McNaughton-Moral-izum-otkrice.pdf

8/14/2019 McNaughton-Moral-izum-otkrice.pdf

1/16

1

Moral izum ili otkrie?

David McNaughton

1.1. Dva shvaanja morala

Iskustvo vrijednosti trajno je obiljeje naega ivota. Bilo koje primjerenorazumijevanje i nas samih i svijeta vrsta razumijevanja koju filozofijatradicionalno nastoji pruiti to iskustvo mora uzeti u obzir. Stvari od

vrijednosti nalazimo i u prirodi poput lijepog sutona ili velianstvenogplaninskog prizora i u proizvodima ljudskog umijea glazbi, slikarstvu,plesu ili knjievnosti. Filozofsko prouavanje ovih aspekata naeg iskustvavrijednosti tradicionalno je spadalo u djelokrug estetike. Takoerprosuujemo vrijednost naih i tuih ivot i postupaka: ponekad unajopenitijim kategorijama, kao kada o nekoj osobi mislimo da je dobra ililoa ili o nekom postupku da je ispravan ili pogrean; ponekad naodreenije naine procjenjujui neku osobu ili neki postupak kaopravedan ili nepravedan, okrutan ili ljubazan. Etika se bavi ovom

dimenzijom naeg iskustva vrijednosti, naim moralnim miljenjem.U pogledu naeg moralnog ivota postoje dva oprena osjeaja kojisu nam svima do neke mjere zajedniki. S jedne strane, esto osjeamo da jemoral podruje osobnog odluivanja; podruje u kojemu svatko od nas imapravo odluivati to da ini. I dok nam drugi ljudi mogu nuditi savjete otome to bismo trebali initi i koja bismo moralna naela trebali usvojiti, oninemaju nikakve ovlasti da nam kau kako da ivimo svoje ivote. Nepostoje nikakvi moralni strunjaci. Ovaj osjeaj dolazi do izraaja umnogim aspektima naeg drutvenog ivota. Na primjer, lanovimabritanskog parlamenta je u pogledu toga to se smatra pitanjima savjestiobino omogueno slobodno glasovanje; pacifiste se sada ne primorava dadjeluju protiv svojih iskrenih uvjerenja i da ulaze u oruane snage. Ukampanji za ozakonjenje pobaaja zacijelo najuvjerljiviji argument bila jetvrdnja da svaka ena ima pravo donijeti ovu moralnu odluku sama zasebe.

Izvornik: David McNaughton,Moral Vision: An Introduction to Ethics(Blackwell, Oxford 1988),

poglavlje 1: Morality Invention or Discovery (str. 3-16). Prijevod s engleskogaTomislavBracanovi.


2/16

2

U ovakvom bismo ozraju mogli osjeati da nije vano to dadonesemo ispravnu odluku jer tko e odrediti to jeispravna odluka? nego da svatko od nas donese svoju vlastituodluku. Svatko od nas moraodrediti, kako se to ponekad kae, to je za njega ili za nju ispravna stvar.Svatko od nas mora odluiti prema kojim e naelima voditi svoj ivot, a miostali trebamo potivati iskrenost tih odabira.

Ovo shvaanje moralnog odabira ne slae se najsretnije s drugimosjeajem koji nam je svima zajedniki, naime da je esto teko, kada sesuoimo s nekim urnim i zakuastim moralnim problemom, otkriti kojijeodgovor ispravan. Ako sam u nedoumici oko toga to bih trebao uiniti,onda u vjerojatno osjeati da je vano ne to da bi odgovor do kojeg u doi

trebao biti moj, odgovor za koji sam spreman preuzeti krajnju odgovornost,nego da to bude ispravan odgovor. O svom odabiru ne mislim kao da onodreuje ispravni odgovor; naprotiv, za svoj odabirelim da bude odreenispravnim odgovorom. Odluku smatram toliko tekom zato jer se bojim dabih mogao odabrati pogreno.

Ovi osjeaji stoje u napetosti: za prvi se osjeaj ini da vodi shvaanjukako u naim moralnim uvjerenjima nema nieg neovisnog to odreujejesu li ta uvjerenja ispravna ili nisu; drugi se osjeaj kosi s tim zakljukom.Kada ljudi ponu razmiljati o ovim stajalitima ibilo koje od njih pokuaju

razviti, tada e ova napetost vjerojatno izazvati raspravu izmeu dvijustrana. Svaka e strana ispitivati slabosti druge strane i time izazvatiodgovor koji e pak, sa svoje strane, pobuditi daljnje izazove. S razvojemovog dijaloga ili dijalektike, ono to su na poetku bili prilino nerazvijeniosjeaji pretvorit e se u razraenije teorije o prirodi moralnog miljenja.Filozofske teorije o prirodi vrijednosti tako se mogu promatrati kao da seprirodno razvijaju iz razmiljanja o osjeajima koje svi mi o etici imamo.

Iako su filozofi nastojali uvaiti oba osjeaja, oni su u svojimteorijama skloni prikloniti se jednoj ili drugoj strani. Oni koji su poddojmom prvog naina miljenja moralno e miljenje vjerojatno oslikavatikao metodu za odluavanje o tome koje bismo vrijednosti trebali pridatistvarima. (Mackieva utjecajna nova knjiga (1977) u ovoj tradiciji nosipodnaslov Izum ispravnog i pogrenog.) Oni koji su vie pod utjecajemdrugog osjeaja moralno e iskustvo promatrati kao stvar pokuaja da sepronae vrijednost koja ve postoji. Dakle, pitanje za raspravu postaje:hoemo li etiko miljenje prikazivati kao stvar stvaranja ili izmiljanjavrijednosti ili pak kao stvar otkrivanja ili prepoznavanja vrijednosti kojepostoje neovisno o nama?


3/16

3

1.2. Opravdanje i istina

Promotrimo li oitu potekou koju potie prvi nain miljenja onaj kojinas prikazuje kako stvaramo vrijednost moemo vidjeti kako se pojavljujetipini obrazac izazova i protuizazova. Ako svatko od nas mora za sebeodluiti koje su njegove vrijednosti, onda bi moglo izgledati da nijednomoralno uvjerenje nikada ne bi moglo biti dovedeno u pitanje, jo manjebiti opovrgnuto.Jamogu odrediti koje su mojevrijednosti, ali ne i koje bitrebale biti vae vrijednosti; to moete samo vi. Izgleda kao da bi moralna

shvaanja svakog od nas bila izuzeta od kritike svako bi shvaanje bilodobro poput bilo kojeg drugog. Ipak, ini se da se ovo sukobljava sosjeajem da su neka moralna stajalita bolje utemeljena od drugih.Zasigurno, ako emo neija moralna shvaanja uzeti ozbiljno, onda on zanjih treba moi stvoriti neko opravdanje.

Zastupnik shvaanja da mi stvaramo svoje vrijednosti lako bi mogaoodgovoriti na ovaj prigovor podsjeajui nas da, prema njegovu miljenju,to to svatko od nas izabire jestskup vrijednosti koje on potpuno prihvaa ikoji e u cjelini upravljati njegovim ivotom. Svima nam je poznat moralni

licemjer; osoba koja se pretvara da prihvaa neki skup moralnih naela ukojizapravo ne vjeruje. No mi pitamo to je ukljueno u iskreno usvajanjenekog skupa vrijednosti, kao razliitog od pukog izjavljivanja da ih imamo.Kao prvo, imanje nekih moralnih uvjerenja zasigurno je vie stvar toga toneka osoba ininego toga to ona kae, tako da ona moraju biti vrijednostiprema kojima ondoista moe ivjeti. Koja god moralna naela on usvojio,to moraju biti naela koja je sam spreman slijediti. Kao drugo, njegovamoralna shvaanja moraju biti konzistentna, inae e se nai privrensukobljenim moralnim stajalitima i tako kada doe do toga da ihprovede u djelo nee prema njima moi ivjeti.

Pobornik shvaanja da svatko od nas mora odluiti koje su naevrijednosti sada moe tvrditi da u njegovu etikom sustavu ima mjesta zakritiziranje tuih moralnih shvaanja. Uvijek mu moemo pokuatipokazati da su njegova shvaanja interno nekonzistentna i tako ga prisilitida ih izmijeni kako bi ih meusobno uskladio. Filozofi s ovakvim stavompokazali su veliku koliinu domiljatosti pokazujuida to to bismo moglinazvati uvjetima iskrenosti za moralnu privrenost da naela neke osobebudu konzistentna i da ona bude spremna prema njima ivjeti ozbiljno


4/16

4

ograniava vrste sustava moralnih vrijednosti koje su svakome od nasdostupne.

Za ovaj odgovor nije vjerojatno da e potpuno zadovoljiti njegovasuparnika, koji moralno miljenje promatra u kategorijama otkrivanjaispravnih vrijednosti, a ne njihova stvaranja. ini se sasvimmoguim da bimogli postojati mnogi moralni sustavi koji su interno konzistentni, ali sumeusobno nekonzistentni. tovie, moglo bi se initi da postoji nekolikotakvih zgotovljenih sustava koji su dostupni na moralnom tritu: krani,budisti, marksisti, utilitaristi i svi ostali trae od svojih pristalica dapristanu na jedan cjelovit moralni sustav, te je barem zamislivo da je vieod jednog takvog sustava interno konzistentno ili da bi takvima mogli biti

uinjeni. Netko tko smatra da mi nae sustave vrijednosti izmiljamoizgleda privren shvaanju da je bilo koje konzistentno stajalite jednakodobro kao i bilo koje drugo, budui da je interna konzistencija jedinaosnova za kritiziranje nekog sustava vrijednosti. Njegov e se protivnikuloviti ove tvrdnje.

Pretpostavimo da pokuavam odabrati izmeu dva ili vie takvihsuprotstavljenih, ali konzistentnih sustava. Izgleda da je prilino vano kojiu odabrati. Kao to smo ranije vidjeli, drugi osjeaj koji imamo u pogledutekih moralnih odluka jest da ako sam u nedoumici koji da odaberem, to je

zato jer elim odabrati najbolji, a zasad ne znam koji je to. Isti prigovorponovno sejavlja ak i ako odabirem sustave moralnih naela, a ne ako tekdonosim individualne moralne odluke. Ne elim odabrati tek bilo kojikonzistentni sustav moralnih vrijednosti prema kojima mogu voditi svojivot; elim odabrati pravi sustav. Slika prema kojoj svatko od nas stvarasvoje vlastite vrijednosti ne ostavlja prostora za pitanje o sustavu iji jeodabir ispravan; svaki konzistentni sustav jednako je dobar kao i bilo kojidrugi.

Alternativni nain formuliranja ovog prigovora bio bi u kategorijamaistine. Ljudi esto imaju sukobljena vjerovanja o itavom rasponu pitanja.Konzistencija skupa vjerovanja neke osobe sigurno je nuni uvjet njihoveistinitosti, ali to nije dovoljno za njihovu istinitost. Mogu postojati mnogiinterno konzistentni, iako meusobno suprotstavljeni skupovi vjerovanja,ali obino mislimo da istinit ne moe biti vie nego jedan skup. Prirodno jepretpostaviti da to to odreuje je li neko vjerovanje istinito jest nain kakostvari jesu u svijetu. Moje vjerovanje da mlijeko sadri vitamin D istinito jesamo ako mlijeko sadrivitamin D. Stoga e istiniti skup vjerovanja biti onajkoji tono odraava to kako stvari jesu. Sada bismo mogli izraziti brigu iz


5/16

5

posljednjeg odlomka tvrdei da, kada pred sobom imam sukobljene, aliinterno konzistentne etike sustave, to to elim jest odabrati skup koji jestvarno istinit.

Izrazimo li ovaj prigovor na ovaj nain, moemo vidjeti dase izmeuova dva tipa pristupa pojavila dodatna razlika. Osjeaj da moramo otkritikoje su moralne vrijednosti ispravne, umjesto da ih izmiljamo, prirodnovodi shvaanju da postoje moralne istine. Moralnu se istinu zamilja kao daje neovisna o bilo kojim moralnim odlukama do kojih bismo mogli doi.Prema ovom shvaanju, to emu u naem moralnom miljenju teimo jestdopiranje do te moralne istine. S druge strane, osjeaj da su vrijednostiproizvod naih odabira jednako prirodno vodi oprenom shvaanju da ne

postoji nikakva moralna istina; nema nieg to je neovisno o naimodabirima, a to bi eventualno moglo odrediti koji je sustav moralnihvrijednosti ispravan sustav.

1.3. Moralni realizam

Razvijajui shvaanje da su odgovori na moralna pitanja o nama neovisni ida ih treba otkriti, bilo je prirodno pozvati se na meusobno povezane

pojmove istine, vjerovanja i stvarnosti. Pojam istine usko je povezan spojmom vjerovanja. Vjerovanja ciljaju prema istini; ona su istinita akopogode svoju metu, neistinita ako je promae. Ako otkrijemo da su dvanaa vjerovanja nekonzistentna, onda barem jedno od njih moramonapustiti, jer dva nekonzistentna vjerovanja ne mogu oba biti istinita. To dasu naa vjerovanja konzistentna nuni je uvjet njihove istinitosti, ali to nije,kao to smo vdjeli, dovoljno za istinitost. Konzistencija unutar naegsustava vjerovanja tako nije jamstvo da su ona istinita. Jesu li naavjerovanja istinita ili nisu ovisi o neemu to je o njima neovisno; naime, ostvarnosti: nainu na koji stvari jesu, nainu na koji svijet jest. Slijedi da enaa moralna vjerovanja biti istinita ako su stvari moralno onakvekakvima pretpostavljamo da jesu.

Ovo shvaanje, koje izvire iz drugog osjeaja o etici, moda bi senajbolje moglo nazvati moralni realizam, jer ono inzistira na tome da postojimoralna stvarnost koja je neovisna o naim moralnim vjerovanjima i kojaodreuje jesu ili ona ili nisu istinita ili neistinita. Ovo shvaanje dri da sumoralna svojstva prava svojstva stvari i postupaka; ona su, kako se toponekad slikovito kae, dio namjetaja svijeta. Mi moemo i ne moramo


6/16


7/16

7

Moralni irealist naglaava ovu vezu izmeu naih osjeaja i naihmoralnih uvjerenja i predlae da bismo o moralnim privrenostima trebalirazmiljati kao da su poput osjeaja ili emocija. Prihvaajui ovo poimanje,tvrdi on, on moe objasniti ovu vezu na nain na koji to njegov protivnik nemoe. Ako su moralna shvaanja samo vjerovanja, kao to to smatramoralni realist, zato postoji ova bliska veza izmeu tih shvaanja i naihosjeaja? Zasigurno, prema realistovu poimanju, netko bi mogao imati nekiskup moralnih vjerovanja, a od njih opet biti emocionalno potpunoodmaknut. Ovo izgleda poput nedostatka u realistovu stajalitu.

Irealist sada moe razviti svoj prijedlog u pozitivno obrazloenjeprirode moralne privrenosti. Njegova shvaanja najbolje moemo objasniti

pomou primjera. Pretpostavimo da vidim neku djecu kako kamenjemgaaju ozlijeenog psa. Uslijed toga to vidim stjeem itavu paletuvjerovanja da je tu troje djece, da pas krvari, i tako dalje. Uasnut samtime to vidim; siguran sam da je takvo ponaanje okrutno i pogreno. toznai donijeti takav moralni sud? Prema irealistu, ja ne formiram kako torealist pretpostavlja neko dodatno vjerovanje o tome to djeca rade,naime da je to to ona rade pogreno. Umjesto toga, ja emocionalnoreagiram na to to vidim. Moju moralnu osudu treba shvatiti kao afektivniodgovor reakciju osjeajue strane moje prirode namoja vjerovanja o

tome kako stvari jesu. Time je objanjena bliska veza izmeu osjeaja imoralnog suda. Smatrati da je neto pogreno samo znai imati negativnuemocionalnu reakciju na to; rei drugima da je to pogreno znai izraziti tajosjeaj.

Ovo obrazloenje objanjava zato ne moemo biti emocionalnoodmaknuti kada razmatramo neko pitanje koje smatramo moralno vanim.Imati neko snano moralno uvjerenje o nekom pitanju znai da nam je dotoga stalo. Ovo obrazloenje takoer objanjava neto drugo to je irealistnaglasio. Moralna naela kojih se iskreno drimo, prisjetit emo se,smatrana su onim naelima prema kojima djelujemo, naelima premakojima ivimo. Sada moemo pokazati zato naa moralna shvaanja utjeuna nae postupke. To da nam je stalo do nekog pitanja i to to elimo da serazne stvari dogode ide skupa. Ako mi je doista stalo do dobrobitiivotinja, onda u za itav raspon stvari tipino htjeti da budu sluaj: da sezaustavi uzgoj ivotinja na industrijskim farmama; da se omogui novac zaklinike za ivotinje, itd. Budui da elim ove stvari, bit u motiviran da,koliko mi je to mogue, dovedem do njihova ostvarenja. to mi je vie stalo,to su snanije moje elje i to u vie biti motiviran. Budui da posjedovanje


8/16


9/16

9

vjerovanju. Tamo gdje se radi o injeninim pitanjima, sa sigurnou semogu pozvati na strunjaka koji je u boljoj poziciji od mene da zna to jeistinito. Meutim, pojam moralnog strunjaka prema nekognitivistikomshvaanju nema nikakvog smisla. Ne postoje nikakve moralne injenice okojima bi on ili ona mogao imati posebno znanje. To to trebam znati kadadonosim moralni sud jest to ja osjeam o toj situaciji; za takva je pitanjasvatko od nas svoj vlastiti strunjak.

1.5. Moralna sloboda i smisao ivota

Nekognitivizam se moe izloiti u vrlo privlanom svjetlu. On moeizgledati kao uenje o osloboenju, kao potvrda individualne ljudskeslobode nasuprot upornim pokuajima, od ljudi koji misle da znaju to je zanas najbolje, da umjesto nas vode nae ivote. Eksplozija znanja dovela jedo eksplozije strunjaka. U drutvu koje postaje sve sloenije, u kojemunijedna posebna osoba ne moe zahvatiti neki odsjeak dostupnoga znanja,postoje strunjaci za sve koji nam govore to bismo trebali vjerovati i initi.I dok se moramo pokloniti miljenju strunjaka u mnogim podrujimaivota, u podruju moralnog odabira konano pronalazimo podruje iz

kojeg je struno znanje iskljueno. Ovdje imamo slobodu da sami odluimoo tome kako ivjeti svoje vlastite ivote.Nekognitivizam dri ouvanim podruje ivota u kojemu osjeaj i

emocija dolaze na svoje. U pogledu injeninih pitanja nije vano to to miosjeamo, ve to to razlona dokazna graa sugerira da je istinito. Takvose zakljuivanje esto promatra kao hladno i neosobno; apstraktna metodaodreivanja istine koju moe primijeniti bilo koji mislitelj. U moralnommiljenju, meutim, to to je kljuno jesu osobni osjeaji.

Nekognitivist tako odbacuje filozofiju ivota i teoriju odgoja kojuistie gospodin Gradgrind na poetku Dickensova romana Hard Times:Ono to elim su injenice. Pouavajte ove djeake i djevojice niemudrugome doli injenicama. U ivotu su potrebne samo injenice. Ne saditenita drugo i iskorjenjujte sve ostalo. Svatko od nas treba osjeaje, kao iznanje o injenicama, ako e imati ikakve osnove da preferira jedan nainivota pred drugim. Koje pak osjeaje imam ovisi o meni, dok to jest, a tonije injenica jest neto to je izvan moje kontrole. Tvrdei da su moralnapitanja injenina pitanja, moralni realizam moe izgledati poput prijetnje


10/16

10

naoj moralnoj autonomiji, naoj slobodi da sami odluujemo o moralnimpitanjima.

Nekognitivizam takoer moe izgledati kao uenje o toleranciji. Akonitko nije u boljoj poziciji od bilo koga drugoga da odluuje to je ispravnouiniti, onda nitko nema ovlasti uplitati se u odabire drugih ljudi. Svakomeod nas trebalo bibiti doputeno da uini svoje. Tome nasuprot, realist moeizgledati kao dogmatist. ini se da je veoma mali korak od tvrdnje dapostoji moralna istina koju se moe znati do tvrdnje da ste je vi pronali ida su drugi ljudi jednostavno u krivu zato jer je ne vide na nain na koji jevi vidite.

Meutim, pogreno je misliti da tolerancija na ovako izravan nain

proizlazi iz nekognitivizma. Jer to bi znailo tvrditi da nekognitivizammoe pokazati da je stav tolerancije poeljniji od stava netolerancije.Meutim, bilo bi nekonzistentno kao to je to uvidjela veinanekognitivista smatrati i da smo slobodni odabrati koje emo moralnestavove prihvatiti i takoer to da moemo dokazati da je stav tolerancijenadmoan stavu netolerancije. Nadalje, malo razmiljanje e pokazati datolerancija ne moe biti bezgranina. Ako vi smatrate, na primjer, da je lovna lisice savreno moralno prihvatljiv, a ja osjeam da je on okrutan ibarbarski, onda ja ne mogu tolerirati va lov bez naputanja svog stava.

Imati moralni stav znai djelovati u odgovarajuim okolnostima. Prematome, ja ne mogu a da ne budem nekonzistentan biti privrensprjeavanju okrutnosti prema lisicama i u isto vrijeme misliti da ne trebanita uiniti da se ona zaustavi. Isto pak vrijedi za mnoge druge moralnestavove.

Ovaj bi uvid mogao dovesti do toga da sloboda kojom se hvalinekognitivizam izgleda manje privlano. Ako moralna pitanja nisu pitanjao injenicma te toni odgovori ne postoje, kako rijeiti sukobe u stavovima?Ako se ne moe pokazati da je jedan stav nadmoniji u odnosu na druge,onda e se moralna neslaganja morati rjeavati takvim ne-racionalnimmetodama kao to su nagovaranje, prijetnje i na koncu sila. Kaoodgovor, nekognitivist nas moe podsjetiti da moemo pokazati da je nekomoralno stajalite neopravdano ako je nekonzistentno i da jo uvijek nismoistraili koliko e nas daleko ta strategija odvesti. Meutim, ako, na krajusvih krajeva, imamo nepomirljive sukobe stavova, onda bi lako moglo bitida emo se jednostavno morati boriti za to to vjerujemo, kao to su se ljudistoljeima borili.


11/16

11

Meutim, ovaj odgovor slui samo tome da potakne jo jednudvojbu. Moe li nekognitivizam pridati smisao ljudskoj privrenosti nekommoralnom idealu u koji oni vjeruju i za koji su, moda, spremni akumrijeti? Potekoa je sljedea. Nekognitivizam nas poziva da istupimo iznaih vlastitih evaluativnih privrenosti i uvidimo da, s ovog izvanjskogstajalita, nita nije intrinzino vrijedno, jer vrijednosti nisu dio stvarnogsvijeta nego ih mi stvaramo ili izmiljamo. Moe li naa privrenost raznimvrijednostima izdrati ovaj uvid? Drugim rijeima, nakon to smo uvidjelida ne postoje nikakve objektivne vrijednosti, moe li i dalje biti da nam jedo njih stalo i da se i dalje borimo za stvari koje smatramo vrijednim, iliemo postati uvjereni da nita nije vano?

Uobiajeni odgovor nekognitivista na ovu brigu poiva na razliciizmeu onoga to je logiki mogue i onoga to je psiholoki mogue. Mogupostojati stajalita koja je logiki mogue, ali psiholoki teko ili aknemogue prihvatiti. Logiki je mogue zastupati neko stajalite ako ono nesadri nikakva proturjeja ili nekoherencije. Nekognitivist smatra da nemanieg nekoherentnog u vjerovanju da ne postoje objektivne vrijednosti itoga da nam je strastveno stalo do raznih pitanja. Tako je A. J. Ayer, koji jecijelog ivota zastupao nekognitivizam, uvijek pisao prosvjedna pisma TheTimesu i inei to nije iznevjerio svoja filozofska vjerovanja. Nijedno

vjerovanje, ak ni filozofsko vjerovanje, ne moe propisivati koje stavovesmijemo ili ne smijemo zauzimati, jer stavovi su neovisni o vjerovanjima.Nekognitivist je sasvim spreman dopustiti da netko tko je bez razmiljanjabio moralni realist moe, nakon to je izloen argumentima za moralniirealizam, doivjeti osjeaje uznemirenosti i osjeaj otuenja od svogavlastitog vrijednosnog sustava. Meutim, takve strepnje su tek psiholokizanimljive i ne izazivaju nikakve logike potekoe za nekognitivizam.

Uznemirenost koju irealizam u pogledu vrijednosti esto izaziva nijetako lako ublaiti. Mi elimo neto zato jer vjerujemo da je to vrijedno; mine mislimo da je to poeljno ili vrijedno zato jer mi to elimo. Mipronalazimo smisao u raznim djelatnostima zato jer mislimo da su tedjelatnosti vrijedne truda, a time ne mislimo da oko njih vrijedi nastojatisamo zato jer mi elimo oko njih nastojati. Samo uvjerenje da je to toradimo objektivno vrijedno truda moe za nas uiniti razlonim daprihvatimo rtve i nevolje koje mogu biti ukljuene u ostvarivanje bilokojeg veeg projekta, poput podizanja djece ili pisanja knjige.Nekognitivizam prijeti da e potkopati vjerovanja o prirodi vrijednosti kojamnogim naih djelatnostima daju njihov smisao. Ako ne vjerujemo da nai


12/16

12

najcjenjeniji ciljevi imaju neku vrijednost neovisnu o naoj elji da oniuspiju, onda ti projekti, a ak i sam ivot, mogu prestati imati bilo kojismisao. Nekognitivist tek mora pokazati da on moe dopustiti prostor zapoimanje vrijednosti koje bi nam omoguilo da promatramo ivot kao daon ima nekog smisla.

Dok je veina nekognitivista u angloamerikoj tradiciji pokuavalapokazati da istinitost njihove teorije ivot ne biuinila besmislenim estopomou podmukle metode pretvaranja da je za njih pitanje ima li ivotsmisla besmisleno neki europski filozofi iz egzistencijalistike tradicijepristali su uz zakljuak da ivot nema nikakvog smisla. Poputnekognitivista, egzistencijalist nijee to da postoje objektivne vrijednosti i

dri da je svatko od nas odgovoran, od trenutka do trenutka, za odabir togakako e ivjeti. Loa je vjera pokuavati i izbjegavati agoniju tog odabiratime to e se pretvarati da postoje objektivne vrijednosti ili izvanjskedunosti. to god da smo odluili juer ne moe se jednostavno prenijeti nasutra; moramo ili iznova potvrditi taj odabir ili iznova birati. ivot jeapsurdan; nakon to uvidimo tu injenicu, moramo ili ivjeti pomoubeskrajnog niza radikalnih odabira ili donijeti konanu, neopozivu, odlukuo samoubojstvu.

1.6. Realizam, nekognitivizam i moralna tradicija

Dva osjeaja u pogledu etike od kojih smo zapoeli ve su se razvili ukrajnje suprotstavljene teorije. Realist smatra da postoji neovisna moralnastvarnost koje moemo biti svjesni; nekognitivist to osporava. Realistmoralna shvaanja smatra vjerovanjima o nainu na koji svijet jest; njegovih protivnik poima kao stavove koje zauzimamo prema injenicama. Realistinzistira na tome da postoji moralna istina; nekognitivist odbacuje ovajpojam.

Obje teorije su jo uvijek u prilino grubom stanju. Kako e one kaoodgovor na oite potekoe i prigovore postajati istananije, tako esuprotnost meu njima postati manje jasna. Glavna razlika meu njima,koja se odrava kroz sve promjene i okrete njihova razvoja, tie se statusamoralnih svojstava. Sredinji oslonac realistikog stajalita je inzistiranje kako mu i ime implicira da postoji moralna stvarnost; u moralnomiskustvu smo istinski osjetljivi na moralna svojstva koja su dio stvarnogsvijeta jednako kao i bilo koja druga svojstva. Iako pojedinosti


13/16

13

nekognitivistikih obrazloenja moralnog iskustva mogu varirati, sva suona privrena irealizmu, osporavanju toga da su moralna svojstva dionamjetaja svijeta. Zato jer nijee da postoji moralna stvarnost koje moemopostati svjesni, nekognitivist smatra da moralno iskustvo ne moe biti istokognitivno, ve mora ukljuivati neki nekognitivni element.

Kao to sugerira posljednje zapaanje, razni su oblici koje nae dvijeteorije mogu poprimiti. Ono ime se ova knjiga uglavnom bavi je raspravameu njima. Neu istraivati sve ove oblike, ve u pokuati razvitinajprihvatljiviju verziju svakoga, tako da budemo u stanju prosuditi snage islabosti najboljih predstavnika ovih dvaju pristupa. Bilo bi krivo impliciratida su ovo jedine teorije u ovom podruju. Posebice moralni realizam ne

predstavlja jedini mogui odgovor na to to moe izgledati kao najvieuznemirujui aspekt nekognitivistikog stajalita njegovo nijekanje togada postoji bilo to objektivno, bilo to neovisno o naim moralnimreakcijama, u emu se te reakcije temelje. Tvrdnja da postoji moralnastvarnost jedan je pokuaj da se prui takvo objektivno utemeljenje etike,ali postoje i drugi pokuaji.

Jedna takva tradicija potjee iz etike teorije Immanuela Kanta,njemakog filozofa iz 18. stoljea. Kant je, djelomice, reagirao na shvaanjadrugog filozofa iz 18. stoljea, Davida Humea, ije ideje pruaju glavno

nadahnue velikom dijelu modernog nekognitivistikog miljenja. Kantnastoji utemeljiti moral u prirodi uma. Mi um ne koristimo samo teoretski,kako bismo otkrili kakav svijet jest, ve i praktino, kako bismo otkrili totrebamo initi. Kant tvrdi dapostoje ogranienja ne samo u pogledu togakoja je vjerovanja racionalno prihvatiti, ve i u pogledu toga koje je planovedjelovanja racionalno usvojiti. Bilo bi iracionalno, primjerice, nastojati okonekog cilja na takav nain da potkopavam sve izglede koje mogu imati zanjegovo postizanje. Pomou niza domiljatih, ali veoma dvojbenihargumenata, Kant nastoji utvrditi da je nemoralno djelovanje iracionalno.Kant se slae s nekognitivistom da tvrdnje o tome to trebamo initi nisuiskazi o nainu na koji stvari jesu te da one ne mogu biti istinite ili neistiniteuslijed naina na koji svijet jest. Odnekognitivista se razlikuje po tome tosmatra da um zahtijeva da izvedemo odreene postupke i suzdrimo se oddrugih postupaka, posve neovisno o naim eljama. To to mi trebamouiniti neovisno je o tome to mi elimouiniti. Moemo pokazati koja sumoralna naela objektivno opravdana, a koja nisu, pomou razmiljanja oprirodi praktine racionalnosti. Nemoralna naela djelovanja racionalno suneodriva i stoga imamo dobar razlog da ih ne usvojimo.


14/16

14

Iako se neku verziju kantovstva esto istie kao glavnog suparnikanekognitivizmu, ne vjerujem da to predstavlja odrivu alternativu. Postojeozbiljni prigovori samoj Kantovoj teoriji i mnogi se filozofi slau da jekantovski pristup etici, ma koliko on bio zanimljiv i poticajan, uvelikepromaen. Meutim, jedno obiljeje Kantove teorije ipak igra sredinjuulogu u naoj raspravi. Jer, kao to emo vidjeti, moralni se realist slae sKantom da moralni zahtjevi trae na pristanak koji je neovisan o tome tomi sluajno elimo.

Moralni realizam i nekognitivizam, prema mome miljenju, dvije sunajprihvatljivije teorije o prirodi etike. One su takoer najaktualnije, potome to rasprava izmeu njih zauzima najistaknutije mjesto u suvremenim

raspravama. tovie, etiku u 20. stoljeu barem u dijelovima svijeta gdjese govori engleski moe se promatrati kao nastavak rasprave izmeu ovedvije teorije, pri emu najprije jedna strana nailazi na odobravanje, a potomdruga. U prvih trideset godina 20. stoljea jedna je vrsta realizma, estopoznata kao intuicionizam, imala prevagu; meu njezinim vodeimzastupnicima bili su G. E. Moore, W. D. Ross, H. A. Prichard i C. D. Broad.(Reprezentativna djela mogu se nai u Bibliografiji.) Tijekom 1930-ih,nekognitivisti poput Ayera i Stevensona pokrenuli su silovit napad naprevladavajuu realistiku tradiciju i od tada je nekognitivizam imao

tendenciju dominirati anglosaksonskom filozofijom morala, uz povremeniotpor autor iz realistike i kantovske tradicije. Vodei nekognitivistnedvojbeno je bio Hare, ali ova je teorija imala sposobne zagovornike naobje strane Atlantika, ukljuujui u novije vrijeme Johna Mackiea, SimonaBlackburna, Gilberta Harmana i, u nekoj mjeri, Bernarda Williamsa. Uposljednje vrijeme moralni se realizam ponovno pojavio kao najsnanijiizaziva nekognitivistike tradicije. Kao i u sluaju njegovih britanskihzastupnika Johna McDowella, Davida Wigginsa, Marka Plattsa, JohnaFinnisa i Jonathana Dancyja ne manjka mu zagovornika ni u SjedinjenimAmerikim Dravama, poput Hilaryja Putnama, Thomasa Nagela,Nicholasa Sturgeona, Richarda Wernera i Davida Brinka. Rasprava izmeuovih dviju etikih teorija jo se uvijek razvija, ali jedan trend koji e imatiistaknuto mjesto u ovoj knjizi ve sepojavio; uinak obnovljenog zanimanjaza moralni realizam bio je izazov mnogim ustaljenim shvaanjima, ne samou etici, nego i u drugim podrujima filozofije takoer.


15/16

15

1.7. Moral i etika teorija

Filozofija morala moe se podijeliti na barem tri ogranka. Kao prvo, imamopraktinu etiku, prouavanje specifinih moralnih problema: Je li pobaajikada moralno prihvatljiv? Koje bismo strukture pronali u savrenopravednom drutvu? Kao drugo, imamo teoriju morala, pokuaj da serazvije teoriju o moralu koja e nam dati opu metodu za odgovaranje nasva specifina moralna pitanja to ihpostavlja praktina etika. Kao tree,imamo pitanja o prirodi i statusu naeg moralnog miljenja: Postoje li bilokoje moralne istine? Je li mogue pokazati da je jedno moralno shvaanjebolje od drugog? Ova se knjiga bavi primarno ovom treom vrstom pitanja.

Razmiljanje o statusu moralnog miljenja ponekad se naziva meta-etikakako bi se ovaj posljednji pristup razluio od praktine etike i konstruiranjamoralnih teorija. Izbjegavat u ovu nespretnu modernu kovanicu i koristititradicionalni termin etika.

Dakako, ova tri podruja nisu potpuno odvojena; neija uvjerenja ujednom podruju ne mogu biti odvojena od njegovih shvaanja u drugadva podruja. Etika su pitanja osnovna; zakljuci do kojih emo doi upogledu prirode i statusa naeg moralnog miljenja morat e imati uinkana naa shvaanja o tome kako smijemo zapoeti odreivati pravilno

rjeenje nekog moralnog problema ili ak postoji li takvo to poputpravilnog odgovora. Pri kraju knjige emo vidjeti koje implikacije za teorijumorala slijede iz usvajanja nekognitivizma ili realizma.

Etiku se takoer ne moe drati odvojenom od drugih podrujafilozofije; ve smo vidjeli da naa rasprava potie pitanja o istini, o prirodistvarnosti, o motivaciji za djelovanje i smislu ivota sva su ova pitanja isma glavna podruja filozofskih prijepora. Svaka zadovoljavajua etikateorija mora imati neto za rei u svim ovim podrujima i tako tvoriticjelovitu sliku svijeta i naeg mjesta u njemu koja je mnogo ira od poljaetike.

I dok obje nae teorije primarno pokuavaju razumjeti prirodumoralnevrijednosti, bilo koji takav projekt mora se promatrati kao dio iregpothvata pojanjavanja naeg iskustva vrijednosti openito. Tako e mnogeod tema ove knjige biti relevantne za probleme u drugim podrujimavrijednosti, posebice estetici. Obje nae teorije pronalaze vane paralele,kao i razlike, izmeu moralnog i estetskog iskustva. Posebice se moralnirealizam esto poziva na estetsko iskustvo kao na model za moralno


16/16

16

iskustvo. Detaljna usporedba oba podruja moe nam samo pomoi dasvako od njih razumijemo.

Documents

McNaughton-Moral-izum-otkrice.pdf