Srednja škola za okoliš i drvni dizajn Sarajevo

Vilsonovo šetalište br. 11

Tema: Park prirode Hutovo Blato

Maturski rad

Profesor: Učenik:

Ballian Vinka, prof. Klepo Erna IV-E

Sarajevo, maj 2013. god.

Sadržaj:

- Uvod...........................................................................................................................3

- 1. Kategorizacija zaštićenih područja u Bosni i Hercegovini.....................................4

1.2 Prirodne vrijednosti Bosne i Hercegovine............................................................8

- 2. Geografski položaj Hutova blata............................................................................9

2.1 Historijat Hutova blata..........................................................................................10

2.2 Klima Hutova blata...............................................................................................10

- 3. Vode Hutova blata..................................................................................................11

3.1 Jezera Hutova blata...............................................................................................11

- 4. Vegetacija...............................................................................................................14

- 5. Fauna.......................................................................................................................18

5.1 Ihtiofauna..............................................................................................................18

5.2 Ornitofauna............................................................................................................20

5.3 Ostale životinjske vrste..........................................................................................23

- 6. Turističke i ostale vrijednosti...................................................................................26

- 7. Posjeta Hutovu blatu (05.04. 2013.god.)...............................................................27

- 8. Zaključak.................................................................................................................39

- 9. Literatura.................................................................................................................40

2

Uvod

Čovjek je svojom djelatnošću izmjenio izgled Zemlje i u znatnoj mjeri oštetio biosferu. Na ogromnim površinama planete potpuno su uništeni prirodni ekosistemi (šume, stepe, močvare) ili su zamjenjeni vještačkim (plantaže, farme, naselja).Ono malo prirode, koja još postoji kao netaknuta, polako nestaje pod pritiskom čovjeka. Najprije je ugrozio šume kao najsloženije i najproduktivnije ekosisteme. I danas se to nastavlja u tropskim šumama Amazona, zapadne Afrike i jugoistočne Azije. Čitavo Sredozemlje bilo je nekada pokriveno gustom šumom, a sada je ta oblast, sječom šuma, pretvorena u antropogenu pustinju i kamenjar.

Na čovjekovom putu uništavanja Zemljinih močvara dešava se pogubna situacija: on štetno djeluje na njeno najdragocjenije i najkritičnije bogatstvo - vodu. Mnogi svjetski naučnici predvidjeli su vrijeme kada će čista voda postati najoskudniji resurs na Zemlji. ”Ili ćemo uspjeti ograničiti rasipanje vode, ili ćemo do 2000. umirati od žeđi“, najavljeno je na Svjetskoj konferenciji Ujedinjenih naroda o vodi 1977. Ova zloslutna upozorenja nalažu da se sa vodama gospodari s punim poštovanjem. Međutim, u utrci za uništenjem močvara, čovjek ozbiljno ugrožava taj najpotrebniji resurs. Močvare pomažu u pročišćavanju vodenih površina - rijeka i potoka. Neki vodonosni slojevi ne pune se više čistom vodom, nego su onečišćeni otpadnim tvarima i zagađivačima, i to sve na našu štetu. Voda koje je nekad bilo u mnogobrojnim močvarama, iscrpljena je, doprinoseći toj nestašici. Od prostranih obalnih slanih močvara do malih slatkovodnih močvara i bara u unutrašnjosti, pa sve do prerijskih močvarnih područja u Sjedinjenim Državama i Kanadi, glavni arhitekt močvara jest voda. Močvare su područja na kojima je zemljište pokriveno vodom cijele godine ili je pokriveno samo u vrijeme poplava. Daljnja vrsta su obalne, ili plimne, močvare. Budući da je većina močvara karakteristična po bujnoj vegetaciji - travama, šašu, rogozu, drveću i grmlju - one podržavaju život raznolikih biljaka, riba, ptica kao i životinjskog svijeta širom planete. Neke obalne i vodene ptice učinile su močvare svojim prebivalištima. Više od stotinu vrsta njih tokom proljetne migracije ovisi o tim plitkim oazama. Mnoge močvare staništa su ogromne populacije gusaka i pataka - divlje patke, zelenokrile krljuže, američke glavate patke. Ta područja također pružaju hranu i utočište životinjama kao što su aligator, dabar. I druge životinje, uključujući medvjeda, jelena i rakuna, koriste močvare. One služe kao mrijestilišta i uzgajališta za većinu riba. Procjenjuje se da životni ciklusi 200 vrsta riba i velikih količina rakova potpuno ili djelomično ovise o močvarama.

Iz svega navedenog vidimo da je močvara neizostavan dio cjelokupne prirode. Iako nama nije stanište, za neke druge vrste to je dom, bez obzira koliko zarastao i neprohodan bio.

3

1. Kategorizacija zaštićenih područja u Bosni i Hercegovini

Do devedesetih godina prošlog stoljeća, zaštićena područja u Bosni i Hercegovini sukategorisana u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturno - historijskog i prirodnog naslijeđa,prema kome su postojale slijedeće kategorije zaštite: • Nacionalni park • Park prirode • Regionalni park • Opšti (strogi) rezervat prirode • Posebni (specijalni) rezervat prirode • Spomenik prirode • Memorijalna prirodna dobra • Spomenik oblikovane prirode

Kako bi se poboljšalo razumijevanje i unaprijedila svijest o značenju i namjenizaštićenih područja Međunarodna unija za zaštitu prirode ( IUCN) je 1994. godine razvilasistem od šest kategorija zaštićenih područja u skladu s njihovim primarnim ciljevimaupravljanja.

Te kategorije su:

Tabela br.1. Kategorizacija zaštićenih područja po IUCN-u

4

Prema navedenoj i važećoj kategorizaciji IUCN-a, kao što je vidljivo, kategorija ”parkaprirode” ne postoji, ali u skladu s ranije važećom definicijom parkova prirode, oni sadaodgovaraju kategoriji zaštićenih pejzaža.

IUCN kategorizacija je 2003. godine uvrštena i u Zakon o zaštiti prirode Federacije BiH iRepublike Srpske, i time postala obavezujuća za buduću kategorizaciju zaštićenihpodručja u Bosni i Hercegovini.

Definicija nacionalnog parka u skladu sa kategorizacijom Međunarodne unije za zaštituprirode (IUCN) glasi:

Nacionalni parkovi su prirodna kopnena ili morska područja, određena radi : • zaštite ekološke povezanosti jednog ili više ekosistema za sadašnje i buduće generacije; • isključenja eksploatacije koja je štetna u svrhu određivanja područja i • obezbijeđenja osnova za duhovne, istraživačke, obrazovne, rekreativne i druge mogućnosti posjetilaca, a sve one moraju biti okolinski odnosno kulturno usklađene.

Slika br. 1 “Najmlađi” Nacionalni park u BiH, Una, proglašen 2008. god.

5

Ciljevi upravljanja u nacionalnim parkovima su, također, prema IUCN-u: • zaštititi vrijedna područja prirode koja su od državne odnosno menuđarodne važnosti u sljedeće svrhe: duhovne, obrazovne, naučne, rekreativne i turističke; • u prirodnom stanju i na dugoročni period očuvati izvorno stanje životnih zajednica i životinjskih, odnosno biljnih vrsta, kako bi se ostvarila ekološka stabilnost i biodiverzitet; • osigurati korištenje u duhovne, obrazovne, kulturne i rekreativne svrhe na nivou koji će održati područje u prirodnom stanju; • isključiti eksploataciju ili posjete koje mogu prouzrokovati promjene i oštećenja prirode; • održavati ekološke, geomorfološke i estetske karakteristike zbog kojih je područje proglašeno zaštićenim; • uzeti u obzir potrebe lokalnog stanovništva koje živi u okviru nacionalnog parka, uključujući korištenje prirodnih vrijednosti i bogatstava, ukoliko te potrebe ne budu negativno uticale na druge ciljeve upravljanja.

Definicija zaštićenih pejzaža (parkova prirode) prema IUCN kategorizaciji je :

Zaštićeni pejzaž je kopneno ili priobalno područje nastalo međusobnim djelovanjemprirode i čovjeka s izuzetnim estetskim, ekološkim i kulturnim vrijednostima, te često isa izrazito visokom biološkom raznolikošću.

Ciljevi upravljanja su: • održavanje usklađenosti međusobnog djelovanja prirode i kulture putem zaštite kopnenih i/ili priobalnih pejzaža i tradicionalnog načina korištenja zemljišta, građenja, te društvenih i kulturnih manifestacija; • bavljenje privrednim aktivnostima koje su u skladu sa prirodom i očuvanje društvenih odnosno kulturnih sistema zajednica ; • očuvanje raznolikosti pejzaža i staništa, odnosno ugroženih biljnih i životinjskih vrsta i ekosistema; • eliminisanje i sprječavanje iskorištavanja zemljišta i aktivnosti koje ne odgovaraju ciljevima upravljanja; • omogućavanje rekreacije i turizma koje odgovaraju kategoriji područja ; • podsticanje naučnih i obrazovnih aktivnosti za dobrobit stanovništva; • obezbjeđivanje koristi i na taj način pružanje doprinosa općem blagostanju domaće zajednice kroz snabdijevanje prirodnim izvorima (poput šumskih izvora, odnosno ribljih proizvoda) i usluga ( kao što su čista voda i prihodi od turizma), s ciljem postizanja održive upotrebe tog područja za lokalnu zajednicu.

6

Postojeća zaštićena područja u Bosni i Hercegovini koja imaju praktičnu zaštitu:

(FMOIT 2008.)

Naziv...................................Vrsta ZP......................................Površina (ha)Sutjeska...........................Nacionalni park....................................17.350Kozara.............................Nacionalni park......................................3.375Hutovo blato.............Park prirode (Ramsarsko područje)..............7.411Blidinje jezero.....................Park prirode.......................................20.820Skakavac..........................Spomenik prirode...................................1.486Prokoško jezero................Spomenik prirode................................2.119Bijambare.........................Zaštićeni pejzaž......................................367Vrelo Bosne......................Spomenik prirode...................................603Bardača*.........................Ramsarsko područje................................. 30Una............................... .Nacionalni park..................................... 19.800Tajan............................. Spomenik prirode....................................4.948* Bardača još uvijek nije zaštićena od strane domaćih institucija ali je procedura u toku.

Međutim, određena područja koja se smatraju praktično zaštićenim nemaju određenukategorizaciju u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode FBiH, a to su parkovi prirode HutovoBlato i Blidinje. Ova područja su proglašena parkovima prirode 1995. godine, ali iako jeprošlo skoro deset godina od donošenja novog zakona (sa novom kategorizacijom), nije došlodo potrebnog usklađivanja.

Od nedavno u Bosni i Hercegovini bivaju češće procedure za uspostavljanje zaštićenihpodručja. U Federaciji BiH se vode zakonske procedure za uspostavljanje nacionalnihparkova Prenj-Čvrsnica-Čabulja, Igman-Bjelašnica-Visočica i Vjetrenica te nekoliko drugihpodručja nižeg ranga zaštite. U aktivnostima uspostave zaštićenih područja prednjači kantonSarajevo koji je u posljednih nekoliko godina uspostavio spomenike prirode Skakavac i VreloBosne, kao i zaštićeni pejzaž Bijambare. Pored spomenute Bardače u RS-u se vode procedureza uspostavljanje zaštićenog pejzaža Jahorina, a u planu za zaštitu su još neka područja, kao iproširenja već postojećih.

Nesumnjivo je da Bosna i Hercegovina ima veliki broj prirodnih vrijednosti koje zaslužuju,odnosno imaju potrebu da budu zaštićeni nekim od vidova zaštite.Nažalost, još uvijek ne postoji dovoljno funkcionalan sistem zaštite koji bi obezbijedio da se rijetke i ugrožene vrste i visokovrijedni prirodni pejzaži stave u funkciju zaštite, odnosnoda se sa njima postupa u skladu sa principima održivog razvoja.U predratnim vremenima je postojao sistem zaštite koji je, uprkos svemu, bio koliko – tolikofunkcionalan, ali površina zaštićenih područja, kao i broj zaštićenih vrsta, bila je izuzetno mala.

Da stanje bude gore po prirodu danas je situacija čak i nepovoljnija kada se uzme u obzir činjenica da sistemska zaštita biljnih i životinjskih vrsta(izuzev zaštite područja) u praksi ne postoji te da je površina pod zaštitom čak i manja nego što je to bila u ranijem sistemu.Iako su još 2002. i 2003. godine u RepubliciSrpskoj (RS) i Federaciji Bosne i Herecegovine(FBiH) usvojeni prihvatljivi zakoni o zaštiti okoliša i prirode njihova primjena nije zadovoljavajuća.

7

Tome znatno doprinosi nepostojanje većine potrebnih podzakonskih akata koji bi omogućili ipraktičnu primjenu zakona. Imajući u vidu dosadašnju dinamiku usvajanja podzakonskihakata možemo zaključiti da će se na njihovo kompletiranje itekako sačekati. Generalno, u Bosni Hercegovini je svijest o zaštiti okoline i prirode na veoma niskom nivou.Sa jedne strane radi se o nedostatku osnovne kulture i nedovoljnoj educiranosti.Sa druge strane kod određenog sloja stanovništva postoji jasna želja za sticanjem profita raznimneprihvatljivim sredstvima pri čemu se ne preza ni od najradikalnijih zahvata u okoliš.

1.2 Prirodne vrijednosti Bosne i Hercegovine

U skladu sa principima Konvencije o biološkoj raznolikosti, biodiverzitet BiH se temelji naraznolikosti gena, raznolikosti vrsta i raznolikosti ekosistema i pejzaža. Specijski diverzitet (diverzitet vrsta) odlikuje se najvišim stupnjem endemičnosti na prostoru Evrope. Osim specijske, diverzitet BiH se odlikuje i izuzeno visokim stupnjem pejzažne raznolikosti u koju su integrirani i svi oblici geološke i biološke različitosti u najširem smislu. Bosna i Hercegovina je bogata biološkom raznolikošću, između ostalog, iz razloga što pripada trima različitim geološkim i klimatskim regijama: - Mediteranska regija, - Eurosibirska-boreoamerička regija i - Alpska-visokonordijska regija.

ČAK 30% UKUPNE ENDEMIČNE FLORE BALKANA (1.800) VRSTA SE NALAZE U BIH.

BiH također raspolaže izuzetno visokim stepenom diverziteta biotopa. Tome doprinosi specifična orografija, geološka podloga, hidrologija i ekoklima.

Tabela br.2. Procjena diverziteta u BiH prema skupinama (Strategija zaštite okoliša FBiH, 2007.)

8

2. Geografski položaj Hutova blata

Na jugu Hercegovine, u tipično kraškom ambijentu, sa lijeve strane rijeke Neretve, nalazi se Hutovo blato, jedinstvena submediteranska močvara u Europi. Poznato je od davnina kao zelena oaza, sa obiljem vode u kojoj je uvjete za život našao veliki broj biljnih i životinjskih vrsta.

Močvara je interesantna i značajna sa ornitološkog, ihtiološkog, naučnog, ekološkog i turističkog gledišta. Hutovo blato se smatra jednim od najvećih zimovališta ptica na području Europe.

Hutovo blato teritorijalno pripada općinama Čapljina i Stolac, a prostire se na močvarnom, ravničarskom i brdovitom terenu, sa nadmorskom visinom od 1 m do 432 m.

Ovo područje udaljeno je petnaestak kilometara od Jadranskog mora, tako da je pod velikim utjecajem sredozemne klime. Zbog izuzetnog značaja i ljepote Hutovo blato je proglašeno Parkom prirode 1995. godine. Slijevajući se u udoline i depresije kraške ponornice i površinske vode sa okolnih područja stvaraju veći broj jezera, jaruga, plesna i rijeku Krupu i osiguravaju visoku razinu podzemne vode. Tako visoka razina podzemnih voda utječe na pojavu stalnih i povremenih izvora i vrela.

Slika br. 2 Geografski položaj Hutova blata

9

2.1 Historijat Hutova blata

Područje Hutovog blata spominje se kao izuzetno stanište brojnih vrsta ptica još u najstarijim pisanim dokumentima o ovim krajevima. Prva zabilježena istraživanja i prve podatke o pticama Hutovog blata dao je entomolog German 1817. godine, dok prvi opširniji rad o pticama objavljuje naš poznati zoolog Lanca 1842. godine. Od tada pa sve do današnjih dana bogatstvo biljnih i životinjskih vrsta privlači stručnjake iz oblasti biologije ali i druge namjernike koji su ovdje dolazili uživati u ljepoti prirode.

O zaštiti ovoga područja počelo se razmišljati poslije Drugog svjetskog rata, i to isključivo kao zaštita elitnog lovišta. Povijest Hutovog blata kao zaštićenog dijela prirode počinje 3. juna 1954. godine, kada je ustanovljen Ornito-faunistički rezervat Hutovo blato. U sklopu Ornito-faunističkog rezervata 1959. godine izdvojen je strogi ptičji (ornitološki) rezervat Škrka, zatvoren za ribarenje, lov i druge ekonomski isplative aktivnosti. Zbog svog međunarodnog značenja Hutovo blato je 1971 godine uvršteno u „Popis močvara od međunarodnog značenja“, a 1980. je uvršteno u „Međunarodni projekt za zaštitu mediteranskih močvara“.

Međunarodni savjet za zaštitu ptica (ICBP) uvrstio je 1998.godine Hutovo blato u listu međunarodno važnih staništa ptica. Kao posebno lovište Hutovo blato službeno egzistira sve do 30. marta 1955. godine kada je zbog prirodnih ljepota i raznovrsnosti flore i faune proglašen parkom prirode. Iste godine osnovano je Javno poduzeće „Park prirode Hutovo blato“ koje od tada upravlja parkom prirode.

2.2 Klima Hutova blata

Klima Parka prirode pripada izmijenjenoj varijanti sredozemne klime. Ljeta su izrazito topla, a zime blage, s rijetkim danima kada se temperatura spušta ispod nule. Snijeg je vrlo rijedak, a kada padne ne zadržava se duže od dva dana.

Prosječna godišnja temperatura područja iznosi 14.7 ºC . Prosječna zimska temperatura iznosi 5.6 ºC a srednja ljetna oko 24ºC. Relativna vlažnost zraka je 64%. Najviše oborina padne u razdoblju jesen-proljeće, dok je znatno manje u razdoblju vegetacije. Kiša pada u vidu pljuskova koji obično ne traju dugo. Prosječan broj kišnih dana u godini iznosi 101.

Tokom cijele godine vode Hutovog blata se ne zamrzavaju što pogoduje posebno pticama močvaricama koje se odvije gnijezde i onima koje odvije zimuju, ili se nalazu tu samo u preletu.

10

3. Vode Hutova blata

Između Derana i Svitave pruža se poluotok vapnenastog grebena-Ostrvo, koji dijeli park na dva djela, Gornje blato i Donje blato (Svitava). Slijevajući se u udoline i depresije, krške ponornice i površinske vode s okolnih područja stvaraju veliki broj jezera, jaruga, plesna i rijeku Krupu i osiguravaju visoku razinu podzemne vode. Tako visoka razina podzemnih voda utječe na pojavu stalnih i povremenih vrela tipičnih za krška područja.

3.1 Jezera

Jezera Hutovog blata predstavljaju prave kritodepresije. Njihov nivo se nalazi na nadmorskoj visini od jedan do tri metra, a dno jezerskih bazena je ispod morskog nivoa. Kritodepresijska jezera su relativno mlada. U Deranskom blatu ima šest jezera, i to: Deransko jezero, Jelim, Drijen, Radanovac, Orah i Škrka. U Svitavskom blatu nalazi se Svitavsko jezero.

Deransko jezero: je najveće jezero u Hutovom blatu. To je plitka uvala sa prosječnom dubinom do dva metra a najvećom do četiri metra. Dno je prekriveno sitnim pijeskom i raznim organskim ostacima, a sve to naziva se zajedničkim imenom „blatom“, i iz tog blata izrasta barska vegetacija na mjestima koja nisu dublja od dva metra. Oko ovog jezera i ispod njegove površine izbijaju brojni izvori. Za vrijeme niskog vodostaja Deranskog jezera voda otiče rijekom Krupom u Neretvu. Za vrijeme visokog vodostaja Neretve nastaje prirodni fenomen jer vodana teče uzvodno rijekom Krupom u Deransko jezero i njegov nivo poveća do 1.5 metara nadmorske visine.

Slika br. 3 Deransko jezero

11

Jezero Jelim i Radanovac: jezero Jelim nije ništa drugo nego veliki zaljev Deranskog jezera. Jelim je vezan sa Deranskim jezerom jedino širokom rijekom koju mještani zovu jezerom Radanovac. Deransko jezero i Jelim koja su danas odvojena tresetnim površinama činili su u prošlosti jednu cjelinu. Stanovnici okolnih sela misle da veliki Jelimski vir nema dno jer je voda u njemu modre boje i inače to je najveća to je najveća kritodepresija Hutovog blata.

Jezero Škrka: smješteno je u uvali na krajnjem sjeverozapadu Deranskog blata i duboko uvučeno između Crnog brda i Kučeva. Dužina jezera iznosi 1.5 km a širina 150 metara. Najveću dubinu ovoga jezera imaju tzv. „oka“ ili „jame“, kako ih stanovnici nazivaju. To su sublakustrijski izvori iz kojih izbijaju mjehurići. Najveće i najdublje „oko“ u Hutovu blatu nalazi se u jezeru Jelimu a postoji još i u Škrki, Dorjenu i Orahu i na njihovom dnu izbijaju snažni izvori. Vodu iz jezera Škrka odvodi Škrkina jaruga u rijeku Krupu, koja teče nedaleko od Crnog brda. Dosta je brza, posebno ljeti kada je vodostaj Krupe najniži. Između jezera Škrke i rijeke Krupe ima u Škrkinoj jarugi desetak mjesta za hvatanje ribe i poznata su pod imenom „plesna“ ili „jazovi“. To su mezodepresije u tresetištu Hutovog blata. Plesna su ispunjena organskim uljem a najveća su: Dugo oko, Oblo plesno, Breze i Stanjevac.

Svitavsko jezero: nalazi se u Svitavskom blatu. Jezero je dugo oko 1 km, a široko oko 530 metara, prosječna dubina iznosi 2.5 metara. Obale jezera prekrivene su šašom i vrlo su pogodne za mrijest riba i staništa ptica močvarica. Svitavsko jezero otiče Maticom koja je dublja od jezera. Matica je bila pritoka Krupe sve do izgradnje lijevog nasipa uz rijeku Krupu. Tada je tok Matice prekinut i danas se vode iz Svitava odvode u Krupu preko crpne stanice Ostrvo. Pored Svitavskog

jezera nalazi

se i jezerce Desilo.

To je ustvari veliki vir koji se nalazi

neposredno ispod sela Bajovac. Najveća dubina je 9.7 metara, a temperatura vode oko 14ºC.

12

Slika br. 4 Svitavsko jezero

Slika br. 5 Jezero Škrka

Sva jezera Hutovog blata međusobno su povezana velikim brojem kanala i krivudavih jaruga koje i u najsušnije doba imaju dovoljno vode.

Rijeka Krupa: je glavni vodotok Hutovog blata. Ona prima sve vode ovog područja i odvodi ih u Neretvu. Krupa nema pravog vrela nego je otoka Deranskog jezera. Od mjesta formiranja kod Struga na istoku iz Deranskog jezera ima široko krivudavo korito i obilje vode.

13

Dužina Krupe iznosi 9 km a prosječna dubina joj je oko 5 metara. Ovo je jedinstvena rijeka u Europi jer ima sposobnost da teče u oba smjera.

Slika br. 6 Rijeka Krupa

4. Vegetacija

Zahvaljujući blizini i utjecaju Jadranskog mora, izobilju vode okružene krško-brdovitim terenom, biološka raznolikost vegetacije Hutovog blata je iznimno vrijedna. Rijetka su mjesta na svijetu koja na tako malom području imaju tako velik broj vrsta. Cjelokupni biljni pokrivač Parka prirode može se podijeliti na četiri tipa vegetacije: vodena, močvarna, livadska i šumska. Neke biljne zajednice tek su mjestimice razvijene dok su neke vrlo raširene i pokrivaju velike površine.

Vodena vegetacija vezana je za površine koje se stalno nalaze pod vodom. Od svih vrsta vodene vegetacije nesumnjivo najveće prostranstvo zauzima lokvanj (Nuphar luteum). Njemu osobito pogoduje jedan-dva metra duboko muljevito dno, koje je vanredno povoljno tlo za njihov opstanak i rasprostranjivanje. Zahvaljujući aktivnosti vodene flore i faune na dnu svih vodenih

14

bazena u Hutovu blatu formiran je organski mulj. Pored lopoča u vegetaciji vodenih površina zastupljen je i lopoč (Nymphea alba), zatim mrijesnjak (Potamogeton sp.) i žabnjak (Ranunculus sp).

Močvarna vegetacija na plićim dijelovima vodenih bazena smjenjuje vodenu vegetaciju. U obalnom pojasu vodenih bazena Hutovog blata javlja se rogoz ili botur (Typha sp.). Na pojas rogoza dalje se nastavlja šašina (Scyrpus sp.), i trska (Phragmites sp.), koja je po mnoštvu odmah iza lokvanja i site (Juncus sp.). Ovaj pojas na nešto uzdignutijem terenu smjenjuje ljutika (Cladium sp.), i divlja ruža (Rosa sp.). Dalje prema periferiji močvare nastavlja se busenasti šaš (Carex sp.) i pojas „oštrica“. Ova zonalnost u rasporedu vegetacije nije svugdje zastupljena usred reljefa i sastava tla. Tako pojas ljutika potpuno izostaje u Svitavskom blatu. Hidrofilna vegetacija omogućila je da se u submerznim listovima nalaze jata riba, a iznad njim na flotantim, istog stabla, gnijezda ptica. Ovakva heterofilija omogućila je da se tu po sunčanom danu može vidjeti rijetka atraktivnost u carstvu riba i ptica močvare Hutovog blata. Na višim mjestima pristup je onemogućen zbog mulja i ševara. Zelenilo ševara i plavetnilo vode daju poseban izgled ovom pejzažu. Tako je i vegetacija doprinijela da Hutovo blato postane rijeka oaza pernate divljači.

Šumska i livadska vegetacija zastupljene su brojnim karakterističnim vrstama koje upotpunjuju biološku raznolikost. Značajne vrste ovih tipova vegetacije su: jasen (Fraxinus sp.), hrast (Quercus sp.), veprina (Ruscus sp.), nar (Punica sp.), borovica (Juniperus sp.), vrba (Salix sp.), brijest (Umus sp.), joha (Almus sp.), kopriva (Lamium sp.), djetelina (Trifolium sp.), dud (Morus sp.). Šume su nekada zahvaćale veća prostranstva u Hutovu blatu, ali su uništene sječom i izmjenom hidrografskih prilika. Nešto šuma se sačuvalo u Deranskom lugu i po njoj se može zaključiti prošlost.

15

Slika br. 7 Žuta perunika (Iris

pseudacorus), divlja ruža (Rosa sp.), lopoč (Nymphea alba), lokvanj (Nyphar luteum).

16

Slika br. 8 . Zelenika (Phylirea media)

Slika br.9. Šmrika (Juniperus oxycedrus)

17

Slika br. 10. Smrdljika (Pistacia terebinthus)

Slika br.14. Lovorika (Laurus nobilis)

18

U vegetacijskoj skupini koja okružuje Hutovo blato od drveća zastupljene su: crni jasen (Fraxinus ornus) L. , crni grab (Ostria carpinipholia) Scop., košćela (Celtis australis) L., itd. a od grmova u ovom prostoru zastupleni su šipak (nar)(Punica granatum) L. , drača (Paliurus spina christi) Mill. , tilovina (Petteria ramentacea) Presl. , drijen (Cornus mas) L. , itd. Od prizemne flore zastupljenije vrste su: kadulja (Salvia officinalis) L. , smilje (Helichrysum italicum) (Roth.) Mill. Corr. Guss., vrijesak (Satureja montana) L. Itd.

Od drvenastih vrsta u depresiji "Hutova blata" nalaze se: rakita (Salix purpurea) L., bijela vrba (Salix alba) L., bijeli dud (Morus alba) L., smokva (Ficus carica) L., jasen (Fraxinus angustifolia) L. , itd.

5. Fauna

Bogatstvo i raspored različitih vrsta staništa uvjetuje i bogatstvo životinjskih vrsta koje u njima nalaze uvjete za život. Fauna Parka prirode Hutovo blato je relativno slabo istražena. Istraživanja faune Parka ograničavana su na ihtiofaunu i ornitofaunu.

5.1 Ihtiofauna

Dosadašnjim istraživanjima ihtiofaune ustanovljeno je postojanje 21 vrste riba. Važnije riblje vrste su: šaran (Cyprionus carpio), jegulja (Anguilla anguilla), keljevac (Scardinius erytrophthalamus scardafa), klen (Leuciscus cephalus), cinkva (Tinca tinca), gera (Leuciscus tenellus), cipal (Mugil cephalus). Za cijelo područje Parka prirode značajna je prisutnost grabežljive i predatorske vrste sunčanice (Lepomis gibbosus), koja se hrani ikrom i mlađu ostalih riba. Pored autohtonih vrsta bogatstvo raznovrsnosti riblje faune pridonosi i povezanost Hutova blata, preko rijeke Neretve s morem. Zato u vodama Hutova blata nije rijetka pojava vrsta koje žive isključivo u slanoj vodi ili na granici slane i slatke vode. Od morskih vrsta tu živi samo cipal. Jegulja je oduvijek bila najvažnija vrste ribe, i tu ribari po boji razlikuju tri vrste: bijelu, žutu i crnu, a po obliku glave samo jednu vrstu zvanu „capor“, jer ima debelu glavu i tanko tijelo. Dok se imenom „ugor“ nazivaju riječne jegulje, dotle se imenom „jegulja“ nazivaju blatske jegulje i takve se nalaze u vodama Hutovog blata. Deransko jezero ima jedinstvene prirodne uvjete za razvoj ribolova te uvjete za prirodna mriještenja. Bogatstvo riba je najbolji su dokaz da su u blatu svi uvjeti života zadovoljavajući. To bogatstvo riba privlači mnoge ptice plivačice i močvarice koje se njima hrane.

19

Slika br. 15 Šaran (Cyprinus caprio), jegulja (Anquilla anquilla)

Slika br. 16 . Sunčanica (Leopomis gibbosus), cinkva (Tinca tinca), cipal ( Mugil cephalus)

20

5.2 Ornitofauna

Ptice su najbrojniji i najistraženiji predstavnici faune Hutovog blata. Bogatstvo ptičjeg svijeta uvjetovano je geografskim položajem i raznolikošću staništa uz povoljne ekološke faktore. Takvi uvjeti omogućavaju opstanak ptica gnjezdarica i ptica koje, u prolazu, tu kratko borave. Preko Hutova blata prelazi jedan od četiri migratorna puta ptica iz sjeverne i srednje Europe, na jug, prema Africi i Aziji. Zbog toga je Hutovo blato iznimno važno kao mjesto za odmor i zimovalište velikog broja ptica močvarica. Tokom jesenske i proljetne migracije ovdje se može vidjeti hiljade i hiljade ptica. Do izgradnje umjetne akumulacije Svitavsko jezero 1979. godine registriran je broj od 235 vrsta ptica iz 48 porodica. Nakon toga broj vrsta je u opadanju što su potvrdila istraživanja vršena 1997/98. godine. Tada je ustanovljena 91 vrsta ptica iz 29 porodica.

Neke od ptica močvarica Hutovog blata su: divlja patka (Anes platyhynchos), patka norva (Aythya nyroca), liska (Fulica atra), siva čaplja (Ardea cinerea), bijela čaplja (Casmerodius albus), kormoran (Phalacrocorax pygmaeus), ćubasti gnjurac (Podiceps cristatus), gak kvakavac (nycticorax nycticorax).

Od ptica grabljivica u većem broju zastupljene su: jastrebovi (Pandion sp.), orlovi (Aquila sp.), eje (Circus sp.), sove (Asio sp.).

Pored ptica močvarica stanište ovdje nalaze i mnoge kopnene vrste: grlica (Streptopelija turtur), prepelica (Coturnix coturnih), golub dupljaš (Columba acnas), jarebica poljka (Perdix perdix), jarebica kamenjarka (Alectoris graeca), fazan, vrana (Corvus cornix), kos (Turdus merula), i mnoge druge manje važne.

21

Slika br. 17. Divlja patka (Anas platyrhynchos), gnijezdo divlje patke skriveno u močvarnom raslinju, liska (Fulica atra), gak (Nycticorax nycticorax)

22

Slika br 18. Bijela čaplja (Egretta garzetta), žuta čaplja (Ardeola ralloides), jarebica kamenjarka (Alectoris graeca), fazan (Phasianus)

23

Uz povoljne klimatske uvjete i obilje hrane određeni broj ptičji vrsta ostaje tokom cijele godine na prostoru "Hutova blata", gnjezdi se i podižu svoje mlade. Iz te grupe izdvojiti ću neke vrste: mali vranac (Phalacrocorax pygmeus) Pallas, Pygmy Cormorant. , mala bijela čaplja (Egretta garzetta) Linnaeus, Little Egret. , siva čaplja (Ardea cinerea) Linnaeus, Grey Heron. , čaplja danguba (Ardea purpurea) Linnaeus, Purple Heron. , žuta čaplja (Ardeola ralloides)Scopoli, Squacco Heron. , gak (Nycticorax nycticorax) Linnaeus, Night Heron. , divlja patka (Anas platyrhynchos) Linnaeus, Mallard. , Heron. i druge vrste.

Zastupljene su i druge vrste kao što su: Ždralovi (Grus grus) Linnaeus, Common Crane., prepelica (Coturnix coturnix) Linnaeus, Quail. , jarebica trčka (Perdix perdix) Linnaeus, Grey Partridge. , golub grivnjaš (Columba palumbus) Linnaeus,Woodpigeon, srebrnasti galeb (Larus argentatus) Pontoppidan, Herrning Gull. , roda (Ciconia ciconia) Linnaeus, White Stork., čaplja danguba (Ardea purpurea) Linnaeus, Purple Heron. , poljska ševa (Alauda arvensis) Linnaeus, Skylark., i druge vrste.

5.3 Ostale životinjske vrste

Pored ptica na području Parka prisutni su i brojni sisari od kojih su najznačajniji: vidra (Lutra lutra), zec (Lupus europeans), lisica (Mustela nivalis). U posljednjih desetak godina sve češće se viđa i divlja svinja (Sus scrofa). Uz ove navedene vrste u Hutovo blatu nalazimo i neke specifične hercegovačke životinjske predstavnike koji naseljavaju ovo i slična staništa. Tu se mogu naći: bjelouška (Natrix natrix), poskok (Vipera ammodytes), riđovka (Vipera berus berus), kravosac (Elaphe quaturlineata sauromates), obična kornjača, ili grčka čančara (Testudo hermanni), zelena žaba (Rana esculenta), gatalinka (Hyla arborea), mnoge vrste puževa od kojih je najbrojniji obični barnjak (Limnea stagnalis), mnogobrojne vrste kukaca: vilin konjic (Tettigonidae sp.), te veliki broj komaraca i leptira.

24

Slika br. 19 Zec (Lupus europeans), obična kornjača ili grčka čančara (Testudo hermanni), bjelouška (Natrix natrix), poskok (Vipera ammodytes)

25

Slika br. 20. Zelena žaba (Rana esculenta), gatalinka (Hyla arborea), obični barnjak (Limnea stagnalis), vilin konjic (Tettigonidae sp.), leptiri

6. Turističke i ostale vrijednosti

26

Zbog izuzetne ljepote krajolika zadnjih godina Park prirode postaje značajna turistička destinacija ovog područja. Na području Hutova blata postoji motel „Karaotok“ i šumarski dom, „Londža“, koji omogućuju i duži boravak turista. Za uživanje u ljepotama Parka već više godina organizira se izlet „Dragulji prirode“, u sklopu kojega se za goste organizira foto-safari, koji predstavlja izuzetan doživljaj u ambijentu skoro netaknute prirode. Već su postali tradicionalni i jednodnevni izleti za učenike osnovnih i srednjih škola u cilju edukacije i upoznavanja s ljepotama Parka. U svim razvojnim planovima glavni cilj je i dalje razvijati i obogaćivati turističku ponudu poglavito eko-turizam, uvođenjem novih sadržaja kao što su botanička i ornitološka zbirka, te akvarij.

Na kraju treba istaknuti i one vrijednosti parka prirode Hutovo blato koje su u prošlosti bile zanemarivane ili ih se pokušalo zatirati. Na rubnim dijelovima Hutovog blata pučanstvo je stoljećima živjelo s Blatom, i od blata. Tu su prije svega nalazili travu za ispašu stoke, drva za ogrjev i bavili su se ribarstvom. Tradicionalni ribolovni alati, način ribolova i kulinarske specifičnosti spremanja ribe još uvijek postoje, ali sve manje. Nomadski način stočarenja još uvijek je prisutan na ovome području. Poplavne livade Parka tijekom ljetnog razdoblja služe kao pašnjaci mnogobrojnim stadima ovaca i krava.Običaji, narodne nošnje i sve ostalo etnografsko blago Hutova blata, iako iznimno bogato, godinama je zatirano. Zbog toga bi sve te pojedenosti trebalo što žurnije znanstveno obraditi i revitalizirati da bi se sačuvale od zaborava.

Slika br. 21. Jedan od projekata J.P. Park Prirode Hutovo blato, edukacijska staza za učenike

7. Posjeta Hutovu blatu (05.04. 2013. god. )

27

U sklopu stručne ekskurzije koja je realizovana od 03.04. do 05.04. 2013. god. , jedna od destinacija koja je posjećena je i Park Prirode Hutovo blato. Ova posjeta mi je u mnogotome pomogla da uspješno realizujem i upotpunim ovaj maturski rad. Slike koje slijede su moje autorske slike.

Slika br. 22. Opšti podaci o Hutovu blatu

28

Slika br. 23. Ulaz u Park Prirode

29

Slika br. 24. Karta Parka Prirode

Slika br. 25. Naši ljubazni vodiči

30

31

Slika br. 26. , 27. , 28. Edukacijska staza

32

Edukacijska staza predstavlja svojevrsno i jedinstveno mjesto za edukaciju mladeži i odraslih na ovim prostorima. S vremenom će prerasti i u edukacijski centar za što u Parku prirode postoje sve mogućnosti. Od bogatstva biljnog i životinjaskog svijeta na informativnim pločama prikazane su samo neke određene reprezentativne vrste. Dugoročno gledano ovaj Projekt će puno napraviti u edukaciji a samim tim i očuvanju prirode i okoliša, te biodiverziteta Parka Prirode '' Hutovo blato'' kao i cijele delte Neretve. (Letak ; Edukacijska staza Parka prirode Hutovo blato)

Slika br. 29. Ihtiofauna predstavljena na Edukacijskoj stazi

33

34

Slika br. 30. Dio ihtiofaune predstavljen na E. staziSlika br. 31. Flora predstavljena na

Edukacijskoj stazi

35

Slika br. 32. Lopoč (Nymphaea alba L. )

Foto-safari kao turistička atrakcija podrazumijeva razgledanje krajolika, posmatranje ptica i uživanje u prirodom ambijentu močvare uz vožnju brodicama po močvarnom djelu Hutova blata. Termin foto-safari se udomaćio kao prepoznatljiv i specifičan oblik turističke ponude parka od 1986. godine. Ovaj vid turističke atrakcije uklapao se i prodavao u sklopu jednodnevnog aranžmana pod nazivom "Dragulji prirode". Izlet pod nazivom "Dragulji prirode" organiziran je od strane turističke agencije "Atlas" Dubrovnik od 1986. godine. U poslijeratnom periodu ovaj izlet se organizira pod nazivom "foto-safari u Hutovu blatu". Sam izlet dobro je prihvaćen od strane stranih i domaćih posjetilaca. Stalni trend rasta broj posjetilaca ukazuju na njegovu atraktivnost i jedinstvenost. Izlet se sastoji u vožnji brodicama koje mogu primiti 25 osoba. Vožnja brodicama odvija se slijedećom rutom: mjesto okupljanja i ukrcaj u brodice je na platou pristaništa na Karaotoku, zatim slijedi vožnja kanalom Sunca u dužini od 1100 metara do izlaska na rijeku Krupu. Polukružna vožnja niz rijeku Krupu u dužini od 2,5 km sve do kanala Lopoča traje cca 30 minuta. Slijedi vožnja kanalom Lopoča u dužini od 800 m sve do Karaotoka, mjesto polaska. Ukupna vožnja traje oko sat vremena i ruta je kružnog karaktera. Nakon vožnje slijedi ručak u motelu Karaotok, gdje se turisti mogu odmoriti , kupiti suvenire, te dobiti dodatne informacije i promotivne materijale o Parku. ( hutovo-blato.ba )

36

Slika br. 33. Polazno odredište za Foto-safari , koje trenutno nije u funkciji.

37

Slika br. 34. Brodice

38

Slika br. 35., 36. Zgrade uprave JP Parka prirode Hutovo blato

39

Slika br. 37. Šetnja kroz Park prirode

40

8. Zaključak

Propitivanje odnosa čovjek- priroda gotovo da je dovedeno u pitanje. Gušimo se u svijetu naših artefakata, koje smo sami svojom ohološću stvorili. Narcizam i oholost su bolesti moderne civilizacije, a kaže se da oholost uvijek dolazi prije pada. Zato je valjda i jak osjećaj nelagodnosti u prirodi, posljedica njenog degradiranja. Novovijekovna racionalnost je zemlju pretvorila u veliku radionicu u kojoj se čovjek zatrpava svojim tvorevinama, da više i ne vidi ništa osim samoga sebe. Ono što je vještačko, postalo mu je ono “pravo”, prirodno. Gospodarenje prirodom, u skladu sa “modernim shvatanjem slobode” , dovelo nas je u zabludu, zabludu koju će najviše osjetiti (i trpiti) buduće generacije.

Zbog čega baš Hutovo blato? Zar trebamo dozvoliti da oaza mira, slobode ptica, najvišeg stepena biodiverziteta treba da trpi našu oholost, narcizam, tzv. “modernu slobodu” ? Naravno da NE, jer svi mi zajedno, ne samo nadležni organi, možemo promijeniti naš odnos prema Raju za ptice, ribe, biljke , kao i Raju za nas , ljude, bezobzirna bića. Trebamo da shvatimo važnost i vrijednost onoga što imamo, što je tu kod nas, “ispred nosa” . Mnogi su to shvatili i pokušavaju sačuvati.

Na kraju što drugo reći nego, dođite i uvjerite se u ljepotu ovog prostora i ne zaboravite : „ČOVJEK JE SAMO DIO PRIRODNOG OKRUŽENJA!“

Slika br. 38. “Molitva prirode”

41

Literatura

Knjige:

Ekologija i kriza (zbornik) – Novi Sad: Polja, 1989. Posebna izdanja časopisa “Polja” 3

Atlas drveća i grmlja / Čedomir Šilić / 1990. SP “Svjetlost” Sarajevo

Časopisi:

Fondeko svijet, Sarajevo 2011., broj 34, godina XV

Turistički vodiči:

Pri realizaciji ovog maturskog rada korišteni su leci izdati od strane JP “PARK PRIRODE HUTOVO BLATO” i njihove turističke agencije , prikupljeni na prije pomenutoj stručnoj ekskurziji.

Internet:

www.hutovo-blato.ba

42