ne primjenjuju odgovorili su da nije visoko efikasna a da su hemijske metode sigurnije, učinkovitije i brže. Time se zanemaruju stručni agrotehnički savjeti u proizvodnji zdrave i prirodno razvijene sorte šljive.

Sušenje stabala šljive

  Na svim vrstama koštićavog voća monilija dolazi u dva posve različita oblika: kao sušenje mladice sa cvjetovima - Monilia (Monilinia) laxa kao trulež plodova - Monilia (Monilinia) fructigena

Na istraživanom području uočena je pojava sušenja stabla šljive.

Prvi simptomi zapažaju se u vrijeme listanja i cvjetanja šljive na biljkama starim od dvije do četiri godine. Lišće je sitnije, postaje blijedo zeleno ili žućkasto i oboljele biljke se jasno uočavaju u šljiviku. Kasnije, lišće i cvetovi, ukoliko su formirani, nekrotiraju, pa biljka dobija izgled kao da je oparena vrelom vodom. Sredinom devedesetih godina prošlog vijeka, odnosno prije petnaest godina, u nas se pojavilo novo oboljenje šljive, koje je izazvalo sušenje i propadanje stabala kod sorti stenlej i požegača. Kasnije, ova pojava se proširila i na ostale sorte. Posljednjih godina, prema informacijama sa terena, propadanje šljive prisutno je u svim važnijim šljivarskim regionima u slabijem ili jačem intenzitetu.

Pošto ova pojava uzima sve veće razmjere, otpočelo se sa proučavanjem etiologije tog oboljenja.

Prvi simptomi zapažaju se u vrijeme listanja i cvjetanja šljive na biljkama starim od dvje do četiri godine. Lišće je sitnije, postaje bljedo zeleno ili žućkasto i oboljele biljke se jasno uočavaju u šljiviku. Kasnije, lišće i cvjetovi, ukoliko su formirani, nekrotiraju, pa biljka dobija izgled kao da je oparena vrelom vodom.

6

Na stablu i pri osnovi ramenih grana javljaju se ulegnuća kore, uz neznatnu promjenu boje, u okviru kojih unutrašnji dio nekrotira, a ta nekroza se prenosi na drvenasti deo. Oboleli deo uzdužno puca, pri čemu se stvaraju manje ili veće rak rane. Ukoliko su oboljele biljke mlađe, te rane mogu da se protežu skoro duž cjelog stabla, što podsjeća na oštećenja od izmrzavanja. Nadalje, simptomi se mogu manifestovati u vidu smeđih pjega i već pomenutih ulegnuća, koja se obično protežu oko mjesta gde je kora mehanički oštećena. Na presjeku stabla i grana oboljelih biljaka zapaža se kružna ili "klinasta" nekroza drvenog djela. Oboljele biljke potpuno propadaju do kraja vegetacije ili tokom narednog proljeća.

 Najkritičnije je upravo razdoblje cvjetanja i kišovito i prohladno vrijeme s velikom količinom vlage u to doba. Kada voćka prođe fazu cvjetanja i plodovi malo narastu, nema više mogućnosti prodora gljive u mladicu. Tek kasnije kada su plodovi već veliki dolazi opet do infekcije, ali je posljedica samo trulež ploda .         Ako su suhi i povoljni uvjeti u vrijeme cvjetanja ne dolazi do zaraze i te godine nema sušenja mladica. No, u slučaju uzastopnog ponavljanja  kišovitog vremena više godina u vrijeme cvjetanja, stradaju mladice, javlja se smolotok i voćka se polagano slabi i suši. To se rjeđe događa kod šljive.

Sušenje stabala šljive predstavlja vrlo ozbiljan problem. Po intenzitetu i štetnosti ovo oboljenje skoro da prevazilazi značaj koji ima šarka šljive. Do sada je dobijeno više izolata patogena. Po broju stabala, šljiva predstavlja najzastupljeniju voćarsku vrstu u nas. Šljiva se, nažalost, gaji uglavnom ekstenzivno, uz minimalno korišćenje mjera agrotehnike i zaštite od bolesti i štetočina. Ukoliko se primenjuju mjere zaštite od bolesti, onda su one usmjerene prvenstveno na hemijsko suzbijanje prouzrokovača plamenjače, truleži ploda i rđe šljive.

Plamenjača šljive ( Polystigma rubrum ) Na istraživanom području uočena je pojava plamenjače šljive.Bolest je uočena u vočnjaku gdje se nisu primjenjivale agrotehničke mjere zaštite prskanje organskim fungicidima.

        Plamenjača šljive (Polystigma rubrum), jedna je od najvažnijih bolesti na šljivi uz hrđu šljive i naravno uz sveprisutnu šarku koja je ipak virusno oboljenje i ne spada u ovu domenu. Bolest posebno pridonosi periodičkoj, tj. alternativnoj rodnosti šljive.

7

  Prije svega jedna i osnovna značajka, a to je da šljiva rodi jedne godine izvrsno, a potom iduće ili čak i iduće druge godine slabo i nikako. Neke sorte su tome prirodno sklone, ali kod većine drugih sorata uzrok tome je prvenstveno loša zaštita. Plamenjača šljive parazitira na svim sortama šljive, ali najjače je sklona na sortama Prunus domestice kao šta je naprimjer bistrica, tj, požegača.

   Simptomi: Lako ju je prepoznati  u početku žućkastim, a kasnije crvenožutim do narančastim pjegama na listovima (veličine 2 – 15 mm). List je unutar pjege malo zadebljao i pjega je prema gore ispupčena. Ako je broj pjega na listu velik (čak i do 10), list prerano otpada, te voćka ostaje u kolovozu bez lista što utječe na dozrijevanje i kvalitetu ploda, te prije svega na zametanje cvjetnih pupova za iduću godinu. Ako šljiva izgubi lišće od plamenjače, ona često u jesen ponovo prolista i procvate što unaprijed znači da je rod za iduću godinu izgubljen, a često se dogodi da mladice ne dozriju i smrznu se po zimi. Radi toga može doći i do sušenja voćke. Veličina pjega varira na pojedinim sortama, a za sušnih prilika su posebno velike. Boja pjega je također različita kod pojedinih sorata.

Biologija: Zaraženi listovi otpadnu te stroma i zametak peritecija gljive, sada saprofit, u njima i dalje raste te do proljeća formira zrele peritecije. Askospore izbačene iz peritecija vrše u proljeće primarnu zarazu nakon što šljiva prolista. Tih askospora nalazimo u šljiviku duže vrijeme, ali je utvrđeno da ih je najviše u periodu završetka cvatnje šljiva. U slučaju povoljnih uvjeta tada najviše dolazi do zaraze. Osnovni preduvjet tome je duža kiša. Prema tome treba prilagoditi zaštitu.        Ljeti nema sekundarnih zaraza. Gljiva formira u pjegama piknide kao crne točkice s konidijama, ali one nemaju sposobnost zaraze. Stoga, treba voditi računa da na listovima šljiva nalazimo onoliko pjega koliko su ih uzrokovale askospore u primarnoj i jedinoj infekciji, tj. zarazi.

Zaštita:  Osnovna zaštita kao što je već spomenuto se vrši po završetku cvatnje, dakle kada je maksimum infekcije. Infekcije prije toga i u tijeku cvatnje ne spriječavamo jer ih nema mnogo, a osim toga infektivni potencijal im je nizak. Protiv plamenjače zadovoljavaju dva prskanja. Prvo nakon cvatnje, drugo oko tri do četiri tjedna iza toga. Koriste se organski fungicidi : Polyram, Star, Dithane, Mankozeb, Kaptan, Topas C 50, Meteor, Antracol, Rubigan, Folpan, Rival, Mikal, Stoper.

8

Hrđa šljive ( Ttranzschelia pruni spinosae )

Na istraživanom području uočena je pojava bolesti hrđe šljive.Bolest je uočena u vočnjaku gdje se nisu primjenjivale agrotehničke mjere zaštite prskanje organskim fungicidima.

Hrđa šljive je jedna od opasnijih bolesti šljive, koja se ipak ne pojavljuje često u razmjerima koji mogu izazvati velike štete, no međutim, njena jača pojava, može dovesti do propadanja cjelog roda šljive. Ovo je bolest koja u jačem napadu uzrokuje loše ili nikakvo dozrijevanje ploda, izostanak cvjetanja slijedećeg proljeća, u odnosu na godinu u kojoj se pojavila, jer se biljka uslijed zime dosta iscrpi. Kao najčešče posljedice pojavljuju se sušenje grana i stabala, odnosno propadanje cijele voćke.Uslijed napada bolesti, šljiva zna izgubiti lišće. Bolest se pojavljuje dosta kasno, kad na listovima možemo uočiti sitne jastučiće, tamno crvene boje, u kojima se nalazi veliki broj spora, koje se dalje šire uz pomoć vjetra ili nekih drugih prenositelja.Zaštitu protiv ove bolesti obavlja se organskim fungicidima (POLYRAM, STAR, DITHAN,ANTRACOL i sl.) i to 5-6 tjedana nakon cvjetanja, te još jedno prskanje 15-20 dana, nakon prve zaštite.

Šarka šljive (Plum pox virus)

Na istraživanom području uočena je pojava bolesti šarke šljive.

Šarka šljive je najopasnija bolest koštičavih voćaka. Zaražena stabla daju manji rod, a plodovi su lošeg kvaliteta. Do pune zrelosti, ako su sorte osjetljive, može većina da opadne. Protiv samog virusa ne postoji efikasan direktan lijek, pa treba znati kako se bolest može prepoznati i spriječiti i ukloniti iz zasada i tako onemogućiti dalje širenje na zdrave voćke.

Bolest je otkrivena na šljivi u Bugarskoj, izmedu 1915. i 1918. godine. Dakle, pre devet decenija. Prvi rad u kojem se opisuje kao "šarka šljive" i ukazuje da je prouzrokovač virus, objavljen je 1932, takođe u Bugarskoj. Već sledeće godine, u istoj zemlji, pojavio se i na kajsiji. Tridesetak godina kasnije u Mađarskoj je otkriven na breskvi i kajsiji. Do sredine osamdesetih proširio se na veliki deo Evrope, zatim je dospeo do Egipta, Sirije, Kipra, Čilea, Indije, SAD, Kanade, Argentine, svuda gde se gaje koštičave voćke.

9

Šarka šljive je najopasnija bolest šljive, pogotovo iz razloga jer još uvijek nisu pronađeni hemijski preparati namjenjeni njenom suzbijanju. Upravo zbog toga, veoma je važno bolest prepoznati na vrijeme i spriječiti njeno daljnje širenje.Pored šljive, pojavljuje se i na nekim drugim koštićavim voćkama (posebno na osjetljivim sortama breskve, višnji, trešnji). Bolest  izaziva smanjenje hlorofila, što utiče na propadanje cijelog stabla. Jačina i simptomi ovise o biljnoj sorti, kao i o vrsti šarke. Znaci zaraze mogu se primjetiti na listovima, plodovima, cvjetovima, granama.U proljeće se na listovima uočava prstenasto šarenilo, dok nekim sortama požuti i cijeli list. Kod osjetljivih sorti koštićavog voća plodovi su deformisani  i izbrazdani, lošeg ukusa, te opadaju do pune zrelosti ploda. Virus šarke  u vočnjake se najčešče unosi zaraženim sadnim materijalom, te kao takav, ostaje izvor zaraze, koja se proširuje na nezaražene sadnice. Osim toga.lisne uši također prenose ovu bolest sa zaraženih, na zdrave voćke. Upravo zbog svega navedenog, odabir kvalitetnog sadnog materijala i izbor tolerantnih vrsta na ovu bolest, ima najveću ulogu u njenom daljnjem širenju, kao i naravno, adekvatna zaštita od lisnih uši, koji su najčešči prenositelj virusa šarke.

Proizvodnja zdravog sadnog materijala za sada je jedina mjera u borbi protiv šarke, najraširenije i najopasnije bolesti šljive.

Rogač šljive Taphrinia pruni

Na istraživanom području uočena je pojava bolesti rogač šljive.Rogač je rasprostranjena bolest na plodovima šljive, ali do jakog napada dolazi samo u pojedinim godinama. Tada može biti uništeno i do 80% plodova šljive. Takve godine kod nas i nisu baš rijetke. Rogač šljive dolazi i na mnogim Prunus vrstama, kulturnim kao i divljim.

Rogač šljive je bolest koja se ne pojavljuje toliko često, ali uslijed njene pojave može doči do velikih šteta u nasadu šljive. Do zaraze najčešče dolazi ukoliko je u vrijeme cvjetanja šljive kišovito i prohladno vrijeme. Plodovi koji su zaraženi rastu puno brže od zdravih, zadebljaju se, produže i iskrive. Plod najčešče nema košticu, no ukoliko ju ima, ona je sasvim zakržljala. Zaraženi plodovi na kraju sasvim pocrne, osuše se i otpadnu.Buduči da ova bolest nastupa prije početka vegetacije, vrlo je bitno zaštitu provoditi bakrenim preparatima (NEORAM WG, NORDOX, CUPRABLAU Z i sl.)

10

ŠTETNICI ŠLJIVE NA PODRUČJU BRČKO DISTRIKTA BiH

Lisne uši

Na istraživanom području utvrđena je pojava štetnika lisnih ušiju šljive, a kojih ima više vrsta.

Pepeljasta šljivina uš (Hyalopterus pruni )

Veličina ove štetočine je od 2.5 do 3 mm. Tjelo odraslih jedinki je bljedozelene boje, ovalno-izduženog oblika, prekriveno brašnastobelim voštanim lučevinama. Upravo po ovoj lučevini je i dobila ime pepeljasta (brašnjava) uš. U našoj zemlji javlja se redovno, a posebno u godinama sa vlažnim proljećem. Prezimljava jaje, i to u pukotinama kore i oko pupoljka jednogodišnjih lastara. Tokom marta iz jaja se pile ženke-osnivačice koje završavaju razvoj od polovine do kraja aprila. One su te koje obrazuju kolonije krilatih i beskrilatih formi. Lišće napadnutih ljetorasta je sitnije u odnosu na zdrave ljetoraste. Vaš se masovno razmnožava tokom juna i jula. Međudomaćin je trska. Tokom godine se razvije 4-5 generacija. Posebno je štetna za mlade zasade i biljke u rasadnicima jer kovrdža lišće što za posljedicu ima zaostajanje u porastu i krivljenje ljetorasta. Uš luči ’’mednu rosu’’ koja privlači mrave, koji u ovom slučaju mogu biti pokazatelj prisustva ove štetočine.

 Preporučuje se zaštita preparatima na bazi: acetamiprida, alfa-cipermetrina, azinfos-metila, i dr.

Šljivina uš kovrdžalica ( Brachycaudus helichrysi )

11

Ženke ove uši mogu biti krilate i beskrilate. Krilate su veličine od 1,2 do 2,2 mm. Glava i grudi su im crne ili tamnomrke boje, abdomen zelene, a noge su im žutozelene sa crnim golenjačama i stopalima.Beskrilna uš je veličine od 0,9 do 2 mm, ovalna i sužena na zadnejm djelu, maslinaste ili oker žute boje, a često je i prekrivena voštanim prahom. Prezimljava jaje. Početkom marta razvijaju se larve-osnivačice koje odlaze na raspukle pupoljke i sisaju sokove iz mladog lišća i peteljaka cvjetova. Na šljivi razvijaju 3-4 generacije. U maju počinje migracija na druge domaćine (druge zeljaste biljke) na kojima razvijaju još 2-3 generacije. Tokom avgusta ponovo odlaze na šljivu radi polaganja jaja. Primarni domaćin je šljiva, a sekundarni, veliki broj vrsta zeljastih biljaka. Napadnuo stablo može se prepoznati po oštećenim listovima koji su ukovrdžani, tamne boje i opadaju. Rodnost ovakvih biljaka se smanjuje a vitalnost pogoršava.Važno je znati i to da je ova štetočina prenosilac virusa šarke šljive. Preporučuje se zaštita preparatima na bazi: acetamiprida, alfa-cipermetrina, azinfos-metila ,beta-ciflutrin ,bifentrin, deltametrin, demeton-s-metila, malationa, metadiona, mineralnog ulja, i dr.

Okruglasta šljivina vaš ( Lecanium prunastri )

Tjelo ženke ove štetočine je poluokruglastog oblika sa štitom tamnosmeđe boje. Tjelo mužjaka je crvenkaste boje. Mlade larve su crvenkaste, a starije smeđe. Po načinu života i simptomima oštećenja slična je šljivinoj štitastoj vaši. A isto tako se i suzbija zajedno sa šljivinom štitastom vaši. Preparati za suzbijanje : malation, metadion, diazinon, azinfos-meti, paration+mineralno ulje, fosmet, cimogal i dr.

12

Šljivina štitasta uš ( Lecanium corni )

Tjelo ove uši je poluloptastog oblika, prekrivano smeđim štitom. Prečnik štita ženke je od 3 do 4 mm. Jaja su bjela i nalaze se ispod štita ženke. Mlade larve su bez štita, sve od momenta izleganja pa do jeseni kada formiraju štit. Prezimljava na granama i stablu kao larva drugog stupnja. Najčešće se nalaze sa donjih strana grana i grančica. Karakteristično je da su vrlo otporne na niske temperature. Tokom proljeća larve prelaze na mlađe grane i grančice gde se hrane sisanjem sokova. Nakon polaganja jaja ženka ugine, a svojim štitom čuva jaja od spoljnih uticaja sve do izlaska larvi. Larve iz jaja izlaze najčešće polovinom juna, što najviše zavisi od vremenskih uslova. Larve preko peteljke odlaze na naličje lista gde počinju da sišu sokove. Ova uš ima jednu generaciju godišnje, a pored šljive napada breskvu i vinovu lozu. Šljivina štitasta uš siše sokove iz svih organa voćke, što može dovesti do sušenja jače napadnutih grana, pa i same voćke. I ove uši luče ’’mednu rosu’’ koja privlači mrave. Osnovna mjera zaštite je zimsko, rano proljećno i ljetnja prskanja. Ljetnja prskanja se izvode krajem juna i početkom jula. Preparati za suzbijanje: malation, metadion, diazinon, azinfos-meti, paration+mineralno ulje, fosmet, cimogal i dr.

13

Šljivine osice ( Hoplocampa flava)

Ženka šljivine osice odlaže jaja

Pripadaju skupini značajnijih štetnika šljive koji u pojedinim godinama mogu značajno smanjitiurod šljive.Opis štetnika:Šljivine osice (crna i žuta) su dosta sitni štetnici, veličine tijela 4 – 5 mm, raspona krila oko 11–12 mm. Hrane se samo na šljivi. Tijelo crne šljivine osice je sjajno crne boje, krila su sivo prozirna s crnom nervaturom (žilicama), dok je kod žute šljivine osice tijelo žutocrvenkasto, a krila žućkasto prozirna s žutom nervaturom pa gusjenice narastu do 8 mm. Izduženog su tijela svijetložućkaste boje. Na prsištu imaju tri, a na zatku sedam pari nogu.Osice prezime u tlu na dubini 5 – 10 cm kao odrasle ličinke. Rano u proljeće ličinka pređe u stadij kukuljice. Pojava odraslih osica dešava se kada se temperatura tla na dubini 5 – 10 cm ustali na 100 C. Najčešće se vrijeme pojave odraslih osica podudara s vremenom cvatnje džanarike i ranih sorti šljiva. Osice dolijeću na stabla šljive u vrijeme cvatnje. Za vrijeme toplog vremena kada zahladi, osice prekidaju aktivnost. Nakon kraćeg hranjenja slijedi kopulacija, nakon čega ženke odlažu jaja. U trajanju 10 – 15 dana, koliko obično traje vrijeme odlaganja jaja, ženka odloži 30–70 jaja. Ženke jaja odlažu pojedinačno, pomoću leglice u čašične listiće, rjeđe u samu čašicu.

Ličinke se obično javljaju u doba precvjetavanja i ubušuju u mladi plod gdje izgrizaju tkivo ploda i oštećuju sjemenku. U toku razvoja, koji obično traje 2 – 3 tjedna, jedna ličinka ošteti 3 – 6, pa i više plodova što zavisi od krupnoće ploda. Oštećeni plodovi otpadaju a na njima se nalazi okrugli crni otvor kroz koji je izišla gusjenica. Gusjenice odlaze u površinski sloj tla gdje ostaju do proljeća iduće godine, kada prelaze u kukuljicu. Suzbijanje šljivinih osica ne bi trebalo predstavljati veći problem. Naime, one su osjetljive na veliki broj insekticida. Važno je tretiranje obaviti na vrijeme, znači, dok se gusjenice još nisu ubušile u plodove. Važno je znati da osoba koja obavlja tretiranje mora stajati uz deblo i prskati prema vanjskim dijelovima krošnje kako bi se tretiralo mjesto «ulaska» gusjenica u plodove. Prskanje treba obavitiu ranim jutarnjim satima ili pred večer. Za tretiranje se može primijeniti neki od sljedećih pripravaka:Chromgor 40, Fastac 10 SC, Boxer SL 200 i dr.

14

Moljci i savijači

Leptir šljivinog smotavca je tamno siv, dužine 6 - 7,5 mm. Na zadnjem, završnom djelu prednjih krila nalazi se svjetlo sivo polje u kome su četiri crne tačke. Zadnja krila su sivomrka.Gusjenice su ružičaste sa mrkom glavom. Odrasla gusjenica je veličine od 11 do 12,5 mm. Lutke su smeđe. Naročito je štetna druga generacija jer oštećuje plodove pred berbu. Crvljivi plodovi ranije dozrjevaju i mogu se koristiti samo za proizvodnju rakije.

Šljivin smotavac razvija dvje genracije godišnje. Prezimljava kao odrasla gusjenica ispod ispucale kore na stablu i nižem djelu debljih grana. Preobražaj u lutku nastaje krajem marta, a leptiri izljeću u aprilu, maju i početkom juna. Leptiri prve generacije polažu jaja poslje precvjetavanja šljive, kada plodovi dostignu veličinu lješnika. Poslje piljenja gusjenice se, bušeći plod, uvlače u njegovu unutrašnjost. Takav plod prestaje da raste, dobija plavičastu boju i otpada. Na mjestu ubušavanja javljaju se kapljice smole. U jedan plod se može ubušiti više gusjenica. Po završenom razvoju gusjenice napuštaju plod i odlaze u pukotine kore na stablu radi preobražaja u lutku.Kao mjere za smanjenje intenziteta napada smotavca mogu poslužiti: sakupljanje crvljivih plodova, postavljanje lovnih pojaseva i struganje i uništavanje stare ispucale kore.Hemijski tretmani se izvode u početku piljenja gusjenica. Zbog velike razvučenosti leta leptira neophodna su dva tretiranja. Preparati za suzbijanje : acefat, alfa-cipermetrin ,azinfos-metil ,beta-ciflutrin, bifentrion, diazinon, dimetoat, fenitrotion, fosalon, fosmet, ometoat, zeta-cipermetrin, i dr.

15

G r i n j e

Crvena voćna grinja ( Panonychus ulmi Ehara ) – Ženke su crvene, ovalnog tjela dužine 0.4 mm. Mlade ženke su svjetlo crvene. Na leđnoj strani imaju duge dlake, koje izrastaju iz bjeličastih bradavica. Mužjaci imaju žućkasto crveno tjelo, suženo prema zadnjem kraju, i znatno su manji od ženki - dužine 0,2 mm.

Jaja su okruglasta, blago spljoštena na polovima, crvene boje. Iz središnjeg, površinskog djela uzdiže se mala dlačica. Larve su žućkasto crvene sa tri para nogu.

Prezimljava u stadijumu zimskog jajeta na stablu, granama i grančicama, uglavnom oko pupoljka. Pilenje počinje krajem marta. Larve odmah prelaze na lišće. U cilusu razvoja postoje tri aktivna i tri pasivna stupnja koji se naizmenično smjenjuju. U toku jedne godine crvena voćna grinja može da ima 5-8 generacija, koje se u ljetnim mjesecima sustižu i preklapaju. U toku cjele ovipozicije jedna ženka položi 25 do 30 jaja. Žanke počinju da polažu zimska jaja obično u avgustu, a posebno intenzivno u prvoj dekadi septembra. Pored šljive napada i drugo voće.

 U vrijeme vegetacije intenzitet napada se utvrđuje pregledom lišća (u proljeće jednom mjesečno, a u toku ljeta na svakih 15 dana). U maju lišće se uzima sa osnove, u junu sa donje trećine, a u julu i avgustu iz sredine krune. Uzorak čini 100 listova sa 50 stabala. Granica tolerantnosti za proljetne mjesece je dva, a u ljetnjem periodu 2 do 5 pokretnih formi prosječno po listu.

Štete se manifestuju na listu u vidu bjeličastih tačkica, koje se šire i međusobno spajaju. List počinje da žuti, postaje bronzanocrven, suši se i opada. Asimilacija napadnutog lišća je manja ili nikakva, prinos šljive je manji, a plodovi su sitni i slabog kvaliteta.

Potreba za prskanjem šljive se određuje na osnovu prosječnog broja pokretnih formi po listu ili procenta listova naseljenih crvenim paukom. Kritična brojka je 60 do 70 % lišća naseljenog crvenom voćnom grinjom.

 Preparati za suzbijanje su: akrinatrin, amitraz, fenpiroksimat, paration+mineralno ulje, diazinon+mineralno ulje, metidatio, flufenzin, propargit, i dr.

Grinja šiškarica ( Eriophyes similis Nal. ) – Ova grinja izaziva karakteristično erinozno oštećenje na licu lista šljive. Odrasla ženka ima izduženo crvoliko tjelo dužine oko 0,29 mm. Bjele je boje sa smeđim odsjajem u prednjem djelu. Leđni štit je romboidnog oblika sa dvje uzdužne linije. Prezimljava u stadijumu odraslih ženki u pukotinama kore na grančicama i u pupoljcima šljive. Na jednom mjestu prezimljavanja može ih biti nekoliko desetina. Do kraja aprila prezimjele grinje masovno napuštaju mjesto zimovanja i odlaze na pupoljke ili tek otvorene listove. Poslje dva dana nakon ishrane na naličju lista pojavljuje se tamno polje (pjega). Ono se postepeno povećava i obrazuje se zadebljanje u obliku trnića na licu lista.

16

Boja zadebljenja varira u toku vegetacije od bljedozelenkaste do ružičasto-crvene. U potpuno formirana zadebljanja ženka polaže jaja. Jedna ženka položi oko 20 jaja. Grinja šiškarica ima dvje generacije u toku godine. Druga generacija završi svoje razviće tokom juna. Odrasle ženke druge generacije napuštaju zadebljanja i traže pogodna mjesta za prezimljavanje. Rjetko se javlja i treća generacija. Ako i dođe do njene pojave grinje ne obrazuju nova zadebljanja. Njihovo razviće se obavlja u starim zadebljanjima (galama). Zadebljanja (gala) na listu ima od proljeća do jeseni. Na jednom listu može se naći i do 40 gala. Štetnost se ogleda u smanjenju asimilacione površine lista, poremećaja fotosinteze i transpiracije. Sve to se u cjelosti odražava na smanjenje rodnosti i kvaliteta šljive. Cvjetni i lisni pupoljci za narednu godinu obrazuju se u malom broju pa se rodnost šljiva iz godine u godinu znatno smanjuje. Štete su naročito izražene na crvenoj ranki, požegači i crnošljivi. U zasadima gdje se provodi redovna zaštita oštećenja su beznačajna. Grinja šiškarica se uspješno suzbija zimskim prskanjem i prskanjima u toku vegetacije. Preparati za suzbijanje su : akrinatrin, amitraz, paration+mineralno ulje, fenpiroksimat, fenazakvin, klofentenzin, endosulfan,i dr.

Rđasta grinja šljive ( Aculus fockeui Nal. ) – Ova grinja ima izduženo tjelo dužine 0,16 do 0,17 mm. Boja tijela svih razvojnih stadijuma je blijedožućkasta.Prezimljavaju ženke u ljuspicama lisnih pupoljaka, pukotinama kore, u šupljinama, naborima kore, uglovima grana i drugim skrivenim mjestima pored potencijalno aktivnih pupoljaka. U proljeće kada su temperature iznad 18°C ženke migriraju, a jaja polažu u početku listanja i cvjetanja šljive na naličju lista. Ukupan razvoj traje oko dvije nedjelje a onda se pojavljuje sljedeća generacija. Ženke ove generacije polažu prosječno 50 jaja. Jaja polažu na naličju lista duž glavnog i bočnih nerava. Kada je populacija izuzetno brojna jaja polažu i na licu lista.U toku godine razvija i do 11 generacija. Štetnost u starijim zasadima je znatno niža u odnosu na mlade. Simptomi oštećenja se ispoljavaju na vrhovima i lišću. Napadnute biljke zaostaju u porastu, deformišu se i od njih se ne mogu dobiti sadnice prve klase. Hemijsko suzbijanje rđaste grinje šljive je veoma teško. Sama grinja se teško otkriva zbog svoje veličine. Problem je i preklapanje generacija i veliki broj generacija.Suzbijanje treba sprovoditi čim se uoče prvi simptomi. Preparati za suzbijanje su: sakrinalrin, dicofol, amitraz, fenazakvin, fenpiroksimat, klofentezin, propargit, endosulfan, i dr.

17

DISKUSIJA REZULTATA

Sekulić i Babović (2002) navode da je integralna zaštita sistem zaštite koji podrazumijeva korišćenje svih raspoloživih metoda (gajenje otpornih sorti, agrotehničke, biološke i druge mjere) u suzbijanju uzročnika bolesti, štetočina i korova. Dok u našem slučaju imamo uglavnom samo upotrebu hemijskih sredstava. Kada se voćarima spomene upotreba drugih metoda zaštite odgovori su sljedeći: „ Ma nemam ja vremena za to, ni novca. Tu je potrebno mnogo organizacije i ulaganja a vremena je tako malo. Osim toga mislim da ostale metode nisu učinkovite kao hemijske." I još mnogo sličnih odgovora. Dakle zaštita se svodi samo na hemijske, bez obzira na sve.Sljedeće što navode Sekulić i Babović (2002) jeste da se sa zaštitom ne treba počinjati prije nego je pređen prag štetnosti. Dok naša istraživanja pokazuju da voćari ne znaju ni šta je prag štetnosti. Svake godine primjenjuju sredstva u istoj količini.Kišpatić i Maceljski (1979) navode da integralna zaštita treba zamijeniti današnju iskustvenu zaštitu i zaštitu „za svaki slučaj", a u našim voćnjacima se upravo ovo i primjenjuje. Voćari svake godine koriste iste preparate i za suzbijanje istih bolesti i štetočina koje su se prethodne vegetacije pojavile u voćnjaku, bez utvrđivanja stvarnog stanja. Problem koji se može pojaviti pri stalnoj upotrebi istog sredstva jeste otpornost štetočina na taj pesticid. Jasminka Igre Barčić i Milan Maceljski (2001) navode da insekticidi ne utiču samo na štetnika koji se njime suzbija nego i na mnoge druge korisne organizme. Naši voćari ne obraćaju pažnju na ovaj podatak nego se žele što prije „riješiti" bolesti, štetočina i korova nije bitno na koji način. Kod nas se smatra da je najbolji način obrade zemlje u voćnjaku jalovi ugar te nastoje uništiti korove po svaku cijenu. No činjenica da na korovima živi određeni broj korisnih organizama pobija ovu tvrdnju. A upotreba herbicida kao i ostalih hemijskih preparata uništava ove organizme. Naročito upotreba insekticida je ubitačna. Znamo da se insekticidi koriste za suzbijanje štetnih insekata ali nisu svi insekti štetni.

OSJETLJIVOST SORATA ŠLJIVE NA PROUZROKOVAČE OBOLJENJA U BRČKO DISTRIKTU

BiH:

  ŠARKA PLAMENJAČA

RĐA MONILIJA

SORTA VELINKA

tolerantna osetljiva osetljiva malo osetljiva

STENLEJ tolerantna otporna otporna jako osetljiva

BRČANSKA RANA-HODŽIČKA

osetljiva malo osetljiva malo osetljiva

tolerantna

POŽEGAČA veoma osetljiva

osetljiva osetljiva malo osetljiva

18

ZAKLJUČCI

Na temelju rezultata provedenih istraživanja može se zaključiti sljedeće: Proizvodnja šljive u našim područjima ima velike prirodne mogučnosti ali nije dovoljno stručno agrotehnički kontrolisana. Posljedica toga su stalne pojave bolesti, štetočina te njihovo širenje. Osim toga tu su i štetni utjecaji na čovjeka i okolinu. Naime, današnje tržište zahtijeva svježe voće u bilo koje doba godine. Da bi to postigli voćari koriste različite metode. Primjenjuju mnoge hemijske preparate za brže dozrijevanje plodova. Time voće dobija na izgledu i ukusu ali nije zdravo. Voćare po najmanje, jer je njima cilj da dobiju što veću zaradu. Takođe i prilikom upotrebe hemijskih sredstava ne radi se na tome da se smanji njihov broj upotrebe. Naprotiv, svakim danom se povećava broj i količina pesticida. Neprestano „niču" razne hemijske industrije koje potrošačima nude nove proizvode za kvalitetnu proizvodnju. U raznim časopisima te na TV kanalima mogu se vidjeti reklame novih „učinkovitih" sredstava. Voćari više ne znaju ni koje sredstvo da upotrijebe baš zbog toga što ima mnogo proizvođača. Jedni nude jedno sredstvo, drugi drugo itd.

Štetočine i uzročnici bolesti se javljaju u različitim godišnjim razdobljima tako da stalno moramo kupovati različita sredstva namijenjena određenom patogenu. Pored svih ovih preparata uzaludno je nagovarati voćare da primjenjuju integralnu zaštitu voća. Ipak, vrijedi pokušati. Tako je prilikom sprovođenja ankete o integralnoj zaštiti voćarima koji nisu znali šta znači ovaj pojam objašnjeno njegovo značenje. Preporučeno im je da malo više posvete pažnje ovom načinu zaštite a da pokušaju umanjiti hemijske metode. Voćarima koji su znali za integralnu zaštitu je takođe preporučeno njeno primjenjivanje.Vjerovatno će u budučem periodu, razvoj savjetodavnih službi uticati na veći i kvalitetniji prinos šljive u Brčko Distriktu BiH i daljem iskorjenjivanju bolesti i štetnika.

19

LITERATURA

1. R. SEKULIĆ, M. BABOVIĆ, „ Zaštita bilja“, ( Beograd, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 2002.

2. KIŠPATIĆ, MACEUSKI, „ Zaštita voćaka“ , (Zagreb, Nakladni zavod znanje, 1979.)

3. DR. MIROSLAV RISTANOVIĆ, DR. NENAD DIMIĆ, DR. ANTE BEŠ, „Pesticidi i mogućnosti njihove primjene“, (Sarajevo, NIP Zadrugar, 1975.)

4. STAMENKOVIĆ S., STAMENKOVIĆ T. (2002). „Atlas štetočina i bolesti šljiva sa programom mjera zaštite“ , Čačak (81 strana)

5. TAIB ŠARIĆ i et, „Biljna proizvodnja“ (Sarajevo, Studentska štamparija univerziteta Sarajevo, 1997.)

6. DOC. DR. IVAN OSTOJIĆ , „Green garden“ broj 55/08.

7. TEKSTOVI SA INTERNETA

20

MIŠLJENJE KOMISIJE I OCJENA RADA

PREZIME I IME: Armin DurgutOBRAZOVNI PROFIL: Poljoprivredni tehničar PREDMET U OKVIRU KOJEG JE NAPISAN RAD: Zaštita biljaTEMA: Bolesti i štetnici šljive na području Brčko Distrkta BiHMENTOR: Samid Kurtalić, prof.

OCJENA RADA: ________________________________ (_____)

OBRAZLOŽENJE OCJENE:

Pitanja za odbranu rada:

1.____________________________________________________________________

2.___________________________________________________________________

3.____________________________________________________________________

Ocjena odbrane rada___________________________(____)

Zaključna ocjena ____________________________(____)

KOMISIJA:

- Predsjednik:_____________________

- Ispitivač:__________________

- Član:__________________________

21